Click here to load reader

Savremene fetve

  • View
    194

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Jusuf Kardavi

Text of Savremene fetve

Dr. Jusuf EL-KARADAVI SUVREMENE FETVE Izdava HARFO-GRAF Tuzla Za izdavaa Safet PAI Redaktor prijevoda Mehmedalija HADI Lektor Emina HATUNI Recenzent Husejn ef. KAVAZOVI, muftija tuzlanski tampa HARFO-GRAF Tuzla Za tampariju Safet PAI Tira: 3.000 primjerakaCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo UDK 297.15 al-QARADAWI. Yusuf Suvremene fetve : (izbor) / Jusuf el-Karadavi : / preveli sa arapskog Amir Kari, Munir Muji/. - Tuzla: Harfo-Graf, 1997. - 143 str.; 20 cm Prijevod djela: Fetava muasire / Yusuf al-Qaradawi. ISBN 9958-802-02-3

2

EJH DR. JUSUF EL-KARADAVI

SUVREMENE FETVE(IZBOR)

Preveli sa arapskog Amir Kari i hfz. Munir Muji Tuzla, 1997. 3

SADRAJSADRAJ ............................................................................................ 4 UMJESTO PREDGOVORA ............................................................... 6 POLITIKA ....................................................................................... 8 POLITIKI ISLAM ............................................................................ 9 Da li je politika zabranjena? .......................................................... 22 ISLAM I DEMOKRATIJA ............................................................... 24 DAMIJA I POLITIKA .................................................................... 43 Damija izmeu vremena procvata i vremena dekadence ............. 44 Prihvatanje i neprihvatanje politike ............................................... 45 VIESTRANAJE U ISLAMSKOJ DRAVI ................................. 49 Stranaki pluralizam je kao "Mezhebski pluralizam".................... 54 Pluralizam i razmimoilaenje ........................................................ 56 Pluralizam je princip koji je preuzet!............................................. 58 Kome pripada odanost? ................................................................. 60 Imam Alija je dopustio postojanje stranke haridija ..................... 61 OTMICE AVIONA ........................................................................... 66 1. Zabranjeno je nasilje nad nevinima ........................................... 67 2. Niko ne snosi odgovornost za postupke drugoga ...................... 68 3. Cilj ne opravdava sredstva ......................................................... 70 MEDICINA U OBZORJU FIKHA ............................... 72 GLEDANJE ERIJATA NA PITANJE EUTANAZIJE ................... 73 Aktivna eutanazija ......................................................................... 75 Pasivna eutanazija .......................................................................... 75 Eutanazija putem iskljuenja aparata............................................. 77 TRANSPLANTACIJA ORGANA .................................................... 79 Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni organ za ivota? ......... 80 Poklanjanje nemuslimanu .............................................................. 83 Prodaja organa nije dozvoljena ...................................................... 84 Je li dozvoljena oporuka za dio tijela poslije smrti? ...................... 85 4

Je li dozvoljeno poklanjanje dijela tijela umrlog? ......................... 86 Ostavljanje prava dravi, do koje mjere ........................................ 88 Presaivanje organa od nevjernika muslimanu ............................. 88 Presaivanje organa neiste ivotinje u tijelo muslimana ............. 89 Presaivanje testisa nije dozvoljeno .............................................. 90 ABORTIRANJE PLODA ZAETOG SILOVANJEM .................... 92 ZABRANA UPOTREBE DROGA ................................................... 97 ENA I PORODICA ........................................................... 102 ERIJATSKI STAV O ZAPOLJAVANJU ENE ....................... 103 MIJEANJE SPOLOVA ................................................................. 107 PROPIS MEHRA I NJEGOV ZNAAJ ......................................... 118 Mehr i njegov znaaj ................................................................... 119 NADIJEVANJE STRANIH IMENA .............................................. 123 POSLOVANJE ......................................................................... 126 TRAGANJE ZA KAPITALOM NA HARAM NAIN ................. 127 PREMIJE KOJE DODJELJUJU TRGOVAKA PREDUZEA ... 132 NAPOMENA PREVODILACA ..................................................... 134

5

UMJESTO PREDGOVORAFetva je erijatsko-pravno rjeenje kojeg muftija daje u konkretnom sluaju odgovarajui na konkretno pitanje. U tome se izdavanje fetve razlikuje od idtihada, koji podrazumijeva openito deriviranje propisa, bez obzira postoji li ili ne postoji konkretno pitanje ili povod. (Opirnije u knjizi: Usulul-fikh, Muhammed Ebu-Zehre, odjeljak o fetvi.) U predgovoru drugoj knjizi "Suvremene fetve" ejh Jusuf ElKaradavi izmeu ostalog kae: "Fetvu smatram jednim vidom pozivanja u vjeru (dava), a ona podrazumijeva, sem tumaenja erijatskih odredbi, tj. da li je neto vadib, mustehab, mekruh, haram ili mubah, ispravljanje shvatanja, tumaenje injenica, odbacivanje neispravnosti, odagnavanje sumnji, tumaenje naela, pri tome teei osvjetljavanju umova i oivljavanju srca..., jer prema mom shvaanju vjeru danas moe obnoviti, u umu i svijesti ljudi, samo daija koji ima um fekiha i fekih koji ima duh daije." ejh El-Karadavi, objanjavajui svoj metodoloki pristup ovom nadasve odgovornom poslu, istie da on ne pripada onoj grupaciji znalaca erijata koji odgovaraju sa da ili ne, to je dozvoljeno a ono zabranjeno itd., bez detaljnog objanjenja." On nastoji da svaki odgovor razloi do pojedinosti i iznese mnotvo dokaza koji potvruju njegovo miljenje." On se pridrava sredine (tevesut), nastojei izbjei zamke odlaenja u krajnosti (irfat ve tefrit), jer "niti uskogrudost ili pretjerana sloboda u davanju odgovora nee poluiti dobre rezultate." 6

Pretjerana uskogrudost stvara odbojnost prema vjeri, a pretjerana sloboda odvodi na stranputicu. Dinaminu sadanjost on nastoji dovesti u sklad sa naelima islama i to smatra primarnim zadatkom mudtehida. Pred itaoce stavljamo neke njegove fetve, za koje smatramo da e ih zainteresirali i ponuditi im nova saznanja." Amir KARI

7

POLITIKA

8

POLITIKI ISLAMPitanje: U posljednjih nekoliko godina esti su izrazi i fraze koji se iroko primjenjuju u vokabularu i tekstovima pojedinaca iz redova laikih i prozapadno orijentiranih ljeviara i desniara, tj. sljedbenika istone marksistike i sljedbenika zapadne liberalne misli. Jedan od takvih izraza jeste "politiki islam", pod kojim se podrazumijeva islam koji tretira pitanja ummeta i njegove unutranje i vanjske odnose zatim oslobaanje od svakog stranog uticaja i usmjeravanje materijalnih i duhovnih aktivnosti ummeta u eljenom pravcu. Taj islam nastoji da se oslobodi kulturnih, drutvenih i zakonodavnih ostataka zapadnjake kolonizacije, radi ponovnog povratka primjeni erijata u svim vidovima ivota. Oni upotrebljavaju ovu sintagmu da bi odvratili od pravog sadraja islama i od iskrenih misionara koji pozivaju sveobuhvatnom islamu, podrazumijevajui pod tim i vjerovanje i vjerozakon (erijat), i vjeru i dravu. Da li je ovaj skoranji naziv prihvatljiv sa erijatskog stanovita? I da li je uvoenje politike u islam novotarija koja potie od savremenih modernista, ili to spada u vjeru, utemeljenu Kur'anom i sunnetom? elimo da nam rasvijetlite ovo pitanje u svjetlu mudrih erijatskih dokaza, da nevjernik ostane oiti nevjernik poslije oigledna dokaza i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza. Neka vas Allah, d.., pomogne i uini da koristite ljudima. Brini musliman

9

Odgovor: Neka je hvala Allahu, d.., i blagoslov i mir na Boijeg Poslanika, njegov asni rod, ashabe i sljedbenike. Odgovarajui na pitanje brata "brinog muslimana" oko onoga o emu smo govorili u posljednje vrijeme u tekstu pod naslovom "Robovi zapadnjake misli", a u vezi sa upotrebom sintagme "politiki islam", kaemo slijedee: Prvo: Ova sintagma je neprihvatljiva jer, ustvari, predstavlja primjenu taktike usmjerene protiv islama. Njen cilj je paranje i ralanjivanje islama u smislu najrazliitijih podjela, tako da to ne bi bio jedinstveni islam kako ga je objavio Allah, d.., i kome smo odani mi muslimani, ve bi to bili islami, mnogobrojni i razliiti kao to to oni i ele. Nekada se on dijeli po regionalnom principu, pa imamo: azijski islam, afriki islam..., nekada po vremenskom, pa imamo: vjerovjesniki islam, islam Hulefair-raidina, emevijski islam, abasijski islam i savremeni islam, nekada po nacionalnom principu: arapski islam, indijski islam, turski islam, malezijski islam, itd. Ponekad podjela ide u smjeru mezheba, te emo naii na sunijski islam, iijski islam, a sunijski i iijski takoer se dijele. I naposljetku: politiki islam, duhovni islam, vremenski islam, Boanski islam! Ne moemo ni dokuiti ta sutra mogu donijeti razliite podjele koje nam pokuavaju podmetnuti!? Istina je slijedea: sve ove podjele sa stanovita islama su neprihvatljive jer postoji samo jedan islam i nita drugo, ili neto kao alternativa. To je "prvi islam", islam Kur'ana i sunneta. Islam kako su ga shvatile najbolje generacije ummeta i njegova najbolja stoljea, ashabi i oni koji su ih u dobru slijedili, a koje je pohvalio Allah, d.., i Njegov poslanik, a.s. To je izvorni islam, prije nego to su se sa njim pomijeale i ostavile traga na njegovoj istoti razliite primjese, kao to su bezvrijedne stvari raznih naroda, sektaka pretjerivanja, filozofska naklapanja, frakcijske novotarije, strasti polemiara, lukavstva osporavatelja, kompliciranje cjepidlaka i nepromiljenosti nekih tumaa. 10

Drugo: Islam ne moe ne biti politiki. Treba jasno i glasno kazati da istinski islam - onako kako ga je propisao Allah, d.., ne moe ne biti politiki. Ako bismo islam liili politike, napravili bismo od njega drugu vjeru koja bi mogla biti budizam ili kranstvo ili neto drugo, ali i ne i islam. Za navedenu tvrdnju postoje dva osnovna razloga: Prvi: Islam ima jasna stanovita i propise u mnogim stvarima koje su sr politike. Islam nije samo vjerovanje u Boga ili izvravanje pobonih obreda, nije samo odnos ovjeka i njegova Gospodara bez povezanosti sa ureenjem cjelokupnog ivota i upravljanjem zajednicom i dravom. Naprotiv, islam je i vjerovanje i ibadet, i etika i potpuni erijat, drugim rijeima: on predstavlja jasan i potpun put, nain, metod za ivot na osnovu principa i pravila koje je uspostavio i utemeljio, zakona koje je propisao i uputstava koje je objasnio, a sve skupa je povezano sa ivotom pojedinca, pitanjima porodice, utemeljenjem zajednice, uspostavljanjem drave i odnosima u svijetu. Onaj ko ita Kur'an asni i vjerodostojni sunnet, te fikhska djela iz raznih mezheba uvjerie se u to jasno i oito. ak i dio fikha - "ibadat", obredoslovlje, nije daleko od politike, jer muslimani su jedinstveni u stavu da ostavljanje namaza, nedavanje zekata, javno mrenje uz ramazan, zanemarivanje obaveze hadda spada u stvari koje prouzrokuju kaznu, tavie, ako neka ovea skupina javno manifestira te ine, protiv nje e se povesti rat, kao to je postupio Ebu-Bekr, r.a., sa onima koji su odbili davati zekat. Pravnici kau, ukoliko stanovnici nekog mjesta napuste propise koji spadaju u islamske obrede, kao to je ezan, suneenje mukaraca ili klanjanje dva bajram-namaza obaveza je pozvati ih na prakticiranje tih propisa i iznijeti im dokaze, a ako ustraju i odbiju, obaveza je povesti rat protiv njih dok se ne vrate zajednici od koje su se odmetnuli. Islam ima svoja pravila, propise i uputstva: u politici obrazovanja, informiranja, zakonodavstva, sudstva, imovinskoj politici, politici mira, rata i svega to ima utjecaja na ivot. On ne prihvata da 11

bude bezuticajan ili da bude sluga drugim filozofijama i ideologijama. On odbija biti bilo ta drugo izuzev gospodar, voa, onaj koji se slijedi i kome se slui. Islam ak ne prihvata da se ivot dijeli izmeu njega i nekog drugog autoriteta, da dijeli s njim usmjeravanje i zakonodavstvo; ne prihvata rijei koje se pripisuju Isau, a.s.: "Daj caru carevo, a Bogu Boije". Njegova filozofija je na stanovitu da i car i ono to je carevo pripadaju Bogu, Jednom i Jedinom, Kome pripada sve to je na nebesima i zemlji i On svime vlada i sve posjeduje. Ideja tevhida (istog monoteizma) poiva na tome da musliman ne trai gospodara osim Allaha, ne uzima za nikog osim Allaha, niti trai drugog sudiju osim Allaha, kao to je objanjeno u "najveoj suri o tevhidu", poznatoj pod imenom "suretul-En'am". Vjerovanje u tevhid u svojoj sutini nije nita drugo do borba za ostvarenje slobode, jednakosti i bratstva meu ljudima, tako da ljudi ne uzimaju jedni druge za gospodare pored Allaha, d.., kao i okonanje robovanja ovjeka ovjeku. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zavrio svoje pismo vladarima sljedbenika Knjige slijedeim ajetom iz sure Ali' Imran: "Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednike: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!? Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"1 Ovdje lei tajna sumnjiavosti i neprihvatanja poziva u islam mekanskih murika i velikaa od prvoga dana kada je podignut bajrak sa La-ilahe-illallah, budui da su shvatali ta sve iz toga slijedi, te kakve promjene u drutvenom i politikom ivotu nosi, pored poznatih promjena u domenu vjere. Drugi: Linost muslimana kojeg je islam odgojio i oblikovao njegovo vjerovanje (akida), vjerozakon (erijat) te izvravanje obreda vjere (ibadat) erijat - ne moe a da ne bude politina, osim ako krivo razumije islam ili ga pogreno prakticira.1

Ali 'Imran: 64

12

Islam je svakom muslimanu propisao obavezu koja se zove nareivanje dobra i zabranjivanje zla, koja se ponekad podrazumijeva kao, "savjet voama muslimana i svim muslimanima", a to je ono to se u jednom vjerodostojnom hadisu naziva cjelokupnom vjerom ponekad se podrazumijeva pod preporuivanjem istine i strpljivosti, a to dvoje spada u temeljne uvjete za spas od propasti na dunjaluku i ahiretu, o emu sasvim jasno govori sura el-Asr. Boiji poslanik, s.a.v.s., podstie vjernika na suzbijanje i borbu protiv svojih unutranjih poriva i naziva je tu borbu veom od borbe sa vanjskim neprijateljem. Kada je bio upitan o najboljem dihadu, rekao je: "Najbolji dihad je rei istinu pred nepravednim vladarem". To je stoga to unutranji porivi i slabosti olakavaju put vanjskom neprijatelju. I ehidski stupanj u ovakvim sluajevima on ubraja meu najvie derede ehida na Boijem putu: "Prvak ehida je Hamza, zatim ovjek koji doe pred nepravednog vladara pa mu preporuuje dobro a odvraa ga od onoga to je loe, pa ga on pogubi." Poslanik, a.s., zasauje u duu muslimana odbojnost prema nasilju i ustajanje protv nasilnika, tako da u Kunut-dovi, koja se prenosi od Ibn-Mes'uda, a ui se u hanefijskom i drugim mezhebima, kae: "...Zahvaljujemo Ti, Boe na, a ne nijeemo Te, odbaciemo i ostaviti onoga ko je Tebi nepokoran". Allah, d... podstie na borbu za izbavljenje potlaenih i slabih na zemlji, upotrebljavajui najbolje izraze podsticanja i bodrenja, i kae: "A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga grada, iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam podaj onoga ko e nam pomoi!" 2 Njegova srdba i estoki ukor izlijevaju se na one koji prihvataju nepravdu i potlaenost, i zadovoljavaju se boravkom u zemlji u kojoj bivaju ugnjetavani i tlaeni, pored mogunosti da uine Hidru iz nje i odu u drugu zemlju, te u vezi s tim kae: "Kada budu uzimali duu2

En-Nisa': 75

13

onima koji su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: "ta je bilo s vama?" - "Bili smo potlaeni na zemlji" - odgovorie. "Zar Allahova zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?" - rei e meleki, i zato e njihovo prebivalite biti Dehennem, a uasno je on boravite. Samo nemonim mukarcima, i enama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalaljivi i nisu znali puta, Allah e, ima nade, oprostiti, jer Allah brie grijehe i prata."3 Za ove nemone i slabe Kur'an kae: "Allah e, ima nade, oprostiti", i iznosi to kao pretpostavku za koju postoji nada da e je Allah, d.., ispuniti, odvraajui time i korei zadovoljstvo s potlaenou i nasiljem ukoliko musliman ima naina da ga odbaci. Kur'an na vie mjesta govori o silnicima na zemlji, kroz primjere faraona, Hamana, Karuna, njihovih slugu i vojski. To puni srca muslimana gnjevom protiv njih, odbijanjem i nepriznavanjem njihovog metoda, srdbom zbog njihovog nasilja; oni osjeaju potrebu za meusobnim potpomaganjem - idejnim i praktinim - zbog rtava iz reda potlaenih i slabih. Nain na koji Kur'an i sunnet govore o mirnom prelaenju preko onoga to je zabranjeno i zauzimanju pasivnog stava prilikom sueljavanja sa navedenim - bilo da je ovjek u situaciji da donosi odluku ili da je provodi - izaziva strepnju kod svih onih koji u srcu imaju koliko i zrno goruice imana. Kur'an, a.., kae: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraali od grjenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su postupali!"4 Boiji poslanik, s.a.v.s., kae: "Ko od vas vidi neko runo djelo neka ga otkloni rukom (silom), ako ne moe rukom, neka to uini

3 4

En-Nisa': 97-99 El-Maide: 78-79

14

rijeima, a ako ne mogne ni rijeima neka to djelo prezre srcem, a to je najslabiji iman."5 Pogreno je misliti da se zabranjena djela iscrpljuju u injenju bluda i uivanju alkohola ili slinim djelima. Omalovaavanje ugleda i asti naroda je pokueno, tj. zabranjeno tijelo, kao to je zabranjeno falsificiranje izbora, neiznoenje izvjetaja o nadziranju izbora (jer je to, ustvari, prikrivanje, svjedoenja), zatim povjeravanje poslova onima koji ih nisu dostojni, kraa javne imovine, skrivanje robe i monopol nad njom za vrijeme nestaice u korist pojedinaca ili neke skupine, zatvaranje ljudi na pravdi Boga bez presude pravednog sudije, muenje ljudi u zatvorima i logorima, davanje i primanje mita te posrednitvo u tome, laskanje i dodvoravanje vladarima raznim neistinama odravanje prijateljstva sa Allahovim neprijateljima i neprijateljima ummeta, a zapostavljanje vjernika. Vidimo da se krug zabranjenih djela stalno iri obuhvatajui mnogo od onoga to ljudi dre za sutinu politike. Pa da li moe musliman koji brine za svoju vjeru i udi za zadovoljstvom svoga Gospodara da uti na to sve? I da li moe da ode sa poprita bitke bjeei pred ovim i drugim zabranjenim djelima iz straha ili nade, izabirajui to kao dobrobit i sreu? Ako bi ovakav duh poprimio iroke razmjere u ummetu, misija ummeta bi se zavrila i bio bi mu suen nestanak jer bi to postao neki drugi ummet, za razliku od ummeta kojeg je Allah, d.., opisao rijeima: "Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete."6 Nije udo da o ummetu koji je u ovakvom stanju ujemo slijedee upozorenje Boijeg poslanika, s.a.v.s.: "Kada vidi moj ummet da se boji rei silniku: "O silnie", udalji se od njih"; (gotovo je s njima), tj. izgubili su pravo i sposobnost ivljenja, a u nekim predajama stoji: Utroba zemlje bolja je za njih od povrine njene.7Biljei Muslim Ali 'Imran: 110 7 Biljei Ahmed b. Hanbel u Musnedu5 6

15

Vjera nuno od muslimana trai da ne bude samo posmatra pred nepravilnostima bilo koje vrste: politikim, ekonomskim, drutvenim ili kulturnim, ve da ustane i radi na njihovom mijenjanju, ako moe silom, a ako ne onda rijeima i objanjenjem, a ako nije ni to u mogunosti, onda da pribjegne posljednjem i najniem metodu, a to je mijenjanje srcem. Hadis to naziva "najslabijim imanom". Boiji Poslanik, s.a.v.s., nazvao je to "mijenjanje srcem", jer je to psiholoka i emocionalna aktivnost protiv zla, njegovih vinovnika i pobornika. Ona nije puka pasivnost, kao to se priinjava, jer u sluaju da je tako u hadisu ne bi bio upotrijebljen izraz "mijenjanje". Ova neprekidna mobiliziranost due, osjeanja i svijesti e obavezno jednog dana urodili pozitivnim uinkom, opom revolucijom i eksplozijom koja ne trpi prepreke, jer ukoliko pritisak neprekidno traje, doi e do eksplozije - to je zakon u Allahovom d.. stvaranju. Dok ovaj hadis naziva spomenuti sluaj "promjenom srcem", jedan drugi hadis upotrebljava izraz "borba srcem", to predstavlja posljednji stupanj dihada, kao to je to i posljednji i najslabiji stupanj imana. Imami-Muslim prenosi od Ibn-Mes'uda hadis merfu': "Nema niti jednog poslanika koga je Allah poslao nekom narodu prije mene, a da nije imao u tome narodu pomagae i drugove, koji su prihvatili njegov put i pristali uz njega. Poslije njih su dolazili oni koji su govorili ono to nisu radili, i radili su ono to im nije bilo nareeno. Onaj ko se protiv njih borio rukom vjernik je, i onaj ko se protiv njih borio srcem vjernik je; poslije ovoga nema imana ni koliko je zrno goruice. Pojedinac je nemoan da se sam suprotstavi zlu, naroito kada ono uzme maha i kada ojaa njegova estina i oni koji ga ine i kada zabranjena djela ine vlastodrci koji su duni da im se prvi suprotstave, a ne da budu zatitnici i njihovi glavni vinovnici, kao to veli poslovica: "Ujedno i uva i krade", ili kako kae pjesnik: "oban uva vuka od ovaca, a to bi bilo kad bi obani bili vuci". U ovom sluaju pomaganje u cilju mijenjanja svega to je loe dunost je u koju nema sumnje, jer je to pomaganje u dobroinstvu i bogobojaznosti, a drutvena akcija treba da uslijedi kroz udruenja i 16

partije i kroz sve mogue vidove, kao dunost koju je vjera stavila u obavezu te kao nunost koju nalae stvarnost. Ono to savremene filozofije i ustavi u tumaenjima, kritikama i sueljavanjima nazivaju ljudskim pravima, islam uzdie na stepen svete dunosti; ukoliko je ovjek zanemari, ini grijeh i zasluuje Boiju kaznu. Postoji meutim, velika razlika izmeu prava koje ulazi u krug dozvoljenog (ibaha) i onoga gdje postoji mogunost voljnog biranja (tahjir), gdje je ovjek u poziciji da to ostavi ako hoe, te onoga to je vjerska obaveza i dunost (vadib, farz), gdje za punoljetnog muslimana ne postoji mogunost izbora da to ostavi ili zanemari bez erijatski prihvatljivog opravdanja. Jedan od faktora koji ini da musliman bude stalno politian jeste taj da vjera trai od njega da ne ivi samo za sebe, ne vodei rauna o problemima i interesima drugih (naroito vjernika, prema principu bratstva u vjeri: "Samo su vjernici braa."8 U hadisu stoji: "Ko ne vodi rauna o opim stvarima muslimana, ne pripada njima, ko nije naklonjen Allahu, Vjerovjesniku, voama muslimana i svim muslimanima, ne pripada njima; kod koga zanoi gladan ovjek, on e biti lien Allahovog i Vjerovjesnikovog okrilja." Kur'an, pored toga to muslimanu stavlja u obavezu da nahrani siromane, obavezuje ga da druge podstie na to, a ne da bude kao oni koji su ivjeli u doba dahilijeta, a koje Kur'an kori rijeima: "A nije tako! Vi panju siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate."9 Zanemarivanje ovoga Kur'an uzima kao dokaz poricanja vjere: Zna li ti onoga koji onaj svijet porie? Pa to je onaj koji grubo odbija siroe, i koji da se nahrani siromah ne podstie.10 Kur'an to stavlja u istu ravan sa nevjerovanjem u Uzvienog Allaha, kada su u pitanju bolne kazne koje nevjernik zasluuje na

El-Hudurat: 10 El-Fedr: 17-18 10 El-Ma'un: 1-38 9

17

ahiretu: "Jer on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnik nije nagovarao."11 U kapitalistikim, feudalnim i ostalim drutvima koja zanemaruju prava siromanih i slabih, ovo je poticaj na revoluciju i podstrek da se stane uz siromane protiv bogataa. Kao to se od muslimana trai da ustane protiv drutvene nepravde, od njega se takode trai da se bori protiv politike nepravde, te svake nepravde, bilo kako da se zove i bilo koje da je vrste. utnja pred nepravdom i tlaenjem obavezno zasluuje kaznu za cijeli ummet, kako za one koji ine nasilje tako i za one koji pred nasiljem ute, kao to Uzvieni Allah kae: "I izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje, koja nee pogoditi samo one meu vama koji su krivi."12 Kur'an kritizira ljude koji se povinuju nasilju silnika i postanu njihovi sljedbenici, kao u sluaju kada je rije o Nuhu, a.s.: "I povode se m onima ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju."13; i o narodu Hudovom, a.s: "I pristajao je uz svakog silnika, inadiju"14; i o narodu faraonovom: "I on zavede narod svoj, koji mu se pokori oni su, doista, bili narod grijenih."15 Upuenost na silnike i naklonjenost ka njima Kur'an je proglasio inom koji zasluuje Allahovu, d.. kaznu: "I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi!"16 Islam je svakog muslimana zaduio politikom odgovornou da ivi u dravi koju vodi voa (imam) musliman koji upravlja na osnovu Boije Knjige, i ljudi ga priznaju i slijede. U protivnom, pridruili su se onima koji su ivjeli u pagansko doba. U vjerodostojnom hadisu stoji:El-Hakka: 33-34 El-Enfal: 25 13 Nuh: 21 14 Hud: 59 15 Ez-Zuhruf: 54 16 Hud: 11311 12

18

Ko umre, a ne obavee se na vjernost imamu, umro je dahilijetskom smru.17 I u samom namazu musliman, zalazi u vode politike, dok ui kur'anske ajete vezane za stvari koje ulaze u samu bit onoga to ljudi nazivaju "politika". Primjerice, ko ui iz sure el-Maide ajete koji nareuju da se sudi prema onome to je objavio Allah, d.., gdje se igou oni koji ne sude po onome to je Uzvieni Allah objavio, nazivajui ih nevjernicima, nasilnicima i grijenicima: "A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."18 "Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, pravi su nasilnici."19 "Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio, pravi su grijenici."20 - ve je doao u vezu sa politikom, i moda on bude nazvan radikalnom opozicijom: uenjem ovih ajeta on usmjerava panju na sistem uprave i sudstva i huka protiv njega jer tu stoje epiteti kao to su nevjerovanje, nasilje, grijeenje ili sve to skupa. Slino je tome uenje ajeta koji upozoravaju na prijateljevanje sa drugima umjesto sa vjernicima: "O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoete da pruite Allahu oigledan dokaz protiv sebe?"21 "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to ini - Allah nee tititi. To uinite jedino da biste se od njih sauvali. Allah vas podsjea na sebe i Allahu se vraa sve."22 "O vjernici s mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte..."23Biljei Muslim El-Maide: 44 19 El-Maide: 45 20 El-Maide: 47 21 En-Nisa': 144 22 Ali 'Imran: 28 23 El-Mumtehine: l17 18

19

"O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast ele; jedva ekaju da muka dopadnete, mrnja izbija iz njihovih usta, a jo je gore ono to kriju njihova prsa."24 Primjer je i dova "kunutun-nevazil" (dova u nevolji), koja je ustanovljena fikhskim propisima, a ui se na namazima poslije dizanja ruku na posljednjem rekatu, naroito u namazima gdje imam ui naglas. Ta dova se ui u sluajevima kada muslimane zadesi neka nevolja, neprijateljski pohod, zemljotres, poplave, opa glad ili neto slino tome... Jo uvijek se sjeam kako se imam ehid Hasan el-Bana okoristio ovim erijatskim propisima u cilju mobiliziranja i dizanja egipatskog naroda protiv Engleza, dok je pisao u dnevnim novinama Muslimanska braa, traei od muslimana da ue Kunut-dovu u namazu, a protiv engleskog okupatora. On je predloio nain kako bi trebalo initi dovu, ali nije nikoga obavezivao. Mi smo je ipak nauili napamet i uili u namazu. Jedan dio ove dove glasi: "Boe na, Gospodaru svjetova, Zatitnie svih koji su u strahu, Poniavatelju onih koji se ohole, Unititelju silnika! Boe na, Ti zna da su engleski silnici okupirali nau zemlju, uzurpirali naa prava i da ine nasilja po gradovima gdje su mnoge smutnje posijali. Boe na, odbij od nas njihove spletke, otupi njihovu otricu (estinu), ometi njihovu dravu, daj da nestane njihova vlast i ne dozvoli da vladaju nad ijednim od tvojih robova vjernika. Boe na, njih i one koji ih pomau, ili sarauju sa njima, ili prijateljuju s njima kazni kaznom Silnog i Monog..." I tako, dok srno skrueno i ponizno u namazu, ulazimo u poprite politike i zalazimo u njene vode. To i jeste priroda islama, koji ne odvajaju vjeru od ovoga svijeta, niti ovaj svijet od vjere. Kur'an. sunnet i povijest islama ne poznaju vjeru bez drave, niti dravu bez vjere. Oni koji su tvrdili da vjera nema veze sa politikom i koji su izmislili golemu la: "Nema vjere u politici, niti politike u vjeri", bili su24

Ali 'Imran: 118

20

prvi koji su to pobili svojim rijeima i djelima. Pribjegavajui vjeri da bi u njoj nali potporu svoje politike i da bi druge nadvladali u meusobnim sukobima, ponekad iskoriste slabie i bijednike iz reda vjerskih uenjaka da isposluju fetvu protiv onih koji su opozicija njihovoj politici, koja je nitavna sa stanovita vjere i bezvrijedna sa stanovita ovosvjetskih mjerila. Sjeam se kako su izdate fetve dok sam bio u logoru Et-Tur 1948. i 1949. godine, da se mi borimo protiv Allaha i Poslanika i da elimo nered na zemlji, te zasluujemo da budemo ubijeni ili razapeti na kriu, ili da nam ruke i noge budu unakrsno odsjeene ili da nestanemo s lica zemlje (a pozivali smo u stvari na upravljanje i vladanje na osnovu Kur'ana i primjene islama). Ovakve stvari su se ponovile vie puta; predstava se ponavljala, samo su se mijenjali likovi. Jo uvijek se sjeam, a i drugi se sjeaju, kako je traeno od onih koji su ovlateni da daju fetve, da izdaju fetvu o erijatskoj osnovanosti mira sa Izraelom, koja bi sluila kao potpora njihovoj oportunistikoj politici, a nakon to je prethodno izdala fetva da je mir sa Izraelom haram, te da je izdaja Allaha, Vjerovjesnika i vjernika! Jo uvijek vladari nastoje da im vjerski uenjaci izdaju fetve koje bi sluile njihovim politikim ciljevima. Posljednji je bio pokuaj da se proglasi dozvoljenom kamata banaka, i certifikata investiranja. Udovoljili su im oni po obiaju popustljivi, slabi poznavaoci fikha i slabi vjernici, a iskreni uenjaci su odbili dati takvu fetvu: "Oni koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali."25

25

El-Ahzab: 39

21

Da li je politika zabranjena?Sa teoretskog stanovita, politika je nauka koja ima svoju vanost i mjesto; sa praktinog stanovita to je zanimanje koje donosi ast i korist, pa je vezana za upravljanje ljudima na najbolji mogui nain. Imam Ibn Kajjim prenosi da je imam Ebul-Vefa b. 'Ukajl elHanbel rekao: "Politika je in pomou kojega su ljudi blie miru a dalje od rata, dokle god se ne protive erijatu." Ibn Kajjim napominje da "pravedna politika nije protivna onome o emu govori erijat, ve je u skladu sa njim, tavie, ona je jedan od njegovih sastavnih dijelova; mi je nazivamo politikom prema naoj terminologiji, a ustvari je to pravda Allaha i Njegovog poslanika."26 I nai stari uenjaci isticali su vrijednost politike i njene odlike, tako da imam Gazali kae: "Ovaj svijet je njiva budueg svijeta, te vjera nije potpuna bez ovog svijeta. Vlast i vjera su harmonini, vjera je temelj, a vlast je uvar; ono to nema temelja srui se, a ono to nema uvara biva protraeno.27 Imamet ili hilafet oni su definirali kao sveukupno namjesnitvo donosioca erijata - a to je Resulullah, s.a.v.s., - u zatiti vjere i politici ovoga svijeta na osnovu vjere,28 te je hilafet prema tome zatita i politika. Boiji poslanik, s.a.v.s., bio je politiar, pored toga to je bio donosilac Objave, poduavalac i sudija. I Hulefar-raidini koji su doli poslije njega bili su politiari, budui da su upravljali ummetom na osnovu pravde i dobroinstva, vodili ga znanjem i vjerom. Meutim, ljudi u nae vrijeme, a posebno u naim krajevima koji su trpjeli zbog politike i politiara, bilo da se radi o kolonijalistikoj ili politici vladara i izdajnika ili vladara nasilnika, osjeaju odbojnost prema politici i svemu to je vezano za nju, naroito nakon to je makijavelistika filozofija postala model u politici i politikoj borbi. Priaju da je ejhIbn-Kajjim: Et-Turuk-hukmijja fi es-sijase e-erijja Ebu-Hamid el-Gazali: Ihjau ulumid-din 28 dr. Dijauddin er-Rejs: En-Nezarijjat es-sijasijja el-islamijja26 27

22

Muhamed Abduhu - nakon to je okusio politike spletke, zatraivi utoite od Boga,d.., i smatrajui to porokom, rekao poznate rijei: "Molim Boga da me sauva od politike i od onoga ko se bavio i ko se bavi politikom, i od subjekta i od objekta politike!" Poslije su oponenti, protivnici islamske misli i islamskog pokreta iskoristili prezir, neraspoloenje i odvratnost koju su ljudi osjeali prema politici da okarakteriziraju sveobuhvatni, potpuni islam kome danas islamisti pozivaju - kao "politiki islam". Danas je uobiajeno da se sve ono ime se aktivni musliman odlikuje nad pasivnim, inertnim, okarakterizira "politikim"! To je dovoljno da izazove osudu i odbojnost. Nekoliko muslimanskih djevojaka koje su nosile hidab u jednom gradu na arapskom Magrebu poalile su se jednoj linosti visokog vjerskog i politikog poloaja da im neki fakulteti postavljaju uvjet da bi bile primljene da skinu hidab. One su zamolile tu osobu da se zauzme kako bi se odstranio ovaj uvjet koji zahtijeva od njih da otkriju glavu i da nose kratku odjeu, to je zabranio Allah, d.., i Njegov poslanik. Za ove savjesne djevojke nije bilo veeg uda nego kada im je ovjek koga su zamolile da se zauzme za njih rekao: "To to vi nosite nije pravi hidab, to je politika uniforma!" A prije njega najizrazitiji pobornik laicizma u Tunisu je rekao:" To je narodna nonja!!" Jedan drugi je za bajram-namaz rekao: "To nije sunnet, to je politiki namaz! I i'tikaf u zadnjih deset dana ramazana je politiki i'tikaf!" Nije iskljueno da doe vrijeme u kojem e namaz u dematu biti politiki namaz! I da itanje o slavnim bitkama u djelima poput Ibn Hiamove "Sire" ili "Imta'al-asma'", ili o pohodima iz Buharijinog "Sahiha" bude politiko itanje. I da uenje samoga Kur'ana, posebno odreenih poglavlja - bude politiko uenje. Nisam zaboravio vrijeme kada je kao jedan od dokaza protiv optuenih navedeno to to su uili napamet poglavlje el-Enfal, jer je to poglavlje koje govori o dihadu.

23

ISLAM I DEMOKRATIJAPitanje: Ne mogu vaa ekselencijo, da ne izrazim zbunjenost i uenje koje sam osjetio dok sam sluao neke gorljive pobonjake, medu kojima su pojedini pripadali nekim islamskim udruenjima - kako govore da je demokratija proturjena islamu, tavie, jedan od njih prenosi stav nekih uenjaka da je demokratija kufr (bezvjerstvo)! Podlog za svoju tvrdnju on nalazi u znaenju rijei demokratija kao vlasti naroda nad narodom, a narod po islamu nije vladar, ve je vladar Uzvieni Allah, d..: "Vlast pripada samo Allahu."29 Slino su, jo davno rekli Haridije, kojima je Alija, r.a., na to odgovorio rijeima: "Istinita rije kojom se eli neistina." Meu liberalima i pobornicima slobode uzela je maha teza da su islamisti protivnici demokratije i pristalice diktature i autokratije. Da li je tano da je islam protivnik demokratije i da je demokratija primjer kufra i zabranjene stvari, kao to tvrde oni koji to tvrde, ili su to glasine na raun islama, koji je ist od njih? Pitanje zahtijeva definitivno objanjenje "pravnika srednje linije", koji ne naginju pretjerivanju niti ga zanemaruju, kako bi se stvari stavile na svoje mjesto i islamu ne bi pripisivala neispravna tumaenja, makar dolazila i od uenjaka, koji su u svakom sluaju ljudi koji i grijee i bivaju u pravu. Molimo Allaha da vam ukae kako ete otkriti istinu, objasniti ono to je ispravno, odbaciti sumnje i utemeljiti dokaze; biu vam zahvaln i biete nagraeni. Mahsus selam. Musliman, iz Alira, va prijatelj29

El-En'am: 57

24

Odgovor: Veoma me alosti to se istina pomijeala sa neistinom kod jednog dijela pobonih ljudi uope, a naroito kod teologa, i to sve u ime vjere. To ide do te granice kako nam otkriva pitanje naeg brata, neka ga Allah, d.., obaspe dobrom - da je optuivanje ljudi za nevjerovanje ili grijeenje postalo u najmanju ruku jednostavna stvar za onoga koji to ini, kao da to erijat ne smatra velikim, opasnim grijehom, za koji se treba bojati da e se povratiti onome koji ga pripisuje drugom, kao to stoji u vjerodostojnom hadisu. Pitanje koje je postavio potovani brat, nije mi bilo udno sve dok mi ga nisu postavili nekoliko puta njegovi sunarodnici u Aliru, gromoglasno: "Da li je demokratija kufr (nevjernitvo)?" udno je kako neki ljudi osuuju demokratiju, nazivajui je oevidno zabranjenim djelom ili otvorenim nevjernitvom, a ne poznaju je tako dobro da bi mogli dokuiti njenu sutinu; upravo bi to poznavanje odgovaralo njenoj biti, ne uzimajui u obzir formu i simbole. Jedno od priznatih pravila kod naih uenjaka iz prethodnih generacija jeste: sud o nekoj stvari izvodi se iz jasne predodbe o njoj; koji sudi o stvari koju ne poznaje pogrean je makar sluajno bio i u pravu, jer je to pogodak koji nije rezultat strijelca. U ovom smislu je i hadis koji kae da e sudac koji sudi o neemu to ne poznaje biti u vatri kao i onaj koji zna istinu, a ne sudi po njoj. Da li je demokratija za kojom vape narodi svijeta i za koju se bore mase na Istoku i Zapadu, do koje su neki narodi doli nakon gorke borbe sa silnicima i tiranima, za koju je prolijevana krv i padale hiljade rtava, ak i milioni kao u Istonoj Evropi i drugdje, i koju mnogi islamisti vide kao sredstvo za suzbijanje neobuzdanosti autokratskih reima i "odsijecanje nokata" politike samovolje, a to nai muslimanski narodi osjeaju na svojoj koi - da li je dakle ova demokratija zabranjena ili je li nevjernitvo kao to stalno ponavljaju oni koji povrno shvataju i ure u donoenju stavova?? Sutina demokratije - daleko od kritizerskih definicija i terminologije - jeste da ljudi izaberu one koji e ih voditi i zastupati u 25

domenu politike, te da im se ne nametne vladar ili sistem koji ne ele; da imaju pravo traiti odgovornost od vladara kada pogrijei, te pravo da ga opozovu ukoliko zastrani; da ne budu voeni ka ekonomskim, drutvenim, kulturnim ili politikim orijentacijama i programima koje ne poznaju, s kojima nisu zadovoljni, i zbog kojih neko ukoliko se ne slae s njima biva progonjen i kanjavan za primjer drugima, te ak i muen i ubijen. Ovo je sutina istinske demokratije za koju je ovjeanstvo pronalo praktine forme i metode kao to su izbori, referendum, davanje prioriteta stavu veine, pluralizam politikih partija, pravo manjine na opoziciono djelovanje, sloboda tampe, neovisnost sudstva itd. Pa da li je demokratija - u svojoj sutini koju smo spomenuli proturjena islamu? I odakle dolazi to proturjeje? Koji su to jasni dokazi iz Kur'ana i sunneta koji upuuju na ovu tvrdnju? Onaj koji podrobno prouava sutinu demokratije vidjee da je ona u korijenu islama, koji ne odobrava da ljude predvodi u namazu ovjek koga oni preziru i sa kojim nisu zadovoljni. U hadisu stoji: "Namaz trojice ljudi se nee uzdii iznad njihovih glava ni koliko pedalj..." a kao prvi od njih naveden je "ovjek koji predvodi ljude a oni ga preziru..." (Ibn Made). Ako je ovakav sluaj u namazu kako je onda u stvarima svakodnevnog ivota i politike? U vjerodostojnom hadisu stoji: Vae najbolje voe, tj. vladari, su oni koje vi volite i koji vole vas, i na koje donosite salavat, tj. za koje inite dove i koji donose salavat na vas, a najgore Vae voe su oni koje vi mrzite i koji mrze vas, i vi proklinjete njih a oni proklinju vas.30 Kur'an iznosi optubu, kojom se usmjerava strogost na vladare koji su se proglaavali boanstvima na zemlji, smatrajui poput Nemruda Boije robove svojim robovima. Kur'an navodi razgovor izmeu njega i Ibrahima, a.s.: "Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah30

Biljei Muslim

26

carstvo dao? Kada Ibrahim ree: "Gospodar moj je onaj koji ivot i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem ivot i smrt"! "Allah ini da sunce izlazi s Istoka" - ree Ibrahim - "pa uini ti da grane sa Zapada!" I nevjernik se zbuni: - A Allah silnicima nee ukazati na pravi put."31 Ovaj silnik tvrdi da on daje ivot i smrt, kao to Ibrahimov Gospodar - a On je Gospodar svjetova - daje ivot i smrt, i da ljudi treba da mu budu posluni kao to su posluni Ibrahimovom Gospodaru! O drskosti koju je ispoljavao, tvrdei da poklanja ivot i smrt, govori i kazivanje kada je priao dvojici u mnotvu ljudi na putu i donio odluku da moraju biti pogubljeni - iako nisu bili nita krivi. Nad jednim od pomenute dvojice pogubljenje je izvrio odmah, a zatim rekao: "Evo, usmrtio sam ga". Drugome je oprostio, rekavi: "Evo poklonio sam mu ivot! Pa zar nisam sada dao ivot i smrt?" Slian njemu je i faraon, koji je uzvikivao svom narodu: "Ja sam gospodar va najvei!"32 te, oholei se, govorio: "O, velikai, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene."33 Kur'an otkriva neasni savez izmeu tri zloudne, perfidne kategorije: Prva: Vladar koji sebe proglaava boanstvom i vri nasilje na zemlji Boijoj, vlada nad Boijim robovima olien je u osobi faraona. Druga: Politiar karijerist, koji je svoju inteligenciju, znanje i iskustvo stavio u slubu ostvarivanja nasilnike dominacije, uvrenja svoje vlasti i privikavanja i pripremanja svoga naroda na poslunost, olien je u osobi Hamana. Trea: Kapitalist ili feudalac koji izvlai koristi iz nasilnike vlasti, podrava je ulaganjem odreenih sredstava da bi stekao vei imetak na znoju i krvi naroda, olien je u osobi Karuna.

31 32

El-Bekare: 258 En-Naziat: 24 33 El-Kasas: 38

27

Kur'an govori o ovoj trojici saveznika u grijehu i neprijateljstvu, koji su odricali poslanstvo Musa, a.s., dok ih Allah, d.., nije kaznio kaznom Silnog i Monog: "Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim, faraonu, Hamanu i Karunu, ali oni su rekli: "arobnjak i laov!"34 "I Karunu i faraonu i Hamanu Musa je jasne dokaze donio, ali su se oni na zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli."35 udno je da je Karun bio iz Musaova naroda, a ne iz faraonovog ali je inio nasilje nad svojim narodom i pridruio se njihovom dumaninu faraonu koji ga je prihvatio, to je dokaz da su materijalni interesi ti koji su ih povezali uprkos razliitim korijenima i porijeklu. Kur'an na divan nain uspostavlja vezu izmeu nasilja i irenja smutnje, koja je uzrok propasti naroda i njihovog unitenja. U tom smislu Uzvieni kae: "Zar ne zna ta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata sa stubovima, kojim ravna ni u jednoj zemlji nije bilo, i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i faraonom koji je atore imao - koji su na zemlji zulum provodili, i poroke na njoj umnoili, pa je Gospodar tvoj bi patnje na njih spustio, jer Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi."36 Kur'an podrazumijeva zulum (tugjan) i onda kada upotrebljava izraz uluvv to znai oholost i dominacija nad Allahovim stvaranjima putem ponienja i nasilja. U tom smislu Uzvieni o faraonu kae: "On je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevrili."37 "Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio, jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio."38 Iz ovog vidimo da su oholost, "uluvv" i irenje smutnje, "ifsad" dvije nerazdvojne stvari.34 35

El-Mu'min: 23-24 El-Ankebut: 39 36 El-Fedr: 6-l4 37 Ed-Duhan: 31 38 El-Kasas: 4

28

Kur'an nije ograniio odgovornost samo na silnike koji su sebe smatrali boanstvima, ve im je pridruio i njihove narode, koji su ih slijedili i bivali njihovim pristalicama, preputajui im vlast, te i njih zajedno sa ovim uinio odgovornima. Uzvieni o Nuhovom narodu kae: "Nuh ree: "Gospodaru moj, oni mene ne sluaju i povode se za onima ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju." 39 O Adu, narodu Hudovu, On, neka je slavljen, kae: "Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojima, i pristajao uz svakog silnika inadiju."40 O narodu faraonovu Uzvieni kazuje: "I on zavede narod svoj, pa mu se pokori, oni su doista bili narod grijeni."41 "Ali oni se povedoe za faraonom nareenjem, a njegovo nareenje nije bilo razumno. Na Sudnjem danu oni e svoj narod predvoditi i u vatru ih uvesti, a uasno je mjesto u koje e dovedeni biti!"42 Narodi snose odgovornost ili dio nje, jer su oni ti koji proizvode faraone i silnike, a to je obini narod iskazao kroz poslovicu o nekima koji su rekli faraonu: "U emu je tvoje faraonstvo?" "Nisam naiao na bilo koga ko bi mi se usprotivio!" - odgovorio je on. Pored samih silnika, najvie odgovornosti pada i na izvritelje vlasti koje Kur'an naziva "vojske" (dunud), podrazumijevajui pod tim vojnu snagu, to su onjaci i nokti politike moi, i bievi kojima se masa plai ukoliko se pobuni ili razmilja o pobuni. Kur'an kazuje: "Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili."43

39 40

Nuh: 21 Hud: 59 41 Ez-Zuhruf: 54 42 Hud: 97-98 43 El-Kasas: 8

29

"Pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo, pogledaj kako su skonali nevjernici."44 Boiji poslanik, a.s., odgovornim, takoe, ini i vladare i silnike i tirane, koji upravljaju narodom tvrdim palicama, te kada govore ne postoji niko ko bi im proturijeio; oni e popadati u vatru kao da padaju u postelju. A odgovornim dri i sluge tiranije koji ih slijede "i kde mirise ispred njih". Boiji poslanik, s.a.v.s. kritizira ummet u kome je strah uzeo maha, tako da ne mogu silniku rei: "O silnie". Ebu Musa prenosi da je Resulullah, s.a.v.s. rekao: "U dehennemu ima jedna dolina, u toj dolini jedan bunar, zovu ga Hebheb. Allah je stavio sebi u dunost da u njega smjesti svakog silnika neposlunog."45 Muavija prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s. rekao: Poslije mene e biti voe koje e govoriti i nee im se proturjeiti, oni e pocrniti u vatri onako kako su crni majmuni.46 Dabir prenosi da je Boiji poslanik rekao Ka'ab b. Udretu: "Neka te Allah sauva od vladavine bezonih, o Ka'ab." ta je to vladavina bezonih" - ree on. Poslanik, a.s., ree: "To su vladari koji e biti poslije mene a nee ii mojim putem niti e slijediti moj sunnet. Oni koji budu povjerovali njihovoj lai, i pomagali im u njihovom nasilju ne pripadaju meni niti ja pripadam njima, oni nee stii do moga vrela; a oni koji ne budu povjerovali njihovoj lai i ne budu ih pomagali u nasilju - takvi pripadaju meni i ja pripadam njima i oni e stii do moga vrela (hawd)."47 Muavija prenosi mevkuf hadis: "Moj ummet nee biti bez grijeha ako se u njemu ne bude sudilo pravo i ako slabi ne mognu, bez ikakvog zapinjanja, uzeti ono to im pripada, od jakih."48 Abdullah b. Amr,El-Kasas: 40 Biljee Taberani i El-Hakim 46 Biljee Ehu-Ja'la i Taberani 47 Biljee Ahmed i Bezzar 48 Biljei Taberani44 45

30

takoe kao merfu prenosi hadis: "Kad vidi da se moj ummet boji rei silniku: "O silnie" udalji se od njih."49 Islam je propisao instituciju dogovaranja (ura) kao jedan od temelja islamskog ivota i stavio u obavezu vladaru da se konsultira, a zajednici da savjetuje. Savjet je ak nazvao cjelokupnom vjerom, a on se izmeu ostaloga, ogleda i u savjetovanju voa muslimana, odnosno njihovih vladara. Nareivanje dobra i odvraanje od zla islam je uinio obaveznom dunou, istinu izgovorenu pred vladarom silnikom smatra najboljim dihadom, to znai da borba protiv tiranije i unutranjeg nereda kod Allaha d.. ima prioritet nad borbom protiv napada koji dolaze sa strane, zbog toga to prvi poesto biva uzrokom drugoga. Vladar je, sa islamskog stanovita opunomoenik ummeta ili onaj koji slui ummetu, a onaj koji opunomouje ima pravo da od opunomoenika trai polaganje rauna ili da ga opozove ako hoe, a naroito ako ovaj ne ispunjava svoje obaveze. Vladar u islamu nije bezgrjena vlast, ve je to ovjek koji i radi pravo i grijei, i postupa po pravdi i ne postupa. Pravo svih ljudi je da ga korigiraju kada pogrijei, i ustanu protiv njega, ako zastrani. Ovo su jasno proklamirali najvei muslimanski vladari nakon Boijeg poslanika, s.a.v.s., halife koje su slijedile pravi put (er-raidin), iji smo put (sunna) duni slijediti i vrsto ga se drati, smatrajui ga nastavkom sunneta Prvog uitelja Muhammeda, a.s. Prvi halifa Ebu Bekr na poetku svoje hutbe je rekao: "O ljudi, ja sam va vladar, a nisam najbolji meu vama, pa ako vidite da sam u pravu pomozite mi, a ako vidite da nisam u pravu ispravite me... Pokoravajte mi se u emu vidite da sam ja pokoran Allahu u odnosu prema vama, a ako Mu budem nepokoran, vi se niste duni meni pokoravati". Omer el-Faruk, drugi halifa, je rekao: "Allah se smilovao ovjeku koji mi ukae na moje mahane", a rekao je: "O ljudi, ko kod mene vidi neko zastranjivanje neka me ispravi..." jedan iz mase mu49

Biljei Ahmed

31

odvrati govorei: "Tako mi Allaha, sine Hatabov, kada bismo vidjeli kod tebe neko zastranjivanje ispravili bismo te otricama naih sablji! Jedna ena je proturjeila njegovom miljenju dok je on bio na minberu, u emu on nije naao nikakve sramote, ve je rekao: "ena je u pravu, a Omer je pogrijeio!" Alija b. Ebi Talib, r.a., je jednom ovjeku, koji mu se suprotstavio u nekoj stvari, rekao: "Ti si u pravu, a ja sam pogrijeio", "A nad svakim znalcem ima jo znaniji." (Jusuf: 76) Islam je prije demokratije definirao principe na kojima poiva njena bit, ali je detaljne razrade ostavio muslimanima kao predmet iznalaenju (idtihad), u skladu s propisima njihove vjere, zahtjevima ivota, te promjena u njihovom ivotu s obzirom na vrijeme i mjesto, te zahtjevima novih ivotnih situacija u kojima se ovjek nae. Odlika demokratije je da se ona, tokom duge borbe protiv silnika i razuzdanih anarhista izmeu kraljeva i vladara, rukovodila metodama i sredstvima, koji se, do danas smatraju najboljim jamstvima za zatitu naroda od dominacije silnika. Nema nikakve zapreke da ovjeanstvo, njegovi mislioci i voe, razmiljaju o drugim oblicima i nainima, koji bi moda vodili onome to je potpunije i prilinije, ali da bi to bilo mogue i da bi se ostvarilo u stvarnosti, smatramo da je neophodno da preuzmemo iz demokratije ono to je nuno u cilju ostvarenja pravde, meusobnog dogovaranja (ura), potivanje ljudskih prava i ustajanja protiv nepravde oholih vladara na zemlji. Definirano erijatsko pravilo je: ono bez ega neka obaveza (vadib) nije potpuna i samo je vadib, te kada se odredi sredstvo za ostvarenje erijatskih intencija (ciljeva) koji su obavezni, to sredstvo poprima karakter same intencije. Gledano sa stanovita erijata ne postoji neto to bi sprijeilo pozajmljivanje neke teoretske ideje ili nekog praktinog rjeenja od nemuslimana, jer je Boiji poslanik, a.s., pribjegao ideji "kopanja hendeka" u bici, a to je bio metod Perzijanaca. Okoristio se i muricima, zarobljenim na Bedru, "onima koji su znali itati i pisati" u 32

cilju pouavanja muslimanske djece pisanju, uprkos injenici da su bili murici, jer "mudrost je izgubljena stvar vjernikova gdje god da je nae on ima najvie prava na nju." U nekim svojim knjigama ja sam ukazao na to da imamo pravo pozajmljivati od drugih ideje, metode i organizaciju, radi koristi, dokle god se to ne suprotstavlja jasnom tekstu i postojanim erijatskim propisima. Ono to preuzimamo duni smo modificirati, dopuniti i udahnuti mu od naega duha, to e ga uiniti naim i liiti ga njegove prvobitne svojstvenosti. Pogledajmo neki sistem, kao to je sistem izbora ili glasanja. To je sa stanovita islama svjedoenje (ehada) valjanosti kandidata. Glasa je duan da ispunjava uvjete koje ispunjava i svjedok, da bude pravedan, da nain njegovog ivota bude pohvalan, kao to Uzvieni kae: "I kao svjedoke dvojicu vaih pravednih ljudi uzmite"50, "koje prihvatate kao svjedoke."51 Onaj ko posvjedoi za nekoga ko nije dobar da je dobar uinio je veliki grijeh svjedoenja neistine, koji Kur'an stavlja u isti red sa mnogobotvom (irk), kada kae: "Pa budite to dalje od kumira poganih, izbjegavajte to vie govor neistiniti."52 Ukoliko neko svjedoi o valjanosti nekog kandidata samo zbog toga to je on njegov blinji ili iz njegova mjesta ili zbog line koristi koju oekuje od njega, taj je postupio suprotno imperativu Uzvienog Allaha: "I svjedoenje Allaha radi obavite!"53 Ko izostane od obaveze glasanja tako da neko ko je dostojan i povjerljiv izgubi, a veinom glasova pobijedi onaj koji to ne zasluuje, koji nije od vrstih i pouzdanih, taj je uskratio ummetu toliko potrebno svjedoenje. Uzvieni je rekao: "Svjedoci trebaju na svaki poziv da se odazovu"54 "I ne uskratite svjedoenje, ko ga uskrati, srce njegovo e50 51

Et-Talak: 2 El-Bekare: 282 52 El-Hadd: 30 53 Et-Talak: 2 54 El-Bekare: 282

33

biti grijeno."55 U tom smislu se o svojstvima kandidata govori sa opravdanijim razlogom dodajui ove norme i smjernice izbornom sistemu, mi inimo na kraju taj sistem islamskim, iako je u osnovi preuzet od drugih. Ovdje se posebno elimo koncentrirati na ono to smo istakli na poetku, a to je bit demokratije, koja je posigurno u skladu sa biti islama, ukoliko ga posmatramo u njegovim temeljnim ishoditima, i crpimo iz istih izvora, Kur'ana, sunneta i djela pravovjernih halifa, a ne iz historije vladara tiranina poznatih po zlu, niti iz pravnih miljenja (fetve) onih dvorskih uenjaka koji vode u propast i koji e u vatri gorjeti, a niti onih i brzopletih a neupuenih. Neko je rekao, a to je neprihvatljivo, da demokratija znai vladavinu naroda nad narodom, iz ega nuno proistie odbacivanje principa koji kae da sud pripada samo Allahu, d.. Pozivi u demokratiju ne znae obavezno da ovjek odbacuje Allahovo vostvo, jer veini onih koji pozivaju u demokratiju to i ne pada na pamet, a ono ime su iskljuivo okupirani i emu tee je odbacivanje neograniene diktature, odbijanje samovoljnog upravljanja narodom vladara tiranina i silnika. Svakako, sve to ovi podrazumijevaju pod pojmom demokratija je da narod ima pravo da bira svoje vladare onako kako eli, da trai od njih odgovornost za njihove postupke, da odbija njihova nareenja ukoliko su u suprotnosti sa ustavom zajednice (ili, islamskom terminologijom reeno: ako nareuju neto to je grijeh) zatim, da narod ima pravo da ih ukloni kada zastrane ili se osile, ili ne odgovaraju na savjete i upozorenja. elim naglasiti da je princip "sud pripada samo Allahu" isto islamski princip, koji su tretirali svi uenjaci Usula u svojim djelima o "propisu" (hukm) i "Zakonodavcu" (El-Hakim). Sloili su se da je Zakonodavac Uzvieni Allah, a Boiji poslanik, a.s., onaj koji od Njega dostavlja. Uzvieni Allah je Onaj Koji nareuje i zabranjuje, daje da

55

El-Bekare: 283

34

neto bude dozvoljeno (halal) a neto zabranjeno (haram), sudi i donosi zakon (erijat). Haridije kau: "Sud pripada samo Allahu", to je samo po sebi istina, ali je loe jeste to to te rijei ne stavljaju na pravo mjesto, nego izvode na osnovu njih stav kojim odbacuju postavljanje ovjeka kao suca u sporu, to je u suprotnosti sa tekstom Kur'ana koji je na vie mjesta odredio postavljanje suca, a najpoznatiji takav sluaj je imenovanje suca ukoliko doe do nesloge izmeu suprunika. Stoga je vladar pravovjernih Alija, r.a., odgovorio Haridijama rijeima: "Rije istine kojom se eli la". On je ono to oni govore opisao sa "rije istine", ali je kao mahanu naveo da oni time ele neto to nije istina. Kako to da rije nije istinita a uzeta je iz jasnog Kur'ana: "Sud pripada samo Allahu"? (Jusuf: 40) Vladanje uzvienog Allaha nad stvorenjima je bez dvojbe jasno, i oituje se kroz dva vida: 1) Vladanje kosmosom u smislu predodreenja, to znai da je Allah, d.. Onaj Koji slobodno, po svojoj volji, raspolae kosmosom, upravlja tokom zbivanja u njemu, vlada njime Svojim nepromjenjivim zakonima, od kojih su neki poznati a neki nisu. U tom smislu su i rijei Uzvienog Allaha, d..: "Zar oni ne vide da im zemlju suavamo umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! Niko ne moe presudu Njegovu pobiti, i On brzo raun svodi."56 Ovdje pada u oi da se pod Boijim sudom (hukmullah) misli na predestinacijsko vladanje kosmosom, a ne zakonodavno (naredbodavno). 2) Zakonodavno vladanje, koje podrazumijeva obavezivanje, nareivanje, zabranjivanje, stavljanje u dunost, davanje mogunosti izbora. Ono se oituje u tome to je Allah, d.., poslao Poslanika, objavio Knjige, putem njih propisao zakone, uinio obaveznim ono to je obavezno, i ozakonio ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno. Musliman

56

Er-Ra'd: 41

35

koji je zadovoljan to mu je Allah Gospodar, islam vjera a Muhammed, a.s., poslanik ne odbacuje navedeno. Musliman koji propagira demokratiju propagira je iskljuivo kao oblik vladavine koji otjelovljuje islamske politike principe - u izboru vladara, odreivanju savjetodavnog tijela (ura), opominjanju (nasiha), nareivanju dobra i odvraanju od zla, zatim borbi protiv tiranije, odbijanju onog to je grijeh, a naroito ako vodi "otvorenom nevjerstvu" o kojemu od Allaha, d.., postoji jasan dokaz. To osigurava injenica da ustav, uz potivanje demokratije propisuje islam kao dravnu vjeru a islamski zakon (erijat) kao ishodite za svjetovne zakone (kanun) a ovo potvruje da sud pripada Allahu. d.., tj. da se sudi po Njegovom zakonu, ija je rije gornja. U ustavu se moe i dodati jedan lan, koji bi jasno i otvoreno rekao da je svaki zakon ili sistem koji nije u skladu sa decidnim erijatskim odredbama u stvarnosti nitavan. Ovo dodavanje bilo bi samo potvrda a ne neko utemeljenje. U tom sluaju, iz propagiranja demokratije ne proizilazi nuno shvatanje da se radi o vladavini naroda umjesto vladavine Allaha, d.., budui da izmeu toga dvoga nema oprenosti. Kada bi zahtjevi demokratije bili izraziti, bila bi u pravu ona islamska ulema koja veli da zahtjevi jednog pravca nisu nuno zahtjevi i drugog, i da ljudi ne mogu nevjerovati ili grijeiti pozivajui se na zahtjeve vlastitih pravaca jer katkada se ne pridravaju ovih zahtjeva, ta vie katkad uope ne negiraju ispravnost drugih. Jedan od argumenata kojim se slui ova grupa islamista jeste da je demokratija preuzeti princip koji nema veze sa islamom: ona poiva na vladavini veine, stav veine je taj na osnovu koga se vri postavljanje vladara, upravljanje poslovima, davanje prioriteta jednoj od stvari oko kojih postoji razilaenje. Glasanje u demokratiji je sud i mjerodavna stvar, bilo koje miljenje da pobijedi apsolutnom ili u nekim sluajevima relativnom veinom, to miljenje se provodi, iako moe biti pogreno i besmisleno. Islam ne uzima u obzir ovaj metod; on ne daje prioritet jednom miljenju u odnosu na drugo, samo zato to se veina opredijelila za to miljenje, ve gleda u njegovu sutinu: da li je 36

ispravno ili pogreno? Pa ukoliko je ispravno ono se provodi, makar postojao samo jedan ili ni jedan glas za to miljenje, bude li pogreno odbacuje se ak i ako 99% glasova bude za! tavie, oni kau da kur'anski tekst upuuje da je veina uvijek u zabludi i na strani ejtana. U tome smislu Uzvieni kae: "Ako bi se li pokoravao veini onih koji ive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili,"57 - i "A veina ljudi, ma koliko ti elio nee bili vjernici."58 U Kur'anu se ponavljaju zavreci ajeta slini ovima: "Ali veina ljudi ne zna"59, "Ali veina njih ne shvaa"60, "Ali veina ljudi ne vjeruje"61, "Ali veina ljudi nije zahvalna"62. Isto tako Allah, d.., upuuje da su pristalice dobra i estitosti malobrojniji, pa primjerice kae: "A malo je zahvalnih meu robovima Mojim!"63 "...jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela, a takvih je malo."64 Ovo miljenje treba odbaciti jer je utemeljeno na zabludi i dvosmislenosti. Pretpostavka je da govorimo o demokratiji u islamskom drutvu, u kojem je najvei broj onih koji znaju i shvataju, vjeruju i zahvalni su Allahu. d.. Mi ne govorimo o nevjernikom ili o drutvu koje je zalutalo sa Boijeg puta. alim, postoje neke stvari o kojima se ne glasa niti se njima licitira da bi se na osnovu njih pridobili glasovi, jer spadaju u utvrene stvari koje ne trpe promjene, izuzev ako se mijenja samo drutvo, a to, kada je u pitanju islamsko drutvo, ne dolazi u obzir. Glasanju nema mjesta kada su u pitanju erijatom jasno precizirane odredbe i temeljne stvari vjere, te ono to je na osnovu vjere poznato kao nuno. Glasati se moe u stvarima idtihada koje doputaju mogunost vie miljenja i u prirodi je ljudi da se u njima razilaze, kaoEl-En'am: 116 Jusuf: 103 59 El-Araf: 187 60 El-Ankebut: 63 61 Hud: 17 62 El-Bekare: 243 63 Sebe': 13 64 Sad: 2457 58

37

kada je u pitanju izbor jednog od kandidata na bilo koji poloaj, pa makar to bio i poloaj predsjedniku drave, ili donoenje zakona koji reguliu djelatnost prometa i komunikacija, ili sistem gradnje trgo-akih zanatskih radnji ili bolnica, ili neto osim ovoga to ulazi u podruje koje uenjaci fikha nazivaju maslehatul-mursele. Glasati se moe i kada se radi o donoenju odluke o objavi ili prestanku rata, te o obaveznosti ili dokidanju odreenih poreza, proglaavanju vanrednog stanja ograniavanju mandata predsjednika drave, dozvoljavanju ili nedozvoljavanju njegovog ponovnog izbora i do kada... itd. itd. Ako se pojave razliita miljenja o ovim pilanjima, hoe li se rijeiti kojem od njih se moe dali prioritet, a da ne postoji ono koje je miljenje veine? I mora li postojati preteno miljenje koje zastupa veina? Logika razuma, erijata i stvarnosti govori daje preteno miljenje nuno. Prioritet se, kada doe do razilaenja, daje brojanoj veini, miljenje dvojice je blie ispravnome od miljenja jednoga, a u hadisu stoji: "ejtan je sa pojedincem, a od dvojice dalje."65 Boiji poslanik, a.s., je a to je vjerodostojno rekao Ebu Bekru i Omeru: "Kada biste se vas dvojica sloili u nekom stavu, ja vam se ne bih protivio."66 To znai da dva glasa imaju prioritet nad jednim, iako je to glas Boijeg poslanika, s.a.v.s., naravno ukoliko je to izvan polja koje je regulirano erijatom i Objavom od Uzvienog Allaha, d.. Vidjeli smo takoer da je Boiji poslanik, s.a.v.s., pristao na miljenje veine u Bici na Uhudu, i izaao je da susretne murikc izvan Medine, iako su on i neki ashabi smatrali da treba ostati u Medini i braniti se iznutra. Jo jasniji primjer od ovoga je stav Omera r.a., u pogledu esterice lanova ure, koje je predloio kao kandidate za halifu tako da veinom glasova izaberu jednog izmeu sebe, a ostali su duni da sluaju i pokoravaju se a ako ih bude trojica naspram trojice da izaberu;65 66

Biljei Tirmizi Biljei Ahmed

38

jednoga izvan sebe ije e miljenje biti odluujue, a taj je bio Abdullah b. Omer; ukoliko ne prihvate njega, onda je preteno miljenje one trojice meu kojima je Abdurahman b. Auf. Zna se sigurno da se u hadisu hvali "najvei dio" (as'savadula'zamu) i nareuje da se slijedi "najvei dio", znai mnotvo, masu naroda i njegov najvei broj; hadis je prenesen predajama od kojih su neke vjerodostojne.67 Na "Najvei dio" podupire i stav uenjaka o miljenju veine pitanjima oko kojih postoji razilaenje, te shvatanje da je "veina" jedan od uzroka zbog kojih se daje prioritet nekom miljenju, ukoliko ne postoji neto prioritetnije, a to je inae opreno. Imami Ebu-Hamid el-Gazali je u nekim svojim djelima pribjegao davanju prioriteta na osnovu veine kada su dva miljenja na istoj ravni. Miljenje da prioritet ima ono to je ispravno pa makar to niko ne zastupao, a da ono to je pogreno treba odbaciti makar to zastupalo 99% ljudi je ispravno iskljuivo u stvarima za koje postoji utvren i jasan erijatski tekst, koji ne ostavlja mjesta diskusiji niti daje mogunost razilaenja ili prihvatanja neeg oprenog a takvog je veoma malo; na koncu, na to se misli kada se kae: "Demat je ono to je u skladu sa istinom pa makar bio ti sam." to se tie pitanja koja podlijeu tumaenju i razmatranju (idtihadu). o kojima ne postoji tekst, ili postoji tekst koji doputa vie tumaenja, ili postoji drugi kontradiktoran tekst poput njega ili snaniji od njega, neizbjeno je pribjei davanju prioriteta i okonati time razilaenja. Glasanje je sredstvo za to koje ljudi poznaju, i kojim su zadovoljni pametni a muslimani su ti. U erijatu ne postoji bilo ta to67

Taberani prenosi merfu' hadis od Ebu Umame u kome se kae: "Izraeliani su se podijelili na sedamdeset i jednu frakciju, ili je rekao na sedamdeset i dvije, a ovaj ummet e ih nadmaiti za jednu frakciju, svaka od njih e biti u vatri osim "es-sevedula'zam". Taberani i Ahmed prenose kao merfu hadis: "O Ibn Dehmane, dri se veine". Ibn Ebu Asim prenosi od Ibn Omera hadis: "Allah nikada nee ujediniti ovaj narod u zabludi, a Allahova ruka je nad zajednicom, drite se veine, onaj ko se odvoji odvojio se u vatri." Albani kae da je slijed ovog hadisa slab.

39

bi spreavalo glasanje, tavie u tekstovima (Kur'anu i sunnetu) i prethodnoj praksi postoji potpora za to. Prvo to je pogodilo ummet u njegovoj historiji bilo je zanemarivanje principa ure (dogovaranja), i prelazak sa "pravovjernog hilafeta" na vladavinu despota koju su neki ashabi nazivali "kraljevstvo" ili "carstvo". Apsolutistika i imperijalistika nepravda iz kraljevina koje im je Allah, d.., podario prela je i na same muslimane, a bili su duni od njih uzeti pouku i kloniti se grijeha i poroka koji su bili uzrokom propasti njihove drave. Ono to je u novije doba pogodilo islam, njegovu zajednicu i odnos prema islamu desilo se iskljuivo zbog samovoljne i tiranske vladavine nad ljudima bukvalnom silom ili materijalnim sredstvima. erijat je zabranjen, a laicizam je proglaen obaveznim; ljudima je nametnuto pozapadnjenje iskljuivo silom, tiranijom, ognjem i maem. Na pozivanje islamu i islamski pokret se obruava, zlostavljaju se protagonisti tih aktivnosti i progone na svakom koraku iskljuivo pod pritiskom apsolutistike vlasti, koja ponekad nastupa otvoreno, a nekada ogrnuta platom propagiranja lane demokratije; njome otvoreno ili iza zavjese diriguju snage neprijateljski raspoloene prema islamu. Islam je doivljavao preporod a pozivanje u islam je uzimalo maha, islamska svijest je dolazila do izraaja a glas islama se uzdizao samo kroz ogranienu slobodu koja mu se pruala, u kojoj je on nalazio priliku da se sjedini sa duama ljudi koje eznu za njim, i da ga uje uho koje dugo udi za njim i zadovolji se razum koji stremi njemu. Prva borba na putu pozivanja u islam, islamskog osvjeivanja i islamskog pokreta u nae vrijeme je borba za slobodu; svi koji brinu za islam moraju stati u jedan saf pozivajui islamu i branei ga; on je nunost i nema mu zamjene. Mislim da je vano da istaknem, da nisam od onih to su oduevljeni upotrebom rijei stranog porijekla kao to su demokratija i slino kojima bi se izrazila odreena islamska znaenja. Meutim, kada ta terminologija uzima maha i ljudi je upotrebljavaju, ni mi neemo 40

ostati gluhi, ve treba da znamo ta se njome eli rei kada se upotrijebi, kako je ne bismo razumjeli drugaije nego to ona stvarno jeste, ili je dovoditi u vezu sa onim ta ona znai, ili to oni koji je upotrebljavaju ne smjeraju njome. Na stav u ovom pogledu mora biti ispravan i odmjeren, a to to izrazi potiu od drugih nee nam nakoditi, jer predmet nekog propisa se ne krije u imenima ve u onome to se imenuje i u sadrajima. Veliki broj misionara (daija) i pisaca upotrebljavali su rije "demokratija" i nisu nalazili nita loe u njenoj upotrebi Profesor Abbas el-Akkad, Allah mu se smilovao, napisao je jednu knjigu koju je nazvao "Islamska demokratija", a profesor Halid Muhammed Halid je, razmatrajui demokratiju nastojao dokazati da je ona u sutini islam. To smo komentirali u naoj knjizi "Buenje islama i briga arapskih i islamskih zemalja", pa je pogledajte. Mnogi islamisti zahtijevaju od demokratije oblik vlasti, garanciju sloboda i sigurnosni ventil od nasilja vladara, da istinska demokratija predstavlja volju ummeta, a ne volju vladara pojedinca i njegove svite koja ima korist od njega. Nije dovoljno mahati zastavom demokratije dok ona izdie, razvija se u zatvorima i raspiruje batinama, te dok se udnim propisima zaskae svako ko slobodno misli i ko vladaru kae "zato"? a kamoli "ne". Ja od demokratije zahtijevam da bude uspjeno sredstvo i regulator za ostvarivanje naih ciljeva u dostojanstvenom ivotu, u kojem emo moi pozivati Allahu, d.., i islamu, kao to vjerujemo, i da pri tome ne budemo bacani u tmine zatvora, niti da nam budu prireena vjeala. Ostalo je da napomenemo da neki uenjaci i danas govore da institucija dogovaranja (ura) ima informativnu, a ne obavezujuu ulogu, te da je vladar duan da trai savjet, ali da ga on ne obavezuje. Odgovorio sam na ovo na jednom drugom mjestu, objanjavajui da ura nema smisla ukoliko se vladar konsultira, a zatim radi po svojoj volji, ionako kako mu to uljepano servira njegova svita, 41

nonalantno odbacujui miljenje lanova ure. Konano, kako bi se ovi nazivali "ljudima rjeenja i ugovora" kao to je uobiajeno u naoj tradiciji, ukoliko oni u stvarnosti nita ne rjeavaju i ne odluuju?! Ibn Kesir navodi u svom tefsiru, prenosei od Merdvejha, da je Alija, upitan o znaenju rijei "odlunost" ('azm) u ajetu "...Dogovaraj se s njima. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha." (Ali Imran: 59) odgovorio da to znai: Dogovarati se sa "ljudima miljenja", a zatim ih slijediti". Ako u pogledu jednog pitanja postoje dva miljenja, onda ono to je pogodilo i jo uvijek pogaa na ummet u smislu samovolje, jo vie daje pravo miljenju koje govori o obaveznosti ure. Bilo kakvo razmimoilaenje da bude posrijedi, pa ummet ili jedan njegov dio uvidi da se treba drati miljenja o obaveznosti ure (dogovaranja), jer se razmimoilaenje produbljuje, ono oko ega se sloe postaje erijatska obaveza, jer muslimani izvravaju svoje propise. Kada poglavar ili vladar budu izabrani na ovome temelju i na osnovu ovog propisa, nije doputeno da se prekri ovaj ugovor, i pristane uz drugo miljenje, jer muslimani se pridravaju svojih propisa, a izvriti ugovor je obaveza. U vrijeme kada su Aliji, r.a., predloili da mu uine prisegu na Kur'an, sunnet i djela Ebu Bekra i Omera, r.a., on je odbio pridravanje onog to su radili Ebu Bekr i Omer, r.a., jer bi, ukoliko bi to prihvatio, bio duan da se toga i pridrava. Na osnovu ovoga islamska institucija ura bliska je duhu demokratije, ili ako hoete, bit demokratije bliska je duhu islamske institucije dogovaranja (ura). Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.

42

DAMIJA I POLITIKAPitanje: Meu nama se razbuktala rasprava o jednom vanom pitanju o kojem smo imali razliita miljenja, tako da ima onih koji imaju potvrdan stav, a ima i onih koji demantiraju, te ni jedna grupa nije mogla uvjeriti drugu. Odluili smo obratiti se vama da vi iznesete sud, zbog vanosti i ozbiljnosti koju problem ima, posebno u dananjem vremenu. Pitanje glasi: Da lije dozvoljeno upotrebljavati damiju u politike ciljeve? Zatim, koji su argumenti za dozvolu, ukoliko je dozvoljeno, ili za zabranu, ukoliko je zabranjeno. Neka vam Uzvieni Aliah podari sreu i neka se vaim znanjem okoriste svi muslimani. Odgovor: Damija je u vrijeme poslanstva bila centar misionarske aktivnosti i sjedite drave.68 Damija je u vrijeme Boijeg poslanika, s.a.v.s., bila sjedite sveukupnih aktivnosti muslimanske zajednice, a ne samo prostor za ibadet i namaz, ve bila je mjesto okupljanja radi ibadeta, i univerzitet za sticanje znanja i sastajalite gdje se sastajalo radi knjievnosti, i parlament za dogovaranje, i mjesto gdje su se ljudi meusobno upoznavali, gdje su dolazile delegacije iz razliitih krajeva arapskog poluotoka, i gdje se Poslanik, a.s., susretao sa svim delegacijama, tu drao svoje hutbe i davao upute i smjernice u cjelokupnom ivotu vjerskom, drutvenom i politikom... U ivotu Boijeg poslanika nije postojao niti jedan izdvojen period koji bi ljudi sada mogli nazvati vjerski, da ga ne bi mogli nazvati politikim, niti je Poslanik imao neko drugo mjesto za politiku i probleme vezane za politiku izuzev damije, kako hi jedno (mjesto)68

Vidi nae djelo "Ibadet u islamu"

43

uzeo za vjeru a drugo za ovosvjetska pitanja. Tako je damija za vrijeme Poslanika, a.s., bila i centar pozivanja u islam i sjedite drave.

Damija izmeu vremena procvata i vremena dekadenceNakon Boijeg poslanika, s.a.v.s., u vrijeme pravovjernih halifa damija je bila otvorena za razliite aktivnosti, kako za politike tako i za druge. Ebu-Bekr es-Sidik je u damiji odrao svoju poznatu prvu hutbu u kojoj je precizirao svoj politiki ili strategijski program vladanja. Tom prilikom on je kazao: "O ljudi, ja sam va voda a nisam najbolji medu vama; ako vidite da sam u pravu pomozite me, ukoliko vidite da ne postupam pravo sprijeite me." Takoer u damiji Omer r.a., je rekao: "O ljudi, ko od vas vidi neku nepravilnost kod mene neka me ispravi". Jedan od klanjaa mu odgovori: "Tako mi Allaha, kada bismo vidjeli kod tebe neku nepravilnost, ispravili bismo je otricama naih sablji." Omer r.a., mu odgovori: "Neka je hvala Onome Koji je dao da meu Omerovim podanicima ima onaj koji bi ispravio njegove nepravilnosti otricom svoje sablje." Damija je ostala takvom tokom, za ovaj ummet, najboljih stoljea i stoljea njegovog procvala. Ali nakon to je zala zvijezda islamske civilizacije, a muslimani doivjeli nazadak na razliitim poljima ivota, promijenio se i poloaj damije, ija se uloga svela na obavljanje namaza. Hutbe koje se dre u damijama postaju mrtve, jer se itaju iz zbirki, kitnjastih izraza i rijei koje se rimuju, sve krue oko jedne teme a to je preporuivanje sustezanja od ovog svijeta, podsjeanje na smrt, kunju u kaburu i patnju na buduem svijetu. Ovo je razlog da, dok dua tavori u beivotnoj leini, i ivot se u odreenoj mjeri vraa u damiju, dok neki hatibi poinju govoriti o opim problemima muslimana, kritizirajui pojedina loa stanja u ivotu ummeta, naroito zastranjivanje vladara, zulum snanih nad slabima, 44

bogatih nad siromanim, utnju uleme i uenjaka, neki ljudi kau: "Hatib se mijea u politiku...!

Prihvatanje i neprihvatanje politikeNe znam zato se rije politika pominje kao da je to porok ili zloin i pored toga to se ona, ukoliko se posmatra kao nauka, ubraja u naodabranijc nauke, a kao odreeni posao i praksa spada u najpopularnija zanimanja i profesije. udno je da neki politiari pitaju: da li je dozvoljeno da se damija uvue u neke politike ciljeve? A sami su od glave do pete uronuli u politiku. Politika u biti nije neto to je pokudeno ili zlo, ukoliko je u skladu sa islamskim principima i u okviru islamskih propisa i vrijednosti. Politika koju treba odbaciti je makijavalistika politika, koja smatra da cilj opravdava sredstva, ne dri se moralnih normi niti se pridrava ikakvih vrijednosti, te ne vodi rauna o halalu i haramu. Politika kojoj je cilj upravljanje opim stvarima ljudi, kako bi im priskrbila ono to je za njih dobro, otklonila ono to je nevaljalo i uspostavila medu njima pravdu, u istoj je ravni sa vjerom, ona je ak dio nae islamske vjere: ona je vjerovanje, ibadet, etika i sistem koji obuhvata cjelokupni ivot. Misija damije, onako kako ju je propisao islam, se ne moe zamisliti izolirano od politike u navedenom smislu. Damija je utemeljena za pitanja, poslove i stvari muslimana, i za sve ono to im donosi dobro, kako u vjeri tako i u ovodunjalukim stvarima. Kroz damiju ljudi se ue istini, dobru i dostojanstvu u svim vidovima ivljenja: duhovnom, kulturnom, drutvenom, ekonomskom i politikom. Ovo (pouavanje) spada u poznate islamske dunosti, ono je iz domena davanja savjeta, naih, koje je Boiji poslanik, s.a.v.s., nazvao cjelokupnom vjerom rekavi: "Vjera je savjet"..."Kome Boiji 45

poslanice?! upitali su prisutni. On je rekao: "Allahu, Njegovom poslaniku, Njegovoj Knjizi, voama muslimana i svim muslimanima." Ovo pouavanje se ogleda i u preporuivanju istine i strpljenja koje Kur'an uzima kao uvjet za spas od propasti na ovom i buduem svijetu: "Tako mi vremena, ovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje." (El-Asr) Zatim ogleda se i u preporuivanju dobra i odvraanju od zla, to je Allah, d.., uinio prvim preduslovom za dobrotu ovoga ummeta: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete." (Ali 'Imran: 110 Nareivanje dobra i odvraanje od zla On je ubrojao medu temeljna svojstva vjernika i vjernica: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu, i Poslaniku Njegovu se pokoravaju." (At-Tevba: 71) Obavezu nareivanja dobra i odvraanja od zla Allah, d.., je spomenuo prije namaza i zekata, koji spadaju u sastavne dijelove islama, upuujui na vanost ove obaveze. Allah, d.., nam kazuje o prokletstvima onih naroda koji su ostavili ovu uzvienu obavezu: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraali od grjenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su postupali!" (El-Maida: 78-79). Na osnovu davanja savjeta, preporuivanje istine, nareivanje dobra i odvraanje od zla nuno proistie da damija ima ulogu u usmjeravanju ope politike, zajednice, da je upozorava u ivotnim pitanjima i da joj razotkriva spletke njenih neprijatelja. Damije su od davnina imale vanu ulogu u podsticanju na borbu na Boijem putu, i na suprotstavljanje neprijateljima naroda iz reda zavojevaa koji ele dominaciju. asni ustanak u zemlji 46

Vjerovjesnika, Palestini, poeo je iz damije, a prvi pozivi za pomenuti ustanak odjeknuli su sa munara; u poetku je bio i nazvan damijskom revolucijom. U dihadu u Afganistanu i svakom dihadu damije igraju ulogu koja se ne moe zanemariti. Spomenuu da sam 1956. godine, prilikom trostruke agresije na Egipat, pozvan od Ministarstva vakufa, iji ministar je bio ejh Ahmed el-Bakuri, da odrim hutbu u jednoj od velikih kairskih damija radi podizanja duha i morala kod ljudi, mada mi je u to vrijeme bilo zabranjeno dranje hutbi i dersova te bilo kakva aktivnost koja ima veze sa uticajem u masama, ali ih je nuda nagnala da me pozovu u pomo. Ministarstvo vakufa i damija zahtijeva, s vremena na vrijeme od svojih haliba da dre hutbe o temama koje drava odredi, u cilju ostvarenja svojih ciljeva i provoenja svoje politike, kao to je ekonomija potronje, borba protiv nasilja, borba protiv ekstremizma, pozivanje nacionalnom jedinstvu ili osuivanju upotrebe droge..., to sve skupa spada u sr politike. ta se, onda, podrazumijeva pod politikim ciljevima, koji su tema pitanja? Ono to se da razumjeti iz ovog pitanja jeste da se radi o politici koja je opozicija politici na vlasti. Moje miljenje je da nije zabranjeno primjenjivati navedeno, ali nije dozvoljeno ni generalizirati ga. Jedino to je pri tome zabranjeno je spominjanje konkretnih imena i insistiranje sitnicama u cilju kritiziranja, vrijeanja ili popularisanja. Mimber ne treba da slui ovakvim stvarima, niti je dozvoljeno slijediti metod kritiziranja i stranake pristrasnosti. Svemu to je suprotno sa erijatom se treba suprotstavljati, makar to bila politika vlasti, jer damija je utemeljena radi uvrivanja Allahovog Zakona, a ne radi uvrivanja politike neke vlasti. Ukoliko vlast ne radi u skladu sa erijatom, damija e stati na stranu erijata, a ne na stranu vlasti. Ni u kakvoj situaciji nije 47

dozvoljeno damiji oduzeti ovo prirodno, logiko i historijsko pravo da opominje i upozorava ummet na nevjernike snage koje zanemaruju erijat i primjenjuju ga shodno svojim prohtjevima ili prohtjevima onoga ko ih vodi, a oni se nee moi od Allaha niim zatititi. U nekim islamskim zemljama vlasti su izdale zakon o porodinim odnosima, koji je bio u suprotnosti sa Serijatom, pa se ulema digla protiv toga zakona kritizirajui ga u damiji, budui da nije imala drugog naina jer su sva druga sredstva informiranja bila u rukama vlasti. Tiranskoj vlasti ne preostaje nita drugo osim da donese presudu da ove hrabre alime pogubi ili spali! Ovo se uistinu desilo u Somaliji (u vrijeme Sijad Berija, protiv koga se narod, nakon dugog trpljenja, digao i svrgnuo ga). Snage koje su na vlasti ele da damiju upotrebljavaju kao razglas svoje politike, pa kada su odnosi sa Izraelom dobri, onda je mir bolji. "Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha." (El-Enfal: 61). A ukoliko se odnosi vlasti sa Izraelom pogoraju, idovi su najei neprijatelji vjernicima, a mir sa neprijateljem, uzurpatorom je haram i izdaja. Na ovakav nain minber nee postati istinski prezentator islamske misije ve aparat za propagandu politike vladara, to mu oduzima njegovu neprikosnovenost i obezvreuje njegov uticaj u zajednici, te degradira dostojanstvo uleme i onih koji pozivaju Allahu.

48

VIESTRANAJE U ISLAMSKOJ DRAVIPitanje: Mnogobrojni razgovori i rasprave vode se na posebnim sjednicama i javnim skupovima izmeu islamista meusobno, te izmeu njih i ostalih grupa. Meu nekim politikim grupama islamske orijentacije uvrijeilo se miljenje da islam obavezuje na jedinstvo i zabranjuje cijepanje i razmimoilaenje, a da stranaki pluralizam, osim verbalnog razilaenja i cijepanja ummeta, ne donosi nita drugo. ehid imam Hasan el-Benna je rekao da nema stranaja u islamu, i ovoga su se drali mnogi prilikom odbijanja ideje pluralizma. U tom smislu imaju izvjesne sumnje i navode odreene argumente. Potovana ekselcncijo, kakvo je Vae miljenje o ovoj temi, koja se pojavila u dananje vrijeme u vie arapskih i islamskih zemalja, naroito u zemljama koje pruaju priliku politikom pluralizmu i fetvama iz domena demokratije. Oni kau da snage islamske orijentacije pozivaju slobodi i pluralizmu samo dok ne preuzmu kormilo vlasti, a onda se osame u demokratiji i odstrane sve ostale, smatrajui da su jedino one u pravu i da ne postoji mogunost da ne bude tako, a da su svi drugi u zabludi i ne mogu biti u pravu. Objasnite nam erijatski stav o tome pitanju, i navedite argumente. Neka vam Allah podari svako dobro i neka vas ojaa Svojom pomoi. Odgovor: Moje miljenje koje godinama iznosim u javnim predavanjima i u posebnim susretima je da nema erijatske zapreke za postajanje vie od jedne politike partije unutar islamske drave, budui da erijatska zapreka zahtijeva tekst (potvrdu u Kur'anu ili hadisu, op. prev.), a takvog nema. 49

tavie, pluralizam je u dananje vrijeme nunost, jer predstavlja sigurnosni ventil koji osigurava od apsolutistike vladavine neke osobe ili odreene grupe, od njene dominacije nad ostalim ljudima, samovoljnog postupanja sa drugima te nepostojanja bilo koje snage koja moe da joj kae: NE, ili ZATO?, to se da, kako proitati u historiji, tako vidjeti i u dananje vrijeme. Sve to se zahtijeva od ovih partija, da bi njihovo postojanje steklo erijatsku utemeljenost, jesu dvije osnovne stvari: 1. Da priznaju islam kao vjeru i vjerozakon da se prema njemu ne odnose neprijateljski i ne rade u suprotnosti sa, makar ga, u svjetlu definiranih principa islamske nauke razumijevale na poseban nain. 2. Da ne rade u korist orijentacija neprijateljski usmjerenih prema islamu i njegovu ummetu, bilo kojeg imena i pozicije da su. Nije dozvoljeno osnovati partiju koja propagira ateizam, razuzdani liberalizam ili areligioznost, ili negira objavljene vjere uope, ili pak omalovaava islamske svetosti: njegovo vjerovanje ili vjerozakon ili Kur'an ili Poslanika, a.s. Nije dozvoljeno jer je pravo ljudi u islamu - ili ak jedna od obaveza - da savjetuju vladara, da ustanu protiv njega ukoliko skrene u stranu i da mu nareuju dobro a odvraaju ga od loega, jer on je jedan od muslimana, nije toliko velik da ne moe biti posavjetovan ili da mu ne moe bili nareeno, niti su oni toliko mali da ne mogu da posavjetuju ili narede. Ako ummet zapostavi nareivanje dobra i odvraanje od zla, on gubi ono to ini tajnu njegove oblikovanosti i uzrok vlastitog dobra a zadesie ga i prokletstvo kao to je zadesilo i narode prije njega, koji: "Jedni druge nisu odvraali od runih postupaka koje su radili." (ElMa'ida: 79) U jednom hadisu stoji: "Kada vidi moj ummet kako se boji silniku rei: Silnie, udalji se od njih"69 A u drugom hadisu se kae:

69

Prenosi Ahmed b. Hanbel u Musnedu

50

"Kada ljudi vide silnika, pa mu se ne suprotstave, ubrzo e ih sve obuhvatiti kazna od Njega."70 Kada je Ebu-Bekr r.a., preuzimao hilafet rekao je na poetku hutbe: "O ljudi, ako budem dobro postupao podrite me, a ako budem loe postupao sprijeite me; pokoravajte mi se u onome u emu se ja budem pokoravao Allahu, a ako Mu budem nepokoran niste mi se duni pokoravati." Omer r.a., je rekao: "O ljudi, ko od vas bude vidio neku nepravilnost kod mene neka me sprijei", jedan ovjek mu ree: "Tako mi Allaha, kada bismo vidjeli kod tebe neku nepravilnost, sprijeili bi je otricama naih sablji!" Omer, r.a., ree: "Hvala Allahu, Koji je dao meu muslimanima nekoga koji bi otricom svoje sablje sprijeio neku nepravilnost kod Omera"! Ali znamo historiju, iskustva naroda i stvarnost muslimana: ustati protiv nekog zastranjivanja vladarevog nije ni lahko ni jednostavno, jer narod nema sablje kojima bi sprijeio nepravilnosti, budui da su sve sablje u rukama vladara! Postaje obaveza da se suprotstavljanje zastranjivanju vladara organizira na nain bez isukivanja sablji i potezanja oruja. ovjeanstvo je u nae vrijeme, nakon gorke i duge borbe, uzmoglo pribjei nareivanju dobra i odvraanju od zla te suprotstavljanju nepravilnostima koje dolaze od vladara na nain koji iskljuuje prolijevanje krvi, a to je ustvari, postojanje politikih snaga koje aktuelna vlast ne moe lahko eliminirati te snage su one koje se zovu "stranke". Vlast dominira nad pojedincem ili nekom malom zajednicom, putem sile ili lukavstva, teko e potiniti velike organizirane zajednice, koje imaju potporu u ivotu i oslonac u narodu, svoje mimbere (govornice), tampu i instrumente ispoljavanja i uticaja. Ako elimo da obaveza nareivanja dobra i odvraanja od zla ima svoje znaenje i snagu u dananje vrijeme, nee biti dovoljno da ostane kao pojedinana obaveza ogranienog uticaja i moi, ve je neophodno da razvije vlastite70

Prenosi Ebu-Davud u Sunenu

51

oblike i naine kako bi poprimila snagu koja moe za neto to je grijeh rei: Ne treba sluati i ne treba se pokoravati. Politike snage treba snano da ustanu protiv vlasti kada ova postane nasilnika, te da je svrgnu bez nasilja i krvi. Formiranje ovih politikih partija ili udruenja je postalo neophodno sredstvo za borbu protiv nepravde koja dolazi od vlasti te pozivanje iste na polaganje rauna, zatim na ispravan kurs ili pak obaranje, da bi na njeno mjesto dola druga vlast. Ovo omoguava zahtijevanje odgovornosti od vlasti i permanentno vrenje obaveze savjetovanja i nareivanja dobra, a ono bez ega odreena obaveza nije potpuna i samo se smatra obavezom. Moda e neki iskreni pomisliti da dravi koja sudi po Allahovom Zakonu i u svim stvarima se poziva na mudrost nije potrebno sve ovo, jer je to drava koja se nuno ustrojava na uvanju granica koje je odredio Uzvieni Allah. Svi imaju obavezu da se bore za uspostavljanje ove eljene, traene drave: koja e, kada se uspostavi, biti kao to je opisao Uzvieni Allah: "One koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traili da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih." (El-Hadd: 41) Tada su duni da joj predaju kormilo vlasti i ispolje lojalnost, pokornost i podrku. elim da kaem ovima da islamska drava nije religijska drava kakva je poznata u drugim drutvima, vznai, to je graanska drava koja se obavezala provoditi erijat. Njen vladar nije bezgrjeni voa, niti su njeni organi neprikosnoveni sveenici ve ljudi koji ispravno postupaju i grijee, ine dobro i ono to to nije, bivaju pokorni i grijee; na ljudima je da ih podre ukoliko rade dobro i da im oponiraju ukoliko rade loe, a kada nareuju neto to je grijeh da ih odbiju, kao to je rekao Ebu-Bekr r.a., u svojoj prvoj hutbi, ili jo bolje kao to je rekao Boiji poslanik, s.a.v.s.: "Musliman je duan sluati i pokoravati se u onome to voli i onome to mu nije drago, izuzev ako mu se nareuje

52

neto to je grijeh, pa kada mu bude nareeno neto to je grijeh, nije duan sluati niti se pokoravati."71 Kada se opovrgne bezgrjenost i svetost svi ljudi su obina ljudska stvorenja, koja nisu sigurna da ih nee zaslijepiti ivot na ovome svijetu niti da ih nee zavarati kakve varke u odnosu prema Allahu, te e se ponaati apsolutistiki i nasilniki, a najgora vrsta apsolutizma s obzirom na opasnosti koje nosi, jeste apsolutizam u ime vjere. Ukoliko nisu uspostavljeni regulatori i pripremljeni metodi koji e sprijeiti da se pomenuti apsolutizam pojavi, ili ga eliminirati ukoliko se pojavi ummet e se nai u nevolji, a loe posljedice zadesie i vjeru, takoer. Stoga je formiranje organiziranih snaga, koje e slobodno i javno djelovati i imati snage da podre ono to je dobro i sprijee ono to je loe - stvar koju erijat pozdravlja i podrava, jer u tome se krije postizanje opeg dobra i anuliranje loih stvari. Najvea greka je ako drava ili neki njeni tienici smatraju da su jedino oni u pravu i da je istina uvijek na njihovoj strani; onaj ko se protivi dravi; grijei ili je ak u potpunoj zabludi. Moemo vidjeti kako su Mu'tezile koji su se osamostalili i imali vlast u doba halife Me'muna b. er-Raida, i poslije njega u doba Vasika el-Mu'tsima, eljeli da kao obavezu nametnu svoje miljenje svima, i da se sa "karte miljenja" izbriu miljenja drugih. Oni su biem i sabljom ustali protiv stavova ostalih skupina, koje se nisu slagale sa miljenjem u pogledu najveeg problema, koji su pokrenuli upravo oni, a koji je u povijesti vjerovanja i miljenja poznat pod imenom "problem stvorcnosti Kur'ana". Bila je to muna i krajnje teka situacija u kojoj su zlostavljani veliki ljudi i imami na elu kojih je bio bogobojazni imam Ahmed b. Hanbel. O ljudima koji su za sebe tvrdili da su pobornici razuma i slobode miljenja historija je zabiljeila ovaj sramotni i potresni zloin, a to je zloin zlostavljanja onih koji imaju suprotno miljenje, kanjavanjem zatvorom, udaranjem i muenjem - iako su spadali u velike imame.71

Muttefekun alejhi

53

Stranaki pluralizam je kao "Mezhebski pluralizam"Kada i dozvolimo princip partijskog pluralizma unutar islamske drave, to ne znai da se vie partija podudara sa vie odreenih osoba koje se razlikuju meusobno po linim ciljevima ili interesima: u smislu, ovo je partija toga i toga, a ovo je partija ovoga koje su okupile ljude oko svojih linosti dirigirajui njima u svome krugu. Slino je i sa pluralizmom zasnovanom na etnikom, teritorijalnom ili principu pripadnos