SARAJEVO GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. CIJENA: …...isto obavi ranije i preživi pad koji niko ne može preživjeti jer prvi kao invalid nije mogao biti prvi ali je zato nadživio onog

ISSN B A 0514-776XČASOPIS ZA KNJIŽEVNOSTI KULTURUSARAJEVOGOD. LXII BROJ 5-6, 2014.CIJENA: 10,00 KM

2 � ŽIVOT - ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST I KULTURU

ŽIVOTISSN BA 0514-776XČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST I KULTURUSARAJEVOGOD. LXII BROJ 5-6, 2014.CIJENA: 10,00 KM

IZDAVAČ:Društvo pisaca Bosne i Hercegovine - Association of Writers of Bosnia & Herzegovina

ZA IZDAVAČA:Dževad Karahasan

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Ibrahim Kajan

UREDNICE:Kristina Mrđa i Ljubica Ostojić

LEKTOR I KOREKTOR:Ibrahim Kajan

TEHNIČKI SEKRETAR:Majda Kovač

DTP:Edin Džiho

ADRESA UREDNIŠTVA:Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, Kranjčevićeva 24, 71000 SarajevoTel./fax.++387 33 557 940, e-mail: [email protected]; [email protected]@gmail.com (glavni urednik)www.drustvopisacabih.com.ba

Godišnja pretplata za „Život“ iznosi 30,00 KM za BiH, za inozemstvo 30,00 eura.Uplate se šalju na adresu: Društvo pisaca BiH (za „Život“) Za tuzemstvo: Raiffeisen Bank d.d. BiH, Sarajevo, broj: 1610000001170219 Za inozemstvo, na račun iste banke, S.W.I.F.T: RZBABA2S, broj: BA391610000001170219

ČASOPIS ŽIVOT UPISAN JE U EVIDENCIJU JAVNIH GLASILAMINISTARSTVA KULTURE I SPORTA F BIH POD REDNIM BROJEM548 OD 19. 01. 1996. GODINE

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 3

PIŠU:

Ivo Mijo AndrićSanella Cero BoškailoDanja ĐokićAdnan DžolotaŽarko ĐurovićGradimir GojerŽeljko GrahovacEmsura HamzićRešad Majo Otan HasanovićNedžad HusićSead HusićBoris Jovanović KastelIbrahim KajanMerima OmeragićNadija RebronjaEmina SelimovićŠaban ŠarenkapićAmir TalićLejla Žujo MarićStjepan Zelenika


SADRŽAJ

OTVARANJE .............................................................................................................. 5Željko Grahovac: JOŠ JEDAN KRUG, S PRVIM U SVEMIRU ......................................................... 7

PJESNIŠTVO ............................................................................................................. 9Emsura Hamzić: TI BLISTAŠ, SIRIUSE .................................................................................................. 11

Žarko Đurović: SENKE ................................................................................................................................ 15

Šaban Šarenkapić: STAROGODNA JEZA ...............................................................................................................19

Gradimir Gojer: SJEN SUDBE I GLAS RABA ........................................................................................ 25

Amir Talić: KUĆNA ZMIJA ........................................................................................................................ 29

Rešad Majo Otan Hasanović: BANGKOK DILDO ................................................................................. 39

Boris Jovanović Kastel: PJESME ................................................................................................................... 43

Danja Đokić: JUTROS JE NETKO NAVIO BUDILNIK ..................................................................... 49

Sead Husić: BOSANSKA KUĆA ............................................................................................................... 56

Sanella Cero Boškailo: NISI TI NIKADA ................................................................................................. 60

Adnan Džolota: TRI PJESME ...................................................................................................................... 63

PROZA ....................................................................................................................... 67Nedžad Husić: DESET MINUTA .............................................................................................................. 69

Stjepan Zelenika: KRUH............................................................................................................................... 74

ESEJI I STUDIJE ...................................................................................................... 79Željko Grahovac: JOHAN AUGUST STRINDBERG – VELIKAN MODERNE

KNJIŽEVNOSTI.......................................................................................................................................... 81

Nadija Rebronja: ILUSTRACIJA I TEKST U KNJIZI KAKO SE CRTA SUNCE

ŠIME EŠIĆA ................................................................................................................................................... 87

Merima Omeragić: METATEKSTUALNI ODNOS BALADE HASANAGINICA I NJENIH

NAJZNAČAJNIJIH DRAMATIZACIJA ............................................................................................... 91

OSVRTI I RECENZIJE ........................................................................................121Lejla Žujo Marić: KAKO čitati PROSTOR ......................................................................................123

Emina Selimović: SVI SMO MI ŠEHEREZADINA DJECA............................................................129

Ibrahim Kajan: LJUBAVNA PJESMA O DOMOVINI .....................................................................134

Gradimir Gojer: NOVI HIT ŽENE - INSTITUCIJE ........................................................................137

Sead Husić: PRIPOVJEDAČKA HALKA ............................................................................................141

Ivo Mijo Andrić: PJEVANJE AFRICI ......................................................................................................145

AUTORI U OVOM BROJU ....................................................................................................................147

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 5

OTVARANJE

Piše:

Željko Grahovac


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 7

Željko Grahovac:

JOŠ JEDAN KRUG, S PRVIM U SVEMIRU

Do četrdeset osme Radio Moskva se čula bolje od Beogradaa kad jednom imaš šta i da čuješ sad su smetnje...zeleno okona licu radioaparata bolje je upijalo očevu nervozu od mojihpitanja...zašto leti samo jedan krug...gdje je grad Hilversumvidio sam svjetlo sjevera sričući bezglasa taj podiok na skali

on je vidio sve što se očima ima vidjeti 108 minuta podignut nad svima i oko svega planeta je na sebi osjetila pogled boje vječnog leda a ja sam sanjao sav mir tišinu težinu koje nemaupamtio rodno mjesto Klušino kod Gžatska koji će za sedamgodina u slavu poginulog prvog kosmonauta postati Gagarin

za istinu će trebati sedam puta toliko za istinu vremena nikad dosta mi trajemo koliko treba nevjerici da se nataloži i slegnevisina metar i pedeset sedam možda nije idealna za heroja alijest za mali kokpit Vostoka i prvi je prvi i zbog osmijeha koji pamti cijeli svijet prvi je i zato što se spustio ozgo živ i zdrav

pa zato prvi nije bio prvi kad se sav polomio pri neuspješnomateriranju pa zato prvi ipak nije prvi i kad je najbolji i kad sveisto obavi ranije i preživi pad koji niko ne može preživjeti jer prvi kao invalid nije mogao biti prvi ali je zato nadživio onogdrugog prvog i tako bez imena iz potpune skrajnutosti lagano nagrizajući njegov mir i osmijeh za koje prezidijum vrhovnog sovjeta i centralni komitet nisu mogli učiniti ništa iako su ovu tajnu sačuvali pred radoznalošću cijelog čovječanstva jer čistosrce ionako nigdje ne postoji osim u bajkama i laž nekad ubijai to osobito one u kojima je otjelovljena i svima data kao sušta


i nesporna istina... Ekana ti si moj drug daj biciklo jedan krug u školi ću zatim naučiti da je krug simbol savršenstva i punineda sve u prirodi i istoriji teži kružnom kretanju i Hilversum danije čarobni grad od leda nego centar radiodifuzije u HolandijiRiječi se kreću i muzika se kreće/ samo u vremenu; no ono što

samo živi može samo umrijeti. Riječi poslije govora dopiru do tišine... kad jedno lice do neprepoznatljivosti razrijeđeno budegore umjesto neba i kad budem sav napokon težina koje nematvoje zaobljeno i u svjetlost zagnjureno tijelo sjetit će se načascrnih očiju u koje si cijela stala i koje si sebi jedinoj zavještala

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 9

PJESNIŠTVO

Pišu:

Emsura HamzićŽarko ĐurovićGradimir GojerŠaban ŠarenkapićAmir TalićRešad Majo Otan Hasanović Boris Jovanović KastelDanja ĐokićSead HusićSanella Boškailo CeroAdnan Džolota


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 11

Emsura Hamzić

TI BLISTAŠ, SIRIUSE

AMETIST MOJE DUŠE

Ametistna moja duša u suze raspada se!Vidi, kiša, opet veli dijete.Zaista pada, odrasli kaže.A ja trčim s kraja na kraj,Prostora i Vremena,kapi brilijante skupljajući,dušu raspuklu sastavljajući.

Mrvica kruha – zrnce dobrote,to je vezivo kojim iznovaobličje plemenito zadobija,kamenje drago, energiju zlatnu,vraćajuć u krvotok, u kosti,u Vazduh, u Vodu...

Molim se, Bože, na koljenima klečim,spasi što više malih osmijeha,sitnih ptičica što radost cvrkuću,krušnih mrvica topline doma i pjesme znane, sigurnost dječiju!


MAGLA

Ispred mene magla,iza magle pramenovi,za čim posegnem, raspada se,svi do kojih dotaknem, nestaju.Ti blistaš Siriuse, nijem na moje vapaje.Možda i uzdahneš nad mojomuskovitlanom dušom od koje smješu pravimza zidanje novog svijeta,suze dodajući u propisanom omjeru.

O predivna moja kolijevko,o divni kraju u kom uzrasla je duša moja.Kad ću zadobiti ljubav i milost,da još jednom poljubim to tlo.

Ti sijaš bezbrižno,ne remetiš svoje kretanje bezvremeno.Zar morala si baš mojim životomplatiti neki dug svoj,zar moja žrtva bješe nezamjenljiva!

Pa ako! Kao što se majka, uzama krvidoziva i voli i onda kad ostavi tena pragu nepoznatom, bez imena i porijekla,tako i ja za tobom, Siriuse, čeznem,ne misleć nikad o tvome grijehu – što mebez grba svoga i biljega uzvišenog,ostavi pred sirotinjskom kolibom grubom,da trpim i trpim i trpim...

MILJACKAJedino me ona objeručke prima,A u njenoj tuzi, našto moje ima.

Dok kroz prozor teče, kroz avliju, vrata,Crno platno oboji tugom starog zlata.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 13

Tad uspravi sunce, svoje sablje krive,I stražu kedrova, dole kod Darive.

Poteče, pa onda zamišljeno stane,Neće da nam otplavi od milosti dane!

A K Š A M (suton)

Tišina se gusne u kapljice tame,a ptice načas i pjesmu napuste,bosim stopalima projuri niz cestu,i djevojka splete pletenice guste.

Razvije se tada zastava Tvoga glasa,i minareti se osunčaju njime,a zemlji ničice padnu milioni,i Tvoje svijetom zažubori ime!

Presahnu vrela, pa ponovo linu,a žubor preraste u zlatnu tišinu,otkinu se maline, suze djevojačke,dok sunce dijeli dukate iz pljačke!

PROSU SE BISER SITNI

Prosu se biser sitni iz moje duše,iz tvoje noći,iz mrkloga mraka.U skute svoje haljine ušivam gada se ne izgubi, da ne propadnekroz daske poda, kuće tuđe.

Suncu pokidaše zrake, tvoji soldati,čuvari tvoga vrtau koji ne daš da provirim.


Razderaše košulje,u koje dragulji milosti našebjehu sakriveni.Razletješe se oni, i srca njihovaispala i raspukla, dok padali su po bridovima gruboga kaftanasvijeta ovoga.

Dok na kraju, strijela smrtonosnatvoga pogleda,ne kaza mi da nema me više,da izgubila sam se usput, negdje,šijući novo ruho za te,i bezbrižno pjevajući!

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 15

Жарко ЂуровићСЕНКЕ

ЧАУРЕ СЕЋАЊА

Незнано куд сећање одетамо се вољно одвуклода га обљубе брзе водепре него буде умукло

Како сећању да сазнам стазето не зна ни твоја ногазато питај ране мразеживи ли у трну скаска убога

Ако живи гдје утања:у псалм лета ил у мукда ли копно наде сањакада се пропне у чујан звук

Можда можда можданаглас пева њена кожа!


СЕНКЕ

Успомене ће време прекритии од њих репринт сенки сатворитикад се сенке нетелесјем спојеумру и пре смрти своје

Не журе да руком такнуваздух ни дрво никлокад се у нетраг измакнуне поверавају се ником

Ником сем трошном тренутрошном трену и лудој варцикад овлаш додирну успоменусаме себе држе у замци.

ПРЕПОЗНАВАЊЕ

Све има боју и токсвој мир и скокједнину и ројпропланак јемчи о готивноститравне тканице

Реку питај зашто журиса руксаком неба на плећима

Небо – крвоток плаветииспод њега столује утишани југи море набрекло од несвестицеоткључане речју песникиње

Све има боју и токсве има доламу облакапод кожом скривају кишно изобиље

Све је око претворило у флорну загонетку.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 17

ЗАПИС О СМРТИ

Смрт дозива саму себеу бескрају је њено семеотре се о сури гребензагледан у небеско теме

Далек је пут до звездаурокљив до сновног куткасмрт – дочитана језаобљубљује ноћ тренутка

Овчас због тога ридамглавобољу ноћ опасастани се у шипраг видакао котва нејаснаО смрти – пристигла у зрењезатегла си лук немоћиузалуд ћеш зивкати бдење:у недођ смрт заноћи

Стрма хрид и бридиз једне су ларвекострешне и хировитераскопчавају дрско прслуке бригацвет је због њих занемаренбоја разводњенасан сужен

Једино је самоћа аскетскаклетва деспотска

Море се у тим двојностима нашлокад је мирно – певају вокаликад се узгиба – чују се консонанти

Стрма хрид и бриднадвисују пучину распучену


обнажују свисло биљедајући му трепет сна

После се све тоу сазвежђе утка.

(НЕ)ВРЕМЕ

Нема сна у време мразаослонци су му одвећ кртии азбука вражјаса предзнаком смрти

Реч потчињена тминиу њу урања бура љутапронађе одсјај у дубиниодсјај тајан и неспутан

Тешко души у време паклаиако около листају брезеноћ се тамној ноћи измакла за белином јутра чезне.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 19

Šaban Šarenkapić

STAROGODNA JEZA

CRVENE KUĆE

Staro se zove Veliko pošto oko gradaJoš nekolko grobnih polja imaI jedno jedino Jevrejsko:Poharan zabran koji pripada mrtvima

Kaiš posne zemlje koju otimaju U stambenoj gradnjiŽivi umrlima

I pošto znam Da su listom građene U nemilosnoj žudnji za krovom

Ništa strašno ne vidim u tome Što su redom nove kuće Cigleno crvene

Ali dušu vrijeđa

Sneveselna ideja O mogućnosti opstojanja ičeg A doma naročito dignutog na kostima


RODNA UKLETOST

Ja Benedikt Kuripešič od ObernbergaTumač za latinski jezik na putu Poslanstva za Carigrad

Da ne bih dokolicom gubio vremena

Šetajući sokacima Yeni šeheraBog mi je dao da u zapise Putne udjenem

I grku riječ u sjećanje na rijeku Rašku Iz mahala neželjene djece Grobnicu

Da kad god u kletvi Žedan ustima prinesem krčag Začujem i gugutanje djetinjskih duša

CRNA RUPA

U pomračenju i iščekivanju bombardovanja Njirimo u kajasu svjetla

Pratimo u prozoru putanju svica Koji cmiliše zarobljen Između dva mraka

A svitacKako se vjerujeNajavljuje doba zrelosti

Otkad U iskustvu preplašene duše Postoji samo vrijeme prije i vrijeme poslije

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 21

UJEDINJENO SAMSTVO

Kad stranac naumi opisati BosniuTo u meni izazove Tugu

Ja s toga – Iz petnih žilaBosniu prvenstveno ujedinjenu

Objašnjavam slikomNa kojoj kasapin MalikU ruci drži isčupano srce vola

A srce Pulsirajuće Rabno emituje u kosmos

Moj doživljaj nas samih u svijetu

STAROGODNA JEZA

Simo Budmani dubrovčanin porijeklomŽivio je u Novom PazaruPrije tri vijeka

Bio je oženjen a djece nije imao

Vodio je detaljnu korespodenciju Sa spoljnim svijetom opisujući Prilike u šeheru

I udahnuvši tri puta po šaku vazduhaNaumi zapisati i jezu Nad kasabom


Tugu naroda koji se ne žali na zulum Turskih službenika – Ali trni

U strahu od tiranije svojih svještenika

OKOVI BEŠČAŠĆA

Sa ekipom arheologa iz BeogradaPaham metlicom duvarineGasalhane

Dakle u vanškolskoj sezoniPomažem majki-nauciDa utvrdi

Dlačni sustavŽbuke najstarijeg objekta U haremu Altun Alem džamije

Najčešće u zidovima ima ljudske Najređe mačinje a nimaloLisičje dlake

I ako je vjerovati daSvaka vlas je u velikoj brižnji Otkupljena od hajkača na štetočine

Može se reći: ne niti Ovu kuću čistote u okovimaDrži skamenjenih epoha beščašće

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 23

PROMJENA NAVIKE

Tomo Erušaljić đetić dubrovačkiIspovijedi se u osami užičkojGodine 1569.

a čovjek sam snevoljen: stranacOkovan lavinom šutnjeDaleko od kuće

iako ne znam jezik snalazim se: Pipam po riječima odnekud Oživjelog turskog

i kao da kratim drvaSričem hvalu našem druženju

Što je Sasvim dovoljno da gostUljudan još jedan preturi dan

Da domaćin U rođenoj zemlji U svojoj kući usni uz neznanca

Ne žmireći krišom na jedno oko

ŠEJH MUHAMED

U zagubljenoj Šejhovoj knjizi koju je on napisaoKao izgnanik u rožajskom krajuKažu bile su i ove riječi:

trudim se u letu da uhvatim zehru radosti tuđinske

Neka imam barem u nasluti što vjerniju skicu Drugoga – što jednačniji odraz ispunjenosti


Puste sreće

Koja se u mimikriji Naroda njivljenog pod pizmama Komšijskim u alhemiji zavisnosti od zla

Svuda po Sandžaku manifestuje kao ravnodušnost

MOSTARSKI MOST

Jutros na rijeci nema Starog mosta Nema ni šetača koje jeU vodi zdvajao

Znamo ime Njegovog graditeljaI imena rušitelja mesečevog kraka

Ali pošto je građen od vremenaMostarski je most vječanVječitošću znaka

I sve što je Lukovima mosta spojeno Pamti bol usne s usnom na kamenu

Plača u morama mostarskih skakača

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 25

Gradimir Gojer

SJEN SUDBE I GLAS RABA

POŠTAPALICA ZA GUSARA(okrenutost likovnosti Dimitrija Popovića...)

Na brodici otpuhujem na lulu,Nepostojeću.Na pohotnoj postelji sanjam ženu,Nepostojeću.U okrilju sjeni umrlih predaka ćutimObiteljski sklad,Nepostojeći.Molim se na oltaru za gusara,Na priliku Dimitrija Popovića,Portreta mu, nepostojećeg!

FRESKA PRVA

Plamena pelerina, vjetru oponirajuća,Na doba trubadursko podsjećajuća, Iskrada dio povijesti žene riđe, Kojom ogrtan je blud odocnjelih zora.Sve sanje pelerinske i vjetar, davni,Odnosio sam u zagasitost događaja, Koji nanovo obznanjuje kazu o prvostiSlova, riječi, crteža i mapa, magelanskih...


Demonski se zariva istost u obrazinu,Svetački slutim kraj mironosnog štapa,Licem mi prolijeće sjen sudbe i glasRaba, onog božijeg sa galije mučeništva.

Tanko vrelo svjetla, istanjeno i glasno,Ostalo u preriji neuma, svekolikog,Pokušavam skriti u grudima žene Prsatog, svenarastajućeg zadaha.

FRESKA TREĆA

Kamo krenuti dok Danijel spava,Dok svetost naših istosti odmara, Kuda kročiti dok izgovaram molitvuJutarnju, za oblak koji će prekritiNas razvratne noćnike i gluposti,Svijetom pothranjivane?

Osvrćem se na svijeće trag, Zaostao u kamenitom žezluSvečevom, u našu pepelnicuPretvorenom, sam samcat, Zabludjeo za doba ovo identično(Ostavljam zapaljenu lulu i bradni sjedokos...)

SILVESTARSKI IPSILON

Na Silvestrovo, kišno, uIstrijanski ipsilon upisujemOsobnu prisutnost: ostavljam Kalež i vino nedopijenih buka,Misleći cvijetni vikend neobvezatni.Pretvarajući tvoju igru u zagasitiOranž uvlačim se u odoru svlaka

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 27

Ovozimskog, neuspjelog u nastojanju:Za proljetni trijumf ipsilona.

RAZGALICA JONESKOVA

Vraćajući se iz trgovine, Na raskrižju pariškom, Snujem kako Ežen, tiho,Sasma tiho kliče vatrogascu,Tjerajući uroke iz predstave, svoje...

RAM ZA IKONU

Na dnu stola, noge što muNedostaju, razbacan mobilijar,Nagnan strašću pretpotopskom, Tražim stari ram bojen ljubičasto,Za ikonu sveca kojem dati Valja, svakako, pozlatu. TražimSveca u ramu nereda, zapanjujućeg!

ŠEKSPIROV SONET U TRAPISTIMA

Dok suhonjavi trapistički svećenik,Nevoljko prihvata dar moj knjižni,U mrak samostana odnoseći mrmor Osobni, tiho recitiram Shakespearea...U inat!Za inat!


RAZGOVOR SA SOFOKLOMSjećajući se Edipa na dubrovačkoj tvrđi Svetog ivana

U zrcalu ispunjenom vatrom Ugledam osobnost tragičnu.Nuka to na razgovor sa onim Što tragičnost najbolje uobliči.Započinjem tek traganje po Sebi samom, po ožiljcima ruku,Po nedopijenom pelinu i zoriRužoprstoj, po ratovima stoljetnim,Po miru, što se varljiv, zgodimiceJavi, pa u trenu nestane!?!Mudrac me iz zrcalne vatre Opominje, slutnju navješćuje O godini u kojoj sahrane jesu Svetkovine, a ne ukopi, kleti.Mudracu zborim šutnjom i Urokljivim pogledom strasti.Očekujem odgovore mudronosneI zori šapćem vers o neprolazu.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 29

Amir Talić

KUĆNA ZMIJA Prema živima dužni smo imati obzira,

mrtvima dugujemo samo istinu. /Voltaire/

ZMIJA

Srednjevjekovno pagansko vjerovanje slavenskih naroda na Balkanu vezano je za mit o koćnoj zmiji i vjerovalo se da svaka kuća ima svoju guju. Zvala se «čuvarkuća» ili «kućarica» i za razliku od drugih zmija nije ujedala ljude a za uzvrat ukućani su je hranili mlijekom. Živjela je u temelju kuće ili ispod praga ulaznih vrata jer su to najvažniji dijelovi doma. ako bi je kojim slučajem neko od ukućana ubio istog dana bi umro neki član porodice. Narodna mudrost kaže da u zmiji ispod kućnog praga boravi inkarnirana duša pretka.

U proljeće bi se, prema sačuvanom običaju oko kuće palile stare krpe ili smole da otjeraju svu štetnu gamad koja je tu zimovala ali kućna zmija bi ostajala kao punopravan član porodice. Poslije strašnog rata u BiH nisam siguran da je i»čuvarkuća» zmija ostala u svakoj kući..

IU kuću je ušla nesrećai ispružene topovnjače

izvraćaju cijeviStopalu trag zamiče U kuću bez vrata

Posrće kuća i stanarŠapat se čuje iznutra


ima li koga vaniSveta tišina odgovara

ima li koga, ima li koga ( Puž i kućica - Vilini konji 1992.)

1.CRTA

Crtu treba promatrati kao znakdo kojeg cilja treba ićiili moždaod crte da se startuje

Crtom zasigurno podvlači se kraj

ovozemaljskog života možda ili početak poslijepreseljenja

Taj smisao ili besmisao je tajna koja nas mučido crte iliizaa.....crte

Da li isto je,ili nije

Kad Bogom se suočimoznaćemoZnati..

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 31

2.KUĆNA ZMIJA

Imali smo kuću pod duginim svodomna ivici šume, gdje vuk ko brat ti jemirise smo raznosili svijetomda nas prepoznajudobri

Mi ljudi smo, kažu dobrog rodapazili se svakim živim stvoromuživali na livadi cvjetnoj gdje pčelinji hor himnu poje

U vodama bistrim tijelo cjelivalinasrkani zrakom, opijeni srećom iznad glava naših rajske ptice kružile su nebom plavim

Ova zemlja bajna nije tijesnakako kažu stari:Ako čeljad nije bijesna!Kao u snu opojnome, sve se s nama vrtiEvo, dušu svoju za ljubavnudimo

Imali smo kuću pod duginim svodoma zmija nam bila posestrima milasvaka soba zmijućke gojilapostelja nam bilazajednička

Više nema kuće, ni duginog svodaRazvalijom gmižu samo zmije starena livadi trnje mjesto cvijeća


klijasakrivena i rajskakapija

Hoćemo li ikad na kućnome pragupoljubit ko nekadsvoju miludragu.

3.ČOVJEK ZVIJER

Čovječe, kakvo si to biće kad sam sebe ne razumiještvoja čula zakržljala ne pište za uzbunu

Dosta!Dosta!, napokon je reagiraoSvemogućiPoslao je Vatru pa Potop da čovjeka urazumi

Djelio je Dobra na korist svimaiako ih je sve manje na Zemljipohlepni i zloćudni ih potrošiliu ništaZato Ništavilo vlada ljudskimumom

A kad Bog se veliki umiješa, trunakpameti iz straha se probudionaj trun što samo čovjekuOn dade da mu za Dobra služi Uspostavi se tada varljivi red uzvjerinjaku

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 33

Milošću Božijom to neko vrijeme traje

Tako do Dana sudnjega varakaju se Bogom zvijeri čovjekolike varaju luciferski

4.M.G. «Koliko je Prijedor polje, dugo krvavo!»

Danima od jame do jame premještaju iskasapljena tijelakrvavaRadna snaga su preživjeli rođaciisplaćuju ih metkom u potiljakOd koga, možda od Boga pokušavaju da zločin sakriju

Ali neće ići igra skrivalica Svevideći satelitski sve to s neba blica i bilježikamerica

Pod istom komandom preduzećai gubilišta rade danonoćnofantomsku državu daizgrade na temeljuzločinačkom

Kako li antropolozi sklapaju kostičija ruka, koja noga u slagalicuskeleta ideMorbidno je to psiho vježbalište


Pa koščica od rebarca, muška koskaženska, za koju se karlicukači u toj enigmatičnojslagalici

Ni DNK ponekad ne pomognemetalne aždahe ljudskom rukom navođenesvojim zubima u prah kosti samelju

Te krvožedne psine puštene s lanca još prije početka sezone lovarežale su prijeteći, oštrilizube vampirskeda nas za vijek vjekova u prahrasijui zbrišu s kugle zemaljske

Ćud im je znana od vajkadajer vukodlaka vukaslavea slina bjesnilom zaraženarazmnožila se učopore.

Čekaju i danas da lovna sezonaponovo kreneuz urlik marša što himna imjezakrvavljenih očiju opijenipljačku i klanja da dovrše

Pa kosti bi ponovo od jame dojame raznosili krvavi pir sakriti hoće

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 35

Navijači i koljači za isti timigraju

Neće moći, nećeići!Kazna će ih Božijastići.

5.SNENO JUTRO

Je li to inje ili polena cvat padana snenu livaduNa humku skrivenu na kojojmravinjak vrijeČak i nebo se čudi skladuživota i pokojašto se u vrtlogu vrte

U srebrenom sivilu što jutrom bljeskagase se svici u klancumračnomPada na zemlju zvjezdanaprašina

Tad duše krijesnice u svemirleteda se u Božanskom beskrajuoplemene isjedine


6.TELEFONSKI IMENIK

Prelistavam telefonski imenik znatiželja me kopka da umrleprijatelje nazovemna broj koji još zvoni

Ko li će da se javi

Nemam hrabrosti da u notesukrižam brojeve preseljenikakao da će mi trebati da ihnazovem kad se i moja adresana ovom svijetuskine sa evidencijeu telefonskom imeniku

A kad preselim valjda će veze na onom svijetubiti boljei implusi telefonskijeftiniji

7.RUSKI ČAJ

U Engleskoj na čajanci kod lordaOvenapijemo čaj Josif Brodski i ja

Lord u odori batlera služinas i žučno objašnjavasvoj plan o Bosni

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 37

Ja skidam krvavu košulju da na leđima pokažem geografsku kartu domaje:Ti krvavi podlivci okupiranasu područjaa gnojne rane masovne grobnice gospodo

I zdravi djelovi leđa damarima drhture Krvavi ugrušak koji se kreće mogao bi da nadvladaono malo slobodneteritorije

A tako nam je oduvijek bilojoš od srednjevjekovljaza vladavine kraljeva bosanskihI na njihovim leđima crtali su karte krvaveslagali atlase carevina od kože predakanaših

Istinu su u kamenu pisaliotiskom ruke podignutePet prsta raširenih za mir i molitvu Bogu svemogućemda se već jednom umilostivii Dobrima dobrodaruje

Da lorde Ovene to je to što vidiš a kako o tome govoriš neka ti služi za evropsku častSve u srk ruskog čaja može stati


Kome nagradu za zločin hoćetedati

Kraljevstvo bosansko opstalo jei opstaćecivilizacijski i kulturno moćno kao tvojeenglesko ili možda germansko, Može i francuskoda se ne naljute ostali pizdunievropski

Josif Brodski me gleda i klima glavom zabrinutoVidio sam bilješke pjesme i tuguu njegovim slavenskim očimaRijetkost je da lord u odori batlera služi dva pjesnikabrata po jeziku

Ubojitom

U pjesmi ranjenoj i to je moguće

Istina je tu negdje na krvavoj kartimojih leđa a to odlično znaju lord Oveni pjesnik Brodski

Poslije srkanja čaja ruskog razišli smo se svakona svoju stranu na kartievropskoj

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 39

Rešad Majo Otan Hasanović

BANGKOK DILDO

U podrumu ruševne zgradeHusqvarna-mašine za šivenjezuje krvavi violinski ključMoja domovina ne voli životinjeIz rata smo izašli sa zastavama zakrpljenimljudskom kožomDjevojka kojoj sam poklonio donje udovepokretni trapcjevčicu za razmjenu materijazlatnu medalju u sjedećoj odbojciu rijeku baca kučićeOsamsto kilometara od BečaMilomir Strašni u lavabou razvija fotografiju psa iz Bangkokana ivici trotoara leži sa džinovskim mudima u koja se zabadanavodeća raketa iz Sjeverne Koreje


Srećni Evropljani putujuna karoseriji otvorenog kamiončićanapušeni viagromdvoglavim dildom u dupetuU jutarnjoj magli vozač osušene kožekroz crijevažicom struže ostatke hraneKod BookCafea masculine-mišiće na najviše sjedalo uspinjeLady Boy tužnog pogledaiscurjele šminkesrednjim prstom pokazujespomenik Budhifuck njegove ruke svezane u čvorfuck njegove usne obješene na udicufuck njegov phallus zaboden u Nebofuck njegov smrad iz ustafuck njegov pogled ubicefuck njegovo prokleto rusko imeNije platio za silovanjeostala sam bez novcakrvarimsa pokidanim kondomomi govnetomu bijelom grlu

Thaidjevojčica na plažiprodaje žive ptice20 Batha za sloboduMaserka gorkom pjesmom

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 41

o boli reklamira unutrašnjumasažu prostate20 Batha za prst u debelomcrijevuLady Boy po niskoj cijeninudi sladolede20 Batha za brzi Blow JobBudha u tijelu dječakaDjevica zašivenog izvoraU sve što si vjerovaoodjednom postaje pepeonije kasno za oprostAko vjeruješ u ljubavkasno je da se vratišNebo visokoZemlja tvrdaIsta kazna za sve

Bol je svjetlou hotelskoj sobi u Bangkokuu vodenom krevetusa dvije žene iukrućenim Phallus Deiokrenutom prema izlazećem SuncuTo nije bilo Sunce Nadeto nije bilo Sunce Ljubavitvoja užarenalopta u koju sam ulazioda se pomolimna ranjenim koljenimaSve drugo je bilo izgubljenoTo nisam bio jaja sam na trenprije milion godina sklopio očii sada


strpljivo čekam da prvamonsunska kišaspere sa licaugrize mirišljivog pacovaPosljednji Osmijeh Ljubavi od kojeg se ledikrv u žilama

Niko ne zna da sam ja Jesus, pjevala je Lucy u Sahara karaoke-baru u BangkokuZaliječenih rana na plišanim leđimalebdećeg slona naručuje škorpije u vrelom ulju i hotel sa pogledom na Budhin zlatni PhallusKupio sam cvijećei zasadio u njen stomak Kroz umorno tijelo grgolje monsunske kiše ispod jastuka u dildu-raspećadrhti posljednja molitva Mrtve se grudi podižu prilikomteških uzdisajaiz tetovaže revolveraispaljeni metak na glavi Maje Otanapravi otvor veličinezdrobljenogptičijeg srca

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 43

Boris Jovanović Kastel

PJESME

MASTILO POETESE

Antička poetesaiz Trećeg vijeka prije nove ere -Nosidegola je obilazila nekropoletetovirajući atlas arhipelagapo grudima, kao mladeže.Pisala je poemuo potopljenoj Atlantidii trgu gdje se udala za obeliska atletu.Iščekivali smo stihove otkrićao nestaloj prijestonici svijetaali mastilo se nikadasasušilo nije.Pročitaćemo ihkad se talasi osuše. Lučindan 2011.


EKSTAZA MORA I KRPENE LUTKE

Kroz ključaonicu konobepred otkucaj sata sa kulegledali smo morekako se svlačiu ekstazi pjene i oblutaka.Nakon kalendarakroz ključaonicu palatepretvorene u kolekciju akvatorija,mračnije od rđe sata,gledalo nas je morekako svlačimo kožei, tako iskreno, ulazimou kostime karikatura.More i mi prevareninijesmo više jedno.Ono zarobljeno kožu borazebnjom za identitetom Jugai nama svojom voljom ušivenimu suprotnost klokotavih zakletvi.A mi –očarani novom misijomkrpenih lutakaviše ga se i ne sjećamo. Pljevlja, 17. VIII 2012.

ŠETNJA SA PROSTITUTKOM IZ POMPEJE

imala sam 19 godina na dan praskaVezuva, pričala mi je kada se raskamenilai polugola, u rimljankama od zmijske kože,mirisavši na pepeo, nastavila –Do 29. avgusta 79. godine vjerovali smoda živimo pod skutima pitome planineali sve je za tren, u panici, zbrisano.Grad sahranjen, komšije ugušene gasom,

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 45

misterije pod zgarištima, krici u velu pepela.Poput svečane zastave, lentom vatrebio je odlikovan, moj Pompeji i zaboravljen milenijum i po što boli duže od katastrofe.Vidiš ove statue, slikane zidovei mozaike na podovima, tijela hipnotisana pepelom u trenutku marša, plesa, vođenja ljubavi i zdravice vinom?Sve su to moji prijatelji koji nas čujui mole da ti oživim grad.Neznanče, da li si znao, imao jeosam kapija, pet termi islikaniherotskim motivima, fontane ukrašeneskulpturama, pozorište i teretane.Pogledaj, zašto se čudiš i preznojavaš,pod našim nogama krhotine servisaza ručavanje od porcelana, onu tamonarukvicu moje sestre, hirurške instrumenteod bakra i torzo nagih fanfara.tamo lijevo, ako ne vidiš onda osjećaš,Venerin je hram a preko puta vila imperatora, vidjećeš ubrzo forum za svečanosti i proslaveposlije pobjeda našeg cara tiberija.Sada ćemo skrenuti u glavnu ulicuMaćelum, prepunu dućana i u najmanjemkupi flašicu soka od limete da se osvježiš.Kada završimo obilazak Faunove kuće,idemo u moj bordel do kojeg će nas voditiputokaz u obliku falusa.Hoćeš li imati novca? Cijena za najmlađu starletu do danas ostala je ista, od šest do osam asija.ako nemaš, spavaćemo skupaali, kao uzdarje, ujutru mi ostavi knjigupoezije sa posvetom na crnogorskom jeziku.Pristao sam. Sjutradan, posjetili smo pozorište u obliku potkovice sa pet hiljada gledalaca sjenki a kasnije amfiteatar bez gladijatora pred dvadeset hiljada duhova.Najednom, izgubila se u masi.


I danas kupujem meleme protiv opekotina,podrigujem gasom vulkanai pepelom maskiram se.Grad veličine strastisve je nosio u istoriju.Sa prostitutkom zamijenih jezike.Jutros, u pekari na kraju bulevara u Podgoricigdje nijesu primali asije za ražani hljeb,prodavačica nije znala ko samniti razumjela šta tražim na latinskom.Prostitutka već nekom drugom,na mom jeziku, priča istu priču u nedogled.Pompeja, vidljivija od stvarnosti,naših kataklizmi pošteđena,strpljivo čeka da se spasimojer joj šminku pepela,rumenilo opekotinei zoru baklji dugujemda što ljepša pred kamerama turistapozira i zaradiza naše vjenčanje, put u dvojeu podzemnu vilu zapečaćenu lavom.Bez povratka! 8. mart 2013.

VELIČANSTVENA SMRT

Sanjao je ružičastu džamijuNašir al Mulku gradu Širazu, u Iranu,svjestan da je nikad neće vidjeti.Vitraži skrhanih idejai mozaici oživljeni suncemzaustavili su mu dahda više ne otvori oči.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 47

Kakva veličanstvena smrt!Ko ono rečeda nikad neće ući u džamiju Našir al Mulk?Hodočasnici suncabesmrtni su.

ALOJA, KRAJ I NASTAVAK

Predragu Matvejeviću, prijatelju i mediteranskom sudbeniku

Raste na suvom kamenu antičkog rodoslova.Od botaničara zaboravljenaširi granice Sredozemlja.Sumeri su je upisivalina glinenim pločicama.Pominju je u egipatskom papirusuEbers kao biljku besmrtnosti,balzam kraljica nevjernih okončanju.Lijepa Nefertiti i pohotna Kleopatra,naše Jakvinta i Desislava,bile su izazovnije poslije kupanjanjenim sokom i danas,gipkije od poskoka, u snove dolaze.Za Hebreje bila je eliksir Jerusalima,vjerska i svjetovna Gospa svetih suza,pješčanim narodima - ljiljan pustinje.U Kolumbovom notesu upisana jemeđu četiri biljke neophodne zdravlju.tihu iscjeliteljku pominje i Pinije starijiu Prirodopisu, kao i crnogorske princezeu tajnim memoarima nikad objavljenim.Dvadeset minerala njeni su medaljonina ikonostasu rtova od naših tijela spravljenih.


***I moja majka njenim uljimaliječi patnje poslije hirurškog nožai stavlja u herbarijum pored đecekao najmlađu kći.Na svoj život bila je stavila tačku.Ali,list alojeiskapao je jošdvije kaplje.To su tri… 10. 12. 2010.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 49

Danja Đokić

JUTROS JE NETKO NAVIO BUDILNIK

TRASIRANJE PROMAŠAJA

Ne izdvajam trenutkepo logici stvari

vrijeme je predatorsvih bitisanjabljeskolomac u oprezuuzročno posljedičnih vezakoraka naprijed i natragu sazvučju bliskosti

zaobljena tišina uglavnomceri se u nedozrelostipreranih trudovaakcije i reakcije

i baš uvijek tako

na ponos djelujeatrofirani prst sudbinekojim se uspijehobično ukazujekao iskorak u prazno


SARAJEVSKE REDUKCIJE

sinoć je moj pas na uziciimao bliski susretsa pit bulom bez uzicei njegov me gazdaprostrijelio pogledompa smo oboje drhtalisve od straha nekog

kupila sam u Mercatorukonzervu pseće hrane(jedinu preostalu na polici)i podijelila na tri dijelai on je odmah zatimmorao izvršiti nuždunakon koje sam sve pokupilai odložila u kontejner opet drhtećijer su dvojica staraca tražili u njemuostatke nekih dobrih starih vremena

kontejneri su puni svegaosim onoga što trebaali Sarajevo je ipak donekle očišćenokako neki kažuvan pameti

predstoji nam i ujutro šetnjada moj pas na uziciobavi sve ono što morajutarnja gimnastika i dva kruha u vrećicisasvim dostatno za našu sreću

noćas opet nije bilo vodejer jutros pjevaju cijeviu još neprobuđenoj zgradi skroz po vertikali

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 51

PLACEBO EFEKAT

može se napisati pjesmai o tome kako se organskihrani nečije odsustvo(dok se misao trudida prepozna) sebeživot i smrt na kušnjiotprilike

hibernacijom serotoninadok postajem kapoktobarskih grozdovabrojeći aritmične drhtajestaklenih kuglicaoko vrata

smještam potpunoizvana ćutećiuzvrištala čekanjabez presedanaboje se urnebesno smijua trebalo bi baštrebalo bi

otšutiti sve onounutra što je ostaloi miriše na nerealnopraznovanje iluzija.

ONOMATOPEJA VJERNOSTI

Možda bih ti mogla odvagatidvije tri prekobrojne riječipa ih stisnuti među zubepazeći da ne pregrizem jezik


potom infuzijski podesitidvostruko vrijeme isticanjai onda cijediti kap po kapna već utrnulo tjememada je sve to većodavno luk i voda

pjesnički rečenoizraziti se mataforomda čovjek je čovjekuodabrana strana svijetaovisno o nagibu osii polutkama što negirajupostojanje prvog stupnjaopće pripravnosti

uvijek sa dozom oprezasuočiti se s mukom

ili zavezati misaonakon provlačenjakroz omčui biti sjenka psadok bezrazložno lajena mjesec u vodi.

MOJI SU POČECI DAVNO ODBROJANI

naginjem sve više spoznajikako glupa noć ne moženikako poroditi pametno jutroi otključavam dan notnim zapisomkroz lament jedne olovke

razgrnute plahte ovog putanisu odisale svježinomBože pamtim li je uopće

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 53

prohujalu u nekim određenjimau kojima nas zajednonije bilo moguće pronaći(ovo je gotovo obješenjačkičista esencija fakirskog fakinstva)

svi su vozovi stalisat se vratio unaprijeddodjeljenim zaslugamahrabreći žive da ne umiruna usputnim stanicama

tamo negdjesvi su te šutke uzimalisamo sam ja pitala

gdje smo se pogubilireci mi da bih ti reklakoliko je oskudnog zvukabilo u tami prolazagustoćom tvojih obrvazamišljenihkroz boje koje su plivale zrakoma koje nismo uspjeli uhvatitiu trenutku kreativnosti

moje i tvoje još postoji(sve osim nas u vezi jes budućom prošlošću)

ono što zaboravljamzajedničko uvijek je bilopostići jednakost tvoje želješto ja nikad nisam uspjevala

i sada mi je tako žaošto su na uglu naše uliceprošle noći ukopale svjetiljkupočetnički nedovršenog kraja


SAMOTNA PJESMA

ponovo počinjem hodati unatragvođena razbijenom svjetlošćukristalne kugle od snovadok grleći samu sebe ćutim tejoš si tu dovoljno u menii ovog trena jako se bojim

pusti me makar jednu noćda te pokušam preboljetida saznam hoće li me boljetisve to sutra ako te ne budei hoću li moći dalje pratitisve izlaske i zalaske suncapo zapisanoj putanji bez straha

udovica sam sutrašnjeg danajedini stup prethodne noćijer čini mi se ovaj put sigurnoizgubljena je noga olovnog vojnikau pokušaju da iskorači iz bajkei evo kontinuirano se ponavljamja sam ona promašena pjesmakoju ne umijem zapisati oduvijeksva crvena od postiđenostišto te molim za okrajak tebeda ga udjeliš čisto za spomenu naplavljenim putevima spasa

grizem jabuku tvog grijehana ulasku u pakao samoćei treba mi ova noć da te odbolujemkao što sam djevojački nevinoskupljala poraze svih loših procjenatreba mi ovaj mrak samo za sebei zato mi je strah postao konstantao koju se neprestano saplićem

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 55

nisi trebao zastati ispred mojih vratapopravljajući stakla ispucala olujamakoje su razdirale prostor u otuđenostine nisi trebao proći ovom ulicomkojoj samo vjetar nije okrenuo leđa

da si me zaobišao u širokom lukuova moja samoća bila bi dalekodaleko manje sama.


Sead Husić

BOSANSKA KUĆA

ZAVIČAJ O LJUBAVI Privremenost naše ljubavi svedena na mehaničko ponavljanjenavikom malograđanskoga života čini me selidbenim poput džempera koji oblačiš držeći Karahasana, misleći na mene,koji iščezavam šarom varljiva oku smiješna srcu. Mi, poput nužnosti navikavanja hlapimo kao Endimion prolazan, a vječan.Oboje tužni, opterećeni sobom, želećistvarima: eno, stalak za knjige prašinom se buni ajunskim jutrom i pticama i mirisom lipe misao slična rječničkoj upotrebi navikava se na čežnjukojom selim u Palmiru, odsutne gradove i ljubavi prekrivene pijeskom.

Naša datost, prevarena ljubavlju, traži da jojzavičaj učinimo ljepšim i nužno je ostaviti sadašnjost dijalogu prošlosti dok naseljeni kao strah u svijetu, koji se legitimisao mržnjom trebali smo primijetiti:eno svici u ljetnoj noći, odraz vode plahovite i nježne,miris trave i kiše i mravi koji žureći kući od pijeska organizirani socijalističkom kompatibilnošću jednaki pred radomugnjetavani pravdom trče pred smrću kao mi pred zavičajem.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 57

PEARL HARBOR

Zrakom polen se širi. Oprašivanje vjetromne prestaje da biva. Tako se dijete prvi putupoznaje ogledavši se i vidjevši se kako tijelom uspinje se da bude veći. Osmijeha nema u zraku koji postaje dokumentarnomreminiscencom čija se historičnost, treba to reći, opravdava emocijama u odsustvu istine kojoj sevidi posljedica...

Danas, opet, Pearl Harbor. Eno ga! Na trgovima,u zraku sa previše polena i vjetra poletna koji će oprašiti me s ovu stranu u kojoj sam postao tvrđava. Granica čije su granice određene slobodom imena mi data.Prvo će, znam, na frontu tuđi ideali ginuti a onda ćebivati u odajama: knjige će, u nedostatku toplote, paljene biti a neke će poslije ideologijom zaboravljene biti. Neću ići nigdje − čekat ću da poslije odaja naseljenihstvarima i otiscima dođe red na mene. Znam, i po mene će doći...

DECEMBARSKA

Studen zebe!

U bijeloj noći mnogi će skončati.Neko će razbiti poredak, tražeći hljeba!Mnogi će drumom pjesmu pronijeti.

Noć je skončala u snijegupostajući nekome izbjeglička.

Ona je možda sanjajući o meniostala hladna i nijemakao da na drvenome mostučeka mene kojega nema.


Žmirkajući...Noć je!Inje je!

Slova zebu i mirišu rezbarijomi hljebovima iz noćne pekare.

BOSANSKA KUĆA

Zbijena brdima, popločana avlijama.Mirišući orahovinom i sjećanjem bila je tvrđava.Svijet zaseban i prostran!Nad njom čađav je crijep i prozor s biljem u dodirua s verande grožđe kao da snježi.Lijepi se na nepcu!

Bosanska kuća!

U njoj bešika i dubak.Sokakom vriska djece.Mati merajom zove...Istom zavikahu!Hajmo rušit kuću?

Pa su došli oklopnici sa sjeveraili vojske?Ne sjećam se pouzdano.Tenkovima i cijevima mijenjali pejzaži bi zgarište koje nikako da zgasneondavrijeme, vrijeme, vrijeme...

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 59

BIO JEDNOM JEDAN NEDŽADNedžadu ibrišimoviću

U jesen maglovitu i nježnu pod stablima kestena na trguljudi se najutro okupe kao onda na Lutvinoj kahvi u ona konzulska vremena da raspredajuo temama koje njih se tiču... Neko će riječju ublažiti nelagodu vremena i kazat ćeda će i to proći a neko će se gurati da budemeđu prvacima čija je nelagoda pogolema i ne da se nekada opisati riječima koje bi pristojne bilepa nepristojne udostojile pisma. Ne daju se riječi?!U jesen dok oni se riječima guraju, pušeći duhan i nagađajući dokle je sada zapadni svijet a dokle je naša svjetina uznapredovala... Meni se činikao da vidim Nedžada kako zagledanu svoje figure ili će biti u odraz njihovvaja sjenu a sjena se ne da kao riječi koje mi fale pa da opišem ono što je on vajao riječima i rukama. Meni se čini kao da sada vidim njega one godinekad sam studirao književnost zimus u Tuzli kad je govorio da mu je mjesto među knjigamaili mi se čini da onVječnikom sa obližnjega kioska izviruje.


Sanella Cero Boškailo

NISI TI NIKADA

IZMEĐU

Negdje se nalazim tuizmeđu tvoga uzdahai moje samoće,negdje između stanicei voznoga reda,negdje na pola puta mog očaja i tvoga prkosa.

Sa koferima u ruci,punim,čekam... negdje između polaska i dolaska,negdje između moje riječi i tvoje šutnje.

Bez kišobrana, negdjete čekamizmeđu kapljicai pljuska, negdje izmeđurazuma i srca.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 61

PJESMA O TEBI

Možda bih mogla napisati nešto o tebi,noć je duga i ja sam sama.Možda bih poželjelaobgrliti tesvojom rimomjer ušao si u život mojne pitajući da li možeš.Možda bih umjesto ovih riječivoljela osjetiti višetvoje srcekako kuca na uhu mom, tvoje ruke kako grle i stvaraju utočišteiz kojeg ne želim da idem.No, noć je duga i moje srce pustone može da primigosta neznanog,koji želi skriti se od noći hladne i olujne.Noć je duga i možda bih poželjela usne, zagrljaje i poljupce, možda bih i htjela,ali tvoje srce mene drži na vrhu hridi morskei valom ponekad, samo tiho šapne, nježno pomiluje,obriše suze hladne, ne da da se moje srce u kam pretoči.

NE RECI MI

Nisi ti nikada u ljubavnom žaru goriokao leptirica na lampi užarenoj.Nisi ti nikada u zanosu strasti igraokao kockar,


na blef igru dobivao.Nisi ti nikada u tijelusopstvenom, zarobljen bio,u duši poput samicesamo tamu osjetio, samoćom se ogrnuo,suzom se umio.Nisi ti nikada toliko volioda si poput pahulje natoplom dlanu se topio,bolovao, a lijeka nisi našao.A sve su moje zore dogorjele,karte izblijedjele,oči na samicu navikle,suze presahle.I nemoj, nemoj da mislišda se iz pepela, poput Feniksa,roditi može nešto naliktoj ljubavi.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 63

Adnan Džolota

TRI PJESME

SUSRET

Pogledao sam u sunceOno ode iza brdaI odvede sa sobom DanPonovo sam podigao pogledUgledah mjesec, očima željnim suncaNi on se nije dugo zadržaoU šumi je tragove skrioI pokosioNoćNapokonVidjeh zvijezde, očima punim mjeseca I sunce, i mjesec i zvijezdeJedno pored drugog jezdeGlumci davnih ulogaBježe jedno od drugogaA na istim daskama plove Šutim i lovimTrenutak, moje muze vrutak I uhvatih se čvrsto za klicu i za vizije


Sjeme, al Svatih kasno i prilično jasno Da mi zasjedu, tiho i strasno Postavi , baš vrijeme

GRANICA

Iskopao sam rov I postavio jedan krov Moj dom nema temelja Ne može mu ništa grom Njegove linije, niko vidio nije Poigrava se i od drugih krije Maštu grije U sebi -svoj Bez gledalaca I paparazza

U tom gradu Nema ograda Slobodno se krećem I redovno sebe srećem

Moja je to stanica I nevidljiva granica Od mene do sebe Od sebe do mene Ja, ja, ja i ja

Tu prtljaga ne treba A daleko se ide

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 65

Srećom, nije neka vreva od jednoga do drugog Ega Moje „ Ja „ me grebe i vreba Pa zajedno pređemo preko ulice Teško se jedino vratiti I ponovo do sebe svratiti

Tragove su prekrile nove ivice Koje je moje pravo lice?

MJESEC

Naša tijela, mjesečeva su jedra duboko - plima boka i bedraU vrtlogu krvi poznato se lice mrviOd atoma sve vrvi

Osekase cerekaDžekil udara Hajdaod iskona gudi uvijek ista gajda I ove rime nastadoše pod naletimaPlime

Okean ti u oku drijema Hodaš ulicom i šutišPaziš, da riječiNe zamutiš


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 67

PROZA

Pišu:

Nedžad HusićStjepan Zelenika


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 69

Nedžad Husić

DESET MINUTA

1.

Trotoar kojim hodam je širok i dug. Slijeva prolaze automobili i poneki autobus, dok se zdesna pruža red niskih stambenih zgrada. Držeći se za ruku s djevojkom, šetamo polako. Danas nam je drugi izlazak i još uvijek se nismo dovoljno opustili. Imamo još deset minuta dok nam autobusi ne dođu i odvezu nas na skoro suprotne krajeve grada. Ispred nas je autobusko stajalište, ali odlučujemo da ćemo otići na sljedeće kako bismo prošetali još malo. Ono je udaljeno tačno dvjesto metara. Pošto imam veliku potrebu da mokrim a u blizini nema javnog toaleta, pokušavam da odagnam misli razgovarajući s njom o bezazlenim temama. Pitam je: „I kakvu boju kose ima tvoja mama? Crna je kao i ti?“

„Ne“, odgovara mi i hvata me čvršće za ruku. „Njena je plava poput Brenine Jugoslovenke.“ Smješka mi se i ja joj uzvraćam osmijeh nadovezujući se: „O, klasje moje.“

„To je Branko Ćopić?“, pita me. Šutim dok prebirem po džepovima sjećanja čiji je to stih. Sumnjam da je njegov, ali to nije ni važno. Zato nastavljam: „Da, upravo on. Taj mi je čovjek obilježio djetinjstvo. Volio sam njegove partizanske romane gdje su ljudi samo dobri ili loši, nije bilo sredine.“

Ona kima glavom i govori mi da je čitala samo neke pa nastavlja: „Šteta što se bacio s mosta.“

„Baš, dopizdio mu život, šta li“, pokušavam da budem duhovit, ali bezuspješno.

Šetamo nekoliko metara u tišini, razgledajući oko sebe. Pored nas prolazi neka bakica vodeći pudlicu na povocu. Iz misli o psećem životu izvodi me njen glas:„Vidi, baš je most ispred nas. Nešto se uvijek plašim hodati preko mosta.“


Pritišće mi ruku čvršće kao da očekuje od mene neku utjehu. Šutim i okrivljujem sebe što nisam mokrio u kafe baru u kojem smo sjedjeli. Pušta mi ruku i odlazi do kioska. „Čekaj me, samo da kupim vlažne maramice.“

Sigurno joj je dlan vlažan od mog znoja, jer ima običaj da se oznoji kada drži tuđu ruku. To ne mogu kontrolisati. Nisam nervozan, možda.

„Sačekat ću te na mostu“, govorim joj dižući ruku u pravcu istog. „Idem da provjerim je li stabilan.“ Ona se ljupko osmjehuje, a onda govori povisivši glas: „Branko, nemoj da se baciš!“

Smijem se na njenu duhovitu dosjetku, a muškarac desetak godina stariji od mene se okreće i pita: „Šta da se bacim?“

Odjednom prestajem da se smijem i ništa mi nije jasno. Gledam ga s velikim upitnicima u očima. Kaže mi: „Ja sam Branko.“

Ponovo vraćam osmijeh na lice i uzvikujem srdačno: „Koja slučajnost!“Na trenutak pomišljam da mu objasnim razgovor o Branku Ćopiću, ali

uviđam da ne vrijedi i zato mu se lažno predstavljam: „I ja sam. Drago mi je.“ Zatim podižem desnu ruku u znak pozdrava i idem prema mostu. Osjećam

Brankov začuđeni pogled na leđima.Naslanjam se na ogradu i pljujem u rijeku. Odjednom pored sebe primjećujem kovrčavu crnokosu djevojku koja gleda u nabujalu, mutnu vodu. Valjda nije vidjela da sam pljunuo. Nekako mi je neprijatno. Sva sreća pa mi djevojka dolazi i, nakon što me obujmljuje oko struka, zaboravljam na pljuvanje.

Stižemo na odredište, stanicu na kojoj se nalazi pet-šest čekalaca. Neki starac prodaje lutrijske listiće, ali niko ne obraća pažnju na njega. Djevojčin autobus stiže i mi se ljubimo, kratko grlimo i govorimo jedno drugom da nam je bilo divno. Ona plaća kartu kondukteru, sjeda na sjedište pokraj prozora i maše mi sve dok me ne izgubi iz vida.

Malo mi je lakše nakon što je otišla. Imam još pet minuta do dolaska mog autobusa s brojem devet. Petnaestak metara od stanice nalazi se kafe bar Sidney. Žurim da se pomokrim i, dok koračam brzo, uviđam da je Aleksa Šantić napisao pjesmu O, klasje moje.

2.

Dok sam stajala na mostu, naslonjena na plavu metalnu ogradu koju je nagrizao zub vremena, gledala sam u mutnu nabujalu rijeku. Po njoj su plutale prazne plastične boce, čak i jedan čitav hljeb. Moja suza s obraza učinila je salto u nju i izgubila se u zraku prije nego što je ikako i dotakla površinu vode. Hoće li neka zalutala riba da primijeti slanoću moje suze? Sumnjam da dolje ikako plivaju ribe. Moguće da su jedini stanari pacovi. Ali sve to je nevažno u odnosu na moju

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 71

usamljenost koja se zalijepila za mene poput pijavice. Čini mi se da je iz mene isisala i posljednje kapi energije i volje za životom.

Zato sam, između ostalog, i stajala na mostu do prije dvije minute. Razmišljala sam o samoubistvu. Jednostavno, bacim se u rijeku i nema me. Ali, nije to tako jednostavno kao u mojoj prerazvijenoj mašti. Čitala sam na Internetu kako postoje slučajevi u kojima se bacanje u rijeku preživi. Baciš se u rijeku, od jačine udara o vodu kičma ti pukne kao hrskava kora hljeba. I utopiš se za nekoliko minuta kada se sve odvija planirano, ali velika je vjerovatnoća da će neki ludak, koji izigrava Supermana, skočiti u vodu, prije toga skinuvši jaknu, i spasiti te. I šta onda? Kasnije nema mogućnosti ni da se digne ruka na sebe. Postaneš biljka koja nema svrhu fotosinteze. Sigurno da postoji neki drugi način, dosta jednostavniji.

A onda se pored mene pojavio neki uštogljeni tip, u crnoj jakni, crnim cipelama i crnim pantalonama. Pravio se da me nije primijetio. Zatim je pljunuo u rijeku kao najveći primitivac. I kad sam ga pogledala izraz lica mu je ostao nepromijenjen, kao da je to ono što čini svakog dana. Pljuvanje u rijeku, pih!

To je još jedan od razloga zašto sam odlučila da se ne bacim s mosta. Uvijek ima budala koji će umjesto ruža za pokojnike u rijeke izbacivati svoju odvratnu pljuvačku.

Pored mene prolazi neki pijanac i dobacuje mi lascivni komentar. Prije bih se uvrijedila, opsovala bih mu štošta, ali sad mi je svejedno. Da li da mu pokažem sisu? Sigurno bi zanijemio od čuda, matori pokvarenjak. Naravno da mu neću ništa pokazati. Tijelo, moje tijelo! Iako imam trideset godina, svjesna sam dobrog fizičkog izgleda i vanserijske atraktivnosti. Hm, dugo nisam promatrala vlastito tijelo u ogledalu. Dok sam bila mlađa, to mi je bio fetiš. Onda bih počela masturbirati. Kako su to bili dobri dani! Zašto to više ne činim?

Evo, i u ovom trenutku besciljnog lutanja osjećam kako mi se grudi od uzbuđenja nadimaju kao da sam uskočila u bazen pun hladne vode. Vrijedi li masturbirati? Nije li to samo kratkotrajan užitak? Zasigurno da jeste, ali nije li i čitav život jedna velika masturbacija s povremenim orgazmima nakon kojih usljeđuje praznina?

Idem da masturbiram. Uh, sranje! Već je 16:57. Imam još samo tri minute do polaska autobusa, moram da požurim do ove stanice ispred mene. Ne zanima me moja kovrčava kosa koja će da se zamrsi na ovom iznenadnom vjetru što zapuha.

3.

O, Bože! Gdje je taj kreten od Branka? Već deset minuta sjedim na ovoj visokoj stolici pokraj prozora, gledajući prema autobuskom stajalištu ne bih li ga vidjela. Dupe me žulja, ova jeftina kelnerska kecelja s vezom pritišće mi stomak.


Moram da je skinem. Ionako je kafe bar prazan, gostiju nema jer sada svi žure svojim domovima, a ti, Sandra, sjedi i bleji kroz prozor.

Kako je neobično što nije nakratko navratio prije nego što uđe u autobus broj pet. Je li moguće da mi nedostaje? Možda je to samo dugogodišnja navika. Ne, mislim da mi nedostaje. Zadnjih dana je bio izuzetno pažljiv prema meni. Možda ga volim.

Šta mi je ovo u džepu? Čokolada koju mi je dao sinoć. Ionako sam gladna, mogla bih da gricnem koji zalogaj. Možda se on u međuvremenu pojavi, vidi me kako s užitkom jedem njegov poklončić, pa me zagrli nježno samo onako kako to on zna. Uzvratit ću mu poljubac jezikom, možda ga ugristi jer sam nekoliko put osjetila da ga to napali.

Ko je sad ovaj man in black što prilazi ulaznim vratima? O, kako je samo mršav i uštogljen! Jest našao kad će ući, taman kad sam zagrizla komad čokolade i zubi mi pocrnjeli. Pravit ću se da ga ne vidim. Ulazi, osjetim kako mu pogled šara naokolo, kao da nekog traži. O, sranje, evo ga!

„Dobar dan“, kaže mi. Čudno mlatara rukama kao da se opekao. Možda je narkoman.

„Zdravo“, uzvraćam mu. Prolazi pokraj mene, vjerovatno misleći da sam samo gošća. Nikad ga dosad nisam vidjela.

„Je li ovdje toalet?“, govori mi i pokazuje rukom prema vratima kraj šanka. „Moram da se poslužim.“

Nervozan je, osjećam to. Sigurno hoće da kaki. „Jest, ali, nažalost, nije u funkciji već nekoliko dana.“ Gleda me prezirnim pogledom i drsko govori:

„Hvala na ljubaznosti. Znam da radi, nisam budala.“ „Kažem ti da ne radi.“ Branko idiote, zašto te nema? Ovo je neki ludak! „Šta ako sam ja sanitarni inspektor?“, pita i smješka se ironično. Možda zaista

jeste. Ali, ne! Odmjeravam ga. Sanitarni inspektori imaju akreditacije. „Možeš li to kako potvrditi?“

On šuti, prolazi pokraj mene, poražen, vidim da me zamrzio u trenutku. Prođe do izlaznih vrata, okrenu mi se i uzviknu: „Kujo, radi tebe moram da trpim!“

Zalupi vratima i ode prema stajalištu, žureći i skoro trčeći. Ko je ovaj tip?Ispred njega se zaustavlja autobus, ali od glave mu ne vidim je li to broj pet, u

kojem Branko ide kući. On stoji pokraj autobusa, uzrujano skakućući u mjestu, kao da bosim nogama gazi po snijegu. Autobus polako kreće, a neka kovrčava djevojka trči prema njemu. Čini se da odustaje, ali man in black diže desnu ruku i signalizira vozaču da stane i ovaj to čini. Djevojka mu se smiješi dok ulazi u autobus. Čudan tip, možda je htio samo da piški.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 73

4.

Čudna situacija od maločas! Koja slučajnost da sretnem Branka na trotoaru punom ljudi. Branko, nemoj da se baciš. Zašto bi se onaj Branko bacio pored onako lijepe djevojke? Sigurno uživaju u vezi. Ne znam. Jedino što znam je da moja veza sa Sandrom ne funkcioniše na pravi način. I njen konobarski poziv uvijek mi je bio diskutabilan zato što je povodljive naravi. Čini mi se da joj nikad u potpunosti nisam mogao vjerovati. Imam osjećaj da najviše voli moj novac, a ne mene. Kako sam to zaključio? Plata mi je svakog petog u mjesecu, a njen najviši stepen pažnje i javljanja traje od prvog do petog (da mi zamaže oči) i od petog do petnaestog (dok sam najsolventniji). Sada je, recimo, šesnaesti i ona mi se nije javila.

Jeste, priznajem da sam kukavica i da sam ušao na stanici kod mosta, a ne na ovoj na kojoj je autobus upravo stao, samo zato da bih izbjegao susret s njom. Ne znam zašto, ali nemam hrabrosti da joj sve to prigovorim tek tako. Onda će mi staviti jezik u usta, gricnuti me i zaboravit ću šta sam joj htio reći. Hajde, vozaču, kreni s te proklete stanice! Tik-tak, tik-tak, tik-tak, tik-tak, tik-tak, dobro je, konačno da krene! Samo da je moje oči više ne vide.

O, Bože, zašto sad opet staje? Kakav sam baksuz, sigurno je pukla guma i bit ću primoran da odem i vidim Sandru. Oh, dobro je, samo zakašnjela putnica. I to ne obična! Kako je samo lijepa! Pogledaj samo tu kovrčavu kosu koja je sigurno mekana poput svile. Gdje li će sjesti? Molim te, Bože, nek sjedne pored mene! Ta neće valjda sjesti pored onog debelog!? Odlično, prošla je pored njega. Smiješim joj se i pokazujem na slobodno mjesto, milujući sjedište potpuno nesvjestan hiljada dupeta koja su se spustila na nj. Nevjerovatno, uzvraća mi osmijeh, sjeda pored mene, da, ljudi, pored mene! O, kako samo miriše! Ne, ne, ne, ne, ne želim biti Werther! Moram da budem duhovit.

„Izvoli sjesti, osjećaj se kao“, pravim značajnu stanku dok ne okrene glavu prema meni, „pored svog muža.“

Osmjehuje mi se vedro i pitomo, kao da sam rekao ne znam ni ja šta. „I hoću“, kaže mi.

Šta je ovo? Uhvatila me za ruku! Ljudi, uštinite me, možda sanjam! Ne, ne sanjam, osjećam njenu toplinu dlana koja struji cijelim mojim tijelom.

Šutimo već tri minute, držeći se za ruku kao da smo godinama zajedno. Ni ona ni ja nemamo volju da pustimo ovo drugo, niti da nešto kažemo. Uživamo u savršenoj tišini, putujemo ne obraćajući pažnju na truckanje autobusa po lošem putu, zadovoljni smo, ovdje i sada, u ovom trenutku.


Stjepan Zelenika

KRUH

Oče naš …Kruh naš svagdašni daj nam danas...

Ova me misao u Očenašu oduševila i do današnjeg dana joj se divim. Divim joj se od onog momenta kada sam shvatio da kruh u njoj, zapravo, ne znači kruh.

Pitam se - Kako je na tako jednostavan način, toliko ljudske skrušenosti rečeno, i s toliko poniznosti (negdje sam pročitao « poniznost je zla sjena veličine») zamoljen Gospod, da nam dâ snagu kako bismo išli Božjim putom. Tada sam zapravo tek počeo shvaćati da riječ kruh može značiti i puno toga još i osim onoga što mati svaki dan mijesi i peče u tepsiji u rerni stare fijaker peći. U to sam vremenom postajao sve sigurniji i pomalo sam počeo uživati u otkrivanju tih drugih značenja. Postajalo mi je sve jasnije kako je, zapravo, u kruhu iz Očenaša ogromna karizma, u njemu je i tjelesno i duhovno okrepljenje, i nadahnuće, pa snaga za nadjačati bol, utjeha za tužnog, nada za očajnika…

Kad sam imao sedam-osam godina imali smo u kuhinji radio aparat. Kutija svijetle boje drveta, veličine teke A/4 formata, na platnenoj mreži iznad stakla skale je nekakvim kosim slovima pisalo Tesla. Na njega je mati, čim smo ga donijeli, odmah stavila svoj najdraži milije, vlastiti rad. Prostrla je još jednu čipku ispod na policu koja je bila na željeznim nosačima što su učvršćeni na zidu odraslim za pedalj iznad glave kad sjede na sećiji.

Radio je radio po cio dan, od jutra do mraka. Svirao, drndao i tresao bi se pojačan skoro do daske, ako smo mi u dvorištu ili u drugoj prostoriji. Taj se lampaš nije mogao pokvariti. Tako je, preko taraba, visoke drvene ograde, iz susjedova dvorišta treštalo, pa i iz dvorišta susjedova susjeda, i po cijeloj čaršiji je po cio dan treštalo od glazbe. Pa smo, mi djeca, više osluškivali što svira u susjeda, a on bi ćulio

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 75

uši čim bi čuo da u drugom dvorištu zapjeva sevdalinku Zora Dubljević ili Nada Mamula ili dr. Polovina zapjeva neku pjesmu Joze Penave, pa bi odmah prilazio aparatu mijenjao stanicu, na aparatu bi zacvrčalo i zapištalo pa smo po tome znali da susjed opet prebire po skali.

I tako smo mi, zapravo, više osluškivali što kod drugih svira nego vlastiti radio.

A većina svijeta u čaršiji su slušali u isto vrijeme istu radio stanicu. U to doba, jednom dok sam sjedio na sećiji točno ispod radio aparata, bile su

vijesti, pa čujem kako spiker kaže da rudari i topioničari u željezari u Zenici jedu kruh sa sedam kora.

I, bez nekog ‘velikog’ razmišljanja, bez oklijevanja, upitah mater : - Kad ćeš nam, mama, napraviti kruh sa sedam kora? Bili su tu na popodnevnoj kavi susjed i njegova supruga pa se nasmijaše i

objasniše mi da se radi o kruhu koji se teškom mukom zarađuje. A kada sam upitao susjeda, što su to topioničari, samo mi je rekao da je to onaj čiko što na smeđoj papirnoj novčanici od hiljadu dinara nosi kacigu i očale.

Poslije sam ponekada nosio hiljadarku kad bih išao u trgovinu po kruh i stiskao je svom snagom sve dok mi prsti ne utrnu, da bih je u džepu što više zgužvao. Starija djeca iz čaršije zezali su nas da ta hiljadarka može biti lažna, i da se zbog toga može u zatvor, pa da je treba dobro zgužvati i kada je ispraviš ako kod topioničara na očalama nije puklo staklo, onda nema bojazni, prava je.

Tada nisam mogao ni zamisliti koliko se posla mora uraditi da se dođe do kruha.

Na kraju ulice je bila pekara i baš sam pošao da pomognem pekaru istovariti brašno. Tih sam dana počeo zarađivati svoj kruh. Prolazeći ulicom, uz tarabe kod rane jabuke, stajala je mati sa susjedom i čujem kako razgovaraju :

Ne znam što da radim, govorila je mati, u špajzu imam još sasvim malo mliva, a onaj moj, kako je stigla nova pjevačica u Hotel, sav kruh gore ostavi. ..

Počeo sam ljeti odlaziti kod prijatelja u selo Podastinje u Kiseljaku. Njegovi su mnogo radili, imali su velike njive i sve su domaćinski korištene. U štali je bilo pet-šest krava, dva vola i pored na gumnu nešto ovaca. Domaćinstvo djeda Pere Oroza je za ovaj kraj imućna obitelj. Mada su u kući živjeli skupa pored djeda i bake Jelkice njihov sin Ilija i supruga mu Kate u kući se znalo tko daje naredbe i koga se treba slušati. A zapravo, djed nije naređivao nego je raspoređivao svako jutro tko što treba taj dan raditi i gdje tko treba otići.

- Ti Zvonko idi u štalu pokidaj i položi ajvanu. Ivanka je još mala ona će s Jelkicom pospremati po kući. Ti Božo ideš sa mnom u Krčevinu u drva. Ti ćeš, pokazao je na mene, otjerati ovce na kraj vinograda.

Tako su zvali njivu iznad štale u kojoj ja nikada nisam vidio ni jednu vinovu lozu.


Kad bi zapalo nas da gonimo stoku u Krčevinu mi bismo ponijeli nožiće i od drveta bismo pravili male točkiće s lopaticama i vodenice na obližnjem potoku, oko tih svojih maleckih imanja pleli plot, natjecali se tko će bolje, tako bi nam brzo prolazio dan.

Jozo i Pero stariji Ilijini sinovi bili su u školi, zapravo na praktičnom radu, pa su pošteđeni poslova kod kuće. I usprkos teškom životu i napornom radu, jer većina seoskih poslova se rade po vrelom sunčanom danu, ja sam uistinu u tom životu uživao. Zapravo, bilo mi je lijepo kad se navečer, nakon svih obveza, s prvim mrakom u nekoj od kuća u selu okupi omladina i uz gramofon se napravi sijelo i ples. Najčešće bismo u podrumu što je kamenom ozidan, improvizirali stol i klupe, u kutu na bačvi koja čeka da se u njoj pokisele šljive za rakiju, na poklopac stavili gramofon, prigušili svjetlo žarulje i družili se i zabavljali. Neki su sjedili i razgovarali, izlazili vani na mjesečinu, da se ‘rashlade’, ja sam volio plesati.

Plešući u svježem podrumu uz prigušeno crveno svjetlo žarulje, prvi put u životu osjetio sam istinsku strast. Prvi put sam osjetio što to znači kad vas prođu srsi od dodira ženskog tijela. Prvi put sam tada osjetio dah na uhu, i uzdrhtao od dodira njezine kose što mi se lijepio na oznojeno lice. Tu sam prvi put poljubio, i zaljubio se. Ta djevojka mi je bila, dobra ko kruh. Samo, ta naša sreća nije dugo trajala, nakon te večeri, za mjesec dana, njezin stari odvodeći obitelj sa sobom odselio je negdje u inozemstvo. Kažu, otišao je trbuhom za kruhom.

U vrijeme žetve, za vrela sunčana dana, radilo se ručno, žene bi srpovima odsijecale pri zemlji stabljike pšenice i slagale stručke na jednu hrpu. Mi bismo nailazili skupa sa starijim muškarcima i vezali gužvama, konop napravljen od usukanih grabovih mladica, u snopove i pjevali skupa s njima « Moja mala žito žela, a ja za njom vezo…» i slagali smo snopove na stožer.

Za nama su išli drugi s traktorom i tovarili na prikolicu i odvozili redajući snopove gore uz gumno, da su blizu kad počne vrševina.

Radilo se ubrzano, jer je nakon što se žito uredi, trebalo kositi travu i kupiti sijeno, a zatim odmah početi sječu drva za ogrjev. Jesenje kiše već po malo trepere u zraku, govorili su stari. Samo što se po selu završi žetva krenulo bi se od kuće do kuće, od gumna do gumna, da se odvaja zrno od stabljike.

Konju bi na glavu stavili povez na oči, da ne vidi, (kazali su mi da ako bi radio bez pokrova za oči da i kad bi ga pustili na kraju dana konj bi i dalje išao u krug) Tako zaštićenog konja, vezanog dugačkim konopom za stup u sred gumna, tjerali su da cio dan hoda i kaska u krug, navodeći ga tamo gdje nije prošao. Povremeno su pravili stanke kako bismo sklonili slamu i pokupili zrnje. Metlama i lopatama smo kupili u vreće žito, samo ponekad bacajući na stranu veće komade slame. Na kraju bismo slamu vilama nabacili na pojatu i mi djeca svi skupa bismo trkom silazili u Podumače na kupalište na rijeci Fojnici.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 77

Narednih dana kad je povoljno vrijeme, kada je blagi vjetrić, žene bi, po potrebi, onoliko koliko su odredili za mlin, istresale iz vreća žito, i izčinjale na povjetarcu. Načvama, drvena posuda nalik plićoj tepsiji, bacale bi zrno u zrak i lovile opet u načve okrećući se niz vjetar kako bi on otpuhao prašinu i sitnu slamu.

Onda smo mi mlađi, Zvonko, Božo i ja bili na redu. Nas trojicu, iz te kuće, bi poslali da na leđima odnesemo žito u mlin koji je bio na Gromiljaku, oko tri kilometra uzvodno od sela.

Jednom smo se dosjetili, ne znam sada tko je to predložio, pa smo uz vreće pšenice ponijeli po jednu praznu unutrašnju gumu od traktora. Pa kad smo starom mlinaru, bijele kose što je preko ušiju virila ispod ubrašnjenog crnog kačketa, predali žito u mlin, i nakon što je on stavio ceduljicu s imenom djeda Pere, požurili na rijeku, napuhali zračnice i spustili se niz pjenušave talase, uživajući na dijelovima gdje nas je rijeka svojim brzakom vrtjela i zanosila, kovitlala svojim virovima, bacakala nas bijelom pjenom lijevo desno, igrajući se s nama. Ondje gdje bi brzak udarao u obalu i skretao tu smo se svom dječjom snagom borili sa silinom divljeg brzaka, cerekajući se poslije, oduševljeni što smo bez problema prošli i tu etapu ...

Navečer bismo ushićeno prepričavajući dojmove, kao da smo se spustili, u najmanju ruku, splavom niz Cetinu ili Taru.

Kako vrijeme prolazi, počinjemo svaki porok zvati kruhom, pa tako idem na trafiku kupiti kruh: - Molim Vas Opatiju, dvije kutije.

Ili drugi put opet idem po kruh: - Molim Vas,- obraćam se trgovkinji za pultom,- tri piva. Noću u to vrijeme srijedom je na radiju bila emisija ‘zvjezdana prašina’,

počinjala je oko pola noći i trajala bi dva sata. Mi smo s radionom u ruci odlazili van naselja i slušali stare i nove rock hitove, The Rolingstons, The Doors, Swit, Dip Parpl, Zepelin… i uz zvuke još mnogih svjetski poznatih grupa smo uživali za vedrih toplih noći u šetnjama praćeni magijom zvjezdane prašine, pokriveni nebom zvjezdane noći, praćeni toplinom Mjeseca.

Nakon što se emisija završi odlazili bismo u pekaru. Tamo nam je radio jedan prijatelj, koji bi, često, pekao pile, pa bismo sjedili pijuckali piva koja bismo prije ostavili tu i čekali prvi rumeni vrući kruh.

Odlazili bismo tek u zoru kad stigne kombi za distribuciju kruha i peciva. A danas…, ovi dani su mnogima izbili kruh iz šaka.Pekar je s obitelji završio u Americi. Prijatelj mi je, nezadovoljan dobrim poslom koji je imao, po meni, tražeći

kruha nad pogačom, završio u Njemačkoj. A na selu?… Čekaju jutro da se otvori trgovina kako bi kupili kruh.


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 79

ESEJI I STUDIJE

Pišu:

Željko GrahovacNadija RebronjaMerima Omeragić


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 81

Željko Grahovac

JOHAN AUGUST STRINDBERG – VELIKAN MODERNE KNJIŽEVNOSTI(uz pojavu novog izdanja romana “Crvena soba”, u sklopu obilježavanja stogodišnjice smrti velikog pisca)

Johan August Strindberg rođen je 22. januara 1849. godine u Štokholmu, kao četvrto po redu od jedanaestero djece sitnog trgovca Karla Oskara i Eleonore Norling, koja je prvobitno radila kao služavka u kući Strindbergovih. Iako je u većini svojih djela koja su bila manje ili više autobiografskog karaktera (a ostavio je iza sebe ukupno sedamdesetak tomova pretežno dramskih, romanesknih i pripovjedačkih tekstova) realistički predstavio epohu naglog uspona kapitalizma i rađanja novog građanskog društva u drugoj polovini 19. stoljeća – može se reći da je svoje djetinjstvo i mladost ipak prikazao težim nego što su u stvarnosti bili. Porijeklom jest pripadao nižoj srednjoj klasi, ali se svojim obrazovanjem i djelatnošću iskazao kao sposoban, svestran i nadasve originalan duh: radio je kao učitelj, novinar, činovnik, glumac, bibliotekar, a u zreloj dobi izučavao je medicinu, filozofiju, alkemiju, religiju... Manje je poznato da je Strindberg bio, između ostalog, i vrlo nadaren slikar i fotograf – ali činjenica je da je njegov nekonvencionalni i buntovni stav prema dominantnim društvenim, moralnim i kulturnim vrijednostima značajno doprinio tome da se ni u jednoj službi nije mogao skrasiti i da je veći dio života proveo putujući i često mijenjajući mjesta boravka. Tri puta se ženio, varirajući stav prema „ženskom pitanju“ od jedne do druge krajnosti – od zastupanja potpune ravnopravnosti oba spola u mlađim godinama (za to doba izrazito revolucionarnog), do ekstremno konzervativnog mizoginog stajališta (posebno izraženog u kasnim pripovijetkama, u knjizi „Brakovi, II“).

Na književnu slavu morao je čekati sve do početka 20. stoljeća – kritika, naprimjer, nije ni razumjela ni prihvatila stvarnu vrijednost romana „Crvena soba“,


kad je prvi put štampan 1879. godine (iako će se kasnije ustaliti mišljenje da je to prvi veliki moderni roman švedske književnosti); slavnim su ga, međutim, učinile drame, i to posebno najpopularnije drame iz naturalističkog ciklusa: „Otac“, „Gospođica Julija“ i „Vjerovnici“. Čuveni njegov predgovor za „Gospođicu Juliju“ bio je proglašen i manifestom naturalizma, premda se, kad je o Strindbergu riječ, treba čuvati pravolinijskog mišljenja i svakog uskog književnohistorijskog i književnoteorijskog svrstavanja i „etiketiranja“; nesumnjivo je bio veliki njegov doprinos, također, i u profiliranju psihološkog realizma kao jednog od dominantnih pravaca u razvoju evropske proze potkraj 19. stoljeća – kao što se sasvim umjesno može smatrati i jednim od začetnika ekspresionizma u modernoj evropskoj književnosti (prije svega s dramama „Igra snova“ i „Sablasna sonata“).

Epoha u kojoj je živio i djelovao ovaj pisac inače je bila najznačajnija i najplodnija kad je riječ o razvoju književne umjetnosti: od sredine 19. stoljeća (recimo, od pojave Gogolja, Puškina, Bodlera, Balzaka i Poa), pa do završetka Prvog svjetskog rata (dakle, u svega šest-sedam decenija) toliko je velikih književnih djela napisano i objavljeno (u svim evropskim i svjetskim jezicima i u svim književnim rodovima) i toliko je velikih autora stvaralo i stasavalo – da se s pravom može govoriti o tom vremenu kao o zlatnom dobu književnosti. Upravo su Strindberg i Ibzen autori sa čijim se opusom i otvara epoha moderne književnosti u jezicima skandinavskih naroda: ako tu pridružimo i klasika Hansa Kristijana Andersena – to je trolist s kojim Skandinavija na velika vrata ulazi u kontekst evropske i svjetske književnosti, što podrazumijeva, prije svega, prisutnost i recepciju njihovog djela (prevode) u velikim svjetskim jezicima. Vrlo je interesantno, upravo kad je o Strindbergu riječ, da su tokom 20. stoljeća njegova djela često prevođena na druge jezike s njemačkog (a ne sa švedskog) – te zato uopšte nije čudo da se i na našem jezičkom području tek u posljednje vrijeme pojavljuju izdanja nekih njegovih djela kao prvi prevodi sa švedskog (i oba izdanja „Crvene sobe“ kod nas, ono iz sredine 50-tih i ono skraja 70-tih, bila su zapravo prevodi s njemačkog, a ovo je, barem koliko je nama poznato, prvi izravni prevod sa švedskog). Sličan slučaj je, naprimjer, i sa svjetskom recepcijom najznačajnijih djela danske književnice Karen Bliksen, koja su u mnoge jezika „ušla“ najprije kao prevodi s engleskog – pa tek onda kao prevodi s danskog jezika. Dakle, i Strindberg i Ibzen su vrlo brzo sa svojim opusima postali sastavnicama moderne evropske i svjetske književnosti – upravo zato jer su u najvećim jezicima (u ovom slučaju, prije svega u njemačkom i engleskom) od početka bili „odomaćeni“ i recipirani i tretirani „kao svoji“ (tim prije što su u duhovno-poetičkom smislu otvarali posve nove mogućnosti i horizonte književnog izraza).

„Crvena soba“ je najbolji Strindbergov roman, objavljen kad je autoru bilo svega 30 godina; to se čini nevjerovatnim, kad uzmemo u obzir oštru kritičko-ironijsku distancu spram date društveno-povijesne realnosti, psihološku dubinu

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 83

u profiliranju likova i uopšte proumljenost i izražajnu i poetičku sofisticiranost koji odlikuju ovo djelo. Strindberg je na neponovljiv način uspio uvezati i stopiti rodovsko-žanrovska usmjerenja pripovjedačke proze, drame i romana – i „Crvena soba“ zaista jest sve to zajedno; i to sve to zajedno upravo tako da se opire svakom književnoteorijskom šematizmu. Romanesknu potku čini priča o grupi od desetak mladih stvaralaca i intelektualaca (slikara, vajara, novinara, književnika, činovnika, medicinara – budućih umjetnika, ljekara, poduzetnika, javnih radnika...) koji su 60-tih ili 70-tih godina 19. stoljeća sazrijevali i ulazili u kulturni i javni život Stokholma, okupljeni oko male kolonije u Lil-Jansu i oko boemske Barnsove kafane (po čijem je salonu gdje su najčešće sjedili roman i dobio ime). Konstruktivni princip, međutim, nije onaj koji odlikuje formu klasičnog romana, sa standardnim redoslijedom faza artikulacije romanesknog sadržaja od uvoda do epiloga; Strindberg je, u nizu od 29 poglavlja, primijenio za to doba ne baš uobičajen koncept kaleidoskopskog pregleda zbivanja, situacija, odnosa i stanja – koji na bitan način dočaravaju, sažimaju i profiliraju karaktere i sudbine najvažnijih likova, kao i sam kontekst u kojima se oni očituju. Sadržaj ovog romana nije, dakle, izložen u kompaktnom fabulativnom toku, nego kao nekonzistentan, skoro raspršen niz slika, epozoda ili priča – od kojih se mnoge mogu držati i kao posebne i manje-više zaokružene pripovjedačke cjeline (kao, naprimjer, sedmo i osmo poglavlje, „Slijeđenje Isusa“ i „Jadna domovino“, ili deseto poglavlje „Novinsko preduzeće Siva kapica“, pa cijela epizoda o nesretnoj ljubavi mladog plemića Renhjelma, nesuđenog glumca, izložena kao zasebni, iako paralelni pripovijedni tok u ukupno pet kraćih poglavlja – a da i ne govorimo o 26. i posljednjem 29. poglavlju koji su u cjelini dati u epistolarnoj formi, sastavljeni od pisama u kojima doktor Borg ukratko sažima i zaokružuje to što bi trebalo biti odlučujućim razrješenjem ili raspletom sudbina glavnog lika Arvida Falka i njegovih najbližih prijatelja). Kompozicija je urađena tako da se veza između sadržaja, značenja i smisla pojedinih epizoda i poglavlja tek postepeno raskriva – čime se hoće reći da autor slijedi unutrašnju (sudbinsku), a ne izvanjsku (dnevnu) logiku zbivanja i stanja; on sam ostaje potpuno skriven iza neprimjetnog i neutralnog trećeg pripovjedačkog lica koje izlaže ili prenosi sadržaj – ali upravo je on, kao taj i takav, suveren u izboru, preplitanju i preraspodjeli naglasaka, značenja, valera, frekvencija koji su od presudne važnosti za dominantni ton, za sklop i za duh cijelog djela.

Dakle, Strindberg na leksičkom i sintaktičkom mikroplanu, u pripovjedačkim fragmentima i u dramskim scenama (dijalozima), teži najjačem mogućem učinku supstancijalizacije (sažetosti, zgusnutosti, ekspresivnosti, sugestibilnosti, autentičnosti izraza), maksimalno oživljavajući svoje likove, dočaravajući atmosferu i kontekst u kojima se oni pojavljuju i djeluju i bojeći njihova stanja i osjećanja najjarčim bojama: on je majstor deskripcije i ekspresije, atmosfere i detalja, gesta i akcenta, koji na najmanjem mogućem prostoru teži tome (i uspijeva to postići) da


sami likovi i sama stvar (o kojima je riječ) progovaraju iz sebe, a ne da ih predstavlja „sveznajući autor“ (kakvim god se pritom sredstvima služio). Čak je i podjela likova na „glavne“ i „sporedne“ dobrano relativizirana upravo tom snagom supstancijalizacije – jer i oni na prvi pogled posve beznačajni likovi, koji se pojavljuju samo na jednom mjestu u romanu (kao, naprimjer, obućar sa Bijelog Brda, prostitutka Marija iz krčme u bivšoj dželatovoj kući, mladi konobar Gustav koji će dobiti ulogu Don Diega samo kako bi Renhjelm igrao njegovog slugu ili Struveove pokćerke koje tako neodoljivo podsjećaju na lisice) daju svoj doprinos ukupnoj konstrukciji romana snagom i sugestivnošću izraza ništa manjom od one koju imaju glavni akteri. Mi do samoga kraja i ne znamo uopšte koji će sve likovi ponijeti taj atribut „glavnih“, tako da, pored Arvida Falka, njegovog brata Karla Nikolausa, novinara Struvea, vajarskog pomoćnika i genijalca Montanusa, spletkaroša i potrčka Levina, slikara Selena i Lundela, mladog i siromašnog plemića Renhjelma, glumca Falandera, filozofa Iberga – tek na samom kraju u krug najvažnijih likova ulaze i mlada glumica Agnes Rundgren (alias Beda Peterson), veliki poslovni talent Isak Levi i, naravno, doktor Borg (medicinar i naučnik za koga će se ispostaviti da, uz Arvida Falka i Olea Montanusa, jedini spada u „nezamjenjive“, u one likove bez kojih roman, takav kakav jest, ne bi bio moguć).

A svi su ti likovi, zapravo, supstancijalizacije određenih pojava, stanja, stavova, ideja, stremljenja, društvenih vrijednosti ili izobličenja – koji karakteriziraju švedsko društvo tog doba. Strindberg zapravo u jednoj mozaičnoj konstrukciji nastoji predstaviti duh tog vremena – razvijajući romaneskni sadržaj kao pozadinu na kojoj što jasnije i što upečatljivije trebaju doći do izražaja osnovne odlike i tendencije, ali i protivrječnosti i apsurdi epohe; nema te osjetljive ili problematične teme koje se on ovdje nije dotakao – od neljudske pohlepe i amoralnosti kapitalizma, od licemjerstva i nakaradnosti tek rođenog političkog sistema parlamentarizma i čudovišnog svijeta birokratije, od religiozne ošamućenosti i zaraze dobročinstva (posebno karakterističnih za skandinavske zemlje od sredine 19. stoljeća pa sve do modernog doba, što je vrlo upečatljivo obradio i Peter Hoeg u svojoj prozi „U istoj noći“), sve do mizerije i strahote primitivnog žurnalizma, sve do represivnog i restriktivnog morala nove građanske klase, sve do nepodnošljivog položaja i stanja siromašnih slojeva društva i posebno žena i djece u njemu...

- „Pst! – šapnu onaj visoki. – Jesi li sam?Falk je, kako se činilo, bio i ugodno i neugodno iznenađen tom posjetom.- Potpuno sam sam. Crveni je otputovao.- Ah! Hajde onda s nama da nešto pojedeš.Falk nije imao ništa protiv toga; zatvorio je kancelariju i otišao s ovom

dvojicom do prve gostionice, gdje su se zavukli u najmračniji ugao.- Evo i rakije! – reče debeli a njegovo ugašeno oko zasjalo je kad je ugledao bocu.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 85

Ali Falk, koji je sa njima krenuo više radi društva i utjehe, nije obraćao pažnju na ponuđena blaženstva.

- Već dugo se nisam osjećao ovako nesretno! – rekao je.- Uzmi sendvič sa haringom! – reče visoki. – Mi ćemo uzeti rydinger sir sa

kimom. Pst! Konobar! Blombergovu mješavinu!- Možete li mi dati jedan dobar savjet – pokušao je Falk ponovo – ne mogu

više podnijeti Crvenog i moram potražiti...- Pst! Konobar! Bergmanov hljeb! Pij sada, Falk, i ne pričaj gluposti!Falk je bio potpuno obeshrabren i nije više pokušavao da nađe utjehu za svoju

duševnu bol, ali je zato pokušao drugim, uobičajenim putem.- Zar nisi rekao da trebamo piti? Vrlo rado!Rakija je strujala njegovim venama kao otrov jer nije bio naviknut na jaka pića

prijepodne. Osjećao je neko čudno zadovoljstvo u mirisu jela, u zujanju muha i u zapahu koji se širio od skoro sasušenog buketa cvijeća u neuglednoj vazi na stolu. Pa i ovo loše društvo, sa svojim nečistim rubljem, iznošenim kaputima i nepočešljanim razbojničkim fizionomijama bilo je u skladu sa njegovim poniženjem toliko da je osjetio pri tome neku divlju radost.“ (str. 135.)

„Pokušao je pomirisati jorgovan, koji je još stajao na sredini stola, ali oko njega se širio samo zadah truleži. Pokušao je opet pogledom kroz prozor fiksirati neki predmet koji u njemu ne bi izazvao osjećaj odvratnosti; ali vidio je samo kantu za smeće koja je ležala kao mrtvački sanduk, ispunjen istrošenim i odbačenim stvarima. Misli su mu se penjale uz požarne stepenice, koje kao da su iz prljavštine i smrada vodile pravo do azurnog neba, ali po njima nije hodao nijedan anđeo, a gore se nije moglo vidjeti nijedno prijatno lice, nego samo prazno plavo ništa.“ (str. 137.)

Navedeni fragmenti iz 25. poglavlja „Propast“ mogu nam poslužiti kao ilustracija suptilnosti i preciznosti u dočaravanju stanja i osjećanja glavnog lika: svi valeri nepodnošljivosti, očajanja i bespomoćnosti s kojima Falk postepeno tone u živo blato beznađa, nemoćan sam bilo šta uraditi da se spasi i bez ikakve šanse da ga dijabolični likovi iz pakla stvarnosti kojoj ničim nije pripadao mogu uopšte shvatiti (a kamoli još i prihvatiti) takvog kakav jest – od onog da je bio „i ugodno i neugodno iznenađen posjetom“ (te dvojice likova iz novinarskog polusvijeta) i od svega toga ružnog spolja i iznutra što je „bilo u skladu sa njegovim poniženjem toliko da je pri tome osjećao neku divlju radost“, pa do mračne predstave unutrašnjeg dvorišta u kojem se nad vertikalom požarnih stepenica nadvilo „prazno plavo ništa“ – sve je to sjajnim slikama (kanta za smeće kao mrtvački sanduk ispunjen istrošenim i odbačenim stvarima), efektnim kontrastima (sendvič s haringom, Blombergova mješavina, Bergmanov hljeb i rydinger sir koji se nude Falku kao utjeha i nadomjestak za njegovo duševno beznađe i očajanje), onomatopejskom ekspresijom (navada visokog lika iz


novinarskog polusvijeta da se svima obraća s „Pst!“, u smislu „Hej!“) sve je to, dakle, razvijeno i izvedeno kao savršena literarna sublimacija ranije izrečene pregnantne misli o Falkovom duševnom stanju: „Kao što štavljač uzima sirovu kožu dugom kukom i baca je u prljavu kadu, gdje se treba natopiti prije nego što dođe nož i ostruže je, tako je i Falka očajanje trebalo pripremiti da postane kao i ostali ljudi.“ (str. 134.)

Pri svemu ovom mora se ukazati također i na složenost i sugestivnost autorskog stava, duha, senzibiliteta koji stoje iza slike tog doba onako kako ju je dao Strindberg u ovom romanu. Ironijski i kritički naboj s kojim on ismijava glupost i sirovost udruženu s lukavstvom i pohlepom (najizrazitije u liku trgovca i zelenaša Karla Nikolausa Falka), pa samoživost i skorojevićku pokondirenost nove klase koja će s kapitalom preuzeti i vlast (što se najbolje ogleda u likovima Falkove supruge Eženi i harizmatičnog izdavača Smita), pa gotovo nestvarnu degeneriranost svijeta birokratije (sa likovima činovnika izvitoperenim i nastranim do neprepoznatljivosti bilo čega ljudskog u njima), pa nekompetentnost, primitivizam i nepotizam ljudi koji samo formalno-statusno figuriraju kao aktivni sudionici kulturnog i javnog života (novinari, kritičari, profesori, akademici, pozorišni menadžeri i nosioci raznih titula i lenti, koji pojma nemaju ni o kulturi ni o umjetnosti ni o bilo čemu drugom osim o vlastitom sitnom interesu) – taj je naboj, dakle, u ovom romanu spojio i udružio u sebi razornu gogoljevsku satiru i grotesku sa dubokom hirurški preciznom balzakovskom analizom karaktera. U pojedinim dionicama romana sve to dobija razmjere orgijastičko-travestične dekonstrukcije realnosti – ponajprije u poglavljima o propovjedniku Skareu i njegovoj „misionarskoj“ djelatnosti i o izdavaču Smitu (koji ni od čega „pravi književne veličine“ po propagandnom receptu koji se neće bitno promijeniti ni u narednih sto godina), kao i u već spomenutom poglavlju „Jadna domovino“, u kom je na spektakularan način evociran tok jedne sjednice Narodne skupštine.

Međutim, kritička nabrušenost Strindbergova nije oltar na kom bi stvaralački duh prinosio kao žrtvu cjelokupni svoj napor: on cijelim tokom romana na jedinstvenoj frekvenciji saučesničke i sjetno-ironične simpatije i blagonaklonosti prati taj živi kreativni duh – posebno u likovima Olea Montanusa, slikara Selena, glumca Falandera, mladog Levija i doktora Borga – iz kog jedino i mogu izrasti neprijeporne autentične vrijednosti uvijek tek-otvarajućeg-se i uvijek tek-nadolezećeg-budućeg života (života, dakle, koji to i nije niti može biti – ako je prošli). Mnoštvo prekrasnih i dubokih misli, zapažanja, refleksija i nagovještaja Strindberg je štedro prepustio duhovno najsnažnijim i najizrazitijim likovima ovog romana – u toj mjeri i na taj način da se „Crvena soba“, u zaokružujućoj kritičkointerpretativnoj sintezi, mora ravnopravno i istovremeno tretirati i kao razorna kritika temeljnih ograničenja, slabosti i deformacija epohe i sredine o kojoj je riječ, i kao prekrasna lirska refleksija ili sjetnoironična autobiografija duha koji se hrabro uhvatio ukoštac sa temeljnim epohalnim pitanjima smisla i vrijednosti življenja.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 87

Nadija Rebronja

ILUSTRACIJA I TEKST U KNJIZI KaKO SE CRta SUNCE ŠIME EŠIĆA

Knjiga za decu je oduvek bila neodvojiva od ilustracije. Dete reaguje na sliku mnogo ranije nego što reaguje na tekst, što je možda jedan od razloga zašto je ilustracija izuzetno bitan pratilac književnog teksta namenjenog deci. Slikovnice su neizostavan deo svakog odrastanja. Ilustracija služi da proširi, objasni, interpretira ili dekoriše pisani tekst (Bodmer 1992: 72). Neki pokušaji da se definiše uloga ilustracije u knjigama za decu ukazuju na to da ilustracija ima ulogu u približavanju vremena i mesta radnje knjige, kao i atmosfere. Ona može nagovestiti ili pojasniti i istorijski ili kulturni okvir priče (Fang 1996: 131). Ilustracije takođe učestvuju u građenju likova (Fang 1996: 132). Ukoliko tekst ne sadrži dovoljno opisa fizičkog izgleda lika, ilustacija je tu da tekst u tom smislu dopuni. Međutim, ilustracija može i šire doprineti karakterizaciji likova, ako je tekst kraći i više se bavi samom radnjom (Fang 1996: 133). Ilustracija može i da dodatno razvije i produbi samu radnju, slikovno objašnjavajući čitaocu šta se u priči tačno desilo (Fang 1996: 133). Slika koja prati tekst može da razvije i različite tačke posmatranja ili čak suprotstavljenih mišljena i tako uključe čitaoca u razrešenje radnje (Fang 1996: 134). Ilustracije mnogi definišu kao ono što treba da osnaži tekst, da mu da intenzitet i ojača komunikaciju sa čitaocem (Fang 1996: 136).

Fang daje uvid u neke specifične vidove odnosa ilustracije i teksta, tj. uloge ilustracije u knjizi za decu. No, književnost za decu s kraja 20. i s početka 21. veka, ima neke nove tendencije i nove načine građenja odnosa ilustracije i književnog teksta, pre svega mnogo više interaktivne. Na koricama knjige Kako se crta Sunce potpisana su dva koautora: Šimo Ešić, pesnik i Tošo Borković, ilustrator, što pri prvom susretu sa knjigom ukazuje na njen ozbiljan odnos prema ilustraciji i slici.


Ilustracija je ovde neizostavan deo književnog teksta. Knjiga je organizovana u specifična poglavlja, a svako poglavlje se odnosi na neki pojam, koji se kroz poglavlje postepeno objašnjava i razvija. Da je ovo izrazito interaktivna knjiga može se zaključiti već na prvoj stranici prvog poglavlja Mama. Svako poglavlje počinje ilustracijama koje uvode dete u pojam na koji se poglavlje odnosi. U poglavlju Mama ilustracije objašnjavaju da sem deteta i sve životinje imaju majku, prikazujući slona, kita, krokodila, kengura, noja i kravu sa svojim majkama. Ove ilustracije kao da pozivaju pored deteta i još jednog odraslog čitaoca, koji bi detetu ilustracije objašnjavao, o mami sa detetom razgovarao i vodio ga dalje kroz knjigu. Poglavlja se nastavljaju proznim zapisom koji pojam (u prvom poglavlju pojam majke) dalje objašnjava i definiše, uz snažan lični doživljaj autora. Šimo Ešić ovde spominje čak i svog prijatelja, pisca Faiza Softića, i opisuje njegov gubitak majke. Svako poglavlje knjige se nastavlja sa dve pesme. Prva pesma u svakom poglavlju objašnjava kako taj pojam nacrtati kroz pesme: Kako se crta mama, Kako se crta tata, Kako se crta baka i td. Druga pesma svakog poglavlja daje dublji doživljaj određenog pojma i preispituje odnos deteta prema majci (čuvaj mamu da ti duže traje), ocu (Mom ocu šumu sijeku), baki (Zašto volim svoju baku) itd.

U pesmama koje počinju sa Kako se crta... kroz uputstvo za crtanje daje se dublje značenje određenog pojma i njegova uloga u životu deteta. Tako se mama crta „najljepšim bojama .../ mama se crta kao najslađa kocka u šećernici.“ (Ešić-Borković: 8). Mama se crta „nježno i lijepo,/ kao leptirić i kao cvijet (Isto: 8), dok tata „mora biti visok ko jablan / i mora biti ko brdo snažan. / Tata mora ogroman biti / zato ga tako nacrtaj i ti.“ (Isto: 14), što ukazuje na porodične odnose, pre svega patrijarhalne, na doživljaj oca kao autoriteta tokom odrastanja deteta, kao i na doživljaj nežnosti koju majka detetu pruža. S druge strane, „Baka se crta u većem bloku, / mada je nježna, krhka i mala.“, što ukazuje na veliki značaj bake u životu deteta, kao i na njenu starost, i iako je krhka, na veliku mudrost. Porodični odnosi se preispituju i kada se daje uputstvo da se ujak „šara svakakvom bojom, / jer on je kao klovn i šeret, ujak se crta s velikim osmijehom / kojim ti s duše skida teret. Ujak se crta sa poklonima, / susret je s njime uvijek lijep, / stalno se šali, pa mirne savjesti, / možeš mu docrtat i jedan rep“ (Isto: 31). Odnos prema ujaku definisan je kroz crtež koji tek treba da bude nacrtan, na kom bi ujak trebao da bude šaren kao neki klovan, jer je ujak u odrastanju deteta neko ko nema pretaran autoritet niti pokušava da bude strog prema detetu, on uglavnom ima ulogu nekog starijeg druga.

Kroz dalja uputstva za crtanje kroz stihove se dalje razvijaju pojmovi zidara, kuće, tramvaja, drveta, sunca, meseca. Kroz ovu knjigu i njene ilustracije dete odrasta, pa se prvo razvijaju oni pojmovi koji su detetu najbliži, kao što je njegova porodica, a zatim dete kroz stihove i slike dalje upoznaje svet oko sebe. Dete, nakon

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 89

drveta, sunca, meseca, dalje upoznaje pojave iz prirode, kao što je duga, leptir, ptica, pčela. Kroz ove stihove i ilustracije, dete postepeno sazreva, pa se nakon pojava iz prirode postepeno uvode apstraktni pojmovi kao što je tajna, sreća, ljubav, zima i igra.

Verovatno najzanimljiviji deo ove knjige je onaj poslednji u svakom poglavlju, u kom bi dete trebalo da postane treći autor ove knjige i nacrta pojmove koji su mu prethodno kroz stihove i ilustracije objašnjeni. Tako je knjiga izrazito interaktivna, i svako dete ima svoju, drugačiju knjigu od svih ostalih, jer je samo dovršava. Očekuje se da ono sledi uputstva za crtanje data u stihovima, ali i da iskaže svoju kreativnost, talenat i maštu. Svako dete koje je vlasnik knjige mogli bi se na koricama potpisati kao još jedan ilustrator i autor ove knjige, što na decu može da deluje pedagoški pozitivno, jer ova knjiga nije obična slikovnica, ona nastoji da deluje naročito inspirativno na dečiju maštu i kreativnost.

Poslednja poglavlja knjige, koja preispituju apstraktne pojmove i njihove slike, na neki način vode ka kreativnom sazrevanju deteta, jer dete uči kako se crta tajna:

Tajna se crta tiho i tajno, kada si sam, kad nikog nemaTajna se crta kao san skriven koji nam se u goste sprema.

Tajna se crta kao dva cvijetai nit jedna međ’ njima sjajna, a šta to znači, ako ko pita –ti se osmijehni. Jer, to je tajna. (Isto: 93)

Pojam tajne sagledan je u stihovima kroz njene osnovne karakteristike, a to su tišina, samoća, sakrivenost, i kroz metaforu „sjajna nit međ’ sva cvijeta“, koja ukazuje da tajna može da povezuje i gradi prijateljstvo. Deci je ostavljeno da pojam tajne nacrtaju uz uputstvo: „Ovdje nacrtaj jednu svoju tajnu. Ne moraš se uopšte truditi da svi prepoznamo šta je na crtežu... Pusti nas da odgonetamo. I smješkaj se sa strane...“ (Isto: 95). U dečijem uzrastu nije tako jednostavno vizuelno zamisliti i nacrtati tajnu, a sledeći uputstva dete bi moglo ovaj zadatak rešiti veoma maštovito, učeći kako da se kroz sliku izrazi simbolično. Na sličan način uputstvo govori da se ljubav crta

[...] kao plamičak, kao kap rose, al’ i ko rijeka,ljubav se crta kao končićo kome visi život čovjeka.


Ljubav bi po uputstvu stihova trebalo nacrtati kao putokaz, kao stazu do nečije duše, kao oazu „u moru mržnje, gladi i suše“, te i ovo uputstvo na dete deluje edukativno ali i pokušava da probudi njegovu kreativnost. Knjiga se završava poglavljem o igri, a iznad prostora u kom dete može da nacrta svoju ilustraciju piše: „Ovdje ti nacrtaj igru koju najviše voliš. Ustvari, ne moraš crtati – igraj se bojama. A iz igre uvijek nešto lijepo ispadne.“ Knjiga se ne završava ovim poglavljem slučajno, jer cela ova knjiga i jeste jedna velika igra, igra stihova, ilustracija i deteta.

Ova knjiga bez svih svojih ilustracije, pa i bez ilustracija koje dete tek treba da nacrta, ne bi bila potpuna. Poezija Šime Ešića iz ove knjige možda bi se i mogla štampati u nekom drugačijem izdanju odvojeno od ilustracije Toše Borkovića, kao i bez prostora za ilustracije koje dete tek treba da nacrta, ali u takvog izdanju ona bi ostala neshvaćena i nedorečena.

LITERATURA:1. Ešić, Šimo, Borković, Tošo. Kako se crta Sunce. Tuzla: Bosanska riječ, 2009.2. Bodmer,G.R. approaching the illustrated text. in G.E. Sadler (Ed.), teaching children’s

literature: issues, pedagogy, resources (pp. 72-79). NY: The Modern Language Association of America, 1992.

3. Fang, Zhihui. illustrations, text, and the Child Reader: What are Pictures in Childrens Storybooks for? READING HORIZONS volume 37 #2 (1996): 130-142.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 91

Merima Omeragić

METATEKSTUALNI ODNOS BALADE HaSaNaGiNiCa I NJENIHNAJZNAČAJNIJIH DRAMATIZACIJA

Balada o Hasanaginici – od podteksta do metateksta

Za proučavanje odnosa usmene i pisane književnosti od velike važnosti se ispostavljaju pristupi savremenih književnih teorija i metoda koje su utemeljene na arheološkom i naratološkom istraživanju tekstova. Sama ideja o međusobnom povezivanju tekstova nastaje iz shvatanja Kulture kao globalnog teksta (Bamburać Moranjak 2003, 76). U ovom kulturnom umrežavanju tekstova svakako je najzanimljiviji pojam metatekstualnosti kojim se u nauci o književnosti, ali i lingvistici označava direktan međusobni suodnos tekstova. Odnosno, metatekst označava tekst koji je nastao iz drugoga teksta, ili na osnovu nekoliko tekstova (Popović 2007, 434), te se rekonstrukcijom metatekstualnih odnosa ustanovljavaju diskurzivna kretanja određenih tekstova u kulturi.

Historije naših književnosti kao najčešći primjer zazivanja autentičnih motiva, čak umjetničkog preoblikovanja i interpretacije usmene književnosti navode svjetski poznatu baladu Hasanaginica. Specifičnom položaju ove balade ne doprinosi samo njena uvijek aktuelna tema klasnog raslojavanja u (muslimanskom) društvu i tragične posljedice po ženu već i njeno zapisivanje1, te prevođenje na brojne svjetske jezike. Danas u književnostima naših prostora najpoznatija varijanta ove pjesme je druga varijanta po Vuku S. Karadžiću, nastala upravo po predlošku Fortisovog teksta,

1 Prvo zapisivanje i štampa ove pjesme u Putovanju po Dalmaciji (1774) Alberta Fortisa u nekoliko je sporno upravo zbog nepremostivosti jezičkih barijera, što će najglasnije iskazati Vuk Stefanović Karadžić u svom radu.


prepisivanjem na naša slova i ispravkom pisarskih pogrešaka. Nespretan rad i hijatus između Fortisovog i Karadžićevog teksta djelomice je određen i Karadžićevim nepoznavanjem izvora – narodnog pjevača, čije ime Alberto Fotris ne navodi u svom djelu. Kad tumači svoj redaktorski postupak u drugoj verziji Karadžić kaže: Što sam prije popravio, nešto sam zadržao, kao što mislim da bi narodni pjevač prema ostalijem pjesmama kazao; a gdje što sam se povratio k Fortisu, što sam čuo da se u narodu govori i pjeva (Karadžić 1975, 310). Ako zanemarimo peripetije oko samog nastanka najpoznatijeg teksta – varijante balade o Hasanaginici i ukažemo na njenu svedostupnost, jedan savremeni pristup mreži tekstova o Hasanaginici pokazat će se kao čin analiziranja i čitanja od kulturološkog značaja.

Ukoliko baladu o Hasanaginici podvrgnemo intertekstualnim istraživanjima, njen uticaj na cjelokupnu pisanu književnost je evidentan, bilo da je riječ o romanesknim, dramatskim ili drugim upisivanjima i preoblikovanjima, aludiranjima, naznakama pri čemu balada funkcionira najčešće kao podtekst. Sagledavanje metatekstualnog odnosa2 balade sa njenim dramatizacijama (koje su ipak najčešće, pokazat će se i zašto) rasvijetlit će načine pre/upisivanja segmenata/elemenata iz prototeksta u tekst same drame/a Hasanaginica. Pomnim izučavanjem odnosa dramskih tekstova i prototeksta balade Hasanaginica na osnovu kojeg su nastali, prije svega, afirmira se postojanje odnosa na relaciji usmeno – pisano. I, što je važnije u samim procesima transkodiranja i transformiranja koji prate autorski čin pisanja odgoneta se karakter ‘prezimanja’ iz izvora, bilo da je riječ o crpljenju građe, oblikovanju, temi, bilo da su u pitanju literarna djela u užem smislu (Spahić 2005, 7). Među djelovanja u odnosima usmene i pisane književnosti utemeljena su na određenim zakonitostima i kada određujemo uticaje usmene na pisanu književnosti razlikujemo četiri tipa,3 od kojih je jedan i primjenjiv na problem odnosa balade Hasanaginica i njenih dramatizacija. Tematsko-fabularni nivo – dramatizacije balade Hasanaginica podrazumijeva preuzimanje priče ili teme iz usmene književnosti, njenu poruku ili daje sasvim drugačije viđenje problema prezentiranog u djelu usmene književnosti (Šemsović 2003, 121-132).

U isprepletenosti i kompleksnosti historija naših književnosti, nerazrješeno i važno mjesto zauzima pitanje pripadnosti usmene i/ili narodne književnosti, baš kao što je to danas slučaj sukoba i razdora oko pripadnosti autora određenoj nacionalnoj književnosti. Naposlijetku, najvažnijim se ispostavlja pitanje kako se ovaj usmeni motiv oblikovao u pisanoj književnosti na našim prostorima? Kako bi se prevazišla ova komplikovana situacija kao paradigmatski primjeri poslužit će tri umnogome različita dramska oblikovanja balade Hasanaginica utemeljena

2 U ovom pogledu metatekstualnost funkcionira kao vrsta intertekstualnosti.3 Tipovi odnosa usmene i pisane književnosti su: tematsko-fabularni nivo, nivo narativnih strategija,

motivski nivo i nivo pozajmljivanja kraćih ili dužih cjelina.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 93

prvenstveno u narativnom karakteru pjesme. Prva je drama u tri čina Hasanaginica Milana Ogrizovića (1909) utemeljena u interpretaciji teksta, imaginiranju nedostajećih dijelova, takozvanih tamnih dijelova balade i posebno u sevdalijskom nadahnuću u stvaranju, te rješenju sukoba na relaciji Hasanaginica – Hasanaga. Posebno obilježje Ogrizovićeve drame jeste borba protiv tradicionalnih normi i težnja za individualnošću (Muzaferija 1990, 128) te uzidizanje značenja na jedan opšti, ljudski nivo. Za razliku od Milana Ogrizovića, Aleksa Šantić dramu Hasanaginicu (1911) započinje akcentiranjem najdramatičnijeg trenutka, lirski upisanog od strane Šantića – trenutka kad Hasanaga sprema napad na Hasanaginicine svatove. U kontekstu ove drame bit će zanimljivo pokazati kako Šantić umnogome odstupa od prototeksta balade Hasanaginica, način na koji tranformira stihove, pridaje značaj određenim događajima u svrhu kreiranja i razvijanja dramske radnje. U baladi ako se i razvija neka radnja, onda se to čini skokovito i s jednog prizora se brzo prelazi na drugi (Lešić 2005, 411). Dramski prikaz balade Hasanaginica (1981) Alije Isakovića vjerovatno je sa najmanjim odstupanjima od prototeksta i kao takav zanimljiv je na onoj fabularnoj razini intertekstualnosti, ali i strukturnom planu jer slijedi tekst balade.

Strukturni elementi dramskog u baladesknom tekstu – Uticaj balade na dramsku radnju

Iako determinisan kao pozitivistički, tekst Muhsina Rizvića (1976) Hasanaginica od usmene balade do dramskog oblika4 otvara značajna pitanja o načinu dramatizacije baladesknog teksta, kako sam naslov implicira, potom i načina kreacije likova i njihove podređenosti društvenim normama ponašanja i djelovanja i što je najvažnije mjesta razilaska podteksta balade i autorskih dramatiziranih verzija. Rizvić između ostalog navodi suštinska pitanja: da li su je dorađivali drukčijim razvojem događaja, otklonima i ekskursima, smještanjem novih lica, novih psihološko-emocionalnih, etičkih i socijalnih elemenata i situacija u radnju i motiva u likove Hasan-age, Hasanaginice i drugih iz kruga balade? (Rizvić 1976, 232) Bez obzira što je riječ o strukturnoj razini i značenjskom nivou ova pitanja su na neki način i danas aktuelna jer nisu odgovorena na pravi način. Bez upliva savremenih teorija, posebno teorija drame i teorije balade, metoda analize i interpretacije teksta, odgovore je dala i naša teoretičarka drame Gordana Muzaferija u svojoj doktorskoj disertaciji.5 Odmak od ove nadasve pozitivističke, ali veoma informativne studije potrebno je 4 Usp. Rizvić Muhsin.1976. interpretacije iz romantizma. Sarajevo: Svjetlost5 Usp. Muzaferija Gordana. 1990. Narodna pjesma kao inspiracija u jugoslovenskom dramskom

stvaralaštvu. Sarajevo: Neobjavljena doktorska disertacija (Knjižnica Filozofskog fakulteta u Sarajevu)


načiniti jednim temeljitim izučavanjem, prvenstveno strukture balade Hasanaginica i odabranih drama Milana Ogrizovića, Alekse Šantića i Alije Isakovića. U ovom složenom fenomenu sačinjenom od različitih elemenata bitni su odnosi i principi po kojima su uređeni.

Svijet balade je svijet pojedinačnog, a ne općeg iskustva, zato se u središtu pažnje nalazi čovjek/ov porodični i društveni život u ključnom trenutku napetosti: sukob sa bilo kojim zahtevom ili zakonom spoljašnjeg sveta ili života (Krnjević 1973, 72). Obzirom da balada kao pjesnička vrsta računa na vlastitu narativnost omeđenu sukobima i napetošću, sinteza lirskog6 i epskog7 rezultira kvalitetom dramskog. Osobinu dramskog i dramatičnog donekle i na poseban način susrećemo u svim umjetnostima (Švacov 1976, 11), ali i u usmenoj i pisanoj književnosti, neovisno o žanrovskoj pripadnosti djela. Riječ je o činjenici da umjetničko razumjevanje i oblikovanje svijeta najčešće je dramatično,8 posebno kad se u pitanje dovede egzistencija pojedinca jer tada sam junakinja/ak sebe prepoznaje kao dramatsko biće (persona dramatis). Čovjekov opstanak doveden u pitanje zbog nesazmjera između krutih društvenih normi i htijenja pojedinke/ca određen je i napetošću koja proistječe iz određenih, postupno narastajućih suprostnosti (Maglajlić 1991, 205). Kao bitno određenje dramskog Emil Staiger vidi napetost koja je kao što smo vidjeli utoliko karakteristična i za baladičnu priču jer je kao i u drami upravljena na totalitet čovjeka (Švacov 1976, 14). Tragično osjećanje svijeta u sudbinskom stradavanju junaka je istovjetno i za tragediju (dramu).

Prototekstualni odnos balade Hasanaginica prema njenim dramatizacijama je direktan, što uočavamo prvenstveno u identičnim, neizmjenjenim, posuđenim naslovima drama, što na neki izvjestan način podrazumijeva da priča balade iako reducirana, postaje samo osnov domaštavanju, preoblikovanju i interpretaciji – novom viđenju, pri čemu balada i njeni dramski oblici imaju isti cilj: zaokruženje tragične sudbine Hasanaginice koja je neizbježna. Kako usmeni pjevač balade Hasanaginice dramski predočava proživljavanje dijela života koji je ostao junakinji nakon razvoda od Hasan-age ( jer oblikovanje priče balade je dramsko); Ogrizović, Šantić i Isaković na potpuno različine načine iz prizme različitih svjetonadzora, umjetnički prenose tragičan događaj ove priče pokrenut Hasan-aginim bez/razložnim otpravljanjem supruge.

6 Osim ako ne računamo dramatsko kao liniju osjećaja i ugođaja u pjesmi. 7 Potrebno je i posebno naglasiti razliku između epskog koje pruža čovjeku više prostora za djelovanja,

dok je to u lirskoj pjesmi, a specifično u drami (tragediji) čovjek je skučen okrenutošću u sebe. 8 G. Freitag u teoriji drame pod dramatičnim osjećanjem podrazumijeva snažna osjećanja koja izaziva

čovjekovo djelovanje kao i djelovanja iz vanjskog svijeta koja imaju uticaj na „dubinu duše“, dakle nastajanje jednog djelanja i njegove posljedice po dušu (Lešić 1979, 464).

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 95

Dramska kompozicija balade Hasanaginica

Temelj razumjevanja autorskih težnji za oblikovanjem tragične priče o Hasanaginici leži ne samo u narativnom karakteru balade već i u podudarnosti kompozicije dramskog djela i balade. Iako je u savremenim teorijama kompozicija izjednačena sa pojmom strukture, kompozicija se odnosi konkretno na različite tipove odnosa između dijelova teksta i probleme njihovog povezivanja u jedinstvenu celinu (Popović 2007, 372). Kompozicijom djela označavamo i načine povezivanja ideja i događaja u tekstu.9 Osnov ovakom pristupu činit će podrobnija analiza dramske kompozicije balade Hasanaginica koja se ispostavlja kao presudan preduvjet stvaranju dramskih tekstova. Kompozicija usmene balade nalikuje kompoziciji drame. Munib Maglajlić je odlično primjetio da razvijene balade kakva je i Hasanaginica sadrže osnovne djelove, koje čine etape idealno zamišljene dramske radnje (Maglajlić 1991, 205).10 Razvijeniju kompoziciju drame nudi Zdenko Lešić u studiji teorija drame kroz stoljeća11 prema kojoj će se temeljitije i detaljnije ukazati na dramatski karakter balade te opisati način na koji se oblikuje tekst drame/a u odnosu na prototekst balade.

Uvodni dio (ili ekspozicija) E – inicijalnim stihovima se objašnjava preduslov radnje, u baladi Hasanaginica početnim stihovima se konstatuje Hasan-agin položaj ranjenika koji se liječi u šatoru, kao i nedolazak ljube spriječene stidom. Uzbuđujući momenat 1. M – u duši junaka se javlja osjećanje ili htjenje koje je povod radnji (Lešić 1979, 470). U prvom uzbuđujućem i napetom momentu Hasan-aga poručuje Hasanaginici kobne riječi otpusta. Uspon radnje U – radnja ide ka određenom pravcu. Junakinja Hasanaginica dobija prouku i u strahu od dolaska muža kreće da bježi, ako zatreba i u samu smrt. Dolazeći junak je njen brat beg Pintorović koji odvodi sestru natrag u majčin dom. Kulminacija K – do ovog momenta dolazi kada naraste napetost. Beg Pintorović odlučuje da uda sestru za Imotskog kadiju. Hasanaginicin neuspio pokušaj pobune odvodi je do čina pisanja pisma Imotskom kadiji sa molbom da svatovi naiđu kraj Hasan-agine kule kako bi darivala svoju neprežaljenu djecu. Preokret (peripetija) P – odigrava se kada radnja naglo kreće u određenom (suprotnom) pravcu (Maglajlić 1991, 206). Na molbu djece Hasanaginica zaustavlja svatove i dariva svoju djecu. Momenat posljednje napetosti

9 Kompozicija kao svojevrsni skop dramske radnje je definisana još u antičkoj poetici (Aristotel insistira na kauzalnoj povezanosti zapleta i raspleta u drami). Izučavanjem građe djela (balade i drame) i rasporeda elemenata utvrdit će se konstruktivni princip metatekstualnog oblikovanja ideje balade pretočene u dramu.

10 U svoj teorijskoj analizi Maglajlić je koristio teorijski pristup i pojmove Milivoja Solara i njegove teorije književnosti. Međutim, evidentno je da ovu konstataciju o podudarnosti razvijene balade i drame, zadržava na nivou osnovnih etapa dramskog razvoja i slijeda događaja.

11 Usp. Lešić Zdenko. 1979. teorija drame kroz stoljeća. Knjiga ii. Sarajevo: Svjetlost


2. M – važan kao podsjetnik čitaocu da se katastrofa ne razvija naglo. Hasan-aga doziva djecu da se udalje od majke, pri tome na indirektan način šalje bivšoj ljubi jasnu i tešku uvredu. Katastrofa drame KD – u exodusu se glavni karakter uklanja snažnim djelovanjem (Lešić 1979, 476). Hasanaginica gledajući djecu kako odlaze ocu umire od žalosti.

DRAMSKA KOMPOZICIJA BALADE HaSaNaGiNiCa

Kompoziciju balade Hasanaginica je moguće i predstaviti Gaussovom krivuljom, ako kao vrijednosti uzmemo etape dramske radnje, što je moguće i vidjeti iz priložene sheme.

Komparativnom metodom se ustanovljava da su u predloženim dramama i u odnosu na baladu drugačije raspoređeni kompozicioni dijelovi – što je moguće iščitati i iz samog tabelarnog pregleda.

Balada M. Ogrizović A. Šantić A. Isaković

Uvod

Hasanaginica ne dolazi u posjet ranjenom Hasan-agi spriječena stidom.

Sin Ahmed uočava šator svog oca u gori.

Hasan-agina majka Merima uspavljuje Rašida u bešici i predosjeća zlo.

Sestra Ajkuna i majka obilaze u gori ranjenog Hasan-agu – majka zmjera begovski stid žene koja ga ne obilazi.

Uzbuđujući momenat

Uvrijeđeni Hasan – aga šalje ljubi riječi otpusta.

Hasanaginica kćeri Sultaniji otkriva kobnu poruku Hasan-age – bježi u smrt – dolazak bega Pinotorovića.

Sluškinja Hatidža upozorava Merimu da Hasan-aga sprema napad na svatove.

Sestra Ajkuna i majka obilaze u gori ranjenog Hasan-agu – majka zmjera begovski stid žene koja ga ne obilazi.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 97

Uspon radnje

Hasanaginica pokušava samoubistvo – dolazak Pintorović bega.

Beg Pintorović kuje zavjeru protiv Hasan-age i uvjerava sestru na povrat miraza.

Hasan-agina tuga i nesreća – Majka ga upozorava na stid žene u kojem on vidi nedostatak ljubavi.

Hasanaginica u strahu bježeći pokušava samoubistvo – dolazak Pintorović bega - težak oprost sa djecom.

Kulminacija

Beg Pintorović nameće udaju Hasanaginici – ona postavlja uvjet.

Susret Hasanaginice i Hasan-age – on saznaje za njen pokušaj samoubistva iz ljubavi.

Merima sprječava Hasan-agin napad na svatove – sestra Emina moli za oproštaj i uvjet Hasanaginicin.

U aginoj kuli kritika begovata i obratno – Hasanaginica moli brata da je ne udaje – postavlja uvjet kadiji.

Peripetija

Hasanaginica zaustavlja svatove kako bi darivala djecu.

Isprošena Hasanaginica postavlja uvjet Kadijinoj porodici i njemu samom – Hasan-aga doznaje za udaju bivše ljube.

Hasanaginica dolazi sa svatovima, oprašta se sa djecom i umire nad Rašidovom kolijevkom - Hasan-aga se pokajao, hoće oproštaj i dragu natrag.

Svatovski put – Hasanaginica zaustavlja svatove kako bi darivala djecu.

Momenat posljednje napetosti

Hasan-aga iznosi kobnu uvredu bivšoj ženi.

Hasanaginica se izdvaja iz svatova da daruje djecu – Hasanaga nanosi uvredu bivšoj ženi -Starješina odvaja Hasanaginicu od bešike.

Emina nad kolijevkom otkriva Hasanaginicinu smrt.

Razgovor svatova - Hasan-aga iznosi kobnu uvredu bivšoj ženi.

Katastrofa drame

Hasanaginica umire.

Ona bježi u zagrljaj Hasan-agi, izmjenjuje riječi ljubavi s njim i umire u njegovom naručju.

Hasan-aga je shrvan smrću svoje žene.

Hasanaginica umire.

Ogrizovićeva, Šantićeva i Isakovićeva drama Hasanaginica izgrađene su u odnosu na prototekst balade. Kao što je već izneseno Isakovićeva Hasanaginica hronološki prati tok radnje balade uz evidentne ‘nadopune stihova’ kao mjesta koja su zamagljena i nisu dovoljno jasna za dramski tok radnje. Alija Isaković osvjetljava prazna i nepostojeća, tamna mjesta u baladi kao na primjer: Hasan-aga od majke saznaje zašto ljuba ne dolazi u posjet, po slugi Hasku šalje poruku Hasanaginici,


predočava šta se događa u međuvremenu (nedjelju dana) dok Hasanaginica nije isprošena – Isaković intenzifikuje klasno raslojavanje i sukob između aginske i begovske klase, u tom kontekstu Hasanaginica mora ispoštovati begovski ponos i pristati na udaju za Imotskog kadiju, motiv pjesme u pjesmi, razgovor svatova kao najavu kobnog događaja. Drame druga dva autora su uvelikome različite i sa brojnijim odstupanjima.

Iako utemeljena na motivu stradanja žene otjerane iz doma, Milan Ogrizović nadahnut sevdahom, preuzima fabulu, ali sam oblikuje siže, uvodi likove i raspoređuje sadržaj i dopunjava škrtost naracije balade i pojačava odsječnost dramskog efekta (Maglajlić 1991, 204), te raspršava baladičnu kondeziranost. Razlike drame Milana Ogrizovića u odnosu na prototekst balade Hasanaginica su: Hasan-agin sin Ahmed uočava šator u gori, Hasanaginica petnaestogodišnjoj kćeri Sultaniji otkriva što joj je poručio muž i gubitak djece, Hasanaginica samosvjesno nosi begovski ponos, iz ljubavi bi počinila samoubistvo, beg Pintorović kuje zavjeru protiv Hasan-age i nagovara sestru na povrat miraza, susret Hasan-age i Hasanaginice, težište drame na nesretnoj ljubavi, iniciranoj baladnim zakonom stradanja junaka od ljubavi (Lešić 2005, 411), karakterizira lik Imotskog kadije koji je direktni učesnik drame, likovi tetki i rodbine, sluga, pjesma u pjesmi (Kadija pjeva i jedna od Hasan-aginih robinja), starješina svatova odvaja Hasanaginicu od bešike najmlađeg sina ‘begovića’, Hasanaginica se baca u naručje Hasan-agi i umire prethodno razmjenivši riječi ljubavi s njim.

Nasuprot sevdalijski nadahunutoj tragediji Milana Ogrizovića, u kojoj sa podjednakom pažnjom prati stradanje oba lika, Hasanaginica Alekse Šantića iako nadahnuta sevdahom među rastavljenim supružnicima, otpočinje od trenutka saznanja Hasan-agine porodice za Zejninu/ Hasanaginicinu udaju i Hasan-aginog spremanja napada na svatove – motiv otpusta ljube koja nije došla da obiđe ranjenog muža je tek nagovješten u razgovoru Hasan-age i njegove majke (kad je radnja u poodmaklom toku). Aleksa Šantić težište drame u odnosu na pjesnički prototekst prenosi na Hasan-agin povrijeđeni sevdah koji je u prvom planu, dok se Hasanaginica pojavljuje u trenutku preokreta radnje kad dolazi odvojivši se od svatova kako bi darivala djecu, time autor ukazuje na ključne momente tragedije rastanka.

Transformacija baladičnog sukoba u dramski sukob

Obzirom na brzinu i skučenost odvijanja radnje balade, dramski pisci morali su razviti i elemente balade i što je očigledno drugačije ih prerasporediti kako bi unaprijedili tok dramske radnje. To se ispostavlja kao krajnje individualan umjetnički

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 99

čin. Pjesnik balade teži svođenju radnje, prati onaj dio zbivanja koji čini srž baladičnog dešavanja (Maglajlić 1991, 213), dok autori drama Milan Ogrizović, Aleksa Šantić i Alija Isaković poštuju posebne unutarnje zakonitosti drame (Švacov 1976, 67) što znači da zarad dramske napetosti proširuju i akcentuju elemente zgusnutog događaja12 koji rezultira stradanjem junaka. Baladi jeste imanentna tagičnost, ali kako upozorava Hatidža Krnjević cilj čitateljke/elja nije ispitati događaj balade, već način na koji je on ispričan. Središnje mjesto u ovakvom postupku zauzima dekodiranje elemenata sukoba zajedničkih za oba žanra. Naime, centralna tačka dodira između balade i dramske tragedije jeste sukob koji funkcioniše kao osnova radnje, kako balade tako i drame (tragedije). Aristotel kaže da je sukob vrijedan obrade ako takve bolne radnje nastanu među svojim i među prijateljima (usp. Poetika, glava XIV).

Balada o Hasanaginici se može svrstati u tematsku skupinu balada o nesretnim supružnicima (preciznije, pjesma o kobnom puštanju ljube) pri čemu je stradanje junakinja/junaka uzrokovano tragičnim nesporazumom među supružnicima. Iz dva stiha balade čitateljka/lac doznaje inicijatora sukoba – ljubovcin stid, ali usmeni pjesnik ne definira uzroke tog stida i na tom mjestu dramski autori produbljuju sukob čineći svojevrsnu transformaciju. Sukob kao element radnje može se motivski transformisati pri čemu se podrazumijeva preslikavanje i/ili promjena značenja i promjena konteksta. Prenošenjem mjesta sukoba iz stihova usmene balade u dramski tekst i drugačije značenjsko okruženje, pritom težeći što boljem njegovom uklapanju (...) pozajmljeni motiv apsorbira značenja uvjetovana novim kontekstom, a sa sobom donosi i sva ona prethodna značenja koja je posjedovao u svim ranijim kontekstima koji su mu bili obitavalište (Šemsović 2003, 121-132). Autori dramatizacija balade Hasanaginica stvaranjem novog, izmijenjenog konteksta, što je jasno po samom sadržaju drama, pripisuju novo značenje stihovima postupkom razvijanja naznačenog baladičnog sukoba u pravi dramski sukob.

Munib Maglajlić pod prirodom sukoba u baladi podrazumijeva postojanje tragičnog junaka koji u sukobu sa drugim junacima i/ili okolinom zarad vlastitih ideala koji su u nesrazmjeru sa društevnim normama zbog čega tragično nastradava. Untrašnji sukob13 u baladi Hasanaginica nastaje u porodičnom okruženju dviju porodica, različite klasne pripadnosti čije najveće žrtve jesu supružnici Hasanaginica

12 Zgusnuti dramski događaj određen egzistencijalnom temom opstanka pojedinca/ke u društveno-povijesnom svijetu što možemo označiti i ekstatičnošću. Taj momenat odvajanja iz svijeta sa utvrđenim poretkom jeste momenat narušavanja koji u formaciji drame uvjetuje njegovu strukturu, njegove granice, krhotine etc.

13 Hatidža Krnjević je načinila podjelu balada prema prirodi sukoba na dva toka: balade sa unutrašnjim i balade sa vanjskim sukobom. Balade se unutrašnjim sukobom, kakva je Hasanaginica utemeljene su u oprečnim prirodama junaka koje se u djelovanjima ne mogu usaglasiti, dok vanjski sukob podrazumijeva dejstvo fatuma, neke prirodne sile kojoj junak ne uspijeva da se suprotstavi.


i Hasan-aga. Njihov nesporazum uvjetovan je zakonitostima porodičnih / patrijarhalnih i individualnih moralnih zakona. Iako u presjeku sukoba pronalazimo običaje i zakone patrijarhalne porodice, kako smatra Hatidža Krnjević, porodični sukob balade Hasanaginica iniciran je stidom glavne junakinje Hasanaginice. Njen begovski stid je izjednačen sa moralnom vrlinom prvog reda (Krnjević 1973, 283) koji rezultira povredom majčinskog prava koja završava smrću. Informativne stihove balade o Hasanaginicinom stidu koji su obavijeni velom tajne i nejasnoće, unutrašnjim porivima motivirani:

Oblazi ga mati i sestrica,a ljubovca od stida ne mogla. (Hasanaginica 1975, 310)

Alija Isaković kao pojednostavljene sa nivoa balade dramski usložnjava: Hasanaginicin stid pojačava ne samo patrijarhatom već njenim begovskim porijeklom što postaje okidač narastajućim sukobima begovske i aginske porodice, što se u neku ruku da naslutiti iz samog konteksta balade. Međutim, Isaković akcentira klasno raslojavanje dviju porodica upisujući u razvijeni sukob razliku morala porodičnog (društvenog) i ličnog (pojedinačnog) koji je dubinski tragičan i kreće se u rasponu dva čina: zločin i kazna (Krnjević 1973, 82). Stid glavne junakinje objašnjen riječima ne mogu i rumenilom lica u drami uzdignut je na plan porodičnog i/ili društvenog čime je isprovociran nesporazum koji vodi ka tragediji. Za razliku od likova balade koji su kroki potezima usmenih pjesnika predstavljeni kroz njihovu glavnu karakternu crtu ili strast (protagonisti), nerijetko djelovanje, sporedni likovi balade funkcioniraju isključivo kao svjedoci ili rjeđe kao akteri koji se povinuju protagonistima (ili obzirom na funkciju smjer radnje pokušavaju okrenuti na drugu ili suprotnu stranu). Dramski likovi se u potpunosti očituju pred čitateljkama/ocima i gledateljkama/ocima, te ogoljeni do kraja (unutrašnja stanja) kroz dramski sukob i protagonisti i antagonisti rječitiji i elokventniji (Lešić 2005, 476) od likova svih drugih žanrova, pokreću i učestvuju u razvoju radnje. Alija Isaković od dvije baladične junakinje mati i sestrice pomenute u uvodnom dijelu balade prema narativnom obrascu dramskog zakona svrstava na stranu pomagača (sestra Ajkuna) i na stranu protivnika (Hasan-agina majka, kasnije beg Pintorović).14

14 Svaki narativ pa tako i baladični i dramski ima svoju aktancijalnu strukturu. Razumjeti aktancijalnu strukturu nekog narativa znači poći od činjenice da je rečenica, iskaz, drama u minijaturi jer se u njoj razlikuju akteri i njihove funkcije. Aktanti (likovi sa funkcijama) u naratologiji su izdvojeni prema Proppovim bazičnim funkcijama uloga u bajci. Važno mjesto u strukturi odnosa među aktantima zauzimaju funkcije aktera pomoćnika i oponenta (protivnika). Prema Geimasu, Protivnik objedinjava Proppovog Zlotvora i Lažnog junaka (Katnić Bakaršić 2006, 262). Osovina moći jeste pripadajuća Pomagaču i Protivniku i kao takva u dramskom narativu zauzima važno mjesto. U drami Alije Isakovića Hasan-agina majka i beg Pintorović su protivnici, međutim u krakteru lika bega Pintorovića u baladi Hasanaginica on je označen kao negativan lik – protivnik postupkom odvajanja sestre od najmlađeg djeteta i davanjem sestre za Imotskog kadiju protivno njenoj volji.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 101

Dramska radnja se razvija u sukob potezom manipulacije nedorečenog stida ‘zle svekrve’ koja unosi razdor među supružnike upisujući begovski inat u mjesto stida.

ajkuna: „Ne mogu“, reče nevjesta. Jer, pitam je. „Ne mogu od stida“, reče.Majka: Kakav stid, krmaluk begovski! Neće čoeku na noge! Ona je glava a čoek

kapa!Hasan-aga: Reče li još koju?ajkuna: Jok... Samo je obli rumen.Hasan-aga: Ni crne, ni bijele?ajkuna: Jok.Hasan-aga: „Od stida!“ Kolik je taj stid, kad je neko do bega Pintorovića? Kazuj,

majko!Majka: Golem, sine, kolik njihov begluk, kolik njihov nam, i njihov pasiji inad. Hasan-aga: Zar smo mi age arapovići tanka soja i tankoga nama? aja, majko?Majka: Sine, nema zbora gdi se obraz kalja i rod uniziva. (Isaković 1995,

223-225).

Motiv ljubinog stida transformiran je na način da je iz baladičnog konteksta skrivenosti, preuzeto značenje mjesta začetka sukoba među supružnicima, potom je autor Isaković preslojio nova značenja upisujući dva nova značenja stidu: inicirano begovskim porijeklom i muslimanskim bontonom, te svekrvinom manipulacijom. Čitatelj/ka na pojačani impuls stida treba da dekodira šifriranu poruku ispreplitanja klasnog i sukoba na nivou spola/roda. Zajednička osovina tragičnog sukoba u dramama Milana Ogrizovića i Alekse Šantića u odnosu na prototekst balade je prenaglašeni sevdalijski natopljen nesporazum među supružnicima. U Ogrizovićevoj drami mjesto stida je transformisano iz baladičnog (naslućenog konteksta) u višeslojni unutarnji sukob, višestruko kodiran, čije težište jeste sevdah Hasanaginice i Hasan-age. Problem se javlja u trenutku nadomještavanja erotske ljubavi, majčinskom, kako se u drami označava rođenjem posljednjeg djeteta ‘begovića’ te narastajućim međuklasnim sukobom čiji predvodnik je beg Pintorović koji protivničkim manipulacijama (sestre – povratak miraza, udaja za Imotskog kadiju) pokušava da ostvari lične / društvene ciljeve. Uprkos padu pod begov uticaj Ogrizovićeva protagonistkinja Hasanaginica je ta koja nosi svijest o begovskom porijeklu (naziva sina ‘begovićem’ – potomkom begova, u više navrata na molbu kćeri Sultanije za pomirenje s mužem ističe činjenicu da njoj kao begovici ne priliči takav postupak) koja se isprepliće sa ličnim uvjerenjima o muslimanskom bontonu ženskog ponašanja. Hasanaginica stid prvenstveno drži karakternom osobinom svake muslimanke, dok Hasan-agin čin nepozivanja u posjetu tumači kao nedostatak njegove ljubavi.


Hasanaginica: Šta, zar zato? i to je dakle grijeh mi! Zar sam mogla Daleko tamo ići u goru Kroz svijet toliki, nogom gazit stid, Što muslimanki je svakoj svetinja?! Zar nije naše: biti kod kućei čuvat djecu, čuvat ognjište, Prag kućni? - Zar je poslao po mene? Zaželio me možda? Nije nikad, tu glasnik samo jednom došaoi reko mi da boja više nije, Da kaurina svlado Hasanaga,tek da ga bóla snašla nekakva,Pa mora ležat! Uza nj da je majkai sestra mu - Pa što ću još mu i ja?!il zašto - zašto ne poruči po me?il kako mene može kriviti?! (Ogrizović 1910, 34)

Formiranjem dramskog sukoba Milan Ogrizović akcentira i razrađuje, naslućeni prototekstualni ljubavni nesporazum među supružnicima, te uplivom drugačijih motivacija drugih junaka (kao što je bega Pintorovića) autor odlično zamišljenu, ali nespretno izvedenu ideju o klasnom raslojavanju pokazuje i sviješću tokom cijele drame koja prema V. Švacovu mora pokazati samu bit klasne strukure društva (Švacov 1976, 73). Potrebno je posebno naglasiti Ogrizovićevo preuzimanje atmosfere balade (podvučene riječi citata drame koje su posuđene iz stihova balade na identičan ili izmijenjen način) i autentični preobražaj.

Aleksa Šantić motiv Hasanaginicinog stida, obzirom na strukturu radnje drame stavlja na stranu kao nebitan motiv koji se naknadno pojavljuje u drami kao pojašnjenje Hasanaginicinog odlaska od kuće i raspada braka. Razgovor Hasan-agine majke Merime i sevdalijski nastrojenog Hasan-age otkriva majčino saučećešće spram Hasanaginice,15 ali i središte nesporazuma koje Šantić ne izvlači iz balade nego iz vlastitog osmišljavanja situacije.16 Situaciju možemo odrediti kao susret karaktera s neposrednošću povijesnog svijeta (Švacov 1976, 149). Individualni susret junaka drame sa povijesnim kontekstom i normama je umnogome različito determinisan.

15 Aktancijalna funkcija Pomoćnice. 16 Situacija je mjesto izvora dramske radnje. Nije riječ samo o prostornoj dimenziji radnje, već težinu

tragične situacije uvjetuje bivstvovanje junaka/kinje ili subjekta u samom središtu situacije, ne izvan svijeta, potrebno je obzorje svijeta razviti do horizonta situacije (Švacov 1976, 142). Sve u drami proizlazi iz situacije, to jeste granične situacije.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 103

Merima: Nemoj tako! Srce njeno, Kao školjka, biser krije!... Obišla bi ona tebe, No od stida mogla nije...Hasan-aga: (Sa ironijom) Kakva stida?!Merima: ti znaš svijet, Pameti si dosta stek’o! “azgin kada, pa bez muža Mogla nije!...” to bi rek’oHasan-aga: Mati, mati, da sam samo U njezinom srcu bio, Ona ništa čula ne bi, Pa nek’ zbori svijet cio! Obišla bi, žalila bi, i uza me suze lila! Njezina bi ljubav viša Od njezinog stida bila!... (Šantić 1972, 329-330).

Hasnaginica u Šantićevoj drami je koncipirana kao indirektan lik, zanemaren, potisnut od strane drugih likova preko čijeg kazivanja saznajemo sve o radnji, te se ona pojavljuje tek u završnici kao sastavni dio žive i neposredne scenske događajnosti (Muzaferija 1990, 144). Iz prethodnog citata svekrva Merima i bivši suprug Hasan-aga čitateljke/oce informišu o Hasanaginicinom postupku. Merimino saućešće otkriva razlike u poimanju uzusa društvenog/ patrijarhalnog ponašanja žene i muškarca, a ni u kojem slučaju kao klasnog sukoba. Aleksa Šantić transformira i kodira stid ljube preuzet iz prototeksta balade markiranjem novog značenja. Dekodiranje novog značenja stida u drami Alekse Šantića, za razliku od Isakovićevog postupka pokazuje isključivo jednu dimenziju patrijarhalno uslovljenog odnosa i normi ponašanja u odnosu žena – muškarac i u odnosu na nerazjašnjene okolnosti pravila ljubavne igre te poriva ljudske duše. Kršenje takve norme bi u percepciji društva označilo Hasanaginicinu silu i bijes, čak i neotesanost,17 dok bi za zaljubljenog Hasan-agu značilo samo jedno i najveće – čin uzvišene ljubavi. Još jedan potez neodgojenog čovjeka, prostaka, hojrata18 kako kaže jedan od svatova naslućuje Alija 17 Za tumačenje su od presudnog značenja riječi koje bi hipotetski rekli članovi društva, a koje iznosi

Merima: „azgin kada, pa bez muža / Mogla nije!“ U rječniku turcizama azgin (tur. azgm) označava najčešće bijes, bujnost, životnost, ali i osionost, plahovitost čovjeka, harambašu, neotesanca. Najčešće se koristi kao pridjev konju i čovjeku. Posebno zanimljivo se ispostavlja da kad je riječ o ženskom rodu ovaj pridjev se najčešće upotrebljava za ženu pušćenicu i udovicu (u patrijarhalnom društvenom ustroju ženu poljuljanog morala).

18 Hojarattur, hoyrat (tur. grč. seljak) u prenesenom značenju označava neodgojenog, neuglađenog čovjeka, prostaka i neotesanca.


Isaković. Poput Alekse Šantića on na mjestu razrješenja dramskog sukoba uvodi bonton, u vidu zabrane komunikacije između muškaraca i žena. U trenutku kad se Hasanaginica oprašta sa djecom19 Hasan-aga spriječen društvenim moralom da se obrati bivšoj ljubi, sada budućoj kadinici, obraća se djeci prekoravajući postupke njihove majke i ujedno šaljući bivšoj ženi indirektnu poruku.

ii svat: ako Hasan-aga progovori, gotovo je!i svat: Šta je gotovo? ii svat: Hasanaginica više nije njegova. Nije red da prozbori tuđoj ženi, osim ako

je prostak.i svat: Prozborit će. ii svat: Onda je sve gotovo.Hasan-aga: (Neočekivano) Hod,te amo djeco! (Na njegov glas, Hasanaginica se

uspravi i pogleda ga; na njegov glas djeca su se okrenula ocu, kao da će poći, ostavljajući majku)

Hod’te amo sirotice moje. Vaša majka neće se smilovati na vas.i svat: Rekoh ti da je prostak. Hojrat!ii svat: Šuti, tebi nije od Boga dano da to razumiješ. teže je biti čoek neg biti

Bog! Hasan-aga: Neće se na vas smilovati vaša maja. Pogledajte je! Pogledajte njeno

oholo lice i pusto srce! Djeco moja! ...(Hasanaginica još jednom pogleda Hasan-agu, snažno je ošinuta njegovim riječima,

gleda redom potiljke svoje djece, koja odlaze, hoće da se okrene prema svatovima, ne uspijeva, pada mrtva.)

Zavjesa (Isaković, 1995, 277-280)

U odnosu na prototekst balade Hasanaginica, Isaković razrješenje dramskog sukoba oblikuje uz pomoć uvođenja likova dva svata, koji u razgovoru otkrivaju aspekte društvenog morala kao rezoneri i komentatori situacije, ali istovremeno i svjedoci Hasan-aginog strašnog čina povrede Hasanaginicinog unutrašnjeg bića, kao i svi dramski likovi uopće svedeni su na izrazitu karakternu crtu, ili na neki neumitan životni zadatak ili na neku dominantnu strast, ili na neku tipičnu ljudsku manu (Lešić 2005, 476). Likovi dvojice svata koji razgovaraju u momentu posljednje napetosti su istovremeno i maestralan autorski čin, pridavanja dramske funkcije (rezonera i svjedoka) i odašiljanja poruke recipijentima. U baladesknom tekstu, obzirom na formu i dinamiku radnje motiv društvenog morala nije prisutan, mi kao čitateljke/telji možemo pre/upisati značenje nedorečenog u stihovima, što i nije sasvim prihvatljiv postupak.

19 A nakon zaustavljanja svatova i kršenja pravila skidanja duvaka s lica (čime se označava kraj svatovanja).

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 105

a to gleda junak Hasan-aga,Pak dozivlje do dva sina svoja: „Hod’te amo, sirotice moje!Kad se ne će smilovati na vas Majka vaša srca kamenoga.“Kad to čula Hasanaginica,B’jelim licem u zemlju ud’rilaUput se je s dušom rastavila,Od žalosti gledajuć’ sirote. (Hasanaginica 1975, 313)

Dramatsku obradu20 finalnih stihova balade Alija Isaković postupkom inverzije riječi Hasan-age (u baladi označene navodnicima) razlama i intenzifikuje pozivajući (prvi put) djecu k sebi (drugi put) potresnim riječima sirotice moje kao i u baladesknom tekstu: citirajući stih balade. Začuđujući efektni i prepoznatljivi motiv ‘srca kamenoga’21 autor izostavlja, ali dvostrukim ponavljanjem i izmjenom redoslijeda riječi Isaković pojačava situaciju kojom je reprezentovan Hasanaginicin postupak i ne/samilosni karakter i utiče na čitateljke/oce i gledateljke/oce. Bitno je naglasiti i razliku akcentiranja tragičnog trenutka to jeste katastrofe drame Alija Isaković, sledeći prototekstualne stihove balade u didaskaliji opisuje Hasanaginicin kraj. Za razliku od njegovog postupka Aleksa Šantić uz didaskaliju pojačava tragičnost situacije i Hasan-aginim očajnim krikovima. Poput Alekse Šantića i Milan Ogrizović dramski razvija i usložnjava ovaj tragički momenat govorom likova, što je razumljivo obzirom na motivisanje sukoba dramske radnje. U oba slučaja, Ogrizovićevom i Šantićevom lik Hasan-age podjednako je tragičan i kriv. Za razliku od balade koja ne poznaje Hasan-aginu tugu i tragediju, već isključivo krivnju, dramske adaptacije tragičnost situacije međuljudskih odnosa proširuju na lik glavnog aktera, sekundarno i na ostale likove.22 Prednost dramskog teksta u odnosu na baladu predstavljaju i didaskalije ili remarke (grč. uputstva23) piščeve napomene u dramskom tekstu štampane drugačijim tipom slova od teksta koji izgovaraju protagonisti ili u zagradama (Popović 2007, 138). Aleksa Šantić u svojoj drami Hasanaginica također koristi didaskalije, doduše rjeđe, kojima dadatno pojašnjava duševno stanje svojih junaka, a ne ambijentalnost i atmosferu, glumačke igre ili vizuelne i akustične efekte drame, čime pojačava lirsko osjećanje tragičnosti samih 20 Uslovno možemo reći da je u pitanju obrada stihova, obzirom na nivo odstupanja i prelazak iz žanra

usmene balade u pisanu dramu. 21 Kameno srce je zamijenjeno pustim srcem i oholim licem. U baladi Hasanaginicino lice je blijedo u

trenutku smrti, ali se ne pominje prije. 22 U ekranizaciji drame Hasanaginica (1983) po dramskom predlošku Alije Isakovića, katastrofu

drame prati i katarzički čin Hasan-aginog (lik tumači Jospi Pejaković) uzimanja u naručje mrtve Hasanaginice (Nade Đurevske) i odlaska u kulu.

23 Upute čitateljkama/ocima, glumicama/ima kojima autor dodatno objašnjava dramsku radnju.


likova, koje se prikazuje pred čitateljkama/ljima. Za razliku od pototekstualnog protagoniste Hasan-age koji nanosi uvredu Hasanaginici, lik Alekse Šantića je duboko potresen susretom s bivšom ljubom u trenucima njenog opraštanja s djecom24 i polaska ka novom kadijinom domu. Bez obzira na zamolbe sestre Emine i majke Merime Hasan-aga ne želi i ne može da oprosti Hasanaginicin stid koji je veći od ljubavi. U trenutku kulminacije ličnih emocija Hasan-aga oprašta umirućoj Hasanaginici:

(izdahne držeći posljednji poljubac na licu Rašidovom.) Hasan-aga: (Sav ganut do suza dotrči Merimi, zgrabi joj ruku i poljubi.)Majko, majko, ja joj praštam!Merima: (Kao da je van sebe od radosti)Praštaš sine?!Hasan-aga: Praštam, majko!(Pojuri Zlatiji i Zerini i toplo ih počne ljubiti.)Merima: Blago meni, danas i do vijek!Emina: (Radosno drmajući Hasanaginicu za rame.)Ustaj, Zejno! Veseli se!Zejno, Zejno!(Sagne se, uzme Hasanaginicu za ruku, gleda je, drma i kad vidi da je mrtva

vrisne.)Jao majko, jao!Zejna mrtva! Zejna ti je mrtva!Hasan-aga: (Skoči sav poražen.)Zejna mrtva! Veliš, Zejna mrtva!(Spusti se uz Hasanaginicu, uzme je za ruku, drma je i gleda. Govor lica ne

prestaje.)(...)Hasan-aga: (Blijed kao smrt, porušen i od bola kao van sebe uhvati se za kose, i

kroz suze gleda na mrtvu Hasanaginicu.)i nje nema više... i nje nema više...- ZaVJESa - (Šantić 1972, 360-362)

Ovakvu neočekivanu peripetiju u Hasan-agi (/noj duši), da se izrazim šelingovski, koji oprašta svojoj ljubi Šantić je umjetnički osmislio nadahnut lirizmom svih usmenih poetskih oblika književnosti. Međutim osjetljivost Hasanaginicine duše i unutrašnjosti kod Alekse Šantića je naglašenija, tim više što Hasan-aga nije izrekao riječi uvrede i prijekora, on nosi krivicu zbog snage svoje ljubavi. Verbalni 24 Aleksa Šantić slika karakter Hasan-age u odnosu na prototekst, ali i druge dvije dramtatizacije

drugačije. Hasan-aga ophrvan ljubavlju prema ženi, naslućuje dolazak zla, ali ga ljubavna bol ujedno čini i oholim prema drugima.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 107

konflikt koji je sinonim za dramski sukob u drami Aleske Šantića izostaje. U prvi plan autor ističe hybris junakinje, onaj pojam koji označava svako prekoračenje zadatih ljudskih granica, tragičku krivicu (Lešić 2005, 487) kojom se osuđuje junakinja na stradanje i patnju – smrt. Ova osobina Hasanaginicinog karaktera je predstavljena i u baladi,25 jer najčešće su žene te koje tragično nastradavaju u baladama jer su po pravilu lako ranjive i krhke jedinke čija je lomljivost u njihovoj osjećajnosti (Lešić 2005, 411), ali i u drami alije isakovića kako je analiza pokazala. S druge strane, u drami Milana Ogrizovića njegova prot/agon/istkinja26 Hasanaginica (kao i Hasan-aga) nosi begovsku osjetljivost i hybris jer se usudila da gaji ljubav koja prekoračuje granice zemaljskog, zato oboje naslućuju susret u Prorokovim vrtovima. U odnosu na baladeskni prototekst Ogrizovićeva drama proširuje citirane stihove balade te ih i transformiše.

Hasanaga: (uzeo za ruku ahmeda i Mehu): ajte amo, sokolovi moji, Kad se neće smilovati na vas Majka vaša srca

kamenoga. Hasanaginica: (okrene se naglo i sva se strese):Kamenoga?! aga!Pograbi se za srce.Jao meni!Hasanaga: (ostao ovamo sprijeda, Hasanaginici): Zbogom pošla, mlada begovice! Zbogom pošla - srca kamenoga!Hasanaginica: (uzdrhtala sva, okrenula se i vrisnula): Kamenoga?Hasanaga: Kamenoga! Hasanaginica: (strašnim, promuklim glasom, kao izvan sebe):aga! (Otrgla se i zaletjela prema Hasanagi i ispruživši ruke otraga – oštrim, reskim

šaptom): Voliš li me, aga Hasanaga!Hasan-aga: (dršće sav): Volim, ljubo... (Raširio ruke).Hasanaginica: (bacila mu se pustimice u naručaj): aga!(Ogrizović 1910, 185-186).

Motiv kamenog srca iz pjesme koji je ispušten, zanemaren i kojeg nema u dramama Alije Isakovića i Alekse Šantića je sadržan i transformisan u drami Milana 25 Poslije primitka kobne poruke otpusta, te nakon uvrede nanijete od strane muža u posljednjim

stihovima balade.26 Agon označava konfliktni karakter samog dramskog lika, koji je uvijek spreman da stupi u sukob s drugim

ličnostima (Lešić 2005, 477). Bitna odrednica dramskog lika je odstupanje od kompromisa.


Ogrizovića. U momentu posljednje napetosti kad Hasan-aga nanosi uvredu bivšoj ljubi, zazivajući sinove (drugačije nego u baladi, imenujući ih sokolovima), on u tri navrata iznosi njenu karakternu osobinu srca kamenog. Udaljavanje od baladesknog prototeksta vidljivo je i u nepoznavanju muslimanske tradicije, naime, Hasan-aga i Hasanaginica ravnopravno razgovaraju, njihov razgovor obilježava potezanje sumnje u njen katakter i propitivanje njenog karaktera. Stoga i ne začuđuje postupak rječite Hasanaginice (prava persona dramatis) koja se otgrne od starješine svatova i baca u naručje Hasanagi izmamivši od njega ljubavno priznanje i čin kakav je on očekivao. I u trenucima kad čitateljke/elji očekuju, baš kao i kod Šantića da je drugačiji kraj mogući Hasanaginica umire od sevdaha.

Dramska riječ i dramski dijalog u baladi i drami

Dramski tekst je ishodište dramske umjetnine, prema riječima Vladana Švacova. Osnovu dramskog teksta čini dramska riječ, koju protagnosti izgovaraju i slušaju, a iz koje će proizaći uvijek ista, a opet uvijek drugačija scenska radnja (Švacov 1976, 93). Od autorskog angažmana zavisi što će ona/on odabrati kao pogodno za dramatizaciju i prilagodbu scenskom prikazivanju.27 Posebna osobina baladesknog narativa u odnosu na cjelokupnu poeziju, to jeste sve oblike, te žanrove usmene i pisane poezije je postojanje dramskog dijaloga u momentima prenaglašavanja aspekata koji mogu i trebaju da doprinesu daljnjem razvoju – dramatičnosti radnje. Balada njeguje dijalog. Naime, dramski dijalog i baladični su različiti, ali imaju istu funkciju. Kroz dijalog se ispoljavaju težnje junaka, zaokružuje se ličnost, idu u krajnost u odnosu na situaciju, iskazuju strasti, priroda junakinja/ka, trpljenja i saznanja. Hatidža Krnjević ispitujući karakteristike balade i neizostavni baladični dijalog, zaključuje da je dijalog nekako jedan od najpotpunijih postupaka razobličavanja, razotkrivanja i saznavanja čovekovog lica i naličja (Krnjević 1973, 95).

Specifičnost dijaloga u baladi Hasanaginica ogleda se u obuhvatanju sekvenci govora i izjava pojedinih likova, čime se zaokružuje misao ili poruka junaka drugome, ali istovremeno taj čin zbog kratkoće balade nema dijalogični odgovor – repliku, samo prelaz na postupak kojim pjesma unapređuje i ubrzava tok radnje. Ključni momenti i emocije saopćavaju se u bolnim, žustrim dijalozima (Maglajlić 1991, 204). Sada ću na par primjera pokazati na koji način su autori drama Milan Ogrizović, Aleksa Šantić i Alija Isaković tansformirali dijalog, odnosno replike iz stiha u dramski dijalog: a) proširenjem strukture i značenja, b) citiranjem c) izostavljanjem dramske izjave junaka balade Hasanaginica.28 Prvim citatom koji je povod tragediji

27 To može biti lirika, balada, roman, druga drama, novela ili čak i novinski oglas i reklama. 28 Često se ova tri metodološka obrasca u analiziranju transformacije preklapaju ili uvjetuju.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 109

kobna Hasan-agina poruka ljubi funkcionira kao impuls trenutka od kojeg radnja odlučno kreće ka katastrofi i razrješenju. Kao i u drami, u baladi dramski dijalog ima ekspresivan karakter kojim se iznose težnje i planovi dramskog lika (Lešić 2005, 474). Hasan-aga šaljući poruku Hasanaginici da naslutiti kakvu oni imaju zajedničku prošlost (evokativni karakter dijaloga), te izaziva sukob jer je ono čemu on teži u sukobu sa Hasanaginicinim postupkom (konfliktni ili agonalni karakter).

On poruči vjernoj ljubi svojoj:„Ne čekaj me u dvoru b’jelomu,Ni u dvoru, ni u rodu momu.“ (Hasanaginica 1975, 311)

Drama Alije Isakovića u ovom kontekstu donosi novine. Prije svega riječ je proširenju koje podrazumijeva autorsku intervenciju ne samo u prevođenju iz forme dijaloga u stihu u dramski dijalog, već i u smislu uvođenja lika sluge Haska koji prenosi poruku Hasanaginici. Dramski dijalog je u svakoj svojoj replici, neopoziv, beremenit posledicama (Sondi 1995, 78) te kao takav temeljan je za kauzalni (uzročno-posljedični niz). Hasan-agina odluka o puštanju ljube je neopoziva i prethodi posljedicama. Hasan-agine riječi obojene snažnim dramskim nabojem sluga Hasko prenosi dva puta čime se na nivou doživljaja i recepcije teksta postiže efekat suprotnosti i konačnosti odluke. Lik sluge Haska obavlja dramsku funkciju glasnika kao posrednika (Kloc 1995, 58) čime se distancira ovaj svojevrsno nasilni Hasan-agin čin (u odnosu na linearni tok). Nasuprot zaprimljenim riječima iz druge ruke, ponovljene dva puta na nivou strukture teksta su u isključivoj funkciji proširenja i transformacije dijaloga u autentični dramski dijalog.29 Konktekst je proširen i domaštan a riječi poruke su razlomljene, intenzifikovane i proširene sadržajima pisane književnosti.

Hasko: Hasana-aga te selami, i poruča ti da ga ne čekaš ni u dvoru ni u rodu njegovu.

Hasanaginica: (Pribrana, mirna) Jesi l’ žedan Hasko?Hasko: Ne pitaj! (Hasanaginica mu daje kantu s vodom. Hasko pije i polijeva po

sebi. Napio se i lice briše rukom) Hasko: Hasan-aga mi je zapovidio da još jednomrečem ono što sam ti već kazo,

čestita kaduno. Poruča ti da ga ne čekaš u dvoru...Hasanaginica: (Prekida ga blago) Sama ću Hasko. „Ni u dvoru, ni u rodu

njegovu.“29 Za razliku od transformacije motiva, transformacija dijaloga u stihu u dramski dijalog je pretrpjela

promjene koje ne podrazumijevaju nužno promjenu značenja, ali u odnosu na uzuse žanra balade i uzuse dramskog žanra (razlike i sličnosti) moguće je evidentirati: da balada nema prostora niti vremena da pojašnjava način zaprimanja Hasan-agine poruke, uvođenje lika sluge Haska koji prenosi Hasan-agine riječi Hasanaginici služi za svojevrsno funkcionalno podređivanje nužnosti – ovaj dramski lik prenosi poruku od Hasan-age do Hasanaginice.


(Hasko sada briše lice podlakticom)Hasko: (Ne zna kako da nastavi) i nićah je spomenuo, čestiti aga. Samo sam

zaboravio što i kako. ti ćeš to bolje razaznat. Ja se, fala bogu, nisam nikada ženio pa mi se ne vele ni raženiti. (Isaković 1995, 237-238)

Transformacija kao sofisticirana vrsta intertekstualnosti odnosi se na prisvajanje tuđeg teksta provedeno uz pomoć distance (Spahić 2005, 212), kompliciranim postupcima čini ga drugačijim i potrebuje čiteteljsku pažnju i dekodiranje. Opisati Isakovićev čin preuzimanja Hasan-aginih riječi znači prije svega u tekstu drame prepoznati rasprsunte i odsječene, istovjetne riječi koje ovaj put izriče prvo Hasko: ne čekaš u dvoru ni u rodu njegovu, zatim ne čekaš u dvoru i prekinut Hasanginicinim riječima kojima ona još jednom ponavlja Hasan-aginu poruku: ni u dvoru ni u rodu njegovu. Nedostajući opis b’jeloga dvora iz balade koja teži kratkom poetskom opisu ambijenta (u drami bi odgovaralo vjerovatno i didaskaliji/remarki).

Obzirom da su riječi Hasan-age prenesene preko drugog/ih likova, glagol poručiti doživljava izmjenu: od pjesnikovog/objektivnog on poruča nastavlja/nadovezuje u poruča ti (poruku: od-ka) koje izgovara sporedni lik drame. Ovaj čin je intenzifikovan i proširen nastavkom razgovora, stvarnim dramskim dijalogom koji njeguje repliciranje preko tri različita varijante glagola poručiti: reči i kazati. Zanimljivo je u poredbi ustanoviti da baladeskna vjerna ljuba prema riječima sluge Haska postaje čestita kaduna. U tom pogledu u čestitost je upisana i sadržana vjernost, čime je vjernost iz baladesknog prototeksta proširena i transformisana.

Balada Hasanaginica Alija Isaković Milan Ogrizović

on poruči poruča ti / rečem / kazo isporuči

vjernoj ljubi čestita kaduno mlada / hanuma

dvoru b’jelomu dvoru bijelom dvoruTabela 1. 1.

Za razliku od Isakovićevog oblikovanja, viđenja i interpretacije dramske situacije, Milan Ogrizović, daje novi značaj prvobitnom baladesknom kontekstu redukovane radnje na prelomni momenat – izazivanja tragedije. Uvođenjem dramskih likova preko kojih objašnjava situaciju do koje je došlo – do izgovora kobnih Hasan-aginih riječi, autor umjetnički (a podređeno zakonitostima drame) razjašnjava način dolaska informacije/poruke do Hasanaginice. Tri su akterke/a u ovoj dramskoj slici: Hasanaginica, kći Sultanija i sluga Husein. Kao i u Isakovićevoj drami, tamno mjesto ili prema R. Ingardenu mjesto neodređenosti prenošenja poruke iz balade je ‘rasvjetljeno’: sluga / glasnik kao posrednik, je taj koji donosi i

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 111

prenosi kobnu poruku puštanja, koju saznajemo sekundarno iz razgovora potresene Hasanaginice porukom u koju je uključena i kći Sultanija. Na poziv Hasanaginice, Husein pred zbunjenom Sultanijom ponavlja Hasan-agine riječi:

Husein: (...) Da te pitam jesi l’ prizdravio i hoćeš li skoro bijelom dvoru, Da mi tebe, ago, dočekamo!”čuti aga, ništa ne govori, Već pogleda majku i sestricu, Pa na mene oči naoblači:“Vrat’ se natrag otkuda si došo! Isporuči Hasanaginici: Kada sutra na noćište panem, Nek me mlada ne čeka na dvoru!Hasanaginica: Oh, “ni u dvoru, ni u rodu mome!” On taki meni haber naslao!Husein: “Ni u dvoru, ni u rodu mome!” Tako reče - ja se obeznani’,Samo gledam, vjerovat ne mogu. (Ogrizović 1910, 16-17)

Na sličan način razvijeno kao i u drami Hasanaginica Alije Isakovića, dijalogom među Hasanaginicom i slugom Haskom, sekundarno – iz druge ruke saznajemo Hasan-agine riječi, one koje i usmeni pjesnik prenosi. Posebnu olakšicu u ovom prevođenju iz strukture dijaloga u obliku stiha predstavlja činjenica da je Ogrizović napisao svoju dramu u stihovima. Postupkom citatnosti za razliku od intertekstualnosti podrazumijeva se podudarnost značenja između izvora i citiranog teksta (Popović 2007, 110) kao i svojstvo umjetničke strukture građene na načelu citiranja (Spahić 2005, 40). U doslovnom transmitovanju stiha balade u tekst drame uočavamo savršeno uklapanje Hasanaginicinih i Huseinovih riječi: Ni u dvoru, ni u rodu mome! Mjesto citata, navoda, doslovnog prenošenja riječi30 u odnosu između balade i drame Milana Ogrizovića je mjesto interliterarnog citata, dakle, u istom medijskom rangu književnosti. Citatom stiha, Haskovim ponavljanjem riječi, zatim i Hasanaginicinim ponavljanjem Hasan-aginih riječi pojačano je i prošireno dramsko dejstvo ne samo na strukturalnom planu već i na planu ostvarenja efekta napetosti. Za razliku od Ogrizovićevog doslovnog citiranja stiha, navedeni stih balade citira, izgovara i Isakovićeva Hasnaginica: Ni u dvoru, ni u rodu njegovu, s

30 Ako u ovom slučaju isključimo: paracitate, prazne citate, autocitate, metacitate etc. Međutim važno je naglasiti da citiranje ne isključuje naznake, aluzije, asocijacije (intertekstualne realacije) ali i reminiscencije. U kontekstu ovog rada važno je naglasti važnost analize citatnosti koja, kako smatra Sead Šemović predstavlja najpogodniju aparaturu za analizu metatekstualnog odnosa dva (ili više) djela.


razlikom mijenjanja perspektive – iz Hasan-agine u svoju, ličnu / subjektivnu, to je ujedno i njen odgovor na ono što je u tom trenutku dok govori spolja pritiska (Kloc 1995, 149). Milan Ogrizović obilato koristi potencijale baladičnog prototeksta što je vidljivo i u njegovom poigravanju s riječima koje su prenesene i/ili transformirane u tekst dramskog dijaloga. Na mjestu on poruči stoji, imperativ isporuči koji nema nikakvu alternativu niti se smije dovesti u pitanje, bijeli dvor se spominje kao mjesto dočeka Hasan-age, a dvor kao mjesto otpravka puštene ljube. Vjerna ljuba31 u ovom segmentu drame ostaje mlada (tek dovedena, iako je šesnaest godina u braku s Hasan-agom) i hanuma (iskaz poštovanja).

Stilizaciju ovog segmenta dijaloga/replike iz balade izbjegao je Aleksa Šantić, što nije začuđujući postupak obzirom na sadržaj i vremenski okvir njegove dramatizacije. Kada je u pitanju drama Hasanaginica Alekse Šantića valja imati na umu dvije stvari: prije svega njegovu izrazitu liričnost u pristupu prototekstualnoj građi, te način konstrukcije karaktera Hasan-age.32 U najautentičnijem postupku dramatizacije balade, najveća odstupanja svakako je načinio Šantić. Ako pažljivije posmatramo niz replika sadržanih u tekstu balade33 u tekst drame nije transponovan ni transformiran niti jedan dijalog.34 Od izuzetnog značaja je na jednom primjeru pokazati kako Šantić percipira stihove prototeksta balade Hasanaginica novim viđenjem majčinskog bola.

tere svojoj majci govorahu:„Svrati nam se, mila majko naša!Da mi tebe užinati damo.“Kad to čula Hasanaginica,Starješini svata govorila:„Bogom brate, svata starješina!Ustavi mi konje uza dvora,Da darujem sirotice moje.“ (Hasanaginica 1975, 313)

31 U drami Ogrizovićeva Hasanaginica potencira svoju vjernost. 32 Kao što je analiza transformacije razrješenja dramskog sukoba u prethodnom poglavlju teksta

pokazala, a u odnosu na koncepciju lika Hasan-age, Aleksa Šantić u liričnom tonu isključuje naprasitost Hasana-age (u baladi) a pojačava liričnost i sevdalijstvo njegove patnje.

33 Riječ je o osam replika (s tim da jedno mjesto odlikuje sadržaj Hasanaginicinog pisma Imotskom kadiji – listka b’jele knjige) Hasanagine riječi puštanja ljube, riječi kćeri koje sprečavaju majku u stradanju, potom njene riječi upućene bratu begu Pintoroviću o Hasan-aginom postupku, kao i riječi molbe bratu da je ne udaje za Imotskog kadiju, slijede riječi sinova koji svraćaju majku da užina s njima i na kraju Hasan-agina uvreda.

34 Vjerovatno najpribližnije ostvarenje bliske motivacije jeste Hasanaginicina molba koju u baladi upućuje Imotskom kadiji, da vidi sirotice svoje, u Šantićevoj drami molba se kreće preko Emine usmjereno ka Hasan-agi.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 113

Skokovi s prizora na prizor, skokovitost (Lešić 2005, 411) karakteristična za baladesknu naraciju prilikom čina autorske dramatizacije zahtjevaju nužno razrješenja: postupcima prespajanja, umetanja, odgonetanja i razvijanja ‘tamnih’ mjesta. Tako iz citata balade da se naslutiti, posebice u zadnjem citiranom stihu upravo mjesto majčinskog bola.

U drami Alekse Šantića majčino potresno opraštanje s djecom otpočinje monološkim iskazivanjem njene nesreće, naslućivanja tragičnog kraja u stihovima čekaju me grude zemlje / i mezari rane ljute, kao i najstrašniji čin opraštanja i drivanja najmlađeg djeteta u bešici. Nagli prelaz sa darivanja na Hasan-agu i izricanje njegovih riječi u drami je oblikovano kao potencijalno bitno mjesto majčinskog bola.

Hasanaginica: (Gleda Rašida)Kako si mi zlatan, sine!Kako si mi tih i miran,K’o da tiha kaplja roseNa zelenom listu spava!Kako si mi lijep, snago!Kako si mi sjajan, dušo,Kao da je u bešiciOči svela sabah-zora!(ljubi ga)

(...)Hasanaginica: Pusti sestro, još jedanput

Da napojim ljiljan rani...Da mi ne bi žedan biotihe rose, suza mojih!...Pusti samo još jedanputDa ižljubim oči svoje!...Još... jedanput... zbogom... sine...Još... jedanput... zbogom... dušo... (Šantić 1972, 359-360).

Primjer Šantićevog motivisanja majčinskog bola postaje mjesto pre/upisivanja i dramatičnosti na koju ga navode stihovi balade. Taj čin opraštanja sa najmlađim djetetom u bešici su na autentičan način iskazali i Alija Isaković i Milan Ogrizović, ali u ovoj razini interpretacije su nebitni. Teret majčinskog opraštanja s djecom, a posebice sa najmlađim djetetom u bešici posebno je i u dva navrata akcentiran, kako kod Isakovića (opraštanje s djetetom od kojeg je odvaja beg Pintorović) tako i kod Ogrizovića (opraštanje prilikom polaska iz Hasan-aginog dvora i opraštanje s najmlađim begovićem poslije darivanja).


Replike kojima likovi pokušavaju promijeniti situaciju, okrenuti je u svoju korist i izbjeći daljnji tok ubrzane radnje u baladi predstavljaju ključna mjesta odupiranja likova tradicionalizmu kojim se podrazumijeva i simboličko prihvatanje i zastupanje nekih načela prošlosti, usaglašenost s takvim načelima (Rečnik književnih termina 1985, 819). Istovremeno radi se i o zajedničkom (i jezičkom i misaonom) prostoru u kome se nalaze dramske ličnosti, zajednički im je i u društevnom smislu, i u smislu pogleda na svijet (Kloc, 59). Neusuglašenost između ličnih težnji junakinje i načela tradicije (patrijarhata/porodice) ili vanjskog svijeta ogleda se na mjestu dvije replike: kad protivno zakonima na poziv djece Hasanaginica zaustavlja svatove kako bi darivala djecu i posebno na mjestu Hasanaginicine molbe bratu begu Pinotoroviću da je ne udaje za Imotskog kadiju.

Kaduna se bratu svomu moli:„aj, tako te ne želila braco!Nemoj mene davat’ ni za koga,Da ne puca jadno srce moje,Gledajući sirotice svoje.“ (Hasanaginica 1975, 312)

U stihovima balade kojima se cititaju riječi Hasanaginicine upućene bratu begu Pinotoroviću otkrivaju teški i neizbježni položaj žene koja je prisiljena povinovati se patrijarhalnom zakonu ponovne pre/udaje i pripadnosti muškim članovima porodice. Iz dijaloga Hasanaginice i bega Pintorovića da se razabrati da Isaković slijedi svoju startnu motivaciju infiltrirajući i naglašavajući Hasanaginicinu zatočenost u obavezama prema porodičnom.

Hasanaginica: (Veze na đerđefu) Brate ahmo, tako te ne željela, nemoj me davati ni za koga, nek ostanem majka samo svoje djece, svojijeh sirotica!... Nemoj me davati ni za koga. Što si ujednom vidio na tome kadiji?

Beg Pintorović: (s knjigom) Kadija je!Hasanaginica: Što si baš njega probro?Beg Pintorović : Kadija je!Hasanaginica: Niste me davali njemu kad sam, morebit, htejla. Sada mi je svosve

dalek, tuđ i mrzak. Brate, tako te ne željela tvoja sestra...Beg Pintorović: Muč!Hasanaginica: Nije ovo po šerijatu!Beg Pintorović: adet je stariji od šerijata.Hasaanginica: Ja pripadam samo djeci svojoj i Svevišnjem. (Isaković 1995, 265-

266)Alija Isaković doslijedno slijedi stihove balade, razlamajući njihov slijed,

te ih povezuje lančano na način kako to zahtjeva dramski diskurz. Dijalog drame zahtjeva proširenje, jer sve je u dijalogu, stoga ne čudi ponovni postupak

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 115

dupliciranja segmenata stiha karakterističan za Isakovića. Inverzijom riječi, prvog stiha, brat (kojeg Hasanaginica naziva imenom, Ahmo) kome se Hasanaginica obraća s molbom prelazi na prvo mjesto u rečenici, na koju se nadvezuju dva stiha postupkom proširujuće transformacije usmenoknjiževnih stihova obogaćenih elementima iz diskursa pisane književnosti (Šemosović 2003, 128). Tim činom proširivanja stiha Isaković pojačava i naglašava značenje, ali i težište prenosi sa baladične Hasanaginicine molbe na način odabira i nametanja novog supruga – adetom. U drugom korištenju ovog stiha autor ne imenuje Ahmu. Rječita Hasanginica u drami moli brata: nek ostanem majka samo svoje djece, svojijeh sirotica, sintagmu svoje sirotice junakinja u istom obliku koristi pišući pismo Imotskom kadiji. Radi se o prestruktuiranju riječi stihova. Od oblika koji je usmeni pjesnik prenio Isaković zadržava značenje ali arhaičnošću izraza zamjenice pojačava činom korištenja u drugom kontekstu. Riječi junakinje balade Hasanaginice služe i kao svojevrsna najava tragičnosti stradanja na koje ona upozorava, pucanje jadnog srca zbog sirotica svojih. S druge strane, kad nam se na trenutak učini da Alija Isaković dramaturški dokida ovu najavu, on ubacuje naznaku Hasanaginicine pripadnosti Svevišnjem.35 Dramski naboj osnažen je i postupkom dvostrukog ponavljanja i upisivanja stihova balade u dramski tekst: nemoj me davati ni za koga / Nemoj me davati ni za koga kao i varijante stiha Brate ahmo, tako te ne željela / Brate, tako te ne željela tvoja sestra... ovim proširenjem stihovi balade su savršeno ukomponavani u dramski tekst bez ili sa malim odstupanjima.

Nedostajući odgovor bega Pintorovića u tekstu balade, zakonima drame, nadomješten je anagažmanom36 i argumentacijom koju upućuje beg svojoj sestri. Primalac u drugačijem ključu prima poruku (Kloc 1995, 59), zato se on poziva na adet i podtekstualno na svoje patrijarhalno pravo. Hasanaginicin odgovor pokazuje njeno vladanje njom samom, te taj već pomenuti zaključak o pripadnosti Svevišnjem, finalizira dijaloško nadigravanje protivnika (bega Pintorovića).37 Kao što je već rečeno i pokazano, dvostruko ponavljanje na niovu strukture i značenjskom nivou teksta rezultira razvijanjem dramskog dijaloga kao i postizanja višestukog dramaturškog efekta.

35 Poruka se na neki način može i protumačiti kao u slučaju dokidanja majčinskog prava i pripadnosti žene djeci, jedina pripadnost koja ženi preostaje jeste pripadnost Bogu, a ne drugom čovjeku, jer bi to značilo kršenje majčinskog principa.

36 Junaci drama se angažuju u svom govoru. Govor pojedinačnog junaka je razvijen u skladu s njihovom logikom, u odnosu na spoljašnji svijet junaci se angažuju a kako bi ostvarili vlastiti cilj i pobijedili sagovornika.

37 Dijaloška rasprava se kreće striktno i usmjereno ka cilju i u tome je paralelna sa cijelinom drame.


Balada Hasanaginica Alija Isaković Milan Ogrizovićsirotice svoje svojijeh sirotica mojom siročadi

aj, tako te ne želila braco brate ahmo, tako te ne željelabrate, tako te ne željela tvoja sestra

brate mili aj tako tebe ne želila, brate

nemoj mene davat’ ni za koga nemoj me davati ni za koganemoj me davati ni za koga

ti nemoj mene davat ni za koga

Tabela 1.2.

Milan Ogrizović je oblikovao ovu Hasanaginicinu repliku na način u kojem autorski postupak dramskog oblikovanja podrazumijeva također, razvijanje u dijalog: u dijalogu se junaku pridružuje partner (Kloc 1995, 148). U repliku iz baladesknog prototeksta upisana je akcija dijaloga između aktera Hasanaginice i bega Pinotorovića. Beg Pintorović u skladu s proširenim značenjem begovskog ponosa i inata prvi poteže pitanje Hasanaginicinog ponovnog braka. Za razliku od postupka motivacije Alije Isakovića muškog / porodičnog i begovskog, Milan Ogrizović motivira ovaj beg Pintorevićev postupak u/davanja sestre ne utemeljuje u porodično/patrijarhalnom obrascu nego isključivo u begovskom kojem je nadležna majka.38 Međutim, Hasanaginica u dijalošku akciju stupa u trenucima kad beg Pintorović treba da je odvede iz Hasan-aginog doma.

Pintorović: to znaj da onaj život prošo je Što s njime si i s djecom tu provela.tu ja sam brat ti, a na domu mati. Mi tebe ćemo dalje štititi,Pa bude l’ sreće - udat ćemo tebe.Hasanaginica: O brate mili, što to govoriš! Ne rekoh li ti da mi o tom nigda Ne spomeneš ni jednu riječ.Pintorović: Da, udat! Uprkos njemu! Neka znade svijetDa rod naš nije nikome naodmet. ti djevojka ćeš biti nanovo, Pa uzet možeš koga tebi drago.

38 Hasanaginicina majka u drami Alije Isakovića nema nikakvu moć. Privatna sfera u kojoj bi trebala da vlada (prema patero obrascu) koristi joj isključivo za smirivanje razmirica među bratom i sestrom, kao i privoljavanje Hasanaginice na ponovno udaju. U drami Hasanaginica Milana Ogrizovića funkcija majke je da osigura sudbinu svoje kćeri koja mora da ispoštuje pravila begovata. U skladu s tim pravilima majka je ta koja pregovara kod udaje (te kao i kod Isakovića) privoljava Hasanaginicu na taj čin (pojačan pobratmstvom bega Pintorovića i njenim drugarstvom s kadijom iz perioda djetinjstva).

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 117

Nek ne misli da zatro ti je sreću!Hasanaginica: aj tako tebe ne želila, brate, ti nemoj mene davat ni za koga, Jer prepuklo bi jadno srce mojeZa djecom mojom, mojom siročadi. (Ogrizović 1910, 43-44)

Postupkom transformacije stihova – na nivou strukture, umetanjem drugih oblika riječi umjersto baladičnog braco Ogrizović koristi varijantu brate. U drugom stihu na početku se nalazi zamjenica ti, koja se odnosi na brata, kojom se težište radnje davanja prenosi na bega u kojem Hasanaginica potencijalno vidi saučesnika. Razlika između baladičnog da ne puca i jer prepuklo bi ogleda se upravo u pomenutom potenciranju saučesništva sa bratom i drugačijeg mogućeg raspleta radnje, koje je u baladi nemoguće, a kako se ispostavi i u drami. U dijalogu zauzimajući različite pozicije Hasanaginica i beg Pintorović su protivnici koji stoje visàvis jedan drugog da bi njihov dvoboj odnosno tok dijaloga mogao da se kreæe prema kraju (Kloc 1995, 148). Sitne jezičke izmjene i proširenja stihova balade, posebice na mjestu citata Hasanaginice replike iz balade pokazuju Ogrizovićev način ukomponiranja stiha u dramski tekst, za razliku od Isakovićevih rečenica, kao neodstupajući od strukture stiha balade. S druge strane Alija Isaković je pokazao na koji način se razlomljeni stih može nadovezati na rečenični tok i kao takav, umetnut funkcionirati u službi dramskog dijaloga.

Dokazivanje teze o metatekstualnom odnosu i relacijama balade Hasanaginica i njenih najznačajnijih interpretacija (kao paradigmatski uzorak su mi poslužile drame Milana Ogrizovića, Alekse Šantića i Alije Isakovića) prije svega utemeljeno je teorijskim ispitivanjima relacioniranja i suodnosa različitih tekstova: metatekstualnost (intertekstualnost), citatnost. Ovaj rad sam otpočela specifičnim pozicioniranjem balade Hasanaginica u našim usmenim/narodnim književnostima, što je putem ‘popularnosti’ označilo i njeno predisponiranje za motivsku obradu bilo u podtekstualnim odnosima (romani, filmovi, pjesme etc.) ili u prototekstualnom odnosu na kakvom su izgrađene dramatizacije balade. Istovremeno s ovog plana istraživanje se prenosi i na odnos usmeno – pisano.

Savremeni teorijski pristup ovom problemu pokazao je kako metatekstualna analiza podrazumijevajući pre/upisivanje elemenata/segmenata iz prototeksta u dramske tekstove, funkcionira kao isključivo autorski (autentičan) čin. Analiza tog i takvog autorskog čina omeđena međudjelovanjima dva partikularna teksta (balada i drama) odvija se na dva nivoa: tematsko-fabularni i posuđivanje dužih ili kraćih cjelina. Ukazivanje na tematsko-fabularne podudarnosti baladesknog prototeksta i novog dramskog teksta kao i specifičnost autorskih intervencija u oblikovanju vlastitog teksta zavisi od karaktera balade. Prije svega radi se o narativu balade u kojem prepoznajemo primarnu dramsku strukturu utemeljenu u noti dramatičnosti


i tragičnosti. Strukturno prevođenje iz žanra balade u žanr drame određeno je i posebnim pomnim detektiranjem kompozicije balade Hasanaginica (predstavljene Gaussovom krivuljom) te njenog relacioniranja sa žanrom drame. Obzirom da se u pitanju tri dramska ostvarenja, bilo je nužno upotrijebiti i komparativnu metodu kojom se djelimično, onoliko koliko je tema dozvoljavala predočila raznovrsnost postupka dramatizacije tri autora Milana Ogrizovića, Alekse Šantića i Alije Isakovića. Milan Ogrizović i Aleksa Šantić prezentiraju drugačije, izmjenjeno viđenje problema usmene književnosti – tragičnog događaja pokrenutog Hasan-aginim bez/razložnim otpravljanjem supruge, u skladu sa raznolikošću svjetonadzora, dok za razliku od njih Isaković odlično koristi prednosti karaktera balade i prevodi je u drugi žanr drame s nekoliko malih odstupanja.

Obzirom na skučenost balade dramski pisci su morali iskoristi njen potencijal kako bi posebno razvili određene elemente balade i kako bi podložno ustroju dramskog teksta, unaprijedili tok radnje. Cilj je bio ispitati ne događaj balade koji je tragičan i ispričan u nebrojeno navrata, već način na koji je on ispričan u prototekstu baladi Hasanaginica te u njenim dramatizacijama. Središnje mjesto u ovakvom postupku zauzima dekodiranje elemenata zajedničkih za oba žanra, pri čemu uvije treba imati na umu i teorijsku osnovu kako balade tako i drame. Povod za nastanak oba djela (iskazana i žarnovski oblikovana) je sukob među supružnicima – kao centralna tačka dodira, sukob koji funkcioniše kao osnova radnje. Iako u baladi nije naglašeno dramsko uobličavanje ovog segmenta podrazumijeva naglašavanje i razvoj sukoba od trenutaka iniciranja do trenutka razrješenja. U tom kontekstu su poslužila dva prototekstualna mjesta: Hasanaginicin neodlazak mužu u posjetu (motiv ljubovcinog stida) i Hasanagino nanošenje uvrede Hasanaginici (motiv kamenog srca). Na specifičan način autori su pristupili dramatizaciji sukoba što je analiza i pokazala.

Preslojavanjem značenja Ogrizović, Šantić ali i Isaković su stvorili novi, izmijenjeni kontekst u kojem se javljaju ova dva ključna motiva za sukob. Pripisivanje novog značenja stihovima odvilo se razvijanjem naznačenog baladičnog sukoba u dramski sukob. Za razliku od Alije Isakovića koji je motiv ljubovcinog stida preslojio patrijarhalnim/porodičnim vrijednostima i klasnim zakonima, Ogrizović i Šantić su drugačije interpretirali stid Hasanaginice uplivom novih motivacija. Ovaj inicijalni motiv za razvoj sukoba, ljubovcin stid Ogrizović i Šantić višestruko kodiraju. Naime, Milan Ogrizović u stid utiskuje zanemarivanje erotske ljubavi povezano sa sviješću o klasnim razlikama. Zanemarivanje sevdaha postaje mjesto osvjetljavanja tamnog mjesta balade koje je izazvalo nesporazum među supružnicima. Aleksa Šnatić, obzirom na odabir dijela balade (dramatizacija počinje od trenutka Hasan-aginog spremanja napada na svatove, kad je Hasanaginica već otpremljena) i strukutru u retrospektivnom činu razgovora majke/svekrve Merime i Hasan-age potencira

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 119

objašnjenje stida u odnosu na pravila ljubavne igre i društveno/patrijarhalna pravila o ponašanju u odnosu žena – muškarac. Razrješenje dramskog sukoba je obilježeno snažnim motivom srca kamenog kojeg Alija Isaković izostavlja i zamjenjuje motivom praznog srca te intenzifikacijom Hasanaginicinog nesamilosnog postupka. U drami Hasanaginica Milana Ogrizovića kameno srce je sadržano i transformirano u raspravi glavnih junaka. S druge strane Šantićev lik Hasan-age je oblikovan lirski (naglasak na njegovim ljubavnim mukama) a ne dramski, tako da izricanje uvrede Hasanaginici ne dolazi u obzir, on u ljubavi iznalazi snagu za oprost stida većeg od ljubavi, ali prekasno Hasanaginica umire zbog osjetljivosti duše.

Posebnu pažnju je trebalo obratiti na dramsku riječ i dramski dijalog sadržan u baladi, a potom i u drami. Pored teorijskog promišljanja o formi i potencijalima dijaloga u međutekstualnim relacijama ukazala sam i na primjere na koji su način autori drama transformirali replike iz balade u dramski dijalog: proširenjem strukture i značenja (Hasan-agina kobna poruka puštanja ljube), citiranjem (djelomice ili u potpunosti) (Hasanaginica moli brata da je ne udaje) te izostavljanjem dramske izjave junaka balade (npr. Šantić iznalazi potencijal u Hasanaginicinom darivanju djece kako bi razvio motiv majčinskog bola). Često se ova tri metodološka obrasca u analizi transformacije dijaloga preklapaju ili uvjetuju.

U konačnici analiza strukture transformacija i potraga za značenjima je pokazala mrežu odnosa između prototeksta balade Hasanaginica i njenih dramatizacija u svjetlu ogromnih mogućnosti za nove pristupe ispitivanjima odnosa usmene i pisane književnosti.

LITERATURA

1. Antologija bošnjačke drame XX vijeka (1996). Priredila: Muzaferija Gordana. Alef: Sarajevo2. Hasanaginica (1975). Urednik: Isaković Alija. Svjetlost: Sarajevo3. Havelok, A. Erik (1991). Muza uči da piše. Svetovi: Novi Sad4. Isaković, Alija (1995). Drame. Preporod: Sarajevo5. Karadžić, S. Vuk (1973). Srpske narodne pjesme. Knjiga I. Različne ženske pjesme. SANU:

Beograd6. Kloc, Folker (1995). Otvorena i zatvorena forma u drami. Beograd7. Krnjević, Hatidža (1973). Usmene balade Bosne i Hercegovine. Svjetlost: Sarajevo8. Lešić, Josip (1991). Dramska književnost I i II. Svjetlost: Sarajevo9. Lešić, Zdenko (1979). Teorija drame kroz stoljeća – knjiga II. Svjetlost: Sarajevo10. Lešić, Zdenko (2005). Teorija književnosti. Sarajevo Publishing: Sarajevo 11. Maglajlić, Munib (1991). Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Svjetlost: Sarajevo12. Maglajlić, Munib (1995). Usmena balada Bošnjaka. Preporod: Sarajevo13. Maticki, Miodrag (1989). Ponovnice. Tipovi odnosa usmene i pisane književnosti. Književna

zajednica Novog Sada: Novi Sad14. Moranjak Bamburać, Nirman (2003). Retorika tekstualnosti. Baybook: Sarajevo15. Muzaferija, Gordana (1990). Narodna balada kao inspiracija jugoslovenskom narodnom

stvaralaštvu (doktorska disertacija, neobjavljena). Biblioteka Filozofskog fakulteta. Sarajevo


16. Ogrizović, Milan (1910). Hasanaginica. Drama u tri čina. Matica hrvatska. Zagreb17. Propp, Vladimir (1982). Morfologija bajke. Prosveta: Beograd18. Rizvić, Muhsin (1976). Interpretacije iz romantizma. Svjetlost: Sarajevo19. Šantić, Aleksa (1972). Hasanaginica. U: Izabrana djela – knjiga II. Svjetlost: Sarajevo20. Šemsović, Sead (2003). Transformacija nekih elemenata usmenog pjesništva u poeziji

Skendera Kulenovića. Novi izraz časopis za književnu i umjetničku kritiku, br. (ljeto). Sarajevo: 121-132

21. Šemsović, Sead (2005). Metatekstualni postupak u drami ‘Klempajevi’ Pava Marinkovića. Novi izraz časopis za književnu i umjetničku kritiku br. 30. (oktobar-decembar). Sarajevo: 137-149

22. Šemsović, Sead (2008). Intertekstualni odnosi usmeno-pisano u bošnjačkoj književnosti (modeli i paradigme) (magistarski rad, neobjavljen). Biblioteka Filozofskog fakulteta. Sarajevo

23. Švacov, Vladan (1976). Temelji dramaturgije. Školska knjiga: Zagreb

METATEXTUAL RELATION OF THE BALLAD HASANAGINICA AND HER MOST IMPORTANT DRAMATIZATIONS

Summary: The analytical intervention of the metatextual relation of the ballad Hasanaginica and her most important, paradigmatic dramatizations, the same named dramas from Aleksa Šantić, Milan Ogrizović and Alija Isaković was shown culturology important. It’s about the popularity and the motive predisposition for this text processing. The ballad as dramatic and tragic is favored dramatizations different types, by which the world and character of this metatextual relationship was discovered. The accent is specially on the transformative dimension of the balladic conflict to the dramatic, and to the role of the dramatic word and dialogue as in the ballad so in dramas. On the other hand, the comparison of dramatizations has shown the relation between the verbal literature and the written literature, but also the fact that the appeared dramas are artistic acts that bring specificity of different culture circles and authors inspiration. Finally, the structure analysis of transformation and the search for meanings has shown a network of relations between the ballad Hasanaginica and it’s dramatizations in the light of huge posibilities for new acces of tests of relation between the verbal and written literature.

Key words: metatext, dramatization, structure, dramatic conflict, tragic feeling of the world, comparison, dramatic word, dramatic dialogue, transformation, transcoding.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 121

OSVRTI I RECENZIJE

Pišu:

Lejla Žujo MarićEmina SelimovićIbrahim KajanGradimir GojerSead HusićIvo Mijo Andrić


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 123

KAKO čitati PROSTOR? Dijana Hadžizukić: KNJIŽEVNA HERCEGOVINA – OGLEDI O PISCIMA I KNJIŽEVNIM POJAVAMA, Dobra knjiga, Sarajevo, 2014.godine

Nakon knjige „Poetski diskurs u bošnjačkom romanu“ objavljene u sklopu edicije Slavističkog komiteta 2011. godine, Dijana Hadžizukić tri godine poslije javlja se novim naslovom Književna Hercegovina – Ogledi o piscima i književnim pojavama. Prema riječima autorice, knjigu Književna Hercegovina – Ogledi o piscima i književnim pojavama sačinjavaju „studije i prikazi napisani u periodu od 2002. do 2014. godine nastajali kao izlaganja na naučnim skupovima koji su bili posvećeni nekim od autora, kao dijelovi većih cjelina ili kao prikazi pročitani na promocijama knjiga“ (Hadžizukić 2014: 9), te su „za ovu priliku u manjoj ili većoj mjeri izmijenjeni ili dorađeni“ (Hadžizukić 2014: 9). Slijedeći činjenicu da „u bosanskohercegovačkoj književnoj historiji nije uobičajeno regionalno grupisanje autora“ (Hadžizukić 2014: 9), autorica uvodi novi pristup u klasificiranju pisaca i književnih pojava semantizirajući određeni prostor sa njegovim ukupnim kulturalnim oblicima. Osvjetljavajući Hercegovinu kao kulturalno markirano mjesto u sklopu integralnog bosanskohercegovačkog prostora, Dijana Hadžizukić jasno ističe da se tekstovi u knjizi odnose na pisce koji su rođeni u Hercegovini ili su na tom prostoru ostvarili svoje najznačajnije književne uspjehe.

Svoj naučni pristup u proučavanju pisaca i književnih pojava u djelu Književna Hercegovina – Ogledi o piscima i književnim pojavama autorica uspješno integrira u adekvatan kulturno–historijski kontekst. Jezgro kulturno–historijskog identiteta Hercegovine čine njeni gradovi kao mjesta posebnog duhovnog ozračja. U tom smislu autorica naglašava da je kulturni život Mostara još od osmanskog, a posebno tokom austrougarskog perioda „bio daleko iznad ostalih u vremenu austrougarske vladavine, a zahvaljujući povoljnim društveno–političkim i duhovnim pretpostavkama postaje prvi književni centar Bosne i Hercegovine“ (Hadžizukić 2014: 9). Osim Mostara,


kao kulturno semantizirani hercegovački toponimi prepoznaju se Stolac i Konjic, mjesta čiji su književni život obilježili putopisci, romanopisci, pjesnici, pripovjedači. Pored historijskih znamenitosti, u kulturalnu sliku hercegovačkog prostora uklapaju se elementi prepoznatljivog hercegovačkog pejzaža. Na početku knjige autorica kao proslov svojim tekstovima izdvaja reprezentativne citate hercegovačkih književnika u kojima se prepoznaje„snaga mediteranskog sunca, ljepota krša i osjećaj svejedinstva čovjeka i svijeta“ (Hadžizukić 2014: 10). Pozivajući se na Bašlarevu Poetiku prostora, Dijana Hadžizukić u simbiozi pejzaža i hercegovačkih naselja, prvenstveno gradova, prepoznaje naglašenu topofiliju na osnovu koje je moguće čitati Hercegovinu kao emotivno mjesto kulturalnog pamćenja i sjećanja. Promatrana sa književno–historijskog aspekta Književna Hercegovina sadrži tekstove o piscima iz različitih perioda književnog života Bosne i Hercegovine. Iako „tekstovi u knjizi nisu nizani hronološki, po nastanku“ (Hadžizukić 2014: 10), svi u cjelini potvrđuju kontinuitet književnog života na prostoru Hercegovine u proteklih stotinu godina. Kroz sljedećih sedamnaest tekstova ispisuje se svijet Književne Hercegovine: „Kratki romani Svetozara Ćorovića (str. 13 – 21); „Musa Ćazim Ćatić i mostarski Biser“ (str.21 – 31); „Poezija, himne i drame Alekse Šantića u Zbirci Muzeja Hercegovine Mostar“ (str.31 – 39); „Funkcija pejzaža u pripovijetkama Alije Nametka“ (str. 39 – 50); „Sevdalinka i balada u Grozdaninom kikotu Hamze Hume“ (str. 50 – 61); „Poezija Maka Dizdara nakon „Kamenog spavača““ (str. 61 – 77); „Pripovijetke i putopisi Alije Isakovića“ (str. 77 – 101); „Laku noć, grade“ Marsele Šunjić“ (str.101 – 114); „Lirizacija proznog iskaza Jasmine Musabegović“ (str. 114 – 131); „Glasovi Jasmine Musabegović“ (str.131 – 137); „Katarina, kraljica bosanska“ Ibrahima Kajana“ (str. 137 – 143); „Pisanje kao potraga za smislom (Romani Seada Mahmutefendića)“ (str.143 – 151); „Pogled s pećine u konjičku bajku“ (str.151 – 165); „Kroz slike i narativne skice „Bestijarijuma“ Kemala Mahmutefendića“ (str. 165 – 172); „Najmlađa generacija mostarskih pjesnika ili poetika grada“ (str. 172 – 185); „Toliko o tome Elvedina Nezirovića“ (str. 185 – 190)“, „Čuda se uvijek dešavaju“ (str. 190 – 196). U navedenim tekstovima Hercegovina nije samo mjesto porijekla bosanskohercegovačkih pisaca, nego i mjesto života kanoniziranih i rubnih književnih žanrova. Pošavši od ideje pripovjedačke Bosne i književne Hercegovine prisutne u dosadašnjim književnokritičkim tekstovima, autorica Dijana Hadžizukić promatra pjesnički život Hercegovine u njegovoj stogodišnjoj cjelini - od stvaralaštva Alekse Šantića do pjesništva Adnana Žetice. Posebno značajan tekst koji osvjetljava prostor pjesničke Hercegovine jeste „Poezija Maka Dizdara nakon Kamenog spavača“. Cilj autorice u ovom radu je „analiza pjesama objavljenih u njegovoj posljednjoj zbirci, a kojima kritika usmjerena ka Kamenom spavaču, nije posvetila mnogo pažnje“ (Hadžizukić 2014: 61). U skladu s postavljenim ciljem, Dijana Hadžizukić usmjerava svoje naučno istraživanje na

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 125

zbirku pjesama Modra rijeka posegnuvši za lingvostilističkim naučnim aparatom ključnim za razumijevanje Makovih stihova zaključivši:

Makov dualizam prisutan od prve zbirke, dominantan u Kamenom spavaču, i u ovoj posljednjoj našao je svoje mjesto. ali, umjesto čovjeka kroz historiju i religiju razapetog između neba i zemlje, u Modroj rijeci je mnogo češći čovjek razapet između tišine i riječi, između potrage da se istina spozna i spoznaje da ju je nemoguće dosegnuti, između potrebe za smirajem ljepote i nemira koji donosi lutanje. Proširivši svoj metaforičko–poetski opseg Dizdar je proširio i mogućnosti leksičko–sintaksičkih varijanti od potpunog ukidanja najčešće obaveznog drugog dijela sintagme do opterećivanja značenjem semantički nesamostalnih riječi.

(Hadžizukić 2014: 74 - 75)Osim poezije, razvoj književne Hercegovine obilježava i romaneskna forma. S

obzirom na to da je „prvi bosanskohercegovački roman Bez nade napisao mostarski dvojac Osman – Aziz“ (Hadžizukić 2014: 61) Hadžizukićeva u svojim tekstovima prati razvoj romana u drugim etapama razvoja književne Hercegovine. Roman se tokom proteklih stotinu godina u prostoru književne Hercegovine oblikuje od Huminog modernog romana do Kajanovog romana sa historijskim motivima u kojem se oživljava kolorit srednjevjekovne Bosne i Huma personificiranih u liku kraljice Katarine. Dijana Hadžizukić ne propituje samo sudbinu kanoniziranih žanrova u prostoru književne Hercegovine. U tekstu Priče i pripovijetke alije isakovića autorica se fokusira na poziciju putopisa kao rubnog žanra zaključujući da „Isakovićevi putopisi, uostalom, kao i svi putopisi novijeg doba mnogo su više promišljanja o viđenom i doživljenom negoli izvještaji o prostorima kroz koje se prošlo. Nezamjenjiv žanr književne Hercegovine čine i putopisi Alije Isakovića“ (Hadžizukić, 2014: 91).

Uz činjenicu da je Hercegovina mjesto za koje su posredno ili neposredno vezani različiti žanrovi koji doprinose ukupnom razvoju bosanskohercegovačke književnosti, ona je i topos različitih književnih pojava. Na tragu navedenog, Hadžizukićeva pronicljivo primjećuje da je Hercegovina poetički prostor kojim su potaknute značajne književne pojave u historiji bosanskohercegovačke književnosti pa i šire. Autorica poseban osvrt daje na pravac ekspresionizam koji je svoj zamah našao u poeziji hercegovačkih pjesnika Hamze Hume i Antuna Branka Šimića. Takvi poetski tokovi utjecali su na unutarnje oblikovanje Huminog romana Grozdanin kikot, koji je „prvi bošnjački moderni roman čija se poetizacija naracije, defabularizacija i potpuno pounutrenje vanjskog događaja subjektivizacijom pripovijedanja može mjeriti sa modernim romanom toga doba u širem kontekstu“ (Hadžizukić, 2014: 10). Usvajanje modernističkih obrazaca otvorit će puteve poetizaciji narativnih formi koje kao poetičku konstantu Hadžizukićeva uočava


u prostoru književne Hercegovine. U skladu s navedenim, Hadžizukićeva prati pejzaž u pripovijetkama Alije Nametka. U tekstu Funkcija pejzaža u pripovijetkama alije Nametka kroz komparativni presjek uloge pejzaža u Huminim i Nametkovim proznim tekstovima, Dijana Hadžizukić zaključuje da

Za razliku od Hume koji ideji panerotizma podređuje kompletnu strukturu pripovijetke ili romana, kod Nametka je panerotizam uvijek samo fragment u pripovijeci koja je čvrsto sačuvala svoj realistični pripovijedni postupak, objektivnost i događajnost čak i kada je napisana u prvom licu.

(Hadžizukić, 2014: 43)

Navedene elemente autorica dijahronijski uočava u pripovijetkama i romanima drugih hercegovačkih književnika kao što su Alija Isaković, Jasmina Musabegović, Ibrahim Kajan, sve do generacije mladih mostarskih pjesnika Krešića, Karanovića, Nezirevića i Žetice ukazujući na to da je simbolička funkcija pejzaža poetička konstanta književne Hercegovine.

Kada su u pitanju načini čitanja tekstova hercegovačkih književnika, Hadžizukićeva uspješno kombinira strukturalistički, poststrukturalistički i lingvostilistički pristup što njen naučni tekst čini poliperspektivnim i otvorenim. Sa strukturalističkim koncepcijama naratora, fokalizatora, oblika pripovijedanja, organski su sjedinjene poststrukturalističke koncepcije kulturalnog pamćenja, centra i ruba, dijalogičnosti, intertekstualnosti i citatnosti. Upravo u poststrukturalističkom svjetlu Dijana Hadžizukić promatra neka značajna djela starije književnosti, čime se ukupna bosanskohercegovačka književna kritika osvježava novim interpretativnim mogućnostima. U tom smislu nov je poststrukturalistički pristup kratkom romanu Svetozara Ćorovića. Referirajući se na dosadašnje stavove književne kritike o kratkom romanu Svetozara Ćorovića koji su mahom bili ideološki impregnirani pozicijom autora kritičkog osvrta, Dijana Hadžizukić jasno tvrdi da u Ćorovićevoj prozi možemo čitati: „ i o prostoru granice, susretu kultura i civilizacija, kao što njegova proza može biti sagledana i u svjetlu teorije kulturalnog pamćenja“ (Hadžizukić, 2014: 13), gdje Mostar kao prostor u Ćorovićevoj prozi “postaje prostor graničnog identiteta ali bez egzistencijalne traume, prostor historijskog prijeloma i socijalnog razdora, prostor susreta sa drugim i drugačijim“ (Hadžizukić, 2014: 13). U Ćorovićevom kratkom romanu autorica izdvaja poststrukturalistički oblikovane socijalne grupe domaćih i onih drugih, tuđih.

Inovativan je i zanimljiv pogled Hadžizukićeve na Humin roman Grozdanin kikot dat u tekstu Sevdalinka i balada u Grozdaninom kikotu Hamze Hume. Zazivajući poststrukturalističu ideju teksta kao diskursa određenog kulturom u kojoj nastaje, roman Grozdanin kikot autorica karakterizira kao „jedno od važnih mjesta kulturnog pamćenja usmene tradicije – epska pjesma prisutna je citatno, balada i lirska pjesma citatno i implicitno, a usmena pripovjedna tradicija, mit i

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 127

legenda prototekstno“ (Hadžizukić, 2014: 59). Na tragu postavljenog modela, Dijana Hadžizukić prepoznaje i uplive usmene narodne poezije u putopisu Alije Isakovića, posebno balade. Drugačiji ugao čitanja žanrova usmene književnosti otvorio je puteve ka novom čitanju pojava kao što je žensko pismo.

Pozivajući se na poststrukturalističke koncepte centra i ruba Hadžizukićeva navodi da je sevdalijsko viđenje „rubno, autsajdersko, žensko, vidljivo u savremenom romanu i na ekstenzionalnom i intenzionalnom nivou“ (Hadžizukić, 2014: 52). Slijedivši ovaj pristup, autorica propituje vrijednosti ženskog pisma u romanima Jasmine Musabegović i Marsele Šunjić. Smještene na rubove rata, protagonistkinje u romanima Žene. Glasovi i Laku noć, grade, Musabegovićeve i Šunjićeve, progovaraju iz pozicije „ratne ideološke drugosti u ime onih koji trpe historiju i nemaju pravo na vlastiti glas“ (Hadžizukić, 2014: 111). Proučavajući romanesknu trilogiju Jasmine Musabegović u njenoj cjelovitosti od romana Skretnice iz 1986. do posljednjeg romana Žene.Glasovi iz 2005. godine, Dijana Hadžizukić rezimira:

U obilju postratne literature koju kritika uslovno naziva poetikom svjedočenja osobitu vrijednost ima svjedočenje žene. Ženski glas je unutarnji glas, glas one koja trpi historiju one koja je u jednom ratu bila dijete koje traži majku, a u drugom majka koja traži djecu. Metafora skretnica prerasta roman u kome je nastala kao svoj izvorni kontekst i postaje metafora svih junakinja Jasmine Musabegović.

(Hadžizukić, 2014: 136)

U tekstu Poezija, himne i drame alekse Šantića u Zbirci Muzeja Hercegovine Mostar uspješno sublimirajući strukturalistički i lingvostilistički pristup, te polazeći od književno–kulturnog konteksta u kojem je koncipirano ukupno Šantićevo djelo, Dijana Hadžizukić nagovještava i moguća poststrukturalistička tumačenja čime se otvaraju putevi budućim istraživanjima:

iako je kritika Šantićeve drame okarakterisala kao dramske pokušaje, a ranu liriku kao pjesnikove početke pod velikim utjecajem romantičarske poezije, oni ostaju književno–historijska činjenica i bitno mjesto za novohistoricistička proučavanja kako cjelokupnog opusa alekse Šantića, tako i austrijske teme kao toposa bosanskohercegovačke književnosti u velikom broju pjesama i prvoj drami, te kulturalnog naslijeđa sevdalinke i balade u poeziji i drugoj drami.

(Hadžizukić, 2014: 37 – 38)

Na kraju valja zaključiti: knjiga Književna Hercegovina – ogledi o piscima i književnim pojavama autorice Dijane Hadžizukić svojim originalnim naučnim pristupom uz primjenu književnoteorijskih i književnohistorijskih dostignuća otvara mogućnosti novih klasifikacija unutar bosanskohercegovačke književnosti


ravnopravno komunicirajući sa ranijim književnokritičkim stavovima. Oslanjajući se na unutarnju koherentnost bosanskohercegovačkog, a posebno hercegovačkog poetičkog prostora, autorica se fokusira na regionalnu, a ne na nacionalnu pripadnost književnika svjesna da je neophodno sopstvenim naučnim dostignućima naglasiti „svojevrstan dijahronijski presjek tematsko–motivskih, stilskih i idejnih kontinuiteta umjetnika koji su dijelili zajednički historijski, kulturni i duhovni prostor u posljednjih sto godina“ (Hadžizukić, 2014: 11). Izuzetno značajan doprinos je u tome što Dijana Hadžizukić pokazuje moduse novih čitanja starih književnih tekstova, upućuje na tokove budućih istraživanja, te ukazuje na poetička kretanja generacije mladih književnika. Uz sve navedeno, knjiga Književna Hercegovina – ogledi o piscima i književnim pojavama može biti pouzdan oslonac budućim istraživačima i temeljit vodič studentima kao i svima koji žele proširiti svoja znanja o književnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine.

Lejla Žujo – Marić

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 129

SVI SMO MI ŠEHEREZADINA DJECAZilhad Ključanin: ŠEHEREZADINA DJECA, Dobra knjiga, Sarajevo, 2014.

Raskid sa tradicionalnom iskrenošću koji prevazilazi bezličnost i otuđenost je vrsta proznog diskursa kakav koristi Zilhad Ključanin, pisac koji poznaje svoj zanat i koji može reći sve što hoće a da ne prekrši konvencije svoga doba. Upravo taj raskid s postmodernističkim poetičkim modelom artikulira glas subjekta koji odgovara etički proznom iskazu. Knjiga priča Zilhada Ključanina „Šeherezadina djeca“ ima jedan idejno-tematski okvir, ograničeno povijesno vrijeme, vrijeme rata, i jednu žanrovsku osnovicu, to je priča emigranata kao osnovna narativna jedinica koja se strukturno razrađuje. Problemi imigracije, egzila, asimilacije i života u novom jeziku, koji su u središtu njihovih života, odvajaju ih od pripadnika dominantne zajednice. Ali, ponekad uspevaju da razlike okrenu u svoju korist i odbijaju da vide sebe kao žrtve. Moć prilagođavanja koja je svojstvena emigrantima, omogućava im da prežive. Dijelove prošlosti saznajemo postepeno i svaka priča ima nebrojeno mnogo verzija koje se mijenjaju sa svakim pričanjem. Time se odbija ideja da postoji samo jedna verzija događaja koja postaje okamenjena institucionalizovana historija. Pružajući različite verzije, podrivajući tok vremena i naracije, u isti mah se, podriva ideja monolitne historije. U procesu stvaranja svog multietničkog identiteta, likovi shvataju da je on konstrukcija, podložan promjenama i (re)interpretacijama.

Knjiga priča „Šeherezadina djeca“ je ilustrovana, i primjer je svojevrsnog sinkretizma, jedinstva različitih vrsta umjetnosti kakav je prisutan u prvobitnim umjetnostima, a humor kao karakterističnu notu djela nastalih u periodu koji Epštajn imenuje „novom sentimentalnošću“1, nalazimo i u ovom djelu.

„Odavde možeš vidjeti cijeli svemir, rekla sam.Svemir, promrljao je Pavel dok je sipao vino, nisam baš siguran.Koliko poznaješ svemir, upitala sam. Sada bi trebao da se oda.Ko svoje gaće, nasmijao se.“2

1 Epštajn, Mihael, „Postmodernizam“, Beograd, 1998., str. 1342 Ključanin, Zilhad, „Šeherezadina djeca“, Dobra knjiga, Sarajevo, 2014., str.177


Poetika svjedočenja je doslovno realizirana i u njenim okvirima se proza, kao i ukupna književnost etički i humanistički angažirala, a ratna stvarnost poslužila je kao građa iz koje pripovjedači uzimaju, ponekad se čini, i gotove fabule/živote. Ne nasjedajući na viktimološku igru ideologija koje su pokušavale tokom rata ustanoviti ideološki tip povijesnog pamćenja, pripovjedači su fragmentarnu priroda žanra priče zasnovali na opisivanju raspršene ratne stvarnosti realizirajući mozaična svjedočanstva ljudske tragike i patnje. Niz narativnih identiteta (Daniel, Nazil, Ajet, Mark, Bajram, Raba, Hafez, Kongi, Jaser, Pavel,Masu, Avrom, Mavi) zajedno učestvuju u konstruiranju jednog mogućeg svijeta i mogućeg značenja. Ovi likovi sa svojim pričama podržavaju Lyotardovu tezu o kraju svih velikih metanaracija. Decentralizaciju vlastite pozicije likova prepoznajemo kao bazni momenat izgradnje mogućeg svijeta, gdje likovi uprizoruju osobni mozaik od rasparčane velike povijesti u kojem svako sjećanje na prošlo specifkuje po jedna nesreća.

Prostor vlastitog iskustva prepliće se sa pratećim prostorom kulture, povijesti, prirode, pri čemu potreba za življenjem kultivira nužnost osobnog kao otpor totalitarizirajućim režimima. Unutar velikog povijesnog zla prikazane se sudbine koje ga trpe i koje kao jedino moralno uporište ratnog užasa nalaze u blagoslovu egzila. Nakon prelaska linije fronta, slika neprijatelja biva zamijenjana pričama o hibridnosti kolektivnog identiteta, i nošenja sa bolom kao osnovnim osjećanjem rata i postratno nadvladavanje ratne traume. Sadašnjost je uvijek prožeta prošlim, a nije izvedena u gesti osvrtanja i vrednovanja prošlosti. Pripovjedačevi likovi su emigrirali u predgrađe glavnog grada Švedske i sloboda koju imaju je samo tjelesna sloboda, fakticitet slobode. Oni se svakog dana skupljaju u klubu „Srebrenica“i sve do kraja priče ne znamo šta rade. A oni se ustvari svaki dan sastaju da bi vježbali kako da izigraju komisiju za socijalnu pomoć.

„Sastanke su imali u Udruženju građana “Srebrenica”, tu je kao konobar radio Meša, pa su do početka njegovog posla imali sat vremena, negdje uvijek u vrijeme kada se sumrak nespretno, kao djevojčica iz puberteta u djevojku, iščahuri u noć, za kafanskim stolovima koji su se na kraju svake seanse razmicali da bi Bosanci utapali svoju tugu u pjesmi i kolu. Bilo ih je trinaest.trinaest apostola tuge.“3

Likovi su stigmatizirani stvarnošću svakodnevnog života kojeg sačinjavaju automatizirani postupci ili razmišljanja o njihovoj (ne)običnosti ili nastojanje da se eks-projicirani modeli življenja razmotre u određenom ambijentu. Likovi ne osjećaju da pripadaju jednoj strani, niti da pripadaju objema stranama podjednako. Oni ne osjećaju da pripadaju bilo gdje i zato su spremni da se poigraju sa svime ukoliko to može poslužiti nekom konkretnom cilju kome teže, u ovom slučaju, dobivanju socijalne pomoći. Egzistencija likova nije osigurana, život nije savršen, osjeća se sva 3 Ibid., str.184

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 131

nepodnošljivost i deprimiranost svijeta i života koji ih okružuje. Oni žive u nekoj vrsti transcendencije – nadvisuju sami sebe. Snažan osjećaj infernalizacije svijeta produkovan je osjećajem alijenacije od njega. Degradacija koja je prisutna je samo refleksija haosa unutar nih samih. Ova vrsta proznog diskursa na izvjestan način, predstavlja i pobunu protiv stvarnosti, ali također, to je i sredstvo da se ispriča neka druga priča, da se izrazi nezadovoljstvo u društvu. Iz priča možemo izvesti i paradoksalan zaključak: riječ je i o svojevrsnom pronalaženju načina da se uživa u stanju stvari onakvom kakvo ono jeste, da se pronađe sopstveni ugao, igranje šaha, odlasci na treninge, promjene spola, iz kojeg će se nezadovoljstvo koje dolazi spolja potirati na mikroplanu, ne mijenjajući na samoj stvari ništa.

„Sutradan je kao i obično sa ajetom išao u park. Uprti na leđa to hendikepirano dijete, u desnu ruku uzme kafez sa zecom, u lijevu šahovsku tablu, i u park.“4

U kontekstu kulture i kulturalnih normi, nailazimo i na propitivanje uloge oca. Ako je otac taj koji nas uvodi u kulturu, taj koji predstavlja zabranu, onda je mirenje s njim stepenica u krajnjoj konstrukciji našeg identiteta.

„Raba je u tom trenutku osjetila kako se otac tek sada pomirio s onim što ona radi. i to je bilo važno. Uvijek je važno kad se duhovno pomiriš s ocem. Neki to negiraju, ali lažu.“5

Kroz lik Rabe nailazimo na potrebu da se književnost osavremeni, ili da se poveže sa drugim umjetnostima. Raba se bavi fotografijom, ona slika promjene prije/poslije. Njena vještina fotografisanja promjena je pitanje identiteta koji je stavljen na probu u vremenu rata i izbivanja. U tim promjenama učestvuju svi likovi i to način da se njihov cjelokupni život sastoji od dvije zamrznute fotografije, života prije egzila i života sad.

„Raba je škljocala svojim aparatom. Raba je sve hvatala, i smještala u objektiv na čijem kraju je negdje stajalo: Kako sam od muškarca postao žena. imala je osjećaj da će se tamo, na dnu objektiva, svi ti muški dijelovi resetirati u ženske, pa je zato škljocala i škljocala u zanosu.“6

Ovakav postupak intermedijalnosti provocira pitanje moći artikulacije ne samo jezikom već i slikom, razvijajući mogućnost prolaznosti kroz neprolaznost umjetnosti same. Slobodno uzročna perspektiva aktera-promatrača defnira ulogu zbiljskog u fikcionalnom, i obrnuto, predstavljajući povijesno trajanje diskursa senzibiliteta i empatije.

Priča o promjeni spola suprotstavlja se fenomenu elizabetanskog doba da sve opisuje crno-bijelom tehnikom. Patercistička dioptrija koja će učiniti sve da zaštiti falokratske diskurse ne reaguje blagonaklono na prelazak granice identitetske 4 Ibid., str.325 Ibid., str.806 Ibid., str.62


komunikacije i Nazi kroz san potiskuje neminovnu stvarnost o sinu koji će postati žena/kćerka.

„Nisam peder, rekao je Bajram. Nisi? Ne. Nego šta si? Žena. Žena!!! Operirat ću se. Otad Nazi nije imao mira. često je sanjao kako operira sina, i pretvara ga u kćerku. Najgrozniji poduhvat je bio odsjecanje penisa, i oblikovanje vagine na njegovom mjestu.“7

Osim izbjegličkih priča, priča kakvu nalazimo u romanu „Čarobnjak vode“ o Viktoru Schaubergeru, data je na izvjestan način i u ovoj knjizi, riječ je o matematičkom geniju iz Rusije, gospodinu Pipu, koji je odbio sve moguće nagrade i otišao da živi u šumu, a riješio je matematičke teoreme koje niko nije mogao. To je njegov bijeg od nečeg neizdrživog, odvratne gužve, buke, stresa. Tamo je upoznao svijet za koji nije ni znao da postoji. Svijet koji je zanemaren. Ova priča je povratak prvobitnim vrijednostima, povratak antici. On razara univezalno čovjekovo znanje i propituje ga dokazujući čovjekovu nemoć.

„Griša Pereljman je riješio Poenkareovu teoremu, jedno od nerješenih čuda matematike. Kada su mu za to dali Fieldsovu medalju, najveće priznanje iz matematike u svijetu, on je odbio i nagradu i milion dolara koji su je pratili. tada je izjavio: Šta će mi novac, kad ja upravljam svemirom... Pobjegao je od javnosti, negdje u šumu, i živio od majčine penzije.“8

Priča o Rajskoj ptici je patetično-erotska slika svijeta koja svjesna svoje otrcanosti i patetičnosti nudi se kao posljednji spas od pretencioznosti. Potraga za savršenom ženom je potraga za izgubljenim ženskim vrijednostima. Seksu kao čistoj seksualnoj mehanici je suprotstavljena erotska igra, žena je oprirodnjena i materijalizirana i odnos s njom je doživljen kao katarza.

„tako je to shvatao, cvjetovi će se otvoriti, ako budu imali ljubavi, nikako drugačije. a kojoj preciozi se otvore svi cvjetovi, bit će ljubav njegovog života.“9

Usred globalizirajućih kultura, teži se potpunoj otvorenosti subjekta i potrebi za spoznavanjem drugog i Drugosti. U sistemu kao toposu automatiziranosti pojedinac instalira koncept potrebe i brige za drugim i potiskuje tehnologizirano sveprisutno oko. Mogućnost te etičnosti u prozi je način na koji umjetnost djeluje kao jedan prostor humaniteta koji ukida davno postavljeni jaz između čovjeka i prirode. Poetska slika drugosti razrušava tehnološku kulturu dekadencije, opire se pritisku savremene mitologije, nudeći koncept etike za drugog kao moralni stav nove stilske formacije.

7 Ibid., str.548 Ibid., str.1679 Ibid., str.97

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 133

„Nazi je posve izmoren od sna prišao uključenom računaru, i na facebooku ugledao prvog svoga prijatelja. taj prijatelj bila je – žena. Htjela je da zna nešto više o njemu. Šta da radi? Nazi nije bio spreman na ovo. Šta da joj kaže o sebi? Najradije bi je obrisao s ekrana, ali osjećao je da to ne bi bilo uredu, pa, ona je PRVi prijatelj!“10

Kulturu sjećanja Jan Assman definiše kao važnu kariku u stvaranju zajednice. Nasuprot kulturi pamćenja koju čini jedno društvo, kultura sjećanja zavisi od svakog pojedinca. Meša se svakodnevno sjeća slike dječaka koji u okupiranom gradu pred kamerama uzima čokoladu od Ratka Mladića. Ta čokolada je mrlja na cijelom njegovom životu, ravna nacionalnoj izdaji. Kroz Mešino sjećanje se analizira odnos države i sjećanja, te nastojanje države da stvori temeljno sjećanje kao kohezivni čimbenik ujedinjene zajednice koju samo jedan pojedinac može uništiti. Don Kihotovski poduhvat o vraćanju 1.880.000 čokolada ratnom zločincu Ratku Mladiću u zatvor je povratak izgubljnog identiteta.

Pripovjedač također navodi stvarna djela i pisce kao vlastitu literaturu dovodeći u pitanje razdvojenost književnog i historijskog, jer oba načina pisanja svoju snagu u većoj mjeri izvode iz vjerovatnoće nego iz objektivnih istina ako se uopšte može govoriti o objektivnim istinama kada se uzme u obzir promišljanje egistencijalističkih filozofa o relativnosti pojmova istina i objektivnost.

„Vratila se i na stol stavila knjige. Erlend Loe Dopler, Chinua achebe Sve se raspada, abdolah Kader Duga plovidba praznih flaša, Jaromir Štetina Stoljeće čuda, Lloyd Jones Gospodin Pip. Za početak dovoljno.“11

Knjiga priča „Šeherezadina djeca“ pokazuje da čovjek i kada pokuša da se identifikuje sa stvarima, na kraju uvijek završi identifikujući se sa samim sobom. Na taj način se vizualizira drama egzistencije, i brojne teme koje se obrađuju kroz priče i živote likova predstavljaju spoj proticanja vremena i dokumentarnost spojenih u jednu tačku – ljudski svemir.

„Kada se nešto pretvara u geto onda ono prirodno ima osobinu da se u sebi sabija, cetripertalne sile slabe a centrifugalne jačaju, a dijelovi ako se već ne sudaraju onda imaju veću mogućnost da se upoznaju.“12

Knjiga „Šeherezadina djeca“ je stvarno poimanje života i svijeta koji stoje u svojevrsnom kontrapunktu.Ona uokviruje u svojoj strukturi prepoznatljive elemente zbilje i podataka koji verificiraju istinu. I vjerujući u umjetnost kao posljednji pojas za spasavanje afirmira intenzitet autentičnog bivanja.

Emina Selimović

10 Ibid., str.6511 Ibid., str.1212 Ibid., str.183


LJUBAVNA PJESMA O DOMOVINIVelimir Milošević: OVO JE BALKAN DRAGA, Gariwo, Sarajevo, 2014.

Knjiga Ovo je Balkan draga Velimira Miloševića objelodanjena je u povodu desete obljetnice pjesnikove smrti, a izdanje je nevladine organizacije Gariwo, u Sarajevu 2014. godine. Riječ je o izboru koji čine tri samosvojne knjige: Ovo je Balkan draga, Preko srušenog mosta i Pasternak na Mojmilu. Uokvirena je s uvodnim esejima Neprebol pjevanja Miodraga Živanovića i Knjiga srušene duše Gradimira Gojera. Tako komponirana knjiga zasigurno će imponirati starim i novim čitateljima. Bit će – kratko rečeno - snažnim impulsom obnovi sjećanja na samog autora ali i, što je važnije, novim uvidom u pjesničko djelo visokog dosega u bosanskohercegovačkoj književnosti koje se ni na kakav način ne može zaobići.

Velimir Milošević je, nije jedanput rečeno, neponovljiv i svoj, s pjesničkim djelom magijskog, gotovo ritualnog govora koji se jednostavno ne može ponoviti. Njegov govor je zapamćen po svojevrsnom panteizmu, ljubavnoj ozarenosti, po svjetlosti i svetkovinama, po koloritnim bojama, po zvukovima.

Na neki čudan način, njegovo poetsko utemeljenje izraslo iz same humanističke supstance, nije pokleknulo ni u danu kad se iznad sarajevskog Jevrejskog groblja bog Mars zaputio prema Gradu. Pjesnik, kaže Vojo Vujanović u svojoj odličnoj knjizi o Velimiru Miloševiću, prokuljalom ratu nije mogao zatvoriti vrata. Pjesnik za razliku od onih koji misle da muze šute kad pucaju topovi – brani se pred barbarizmom jedinim što ima – Perom i Tintom. Ta njegova odbrana, ta njegova višeznačna zbirka o barbarizmu, u historiji bh. književnosti predstavlja bez imalo sumnje jedno od najizuzetnijih oblikovanih umjetnina riječima.

Pjesničko jezgro Velimira Miloševića zna, čini mi se, samo za jednu jedinu temu, jer što je god diktiralo njegovo biće – o rijeci, o zemlji, o ratu, o hljebu i nožu, o sokolu i sokolaru, o dragoj i o djeci koja negdje plaču - u ispisu se konstituiralo u jedinstvenu, beskraju, ljubavnu pjesmu! U njoj nedostaje samo svjetlosti i ozarenja iz njegovih prijeratnih pjesama.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 135

Izvor ovog nepresušnog toka, ove poetske rijeke koja poznaje sve raznovrsnosti svog oblika od gorske pjenušavosti do razlivenosti i bonace pri utoku - samoreferencijalnim se refleksom određuje humusom velikog pamćenja i mudrosti: posjeduje očuđeni prostor bajke u kojem princip Zla nikad neće pobijediti princip Dobra.

To arhajsko prapočelo prepoznaje se i tamo gdje se ne imenuje, nego akustički pribiva u trajnoj melodiji, u kajdi, u čudesnoj metričkoj kajdi najstarijih slavenskih lirskih metričkih stopa (vrlo čestih sedmereca i osmeraca), pretežno u distisima, tercinama i katrenima…

Ovo je moja zemljaU zemlji moja kućaU kući moja bajkaU bajci moja dragaOko nje moja decaOvo je moja zemlja

Međutim, Pasternak na Mojmilu, savršene četverodijelne arhitekture, u cjelini je ispisan u strogim oblicima soneta.

Miloševićev stih posjeduje, kao u rijetko kojeg drugog pjesnika, gotovo savršenu melodioznost, zanatsku savršenost gnomskog obilježja, a i jedno i drugo je, također, porijeklom iz potonulih zemljopisnih prostora oralnih, epskih južnoslavenskih zemalja koja, kao naslijeđe isije i poneku davno arhiviranu staroslavensku riječ, pa prosijana i izbačena na porš, bljesne poput krhotine razbijenog i zaboravljenog zrcala…

Tako se,a na toj osnovi, prelamaju i pjesničke slike: uranjuju jedna u drugu, pa utisućenih unutarnjih slika (po igrivom sistemu babuški kojima nema kraja!) – čineći zapravo nevjerojatnu vertikalu vremenitosti oko koje se vrte historijski i nehistorijski blokovi čovjekovih drama postojanja: srednjovjekovnih sokolara, hajdučkih bandi koji na proplanku čekaju historijsku zgodu, Ferdinandove šetnje i najnovijeg slamanja i lomljena kostiju u stopama Gavrila Principa.

Susreti kataklizmičkih historijskih sekvenci sami po sebi ne bi izazvali nikakav lirski iskaz, ali u historiji je „kuća“ i u kući „draga“: iz te nužnosti, iz ojađene zemlje, iz humusa odbrane vlastitog bića koje „tijelom zaklanja svoju ljubav“ – izlijeću poetske sentence koje svojim ironijskim podtekstom produhovljuju i osnažuju pjesnikov kritički koncept historije i njezine igre: Ovo je Balkan, draga! Da, s pravom je primjećeno i podvučeno da ovdje Balkan nije (samo) toponim, nego metafora!

Miloševićev pjesnički govor na tragu je proročkog (prepoznaje se u pjesničkim tekstovima u kojima biće diktira tekst, tekstovima koje je Cvitan nekoć označio poezijom semantičkog subjektiviteta – u kojima značenje diktira biće),


Gruvaju negde topoviNe čujem ali osećam –Drhturiš u mom naručju

Ne boj se tiha ne boj setelom te svojim zaklanjamOkrenut prema strahoti_ _ _ _Gruvaju negde topoviNe čujem ali osećam –Strahom te svojim zaklanjam

Nije to ništa ljubaviSamo se nismo trebaliU ovo doba roditi. U „ratnom pjesništvu“, kako pokazuje i prethodni primjer, jezik je „doslovno

takav“, komunikativni, dnevni, eksplicitni – ali, zaogrnut doživljenom historijskom zbiljom, dobiva drugi, smrtonosni pokrov pod kojim se odvija strašna drama čovjekova opstanka: riječi, smrznute strahom – kao u paradoksu - sagorijevaju u težnji koju riječ nosi od početka svijeta: ne samo božanskog Budi nego i ljudskog Opstani!

Posvemašnje gubljenje i mrvljenje ljudskog lika, u „onoj mojmilovskoj“ budućnosti – kao povratak u gluhu prošlost, u predgovorno stanje, u krik - sublimirana u „Leleku“ u središnjem dijelu Ovo je Balkan draga, kao predvorje ponovnom sabiranje u hajdegerovskoj „negaciji negacijom“ (dr. Bajtal), a interpretiranoj po „narodnoj“ bliskosti – bio bi to prostor „bosanskog inata“ i mogućeg porijekla jednog od elemenata „čuda bosanskog otpora“.

Čitanje Miloševićevih „ratnih pjesama danas“ – nakon poplave psuedopatriotskih knjiga poezije – uvjerava me da još uvijek ima nade, da još uvijek Dobro pobjeđuje Zlo, da bajke zaista nose najveće istine a da su pjesance, krhke i fluidne, u najboljih pjesnika, proročki govori koji se ispunjavaju.

Ibrahim Kajan

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 137

NOVI HIT ŽENE–INSTITUCIJEMani Gotovac, „Ma koji život, ma koji teatar“, Profil, Zagreb, 2014.

Otprilike onoliko koliko se bavim teatrom i književnošću traje latentan utjecaj pojedinih književnika i teatrologa na moj osobni stil i način rezoniranja i artikuliranja literarne cjeline. Jedna od onih koje su nesumnjivo imale utjecaja na ono što danas promišljam u umjetničkim oblastima književnosti i teatra je svakako Mani Gotovac, žena – institucija u suvremenom hrvatskom kazalištu.

Nedugo nakon što je recentno dominantna nakladnička kuća Profil tiskala njen ispovjedni roman – dnevnik Fališ mi, možda jedan od najvećih hitova dvadeset prvog stoljeća na ovim prostorima, pod uredničkim vođstvom (opet!!!) Velimira Viskovića, pojavljuje se knjiga „Ma koji život, ma koji teatar“.

Poslužiti ću se svojevrsnim proslovom ove knjige, citiraću ga, da bi bila jasnija suštinska literarnost eseja, zapisa, sjećanja, kronologije, svega onoga što ova knjiga nosi: „...Nije ovo ni životna, ni teatrološka, ni kritička, niti samokritička knjiga. A opet nekako, sve to i jest i pomalo i povremeno. Recimo da su to hibridni zapisi od 1968. do 2013. godine. Žanrovski neodređeni...“

Dirljiv je početak ove knjige. Esej ispovjednog karaktera Željela bih napisati pismo, kao sveprisutna,

stoljećima nam poznata žudnja da postoji tamo netko kome vrijedi napisati nekoliko redaka ispovjedi inteligentna je uvodnica u stilsku briljanciju pisma teatrologa, dramaturga, jednog od najistaknutijih hrvatskih kritičara druge polovice dvadesetog stoljeća, kćerke velike kazališne glumice Marije Danire, ravnatelja Teatra &TD, intendanta dviju hrvatskih nacionalnih kazališnih kuća (HNK u Splitu i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci).

Već ovaj prološki akt pravi finu poveznicu sa hitom Fališ mi, jer je dominantna tema knjige Fališ mi ljubav i njene tragične inkantacije prema muškarcu, prema dragoj nasljednici, a u ovoj knjizi trijumfira ljubav prema kazališnoj umjetnosti!


U prvom poglavlju knjige, koje nosi naslov Euripide, zašto je opasna ona koja s tobom spava u postelji? prisutne su cjeline: Diverzantska tragedija o ženama, tko je Elektra?, Kolijevka... Ovo poglavlje završit će Gotovčeva cjelinama svojih dnevničkih bilježaka u vremenskom području 2001., 2011. i 2013.

Eseji: Majka kao mitska figura, Harlekinska kobra ili otrovni guž, Kameleonica i Jedna stara magarica su izraz teatarske dubinske proniciljivosti dramaturga i kritičara Mani Gotovac.

Teško bi bilo sastaviti jednu ovakvu knjigu a da se na njenim stranicama ne pomene Shakespeare. Sljedeća sadržajna cjelina ispunjena je upravo Shakespeareovskom fascinacijom i teatrološkim uvidima u predstave nastale na teksturama najvećeg od najvećih: Zašto ubiti Cezara?, iz dnevničkih bilježaka i tragična balada. Onoga tko je godinama pratio, pa na svoj način i drugovao sa dramaturško-teatrologijskom angažiranošću Mani Gotovac, neće iznenaditi niti sljedeće poglavlje ove knjige, nazvano Kopun – pijetao Marina Držića. Interesantno da ovo predjelište knjige Ma koji život, ma koji teatar ima i neku vrstu političko-urotničke logike, jer otpočinje Otvorenim pismom ministru kulture Republike Hrvatske, Boži Biškupiću, u povodu petstote obljetnice života Marina Držića, a završava ponovo znakovitim esejom Nasilje umjesto istine. Osim ova dva eseja u tom dijelu knjige su i lapidarno ispisane cjeline: Novac je duša ove države, ignorancija, Upad u teatrologiju, Ministre, zašto vi danas zabranjujete umjetnost i kritiku društva?

Naravno, sljedeća se cjelina knjige, logično, kotvi među zidinama od Grada. Tu cjelinu Gotovčeva je nazvala Meni je Dubrovnik sve, a ja sam njemu samo stanovnik. Dugo nisam pročitao cjelovitiji, suštinskiji, vivisektan ubod u tkivo jednog romana, kao što je to učinila Mani Gotovac pišući, odnosno predstavljajući knjigu Luka Paljetka Marin, roman o Držiću. Fascinacija Gotovčeve Dubrovnikom, njena vezanost za Dubrovačke ljetnje igre, nastavlja se i dalje u ovoj knjizi cjelinom Cruiseri i Vojnović. Tu su eseji taraca, Ljubiti živo tijelo naše žene, iz dnevničkih bilježaka (2010.) i Stradun i taraca. Sljedeća cjelina knjige posvećena je velikom ruskom avangradnom redatelju Vasiljevu i njegovoj uspješnoj kazališnoj posjeti Splitu 1987., a potom slijedi poglavlje Pustolovine s Begovićem.

Mani Gotovac je jedan od rijetkih kritičara koji se upuštao u slojevito esejiziranje u vezi sa jednim od najboljih hrvatskih dramatičara Milanom Begovićem. To pokazuju eseji: Erotika je davanje, onaj koji daje gubi ono što ima i Begović cabaret. Još jedan whisky je dio u kojem Gotovčeva tiska svoj odnos prema trima okomicama i nezaobilaznim mjestima kazališnosti danas. Taj dio donosi briljantan esej Brecht, Handke i Ciulli u Splitu.

Moglo bi se kazati da je središnji dio knjige posvećen Miroslavu Krleži. Mani Gotovac ga naziva: Krležini depresivci. Taj dio ispunjen je tekstovima: i biti u agoniji, Samo je jedan doista ozbiljan filozofski problem: samoubojstvo.

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 139

Sjetio sam se čitajući esej Krležin Kolumbo do Lokruma i natrag (1973.) uistinu briljante predstave Georgija Para na jederenjaku Santa Marija. Rekonstrukciju te predstave Mani Gotovac ne čini prepričavanjem, nikakvim naivnim doživljajima i lukrativnim fanfaronadama. Ona piše o ovoj plovidbi Admiralovoj u nepoznato sa onom potrebitom, do kraja rezigniranom grubošću, kako to Krležin tekst i zahtijeva. Tu su i tekstovi: Crtica uz mit o Glembajevima, iz dnevničkih bilježaka, Glembajevština tu među nama, u nama, s nama, Otac i sin, gospoda Glembajevi u Beogradu, Buket žutih ruža i Castelica, taj mračni predmet žudnje. Kada god se Mani Gotovac bavila zavičajnom literaturom, ali koja producira značenja daleko bitnija od zavičaja kao takvog, mogle su da nastanu cjeline kao što je: Mrdušani s lentom ili o našim identitima.

Redateljski opus Paola Magellija tretira Mani Gotovac u poglavlju Vodena gudala Paola Magellija.

Dolazak pripovjedačke ikone naših stoljeća (dvadeseto i dvedesetprvo stoljeće) Aleksandra Baricca, čini poglavlje Bariccovi oceani i Vacisova duhovnost.

Kao što sam govorio u ovom tekstu da je središnji predio knjige posvećen neutaživoj želji Mani Gotovac za idealnim postavkama Miroslava Krleže na našim kazališnim daskama, tako sad slijedi poglavlje koje nije samo svjedočanstvo jedne ravnateljice, već mnogo više od toga...

Poglavlje nosi naslov teatar &tD – samo nekoliko motiva. U godištima između 1992. i 1998. kao ravnateljica Teatra &TD napisala je Gotovčeva eseje, koji već svojim naslovima govore o suštinskoj zapućenosti ove hrabre žene u orijašku borbu sa onima koji ne znaju što je nama teatar?! To su eseji: Mrzim ravnodušnost, Porodiljsko-ironijski pristup, Žanrovska neodređenost, Kazališna moderna u djelima teatra &tD i Emotivni naboj. U ovom dijelu knjige uz tekstove Francuski paviljon i Što te nema, što te nema, više je nego slojevita analiza redateljske poetike Bobe Jelčića (Nesigurne priče ili Bobo Jelčić).

Jedna crnohumorna, na neki način paradoksalna literarna cjelina je i Smrt u teatru, a cijelo poglavlje završava se tekstom Pisac traži dramskog pisca ili o Vladi Gotovcu.

Samo je Mani Gotovac, inače jedina žena koja je u hrvatskom kazalištu vodila u dva navrata nacionalne kazališne kuće, mogla ispisati poglavlje Smiješna figura intendantice.

Nekada živeći u Splitu, nekada odrastajući u tom gradu pod Marjanom, začete su brojne želje, mogućnosti, ali i trajni infantilitet ove autorice. Zato je poglavlje Split, dušo moja, zašto se snebivaš? više od svjedočanstva, više od onoga što čovjek može dati gradu koji mu ne uzvraća pravom mjerom??!!

Slična je i cjelina koja slijedi: Rijeka, život iznova. Interesantno je da u ovoj cjelini osim naslova posvećenih pojedinim kazališnim predstavama i književnim


djelima su zanimljive refleksije na dramsku prvakinju Nevu Rošić, Nenada Šegvića, zatim analiza Riječkih ljetnih noći 2007, pa onda teatrologijski portret koreografa Staše Zurovca...

Završno poglavlje ove knjige uz obvezatne Dnevničke bilješke donosi i vlastiti autoričin dramaturški uklon, tačnije kazati dramatizaciju njenog prethodnog hita Fališ mi. Taj svojevrsni dramolet kao posebna cjelina u ovoj knjizi dopunjuje sliku o raznoslojnom djelu Mani Gotovac i nosi karakterističan naziv Pričaj mi o Gorkome.

Knjiga Mani Gotovac potvrđuje da je ova prva žena selektor Sterijinog pozorja iz Novog Sada, urednica kazališnih časopisa Novi prolog i Prolog, nakon knjiga tako prolazi Glorija, Dubrovačke mišolovke, Fališ mi, zima/proljeće, Fališ mi, jesen/ljeto, i Fališ mi u proljeću, u jeseni, u ljetu i zimi uspjela napraviti književnu sintezu u kojoj nije beznačajan niti foto materijal koji prati njenu bogatu aktivnost, ali i preslici kritičkih i kroničarskih tekstova o djelatnosti Mani Gotovac kao intendanta, teatarskog maga i žene koja je odolijevala brojnim neprijateljima, ne samo u teatru već i u hrvatskom društvu u najširem smislu. Knjiga koja zaslužuje pozornost književne kritike, poglavito.

Gradimir Gojer

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 141

PRIPOVJEDAČKA HALKASafet Berbić, Fatimina ruka, Bosanska riječ, 2. izdanje, Tuzla, 2012.

U bosanskohercegovačkoj književnosti malo je napisano o rudarima i njihovim životima. Rudarstvo kao jedna od najvažnijih privrednih grana, vjerujemo, zaslužuje da se literarno uobliči i sačuva u sjećanju i pismu. Jedna od bitnijih činjenica, kada se govori o rudarstvu i rudarima naših zavičaja, jeste da se njihov položaj danas u odnosu na prije nekoliko desetljeća jako malo izmijenio. Sve vrijeme rudari daju najbolje od sebe, vadeći iz utrobe zemlje ono što je nama, koji se ne razumijemo u taj plemeniti posao, jako neophodno: ugalj kao energent kojim se grijemo i kao hljeb onima koji ga vade. Kako god, sigurno je da položaj rudara danas i nekoliko desetljeća prije ostao je na margini našeg društva. To, naravno, može biti razlogom nekome da taj položaj i rudarstvo kao privrednu činjenicu uobliči literarno i na kakav-takav način vrati jedan dug tim ljudima – rudarima. Istini za volju, književnost ne mijenja svijet niti je moguće književnošću promijeniti položaj bilo čiji, bilo kakav. Dovoljno je kazati da pisanje o rudarima i zalaganje za njihov bolji položaj jeste vraćanje na jedan simboličan način duga svome zavičaju. Tu, prije svega, mislimo na one pisci koji su određeni tim zavičajem i hljebom. Bez obzira što naše društvo ostaje nijemo na svaku vrstu nepravde, pisanje o nepravdi jeste jedan vid društvenoga angažmana na ovaj ili onaj način: bilo u štampi bilo u mediju kakav je književnost.

Jedan od romana koji se bave rudarenjem jeste Fatimina ruka autora Safeta Berbića. Berbićev roman, zamišljen kao oda pisanju, kako to veli u recenziji Mirzet Hamzić, napisan jednim postmodernističkim manirom jeste kazivanje o Bosni, o rudarima, o socijalističkoj Bosni i Hercegovini, odnosno roman koji u vremenskom toku sublimira prijeratno, ratno i poratno vrijeme. Otuda ovaj roman postaje ne samo priča o rudarima, što u prvom planu to i jeste, nego i kazivanje o zavičaju u jednom najširem smislu. Berbić se ovim romanom pridružuje piscima kojima je poetski credo postmodernizam i Fatimina ruka je roman koji sumnja u vlastito postojanje, u zavičaj, dajući onima koji čitaju da, ukoliko hoće, povjeruju ili ne


povjeruju, naprave paralele koje su i više nego izvjesne sa hijeropovijesnim Jusufom, sa literarnom tradicijom (na jednome mjestu imamo opis Zolinog romana), sa sadržajem romana koji odgovara u duhovnom i egzistencijalnom smislu romanima koji prethode Berbićevom i historijom, odnosom pojedinca naspram vlasti, politikom bosanskohercegovačkoga prostora na kojem se lome odnosi veliki sila. U tom historijskom bunilu i sveopćem haosu nalazi se čovjek sa svojim brigama i problemima sa onim što ga u zavičajnom smislu određuje: upitnost egzistencije i nemanje slobode koja jeste najljepša civilizacijska tekovina. Sloboda u svakom smislu predstavlja vrijednost jednoga društva. Berbić ovim romanom pokušava na jedan način, možemo reći, u formi imperativa ostvariti međugeneracijski dijalog. U romanu postoje dva narativa toka: prvi jeste Jusufova bilješka o sebi i vremenu u kojem živi, drugi jeste čitanje, tj. pokušaj sina Mirze da napiše roman o svome ocu čitajući njegove bilješke. Na početku romana postoji sumnja u vlastito pismo. Onaj koji piše i onaj koji čita jesu na rubu razumijevanja. Sin, pokušavajući razumjeti očeve bilješke, na više mjesta ostaje konsterniran, zbunjen očevim bilješkama. O čemu se, naime, radi? Berbić ovim romanom iznevjerava naš herojski život, odnosno Mirza, čiji je horizont očekivanja u vezi sa ratom herojski, ostaje uskraćen time budući da otac Jusuf o ratu ne piše u hvalospjevima, nego je rat jedna destrukcija i dezintegracija zavičaja, anatema koja se hrani ljudima i njihovim sebstvima. Berbić ne želeći se pridružiti onima kojima je zadaća glorifikacija prethodnoga piše:

“Nisam se mogao načuditi ovim redovima: zar je moguće da moj otac ovako slika rat? kakvo ga je to raspoloženje uhvatilo? gdje je patetika? gdje je oduševljenje pojedinačnim podvizima i kolektivnim herojstvom bosanskohercegovačkih patriota o kojima je toliko volio pričati? i taman kad sam pomislio da gornje redove jednostavno izbrišem Jusuf me ponovo iznenadio.” (Berbić 2012:281)

U svojim bilješkama Jusufu jedino ostaje žal zbog toga što nije bio u prilici da fotografiše rat, taj užas i smrad civilizacije, da fotografiše Danteov Pakao u blatu, sva materijalna dobra koja bivaju natovarena na kamione, leševe i životinja i ljudi itd. Na koncu, Jusuf u svojoj kontemplaciji zaključuje da je rat stvar nadmudrivanja, štaviše, divna stvar. Kad se već ne može bez rata, neka rata bude, ali bez ubijanja. Jedna utopijska misao vođena je njegovim saznanjem da oni koju su u ratu znali živjeti u miru ne znaju. U miru umiru oni koji misle da su rat preživjeli. Otuda ovo nije roman o kolektivnom herojstvu. Prije će biti da Fatimina ruka problematizira zavičaj i njegov povijesni usud. Koliko god je ovo roman o rudarima, ovaj roman je i kazivanje o bosanskohercegovačkome zavičaju u političkom, administrativnom, antropološkom i ratnom smislu u zadnjih blizu stotinu godina. U poratnoj Bosni i Hercegovini desila se destrukcija svake vrste. Berbić na jako eksplicitan način

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 143

opisuje svadbene običaje sjeveroistočne Bosne i na jedan način ovo je roman koji čuva tu vrstu kolektivnog sjećanja, ali i propituje i sumnja u kolektivne herojske priče, odnosno Jusuf Halka demistificira rat i o ratu i ratnim zbivanjima unutar organizacijskoga smisla piše na jako otvoren način: na koji način se zloupotrebljava rat?! U jednom takvom povijesnom lomu i beznađu postoje oni, u sistemu upravljanja, koji povijest materijaliziraju, ostvarujući svoj interes progovaraju u ime kolektivnog zanosa. Kolektivni zanos prestaje onda kada rat ubija one koji misle, da se vratimo malopređašnjoj misli parafrazirajući Brku, da su ga preživjeli. Jusuf Halka je lik koji od običnoga rudara pa sve do rukovodećega kadra u rudniku i učesnika u ratu i poratnom vremenu postaje čovjek koji živi dva života: svjedočeći potpunu destrukciju života Jusuf bilježi svoje strahove, sumnje i na takav način pokušava sebe razumjeti. Ipak, Jusuf Halka nije u političkom smislu (u poratnom vremenu) uspio ostati čist u odnosu na ratno vrijeme. O tome ćemo nešto i kazati u ovom radu.

No, recimo i ovo. U pripovjedačkom smislu Mirza pokušava napisati roman, rečeno je, o svom ocu. Na jedan eksplicitan način onaj koji piše i čita (u ovom slučaju je to Mirza) ostavlja u amanet, u obliku imperativa, roman koji piše o ocu Jusufu (gdje je otac Jusuf onaj koji bilježi; često se sjeća intimnih, porodičnih priča svoga oca) svom sinu Sulejmanu. Na ovakav način Berbić je uspio ostvariti, figurativno govoreći, pripovjedačku halku, koja je, budi rečeno, uvijek otvorena. Takva halka očekuje novo čitanje i propitivanje zavičaja. Ta halka jeste zavičaj sa svojim ideološkim, historijskim, političkim i svim drugim uokvirenjima. Naime, na ovakav način onaj koji piše Mirza, odlažući roman čuva sjećanje na zavičaj. Na ovakav način Berbićev roman ostaje u pripovjedačkom i sadržajnom smislu otvoren. Istina, vjerujemo da je pomenuti imperativ mogao se i na drukčiji način napisati a da, pri tome, ne bude narušen pripovjedački postupak. Zapravo, Fatimina ruka je roman koji je napisan iz druge ruke, rukopisa: bilješka postaje motiv sinu da napiše roman o ocu i nastavi tako priču o porodici Halka. Istina, odnos između oca i sina je jako implicitan. Sinu je jedini izvor kojim pokušava razumjeti sebe i zavičaj očeva bilješka. Na ovakav način napisan Berbićev roman ostvaruje se kao i hronika porodice Halka, ali i zapis o rudarskom životu i svadbenim običajima Tuzle i okolice. Koliko god je ovo roman o rudarima on je i roman o političkoj i administrativnoj Bosni. Ono što jeste sporno u ovom romanu je, naravno, njegov historijski okvir. Šta ovim pokušavamo kazati? Oko povijesti i agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina prošloga stoljeća isplele su se takve priče gdje se minimizira žrtva a glorificira zločinac.

U romanu je na jako zanimljiv način konstruisano vrijeme između očeve bilješke i sinovljeva romana pa se stječe dojam da se priče preklapaju na rubu stvarnosti u koju možemo sumnjati, ali i pokušati razumjeti vremensko-prostorni


okvir u kojem je smještena priča o porodici Jusufa Halke. Upravo na tome tragu, u kontekstu tranzicijske Bosne i Hercegovine, da se razumjeti Jusufov odnos prema aparatu vlasti, prema svojim strahovima i očekivanjima. Ranije smo kazali da je Jusuf Halka u ratnom vremenu uspio sačuvati svoju čast dok u poratnom vremenu on postaje čovjek koji nije uspio sebe sačuvati od aparata vlasti. U takvoj vremensko--prostornoj odrednici Jusuf, zbog svojih erotskih snova prema Zulejhi, biva primoran promijeniti radno mjesto a to čini na način da ide na noge vlasti, koja o njemu dosta više zna no što on može i pretpostaviti. Preko čovjeka, koji se bori sa svojim strastima prema Zulejhi, Jusuf postaje neko ko se potčinjava vlasti, odnosno Nifak, koji je paradigma tranzicijskih vladara u Bosni i Hercegovini, postaje paravan (Nifak Paravan) i Jusufu za novo radno mjesto. Ipak, valja to reći da Jusuf ostaje u određenoj mjeri, za razliku od onih ljudi koji u ideološkom smislu postaju podanici, na distanci, rezigniran činjenicom da spašavajući sebe ne može promijeniti sistem. Svoju čast pokušava sačuvati u bilješkama u kojima je Jusuf Halka čovjek koji progovara iz sebe, iz svoga sebstva u odnosu na rukovodeća mjesta sa kojih se govori u ime institucije. Na tome planu, Berbić je Jusufu suprotstavio Zula Kifla, prijatelja mu i slobodnoga čovjeka koji mašta da svijet postane slobodna govornica na kojoj će svako reći što mu je po volji, bez ustezanja. Razlika između njih dvojice očita je: dok Jusuf u stvarnosti progovara iz određenih društvenih okvira, Kifl to čini na jako otvoren način budući da je njegova pozicija čovjeka koji nije u hijerarhiji vlasti. Naime, Kifl se ostvaruje kao dvorska luda koja pomjera granice i time, onima koji ga jednom na trgu dok je govorio u ime čovjeka i slobode slušaju, sužava njihova stremljena kao slobodnomislećih ljudi. Kifl, ostvaren na ovakav način, onima koji ga slušaju ili bi ga mogli poslušati čini se jako neozbiljnim čovjekom za razliku od Jusufa, koji progovara iz date mu društvene funkcije. Sigurno je da je i Kifl među onima koji popunjavaju društveni okvir bilo da govori u ime slobode (na trgu) bilo da sa distance progovara o društvu. Kad smo već spomenuli vremensko-prostorni okvir treba naglasiti slijedeće: u romanu je na eksplicitan način predočeno vrijeme koje će se desiti, ali se nije ostvarilo čime se otvara mogućnost da Fatimina ruka doživi drugi roman.

Fatimina ruka, napisana u periodu tranzicijske Bosne i Hercegovine, jeste alegorija našega zavičaja kako u političkom tako i svakom drugom smislu. Ovo je roman koji je kazivanje o rudarima i običnim ljudima koji, vezani svojim zavičajem u najužem smislu, zbog istoga stradavaju. Ako hoćemo ovaj roman se može čitati u ljubavnom ključu i onda ćemo razumjeti Jusufova strahovanja i nadanja. Tek tada, kada se Jusufova sudbina sagleda u intimnom i političkom kontekstu, daje nam se naša zavičajnost koju bi danas trebalo ponovo pročitati i pokušati razumjeti.

Sead Husić

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 145

PJEVANJE AFRICI Tomislav Marijan Bilosnić: aFRiKa, Udruga 3000 godina za dar, Zadar, 2011.

Malo je pisaca u Hrvata koji su sa tolikim žarom i zanesenošću odani književnom stvaralaštvu kako to čini i djelom dokazuje Tomislav Marijan Bilosnić. Daleko je više onih koji su književnu prepoznatljivost i nezasluženu slavu stekli za kavanskim stolom te druženjem i prijateljevanjem sa promotorima pisane riječi u tiskanim ili elektronskim medijima.

Bilosnić je na balkanskim književnim prostorima prisutan gotovo pola stoljeća. U tom je vremenu napisao i objavio osamdesetak knjiga poezije i proze, čime se svrstao u red najplodnijih autora s hrvatskog govornog područja od Marulića do današnjih dana. Njegova djela uvrštena su u brojne preglede i antologije, a prevedena su na petnaestak stranih jezika.

Raznovrsnost i bogatstvo tematskog opusa Bilosnićevog književnog djela omogućila su mu stalnu prisutnost na stranicama književnih listova i časopisa kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama. Njegova haiku poezija posebno je dobro primljena u Japanu, kolijevci haiku pjesništva, gdje je zaslužio i uglednu književnu nagradu.

Uz ove kratke napomene o literarnom stvaralaštvu Tomislava Marijana Bilosnića treba svakako spomenuti i njegovu slikarsku nadarenost koja je obilježena s pedesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. I u toj grani umjetnosti Bilosnić se potvrđuje kao iznadprosječni pregalac iza kojega stoji više stotina urađenih slika, crteža i umjetničkih fotografija. Sve to, pridodano naprijed spomenutim knjigama i tisućama objavljenih putopisa, novinskih članaka i drugih pisanih tvorevina otkriva veličinu djela autora koji je tek navršio 65 godina života. Posluži li ga dobro zdravlje, što mu od srca želimo, ovaj će niz biti još duži i impresivniji, na radost svih koji vole dobru knjigu i lijepu sliku.

Za njih, kao i za sve druge čitače nadahnute poetske riječi, Bilosnić je pod kraj 2011. godine objavio novu pjesničku zbirku pod asocijativnim naslovom Afrika. Zbirka je posvećena crnom kontinentu posvemašnje gladi i siromaštva u tamnom vremenu lažnog izobilja u kojemu pleme bogatih tlači milijarde jadnih i nemoćnih.


Ta se tragika događa u godinama secesija i recesija na jednoj, te fuzija i poguzija na drugoj strani. U danima bijede i umiranja i noćima sjaja i glamura. Tu, blizu nas i u nama samima. Onako kako se događa onima do kojih nam nije bezuvjetno stalo. A ne bi trebalo tako ako ima Boga i ako je Bog uz nas. Jer...

„Bog je najsretnijiKada se njegova djeca igraju“.Tako zaključuje poet u pjesmi čiji naslov, Crnac plavih očiju sugerira povijesnu

vezanost sjevera i juga i današnju bliskost istoka i zapada.Nudeći svoju viziju poetizirane Afrike kao lijek za boli teško oboljelog svijeta,

pjesnik nas upućuje i na druge moguće metode alternatvnog liječenja koje su običnom puku dostupnije od skupih lijekova gramzivih farmaceutskih tvrtki. Lijepa riječ liječi ljudsku dušu bolje i uspješnije od neispitane kemije oplemenjene opravdanom sumnjom i jasnim kontraindikacijama. Snaga lijepe riječi, ružnu stvarnost liječi!

Izborom Afrike kao tematskog okvira za raskrinkavanje istine o suvremenom svijetu koji je opterećen kontroliranim revolucijama i nekontroliranim ratovima za prirodna i društvena bogatstva, Tomislav Marijan Bilosnić jasno se stavlja na stranu potlačenih i u obranu njihovih prava na život i mir. Ljudskome nemiru i nezasitosti on predočava skladnost prirode i životinjskog svijeta. U toj harmoniji izvornog i lijepog, u atmosferi uzajamnog razumijevanja, opstaju i vrijedni mrav i šareni leptir i nakostriješeni lav. A sve zahvaljujući postupanju sukladno zadanim prirodnim zakonima po kojima svatko uzima ono što mu i koliko mu treba, a ne iznad toga. Takvom se suglasju ljudski rod opire, dajući zlu - prednost ispred dobra. I zato imamo gladne i bogate. Imamo bezroge, ali i rogate. Crnoga vladara koji jede djecu. Bijelog tiranina koji pije krv.

Tuga i žal pjesnikova izvire iz mnogih stihova koji slave dobro a preziru zlo. „afrika je slavlje života...i Hemingway se u africi budio sretan...“podsjeća nas pjesnik, ne zaboravljajući naglasiti kako gladna crna djeca od

gladi pobijele. A tu sliku pretvorbe crnoga u bijelo ne vide oni koji se igraju bojama i sudbinom svijeta. Ne vidi je, nažalost, ni prvi lider najmoćnije sile današnjice porijeklom Afroamerikanac, kojemu su puške važnije od kruha. Kojemu je nafta važnija od vode. I koji nas gura na rub potonuća po nalogu onih što vladaju Zemljom.

Afrika je krik protiv bezdušnosti. Tiha patnja ptice slomljenoga krila. Izgubljena arka u moru vremena. Otrgnuti biser s kraljičinog vrata. Afrika je pjesma nikad dopjevana. Zapisujući stihove o Africi Tomislav Marijan Bilosnić otvoreno se pobunio protiv mračnih sila i zala današnjice, svjestan da time neće promijeniti, ni svijet niti ljudsku svijest, ali da će pjesnički odužiti dug. I u tome je naumu uspio, ma koliko će mu neki zamjeriti. Na nijansi boje i na snazi riječi. A možda i zato što poznaje život, bolje nego oni koji ga ne štuju.

Ivo Mijo Andrić

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 147

AUTORI U OVOM BROJU


GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 149

Sanella Cero Boškailo, pjesnikinja (Livno, 30. 9. 1974. Livno). Osnovnu školu završila u rodnom mjestu, srednju ekonomsku u Konjicu, a Pedagošku akademiju i Fakultet humanističkih nauka u Mostaru. Živi u Mostaru.

Adnan Džolota, pjesnik (Gacko, 27. 5. 1973.) Osnovnu i srednju školu završio u Mostaru, gdje je i diplomirao na Fakultetu humanističkih nauka. Dobio je nagradu „Slova Gorčina“ za rukopis kasnije objavljene knjige pjesama Kraljica mijena. Živi u Mostaru.

Žarko Đurović, pjesnik, akademik CANU (Bogmilići kraj Danilovgrada, 24. 11. 1928.). Školovao se u Novom Pazaru, Trebinju, Danilovgradu, Nikšiću i Beogradu gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Sudionik NOB-a; bio robijaš na Golom otoku. Objavio više od 60 knjiga poezije, putopisa, eseja i kritika. Među njegovim knjigama, ističu se naslovi: Prolegomena za noć, Ptice i nesanice, Hipnotički gong, Mjere i tumačenja, Grlom u snoviđe, i dr. Prevođen i nagrađivan. Član Udruženja književnika Crne Gore.

Danja (Gašpar) Đokić. pjesnikinja (Ploče, Hrvatska, 5. 10. 1960.). Objavila devet pjesničkih zbirki, među kojima su: Mirisni tragovi u meni, Dah proljeća u sazreloj jeseni, Ravnoteža svemira u kojoj smo se sreli, Mjesec u suzi, Motiv za etidu, Svedan za sve moje, itd. Nagrađivana. Živi u Sarajevu.

Gradimir Gojer, pjesnik, redatelj i teatrolog (Mostar, 1951.). Knjige poezije: Večernje ispovijesti, Capuccino u Caffeu Mahhattan, Kaze iz Ferhadije, Breze crvene, Euripidova kostrijet, Epitaf za zvjezdoznanca, Klecalo pape Franje i dr. Nagrade i priznanja: Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Kočićevo pero, Grozdanin kikot i Sloboda. Član je Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, Mediteranske akademije iz Struge i Društva pisaca BiH, kojem je bio i predsjednikom. Živi u Sarajevu.

Željko Grahovac, pjesnik i esejist (Zenica, 10.7.1955.). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Djela: poezija - Sveto rastrojstvo, Kamen krcat je suncima, Bol, boja Božje milosti; eseji – anđelko Vuletić, pjesnik žeđi i poruge, Staništa i prominuća svjetlosti (monografija o V. Lukiću). Priredio je nekoliko antologija, od kojih je najpoznatija Ponestaje prostora. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa “Život” i”Bosanske vile”. Dobitnik je nagrade za najbolju knjigu objavljenu u Ze-Do kantonu u 2008. godini. Član Društva pisaca BiH. Živi u Zenici.

Emsura Hamzić, pjesnikinja, (Sveti Nikola, 1958.). Diplomirala na Filozifskom fakultetu u Sarajevu. Objavila je niz knjiga poezije, proze, drame i eseja, među kojima su: Ugljevlje, Jerihonska ruža, tajna vrata, Boja straha, Sirius, Večeri na Nilu, Jabana, Smaragdni grad itd. Uvrštena u niz pjesničkih antologija, prevođena i nagrađivana. Članica je Društva književnika Vojvodine i Društva pisaca BiH, Udruženja književnika Srbije, te Srpskog književnog društva. Živi u Novom Sadu i Sarajevu.


Rešad Majo Otan Hasanović, pjesnik (Redžići kraj Bratunca, 12. 7. 1962.). Objavio je kratke proze Kraj mita o kućnom faraonu, Grafičar, Tuzla 1991., zbirku poezije tranzistor, Bosanska riječ, Tuzla 2012., roman Lavabo i suze, Bosanska riječ, Tuzla 2014. Od 1992. godine živi u Finskoj, na pola puta između Cape Towna i Bangkoka. Član je Društva pisaca BiH.

Nedžad Husić, pripovjedač (Tuzla, 1989.). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Kratke priče objavljivao u zbornicima Graditelji mostova, Izvan dometa, Rukopisi te u časopisu Život. Dobitnik je nekoliko nagrada na književnim konkursima za kratku priču, među kojima je i ovogodišnja nagrada na Susretima Zija Didarević. Živi u Lukavcu.

Sead Husić, pjesnik i esejist (Tuzla, 28. 04. 1986.). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Objavljivao u časpisima: Život, Motrišta, Behar, Riječi, Pismu itd. Kod izdavača mu je pripremljen pjesnički rukopis za tisak, prva zbirka poezija Na tragu modernizma. Živi u Banovićima.

Boris Jovanović Kastel, pjesnik (Trebinje, 1971). Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske provenijencije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva. Objavio je niz knjige poezije i tri knjige izabranih eseja: Kad zamirišu kajanja, Prstenje pomorja, anatomija sredozemnog dana, Mediteranski heksateuh, Ego mora i druge, te dva izbora pjesama na engleskom i slovenskom jeziku. Zastupljen u domaćim i svjetskim antologijama. Nagrađivan. Živi u Podgorici.

Ibrahim Kajan, v. Život, br. 1-6, 2009., str. 275

Merima Omeragić, Magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavila oko 50 naučnih i stručnih radova. Nagrađena rektorovom Zlatnom značkom. Sa B. Krivokapićem, (Novi Sad) i M. Klarić (Šibenik) uredila je PitchWise –Zbornik poezije i kratke proze (2012). Suautorica je u zbornicima Neko je rekao feminizam? – Kako je feminizam uticao na žene XXi veka (4., bh. izdanje) i Više od etikete (2013). Živi u Sarajevu.

Nadija Rebronja, v. Život, br. 1-2, 2014., str.147

Šaban Šarenkapić, pjesnik i pripovjedač (Novi Pazar, 1956.). Knjige pjesama: Kućna nega; Učena voda; imperija hleba, Zemna snaga; Stambolska sprema; Memorijalne ploče; Lirika manjinstva; Maternji geto; izabrane pjesme; Zemna ostavština. Clan Društva pisaca BiH. Živi u Novom Pazaru.

Amir Talić, pjesnik (Sanski Most, 5. 4. 1953.). Profesionalni je kniževnik i novinar. Tokom rata 1992.-1995. zbog svog angažiranja protiv nasilja u BiH hapšen je i zatvaran od vlasti Republike Srpske BiH. Djela: Paoci uma, Može li snijeg da bude lud, Vilini konji, Prah

GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. � 151

i polen, Mali logor,Samica, Vraća se kući bosanski kralj, trojanski konj – i druga. Prevođen. Dobitnik više nagrada za poeziju, među kojima i Društva pisaca BiH. Živi u Sanskom Mostu.

Stjepan Zelenika, pripovjedač (Kiseljak, 21. 11. 1958.). Knjige: Kreševski zapisi, Cuvari vremena, Zaputivići – Obiteljski album i dr. Živi u Kreševu.

Lejla Žujo-Marić, (Mostar, 27.6.1984.). Diplomirala i magistrirala na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Autorica je nekoliko naučnih i stručnih radova iz oblasti bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti.


Glavni i odgovorni urednici “Života” od osnivanja 1952., do danas, bili su:

MARKO MARKOVIĆ, ILIJA KECMANOVIĆ, EMIL S. PETROVIĆ, HAMID DIZDAR, MEŠA SELIMOVIĆ, MAK DIZDAR, ALIJA ISAKOVIĆ, VESELKO KOROMAN,

ALIJA ISAKOVIĆ (ponovno), MIRKO MARJANOVIĆ, STEVAN TONTIĆ, RANKO SLADOJEVIĆ, MILJENKO JERGOVIĆ, NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ,

IRFAN HOROZOVIĆ, ŽELJKO GRAHOVAC, ALMIR ZALIHIĆ

Ovaj broj časopisa objavljen je uz financijsku pomoć Fondacije za izdavaštvo / nakladništvo FBiH

Documents

SARAJEVO GOD. LXII BROJ 5-6, 2014. CIJENA: …...isto obavi ranije i preživi pad koji niko ne može preživjeti jer prvi kao invalid nije mogao biti prvi ali je zato nadživio onog