Godina V., broj 2 (9), Široki Brijeg, srpanj – prosinac 2012., cijena 3 KM (12 kn)

Spt o p a m a

o b i j e n i h»Fra Leo Petrović i 65 subraće«

Glasilo Vicepostulature postupka mučeništva

Nakon što su pobijedili, komunisti uhićene Hrvate vode Križnim putem kroz čitavu

novoosnovanu državu Jugoslaviju i revno ih ubijaju. Samo oko Radimlje kod Stoca

računa se da su ih pogubili čak 10.000. Prema svjedočenjima tu su ubijeni i neki hercegovački franjevci. Tražimo ih i želimo ih barem popisati.

Tražimo svjedočenja glede njihova pogubljenja.Ako išta o tome znate, dojavite što prije Vicepostulaturi.

Također dojavite ako ste na njihov zagovor dobili neku milost ili čudo.

D ragi čitatelji!

glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, V., 2 (9), Široki Brijeg, 2012.

Glavni i odgovorni urednik: fra Miljenko Stojić, vicepostulator

Lektura i korektura: Zdenka Leženić

Adresa:BiH: Kard. Stepinca 14 88220 Široki BrijegHR: Franjevačka 14, p. p. 220350 Metković

Veza:tel.: (039) 700-325faks: (039) 700-326e-pošta: mostar@pobijeni.infointernet: www.pobijeni.info

Grafički prijelom i tisak: FRAM-ZIRAL, Mostar

Glasilo izlazi polugodišnje: siječanj i srpanj

Cijena pojedinog primjerka:3 KM; 12 KN; 3 EUR; 5 USD

Godišnja pretplata (s poštarinom): BiH 7,5 KM, RH 33 KN, EU 6 EUR, SAD i Kanada 10 USD

Zastupništvo, distribucija, pretplate Ihtis, Zrinskih i Frankopana 22, 88000 Mostar; mob.: 063-837-002; e-adresa: udrugaihtis@gmail.com

Računi za pretplate: BiH (Ihtis Mostar): ProCredit Bank d.d. Sarajevo, poslovnica Mostar – 1941053316700142HR (Tihomir Čule): ZaBa, poslovnica Metković – 2360000-3610872394 INOZEMSTVO: IBAN: BA39 1941 0533 1670 1209; SWIFT CODE: MEBBBA22

ISSN: 1840-3808

Iz ljetopisa 4

Podsjetnik 15

Povjerenstva 25

Stratišta 27

Istraživanja 30

Glas o mučeništvu 36

Glas o znakovima 38

Pobijeni 40

Odjek u umjetnosti 50

Razgovor 52

Iz Vicepostulature 58

3

Sp

R i j e č u r e d n i k a

fra Miljenko Stojić

2012.2

pa ne ćemo sada to spominjati. Važno je samo istaknuti činjenicu da konačno naj-viša crkvena razina ustrojstveno staje iza pronalaženja mučenika, a ujedno i žrta-va koje je zločinački komunistički sustav ostavio iza sebe na području gdje živi Cr-kva u Hrvata.

Hvala Bogu, Vicepostulatura se pri-bližava trenutku kada će mjesnom bi-skupu don Ratku Periću moći podnijeti sve što je potrebno pa da se i službeno otpočne s postupkom mučeništva naše pobijene braće. Ponovno pozivamo sve one koji mogu nešto posvjedočiti ili znaju za svjedoke te imaju neke dokumente da nam to što prije jave. Stvar je to sviju nas, a Vicepostulatura samo ima zadatak bli-že se o svemu brinuti. Samo će kršćanska svijest i jedinstvo spasiti ovaj svijet, a ne nekakav novi svjetski poredak.

Drago mi je da lijepo napreduje i rad povjerenstava za uređivanje i obilježa-vanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina. Krenuli su i oni u Čitluku, na čemu im čestitam. Po drugi put, najprije je to bilo u Neumu, jedno povjerenstvo na dosto-jan način pokapa pronađene. Dogodit će se to 29. srpnja na Širokom Brijegu kada ćete već imati u rukama ovo glasilo. O svemu ćemo podrobnije pisati u sljede-ćem broju.

Istina čeka da ju otkrijemo. Nemoj-mo se bojati i pustimo ju u svoj život.

Mir i dobro!

Opet nam nedostaje stranica da bi-smo u ovo glasilo stavili sve ono što smo pripremili. Ali to je i dobro jer potvrđuje da govor o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca kao i o drugim komunističkim zločinima učinjenima tijekom Drugog svjetskog rata i poraća nije stao. Potreb-no je konačno doći do istine o tom vre-menu da bismo se kao društvo sazdano na demokratskim temeljima mogli okre-nuti sadašnjosti ovakvoj kakva već jest. A kao kršćani još jedanput ćemo spoznati snagu izrjeke iz prvih kršćanskih dana da je krv mučenika sjeme novih kršćana.

Svih smo se tih događaja i te kako sjećali 25. i 26. travnja ove godine u Za-grebu na Međunarodnom znanstvenom simpoziju »Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine«. Prire-dila ga je Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Vicepostulatura je imala čast da je od samog početka sudje-lovala u radu Komisije i sukladno tome u pripremanju simpozija. Najprije su struč-njaci progovorili o naravi i biti komuniz-ma kao zločinačkoj ideologiji. Nakon toga predstavnici pojedinih biskupija i redovničkih zajednica prikazali su kako se ta ideologija obrušila na njihove člano-ve. Budući da su u posljednje vrijeme ni-knule različite postulature i vicepostula-ture, bilo je potrebno da i one iznesu tijek i plodove svoga rada. Naravno da je sim-pozij urodio i određenim zaključcima, ali o tome je malo opširnije rečeno u glasilu

Dekret pape Urbana VIII.

U skladu s dekretom pape Ur-bana VIII. i uredbom II. vat. sabora izjavljujemo da ne želimo preteći sud Crkve kome se potpu-no podvrgavamo. Riječi »muče-nik«, »mučeništvo«, »čudesa« i slično imaju u ovom glasilu samo vrijednost ljudskog svjedočenja.

Istraživanja 30 Iz Vicepostulature 58

I Z S A D R Ž A J A

pobijeni.infointernet: www.pobijeni.info

Grafički prijelom i tisak: FRAM-ZIRAL, Mostar

Glasilo izlazi polugodišnje:

Cijena pojedinog primjerka:3 KM; 12 KN; 3 EUR; 5 USD

Godišnja pretplata (s poštarinom): BiH 7,5 KM, RH 33 KN, EU 6 EUR, SAD i Kanada 10 USD

Zastupništvo, distribucija, pretplate Ihtis, Zrinskih i Frankopana 22, 88000 Mostar; mob.: 063-837-002; e-adresa: udrugaihtis

Računi za pretplate: BiH (Ihtis Mostar): ProCredit Bank d.d. Sarajevo, poslovnica Mostar – 1941053316700142HR (Tihomir Čule): ZaBa, poslovnica Metković – 2360000-3610872394 INOZEMSTVO: IBAN: BA39 1941 0533 1670 1209; SWIFT CODE:

čestitam. Po drugi put, najprije je to bilo ma kao zločinačkoj ideologiji. Nakon pobijeni.info

internet: www.pobijeni.info

Grafički prijelom i tisak: FRAM-ZIRAL, Mostar

Glasilo izlazi polugodišnje:

Cijena pojedinog primjerka:3 KM; 12 KN; 3 EUR; 5 USD

Godišnja pretplata (s poštarinom): BiH 7,5 KM, RH 33 KN, EU 6 EUR, SAD i Kanada 10 USD

Zastupništvo, distribucija, pretplate Ihtis, Zrinskih i Frankopana 22, 88000 Mostar; mob.: 063-837-002; e-adresa: udrugaihtis@gmail.com

Računi za pretplate: BiH (Ihtis Mostar): ProCredit Bank d.d. Sarajevo, poslovnica Mostar – 1941053316700142HR (Tihomir Čule): ZaBa, poslovnica Metković – 2360000-3610872394 INOZEMSTVO: IBAN: BA39 1941 0533 1670 1209; SWIFT CODE:

Iz ljetopisa 4

Podsjetnik 15

Povjerenstva 25

Stratišta 27

Istraživanja 30

Glas o znakovima 38

Pobijeni 40

Odjek u umjetnosti 50

Razgovor 52

Iz Vicepostulature 58

Sp2012.2

čestitam. Po drugi put, najprije je to bilo u Neumu, jedno povjerenstvo na dosto-jan način pokapa pronađene. Dogodit će se to 29. srpnja na Širokom Brijegu kada jan način pokapa pronađene. Dogodit će se to 29. srpnja na Širokom Brijegu kada jan način pokapa pronađene. Dogodit će

ćete već imati u rukama ovo glasilo. O svemu ćemo podrobnije pisati u sljede-ćem broju.

Istina čeka da ju otkrijemo. Nemoj-mo se bojati i pustimo ju u svoj život.

Mir i dobro!

ma kao zločinačkoj ideologiji. Nakon toga predstavnici pojedinih biskupija i redovničkih zajednica prikazali su kako se ta ideologija obrušila na njihove člano-ve. Budući da su u posljednje vrijeme ni-knule različite postulature i vicepostula-ture, bilo je potrebno da i one iznesu tijek i plodove svoga rada. Naravno da je sim-pozij urodio i određenim zaključcima, ali o tome je malo opširnije rečeno u glasilu

I Z S A D R Ž A J AI Z S A D R Ž A J A

Spt o p a m a

o b i j e n i h

Iz ljetopisa

4

Sp2012. 2

SUSTAVAN RAD NA PRIKUPLJANJU PODATAKA O ŽRTVAMA

Zagreb, 24. siječnja 2012. (Glas Koncila) – Izvan-redno plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konfe-rencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK đako-vačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, održano je u ponedjeljak 23. siječnja u sjedištu Hrvatske bi-skupske konferencije u Zagrebu, priopćilo je Tajniš-tvo HBK. Na zasjedanju je sudjelovao i apostolski nuncij u RH mons. Mario Roberto Cassari.

Izvješće o radu Komisije za hrvatski martirologij podnio je njezin predsjednik biskup Mile Bogović. Prema odluci HBK i BK BiH, ta komisija vodi brigu o žrtvama s područja Hrvatske i BiH. U svojem radu Komisija surađuje s državnim Uredom za pronalaže-nje, obilježavanje i održavanje grobišta žrtava komu-nističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata. Kao primjer kvalitetnog rada biskup Bogović istaknuo je djelovanje hercegovačkih franjevaca koji sustavno rade na prikupljanju podataka o mučenicima na svo-me području. U pripremi je znanstveni skup koji će doprinijeti otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mu-

čeničkog elementa u stradanjima. Biskup Bogović je istaknuo da treba započeti s istraživanjima na terenu i odrediti u svakoj biskupiji odgovornu osobu.

Vlada Republike Hrvatske obavijestila je biskupe o novom sastavu Komisije za odnose s vjerskim za-jednicama Vlade Republike Hrvatske. U Biskupsku komisiju HBK za odnose s državom, na čijem je čelu kardinal Josip Bozanić, uz postojeće članove izabrani su mons. Mate Uzinić i mons. Ivan Šaško.

Biskupi su se, kaže se u priopćenju, s čuđenjem osvrnuli na izjave ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života koje su u jav-nosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane.

Na zasjedanju je bilo govora i o funkcioniranju pojedinih tijela ureda i ustanova HBK te su određeni izaslanici koji će predstavljati HBK na pojedinim do-gađanjima. Vijeće za obitelj HBK preimenovano je u Vijeće za život i obitelj.

NASTAVLJENO ČIŠĆENJE MLINICE I HIDROCENTRALE

Široki Brijeg, 19. siječnja 2012. (Vicepostulatura) – Iako je temperatura bila ispod ništice, nastavljeno je čišćenje franjevačke mlinice i hidrocentrale na rijeci Lištici u Širokom Brijegu. O prethodnim čišćenjima pisali smo više puta.

Čišćenje su uobičajeno proveli dragovoljci, članovi FSR-a i vjernici. Marljivo su radili, ali još nisu uspjeli do kraja završiti posao koji je ljetos započet. Naime, kroz proteklo vrijeme nakupilo se puno smeća, a i pri-roda je nesmetano bujala. Zbog toga će posao biti na-stavljen dok se sve ne privede u takvo stanje da poslije bude lagano dalje održavati.

Dragovoljce na čišćenju posjetili su fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardijan, i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petro-vić i 65 subraće«. Zahvalili su im na odzivu i na uči-njenu poslu.

Pripomenimo da su franjevačka mlinica (1868.) i hidrocentrala (1936.) značajni ne samo zbog svoje povijesne važnosti nego i kao spomen-mjesta na po-bijene hercegovačke franjevce. Tu se tijekom opsade Širokog Brijega u veljači 1945. sklonilo devet franje-vaca, zajedno s nekim đacima Franjevačke klasične gimnazije i skupinom vjernika. Nakon što su 8. velja-če izišli i partizani ih zarobili, svi su bili spašeni osim franjevaca. Njih osam odveli su nekamo prema Splitu da bismo ovih godina jednoga, fra Melhiora Prlića, identificirali među pobijenima u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Fra Mariofila Sivrića su, pak, ostavili da bi im pokazao kako radi hidrocentrala pa ga nakon toga najvjerojatnije ubili negdje na području Širokog Brijega.

5

Sp2012.2

Iz ljetopisa

5

Sp2012.2

ZAPOČELI II. DANI POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA

Široki Brijeg, 5. veljače 2012. (Gojko Jelić/Vicepostulatura) – U subotu 4. veljače u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu u 18 sati započeli su II. dani pobijenih her-cegovačkih franjevaca. Sjećanje je to na ona vremena kad su komu-nisti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća ubili 66 hercegovač-kih franjevaca. Budući da Her-cegovačka franjevačka provincija drži da su nevino pobijeni, nastoji se skupiti građa i svjedočenja da ih Crkva jednoga dana proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima.

Zbog obilnog snijega, neuobi-čajenog za Hercegovinu, došlo je i do izmjena u objavljenom pro-gramu. Fra Zvjezdan Linić, najav-ljen kao predvoditelj sv. misa za-dušnica i propovjednik kroz prva tri dana, nije uspio doći na Široki Brijeg pa su zadaću na se preuzela braća iz samostana.

Svetu misu zadušnicu ovaj prvi dan predslavio je fra Miljen-ko Stojić, vicepostulator postup-

ka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, u suslavlju s fra Vitomirom Musom i fra Tomisla-vom Jelićem. Unatoč vremenskim neprilikama na sv. misi se skupi-lo stotinjak vjernika. Ostali su je mogli pratiti preko valova Radi-opostaje Široki Brijeg.

Na početku sv. mise fra Miljenko je naglasio: »Poteškoće su uobičajene u krhkom ljudskom biću. No, to ne znači da se trebamo predati. Kao što smo danas čistili putove ispred naših domova, tako sada očistimo putove u svome srcu. Neka oni budu pro-hodni, ne samo za nas, nego i za sva-koga tko s nama dođe u doticaj.«

Radosnu vijest s ulomkom iz Evanđelja po Marku navijestio je fra Vitomir Musa. Znakovite su riječi: »Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogoče-mu.« Znakoviti su bili i stihovi uvod-ne pjesme: Spasitelju, dobri Isukrste,/ ti si dobar Pastir stada svog,/ ti nad njime lebdiš, bdiješ, paziš/ da ga ništa ne za-desi zlog. U njima se prepoznaju oni

tragični dani kada su komunisti po-bili franjevce i Provinciju ostavili bez duhovnih pastira, ali Dobrog Pastira nisu mogli uništiti.

I molitva vjernika, koju je pred-molio fra Tomislav Jelić, snažno je dirala u ovo danas i u one dane kada su ubijeni oni za koje smo večeras molili. Treba nam obiteljska moli-tva, zajedništvo, ljubav i razumije-vanje. Mnoge je ovo nevrijeme vra-tilo u obitelj gdje su zajedno pratili sv. misu na radiju i zajedno molili. Moramo vidjeti i bližnjega u potrebi – baš ovih dana kada mnogima tre-ba donijeti i hranu, i ogrjev, i lijek.

Poštujmo ljudski život. Oni za koje smo prikazali sv. misu zaduš-nicu dali su svoj život kao žrtvu za svoju vjeru i za svoj narod. Molili smo da ih Gospodin uvede u svoje kraljevstvo. Oni drugi koji su im ga oduzeli ne znaju što je čovjek ni što je Bog, ali su im njihove žrtve u ime Boga to oprostile.

Na kraju sv. mise fra Miljenko je pročitao ishod natječaja s temom pobijenih hercegovačkih franjevaca za dječji uzrast. Prvu nagradu dobio je Petar Slišković za literarni rad, Anica i Marija Ćužić dobile su drugu nagradu za videouradak te Anđela Spajić dobitnica je treće nagrade za literarni uradak. Radovi će se moći pogledati ovih dana na portalu pobi-jeni.info, a nagrade će im biti uruče-ne 7. veljače.

Sve informacije o II. danima po-bijenih hercegovačkih franjevaca mogu se pratiti na portalu pobijeni.info, hrsvijet.net i na Radioposta-ji Široki Brijeg (radiosirokibrijeg.com). Program redovno započinje u 18 sati, a na sam dan obljetnice u 16 sati.

Iz ljetopisa

6

Sp2012. 2

Široki Brijeg, 6. veljače 2012. (Gojko Jelić/Vicepostulatura) – Sve-tu misu zadušnicu druge večeri II. dana pobijenih hercegovačkih franje-vaca predslavio je fra Miljenko Stojić u suslavlju s fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem, fra Vende-linom Karačićem i fra Vinom Le-dušićem. Misna čitanja i liturgijsko pjevanje animirali su članovi širo-kobriješke Frame. Ove večeri na sv. misi sudjelovao je velik broj vjernika koji su na Gospin brijeg došli uglav-nom pješice probijajući se još uvijek teško prohodnim putevima. Svetu misu izravno su prenosili Radiopo-staja Široki Brijeg te portali Herce-govina live i hrsvijet.net.

Na početku sv. mise fra Miljenko je naglasio: »Kroz ovo vrijeme na po-seban se način u ovim sv. misama za-dušnicama molimo za duše pobijenih hercegovačkih franjevaca. Jednoga dana kad ih Crkva, ili barem neke od njih, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima, molit ćemo se njima. Dok ovo činimo, sjetimo se da ne smijemo mrziti. Trebamo opro-stiti, ali ne zaboravljati učinjeno i iz svega izvlačiti određene zaključke.«

Fra Miljenko je nadahnut da-našnjim svetopisamskim čitanjima u propovijedi naglasio: »Naše nas kršćanstvo uvijek uči: biti hrabar i u isto vrijeme biti strpljiv. Nemoguće

je u kratkom vremenskom razdo-blju učiniti sve ono što je moralo biti učinjeno mnogo prije. Ne možemo preko noći postati slobodni, promi-jeniti navike koje smo stekli u komu-nizmu, izgraditi odjedanput državu u kojoj sve ide kako treba. Uz naše svakodnevne brige i poteškoće nas je danas zapala i ta dužnost da sudjelu-jemo u stvaranju jednog sna koji se zove: država. Dugo je nismo imali. Pokušavali su nas odviknuti da uop-će na to mislimo. Nisu uspjeli.«

Fra Miljenko je iznio i jedan zo-ran primjer iz komunističko-bezbož-ničkog društvenog uređenja, kada je kršćanski vjerovjesnik bio uhićen zbog širenja vjerske promidžbe. Na sudu su ga upitali: »Zašto širiš te priče i obmanjuješ ljude?« Kršćanin im odgovori: »Evanđelje je najveća i najljepša vijest koja je ikad priopćena čovjeku, patniku i smrtniku. Teško bih se ogriješio o dobro čovjekovo kada bih tu predivnu i utješnu vi-jest zadržao samo za sebe.« »I ovaj je nepopravljiv«, reče sudac svome pomoćniku, »i njemu piši “doživot-no”!«

Zatim je nastavio: »Nama sta-rijima ovu je priču lagano shvatiti. Prošli smo kroz to. No, shvatit će i mlađi puno lakše ako im budemo svjedočili o svemu tome. Činimo li to? Dolaskom na ove dane pobije-

nih hercegovačkih franjevaca zacijelo da jesmo. Oni su bili ubačeni u taj žrvanj i danas skupljamo svjedočan-stva i građu da bi ih Crkva jednoga dana priznala mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Prizna li i samo jednoga, bit će to velik uspjeh. On će svojim mučeništvom osvijetliti žrtvu sve ostale svoje braće i vjernog puka Božjeg. Jesmo li svega toga svjesni i kako zapravo svjedočimo?

Današnje naše svjedočenje ogleda se i u tome da na sebe preuzmemo sve dužnosti koje ovo vrijeme zahti-jeva od nas. Ako treba braniti do-movinu, mi ju trebamo braniti, ako treba dati nešto od svoga bogatstva za dobro hrvatskog naroda, mi to trebamo dati. Vrijeme je kada se ne smije biti po strani.

Velika je odgovornost na nama. Osjećamo se ponekad i umorni, ali nema nikoga drugog koji ovo može učiniti umjesto nas. Nemojmo do-pustiti vremenu da ubije našu dušu. Nepravde je uvijek bilo i bit će je na ovome svijetu. Sada je ima više nego ikad prije. Međutim, nikakva ne-pravda nije na kraju pobijedila. Isti-na uvijek pobjeđuje.«

Na kraju propovijedi fra Miljenko je poručio: »Razmislimo zbog čega je ovaj Široki Brijeg simbol u čitavom hrvatskom puku, a tako je običan i ništa posebno nema na njemu. Neka nam to bude zadatak ovih dana.«

Na kraju sv. mise pročitana su imena nagrađenih u natječaju o temi pobijenih hercegovačkih franjeva-ca za uzrast mladež. Prvonagrađena je Lucija Hrstić za glazbeni uradak, drugonagrađena je Sofija Naletilić za literarni uradak, a trećenagrađena Anđela Marušić također za literarni uradak. Radove je ocjenjivalo pro-sudbeno povjerenstvo: fra Vendelin Karačić, Krešimir Šego i fra Miljenko Stojić.

DRUGI DAN II. DANA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA

7

Sp2012.2

Iz ljetopisa

7

Sp2012.2

TREĆI DAN II. DANA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA

Široki Brijeg, 6. veljače 2012. (Gojko Jelić/Vicepostulatura) – Sve-tu misu zadušnicu za pobijene fratre i nevino stradali katolički puk treće večeri na II. danima pobijenih herce-govačkih franjevaca predslavio je fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardi-jan, u suslavlju s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, fra Vitomi-rom Musom, fra Danom Karačićem i fra Vendelinom Karačićem. Misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi FSR-a Široki Brijeg, a li-turgijsko pjevanje predvodila je č. s. Jasminka Pandžić.

I ovu sv. misu zadušnicu izravno je prenosila Radiopostaja Široki Bri-jeg te s pomoću web kamere portali Hercegovina live i hrsvijet.net.

Na početku sv. mise fra Sretan je rekao: »Moleći se večeras za njih da ih Bog primi u svoje nebesko kraljev-stvo, a Crkva da ih jednom proglasi svetima, mi se večeras također moli-mo za svoje živote. Molimo da u nji-ma prepoznamo one istine i vrijedno-sti za koje se isplati živjeti, trpjeti, a ako treba i umrijeti.«

U propovijedi je širokobriješki gvardijan istaknuo: »U našoj provin-ciji, ovoj maloj provinciji od Duvna do Mostara, koncem Drugog svjet-skog rata, ubijeno je 66 fratara. A samo iz našega širokobriješkog kraja ubijeno je 30 fratara; razlog njihove mučeničke smrti samo je to što su bili katolički redovnici – fratri. Nit-ko ih nije prije ubijanja prozvao ime-nom i prezimenom, a kamoli da ih je optužio za nekakav zločin. Nisu ih popisali niti nakon što su ih poubi-jali. Njihova krivnja je bila to što su nosili redovničko odijelo – habit.

Mogli su prije pobjeći, možda se i spasiti. Bilo im je čak i nuđeno: Pogazi križ, odreci se Krista i živjet ćeš. Ali oni su uistinu osjećali Božju prisutnost u svome životu. Nikoga i ničega se nisu bojali. Osjećali su da je važnije “biti”, nego li “imati” u životu. Njihov životni stav bio je ukorijenjen u Bogu, zato su i krvlju posvjedočili svoj život.

Znali su da se jednom živi i jed-nom umire. Ali tko s Kristom umire, taj vječno živi. Tko za druge umire,

taj se spašava. Tko nevin umire, taj zadobiva Kraljevstvo nebesko. A tako mogu umirati samo oni koji imaju vjere. I po vjeri se čovjek spa-šava. To su bili naši pobijeni fratri i zato ih s pravom slavimo. Budimo kao i oni svjesni svoga življenja, svje-sni svoje prolaznosti. Život smo do-bili na dar, pa stoga darujmo svoje živote drugima. Od nas se ne traži da budemo ubijeni, da budemo mu-čeni kao što su to bili oni. Ali se od nas traži da budemo pravi Kristovi svjedoci, pravi Kristovi vjernici koji se ne će nikada i nigdje stidjeti svo-ga Boga, nego će se svojim Bogom i svojim križem uvijek ponositi.«

Zatim je fra Sretan napomenuo da danas Crkva slavi spomendan japanskih mučenika, svećenika i redovnika te da je sveti Franjo že-lio biti misionar i dati svoj život za Krista. Kada su prvi fratri u Maroku prolili svoju krv za Krista, Franjo je tada rekao: »Tek sada imam pravu braću« te je zbog toga fra Sretan za-ključio: »Čvrsto vjerujemo da se 7. veljače 1945. sveti Franjo iz Kraljev-

stva Božjeg nasmiješio i rekao: “Dođite, braćo moja mila, pri-družite se slavnim mučenicima koji su kao i vi svoj život darovali Kristu.”«

Na kraju sv. mise vicepostu-lator fra Miljenko Stojić pročitao je imena nagrađenih u natječaju na temu pobijenih hercegovač-kih franjevaca za uzrast odrasli. Prvu nagradu dobio je Dražen Barbarić za povijesni uradak, drugonagrađena je Iva Mandić za slikarski uradak, a trećena-građeni je Nikola Koncul za li-terarni uradak.

Iz ljetopisa

8

Sp2012. 2

OBILJEŽENA 67. OBLJETNICA KOMUNISTIČKOG UBOJSTVA HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA

Široki Brijeg, 8. veljače 2012. (Gojko Jelić/Vicepostulatura) – Mr-žnja je 7. veljače 1945. posijala Ši-rokim Brijegom krv i pepeo. Stvori-telj je u svoje dlanove krvlju nevino pobijenih franjevaca upisao njihova imena. Fratri su ubijeni i spaljeni, mjesto ubojstva sakriveno, svjedoci ubijeni ili zaplašeni, ali Široki Brijeg nije ostao prazan i pust. Stvoritelj je u ovu zemlju posijao sjeme svoje Ri-ječi i ona je uvijek rađala novim plo-dovima. Na Široki Brijeg uvijek su vodili svi putovi, narod se nikada nije prestajao moliti Bogu, utjecati Gos-pi, štovati pobijene fratre i poštovati žive čuvare svetišta.

I tako je svih ovih godina. Zbog toga je i lako i teško odgovoriti na pitanje: Zbog čega je Široki Brijeg simbol čitavom hrvatskom puku? On je dio nas, dio naše krvi, one iste krvi koju fratri proliše za Boga, za narod i istinu, za vjeran Božji puk.

Ljubav nije dopustila da snijeg i led okuju staze prema Gospinoj cr-kvi. Našli su se oni koji su, najprije srcem, a onda vrijednim rukama oči-stili putove prema crkvi, samostanu i skloništu.

Nevrijeme je spriječilo dolazak provincijala fra Ivana Sesara, pa je svetu misu zadušnicu predvodio

gvardijan fra Sretan Ćurčić uz sumi-sništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i sve braće iz samostana ko-jima se pridružio fra Ljubo Čutura iz župe Kočerin.

Program je započeo u 16 sati. Na ulazu u sklonište, mjestu ubojstva i spaljivanja dvanaest fratara fra Mi-ljenko kao da je čitanjem ulomka iz knjige o Jobu prenosio njihove mi-sli u času smrti: »Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi!« Zajednička mo-litva za pokoj njihovih duša i onda dostojanstvena povorka kreće prema crkvi i zastaje na grobu u kojem se nalaze kosti dvadeset dvojice fratara. Prigodni recital koji su izveli široko-

briješki framaši vratio je spomen na 66 franjevaca. Od nekih nam osta-de samo ime i ponosno sjećanje. Za grobove njih trideset petorice još se ne zna.

Sveto misno slavlje svojim pjeva-njem uzveličao je župni zbor sv. Ce-cilija, a misna čitanja i molitvu vjer-nika pročitali su članovi Frame.

Na početku svete mise fra Sretan je kazao: »Vjerujemo da su oni zaci-jelo zadobili Božje kraljevstvo, ali na poseban način molimo da ih Crkva uzdigne na čast Oltara i proglasi bla-ženima i svetima. Fratri su zajedno sa svojim narodom prošli i propatili

mnoge Kalvarije. Mi moramo živjeti s tim. Ne zaboravimo što se dogodi-lo, ali praštajmo svima. Čovjek koji je oprostio jedino može biti slobodan čovjek. Čovjek koji ne prašta posta-je samom žrtvom zločina. Na ovoj svetoj misi, moleći za svoje pokojne, molimo da nam Bog udijeli milost praštanja kako bi preko nas oprostio onima koji su našem narodu i nama nanijeli zlo, a isto tako da i nama oprosti svaki grijeh kojim smo uvri-jedili Božju ljubav.«

Umjesto propovijedi fra Sretan je pročitao izvorni zapisnik razgovora koji su dr. fra Bonicije Rupčić i dr. fra Rufin Šilić vodili s časnom sestrom Emeranom Kozina 23. listopada 1945. u Mostaru radi rasvjetljavanja okolnosti ubojstva širokobrijeških fratara. Božja providnost je htjela da OZNA ne pronađe ovaj zapisnik u pretresu, mjesec dana poslije ovog razgovora. S. Emerana (krsno ime Dragica) Kozina rođena je 1916. u Međugorju. Bila je u Širokom Bri-jegu na službi od rujna 1944. do 8. veljače 1945. kao kuharica u samo-stanskoj kuhinji. Iz njezinog svjedo-čenja ističemo: »Sestro! Partizani pričaju na sva usta da su franjevci na Širokom Brijegu pucali na njih iz strojnica. Što vi kao očevidac mislite o tome?«

»Ja mogu svagdje i svakome reći, da nije nijedan, koji je bio sa mnom u samostanskom podrumu, a bili su svi osim fra Dobroslava, izvinite bio je stari fra Marko Barbarić bolestan i ležao je u svojoj sobi u samostanu. Ja mislim nije mogao pucati, kad se nije mogao ni ustati s kreveta. Kad je bio zdrav, jedva je držao kašiku u ruci.«

»Jesu li franjevci znali, da će par-tizani zauzeti Široki Brijeg? Ako su znali, zašto onda nisu bježali?«

»U zadnje vrijeme sigurno su znali i govorili da će partizani doći na Široki Brijeg, ali su govorili: “Mi nismo ništa krivi, pa što ćemo bje-žati.”«

»Sestro, pripovjeda se, da su fra-njevci ispovijedali jedan drugoga i da

9

Sp2012.2

Iz ljetopisa

9

Sp2012.2

su se uvečer svi pričestili, pošto su donijeli Svetootajstvo iz crkve. Što Vi znate o tom?«

»O pričešćivanju ne znam ništa, jer sam već u četiri sata bila odije-ljena od njih. Dok sam bila s njima, vidjela sam neke da se ispovijedaju, npr. fra Borislava i fra Žarka. Fra Dobroslav je i mene upozorio bih li se ja ispovjedila, ali stojeći, da ne bi stražar primijetio. Tako su činili i svećenici. Uostalom dok smo još bili u podrumu, primili smo svi zajed-ničko odrješenje. Podijelio nam ga je vlč. fra Stanko.«

Na kraju sv. mise zadušnice vice-postulator fra Miljenko Stojić izdvo-jio je bitne naglaske iz rada Vicepo-stulature u protekloj godini istakavši pronalaženje i ispitivanje još živućih svjedoka te je zahvalio Crkvenom

sudu što je uredno primao i ispitivao svjedoke. Pozvao je sve one koji ne-što znaju o ubojstvu hercegovačkih franjevaca da to što prije dojave.

Zatim je istaknuo: »U svemu ovome nismo zaboravili ni posmrtne ostatke onih koje smo iskapali u ra-zličitim masovnim grobnicama. Pri-kupivši početni iznos novčanih sred-stava, započeli smo s DNK analizom onih pobijenih u Knešpolju među kojima je najmanje 1 franjevac. Bude li sve kako je dogovoreno, njihovo dostojno pokapanje trebalo bi biti krajem srpnja ovdje na Širokom Bri-jegu. U međuvremenu prikupljamo i drugi dio novčanih sredstava, kao i novčana sredstva za DNK analizu pobijenih u Ljubuškom među kojima su najmanje 2 franjevca.«

Vicepostulator je zahvalio svi-

ma koji pomažu Vicepostulaturi u radu (bratstvu na Širokom Brijegu, na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, Provinciji, ali i svima koji su došli na obilježavanje 67. obljet-nice ubojstva hercegovačkih franje-vaca).

Na kraju je gvardijan fra Sretan zahvalio svima koji su doprinijeli da se i ova obljetnica dostojno obilježi (fratri i časne sestre, čitači, framaši, trećari, mediji, čistači snijega, a po-sebno je zahvalio vicepostulatoru ko-jem je povjerena odgovorna dužnost) te na kraju istaknuo da je sveta duž-nost fratara širokobriješkog samosta-na čuvati ovo mjesto, a vjeran Božji puk pozvao da i nadalje ne zaborav-ljaju svoje pobijene fratre.

VEČER SJEĆANJA NA UBIJENE FRATRE

Zagreb, 8. veljače 2012. (IKA) – U povodu 67. obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u sa-mostanu Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu upriličena je 7. veljače komemorativna večer s pri-godnim programom. Na tribini su govorili mons. dr. Juraj Batelja i fra Ante Bekavac. Sv. misu je predvo-dio provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Ante Logara u koncele-braciji sa 17 svećenika, među kojima i provincijalom Hrvatske franjevač-ke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željkom Železnjakom i gvardijanom fra Draženkom Tomićem. Poslije sv. mise u samostanskoj dvorani prika-zani su dijelovi dokumentarnog fil-ma »Tragovima pobijenih fratara« (HTV KISS-Kiseljak) u kojem je o naporima za dostojno obilježavanja i vrjednovanje ubojstva franjevaca i katoličkog puka u Hercegovini go-vorio fra Miljenko Stojić, vicepostu-lator kauze. Uz ostale posjetitelje, posebno one podrijetlom sa Širokog Brijega okupljene u Zavičajnoj za-

jednici Široki Brijeg – Zagreb, u pro-gramu je sudjelovao te se prigodnim riječima obratio i zagrebački grado-načelnik Milan Bandić.

Tribina u samostanskoj dvora-ni započela je glazbenim nastupom mladih franjevaca fra Marina Karači-ća i fra Zvonimira Pavičića. Stotinjak posjetitelja pozdravio je gvardijan fra Draženko Tomić. On je upozorio na znakovite riječi provincijala hercego-vačkih franjevaca fra Ivana Sesara: »Smrt je u njihovoj mučeničkoj smrti poražena, mrak je u njihovu plamenu raspršen, a mržnja u njihovoj ljubavi ugašena. Nasilje u njihovoj nevinosti razoružano, a u njihovu pepelu spe-peljana je jedna bezbožna ideologi-ja.« Mons. dr. Juraj Batelja govorio je o temi »Širokobriješki mučenici i mučenik bl. A. Stepinac« te najavio knjigu o Stepincu i Hrvatima u BiH. Upozorio je na činjenicu da je Stepi-nac uputio Titu i Bakariću 11 izvje-šća o povrjedi ljudskih prava Hrvata u BiH, među kojima i opasku o laž-nom prikazivanju ubojstva franjeva-

ca na Širokom Brijegu. Naveo je pet primjera ubojstva svećenika u Her-cegovini te slučaj fra Jerke Kraljevi-ća za kojeg je blagopokojni kardinal podnio molbu za pomilovanje.

Fra Ante Bekavac govorio je o temi »Mučenici “U nebo zagledani”« i predstavio knjigu dr. fra Častimi-ra Majića. On je ustvrdio da nijed-na ideologija ne voli spomene svojih žrtava i zato odlikuje one koji krivo-tvore povijest. Ova knjiga nastala je u tišini samostanske sobe kako skan-dal istine ne bi utonuo u zaborav, ona je više od zbirke sjećanja – ona je uspomena o strahotnom mržnjom zatrtoj braći, životu koji je nestao u vremenu mržnje. »To je«, zaključuje fra Ante, »lektira koju valja čitati da bismo vidjeli kako se živi i kako se prašta!«

Liturgiju u crkvi animirali su i na sv. misi pjevali bogoslovi Herce-govačke i Zadarske franjevačke pro-vincije. Predvoditelj mise fra Ante Logara istaknuo je da svoje misli tre-bamo usmjeravati prema Isusu koji

Iz ljetopisa

10

Sp2012. 2

prašta. Upravo u tome otkriva snagu svjedočanstva pokojnih franjevaca. Zato su oni mučenici. Da su odba-cili Krista i Crkvu, mogli su postati »narodni heroji«. Ipak, oni su smo-gli snage svjedočiti za Boga, ostati s narodom, s njim živjeti i umrijeti. »Svojim do smrti čvrstim stavom«, istaknuo je fra Ante, »postali su nam zagovornici kod Boga. Njihova je krv sjeme iz kojega je niklo novo i veliko stablo. To stablo smo svi mi. Iz njihova svjedočanstva mi crpimo snagu za rast i praštanje.«

Zahvaljujući svima na pijetetu koji su svojim dolaskom pokazali prema ubijenim franjevcima, gvar-dijan fra Draženko Tomić rekao je: »Večeras smo se okupili ovdje u crkvi Bezgrješnog začeća BDM sjećajući se 66 hercegovačkih fratara ubijenih u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata, ali naše sjećanje seže i do drugih šeststotinjak žrtava po biskupijama u Hrvatskoj i BiH, provincijama i družbama, muškim i ženskim, kao i do svih nevinih žrtava na ovom tlu, za nas svetom, suzama zalivenom

i mučeničkom krvlju natopljenom, tamo sve od vremena sv. Dujma i solinskih mučenika, onih iz turskih vremena i onih iz naših dana, među kojima posebno mjesto pripada bla-ženom mučeniku Alojziju Stepincu. Svojevrsni simbol mučeništva Bogu posvećenih osoba, ubojstvo i spalji-vanje 12 franjevaca iz širokobriješ-ke zajednice, prepoznali su i ondaš-nji hrvatski biskupi te ga uvrstili u glasovito Pastirsko pismo iz rujna 1945.«

U isječku dokumentarnog filma »Tragovima pobijenih fratara« o na-porima za dostojno obilježavanja i vrjednovanje stradanja fratara i ka-toličkog puka u Hercegovini govorio je vicepostulator fra Miljenko Stojić koji je upozorio na neke nove tre-nutke i spoznaje o načinu na koji su fratri ubijeni (odvođeni su jedan po jedan, šikanirani i ubijeni u skloništu ispod crkve te poslije zapaljeni), kao i načinu na koji su franjevci ubijeni na drugim mjestima. Progovorio je o zapovjednoj liniji koja je prema no-vijim spoznajama išla od Tita preko Rankovića i štaba OZNE u Trebinju do egzekutora na terenu, i drugo.

U MOSTARU OBILJEŽENA 67. OBLJETNICA UBOJSTVA FRATARA

Mostar, 14. veljače 2012. (MI-RIAM) – Na današnji dan 1945. iz mostarskog su samostana, svezani žicom, odvedena sedmorica fratara na čelu s provincijalom fra Leom Pe-trovićem, te ubijeni i bačeni u Nere-tvu. Njihovi posmrtni ostatci nikada nisu pronađeni, a sa sigurnošću se ne zna ni mjesto njihove pogibije. Najvjerojatnije je to Čekrk, mjesto uz Neretvu na izlazu iz grada, oko 1,5 km nizvodno od samostana. Uz provincijala fra Lea još su ubijeni fra Grgo Vasilj, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar.

Sveto misno slavlje u spomen na

pobijene fratre mostarskog samo-stana, kao i za sve nevine žrtve mo-starskoga kraja od Drugog svjetskog rata i poraća do Domovinskog rata, započelo je procesijskim ophodom, a predvodio ga je provincijal fra Ivan Sesar. Sumisili su gvardijan fra Iko Skoko, župnik fra Stipe Marković, don Ante Luburić, fra Miro Šego, fra Robert Jolić, fra Dario Dodig, fra Slaven Mijatović te još sedmorica svećenika iz mostarskog samostana.

Pred početak misnog slavlja dvo-jica postulanata čitala su životopis fra Lea Petrovića iz knjige U nebo zagle-dani. Ona je izišla prošle godine, a napisao ju je fra Častimir Majić koji

je osobno poznavao pobijene fratre. Rođen je 1914., a sada živi u našem samostanu u Chicagu.

Tijekom sv. mise pjevao je župni zbor, a u liturgijskoj asistenciji sudje-lovali su postulanti.

Na kraju misnog slavlja župnik fra Stipe Marković zahvalio je na-zočnima na dolasku, molitvama i poštovanju prema nevino pobijenim fratrima te je pozdravio brojne ča-sne sestre na čelu s provincijalkom s. Frankom Bagarić, mostarskog gra-donačelnika Ljubu Bešlića, predsjed-nika Vlade HNŽ-a Denisa Lasića te hrvatske predstavnike iz Gradskog vijeća Mostara.

11

Sp2012.2

Iz ljetopisa

11

Sp2012.2

Provincijal fra Ivan Sesar je u uvo-du u sv. misu rekao sljedeće: »Obi-lježavajući šezdeset sedmu obljetni-cu pogibelji sedmorice fratara čija smo imena malo prije čuli, oko stola Gospodnjeg okupila nas je ljubav a ne mržnja; ljubav prema onima koji su nas svojim životom zadužili i koji su i pod cijenu vlastitog života ostali vjerni Kristu i Njegovoj Crkvi i tako nama u baštinu predali zapaljenu ba-klju vjere koju smo mi dužni čuvati i predati naraštajima koji dolaze.

Nismo se ovdje sastali da bismo plakali, nego da bismo se radovali što su se naša braća ugradila u našu budućnost i bu-dućnost našega naroda.

Sjećanje na njih i druge ne-vino stradale žr t ve, koji su svojim životom p o s v j e d o č i l i ljubav prema Bogu i svom narodu, potiče i nas vršiti Gos-podinovu zapo-vijed ljubavi.

I ska zu ju ć i našim pokoj-nima duboko poštovanje i za-hvalnost, očistimo svoje sjećanje od mržnje i želje za osvetom, kako bi-smo čista srca mogli u ovoj svetoj misi moliti za njih.«

U propovijedi je, pak, rekao slje-deće. »Povijest kršćanstva snažno je obilježena mučeništvom i svje-dočkim životom mnogih Kristovih sljedbenika od samih početaka pa sve do naših dana. I sam Isus Krist je to svojoj Crkvi najavio: “Ako su mene progonili, i vas će progoniti.” (lv 15,20).

Poznato nam je da je u prva tri stoljeća progona kršćana mučeništvo bilo glavni oblik svjedočenja kršćan-ske vjere, a mučenici su bili kršćanski uzori. Spremnost na mučeništvo bio

je uvijek izraz snage i neuništivosti Crkve. Tu istinu najjasnije izražava rečenica koja se pripisuje Tertulija-nu, crkvenom piscu na pragu trećeg stoljeća: “Krv mučenika sjeme je kršćana” (Sanguis martyrum – semen christianorum). Mučeništvo je, kaže Drugi vatikanski sabor, najveći do-kaz ljubavi i uzvrat najvećoj ljubavi Isusa Krista, Sina Božjega, koji je za spasenje ljudi darovao svoj život kao žrtvu ljubavi na križu (LG 42).

I Katolička crkva u Bosni i Her-cegovini jačala je kroz stoljeća tako-đer mučeničkom krvlju svojih sino-va i kćeri među koje se neizostavno

ubrajaju franjevci koji od godine 1291. na ovim i ovakvim prostori-ma po načelu svoga utemeljitelja, sv. Franje Asiškog, unatoč različitim ne-daćama i brojnim progonima, nasto-je živjeti evanđelje Gospodina našega Isusa Krista te ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti.

Mi se danas u mislima i s moli-tvom na usnama prisjećamo tragič-nog događaja koji se zbio upravo na današnji datum 1945. kad su pripad-nici jedne bezbožničke ideologije bez suda i sudišta, bez presude i osobne krivnje, u ovom samostanu vezali ži-com sedmoricu naših fratara, među kojima su bili tadašnji provincijal fra Leo Petrović i gvardijan fra Grgo

Vasilj, i tako ih vezane odveli prema izlazu iz grada, prema Rodoču, gdje su ih strijeljali i bacili u hladnu Nere-tvu, koja u svojoj utrobi i danas kri-je njihove posmrtne ostatke. S istim poštovanjem prisjećamo se i drugih nevinih žrtava koji su svoj ovoze-maljski život okončali na isti ili sli-čan način. Njihova nevino prolivena krv pokazuje na jednoj strani okrut-nost zla i sljepilo mržnje, a na drugoj odlučnost i superiornost duha. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti što se tog kobnog 14. veljače dogodilo ovdje u Mostaru, kojeg, da apsurd bude veći, ti isti proglasiše danom

oslobođenja Mo-stara.

Borba protiv zaborava borba je za istinu i pravdu, a protiv laži i zlo-čina. Treba nam danas upravo to: svjedoka i očevi-daca, jer je svijet bez svjedoka zbu-njen, bez njihova svjetla luta, bez njihova svjedo-čanstva trune.

Ondje gdje čovjek umire za Krista i evanđelje sam je Krist nazo-

čan. Put k njemu je obasjan, utrt i provjeren autentičnim svjedocima. I tko god se trudi da njihove stope na ovim prostorima izbriše, nije prijatelj ni Bogu ni svomu narodu. Tko ubi-ja svjedoke, ubija istinu i priznaje se sam zločincem.

Smrt naših poubijanih fratara uči nas kako se za istinu ne bori, nego se istinu svjedoči, i to po cijenu vla-stitog života. Njihov nasilno ugušeni život i nama danas poručuje kako se temeljne kršćanske vrjednote, od ko-jih je živio i živi ovaj narod, ne mogu i ne smiju izdati neovisno koliku ci-jenu za to morali platiti.

Naša pobijena braća prave su vri-jednosti promicali, nisu ih zatirali,

Iz ljetopisa

12

Sp2012. 2

Ljubuški, 21. veljače 2012. (Da-mir Šimić/hrsvijet.net) – Godišnja nagrada Općine Ljubuški za iznimna postignuća, priznanje koje se dodje-ljuje u povodu Dana općine, uručena je Vicepostulaturi postupka muče-ništva »Fra Leo Petrović i 65 subra-će«, koja traži pobijene hercegovačke franjevce u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i potiče i sudjeluje u traže-nju posmrtnih ostataka drugih iz tog vremena.

Svečanoj sjednici Općinskog vije-ća 20. veljače, kad su nagrade uru-čene, nazočio je velik broj uzvanika, uključujući generalnog konzula Re-publike Hrvatske u Mostaru Ve-limira Plešu, predsjednika HNS-a BiH Dragana Čovića, predsjednika vlade ŽZH Zdenka Ćosića, ministre Dragana Vrankića i Barišu Čolaka, rektora Sveučilišta u Mostaru Vladu Majstorovića, humačkog gvardijana fra Velimira Mandića i mnoge druge.

U ime Vicepostulature nagradu je primio vicepostulator fra Miljen-ko Stojić. »I ova nagrada potpora je na putu čiji je temeljni cilj da Crkva jednoga dana barem neke od pobi-

jenih franjevaca, na temelju priku-pljene građe, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. A to će onda osvijetliti ne samo žrtvu svih ostalih pobijenih franjevaca, nego i žrtvu mnoštva pobijenih iz puka. Njihovo tadašnje zajedništvo puto-kaz je nama danas«, kazao je u povo-du uručivanja nagrade vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Primajući nagradu, fra Miljenko Stojić je također istaknuo da je to po-

glavito nagrada pobijenima u Dru-gom svjetskom ratu i poraću. »Pobi-jene franjevce i pobijeni puk ujela je zmija, ali to nije zmija o kojoj ovih dana govori trenutni hrvatski pred-sjednik Ivo Josipović, već zmija ju-goslavenstva, zmija “regiona”, zmija Zapadnog Balkana i drugih sličnih udruženih zločinačkih pothvata. Me-đutim, ništa im nije mogla. Ona je otišla u povijest, a njihova žrtva je izišla na svjetlo dana.«

jer su svoj život darovali da čovjeka zašite, a ne ubiju. Boreći se za nepro-lazno i sami su postali neprolazni. To je istina mučenika i mučeništva, to je istina naših pokojnih ubijenih frata-ra, to je istina svih nevino stradalih. Upravo je to istina Isusova kraljeva-nja: on ne ponižava nego podiže, on ne podjarmljuje nego oslobađa, on ne zarobljava nego čovjeka izvodi iz tamnice. Sve što Isus želi od svojih i u svojima jest da imaju onaj “mir koji on donosi”, mir “koji svijet nije sposoban dati” (usp. Iv 14,27). Mir koji dolazi iznutra, ne izvana, mir koji samo Isus daje. Kristov uskrsni

stav, “Mir vama” (Iv 20, 19.21), po-kazuje da je već sada oprost i pomi-renje istinski moguć, ako se čovjek prepusti Kristovu uskrsnome prašta-nju. U Kristovu susretu s učenicima nakon uskrsnuća nema ni trunke osvete, gospodarenja i ponižavanja zbog toga što su ga izdali i napustili. Krist ne želi oprost radi pomirenja sa sobom, nego da se pomirenje dogodi u drugoj osobi.

Danas se kao Provincija sjećamo naših poubijanih fratara, kao i dru-gih nevinih žrtava koji su mučki i mučenički ubijeni. Molimo i mi da se obistini i u ove naše dane ponovno

ona Tertulijanova da sjeme ovih ne-vino stradalih franjevaca urodi novim duhovnim zvanjima, procvatom fra-njevaštva na ovim prostorima i neka se njihova žrtva pretoči u novi život.

Zasluge poubijanih fratara i svih drugih nepravedno osuđenih, pose-bice osuđenih i likvidiranih zbog vje-re, neprocjenjive su. To su duhovne duboke žile koje i danas hrane stablo naše Provincije i cijele Crkve.

Stoga, nemamo ni mi druge ob-veze ili zavjeta doli ovoga njihova – ostati vjerni Bogu, Kristu Isusu, Radosnoj vijesti, svojim ognjištima i svomu narodu.

LJUBUŠKI: GODIŠNJA NAGRADA ZA IZNIMNA POSTIGNUĆA DODIJELJENA VICEPOSTULATURI POSTUPKA MUČENIŠTVA »FRA LEO PETROVIĆ I 65 SUBRAĆE«

13

Sp2012.2

Iz ljetopisa

13

Sp2012.2

O radu Vicepostulature

Inače Vicepostulatura je krenula s radom 19. rujna 1997. i nastavila je i proširila djelatnosti koje je od 2004. vodilo Povjerenstvo za pripremu ka-uze mučenika, odnosno onoga što su od samog početka ubojstva franjeva-ca pokušala učiniti preživjela braća.

Odmah nakon utemeljenja Vi-cepostulatura je pokrenula internet-ski portal www.pobijeni.info, koji svakodnevno objavljuje sve važnije informacije vezane za rad Vicepostu-lature, a nedugo nakon toga pokre-nuto je i glasilo Stopama pobijenih.

Tragom svakodnevno prikuplja-nih svjedočanstava o komunističkim zločinima nad hercegovačkim fra-njevcima, Vicepostulatura je u listo-

padu 2008. uspješno riješila enigmu ubojstva fra Maksimilijana Jurčića, čiji su posmrtni ostatci identificirani 27. travnja 2009. na Zavodu za sud-sku medicinu KBC Split.

Suradnja s općinskim povjerenstvima

Uz redovite djelatnosti Vicepo-stulatura idejno potiče i djelatno sudjeluje i u drugim – srodnim dje-latnostima. Tako je upravo ona po-taknula ustrojavanje povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području više općina s hrvatskom većinom u BiH. Upravo zahvalju-jući zajedničkim djelatnostima Vi-

cepostulature i općinskih povjeren-stava ovom se problemu prišlo vrlo studiozno. U većini općina gdje su povjerenstva do sada ustrojena sači-njene su baze podataka o masovnim grobnicama, a također se prikupljaju svjedočenja preživjelih.

Najdalje se otišlo na području općina Široki Brijeg i Ljubuški, gdje je zajedničkim aktivnostima do sada ekshumirano nekoliko masovnih grobnica. Ipak, dvije od njih privlače osobitu pozornost. Riječ je o masov-nim grobnicama Dubrava u Knešpo-lju i Tomića njivi u Ljubuškom, koje bi, sudeći prema prosudbama i vjero-vanjima, mogle otkriti tajnu vezanu za smrt još najmanje trojice franjeva-ca – žrtava komunizma.

OBJELODANJENA KNJIGA FRA JERKE KARAČIĆA USPOMENE IZ DOBA MUČENIŠTVA

Široki Brijeg, 28. ožujka 2012. (Krešimir Šego/Vi-cepostulatura) – Vicepostulatura postupka mučeniš-tva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« iz Širokog Brijega i nakladnička kuća Nova stvarnost iz Zagreba objavili su knjigu fra Jerke Karačića Uspomene iz doba mučeniš-tva. Knjigu je uredio fra Vendelin Karačić. Riječ je o knjizi vjerodostojna svjedoka konca Drugog svjet-skog rata i poraća, franjevca koji je vremena mučeniš-tva proživio sa svojom subraćom i pukom o kojemu je dušobrižnički skrbio.

Fra Jerko je rođen 20. siječnja 1912. u Gornjem Crnču, a za svećenika je zaređen 12. lipnja 1938. Ovaj poznati pučki misionar svećeničku je službu za-počeo u Mostaru, a nastavio u Trebinju te u mnogim drugim hercegovačkim župama. Jedno vrijeme vodio je i franjevačku tiskaru u Mostaru, prije čega je 1943. u Dubrovniku položio stručni tiskarski ispit.

Uz mnoge podrobnosti o stradanju franjevaca i puka, autor posebno opisuje svoje djelovanje u župi Ružići, u kojoj je bio župnik u najtežim vremenima – od travnja 1945. do svibnja 1946., te u župi Ljuti Dolac od 1946. do listopada 1952.

I u jednom i u drugom mjestu, kao, uostalom, i u drugim mjestima našega kraja, suočavao se sa zlo-činima »narodne vlasti«, sprječavanjem vršenja sveće-

ničke službe, uhićenjima i egzekucijama nad nevinim ljudima, nestancima preko noći povratnika s Križno-ga puta, prijetnjama, policijskim satom, preseljenjem pučanstva u druge krajeve, oduzimanjem imovine, noćivanjem izvan kuće, gladi... Svaki dan, a pogotovo noć, svjedoči fra Jerko, mogli su biti zadnji: nikad nisi bio siguran kad će i odakle doći knojevci, OZNA ili UDBA i odvesti kako mještane, tako i njihova pasti-ra. Zastrašivanja i prijetnje osjećali su se u zraku: s njima se išlo na počinak, s njima se ujutro ustajalo. Ubojstvima svećenika, redovnika, redovnica i naro-da davala se jasna poruka: uništiti vjeru i Crkvu, a sve one koji ne prihvaćaju novu vlast – poslati pod zemlju! Autor na više mjesta svjedoči o upravo ta-kvim porukama koje su vlastodršci i njemu osobno slali. Unatoč tomu, uvijek je našao načina, uz mnoge pogibelji, obaviti svoju svećeničku dužnost.

Premda je u knjizi riječ o službi na dvije hercego-vačke župe, ona upravo svojim svjedočenjem daleko nadmašuje mali prostor župa: uspomene su to koje govore o općem ozračju poraća Drugog svjetskog rata i metodama vlastodržaca koji nisu birali sredstva u obračunavanju s nepoćudnima. Stoga se ova knjiga čita u jednom dahu!

Iz ljetopisa

14

Sp2012. 2

RELJEF S PORTRETIMA UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA

Mostar, 2. travnja 2012. (MIRIAM) – U čitaonicu Franjevačke knjižnice Mostar, u samostanu sv. Petra i Pavla, u četvrtak 29. ožujka, postavljen je reljef u ka-menu s portretima ubijenih hercegovačkih franjevaca mostarskog samostana. Reljef je urađen u kamenoj plohi (miljevina) dimenzija 115 (širina) x 214 (visina) x 10 (de-bljina) cm.

Čitaonica Franjevačke knjižnice Mostar u prostoru je bivše samostanske razgovornice u kojoj su komunisti 14. veljače 1945. uhitili provincijala dr. fra Lea Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, te fratre fra Jozu Bencuna, fra Bernardina Smoljana, fra Rafu Prusinu, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara, mučili ih, ubili i bacili u rijeku Neretvu.

Reljef je postavljen na mjestu ondašnjih vrata razgo-vornice, a prikazuje glavu okrunjenog Isusa iz koje idu zrake križa koji se produžuje u rijeku, a oko Isusove glave su glave ubijenih fratara.

Ovo je autorsko djelo akademskog kipara Tonija Ma-rića Bazića. Kamen je iz radionice i kamenoloma »Dent« Jure Krtalića. I djelo i kamen dar su Provinciji i Franje-vačkom samostanu Mostar.

ZAKLJUČCI MEĐUNARODNOG SKUPA »HRVATSKI MUČENICI I ŽRTVE IZ VREMENA KOMUNISTIČKE VLADAVINE«

Zagreb, 27. travnja 2012. (IKA) – Okupljeni na me-đunarodnom skupu »Hrvatski mučenici i žrtve iz vreme-na komunističke vladavine«, koji je održan 25. i 26. trav-nja u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, nastojali su sagledati tragove mučeništva naše nedavne prošlosti te su došli do određenih zaključaka. U donese-nim zaključcima koje potpisuje Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij ističe se da je potrebno da svaka biskupija imenuje povjerenika za hrvatski martirologij, koji će koordinirati rad u biskupiji i župama. Kao pola-zište rada biskupijskih povjerenstava treba biti stvaranje popisa svih žrtava u svakoj katoličkoj obitelji. Na taj na-čin će se, uz ostalo, u memoriju pojedinih obitelji ugradit i one osobe o kojima se dugo nije smjelo govoriti.

U zaključcima se potiče Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i za njih pokrene kanonski postupak. Predlaže

se da svaka biskupija na svome području odredi Dan mu-čenika i način proslave toga dana. Potiču se župnici da nastoje oko prikupljanja svjedočanstava živućih svjedoka. U svrhu djelotvornijeg praćenja ovih djelatnosti i njiho-vog usmjeravanja Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij nastavit će razvijanje zajedničkog glasila i portala te uznastojati oko osnivanja ureda. Ta Komisija će u što skorije vrijeme objaviti zbornik radova s ovoga znanstvenog skupa i prema procjeni organizirati nove skupove. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bo-sni i Hercegovini da što prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugoga svjetskoga rata i poraća tako da se onemo-guće manipulacije žrtvama. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke ideologije te promiču de-mokraciju i slobodu svake osobe.

Podsjetnik

15

Sp2012.2

Nakon obrazovanja i gospodarskog razvitka franjevci 1936. na Široki Brijeg donose i električno svjetlo

FRANJEVAČKA HIDROCENTRALA NA ŠIROKOM BRIJEGUDošavši na vlast, komunisti nacionaliziraju franjevačku hidrocentralu i

prepuštaju je zubu vremena

► Piše: fra Ante Marić

Priprava za izgradnju

Prateći razvoj gimnazije i samostana ma Širokom Brijegu, razvidno je da su stalne poteškoće s rasvjetom i grijanjem – trebalo je osigurati znatne količine karbi-da, drva i ugljena, što nije bilo ni jednostavno ni jeftino. Stoga se među profesorima i fratrima u samostanu rodila namisao da se iskoristi rječica Lištica podno Širokog Bri-jega uz fratarsku mlinicu za podizanje hidrocentrale za proizvodnju električne energije. O tomu svjedoči pismo namjere upućeno 21. travnja 1924. franjevačkom pogla-varstvu u Mostaru. Pismo su potpisali fra Krešimir Pan-džić (profesor na gimnaziji, diskret samostana), fra Pavo Dragićević (profesor na gimnaziji, diskret samostana), fra Žarko Pehar (vikar samostana) i fra Stanko Kraljević (gvardijan).

»Starješinstvo ovoga samostana ima nakanu, ako bude ikako moguće, što prije uvesti električno svjetlo, i to tako, da bi se centrala postavila uz našu mlinicu. Me-đutim se čini, da bi mogla skoro biti na prodaju mlinica “stari ćemer” sa šest mlinova, stupom i badnjem: ona bi bila za razvođenje električnog svjetla neprispodobivo zgodnija, k tomu ima ljepšu bašču, a sama bi mlinica za nas imala veću vri-jednost nego i za koga drugoga, jer se do nje može sa centruma Lištice kroz našu bašču načiniti preko vode put, odnosno most; zato, ako bi se svidjela cijena i pokazala se prilika, ovaj bi sa-mostan bio voljan “stari ćemer” kupiti.

Ali da u prvom redu uvedemo električno svijetlo i da eventualno prekupimo “stari ćemer” po našem mnijenju morali bismo prodati prije slijedeće čestice, koje nam se manje isplaćuju:1.) livada na Mostarskom Blatu zvana “Okolišta”: 34

dunuma, oko 300.000K;2.) jedan vinograd na Uzarićima zvani Vugić: 8-10

dunuma, loza je povađena, oko 100.000 K;3.) ograda u Pribinovićima Redžića gaj: 60-70 dunu-

ma, oko 100.000 K;4.) gradilište na Lištici “Orlovac”: 800 m2, oko 40.000

K;5.) ako bi bila baš potreba, koja bi sigurno nadošla u

slučaju kupovanja mlinice, dobro bi bilo, da mp. Starješinstvo isposluje sa strane Rima dozvolu, da se može sve, što imamo na Lištici, prodati, t.j. sadašnji žandarski kasar i bašču “Bijele Vrace” na površini od oko 4½ dunuma: pa kasnije kad bi starješinstvo samostansko u sporazumu s provincijalnim uvidjelo, da je isplativo, neka bi prodavalo, što bi i koliko bi

bilo nužno i korisno. Vrijednost ci-jele Lištice računamo najmanje oko 500.000 dinara, a vrijednost same kuće i bašče, što žandarmerija drži, do 350.000 dinara.«1

Ovaj dopis samostanske upra-ve vremenski se poklapa sa sveobu-hvatnim i velikim pripremama oko izgradnje nove gimnazijske zgrade. I do sada je očitim da su problem rasvjete i grijanja bili predmetom

1 SPsv.63.,folija221.ValjanapomenutidajeProvincijalathercegovačkihfranjevacauMostaruuistinuodRimaza-tražiodopuštenjazaprodajuzemljišta(br.357/1924.,Mostar,14.svibnja1924.)kakobisepodigaokreditzaizgrad-njugimnazijezakojijeistog14.svibnjapodnesenamolba(br.358/1924.).SvetizborizRimazaobazahtjevašaljedopuštenje:Prot.N.3218/24.od26.lipnja1924.dasemožepodićikredituvisiniod500.000libeller.italicae,»utCollegiumSeraphicuminlociSirokiBrijegreficerepossit«;Prot.N.3219/24.damoguprodati»domumcumhortisinLištica,agrumsilvestreminPribinovići;veteremvincaminUzarići,pratuminBlato«.

Fratri nemaju prostor, a ni dovoljno novca za gradnju

hidrocentrale. Odlučuju se snaći kako najbolje znaju.

Podsjetnik

16

Sp2012. 2

mnogih pismenih dopisa između samostana, gimnazije i uprave Provincije. Fratri su i te kako svjesni da bi se takvim zahvatom unaprijedio život na Širokom Brijegu, a time bi se i odgojno-obrazovni proces odvijao u primje-renijim okolnostima. Uprava Provincije na ovaj je dopis samostanske uprave odgovorila potvrdno.

Samostanska uprava i profesorski zbor zajedno s upravom Provincije žele da sa završetkom izgradnje gi-mnazijske zgrade bude završena i hidrocentrala. Stoga se gvardijan širokobriješkog samostana fra Stanko Kraljević 18. listopada 1925. ponovno obraća Provincijalatu her-cegovačkih franjevaca (dopis pod ur. br. 144.) te ih izvje-šćuje o daljnjim radnjama:

»Potpisano samostansko starješinstvo odlučilo je, da prema principijelnom odobrenju mp. o. provincijala pr-vom zgodom proda samostansku bašču na Lištici (Bijele Vrace) osim dijela, što ga drži žandarska stanica. Zemlji što leži na najprometnijem mjestu te ima prvorazrednu vrijednost kao gradilište: lice mu je u smjeru ceste dugo 70 m, a poprečna je širina od ceste do rijeke oko 27 m. Prema tome površina bi bila otprilike 2 dunuma ili nešto manje.

Cijenu cijelom gradilištu, mislimo, određivalo bi lice njegovo bez obzira na malo veću ili manju širinu prema rijeci. Računamo, da bi se metar lica mogao prodati 3-3½ hiljade dinara. Dosada nijesu nam po-znati drugi mušterije osim mjesnih Li-štičana i obližnjih nekih seljaka. (…)

Svrha je prodaje jedina da do-bijemo potrebiti novac za uvođenje električne rasvjete u samostanu i gi-mnaziji. Pri tom dakako očekujemo barem razmjernu potporu provincije, koliko će svjetla potrošiti gimnazijske prostorije. Ako sa svotom dobivenom od prodaje ne mognemo još ništa ni početi, opet je za nas korisnije da novac uložimo u banku nego da zemljište dalje držimo, kad ga ne mislimo sami za gradilište upotrebiti. Valjda nema ni nade, da bismo u dogledno vrijeme zemljište skuplje prodali.

Ove činjenice i okolnosti stavljamo mp. Starješinstvu na znanje i molimo, da ih uzme u pretres te da nam pre-ma potrebi svoje mjerodavno mišljenje i konkretne pri-jedloge izvoli saopćiti.«2

Kao i prije, Provincijalat je podržao sva samostanska nastojanja oko podizanja hidrocentrale pa se tako očito-vao i na jesenskom zasjedanju Uprave: »Starješinstvo je usvojilo Vaš prijedlog i za prodaju i o tomu, da se ne oglasuje radi posve slobodnog natječaja. Provincija će

kad bude u stanju poduprijeti to poduzeće za električnu rasvjetu.«3

Uz već dosad navedene djelatnosti Uprave franjevač-kog samostana na Širokom Brijegu oko izgradnje elek-trične hidrocentrale informativan je dopis od 17. listo-pada 1927. upućen upravi Provincije u Mostaru (ur. br. 220/1927.) u kojem izvješćuju o prodaji »Kasara« (kuće u kojoj je bila smještena žandarmerija) i dio vrta za iznos od 5.000 dolara:

»Primili smo već 2.500 dolara, a drugih 2.500.- Dolara dobit ćemo do 1. augusta 1928. god. Mi bi odmah počeli s ra-dom, samo od mnp. Naslova molimo “Placet” ili bolje rekavši odredbu, koja bi bezuvjetno vezala i buduće samo-stansko starešinstvo. Sigurno će se morati učiniti jedan zajam, jer prora-čun bez inštalacija iznosi 600.000.-D, sa inštalacijom iznosi 800.000.-D. No ovaj će proračun biti sigurno ma-nji, jer je na pr. predviđeno za kopa-

nje kanala i kuće 219.000.-D, a to bi se dalo učiniti i za 120.000.-D. Inštalacija bi se mogla sad za sad ograničiti na najnužnije prostorije etc. Svijetlo bi se dalo u Lištici, te bi se time pokrivali barem režijski troškovi, a kamate bi pokrivao sadašnji potrošak svijetla. Dosada je osigurana svota u gotovu iznosu od 330.000.-D.«4

Dana 24. listopada 1927. samostan je uputio molbe-nicu (br. 2261.) tadašnjem Hidrotehničkom odjelu Mo-starske oblasti »za predkoncesiju radi izrabljivanja vode-ne snage na rijeci Lištici« na koju je 31. listopada 1927. dobiveno rješenje da se »tehničkim organima dozvoljava obavljanje tehničkih predradnja, premjeravanja zemlji-šta, mjerenje brzine i količine vode, geološkog ispitivanja

Stari ćemer – mlinica koju su fratri namjeravali kupiti i preurediti u hidrocentralu. U pozadini gradić Široki Brijeg oko 1930.

2 SPsv.67.,folija183.3 SPsv.67.,folija186.,ProvincijalathercegovačkihfranjevacauMostaru,br.599./1925.,Mostar,23.X.1925.,provin-

cijal.4 SPsv.72.,folija280.,ŠirokiBrijeg,17.X.1927.o.fraStankoKraljević,gvardijan.

Dobivši dopuštenje poglavara, fratri na Širokom Brijegu smjesta

prianjaju poslu. Prave nacrte i skupljaju potreban novac.

Podsjetnik

17

Sp2012.2

područja i ostaloga što je potrebno za izradu projekta u svrhu iskorištavanja vodene snage. Osim premjeravanja na samoj vodi dozvoljava Vam se, da preduzimate pre-mjeravanja i na susednim zemljištima prema potrebi, ali obvezani ste vlasnicima zemljišta namiriti svaku štetu, koja bi nastala usljed premjeravanja. Ova dozvola važi za rijeku “Lišticu” i “Ugrovaču” i to počevši od mosta preko Ugrovače kod Klanca i od mosta na Lištici kod Penavića kuće do mjesta 2 kilometra niz vode od ušća Ugrovače u Lišticu. Dozvola se izdaje na dvije godine, računajući od dana kada je izdana.«5

U prilogu rješenja dani su i uvjeti za izdavanje konač-nog dopuštenja izgradnje hidrocentrale:1. - Situacioni plan sliva (ženeral. štabnna karta) dotične

reke, u razmeri: 1:750.000 ili 1:200.000. Kočerin – Mostar.

2. - Situacioni plan zemljišta na kome se ima podići po-strojenje – građevina sa svima objektima 1:2.000 (u kome naznačiti da li postoje uzvodne i nizvodne građevine).

3. - Uzdužni profil 1:2.000 za dužine i 1:200 za visine.4. - Količina vode koja proteče koritom reke na sekun-

du (najveća, srednja i najmanja voda) na dotičnom mestu.

5. - Kolika je predviđena potrebna količina vode u se-kundi kao i kolka je visina korisnoga pada za po-strojenje.

6. - Najnužnije crteže (detalje) građevina u razmeru 1:200 ili približno ovoj.

7. - Veličina koštanja – predračun – postrojenja.8. - Tehnički izveštaj – opis postrojenja.9.- Način finansiranja, čemu ima da služi preduzeće, na-

čin eskploatacije – rantabilitet, – sedište Uprave.Generalna Direkcija Voda.«6

Kako se gradnja gimnazijske zgrade privodila kraju, nastojanja oko elektrifikacije i izgradnje hidrocentrale sve je više i više dobivala prednost pred drugim zadaća-ma Provincije, samostana i gimnazijske uprave. Naime, radovi na gimnazijskoj zgradi u samoj su završnici pa se u njoj već održava nastava u I. i II. razredu, a iz školskog se ljetopisa saznaje da su pod njezinim krovom već izvršena prva ustoličenja: novog provincijala i novog širokobri-ješkog gvardijana, a proslavljen je i imendan isluženom gvardijanu.

Uprava širokobriješkog samostana 14. travnja 1928. šalje Provincijalatu hercegovačkih franjevaca pismo slje-dećeg sadržaja (ur. br. 116/1928.):

»Prema dopisu mnogp. Starešinstva od 23. 10. 1927. br. 505 dozvoljava se načelno izgradnja električne cen-trale s primjedbom, da se prije toga učine pripreme za hipotekarni ili sličan zajam.

Nadali smo se, da ćemo dobiti zajam od Hipotekarne banke, no naišli smo na poteškoće – odgovoreno nam je, da sad zasad ne daju zajmove do daljne odredbe. Osim toga, vele, da u sela ne običavaju uopće podijeljivati za-jmove. Izgleda, da od hipot. zajma ne će biti ništa.

Uza sve to što zajam nijesmo osigurali, od izgradnje elekt. centrale ne odustajemo: imamo gotovine 340.000 D računajući na isplatu prodanog zemljišta u Lištici. Do na jesen će se sigurno nešto sakupiti, osim toga moguće je i “četvrtare” na Uzarićima prodati i tako istjerati na iznos od D 400.000. Izgradnja će stajati oko 500.000 D. Kad bi se od koje druge banke pozajmilo oko 100.000 D. moglo bi se po prilici sve dovršiti.

Rad se naravno ne će odpočeti, dok ne bude cijeli novac sakupljen. Molimo gornji naslov za odobrenje i klauzulu, da se ne bi gornju gotovinu – u druge svrhe upotrebilo.«7

Konačna odluka o izgradnje hidrocentrale

Na kapitulu Provincije održanom 20. travnja 1928. odlučeno je da se bezuvjetno počne s izgradnjom hidro-centrale. U tu je svrhu 6. svibnja 1928. na Širokom Brije-gu održana izvanredna sjednica kojom je predsjedao pro-vincijal fra Dominik Mandić. U Arhivu Provincije čuva se dio zapisnika s te sjednice koji se odnosi na raspravu o postavljanju električne rasvjete8:

5 SPsv.75.,folija182.–183.6 Isto,folija183.7 SPsv.74.,folija293.,upotpisusudiskretifraViktorNuić,fraPetarSesar,fraOtonKnezovićigvardijanfraKrstoKra-

ljević.8 OvajjediozapisnikaprovincijaludostaviofraPetarSesar,auprilogujeiosobnopismo:»Izvinite,štoVamnijesam

prijeposlaoizvadakizzapisnikadiskr.Sjednice,držane6.V.t.g.ukolikoseodnosinaelek.Centralu.Upravogaje

Plan hidrocentrale

Podsjetnik

18

Sp2012. 2

»Određuje se, da se odmah počne sa pripremama za električnu centralu. Novac se mora ubrati na sljedeći na-čin:a) 5.000 dolara (pet hiljada) za prodani kasar, od kojih

je već 2.500 dolara primljeno, a ostalih 2.500 ima se primiti do 1. augusta t. g., kako je to već prije utanačeno posebnim ugovorom sa Ilijem Zorićem, kupcem kasara

b) 30.000 dinara (trideset hiljada) daje provincijac) 30.000 dinara (trideset hiljada) imamo u fondu bi-

skupovom, koju svotu smo već prije za spomenutu svrhu odredili

d) Određuje se, da se gleda prodati četvrtare na Uzari-ćima, Jelića njiva i Redžića gaj, a novac bi se upotre-bio za elektriku

e) O. će provincijal napraviti po mogućnosti odmah kod oo. župnika dobrovoljnu kolektu u svrhu cen-trale

f) Varoš (Lištica) ima dati beskamatni predujam u tri rate u iznosu cca 100.000 dinara (sto hiljada)

g) Ocu direktoru i ocu gvardijanu stavlja se u dužnost, da stupe u vezu s varošom u stvari označenog pod f)

h) Za ostatak od 100 – 150 hiljada dinara ima provin-cijal sklopiti hipotekarni zajam na teret ovoga samo-stana.

Široki Brijeg, 6. 5. 1928.o. fra Viktor Nuić, o. fra Petar Sesar, o. fra Nikola

Ivanković, o. fra Rade Vukšić o. fra Mate Čutura.«9 Novi provincijal fra Dominik dr. Mandić izvanred-

nom energijom nastavlja započete projekte u Provinciji, pogotovo svoga predšasnika fra Luje Bubala, kojemu je bio vijećnikom, definitorom. Zahvaljujući toj činjenici, uspješno je pokrenuta izgradnja nove gimnazijske zgra-de. Jedan od takvih zadataka sada je elektrifikacija.

Pod urudžbenim brojem 356/1928. Provincijalat se 8. srpnja 1928. obraća velikom županu Mostarske oblasti s molbom za gradnju hidrocentrale na Lištici. Provincijal fra Dominik u svom dopisu piše:

»U prilogu čast mi je predložiti generalne nacrte, ra-čun rentabiliteta i predračun, sve in triplo, za gradnju hi-drocentrale na desnoj obali rijeke Lištice, općina Mokro, srez Mostar, s molbom da se čim prije povede očevid na licu mjesta radi podjele potrebite koncesije. Primijetiti mi je, da se u predmetu radi o iskorišćavanju naše vlasti-te stare vodene snage za pogon moderne hidrocentrale,

kojom smo se vodenom snagom služili više od sto godina za pogon naše stare mlinice.

Svrha je naše hidrocentrale:1. rasvjetljenje gimnazije, crkve i samostana s nuzgred-

nim zgradama na Širokom Brijegu;2. električno grijanje svih zgrada navedenih pod stav-

kom 1.;3. podizanje vode pomoću električne pumpe iz rijeke

Lištice za opskrbu vodom samostana i gimnazije na Širokom Brijegu;

4. podizanje vode kao pod stavkom 3. za natapanje ba-šča i zemljišta samostana na Širokom Brijegu;

5. uregjaj novoga električnog mlina u staroj postojećoj mlinici;

6. električno rasvjetljenje mjesta “Lištica” s cca 35 kuća, trgovina, žandarm. i financijske kasarne, škole i državnoga ureda za otkup duhana;

7. eventualno davanje električne snage za manje kućne industrije.«10

Već je 16. srpnja 1928. od velikog župana stigao od-govor s prilogom – »Edikt za vodopravnu raspravu radi iskorištavanja vodene snage na potoku Lištici u općini Mokro srez mostarski« s pozivom »…da prisustvujete očevidu na licu mesta«.11

Između ostaloga, u tom ediktu stoji: »Kompletno izrađeni projekat nalazi se kod Obla-

snog Hidrotehničkog Odelenja Velikog župana Mostar-ske Oblasti u Mostaru i u drugom primerku kod pogla-vara sreza u Mostaru, te se može na navedenim mestima pregledati svakim radnim danom od 11 – 12 sati pre podne počevši od 1. augusta do uključivo 10. augusta 1928. godine.

Očevid na licu mesta u Mokrom, srez mostarski, odr-žaće se dne 11. avgusta 1928. godine u 9 sati pre podne, te se pozivaju svi susedi, posednici okolnih vodenih na-prava, općinske starešine sela Mokro i Lištice i ostali in-teresanti koji su eventualno tangiraći u njihovom pravu, da prisustvuju gore navedenom očevidu lično ili preko svojih opunomoćenika, i to u gore određeno vreme, inače neće se njihovi prigovori uvažiti ako ih nisu već pre pi-smeno predali poglavaru sreza Mostarskog.«12

Nakon obavljena očevida provincijal pod urudžbenim brojem 446/1928. 12. rujna šalje dopis upravi državnih rudnika u Mostaru gdje zakazuje sastanak za 13. rujna 1928.: »U savezu sa izjavom gosp. ing. Vidića, danima

danaso.fraViktornapisao,adajetoovlikozategloimaneštoimojekrivnje.Zapisnikukojemjecijelisadržajgorespomenutesjednice,ponijetćujakojomzgodom,daseVašimpotpisompotkrijepi.SpomenutiVamizvatakšaljembezslužbenogbrojaištampilje…«Usp.SPsv.74.,folija373.,ŠirokiBrijeg,23.svibnja1928.,fraPetarSesar.

9 SPsv.74.,folija373.10 SPsv.75.,folija180.,upotpisujeo.provincijalfraDominikMandić.11 SPsv.75.,folija48.(nasrpskomjezikuićirilici)12 SPsv.75.,folija49.,X.O.broj1470/28.

Podsjetnik

19

Sp2012.2

na očevidu na podizanje franjevačke hidrocentrale na Širokom Brijegu dne 11. pr. mj., čast mi je pozvati Naslov, da sutra dne 13. t. mj. izašalje svoje delegate u svrhu pregovora, da dr-žavni rudnik vodi svoj vod na Široki Brijeg.«13

Naime, iz jednog drugog dopi-sa Provincijalata gospodinu Martinu Halbreichu u Beograd razvidno je da je nakon očevida nastala nedoumica treba li graditi svoju vlastitu električnu hidrocentralu ili na Široki Brijeg voditi struju od rudnika u Mostaru.14

Svakako je važno spomenuti opširan i stručan dopis na njemačkom jeziku A. Solterera iz Zavoda za elektro-tehniku i mehaniku iz Sarajeva upućen 19. lipnja 1928.15 fra Dominiku Mandiću u kojem uvaženi profesor Sernec iznosi svoju stručnu analizu o gradnji hidrocentrale.

Nakon izvjesnih dvoumljenja o tome treba li graditi dalekovod iz Mostara do Širokog Brijega ili graditi vla-stitu hidrocentralu, Provincijalat se odlučuje za izgrad-nju vlastite hidrocentrale na Širokom Brijegu. O tome svjedoči traženje dopuštenja koje Provincijalat upućuje Upravi državnih monopola u Mostaru.16

S kolikom je pomnjom pripravljana izgradnja hidro-centrale, svjedoči službeni dopis Provincijalata od 10. lipnja 1928. (ur. br. 301/1928.) upućen fra Augustinu Zupcu koji studira u Beču: »…dozvoljavamo Vam, da za vrijeme velikih ferija prakticirate kod tvornice Voigth u St. Pöltenu. Preporučujemo Vam, da se potanko uputite u montiranje i rastavljanje turbina, te cijelu manipulaciju jedne hidroelektrične centrale. Dozvoljamo Vam, da za vrijeme rada i prakse upotrebljavate svjetovno odijelo. Dobiti ćete za kratko vrijeme Din. 3.000, odakle ćete nabaviti civilno odijelo, a drugo za ostale potrebe.«17

A da se u Provinciji ozbiljno razmišljalo o odustajanju od izgradnje vlastite hidrocentrale, rječito govori i pismo

fra Augustina Zupca iz Beča napisano provincijalu 12. III. 1929.: »(...) Na sveučilištu upisujem fiz. i mat. Kao dosad, za elektrotehniku mi je nešto interes popustio, otkad sam čuo, da se bolje isplati iz Mostara elektricitetu dobivati, nego vlastitu centralu pravi-ti.«18

Izgradnju hidrocentrale zacijelo privremeno usporava izgradnja kon-vikta za vanjske đake. No, hidrocen-

trala ostaje tihom čežnjom koja iz godine u godinu posta-je sve većom. O tome nam svjedoči Arhiv Provincije koji čuva dopis Elektre iz Splita od 26. ožujka 1934. upućen provincijalu. Sam dopis započinje riječima: »Saznao sam da kanite oživotvoriti Vaš dugo već zasnovani plan po-stavu električne centrale na vodu. (…) Vrlo rado bi se odazvao ako želite, da Vas pohodim ili da na licu mjesta stvar proučimo, tako bi Vam mogao dati i ponudu kom-pletne izradbe, kako sam čuo da posjedujete već i gotov plan …«19

Izgradnja i puštanje u pogon hidrocentrale na Širokom Brijegu

Nakon što su izgrađene zgrade gimnazije i konvik-ta za vanjske đake, Provincijalat i samostan na Širokom Brijegu s gimnazijskom upravom sve više ulaze u projekt električne centrale na rijeci Lištici na mjestu fratarske mlinice iz 1868. U tom je smislu informativan dopis Pro-vincijalata pod službenim brojem 507/35. od 4. svibnja 1935. gospodinu Maksi Kenu u Beograd:

»Vi ste u svoje vrijeme donijeli nama katalog od cije-njene firme koju zastupate. Mi ozbiljno pomišljamo, da podignemo malu električnu centralu u Širokom Brijegu kod Mostara. Stoga Vas uljudno molim, da ponudite:

Postojala je i mogućnost da se od rudnika u Mostaru dovede električna energija do Širokog

Brijega. Fratri se ipak odlučuju za gradnju svoje hidrocentrale.

13 SPsv.75.,folija92.,provincijalfraDominikMandić.14 SPsv.75.,folija218.»OvimpotvrgjujemprijemVašegacij.dopisaod6.t.mj.kaoitočnostVašihinformacijaoizgrad-

njielektričnihnapravakodnašegasamostanaigimnazijenaŠirokomBrijegu…«Provincijal,fraDominikMandić.ArhivProvinciječuvadopisMartinaHalbreichaod6.studenoga1928.upućenogizBeogradadr.Mandićugdjegaizvješćujedajedoznaozauvođenje»električnogosvjetljenja«tesenudikaoizvođačradovaipodastiresvojeuvjete.Usp.SPsv.75.,folija210.

15 SPsv.75.,folija117.–121.Govoriovrstigeneratorakojibitrebalougraditi,načinnakojibisesnjimspojilacrpkazavodu,tetemeljempredračunapotrošnjestrujeuKWkolikabijačinasvegatogatrebalabiti.Cijelajestudijaispisanananjemačkomjeziku.

16 SPsv.79.,folija134.,podur.br.648./29.»…električnastrujaslužitćezaosvjetljenjefranjevačkegimnazije,samosta-naicrkvetecijelogamjestanaŠirokomBrijegu…«

17 SPsv.74.,folija404.,upotpisujeo.provincijalfraDominikMandić.18 SPsv.81.,folija65.FraAugustinpišedaimavelikihpoteškoćasazubimazbogčegaideliječnikugotovosvakidrugi

dan:»Izliječiomijegnojenjeokozubi,sadradinaplombiranju.Neznamštoćemetokoštati,akobudevele–neljutitese,moraćuVamračunopremiti.PrijeVamotomnijesamjavljao,jersamdržao,dajemalenkost.Liječnikmisli,dajevelikastudenuzrokovalapogoršanje.«

19 Usp.SPsv.103.,folija355.,upotpisuM.Ciciliani,vlasniktvrtkeElektra.

Podsjetnik

20

Sp2012. 2

1. Francis turbinu od 15 P. S. sa svim nuzgrednim stvarima, koji tu turbinu popunjuju, stanica Mostar. Pad vode kod nas 2,50 m.

2. Dinamo za gornju turbinu.3. Eventualno kondezator u kući, koja će se rasvijetliti.4. Eventualna Vaša uspostava hidrocentrale. Zgrada i

kanali su već gotovi.«20 Uz ovaj dopis postoji i dopis Provincijalata od 15. lip-

nja 1935. upućen J. M. Voithu u St. Pöltenu kako bi čim prije došli na Široki Brijeg radi dogovora o gradnji hidro-centrale za gimnaziju.21 U tom je razdoblju stiglo ili oda-slano još nekoliko dopisa u svezi s električnom centralom pa je očito da će ona zaokupiti svu pozornost i Provincije i samostanske i gimnazijske uprave nakon što su građevin-ski poslovi oko tih dviju zgrada posve završeni.

O živoj aktivnosti oko izgradnje električne hidro-centrale na Širokom Brijegu tijekom školske godine 1934./35., ali i preko ljeta, svjedoče brojni dopisi. Dana 5. srpnja 1935. provincijal se službeno obraća (dopis br. 710) inženjeru Vasi Ristiću u Beograd da je ponudu tvrt-ke Voith »(…) u pogledu turbine danas potpisao i poslao u St. Pölten.«22 U istom dopisu traži da im se dostave adrese tvrtki Simens i Jugo A. E. G. kako bi ih zamo-lio »za njihovu ponudu za električni dio«. Da je kupnja turbine i izgradnja centrale uistinu i aktualna svjedoči službeni dopis broj 22/35. od 7. srpnja 1935. upravitelja konvikta vanjskih đaka na Širokom Brijegu fra Bone Je-lavića Upravi Provincije u Mostaru u kojem ih obavješću-je da je prema njihovom nalogu od 5. srpnja 1935., br. 711/35. »… dao nalog Poštanskoj Štedionici u Zagrebu da s čekovnog računa konvikta prenese na Provincijalni ček sumu od 60.000 /šezdesethiljada dinara/ za izgradnju hidrocentrale na Širokom Brijegu.«23

Vremenskim slijedom Arhiv Provincije čuva dopis na njemačkom jeziku od 9. srpnja 1935. upućen na J. M. Voith Maschinenfabrik etc. St. Pölten, u kojem provinci-jal izvješćuje nadležne u tvornici strojeva u St. Pöltenu da je kod tehničkog odjela u Mostaru s inženjerom Vanjom pregledao sve njihove skice i na njih stavio svoje primjed-be. Upozorava ih da su na svojim skicama stavili širinu

sobe u kojoj će doći turbina 4,20 m, a ona je u stvarnosti široka samo 3,95 i ako bi se sada na zidu pravio širi pro-rez za tih 25 cm, onda bi se iz mlinice morao ukloniti još jedan mlinski kamen, što bi poslodavcu bilo jako žao. To se čini da bi se izbjegle sve eventualne poteškoće u samim završnim radovima. Upozorava također da je u pisme-

nom dogovoru naručena turbina od 15 P. S. (konjskih snaga), a oni isporučuju od 20.24

Slijedi cijeli niz dopisa u svezi s generatorom i elektri-fikacijom samostana, gimnazije, konvikta i drugih obje-kata na Širokom Brijegu. Provincijalat šalje dopise mno-gim tvrtkama: Jugoslavensko AEG električno društvo a. d. Beograd25, Jugoslavensko Siemens d. d., Zagreb26,

20 SPsv.108.,folija123.21 SPsv.108.,folija282.Izmeđuostaloga,tustoji:»DawirmitIhnenschonilängererUnterhaltungwaren,dieganze

SituationistIhnensehrgutbekannt.IchbittdarumeiligsteinOffertfür15P.S.unterannahmbarenBedingungenfrancoMostar.BittenocheseparatTurbubine-instalierung.«

22 SPsv.108.,folija354.23 SPsv.108.,folija401.24 Usp.SPsv.108.,folija413,9.VI.1935.;(Ing.Vanjahatmichaufmerksamgemacht,dassdieBreitedervonIhnen

genomenenAnlageaufderSkizze4,20mist,dieKammerjedochinderWirklichkeitistnur3.95mbreit,wieeresaufderSkizzemarkierthat.WennmandiealteScheidewandnochrechtsum25cmverschiebenmüsste,dannindiesemFallemüsstenwireinenMühlstein,derdasteht,wegnehmen,wasunsunangenehmwäre.InderNotmüssenwirauchdastun.)

25 SPsv.109.,folija46,Mostar,17.VII.1935.,br.790.26 SPsv.109.,folija47,Mostar,17.VII.1935.,br.791.

Fra Andrija Jelčić nadgleda rad na kanalu za hidrocentralu

Podsjetnik

21

Sp2012.2

Tehnička poslovnica Ing. Petar Banović Split27, Asea Društvo za proizvodnju motora i generatora Zagreb28.

Dana 13. srpnja 1935. čehoslovački konzul u Splitu dopisom se obraća Jugoškodi d. d. Škodovim Zavodima d. d. u Zagrebu:

»Franjevačka provincija u Mostaru želi provesti elek-trifikaciju Širokoga Brijega na kojem se nalazi gimnazija i konvikt. Naprava je zamišljena kao pogon vodenom silom za koju turbinu sama provincija već ima od pri-je. Potrebno je ponuditi toj provinciji električni dio koji je potreban i to od same vodene sile cca 1000 metara sa generatorom te mehanički pumpni dio jer provincija želi dovesti vodovod iz rijeke na kojoj je vodena naprava same centrale do svojih zgrada na Brijegu. Osoba koje žive na Brijegu ima cca 350. Kako Provincija želi pro-vesti to što prije molim Vas da uzmete ovaj upit u rad odmah. Izvolite me izvijestiti što je na tom učinjeno.«29

Provincijal izvješćuje tvrtku J. M. Voith Maschinen-fabrik St. Pölten (Österreich) da je primio njihovu obavi-jest o turbini (umjesto 15 P. S., kako je naručeno, da se isporučuje od 20 P. S.) te da je preko Bosansko – Indu-strijalne i Trgovačke banke u Beogradu na ime razlike u cijeni uplatio iznos od 75.000 dinara da mogu otpočeti s radovima.30

Opsežne i iscrpne predradnje za izgradnju hidrocen-trale privode se kraju o čemu svjedoči dopis provincijala br. 922/35. od 28. srpnja 1935. kojim izvješćuje pošto-vanog oca gvardijana na Širokom Brijegu o učinjenom. Između ostaloga, govori da na Široki Brijeg šalje podu-zetnika Arzića koji će izvesti rad na hidrocentrali kad sti-gne skica:

»Sada će precrtati neke planove. Molim Te, podaj mu onu malu sobicu nad vratima. Onda neka mu Baja dadne jednu školu, gdje će crtati. Ima kod nastavnika crtanja daska, na kojoj se crta, neka mu je dade. Ako bi preno-ćivanje bilo zgodno i u školi, metnite mu tamo jednu postelju, ako je nestašica soba.

Solterer piše da bi odmah trebalo posjeći one dubove u groblju. Treba 11 komada od 7 – 8 metara i 2 koma-da od 10 metara. U vrhu debljina treba da je 13 do 17 cm. Molim Te počinji sjeći i pripraviti. Još nisam dobio nacrt od Voitha, ali molim Te pripravi kamenja za po-

dignuće one zgrade i šodera za beton, da posao ne bude zapinjao.«31

Dana 10. kolovoza provincijal šalje dva dopisa. Prvi je dopis upućen tvrtki J. M. Voith St. Pölten da je s tvrtkom A. Solterer u Sarajevu 9. kolovoza 1935. potpisao ugovor za generator koji je kupljen od tvrtke Ganz i da će im gospodin Solterer poslati skicu toga generatora32. Drugi dopis odaslan je širokobriješkom gvardijanu:

»Ja se noćas povratio iz Sarajeva. Solterer i njegov in-stalater dolaze sjutra u 7 sati. Treba da nagješ i pogodiš dva obična majstora za kopanje zida. Biće ukopano u gi-mnaziji i u konviktu u direktora i salonu. On će početi s gimnazijom. Njegovu majstoru stan i hranu, a Solterer će se valjda i sjutra vratiti. Što više naših majstora, to će on kraće ostati. Nemora biti bogzna kakav majstor, samo je nužno, da što bolje probija sa špicom zid. Sa Soltererom sam sve pogodio. Ako se ti okreneš, moći će na sv. Franju zasjati.«33

Da su radovi na izgradnji hidrocentrale uistinu u tije-ku, govore dokumenti u Arhivu Provincije koje je rukom napisao Šimun Boras, tehničar u mirovini: »Danas sam sa mnogopoštovanim Provincijalom pogodio nadgleda-nje gradnje Hidrocentrale na Širokom Brijegu u roku od dvadeset radnih dana za paušalnu svotu od 1200 din (hiljadu i dvijestotine dinara) i uključivo stan i hranu.«34 Postoji priznanica kojom Šimun Boras, tehničar u miro-vini, potvrđuje da je od provincijalata u Mostaru primio svotu od 1.000 dinara »… za nadgledanje Hidrocentrale na Širokom Brijegu.«35

Kraljevska banska uprava Primorske banovine 1. ruj-na 1935. javlja Provincijalatu:

»PREDMET: Uvidjaj na licu mjesta radi elektrifika-cije samostana na Širokom Brijegu. Izvještavate se, da će se u vezi Vaše molbe br. 1094 od 19. kolovoza 1935. god. održati uvigjaj i rasprava na licu mjesta radi izda-vanja povlastice za gradnju hidrocentrale na vodotoku Lištice na dan 21. IX. 1935. god. u 9 sati prije podne. Pozivate se da prisustvujete ovom očevidu.«36

Sresko načelstvo Mostar (broj 22.343/35.) dana 8. rujna 1935. šalje Provincijalatu dopis:

»PREDMET: Uvidjaj na licu mjesta radi elektrifika-cije samostana na Širokom Brijegu. U prilogu dostavlja

27 SPsv.109.,folija48,Mostar,17.VII.1935.,br.792.28 SPsv.109.,folija51,Mostar,17.VII.1935.,E.O.29 SPsv.109.,folija16a.30 SPsv.109.,folija56,Mostar,16.VII.1935.31 SPsv.109.,folija189.32 SPsv.109.,folija321.33 SPsv.109.,folija322.34 SPsv.110.,folija39.,Blagaj,19.VIII.1935.,BorasŠimun,tehničarumirovini.PrimaseO.M.Čuturić.35 SPsv.110.,folija45,ŠimunBoras,Blagaj,18.VIII.1935.36 SPsv.110.,folija176,V.br.36.32/35.,Split,1.IX.1935.,»Poovlašćenjubana,načelnikTehničkogodelenja.«

Podsjetnik

22

Sp2012. 2

se oglas oštampan u Službenom glasniku primorske ba-novine za gradnju hidroelektrične centrale na vodotoku Lištice na znanje i ravnanje.«37

Prilog tom dopisu je zapisnik s uviđaja na terenu:»U smislu propisa § 37 točke 1 zakona o iskorišća-

vanju vodnih snaga od 10. jula 1931. god. i izvještaja Teh. Odeljka pri sreskom načelstvu u Mostaru teh. br. 57/1086 od 27. VIII. 1935. god. a po molbi franjevačkog Provincijalata u Mostaru br. 1094. od 19. VIII. 1935. god. u predmetu elektrifikacije franjevačkog samostana na Širokom Brijegu, a pošto je molilac udovoljio propisi-ma § 31 – 34 spomenutog zakona, ova Uprava na teme-lju odredbe § 17 točka a/ objavljuje svim zainteresiranim, da će se dana 21 /dvadesetprvog/ septembra 1935. god. u 9 sati prije podne držati komisijski uvigjaj i rasprava na licu mjesta radi izdavanja povlastice moliocu za isko-rišćenje vodne snage vodotoka Lištica u svrhu izgradnje hidroelektrične centrale za snabdevanje Franjevačkog samostana u Širokom Brijegu električnom energijom za rasvjetne i kućne potrebe.

Pozivaju se stoga svi zainteresovani, a ako to smatraju potrebnim da u svrhu zaštite privatnih i javnih interesa kao i stečenih prava pristupe uvigjaju na licu mjesta radi stavljanja prigovora, jer se naknadni prigovori neće uva-žiti.

Uvigjaj će se održati kod starog postojećeg mlina fra-njevačkog samostana na vodotoku Lištice kod Širokog Brijega.

Podaci o naumljenoj izvedbi rada mogu se vidjeti kod Tehničkog odele-nja Kr. Banske uprave u Splitu i kod sreskog načelstva u Mostaru za vrije-me uredovni časova.«38

U Arhivu Provincije čuva se pri-znanica koju je izdao tehnički odjel u Mostaru da je provincijalat hercego-vačkih franjevaca uplatio 1.950 dinara na ime komisijskih troškova »(…) za uviđaj na licu mjesta u svrhu elektrifi-kacije Širokog Brijega.«39

Nakon obavljena uviđaja, Kraljevska banska upra-va Primorske banovine u Splitu donijela je 24. listopa-da 1935. odluku (V. br. 3632/4/35) koju je vlastoručno potpisao ban dr. Jablanović:

»Provincijalatu Hercegovačkih franjevaca u Mostaru, opštine i sreza Mostarskog dozvoljava se da izgradi uz desnu obalu rijeke Lištice na kat. čest. br. 2202/2 kata-starske opštine Mokro, sreza Mostarskog, primorske ba-novine, vlasništva povlastičara mlinsko postrojenje sa 7 kamenova, 1 stupom, 1 badnjom i postrojenjem za proi-zvodnju električne energije u rasvjetne i industrijske svr-he vlastitih zgrada položenih na Širokom Brijegu i mjesta Lištice, te da za pogon upotrebi vodnu snagu vodotoka Lištice uknjiženog kao javno dobro k. o. Mokro br. 2201, u svemu po propisima zakona o iskorišćavanju vodnih snaga od 10. jula 1931. (…)«40

Iz ovog se dokumenta mogu iščitati mnogi podatci o hidrocentrali: podroban opis brane (benta), opis kana-la od brane do hidrocentrale s mjerama, opis mlinova, opis zgrade za postrojenje (široka 6,85 m, duga 17,30 m, visoka 3 m, izrađena od kamena i pokrivena crijepom, staja za konje – široka 5,70 i duga 5,30 zidana kamenom i pokrivena crijepom) te mnogi drugi tehnički podatci.

Ban Primorske banovine dr. Jablanović potpisuje objavu u Službenom glasniku primorske banovine: god. XX, br. 1. od 5. siječnja 1937.41 Time je Provincijalat zadovoljio sve zakonske propise te je mogao pristupiti izgradnji električne hidrocentrale na rijeci Lištici podno Širokog Brijega.

Turbina je iz St. Pöltena za Mostar odaslana 21. li-stopada 1935.42 Davna želja Provincije, samostana na Širokom Brijegu i profesorskog zbora gimnazije time je

privedena svom sretnom i uspješnom koncu. Dok je provincijal fra Mato dr. Čuturić bio ravnateljem gimnazije na Širokom Brijegu, zapisao je u škol-skom ljetopisu:

»Zarekoše se o. direktor, o. Dra-gićević, o. Pandžić, o. Knezović, o. V. Nuić, o. D. Zrno, o. P. Sesar, da kroz godinu dana ne će piti alkohol-nih pića, a umolit će oca gvardijana, da se od toga suviška osnuje fond, da se iz toga izvede električna rasvjeta u

samostanu i gimnaziji.«Zapis je datiran 10. listopada 1923. i ovo je prvi pisa-

ni trag o hidrocentrali. Trebalo je punih dvanaest godina da se ostvari jedna tako važna namisao.

37 SPsv.110.,folija177,sreskinačelnik.38 SPsv.110.,folija178,Split,1.IX.1935.,Kr.banskaupravaprimorskebanovineV.br.3632/35.,Ban:u.Z.Načelnik

tehničkogodeljenjaIng.Matulović,s.r.39 SPsv.110.,folija139,Mostar4.IX.1935.,ŠefTehničkogodeljka.40 SPsv.114.,folije299.–306.,ovjereniprijepis,otipkannasedamstranica.Unjemusuu39točakanavedeniuvjetii

danoobrazloženje.41 SPsv.118.,folija55.42 SPsv.111.,folija11,provincijalat,1408/35.,P.T.BosanskaindustrijalnaitrgovačkabankaBeograd,Mostar,26.X.

1935.

Prva Jugoslavija dala je sva potrebna dopuštenja

za gradnju hidrocentrale. Nije ih bilo lako ishoditi.

Podsjetnik

23

Sp2012.2

Provincijal 1. ožujka 1936. kratkim službenim dopi-som (br. 182/36.) opunomoćuje gvardijana širokobriješ-kog samostana fra Fabijana dr. Paponju da ga zastupa »(…) kod podizanja električne centrale i rasvjetljivanja samostana i okolice Široki Brijeg.«43 Kada je Provincija-lat prikupio sve potrebne priloge, službeno je pod brojem 308/36. dana 20. travnja 1936. odaslao dopis sljedećeg sadržaja na mostarsko sresko načelstvo: »Prema Tehn br. 142/1627 od 19, marta 1936 prilažem sve potrebne pri-loge ovoj molbi i molim gragjevnu dozvolu elektro-ma-šinskog postrojenja za elektrifikaciju u Širokom Brijegu i Koncesiju.«44

Svečano otvorenje hidrocentrale

O svečanom otvorenju franjevačke hidrocentrale na Širokom Brijegu pismeni trag ostavlja gimnazijsko izvje-šće za šk. god. 1935./36.:

»4. III 1936. svečano otvorenje električne rasvjete u gimnaziji. Vlastita je hidrocentrala podignuta i mreža provedena prinosima o. fra Franje Čuturića hrvatskoga župnika u Chicagu, USA, velikoga i staroga prijatelja i dobrotvora gimnazije na Š. Brijegu. Zadnja dva sata nije bilo nastave.«45

O istom događaju izvješćuje Hercegovina franciscana: »Široki Brijeg: Ove godine provedena je eletrifikacija

u Širokom Brijegu. Turbinu je napravila tvrtka Voith u St. Pöltenu. Generator je od tvrtke Ganz. Mrežu provodi Solterer iz Sarajeva. Sve je već u toku, pa će se staviti u pogon ove jeseni. I za to su zaslužna naša braća iz Ame-rike.«46

Hercegovina franciscana kroz godišta dalje izvješćuje:»Dne 2. III. 1936. otvorena je električna centrala na

Širokom Brijegu, a 23. I. 1937. postavljen je u centrali auto-regulator.47

Sva je crkva malterisana i obojena i elektrikom ra-svjetljena. (…) Nova hidro-centrala puštena je pred Bo-žić u pogon. Koštala je 290 hiljada dinara.48

Fra Melhior Prlić postavio je nove električne stupove od centrale na južni dio gimnazije – sjemenište – samo-stan. Rupe za stupove iskopali su u ljetu 1941. dobro-voljno klerici.«49

Nacionalizacija i uništenje

Sve što su fratri Hercegovačke franjevačke provincije na Širokom Brijegu strpljivo i mukotrpno gradili, ošte-tili su i uništili komunisti osvajanjem Širokog Brijega 7. veljače 1945. U svom su krvavom pohodu ponajprije bez suđenja ubili sve fratre, bacili ih u ratno sklonište, zapalili i zatrpali. Jedna se skupina fratara od žestine borbi i granatiranja samostana i crkve dan prije sklonila u hidrocentralu. Tu su bili gvardijan fra Andrija Jelčić i ravnatelj gimnazije fra Radoslav Vukšić, ravnatelj kon-vikta fra Fabijan Paponja, graditelj gimnazijske zgrade i konvikta fra Bonifacije Majić, tada već u miru, profesor fra Leonardo Rupčić, časna braća fra Melhior Prlić i fra Fabijan Kordić, bogoslov fra Miljenko Ivanković i vikar samostana fra Mariofil Sivrić. S tim se fratrima sklonila i nekolicina sjemeništaraca te stotinjak civila iz okolice samostana. O tom boravku u hidrocentrali i vraćanja sa-mostanu 8. veljače, kad je već sve utihnulo, svjedočili su tadašnji đaci, a poslije hercegovački franjevci fra Alojzije Sesar, fra Marko Dragićević i fra Dobroslav Begić.50

U svom ponovnom pohodu na samostan siječanj – ožujak 1947. komunističke su vlasti spalile sve knjiško i arhivsko blago franjevačkog samostana i gimnazije i naj-starije provincijske matice krštenih, vjenčanih i umrlih. Nakon toga su nacionalizirali (oduzeli) dio samostanske zgrade, zgradu gimnazije, konvikta, hidrocentrale te go-tovo svu nekretninu fratarskog zemljišta.

Hidrocentralom je 1930. – 1945. upravljao gimnazij-ski prof. matematike i fizike fra Augustin Leopold Zubac (1890. – 1945.) Za tu se dužnost, kako je rečeno, po nalogu provincijala spremao za vrijeme studija, a na nju je određivan na provincijskim razmještajima osoblja. Kao

43 SPsv.114.,folija234.44 SPsv.114.,folija433.,provincijal,Mostar,20.IV.1936.45 Gimnazijskoizvješćezašk.god.1935./36.,str.9.46 Hercegovina franciscana,sv.I.,god.1,1935.,str.30.47 Hercegovina franciscana,sv.I.god.2.,1937.,str.23.48 Hercegovina franciscana,sv.III.god.III.iIV.1940.,str.38.49 Hercegovina franciscana,sv.V.,1941.,str.52.50 Marić,fraA.,Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,Mostar,2007.,str.96.–106.

Hidrocentrala u pogonu. U pozadini Ivan Čuturić, djelatnik.

Podsjetnik

24

Sp2012. 2

i mnogo toga drugoga i ova je fratarska hidrocentrala među prvima u Bosni i Hercegovini. Posve je opravda-la svoju svrhu napajajući električnom energijom sva do-maćinstva u Lištici kao i javnu rasvjetu. Hidrocentrala bijaše vlasništvo Hercegovačke franjevačke provincije, a posljednji je njezin fratar upravitelj širokobriješki gvardi-jan (1946. – 1952.) fra Vencel dr. Kosir. O radu hidro-centrale i poslije 7. veljače 1945. svjedoči sačuvan doku-ment pronađen u Franjevačkoj knjižnici Mostar tijekom njezine obnove: »Godišnji obračun električne centrale na Širokom Brijegu«

Iz tog je obračuna jasno da vlasnik nema nikakvih prihoda, naprotiv, godišnje na hidrocentrali gubi 60.874 dinara. Porezni odsjek Ministarstva financija odredio je godišnji razrez poreza na hidrocentralu i zemljoradnič-ku dobit na 85.000 dinara. Proizvoljno su izračunali da je čista godišnja dobit od hidrocentrale 90.000 dinara, a zemljoradnje 75.000 dinara. Gvardijan fra Vencel Kosir na ovakvo se porezno rješenje Ministarstva financija u Sa-rajevu bezuspješno žalio.

Nešto kasnije hidrocentrala će biti nacionalizirana. Jedno je od objašnjenja otuđenja bilo da su fratri htjeli imati struju samo za sebe, a da je nisu omogućili i »rad-ničkoj klasi«. S te su male hidrocentrale nakon nacio-

nalizacije razveli mrežu na više naselja tako da zamalo više nitko nije imao struju. Kasnije je u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru pronađen zapi-snik kojim je evidentiran inventar hidrocentrale na dan nacionalizacije 28. travnja 1948. Zapisnik su potpisali:– Strahinja Dramušić, zapisničar– Ilija Zečar, ovlaštenik Ministarstva komunalnih poslova– fra Vencel Kosir, ispred poduzeća hidrocentra-le.

U zaglavku tog zapisnika stoji:»Sva postrojenja Elektrine Hidrocentrale u Ši-

rokom Brijegu koja je nacionalizovana dana 28 aprila 1948 godine od strane ovlaštenika Mini-starstva komunalnih poslova druga Ilije Zečara, prema gornjem zapisniku primio sam u isprav-nom stanju na dalje rukovanje.

Široki Brijeg, 28 aprila 1948 godinePredao na rukovanje: Ilija Zečar (vlastoručni

potpis)Primio na rukovanje: Čutura Ivan (nema pot-

pisa).«

Uz zapisnik je načinjena i potvrda o primopre-daji imovine: »Mlinice sa 5 kamenova u Širokom Brijegu s M. brojem 8915 od 28. 4. 1948 godi-ne«. I ovaj je dokument sačuvan u Franjevačkoj knjižnici Mostar.

Zbog neznanja i nebrige novih vlasnika hi-drocentrala i mlinica ubrzo prestaju s radom, a

s vremenom su se pretvorile u ruševinu. Godine 1991. preko hidrocentrale je izgrađena zaobilaznica od Širokog Brijega prema Mostaru. Danas je taj biser fratarske volje i domišljatosti, a ujedno i viktimološko mjesto Hercego-vačke franjevačke provincije, još gomila srušenog kame-nja i postroja turbine. Gvardijan fra Sretan Ćurčić i vi-cepostulator fra Miljenko Stojić čišćenjem i pripremnim radnjama polako počinju njegovu obnovu.

Današnji izgled mlinice i hidrocentrale nakon čišćenja

Potvrda iz 1948. o nacionalizaciji franjevačke mlinice i hidrocentrale

25

Sp2012.2

Povjerenstva

Unatoč svim poteškoćama ustrajno se ide naprijed, a pokreću se i nova povjerenstva

RAD POVJERENSTAVA ZA ISTRAŽIVANJE I OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

► Piše: Vice Nižić

Prvo povjerenstvo koje je osnovano je ono u Širokom Brijegu. Iznimno zahtjevan posao koji je povjerenstvo obavilo polovinom 2010. bila je ekshumacija na lokalitetu Dubrava u Knešpolju. U tri-ma masovnim grobnicama pronađeno je i ekshumirano 28 žrtava. Većina njih su ci-vili, jedan broj žrtava njemač-ki su vojnici, a među njima, prema više svjedočenja još živih svjedoka, nalazi se i je-dan franjevac. Povjerenstvo je za stručne radove na iska-panju angažiralo forenzičarku Mariju Definis-Gojanović, specijalisticu za sudsku medi-cinu KBC-a Split, i arheologa Tihomira Glavaša. U rujnu 2010. ostatci žrtava iz triju masovnih grobnica u Knešpo-lju prebačeni su na Medicinski fakultet Sveučilišta u Mosta-ru. Početkom 2011. uzet je jedan broj uzoraka žrtava te je, u suradnji s Medicinskim fakultetom u Splitu, izvršena DNK analiza. Na lokalitetu Pobranica u središtu Širokog Brijega prošlog ljeta prona-đeni su posmrtni ostatci još sedam žrtava. Povjerenstvo i dalje prikuplja informacije i svakodnevno uzima iskaze svjedoka doznajući za nove lokacije počinjenih zločina. U isto vrijeme započelo se s obilježavanjem lokacija grobišta na terenu. Na lokalitetu Čajerac prona-

đeni su posmrtni ostatci Ivana Tolja iz općine Ljubuški, a na lokalitetu Barevište – Mokro pronađeni su po-smrtni ostatci četiriju žrtava.

Drugo povjerenstvo osnovano je u općini Ljubuški. Prva zadaća ovog

povjerenstva bila je istraživanje loka-liteta na Tomića njivi. Tu je ubijeno i zakopano 28 osoba. Pretpostavlja se da su među njima dva ili tri fra-njevca. Drugi lokalitet koji je istra-žen lokalitet je Bare u krugu Komu-

Austro-ugarski plan tamnice u Ljubuškom, kod današnje zgrade Općine. Tamnica je bila u zemlji, a šetalište ograđeno zidom nad zemljom.

26

Sp2012. 2

Povjerenstva

nalnog poduzeća Ljubuški. U prvoj fazi istraživanja na grobištu Bare pronađeno je devet ljudskih kostura. Znalo se da je na tom mjestu ubijeno i pokopano još ljudi, ali zbog čestih kiša i blatna terena radovi su preki-nuti i nastavljeni u veljači 2011. U drugoj fazi otkopavanja naišlo se na male poteškoće jer je prilikom izvo-đenja radova na vodovodu došlo do pomicanja kostiju pa je pronađeno šest cjelovitih kostura i tri ili četiri oštećena. Tijekom, dakle, obiju faza otkapanja na grobištu Bare prona-đeno je ukupno 18 ili 19 žrtava ko-munističkog terora. Kosti pobijenih u limenim su sanducima odvezeni na Medicinski fakultet u Mostar i čeka-ju stručnu obradu. Treća masovna grobnica gdje je istraživanje završe-no nalazi se na lokalitetu iza zgrade županijskog MUP-a. Pronađeno je 12 žrtava. Započelo je istraživanje i četvrte masovne grobnice koja se na-lazi na lokalitetu iza zgrade Općine Ljubuški. Do sada nije pronađena nijedna žrtva, međutim uvidom u projektnu dokumentaciju pronađe-na je moguća tamnica koja se nalazi

na području iza zgrade Općine i ovih dana namjerava se krenuti u njezino istraživanje.

Treće povjerenstvo osnovano je u Neumu. Pod vodstvom Tihomira Glavaša i dopredsjednika povjeren-stva Nikole Koncula s radovima se otpočelo 7. travnja 2011. U sastavu radne skupine bili su i predstavnici Policijske postaje Neum te bolničar iz Doma zdravlja Neum. U prva dva dana otkopano je šest skeleta te su izvršene pripreme za njihovo vađe-nje iz grobnice. Skupini se 9. travnja pridružila i forenzičarka Marija Defi-nis-Gojanović pa su sve kosti slože-ne u najlonske vreće i prenesene na gradačko groblje gdje su položene u limene sanduke. Nakon završetka radova grobnica je uređena i vra-ćena u prvobitno stanje. Prilikom obilježavanja 60. obljetnice muče-ničke smrti don Mitra Papca, dugo-godišnjeg gradačkog župnika i žrtve komunističkog progona ubijenog u namještenoj željezničkoj nesreći, 28. travnja 2011. obavljen je pokop posmrtnih ostataka. Trenutno po-vjerenstvo obilježava mjesta gdje su

komunisti poubijali svoje žrtve.Povjerenstvo u općini Posušje još

je u tijeku ustrojavanja. Za predsjed-nika je imenovan fra Milan Lončar. Nadamo se da će uskoro početi s konkretnim radom.

Peto povjerenstvo osnovano je u općini Busovača. Predsjednik povje-renstva je Stipo Krišto. Sudeći prema svjedočenjima stanovnika Busova-če, na području ove općine postoje brojna prikrivena grobišta ne samo hrvatskih nego i njemačkih vojnika koje su komunisti pogubili nakon rata.

Vijeće Općine Čitluk 22. prosin-ca 2011. imenovalo je članove povje-renstva za ovu općinu. Za predsjed-nika povjerenstva izabran je Andrija Stojić. Počelo se s djelatnostima na terenu, dijele se letci, prikupljaju se podatci o mogućim grobnicama stradalih žrtava na području čitlučke općine. Postoje indicije da u masov-noj grobnici na lokalitetu Dubrava – Knešpolje, općina Široki Brijeg, ima i nekoliko žrtava iz čitlučke općine, što će se utvrditi DNK analizom.

ŠIROKI BRIJEG: EKSHUMIRANA TIJELA DVOJICE PARTIZANSKIH VOJNIKA

Široki Brijeg, 12. travnja 2012. (D. Š./abcportal.info) – Da istraživanje komunističkih zločina nije političko nego poglavito pitanje ljudske humanosti, potvrdio je i najnoviji događaj koji se zbio 11. travnja 2012. u široko-briješkom naselju Ljubotići. Članovi Povjerenstva za ure-đivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata

i poraća na području općine Široki Brijeg ekshumirali su posmrtne ostatke dvojice partizanskih vojnika.

Prema iskazima starijih stanovnika ovoga mjesta, na lokalitetu Sunčenjak pokopana su tijela dvojice partizan-skih vojnika, stradalih u borbenim djelovanjima 1945. Ekshumacijom njihovi su navodi i službeno potvrđeni.

»Proces ekshumacije obavljen je 11. travnja 2012. i trajao je između 8.30 i 11.30. Tijela su ekshumirana i prebačena u mrtvačnicu, odakle će dalje biti prebače-na na patološki odjel Sveučilišne bolnice u Mostaru, na obradu i uzimanje uzoraka za DNK analizu«, priopćeno je iz Povjerenstva.

Sudeći prema tvrdnjama navedenima u iskazima, ri-ječ je o posmrtnim ostatcima Luke Vujaka iz Konavala kod Dubrovnika i Slavonca Ive Dupera. Iz Povjerenstva mole njihove potomke da im se jave radi identifikacije i daljnjeg postupka.

Stratišta

27

Sp2012.2

►Piše: dr. fra Vendelin Vasilj1

Ja sam pošao iz Zagreba 7. svib-nja 1945. u 10 sati sa bolničkim vla-kom Ustaške Obrane kao svećenik te postrojbe. Zapovjednik vlaka je bio dr. Šime Cvitanović, pukovnik-liječnik. U vlaku je bilo oko 500 bolesnih zatim 200 oboružanih voj-nika sa nekoliko časnika te oko 700 žena, djece i građanskih osoba, koji su u zadnji čas pristupili vlaku da izbjegnu iz Zagreba a među njima 40-50 svećenika. Vlak je bio dobro snabdjeven hranom i bolničkim ma-terijalom. Od Zagreba do Maribora putovali smo dva i pol dana s razloga jer su nas znali slovenski željezničari na svakoj stanici preko potrebe dugo zadržavati u očitoj namjeri a vjerojat-no i instruirani da nas što dulje zadr-že, jer su znali da od Graca nastupaju prema Mariboru Rusi i Bugari. Tako se je i desilo.

Na stanici Hoče pred Mariborom bili smo zaustavljeni od jedne jače

partizanske postrojbe, koja je tražila da se razoružamo a da će nam vlak

Pisac je bio u zarobljeničkom mimohodu na Križnom putu

MARIBORSKI POKOLJI*

DOKUMENT LI.Ostao je živ zahvaljujući snalažljivosti jedne časne sestre**

* Tekstjeprijepisizvornogčlanka.** Utekstunijesmionapisatikakojojjeime,alisadamožemonapisatidajetobilahercegovačkafranjevkač.s.Tihomira

Božić.1 Dr.fraVendelinVasiljčlanjeHrvatskefranjevačkeprovincijeuHercegovinikojaje,zbogsvojevjernostiBoguiHrvat-

skoj,najtežebilapogođenaodrukuTitovihpartizana.Blizu70franjevacaovezajednice,30samonaŠirokomBrijegu,bilisupoubijaniodsljedbenikaJosipaBrozaTita.FraVendelin,jerjeBožjomvoljombiopredodređendabudejedanodkrunskihsvjedokamariborskihpokolja, izmakao jeodnasilnesmrti.Satrvenzbogmariborskihpokolja iglavniurednikovogadjela,nosećidubokousrcubolzbogmasovnihpokoljauokoliciTrsta,početkomrujna1945.nađošeseskupauFranjevačkomsamostanuSv.AnteuBologni(Italija).Prijateljstvoobojicesvjedokatihmasovnihpokoljanastavilose,nesamouItalijinegoiuSjedinjenimAmeričkimDržavama.Upravozato,sredinom1970.godineprvakopijaprvogizdanjaknjigeOperationSlaughterhousestiglajeurukefraV.Vasilja.Uznakzahvalnostionjekaoured-nikhrvatskogatjednikaDanicauChicagunapisaoserijuodpetdugihčlanakaotekizašlojknjizi.Nažalost,koncem1970.ovajkrunskisvjedokmariborskihpokolja,iakojeiumnoifizičkibiopravigorostasodčovjeka,iznenadajeteškoobolioipočetkomsiječnja1971.godinespokojnojedočekaosmrt.

Uhićeni hrvatski vojnici i civili s komunističkim pratiteljima na Križnom putu

Stratišta

28

2012.2Sp

pustiti dalje. Časnici su već prije, uočivši pravu namjeru toga zaustav-ljanja, sa svojim vojnicima napustili vlak i otišli u šumu pod vodstvom bojnika Jakova Barbarića. Ostali putnici nespo-sobni za ikakvu vojnu akciju pre-dali su ono malo naoružanja što su imali i nakon toga je vlak upućen za mariboršku stani-cu, koja je već bila od Bugara zaposjednuta. Cijela je garnitura vlaka sa stanice odvežena u bivši njemački logor. Tu je odmah započela od strane partizana pljač-ka svih vrijednosnih predmeta sve do odijela, koja su partizani odnosi-li kako od muških tako i od ženskih kao i od ranjenika.

Prvi dan odmah su odijeljeni muški od ženskih. Hrana nije dava-na uopće kroz tri dana, no kako su pojedinci još ponešto imali, moglo se je preživjeti. Za bolesnike nije bilo nikakve njege ili hrane, čak ni vode, a ujedno napominjem da su liječnici bolničkog vlaka još prvu večer odve-deni. No postupak partizana prema nama, osim prijetnji i sličnog, nije bio naročito loš, izuzevši već spome-nutu pljačku. No i ta se je situacija skroz promijenila odprilike četvrti dan, kada je komandu logora pre-uzela IV. Partizanska Vojvođanska brigada pod zapovjedništvom gene-rala Nađa. Pljačka preostalih stvari naravno je nastavljena, surovitosti i prijetnje svake vrsti se redaju.

Sad je određeno da se odvoje ča-snici, koje je prokazivao neki brico

Kokić iz Zavidovića, koji je kao ja-senovački logoraš s nama pošao kao bolnički brico. Kroz ovo vrijeme s nama je stupio u kontakt jedan slo-

venski mladi sve-ćenik (Zdenko Lovše) i taj je uz pomoć maribor-skog biskupa Jo-sipa Tomašića bio već u pregovori-ma sa slovenskim partizanima, da se s bolesnicima iz ove grupe postu-

pa humano i sa izvjesnom bolničkom njegom a nas svećenike da se odvoji i pusti na slobodu. No sve to je dola-skom IV. Vojvođanske brigade palo u vodu.

Kad sam uočio tu situaciju i da više ne mogu održavati kontakt s bo-lesnicima, odlučio sam jer više u šume ne mogu, da pobjegnem. Ovo mi je omogućeno energičnim i smišljenim nastupom jedne bolničarske sestre. U našoj je skupini bilo pet školskih sestara Sv. Franje iz Mostara koje su dobrotom jednog partizanskog slo-venskog časnika puštene kriomice na slobodu, ali su i dalje s nama održa-vale kontakt, donoseći nam hranu i pokoji dobar savjet i upute.

Dan prije mojega bijega bila je nedjelja: vodili su nas sve muškarce sa oko 50 svećenika na čelu u povor-ci kroz cio grad, pokazujući nas kao svoje roblje i vratili su nas u isti logor oko ponoći.

Ja sam odmah od početka moga boravka u logoru osjetio, da među slovenskim borcima ima i takovih, koji sa komunističkim partizanima nemaju iste ciljeve, nego da su to

bili borci protiv Njemaca i njihov je postupak prema nama bio relativno korektan. Općenito sam opazio da narod, izuzevši malu skupinu parti-zana komunista, očekuje okupaciju Slovenije po Englezima i da je po-stupkom komunista, a naročito ove IV. brigade, teško razočaran.

Ja sam se smjestio u franjevač-kom samostanu pod krivim imenom to već i iz toga razloga da mojom pa-stvom ne bi franjevci Maribora ima-li ikakve neprilike. Tu sam odmah usljed nedostatka slovenskih sve-ćenika preuzeo dužnost na župi Sv. Petra, kamo sam dnevno odlazio a subotom i nedjeljom tamo i boravio.

Sve svećenike kao i bolesnike vratili su partizani u Zagreb kao zarobljenike i sada se još nalaze po raznim zatvorima. Čuo sam nepro-vjereno, da su pred Zagrebom na Savskom mostu neke ranjenike žive bacali iz vlaka u Savu. Od svećenika je u Zagrebu strijeljan dr. Guberina.2

Od 15. do 18. svibnja stalno su provođene kolone zarobljenika kroz Maribor opljačkane, bose i od gladi iznemogle a ako bi koji od njih poku-šao da se vode napije bio bi na mje-stu odmah ubijen. Saznao sam da se veliki broj zarobljenika nalazi u ka-detskoj školi u Mariboru, od kojih su neki umirali od gladi i žeđi i zime, jer su bili na otvorenom dvorištu.

Dne 18. svibnja počinje razdva-janje zarobljenika na časnike, ustaše i domobrane i masovno ubijanje. To se je vršilo u predgrađu Maribora, zvanom Tezno i to noću u jarcima kopanim za protutenkovsku obra-nu.3 Ubijalo se mitraljezima a i klalo i ubijalo tupim predmetima. Ubija-nje su vršili većinom Srbi IV. Vojvo-

2 Dr. IvoGuberina, istaknutihrvatskiprofesor ipisac,svojommučeničkomsmrćupridružiosedrugoj jedanaestoricisvećenika-mučenikašibenskebiskupijekojesupartizanipoubijali.

3 Tezno,jedanodnajzloglasnijihhrvatskihmasovnihubijališta,biojedobropoznatnesamoočevidcufraV.Vasiljunegoiglavnomeurednikuovogadjelasveodpočetkarujna1945.Zatosuglavniurednikinjegovisuradniciod1960.godineonjemusustavnodizalisvojglaspredameričkimKongresom,predUjedinjenimnarodima,predameričkimpredsjed-nicimaikodameričkihmedija;svisu,unatočizdanjimamonumentalnogdjelaOperationSlaughterhouseizgodine1970.i1995.ostaliotvrdnutiusvojojšutnjikaodasemariborskipokoljinisuuopćedogodili.Službenašutnjatečakinijekanjetihužasnihzločinanastavljajuseusvijetusvedonašihdana.Niotkopavanje,sredinom1999.godine,1.769

Na žalost, našlo se onih koji su bili spremni potkazivati druge. Naravno, komunisti su ubijali

i bez toga, njima krivica ili nedužnost nisu ništa značile.

Stratišta

29

Sp2012.2

đanske brigade a dijelom i slovenski partizani.

Među stanovnicima izazvalo je ovo masovno ubijanje pred očima sa-moga grada ogromno negodovanje, ali radi terora nitko nije smio prote-stirati.

Ja sam napisao dva protestna pi-sma na komandu mjesta i zapovjed-ništvo Četvrte brigade naravno bez uspjeha. Opisao sam čitav taj postu-pak i protestirao protiv istoga. Ova su ubijanja trajala do 30. svibnja. Služeći župu Sv. Petra, vlastitim sam očima vidio mase lješeva hrvatskih i njemačkih vojnika u Dravi. Čuo sam, da su 6 km istočno od Maribora naj-ednom prepriječili tok rijeke i mora-li biti uklanjani. U Teznu su lješevi bacani u jarke i samo ponešto zako-pani zemljom tako da su naknadno morali biti zasuti vapnom i zemljom, jer se je raspadanje osjećalo i prijetilo zarazom. Računa se po izjavama do-sta vjerodostojnih ljudi iz Maribora a i po izjavama samih partizana, da je tu moglo biti poubijano 30.000 do 35.000 Hrvata.

Strahote toga ubijanja pričao je meni osobno jedan nadporuč-nik (Šimić) koji je sam bio među strijeljanima ali on i još jedan nje-gov drug čijeg imena ne znam, bili su obojica teško ranjeni i pritajili se kao mrtvi, te su se zatim sklonili u obližnje selo a zatim u par-tizansku bolnicu u Mariboru, izdali se za partizanske borce i tako izmakli smrti. Nakon 20 dana liječenja upu-ćeni su u Hrvatsku i za daljnju im sudbinu ne znam.

Uostalom, je-dne subote i sam sam čuo to ubi-janje i vidio gdje ubijene bacaju u Dravu. Ovo je uostalom i no-torna činjenica, čiji je svjedok sve stanovništvo Ma-ribora. Ovaj je postupak uosta-lom izazvao me-đu pučanstvom pot punu preori-jentaciju i ogor-čenje.

N a p o m i -njem, da su istih dana partizani u okolici Maribora uhitili ogroman broj istaknutih ka toličkih obi-telji koje nisu za rata nikada sura-đivale s partiza-nima. U samom

logoru Sterntal bilo je oko 13.000 uhićenih sloven-skih katolika, koje su mučili glađu i batinali. Dešavalo se je čak i u mojoj župi, da su odvo-dili cijele obitelji a često oca i majku a djecu ostave na

milost susjedima.U samoj Sloveniji nije se formirao

odpor većeg obsega ali je javno mi-šljenje sasvim hranjeno protiv parti-zana a dešavaju se vrlo česte sabotaže osobito u uništenju streljiva, npr. u Ljubljani, Mariboru u Trbovlju cije-

li vlakovi municije bili su dignuti u zrak.

Čitao sam u novinama a razabrao sam i u razgovoru s jednim činovni-kom OZNE, da se baš mene osobi-to traži kao pisca triju knjiga protiv komunizma. To me je sklonilo kao i okolnost, da su svi funkcioneri Ka-toličke crkve bili pod naročitom pa-skom a dijelom i uhićeni, da se od-lučim na bijeg. Dne 3. rujna stigao sam u Trst.

Rim,15. listopada 1945.Preuzeto iz knjige: John Ivan

Prcela – dr. Dražen Živić, Hrvat-ski holokaust, Hrvatsko društvo po litičkih zatvorenika, Zagreb, 2001., str. 408. – 411.

kosturaitosamonamanjemdijeluod70metaratogapetkilometaradugakanala,kojijenatrpandesetcimatisućahrvatskihmučenika,nijeprekinulotuslužbenušutnju.Osimhrvatskihislovenskihmedija,jediniglasotimpokoljimačuose19.rujna1999.usamomMariboruodpapeIvanaPavlaII.IakojeizjavaKristovaNamjesnikabilakratka,21.listopada1999.glavniurednikoveknjigetoplosezahvalioSvetomOcu,molećidablagoslovisvepredstavniketrijuhrvatskihnaraštajakojisu,potaknutiotkopavanjemuTeznu,smjestazapočelisvojradnaovomehrvatskomizdanju.

Iako i sam u opasnosti, fra Vendelin Vasilj prosvjeduje protiv

ubijanja. Nije koristilo, ali je barem pokušao.

Istraživanja

30

Sp2012. 2

Nakon pristizanja partizanskih postrojbi iz sastava 8. dalmatinskog korpusa u zonu dodira s ustaško-do-mobranskim postrojbama u području Ljubuškog, kao i postrojbi 29. hercegovačke divizije i postrojbi II. brigade KNOJ-a u područje Čapljine, u prvim danima veljače 1945., uslijedio je niz bitaka manjeg intenziteta. Među-tim, brojnost i bojeva nadmoć partizanskih snaga, koje su početkom veljače 1945. pristizale u Hercegovinu, bila je prevelika za tri ustaško-domobranske bojne, koje su nakon operacije Bura ostale angažirane na prostoru oko Ljubuškog i Čapljine. Stoga je već 3. veljače započelo plansko povlačenje tih snaga na stare i dobro utvrđene položaje ispred Mostara i u Širokom Brijegu. Povlačenje je nastavljeno i 4. veljače, a posljednja se povukla po-strojba 3./IX. stajaćeg djelatnog zdruga, koja je preko Lipna, Čerina, Jara i Uzarića kasno noću 4. veljače do-spjela na prostor Širokog Brijega. Još tijekom povlačenja ta je postrojba, sjeverno od Ljubuškog, »izmijenila oštru pješačku paljbu« s prethodnicom 11. dalmatinske briga-de koja je u to vrijeme glavninom svojih snaga iz pravca Ljubuškog i Vitine usiljenom hodnjom nastupala prema Širokom Brijegu.1

Snagama 11. dalmatinske brigade u Vrgorcu su se, s jasnom zadaćom uspostave partizanske vlasti, priključi-li Jure Galić i Marko Šoljić, istaknuti članovi Oblasnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu, što sam Galić nedvojbeno potvrđuje u svojim memoarskim zapisima.2 Međutim, dvojac Galić-Šoljić nisu bili jedini partijski i obavještajni kadrovi s prostora Hercegovine koji su u bo-jevom rasporedu XI. dalmatinske brigade krenuli prema Širokom Brijegu. Prosuđujući elaborate Jovana Andrića,

Uglješe Danilovića, Olge Marasović, Mensura Seferovića, Danila Komnenovića i Ive Jerkića, sve odreda visokopo-zicioniranih djelatnika KNOJ-a, OZNE i KPJ, izrečenih o Mostarskoj operaciji3, dolazi se do zaključka da su uz redovite vojne postrojbe u akciji sudjelovale još dvije sku-pine komunista.4 Prvu su, naime, činile ilegalne skupine, sastavljene od povjerljivih članova KPJ i SKOJ-a, koje su od ranije djelovale u naseljenim mjestima pod njemač-kim i ustaškim nadzorom, dok su sastav druge skupine činili dijelovi KNOJ-a, predvođeni oficirima OZNE, koji su opet od svojih nadređenih dobili točne upute o vrsti posebnih zadaća koje trebaju ostvariti, uključujući i li-kvidacije »narodnih neprijatelja« po ranije sastavljenim popisima.

U napadu na Široki Brijeg sudjeluju i pojedinci koji su se istaknuli u zločinima u istočnoj Hercegovini

zbog čega su ih komunisti bili sklonuli u stranu

JE LI JOSIP BROZ TITO OSOBNO ZAPOVJEDIO MASOVNE LIKVIDACIJE POLITIČKIH NEISTOMIŠLJENIKA? (IV.)

Već unaprijed su bili stvoreni planovi da se puca po samostanu i crkvi

► Piše: Damir Šimić

Osnovna zamisao napada 8. korpusa na Mostar

1 Rako,Milan–Družijanić,Slavko,Jedanaesta dalmatinska (biokovska) brigada,InstitutzahistorijuradničkogpokretaDalmacije,Split,1987.,str.276.

2 VidiGalić,Jure,Vrijeme i ljudi, Svjetlostkomerc d. d., Sarajevo, 2005.3 Vidizbornik,Mostarska operacija,Vojnoizdavačkizavod,Beograd,1986.4 Isto.

Istraživanja

Sp2012.2

31

Jedna takva skupina krenula je početkom veljače iz Čapljine u bojevom rasporedu XII. hercegovačke brigade prema Mostaru. Skupina slična sastava i jednakih zadaća krenula je prema Širokom Brijegu i u bojevom rasporedu XI. dalmatinske brigade, o čemu se određene podrobno-sti mogu doznati kroz raščlambu svjedočenja fra Janka Bubala koji je kao župni vikar u Vitini tih dana imao izravne susrete s postrojbama XI. dalmatinske brigade u njihovu nastupanju prema Širokom Brijegu.5 Sudeći prema raščlambi dostupne građe kao i nekolicini iskaza, na put prema Širokom Brijegu u bojevom rasporedu XI. dalmatinske brigade krenulo je i nekoliko oficira OZNE te jedna skupina oficira i vojnika iz sastava 3. brigade KNOJ-a, među kojima je bio i kapetan Rajko Vukoja, prijeratni komunist iz Bileće, koji je još 1941. bio član Narodno-oslobodilačkog odbora za Hercegovinu.6 Me-đutim, zbog »crvenih skretanja«, kako su komunisti označavali komunističke zločine koji su se prvih godina rata događali u istočnoj Hercegovini, politička karije-ra Rajka Vukoja naglo je prestala, ali je ona u OZNI i KNOJ-u, kako se čini, tek započinjala.

Zanimljivo je također napomenuti da osobno poznan-stvo kapetana Rajka Vukoje s generalom Petrom Drapši-nom i Vladom Šegrtom, dvojicom ključnih zapovjednika u ovoj operaciji i tadašnjih zapovjednika 8. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke brigade, te Slobodana Šako-te, šefa OZNE za Hercegovinu, i Jovana Andrića, zapo-vjednika III. brigade KNOJ-a, seže još u 1941. i same početke četničko-komunističkog ustanka protiv NDH u istočnoj Hercegovini. Određeni povijesni izvori, naime, kazuju da su spomenuti, zbog partijske procjene da su njihove okrutnosti i zločini uništili potporu naroda ustan-ku, bili sankcionirani partijskim kaznama te premješta-jem na druge dužnosti. No, većina njih, unatoč takvim karakteristikama i partijskim procjenama, u završnici se rata našla na najistaknutijim dužnostima. Naravno, osim Rajka Vukoje. Ali, po svemu sudeći, on bi u ovim za-daćama mogao imati osobito važnu zadaću dobivenu od svog zapovjednika Jovana Andrića, zapovjednika III. bri-gade KNOJ-a, koji je u biti djelovao kao produžena ruka Slobodana Šakote i njegovih mentora Uglješe Danilovi-ća i Aleksandra Rankovića, strukovnih šefova u vertikali OZNE.

Protuudar uoči odsudne bitke

Istodobno s nastupanjem XI. dalmatinske brigade, iz pravca Ljubuškog, kao i ostalih postrojbi iz sastava 26. dalmatinske divizije, preko Imotskog i Posušja, prema

Širokom Brijegu, stožer 369. grenadirske divizije, kao vrhovno njemačko zapovjedništvo na ovoj bojišnici, u to vrijeme stacioniran u Potocima, na temelju obavještajnih saznanja kojima je raspolagao, donosi odluku o povla-čenju pukovnijskog stožera te I. i II. / 370. pukovnije iz Konjica, kamo su radi izvođenja jedne manje opera-cije bile upućene nakon okončanja operacije Bura. Za-hvaljujući njemačkim izvorima, imamo podatak da su te postrojbe noću s 5. na 6. veljače vlakom prebačene u Mostar, a odmah zatim prema Širokom Brijegu. »Pu-kovnijski stožer u velikoj je žurbi stigao u Lisu. II./370 zaposjela je cestu Mostar-Lisa. I./370 odmah je morala u akciju sjeverno od ceste kako bi zaustavila neprijateljski napad koji je bio usmjeren na Mostar«, stoji zapisano u dnevniku njemačkog natporučnika Beck-Woemera.7

Prosuđujući usporedno dostupne partizanske doku-mente i publikacije dolazimo do zaključka da je u ovom slučaju riječ o pokušajima II. dalmatinske brigade, pod zapovjedništvom Brune Vuletića, da širokim obuhvatom zajedno s XII. dalmatinskom brigadom zaobiđe Široki Brijeg sa sjeverne strane te se u Knešpolju spoji sa sna-gama III. brigade, iz sastava 9. divizije, koja je, nadirući preko Uzarića, pokušavala prijeći rijeku Lišticu i u Kneš-polju ostvariti dodir s II. i XII. dalmatinskom brigadom. Međutim, brzom intervencijom dviju bojni iz sastava 370. njemačke grenadirske pukovnije, netom pristiglih iz Konjica, kao i intervencijom manjih bojevih skupina iz Širokog Brijega, taj je plan štaba 8. korpusa onemo-gućen u zoru 6. veljače. Cijenu za ovakav razvoj doga-đaja na bojišnici životima je platilo šest širokobrijeških franjevaca, ni krivih ni dužnih, koji su zaštitu potražili u župnoj kući u Mostarskom Gracu. Naime, nakon pora-za u Knešpolju postrojba Brune Vuletića svoju je mržnju prema onima koji drukčije misle, pa se čak i otvoreno suprotstavljaju zadanim komunističkim tezama o nepo-stojanju Boga, pokazala ubojstvom šestorice franjevaca koje su zatekli u župnoj kući.

Tijek bojevih djelovanja

Dan uoči početka završnog udara 26. divizije na Ši-roki Brijeg obavljeno je zapovjedno izviđanje brigadnih razina, gdje je svakako bitno naglasiti da su štabovi XI. i I. brigade već u to vrijeme pred sobom imali točne ci-ljeve svojih napada. Štab XI. dalmatinske brigade tom je prigodom, s promatračnice u Trtlama, obavio izviđa-nje konvikta, samostana i crkve, što su, prema zapovjedi štaba 26. divizije, označeni kao bojevi ciljevi ove brigade i prije zapovjednog izviđanja.8 Istodobno, štab I. dalma-

5 VidiBubalo,fraJanko,Apokaliptični dani,Gral,ŠirokiBrijeg,2002.6 VidiOdmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države,

MinistarstvovanjskihposlovaNDH,Zagreb,1942.7 Schraml,Franz,Hrvatsko ratište,Brkićisin,Zaprešić,1993.,str.103.8 Rako,Milan–Družijanić,Slavko,Jedanaesta dalmatinska (biokovska) brigada.

Istraživanja

32

Sp2012. 2

tinske brigade svoje je zapovjedno izviđanje obavio u Do-brkovićima težišno promatrajući Purino brdo, Duhansku stanicu i Cigansko brdo kao krajnje ciljeve napada dobi-vene od štaba 26. divizije.9

Zanimljivo je da je štab divizije, uz redovit nadzor podređenih štabova, vršen preko povjerenika OZNE i političkih komesara, u ovom slučaju pribjegao i ime-novanju posebnih koordinatora. Tako je, sudeći prema partizanskim izvorima, koordinator na pravcu djelovanja XI. dalmatinske brigade bio pukovnik Dušan Dule Ko-rać, politički komesar 26. divizije, dok je ista zadaća na pravcu napada I. dalmatinske brigade povjerena nikom drugom nego Veljku Kadijeviću, tadašnjem oficiru u obavještajnom odjelu 26. divizije a kasnije generalu JNA i posljednjem jugoslavenskom ministru obrane.10

Prekomjerni topnički udari po crkvenom pročelju

Završni udar snaga 8. korpusa, uz potporu tenkova, topništva i zrakoplovstva, otpočeo je u ranim jutarnjim satima 6. veljače 1945. Kako bismo što potpunije sagle-dali okolnosti koje su tada bile na bojišnici, pogledajmo što je o tome pisala jedna i druga strana.

»Jedva da su minule posljednje sjene noći, kad poče pakleni koncert. Topnički udari i udari iz bacača granata prekapali su tlo. S prvim zracima sunca pojavila su se već ozloglašena četiri neprijateljska bombardera i nastavila svoj razorni posao od prethodnog dana. Naše topništvo (uz to 5, bitnica) pucalo je iz svih cijevi, premda je ne-prestano bilo na udaru lovačkih bombardera, no sudeći po salvama suprotne strane bilo je to vrlo, vrlo slabo«, ostalo je zapisano u dnevniku njemačkog natporučnika Beck-Woemera.11

O snazi partizanske topničke paljbe po samom samo-stanu svjedočio je i Bruno Raspudić, koji je u to vrijeme

boravio u konviktu: »Iz daljine od kojih pet kilometara (s Trna) tenkovi su najviše tukli zvonike i pročelje crkve, koja se je bijelila na mjesečini. Praveći jezovitu zuku po zraku, naboji bi udarili u tvrdi kamen crkve te napravivši veliku rupu u kamenu ili odcijepivši dio, odbijali bi se kojih stotinu metara prema potoku Ugrovači.«12

Uvidom u korpusnu i divizijske zapovjedi za napad na Široki Brijeg vidljivo je da brigadna razina, odnosno pješačke brigade koje su napadale Široki Brijeg, nisu s to-pništvom imale ništa. Svaka brigada, naime, sama je sebi osiguravala minobacačko i topničko osiguranje, i to sred-stvima koja je imala na raspolaganju. Jedino je I. i XI. brigadi pri završnom napadu na samostanski kompleks i duhansku stanicu bio pridodan po jedan tenkovski odjel, što je vidljivo iz dokumentacije objavljene u monogra-fijama 8. dalmatin-skog korpusa i dviju spomenutih brigada. Dakle, I. topnička brigada, koja je je-dina raspolagala teš-kim topništvom, bila je izravno podređena štabu 8. korpusa, koji je jedini mogao donijeti odluku o uporabi oruđa i iz-boru topničkih cilje-va, što je vidljivo iz zapovjedi za napad štaba 8. korpusa, kao i planu uporabe to-pništva, objavljenih u nizu partizanskih monografija.

Na koji je način to u praksi djelovalo, odnosno da topnici nisu uopće znali koje ciljeve tuku, pokazuje i svjedočenje jednog od partizanskih nižih oficira izrečeno puno godina kasnije fra Zlatku Sivriću: »Dr. Savin, to je bio jedan pokršteni Židov a po dužnosti advokat u Osi-jeku, bio je komandant haubičnog bataljona. On je imao 22 haubice američke proizvodnje ili kako su ih zvali pro-tokolci. Susreo sam ga i na Brijegu sam ga upoznao s fra Pavom Dragićevićem. On mi je pričao da se njihov polo-žaj nalazio u Šarića Dubravi – predio kod mosta prema Kočerinu. Od položaja nisu ništa mogli vidjeti. – Dobili smo krive elemente za gađanje. Pucali smo puno. Čudili smo se u što to pucamo toliko, a da se ne obara. Nismo znali točan cilj. Kad sam došao – pričao mi je – vidio sam da smo pucali u crkvu.«13

9 VidiNaša prva dalmatinska 1942. – 1945.,Čakavskisabor,Split,1977.,str.351.10 Isto.11 FranzSchraml,Hrvatsko ratište,str.103.12 Raspudić,fraBruno,»Gradnagoriuplamenu«,Kršni zavičaj,51,Humac,1998.,str.122.–134.13 VidiStopama pobijenih,2.,ŠirokiBrijeg,2011.,str.42.

Izviđanje XI. brigade prije napada na Široki Brijeg

Ivan Guvo, zapovjednik XI. brigade

Istraživanja

Sp2012.2

33

Što komunistička literatura kaže o topničkom napadu na samostan

O iznimno snažnim topničkim udarima partizanskih oruđa po pročelju širokobriješke crkve Uznesenja BDM i samostanu otvoreno se govori u najvećem dijelu komu-nističke literature. Ono što je u ovom slučaju iznimno zanimljivo svakako su jeftini pokušaji opravdanja da su takvom vrstom ratovanja »nastojali neutralizirati nepri-jateljsku vatru koja je dolazila sa zvonika i samostanskih prozora pretvorenih u puškarnice«.

Među tim i takvim komunističkim »zagovornicima istine«, koji nisu radili ništa drugo nego pokušavali bra-niti tezu o nadnaravnoj moći štaba 8. korpusa, koji je unaprijed znao da će »svaki prozor na pročelju samostana biti puškarnica«, kako to navode u kasnijim iskazima, pa je upravo zbog toga već u pripremnoj zapovjedi i planu napada širokobriješku crkvu i samostan označio kao pri-oritetne ciljeve topništva, svakako je i Sibe Kvesić, koji u knjizi Dalmacija u NOB-u kaže: »Najteže borbe vodile su l. dalmatinska i XI. brigada, oslobađajući jako nepri-jateljsko uporište Široki Brijeg na cesti Imotski-Mostar. Ustaše su zajedno s fratrima samostana u Širokom Bri-jegu pretvorili samostansku zgradu u snažnu utvrdu. U dvorištu zgrade, koja dominira okolinom, bili su iskopani rovovi i postavljena višeredna minska polja. Svi samo-stanski prozori bili su pretvoreni u puškarnice iz kojih je dva dana i noći neprestano rigala ubitačna vatra. Tek na-kon niza uzastopnih juriša, u kojima su pretrpjeli brojne gubitke, bataljoni I. dalmatinske i XI. brigade ušli su u samostansku zgradu.«14

Naravno, u pokušaju grozničava dokazivanja da su crkva i samostan bili vojno uporište, a time i legitimni ciljevi partizanskog topništva, Kvesić ne preza ni od neistina otvoreno suge-rirajući čitatelju da uopće ne razlikuje Duhansku stanicu i Cigansko brdo od crkve i samostana, odnosno ne razlikuje zadaće I. i XI. dalmatinske brigade. Ozbiljnu piscu, za kojega se pretpostavlja da je proučio dostupnu arhivsku građu, to se nikako ne bi smjelo dogoditi.

Ipak, spomenuta podrobnost pokazuje da su se pi-sanja o ovoj temi hvatali i oni koji ne znaju da je XI. dalmatinska nastupala iz pravca Ljubuškog, dok je I. dalmatinska nastupala pravcem od Posušja i Kočerina, i nije imala dodirnih točaka s napadom na crkvu i samo-stan, što je vidljivo iz faksimila dokumenata korpusne i divizijske razine, kao i izvješća obiju spomenutih brigada. Međutim, očito je da je Kvesić imao partijsku zadaću već dobro indoktriniranom čitateljstvu, koje je zahvaljujući

sustavno širenim »argumentima« Partije bilo uvjereno da je u borbi protiv klasnog i ideološkog neprijatelja bilo sve dopušteno, ponuditi još jednu tezu o navodnoj legi-timnosti unaprijed planirana i razorna topničkog napada na širokobriješku crkvu i samostan te istodobno umanjiti i stupanj odgovornosti za unaprijed planirane zločine nad franjevcima koji su se po prestanku topničkog napada dogodili.

Pozorno proučavajući partizanske krivotvorine o toj temi, u najvećoj mjeri objavljivane sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koje su očito bile u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s brošurom Široki Brijeg15, koju je počet-kom sedamdesetih godina objavila samostanska zajednica na Širokom Brijegu, dođoh do zaključka da »smještanje« I. dalmatinske proleterske brigade u zonu izravnog na-pada na samostan zapravo i nije izvoran plod Kvesićevog »znanstvenog« rada. Do toga zaključka dođoh listajući knjigu o I. dalmatinskoj proleterskoj brigadi, objavljenoj u Splitu 1977., točnije u uratku izvjesnog Zorana Kova-čeva, koja nosi naziv Na Širokom Brijegu i Mostaru, a koja svakako zaslužuje spominjanje u ovoj raščlambi.

»Bilo je 6. veljače. Okopnjelo je, a bijele krpe snije-ga zadržale su se još po okolnim brdima. Ispred Širokog Brijega uhvatila se maglica od eksplozija avionskih rake-ta, artiljerijskih zrna i dimne zavjese, koje su u početku napada stvorili tenkovi radi prikrivanja nastupanja kako vlastitog, tako i pješadije«16, piše Kovačev stilom koji je mješavina činjenica, nekakve čudne lirike te otužnog po-kušaja uključivanja metoda specijalnog djelovanja u čita-vu ovu priču poglavito u dijelu koji govori o »stvaranju dimnih zavjesa« i »prikrivanju tenkova i pješadije« davši

svemu oblike karakteristične za kakav SF-roman a ne za onodobne uvjete.

Međutim, ono što nakon toga sli-jedi klasičan je primjer partizanskog pristupa činjenicama glede mnogih pitanja pa tako i glede bojevih dje-lovanja na Širokom Brijegu. Ono što pronađoh u zapisima već spomenutog Zorana Kovačeva, odnosno dio koji govori o istodobnoj razmjeni pješačke vatre sa zvonika i samostanskih pro-

zora i topničke vatre s Trna, djeluje nestvarno i bilo bi svojstveno kakvom jeftinom ratnom romanu. Međutim, dijelu koje se pokušava baviti raščlambom stvarnih doga-đaja i osobama to nikako ne priliči.

»Duž kose koja dominira predjelom i na kojoj se uz-diže samostan, napadao je Drugi bataljon pod koman-dom Milorada Draškovića«, tvrdi Kovačev zanemarujući pritom činjenicu da je I. brigada u to vrijeme napadala Duhansku stanicu. »Sa zvonika i samostanskih prozora pretvorenih u puškarnice, naše jedinice trpjele su ubi-

14 Kvesić,Sibe,Dalmacija u NOB-u,InstitutzahistorijuradničkogpokretaDalmacije,Split,1979.,str.804.15 VidibrošuruŠiroki Brijeg,Franjevačkisamostan,ŠirokiBrijeg,1971.16 VidiNaša prva dalmatinska 1942. – 1945.,str.351.

Kroz čitavo vrijeme svoje vladavine komunisti pokušavaju dokazati da su opravdano pucali po samostanu i crkvi. Ipak, to im nije uspijevalo. Bilo je i smiješnih

opravdanja.

Istraživanja

34

Sp2012. 2

tačnu vatru. Svijetleći meci tenkovskih topova odbijali su se o kamene zidove, uspijevajući povremeno ušutkati mitraljeska gnijezda na crkvenom tornju i u krugu samo-stanskih zidina«, zaključuje Kovačev pokušavajući tako uvjeriti čitatelja u suludu tezu o istodobnoj razmjeni pje-šačke i topničke paljbe. 17

Ovaj otužni spisateljski pokušaj Zorana Kovačeva ne bi bio vrijedan spomena kad ne bi u sebi sadržavao to-liko neistina, nelogičnosti i pokušaja plasiranja jeftinog pamfletizma među široke »proleterske mase«. Kovačev je sam sebe iznimno teško kompromitirao onog trenutka kada je, u spisateljskom zanosu, ili po direktivama nad-ležnih partijskih struktura, drugi bataljun iz sastava I. brigade, i njegovog zapovjednika Milorada Draškovića, »izvadio« sa stvarnog napadnog pravca Trn-Duhanska-stanica-Cigansko brdo i »smjestio ga« na pravac prema samostanu, odnosno u zonu 11. dalmatinske brigade. Da je riječ o spisatelju koji se na putu do zaključaka uopće ne vodi činjenicama, ukazuje i dio u kojem govori o istodob-noj razmjeni vatre partizanskog topništva po crkvi i sa-mostanu i navodnoj protuvatri s »puškarnica na zvoniku i samostanskim prozorima« u kojoj su, kako kaže, »par-tizanski topnici povremeno uspijevali ušutkati mitralje-ska gnijezda na crkvenom tornju i u krugu samostanskih zidina«. O kakvim je proizvoljnostima i izmišljotinama riječ može zaključiti svatko tko ima dovoljno zdrava ra-zuma da zamisli situaciju u kojoj jedan puškostrojničar i njegov pomoćnik na otvorenu prozoru ili zvoniku čeka-

ju jednu od 296, odnosno 306 topničkih granata kojima je u ta dva dana izravno pogođeno pročelje samostanske crkve i samostana na Širokom Brijegu. Više od toga, doi-sta, nije potrebno. Međutim, raščlanjujući ovakva otužna tumačenja i krivotvorine, ne treba zaboraviti da su ovi pamfleti pisani u razdoblju u kojem su izravni sudionici ovih događaja Milka Planinc, Bruno Vuletić, Veljko Ka-dijević, Budimir Lončar, Boško Šiljegović, Peko Bogdan, kao i sam Josip Broz, bili na vrhuncu svoje partijske moći

Ulazak partizana u samostan

Nema nikakve potrebe baviti se podrobnostima dvod-nevnih ratnih operacija vođenih oko Širokog Brijega. Po-vijesna je činjenica, koju potvrđuje više izvora, da je XI. dalmatinska brigada, pod zapovjedništvom Ivana Guve, Hrvata iz Čaporica kod Sinja, 7. veljače 1945. oko 10 sati vojnički ovladala franjevačkim kompleksom na Širokom Brijegu. Istina, njemački izvori navode i neuspješan po-kušaj protunapada, izvedena nekoliko sati kasnije. »Na lijevom krilu 9. satnije neprijatelj se probio! Jedva smo mogli povjerovati. Pojedini su se vratili u Lisu trčeći. Se-dam ljudi kao ostatak jedne ponosne satnije! Posljednja rezerva 3./opkop.369 morala je odmah krenuti u protu-napad. Ali je već pri prijelazu preko brisanog prostora ka samostanu na brdu imala teške gubitke. … Na tom mje-stu život je izgubio i zapovjednik bojne satnik Bollman, zapovjednik II. bojne«, tvrde njemački izvori.18

Različiti jugoslavenski, komunistički, izvori, od kojih neke navodimo u ovoj analizi, u ciljanoj kampanji vođe-noj protiv Katoličke crkve, kao ideološkog i klasnog pro-tivnika, na različite su načine dugi niz godina pokušavali među zaplašenim narodom raširiti tezu da su se franjev-ci borili s oružjem u rukama, polijevali partizane vrelim uljem pa čak i bili idejni začetnici fašističke ideologije. Uz poticanje mržnje prema vjeri komunistički su se stra-tezi, širenjem ovakvih neistina, na sve načine pokušavali zaštititi i od krhkog suda javnosti pa su tako sustavno u javnost plasirali neistine o »naoružanim i krvožednim« fratrima.

Međutim, bilo je i suprotnih primjera. Neki od njih se, bez obzira na »partijska uvjeravanja« jednostavno nisu mogli nositi s teretom savjesti. Poznavatelji ta-dašnjih događaja među takve ubrajaju čak i pukovnika Ivana Guvu19, tadašnjeg zapovjednika XI. dalmatinske

17 Isto.18 FranzSchraml,Hrvatsko ratište,str.104.19 PukovnikIvanGuvorođenje1910.uČaporicamakodSinja.UvrijemekraljevineJugoslavijebiojeradnikisindikalni

povjerenik.ČlanKPJod1941.Dinarskompartizanskomodredupristupioje10.veljače1942.Obnašaojedužnostza-povjednikačete,bataljunaizamjenikazapovjednikaI.dalmatinskebrigade.NamjestozapovjednikaXI.dalmatinskebrigadeimenovanjeurujnu1944.Brigadomjezapovijedaosvedokrajarata.Odlikovanjepartizanskomspomeni-comi»ordenomnarodnogheroja«.SudjelovaojeiuborbamanaNeretviiSutjesci.Nakonratanijenastaviodjelatnuslužbunegojeradiokaoposlovođaujednojkninskojtvornici,štomnogitumačeizravnomposljedicomnjegovebor-beneiteškenaravi.

Djelovanje XI. brigade oko Širokog Brijega

Istraživanja

Sp2012.2

35

brigade, koji je odmah nakon rata pao u nemilost nadređenih. Sudeći prema nekim iskazima, Guvo je odmah na-kon neviđene bestijalnosti iskazane na Širokom Brijegu počeo negodovati zbog zločina koji su se, u režiji njego-vih nadređenih zapovjednika i OZNE te uz sudjelovanje dijela njemu po-dređenih partijskih kadrova, dogodili u zoni odgovornosti njegove brigade. Prema istim iskazima potpuno se isti scenarij dogodio i na Kočevskom rogu kada je OZNA angažirala pojedince i dijelove iz sastava njegove briga-de povjerivši ih Simi Dubajiću nakon čega je Guvo opet burno reagirao prema nadređenima. Međutim, nakon toga je uslijedila njegova smjena, prekid vojne karijere i smjenski rad u kninskoj tvornici zakovica.

Slično je prošao i I. Z., iz Jasenica kod Omiša, zapo-vjednik desetine iz sastava XI. dalmatinske brigade, koja je 7. veljače prva ušla u samostanske prostorije. Prilikom ulaska u samostan spomenuti je, sudeći prema osobnom iskazu, zatekao zaključane podrumske prostorije. Nakon što je desetnik I. Z. nogom razbio podrumska vrata, u podrumu je zatekao jednu na smrt prestrašenu skupinu fratara kako, okruženi učenicima gimnazije, sjede za sto-lom. Budući da je prilikom udarca nogom u vrata ozli-jedio nogu, jedan je franjevac priskočio i pomogao mu zaustaviti krvarenje. O ovom je događaju nekadašnji de-setnik iz sastava 11. dalmatinske brigade hrabro i otvo-reno govorio i nakon rata, tvrde očevici ističući da je zbog toga imao strahovitih poteškoća s partijskim kadrovima sve do svoje smrti.20

Svi oni koji su proučavali ovu temu svakako znaju da se spomenuti iskaz u potpunosti podudara sa svjedočenji-ma nekolicine preživjelih učenika širokobriješke gimna-zije koji su u to vrijeme bili potražili zaštitu u samostan-skim podrumima. Stoga možemo kazati da je svaki od iskaza iznimno vrijedan u rasvjetljavanju pune istine o posljednjim satima života mučki pobijenih širokobriješ-kih mučenika.

Nastavak borbi prema Mostaru i nadzor OZNE nad samostanom

Zahvaljujući mnogobrojnim iska-zima, kao i dokumentaciji XI. dal-matinske brigade, 26. divizije i 8. korpusa, vidljivo je da je najveći dio te brigade odmah nakon ovladavanja samostanom, nastavio dalja bojeva djelovanja prema Mostaru. Istina, na Širokom su Brijegu ostale neke manje rodovske cjeline iz sastava ove briga-

de uključujući i prateću četu i četu veze, čiji je politički komesar u to vrijeme bila Milka Malada, kasnije udana Planinc21, negdašnja istaknuta jugoslavenska političarka unitarističke orijentacije.

Nakon odlaska borbenih postroja iz sastava XI. dal-matinske brigade na Širokom su Brijegu ostali ofici-ri OZNE BiH, kao i podređeni im dijelovi postrojbi iz sastava III. brigade KNOJ-a BiH. Svakako je značajno pripomenuti da se u popodnevnim satima 7. veljače na Široki Brijeg slio i čitav niz partijskih, obavještajnih i voj-nih dužnosnika iz Hercegovine i Dalmacije među kojima su bili Jure Galić Rojak i Marko Šoljić, tadašnji najviši dužnosnici KPJ u zapadnoj Hercegovini, što je i sam Ga-lić potvrdio u više navrata.

Sudeći prema tvrdnjama nekolicine izravnih sudioni-ka tih događaja, izrečenim na znanstvenom skupu Mo-starska operacija, održanom u veljači 1986., već u ranim popodnevnim satima, 7. veljače, u samostan na Širokom Brijegu iz Imotskog je premješteno i Izmješteno zapo-vjedno mjesto (IZM) štaba 8. korpusa, odakle je vođen dalji tijek napada, sve do 14. veljače i ulaska partizanskih postrojbi u Mostar. Uz štab 8. korpusa, na Široki su Bri-jeg pristigle i njegove prateće čete. Sudeći prema nekim iskazima, u ranim popodnevnim satima na Široki Brijeg pristigli su i dijelovi 3. prekomorske brigade22 koja je u vrijeme završnog napada na Široki Brijeg imala zadaću osiguranja bojišnice iz smjera Rakitna.

(Nastavlja se)

20 Iskazpoznatpiscu.21 MilkaMalada-Planinc,rođenaje21.studenoga1924.uDrnišu.Partizanskompokretupristupila jeusrpnju1943.

ČlanjeSKOJ-aod1941.,članKPJodsiječnja1944.Djelovalajekaoporučnica,političkakomesarkačetezavezuXI.dal-matinskebrigade.SimoDubajićjujeosumnjičiozasudjelovanjeuzločinunaKočevskomrogu.PoslijerataistaknutajepripadnicajugoslavenskestrujeuKPJ.Nakon1972.bilajepredsjednicaCKKPH.ObnašalajeidužnostpredsjedniceSIV-a,odnosnopredsjednicevladeSFRJ.

22 Postrojba3.prekomorskabrigadaustrojenaje17.prosinca1943.uGravini(Italija).OpremilisujeiuvježbaliBritanci.SudjelovalajeudesantunaBrač,kninskoj,mostarskojiriječkojoperacijiteuovladavanjuzapadnomBosnom.Zapo-vjednikbrigadeuvrijemeborbinaŠirokomBrijegubiojemajorBogdanViskić,apolitičkikomesarmajorStaneBob-nar.PripadniciovebrigadeodvelisuitrojicufranjevacaizcrkveuIzbičnunekolikodanakasnije,začijimseposmrtnimostatcimaidanastraga.

Neki unovačeni partizani nisu htjeli kriti istinu, čak i kada je to bilo opasno. Jedan od

takvih, I. Z., svjedočio je da se iz samostana i crkve nije pucalo na

komunističku vojsku.

36

Glas o mučeništvu

Prva službena svjedočanstva o tome što se točno dogodilo na Širokom Brijegu

IZJAVA*

► Piše: dr. fra Bonicije Rupčić

Ja potpisani bio sam tajnik Her-cegovačke franjevačke Provincije od godine 1943. – 1949. Doživio sam svršetak rata u Mostaru i bio svjedok svega što je konac rata donio u Her-cegovini sa sobom. Po svojoj službe-noj dužnosti kao tajnik Provincije morao sam voditi računa o sudbini franjevaca u Hercegovini.

Pri koncu rata stradali su mnogi franjevci u Hercegovini.

Bio sam očevidac kad je 14. ve-ljače 1945. iz samostana u Mostaru bio odveden provincijal dr Leo Pe-trović, gvardijan o. fra Grgo Vasilj i 5 drugih svećenika. Bili su ubijeni iste večeri, kad su odvedeni, bez ika-kva suđenja. O njima nismo primili nikad nikakve službene obavijesti od nadležnih organa, iako smo se više puta za to interesirali.

Točno sedmicu dana prije stra-danja mostarskih fratara stradali su fratri na Širokom Brijegu. To je bilo onog dana kad je narodnooslobodi-lačka vojska zauzela Široki Brijeg. Svi fratri koji su tada zatečeni u sa-mostanu bili su pogubljeni.

Pogibija širokobrijeških frata-ra brzo se pročula nadaleko. Tomu su mnogo pridonijeli radio i dnevna štampa. Narodne vlasti upotrijebile su sva pomoćna sredstva da dokažu kako su fratri na Širokom Brijegu stradali što su se borili s puškom u ruci protiv narodnooslobodilačke vojske prigodom zauzimanja Široko-ga Brijega i borili se na strani oku-patora.

Kada je osvojen Široki Brijeg, u samostanu na Širokom Brijegu na-

lazilo se preko 100 civilnih osoba, što naših đaka što seljaka i njihovih susjeda, koji su se bili sklonuli u sa-mostan za vrijeme posljednjih borbi za Široki Brijeg. Od njih nitko nije stradao. Stradali su samo fratri.

Potpisani je ispitao mnoge od tih osoba, prvo usmeno, a kasnije neke i pismeno, da sa-zna istinu i da li su fratri uistinu pucali, borili se protiv narodno-o s l obod i l a čke vojske. Pismeno je saslušao 12 ili 13 osoba koje su rečenoga dana bile na Širokom Brijegu. Taj posao sam obavio u dru-goj polovici godine 1945. Pojedine osobe sam saslušavao kad sam koju mogao dobiti za razgovor. Svi su ti svjedoci, bez ijedne iznimke, pod zakletvom izjavili, da nijedan fratar na Širokom Brijegu nije pucao na narodnooslobodilačku vojsku niti se borio protiv nje. Svi se slažu da su fratri u samostanu mirno čekali par-tizane i konac rata. Da se netko od njih osjećao krivim za nešto, sigurno ne bi tu ostao. Na vrijeme bi se sklo-nio na sigurnije mjesto.

Prigodom premetačine u tajniš-tvu i u arhivu Provincije od strane organa OZNE odneseni su ti zapi-snici. Neke od ispitanih svjedoka kao Božidara Martinca i Antu Brki-ća pritvorila je OZNA u Mostaru i nastojala ih je privoljeti da opozovu što su pismeno izjavili. Htjela je i to

postići od njih da izjave da sam ih ja moralno prisilio da izjave ono što su izjavili. Kad nije mogla postići što je željela, OZNA im je zaprijetila da ne smiju nikomu kazati da ih je ona is-pitivala i o čemu je bio govor. Ipak su mi oba sve rekli. Nakon toga bio sam oprezniji u tom da svjedoke ne

bih dovodio u opa-snost da stradaju zbog svojih izjava. Negdje u 11. mje-secu, ako se dobro sjećam, došli su u samostan tri orga-na OZNE i traži-la razjašnjenje od mene zašto sam provodio i zašto

provodim istragu o držanju i strada-nju fratara na Širokom Brijegu pri-godom zauzimanja mjesta od strane partizana. Ja sam naime uz neke druge svećenike navedene osobe is-pitivao, zapisnik vodio i potpisivao. Na njihov upit dao sam im slijedeći odgovor: »Ubijeni fratri na Širokom Brijegu su naša braća. Oni su mrtvi. Kako sami ne mogu govoriti, mi smo kao njihova braća dužni da ih branimo, ako se ustanovi da su ne-vini stradali. To pravda i ljubav traži od nas. A i povijest će tražiti. Ako se pak ustanovi da su se borili s puškom u ruci i da su pucali, mi ćemo biti prvi koji ćemo ih osuditi.« Na kon-cu sam im rekao, da je to bio jedini razlog zašto sam provodio istragu. A kad su me oni na to upitali, zar ja ne vjerujem pojedinim našim rukovodi-ocima, što oni o tome vele, i dnevnoj

* Tekstjeprijepisizvornogdokumenta.

OZNA odnosi prikupljena svjedočanstva. Svjedoke

utamničuje i straši. Fra Bonicije o svemu hrabro svjedoči.

Glas o mučeništvu

Sp2012.2

37

štampi, ja sam odgovorio: »Ja vjeru-jem samo istini«.

Svi fratri na Širokom Brijegu bili su ubijeni. Među njima bilo je ne-koliko staraca. Fra Marko Barbarić, starac od 80 godina, bio je odavno

teški bolesnik i stalno je ležao u po-stelji. Bio je tako slab, da mu je bila potrebna stalna pomoć drugih. Ni kašike nije mogao držati u ruci od slabosti.

Spomenuta tri organa OZNE od-

nijeli su zapisnike ispitanih i obeća-li da će ih vratiti kad ih pregledaju. Obećanje nisu izvršili i zapisnike nisu vratili. Za gornje potpisani snosi svu moralnu odgovornost.

Mostar, 13. kolovoza 1971.

2012.2Sp

38

2012.2Sp

Glas o znakovima

38

Na grob pobijenih hercegovačkih franjevaca na Širokom Brijegu dolazi se i u radosti i u tuzi

ŽIVOT SA ŠIROKOBRIŠKIM MUČENICIMA► Piše: Mirna Matijević

Noć je 15. lipnja 2011. Sestra i ja vozimo se iz Mostara gdje smo osta-vile oca u bolnici.

Dva dana prije žalio se da je po-kvario želudac. Budući da ga nikad ništa nije boljelo, ili nam on nije go-vorio da ima poteškoća, mislili smo da je vrijeme viroze i da će se uz čaje-ve i dijetu sve stabilizirati. Međutim, kako se stanje nije popravljalo, otišli smo do dr. Tomića koji nam je rekao da se nešto događa s trbuhom, ali bez podrobnih pretraga i snimanja nije mogao sa sigurnošću utvrditi o čemu je riječ te nam je naložio da ga malo pratimo i ne bude li bolje, da se javimo u bolnicu. On, moj otac, čvrst kakav je oduvijek bio, trpio je do zadnje granice. Tek kada više nije mogao hodati, pristao je na odlazak u bolnicu, što smo i učinili.

Primili su ga u ambulanti za hit-ne slučajeve gdje su mu nakon sil-nih pretraga utvr-dili da treba žurno operirati debelo crijevo. Budući da su već bila tri sata iza ponoći, a njegovo stanje to-liko kritično i ozbiljno da ga ne smiju odmah operirati dok ne naprave još neke pretrage i pripreme ga za ope-raciju, odvodimo ga na kirurgiju gdje ga preuzima njihovo osoblje te nam kažu da sada trebamo ići i da dođe-mo ujutro kada se planira operacija.

Teška srca opraštamo se s njim.

Od iscrpljenosti on nije uspio ništa reći, nego je samo slabašno podigao ruku prema nama da nas pozdravi.

Šutimo obje. Zebnja nam se uvu-kla u srca. Hoćemo li ujutro zateći oca živa? Kako će proći operacija? Zar je njega, stijenu, kako ga jedne prilike nazva moj vjeroučitelj, snašla bolest? O, Bože, tisuću mi se pitanja roji u glavi...

Dolazim kući i uzimam krunicu u ruke. Molim. Ne mogu spavati. Pogledavam na sat. Kad će više sva-nuti? Opet molim. Gubim koncen-traciju, košmar mi u glavi.

Konačno jutro. Da nije što jest, čovjek bi se razveselio prekrasnom jutru okupanu suncem.

Šest je sati i trideset minuta. Sje-dam u auto i put Širokog Brijega, put našoj Gospi, put grobova naših

mučenika. Ula-zim u crkvu. Go-tovo da je prazna jer ima još oko pola sata do sve-te mise. Ljubim Gospu kao i uvi-jek i polako na prstima prilazim grobu mučenika. Klečim. Pogled

mi ide od jednog do drugog, od sta-rijih svećenika fra Stanka, fra Ive, fra Marka do onih mladih fra Viktora, fra Ludovika, fra Julijana. »Nisu bili stariji od mojih sinova«, mislim u sebi. Kakvi su to ljudi koji su mogli učiniti takvo što? Koliko je godina prošlo otkad se molim na njihovu

grobu? Mislim četrdesetak. Kao dje-cu roditelji su nas vodili sa sobom da tu klečimo i molimo se. Tada mi je bilo čudno kad su nam rekli da je to grob fratara. Zar grobovi nisu u gro-blju? Ali kasnije, kako sam odrastala, tako su mi roditeljske riječi postaja-le jasnije. I danas kad god uđem u crkvu uvijek se pomolim da ih Bog privede u kraljevstvo nebesko i da se mole za nas u ovoj suznoj dolini te da budu pribrojeni blaženicima.

Neki je čudan mir zavladao u meni. Znam, nije prvi put da mi se to događa, ovdje na njihovu gro-bu. Osjećam se kao da su oni tu uz mene, za mene, kao i uvijek. Molim se da po njihovu zagovoru naš nebe-ski Otac učini onako kako on misli da je najbolje za moga oca. Koliko je puta klečao ovdje to samo oni pam-te. Znaju sve njegove molitve i misli. Znaju s koliko ljubavi i poštovanja cijeni njihovo mučeništvo. Polako se u mene uvlači neki neobičan mir. Sve to što sam noćas u sebi proživljavala kao da se događalo nekom drugom, a ne meni. Cijelu sam svetu misu bila uz njihov grob.

Znala sam da će sve biti dobro. Kasnije u župnom uredu plaćam svetu misu i fra Vitomir mi daje broj telefona bolničkog dušobrižnika. Po izlasku iz crkve zovem ga i molim ako može da odmah ode u bolnicu i da moga oca ispovijedi i dade mu bolesničko pomazanje. Znam da je sveto pomazanje priprema duha za odlazak u nebo, kao i za ozdravljenje duše i tijela.

Bolestan otac. Koga moliti za pomoć nego Širokobriške

mučenike, kako puk zove pobijene hercegovačke franjevce.

2012.2S

p

Sp

39

Sp2012.2

39

Glas o znakovima

Stižemo u bolnicu u osam sati i sestra nam kaže da su ga upravo pri-premili za operaciju te da ga može-mo vidjeti samo nakratko. Ulazimo u sobu i ne možemo vjerovati da je to isti čovjek kojeg smo noćas osta-vili nemoćnog. Osmijeh i ozarenost na njegovu licu govorile su više od riječi. Kaže nam: »Znate tko mi je jutros bio? Bio mi je svećenik. Ispo-vjedio sam se i primio bolesničko po-mazanje. Sada sam miran. Spreman sam stati pred Boga, a ako on bude htio, spreman sam i nazad ovamo. Bože, neka bude kako ti misliš da je najbolje.«

Pogledao je u mene i upitao: »Jesi li to ti bila na Brijegu?« Re-kla sam mu da sam bila u crkvi, na njegovu i našem Brijegu, i da sam se molila na grobu naših mučenika na kojem se on toliko puta molio zajedno sa mnom. Rekao mi je da je znao, da je osjetio, a još kad je vidio svećeni-ka sve mu je bilo jasno. Odmah sam znala da su moje molitve izrečene na grobu naših mučeni-ka uslišane.

Poslije dosta teške operacije, uz Božju pomoć i zagovor naših mučenika, moj se otac relativno brzo oporavio. I sada, pet mjese-ci od operacije, osjeća se odlično iako dijagnoza (karcinom debelog crijeva) i nije baš optimistična, kao ni kontrolni nalazi koji ukazuju na progresiju. Još se ni jedan jedini put nije požalio na bol. Koliko će ovakvo stanje potrajati, samo dragi Bog zna, ali je i ovo do sada mnogo.

Hvala vam, dragi naši mučeni-ci! Hvala vam na svakom trenutku, na spokoju i miru koji uvijek nađem kad klečim na vašem grobu.

*

Dana 23. ožujka 2012. u 3 je sata prestalo kucati plemenito srce moga oca Mile Crnjca. Otišao je u vječnost tiho i spokojno kako je i živio.

Njegovo je zdravstveno stanje bilo izvrsno sve do Božića, a onda je

polako bolest sve više uzimala maha. On je, pak, znao, iako mu nismo re-kli o čemu je riječ, da se približio čas kada će završiti njegov ovozemaljski život. Uz svakodnevno slušanje pri-jenosa svete mise i krunice iz Među-gorja, zajednički smo se molili našim Širokobriškim mučenicima da mu po njihovu zagovoru Bog udijeli milost da strpljivo podnosi svoju bolest te da okrijepljen svetim sakramenti-ma umirućih može stati pred sudi-šte Božje. Mogu posvjedočiti da se za vrijeme cijele bolesti nije potužio iako je imao strašne bolove koji su mu se vidjeli na licu oblivenu zno-

jem. Ni jedan jedini put nije rekao nekomu da ga okrene, a zadnjih je dvadesetak dana bio prikovan za po-stelju. Posjeli bismo ga jedino tada kada su mu svećenici dolazili u posjet (fra Vendelin, fra Vitomir, fra Tomi-slav) te kada je posljednji put primio sv. sakrament umirućih.

Koliko je volio i cijenio žrtvu naših mučenika može posvjedočiti cijela obitelj kao i ja, a i svi koji ga poznaju. U drugom mjesecu kada se obilježavala 67. obljetnica muče-ničke smrti naših pobijenih fratara, kada je snijeg zatrpao Hercegovinu, svaku sam večer pješice išla na Široki Brijeg i molila se našim mučenicima da po njihovu zagovoru Bog udijeli milost mome ocu u podnošenju nje-

govih muka, ali sam uvijek molila: »Bože neka bude volja Tvoja«. Po-slije bih išla do njega, a on bi tražio da se molimo njima, pa bismo se obi-teljski molili Širokobriškim mučeni-cima. Svaki put kad bismo molili, on bi tiho plakao. Zadnjeg dana, na sam dan obljetnice, opet smo molili, a on je negdje pri kraju molitve naglas za-plakao i tako zajecao kao da proživ-ljava njihovu muku. I jedino je tada plakao za vrijeme cijele svoje bolesti, ni prije ni poslije do zadnjeg časa.

Znam da se sve ovo odvijalo pod božanskom rukom, da se po zago-voru naših mučenika odvijalo onako

kako je trebalo biti, jer kako drukči-je objasniti da iz bolesti izlazi mir i spokoj koji je zračio iz moga oca do zadnjeg dana. Kako objasniti da noći provedene uz njega nisu noćna mora nego blagost.

Njegove posljednje riječi upućene nama, njegovoj djeci, bile su: »Dra-ga moja djeco. Ja odlazim u vječnost pred Gospodina. Vi ostajete. Ljubite jedni druge i u dobru i u zlu i nikad nemojte činiti drugome što ne biste htjeli da drugi vama učini.«

Svakim danom sve mi više nedo-staje, ali znam da se nalazi u vječno-sti i da se moli za nas u ovoj suznoj dolini. I dalje klečim pred grobovima mučenika i molim da što prije budu pribrojeni blaženima i svetima.

Pobijeni

40

Sp2012. 2

Fra Leonardo Rupčić jedan je od 66 franjevaca koje su ubili partizani, a u najvećem broju pri završetku Dru-goga svjetskog rata i nakon njegova okončanja. K tome, on je jedan od ubijenih profesora Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu, koja je sve do svoga uništenja 1945. imala zavidan ugled u onodobnom društvu. I još nešto: fra Leonardo je jedan od tridesetak pobijenih franjevaca za čije se kosti još ne zna, barem se s potpunom sigur-nošću ne može ustvrditi gdje je ubijen, iako je prema svim pokazateljima mjesto njegova stradanja okolica Za-gvozda kamo su ga partizani s još nekim franjevcima i civilima odveli sa Širokog Brijega i pogubili.

O fra Leonardu još nitko nije napisao opsežan životo-pis iako neke osnovne podatke o njemu imamo. Tako je fra Andrija Nikić preuzeo podatke iz Imenika hercego-vačkih franjevaca koji se čuva u Arhivu Provincije u Mo-staru te ih, uz kratke nadopune, objavio 1992.1, a kasni-je je u zborniku Hardomilje (1998.) objavio opsežniji fra Leonardov životopis služeći se ponajviše svjedočanstvima bivših fra Leonardovih đaka.2 Dotični je autor isti, samo skraćen, životopis objavio još jednom kasnije (2003.).3 A najopširnije je izvatke iz navedenih svjedočanstava bivših đaka širokobriješke gimnazije objelodanio Jozo Tomaše-vić Koška, i sam jedan od fra Leonardovih učenika, u svojoj knjizi o širokobriješkoj gimnaziji (1997.), u kojoj donosi i veoma kratak fra Leonardov životopis.4 Fra Ante Marić opširno je pisao o ekshumaciji tijela u blizini Za-gvozda, među kojima se vjerojatno nalaze i kosti fra Leo-narda Rupčića te donio njegov kratak životopis.5 Osnov-ne podatke o njemu donosi i don Anto Baković u svome martirologiju.6 To bi, koliko sam uspio pronaći, bili svi dosad objavljeni članci o fra Leonardu Rupčiću. Među-

tim, na temelju uvida u građu koja se odnosi na njega, a do sada je korištena malo ili nimalo, može se ustvrditi da o njemu ima priličan broj sačuvanih podataka koji će nam pomoći u rekonstrukciji njegova života i djelovanja. U kratkim crtama: nakon dovršetka teološkog fakulteta završio je još jedan studij te postao profesorom latinskog i francuskog jezika, koje je predavao tijekom šest posljed-njih godina svoga života (1939. – 1945.) u širokobriješ-koj gimnaziji. Okrutna smrt u mjesecu veljači 1945. za-ustavila ga je u 38. godini života. Nisam uspio pronaći da je sam nešto pisao ili barem objavljivao u onodobnim

Osvojivši Široki Brijeg, komunisti su ga uhitili, odveli i ubili. Za tijelo mu se do danas ne zna

FRA LEONARDO RUPČIĆ(HARDOMILJE, 29. RUJNA 1907. — ZAGVOZD, OKO 9. VELJAČE 1945.)

►Piše: dr. sc. fra Robert Jolić

1 Nikić,A.,Hercegovački franjevački mučenici 1524. – 1945.,Mostar,1992.,str.187.–188.2 Nikić,A.,»Svećeniciiklerici«,Hardomilje. Prošlost, ljudi, običaji,Hardomilje,1998.,str.387.–389.3 Nikić,A.,Događajnica Bosne i Hercegovine 614. – 1918.,Mostar,2003.,str.602.–603.UliteraturikojufraAndrija

navodinalazeseinekiizvorikojisfraLeonardomnemajunikakveveze(nekrologijiuZaostrogu,Dubrovniku,Sinju,kaoiJelenićevNecrologium,ilipakAnalecta Franciscanaiz1914.),panijejasnoukojususvrhutamonavedeni.

4 Tomašević-Koška,J.,Istina o ubijenoj gimnaziji,Zagreb,1997.,str.114.–118.5 Marić,A.,Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,Mostar,2007.,str.37.,97.–177.6 Baković, A.,Hrvatski martirologij XX. stoljeća,Zagreb,2007.,str.570.

41

Pobijeni

Sp2012.2

publikacijama pa tako ni u franjevačkim časopisima i li-stovima.

Djetinjstvo i školovanje te redovnički zavjeti

U Hardomilju, selu humačke župe, u obitelji Mate Rupčića i Marije, r. Majić, 29. rujna 1907. rodio se sin kojemu su nadjenuli ime Mijo. Krstio ga je fra Dujo Ostojić 4. listopada (na sv. Franju) iste godine. Kum je bio Marijan Rupčić.7

Pučku je školu Mijo završio u Ljubuškom, kamo je svakodnevno pješačio više kilometara iz rodnoga sela.8 Nakon toga se upisao u širokobriješku franjevačku gi-mnaziju, kao kandidat za redovništvo i svećeništvo. Bu-dući da je tada gimnazija trajala osam godina, Mijo – fra Leonardo je toliko godina pohađao srednju školu (1920. – 1928.), s tim da je jednu godinu proveo u novicijatu u franjevačkom samostanu na Humcu (1925./26.). Ispit zrelosti (veliku maturu) položio je na Širokom Brijegu 14. lipnja 1928.9 Na temelju objavljenih dokumenata znamo samo toliko da je Mijo Rupčić s Humca bio in-terni đak (sjemeništarac) 2. razreda šk. g. 1921./22.,10 što znači da je na Široki Brijeg došao godinu dana ranije.

U franjevački je red stupio 29. lipnja 1925. na Hum-cu. Habit mu je obukao fra Lujo Bubalo, provincijal, a s njim su se obukla još četvorica kandidata: fra Maksimi-lijan Barbarić, fra Marinko Jelić, fra Vilim Primorac i fra Dobroslav Šimović. Meštar im je bio fra Eugen Tomić st., inače meštar s najdužim stažem u dosadašnjem po-stojanju Provincije (1921. – 1937.).11 Od njegovih no-vicijatskih kolega jedan je istupio ne završivši ni godinu novicijata (fra Maksimilijan Barbarić), fra Dobroslava Šimovića ubiše partizani u veljači 1945., kao i fra Leo-narda, dok su dvojica preživjela 1945.: fra Marinko Jelić ostao je u Hercegovini i preminuo 1973. na Širokom Bri-jegu, a fra Vilim Primorac je 1945. pobjegao ispred par-tizana te 1946. dospio u Ameriku gdje je proveo djelatni svećenički život. Nakon što se 1996. vratio, živio je na

Čitluku, a umro na Humcu 2000. Pokopan je na čitluč-kom groblju Podadvor.12 Iako je bilo uobičajeno da se kandidati u novicijat primaju nakon svršenog 6. razreda gimnazije, fra Leonardo, fra Vilim i fra Dobroslav stupili su u novicijat nakon svršenoga 5. razreda. S tim se nije složio učiteljski zbor širokobriješke gimnazije, o čemu je provincijala obavijestio ravnatelj fra Mate Čuturić13, ali je provincijal unatoč njihovu stavu odlučio njih trojicu primiti u novicijat. Traži od ravnatelja da ih istodobno »kao privatiste« upiše u 6. razred14, što bi značilo da 6. razred ne će redovito pohađati, nego ga polagati nakon okončanja novicijata.

Jednostavne je zavjete fra Leonardo položio 30. lipnja 1926. na Humcu, u ruke gore navedenoga provincijala, a svečane zavjete u Mostaru 2. srpnja 1929. u ruke provin-cijala fra Dominika Mandića.15 S njim su svečane zavje-te položila ista ona trojica kolega s kojima je primljen u novicijat: fra Marinko (fra Kerubin) Jelić, fra Dobroslav Šimović i fra Vilim Primorac. Dan prije zavjetovanja, 1. srpnja, mostarska im je samostanska zajednica dala po-voljno svjedočanstvo da mogu biti zavjetovani.16 Ista je četvorka krajem prosinca 1929. primila red subđakona-ta. Nedvojbeno je da ih je u Mostaru zaredio mostarsko-duvanjski biskup fra Alojzije Mišić.17

7 ŽupniuredHumac:Maticakrštenih,sv.V,str.42.,br.190;ArhivProvincije:ImenikfranjevacaHFP,str.47.,416.FraDujoOstojićpoznatijehercegovačkifranjevac.Biojegimnazijskiprofesor,tajnikbiskupaBuconjića,župnik,gvardijan,definitoriprovincijalhercegovačkihfranjevaca(1913.–1916.)tečlanbosansko-hercegovačkogsabora.Osobitojevoliostarinekojejemarljivoskupljaoiprepisivao.Odsvibnja1907.bioježupnikigvardijannaHumcutejeupravotadaikrstiomalogaMijuRupčića(usp.R.Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca,Mostar,2011.,str.297.–298).

8 Tomašević-Koška,J.,Istina o ubijenoj gimnaziji,str.114.;Č.Majić, U nebo zagledani. Crtice o 66 hercegovačkih fra-njevaca, komunističkih žrtava koje poznavah,ŠirokiBrijeg–Zagreb,2011.,str.200.

9 ArhivProvincije:OsobnikIc,ff.50-51.10 Marić,A.,Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu,sv.II,Mostar,2011.,str.60.11 Jolić,R.,Novicijat hercegovačkih franjevaca,Mostar,2009.,str.149.12 Jolić,R.,Leksikon hercegovačkih franjevaca,Mostar,2011.,str.383,169,320.13 DopisprovincijalufraLujiBubaluod20.lipnja1925.(ArhivProvincije:SP,sv.67,f.2).14 DopisprovincijalafraLujeBubalaod26.lipnja1925.(ArhivProvincije:SP,sv.67,f.16).15 ArhivProvincije:ImenikfranjevacaHFP,str.47.,416.16 ArhivProvincije:SP,sv.79,f.262.17 ArhivProvincije:SP,sv.80,f.379.

Fra Leonardo, stoji krajnje desno, kao maturant na Širokom Brijegu u lipnju 1928.

Pobijeni

42

Sp2012. 2

Bogoslovni studij i primanje viših redova (1928. – 1932.)

Odmah po svršetku gimnazije fra Leonardo se upisao na Franjevačku bogosloviju u Mostaru te započeo bogo-slovni studij. U Mostaru je ostao dvije godine (1928. – 1930.). Studij je upisao u zimskom semestru 1928. Imao je i filozofske predmete, ali i teološke: apologetiku, povi-jest Crkve te hebrejski jezik. Prosječna mu je ocjena bila vrlo dobar (laudabilis). U akademskoj godini 1929./30. od filozofskih je predmeta imao etiku, a Sveto pismo, dogmatiku, moralnu teologiju i povijest Crkve od teo-loških.18

Nakon te dvije godine poglavari su ga – kako je to bio dobar običaj u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji – uputili na daljnji studij u inozemstvo. Pošao je u Lille u Francusku, a i kasniji će njegov studij biti povezan s fran-cuskim govornim područjem. U rujnu 1930. provincijal fra Dominik Mandić tražio je od ge-nerala reda obedijenciju za neke her-cegovačke klerike koji su trebali studij nastaviti u inozemstvu, među kojima i za fra Vilima Primorca te fra Leonarda Rupčića, koji su trebali poći u Lille.19

Sredinom listopada petorica se hercegovačkih bogoslova javljaju pro-vincijalu iz Pariza: fra Mirko Ćosić, fra Leonardo Rupčić, fra Vilim Primorac, fra Dobroslav Šimović i fra Marinko Kovač, odakle se neki za koji dan upu-ćuju u druga odredišta. U Pariz je skupina doputovala vlakom iz Mostara, preko Sarajeva, Zagreba, Austrije i Švicarske.20 Fra Leonardo i fra Vilim odlaze u Lille, gdje su imali poteškoća s upisom na fakultet i pohađanjem predavanja, kao uostalom i fra Dobroslav Šimović i fra Marinko Kovač u Parizu. O tome je provincijala obavi-jestio fra Mirko Ćosić, koji se u Parizu nalazio već otpri-je.21 I fra Leonardo je o tim poteškoćama opširno pisao provincijalu. On i fra Vilim stanovali su u franjevačkom misionarskom sjemeništu Kraljice Mira (Notre-Dame de la Paix, Séminaire des Missions Franciscaines, adresa: 28, Rue Émile-Zola, Mons-en-Barœul, Nord), ali su na predavanja na sveučilište morali svakoga dana putova-ti tramvajem. I ne bi to, naravno, bilo ništa strašno da tramvajem nisu redovito putovali dvaput dnevno, jed-nom dopodne, a drugi put popodne, jer su imali čudan

raspored predavanja. K tome je karta bila prilično skupa za njihov džeparac pa tako i nisu trošili ni na što drugo nego na tramvajske karte. Pješice je bilo nemoguće ići jer bi izgubili čitav dan hodajući tamo i natrag po dva puta, što bi bilo četiri puta po 45 minuta brza hoda. Na pre-davanja su putovali u habitu i plaštu jer je bilo hladno. Poteškoća je bila i prilikom svakoga ulaska i izlaska iz samostana jer su uvijek morali čekati na dvojim vratima i tražiti blagoslov. Upravo je spomenuti raspored preda-vanja bio druga poteškoća. Oni su, naime, neka preda-vanja već bili završili u Mostaru, a svejedno su ih opet morali pohađati i potom polagati dok s druge strane nisu mogli stići na neka predavanja, koja su im se poklapala s drugim sadržajima, primjerice pohađanjem tečaja fran-cuskog jezika. K tome, fra Vilim nije bio čvrsta zdrav-lja, nego je uvijek nešto pobolijevao. Dekan fakulteta g. Leman ide im na ruku i nastoji im olakšati početničke korake.22 Uskoro fra Leonardo, tražeći od provincijala

»litterae dimissoriales« za đakonsko ređenje, piše provincijalu svojim uisti-nu prekrasnim rukopisom nov dopis iz Lillea. Kaže da će đakonsko ređenje biti 20. prosinca 1930. pa bi mogla biti zaređena i njih dvojica. Dalje piše: »Na univerzu idemo uvijek u tramva-ju. – Sada je ovdje dobro zastudilo. Po čitavi dan slana i mraz ostaju neoto-pljeni. Zadnja dva dana velika magla. Ne vidi se 20 metara pred sobom. Baš se nijesam nadao da može ovako biti.«

Dalje piše kako ne mogu »hvatati« predavanja, ali to nije ni bitno, jer skripte već postoje, i to pisane strojem, pa se mogu kupiti. Uostalom, profesori citiraju često na francuskom, a oni još ne znaju pisati francuski. Inače su predavanja i ispiti bili na latinskom jeziku. Poteškoće su im s pohađanjem predavanja iz crkvenog prava jer su oba sata subotom pa im se poklapaju s drugim sadržajima.23 Tako su fra Leonardo i fra Vilim 20. prosinca 1930. bili zaređeni za đakone.24

Upravo su navedene poteškoće s pohađanjem preda-vanja, kao i sa zdravljem, prisilile dvojicu Hercegovaca da traže premještaj u drugi samostan koji se nalazio u samom Lilleu. Poteškoća je bila u tome što taj samostan nije bio »regularan«, ali pišu da razlozi zdravlja i studija dispenziraju od boravka u takvom samostanu. Takvo su dopuštenje tražili od hercegovačkog provincijala 18. ruj-

18 ArhivProvincije:LiberclassificationumseminariitheologiciinMostaraban.1895.–(katal.I),ff.52-56.19 DopisgeneraluRedaod21.rujna1930.(ArhivProvincije:SP,sv.84,f.470).20 Dopisod14.listopada1930.pisaojefraMirkoĆosić,aostalisepotpisali(ArhivProvincije:SP,sv.87,f.49).21 FraMirkovdopisod29.listopada1930.(ArhivProvincije:SP,sv.87,f.84).22 FraLeonardovdopisprovincijalu,nedatiran,vjerojatnoizstudenoga1930.(ArhivProvincije:SP,sv.87,f.220).23 FraLeonardovdopisprovincijaluod5.prosinca1930.(ArhivProvincije:SP,sv.87,f.137).24 Utumujesvrhuprovincijal9.prosinca1930.poslao»litteraedimissoriales«(ArhivProvincije:SP,sv.85,f.258).

Studij bogoslovije nastavlja u Francuskoj. Nije mu bilo lako, ali spremno podnosi sve poteškoće.

43

Pobijeni

Sp2012.2

na 1931. Pišu: »Mi smo evo navršili treću godinu teolo-gije, a materijal ni do polovice nije dotjeran. Ove godine na Institutu neće nam biti mnogo povoljnije od lanjske. Jedini izlaz jest imati dosta vremena za privatni studij.« A više vremena mogu imati samo ako ne moraju svakod-nevno vrijeme gubiti na putovanje tramvajem i kućne poslove kojih nisu oslobođeni u samostanu.25 Želja im se ispunila, o čemu je fra Leonardo 18. prosinca 1931. javio provincijalu. U novi su se samostan premjestili počet-kom školske godine, što je vjerojatno bilo u studenom. U priličnom su zakašnjenju sa studijem, ali se nadaju da će ga u novim boljim uvjetima ipak završiti na vrijeme. Zdravlje im je bolje. Mole da im provincijal dopusti kako bi blagdane (bilo za Božić, poklade, Uskrs ili Duhove) kroz nekoliko dana proveli u Belgiji. Uvjeravaju da nije velik trošak, a ipak bi nešto mogli vidjeti i upoznati nove krajeve.26

U međuvremenu je fra Leonardo zaređen za svećeni-ka. Bilo je to u Parizu 30. kolovoza 1931.27 I oko toga je bilo poteškoća jer fra Leonardo nije bio navršio kanonsku dob propisanu za svećeničko ređenje pa je provincijal mo-rao tražiti dispenzu, a takvu je mogao dati samo Papa. Stoga je provincijal 25. travnja 1931. uputio molbu na latinskom jeziku papi Piju XI. za dispenzu od nedostatka dobi za fra Leonarda Rupčića28, a dan ranije i nunciju u Beograd da se zauzme kod Pape za istu dispenzu.29 Ka-snije se provincijal još u dva navrata obraćao na Apostol-sku nuncijaturu u Beogradu u istu svrhu30, a nuncij je tek nakon dva i pol mjeseca javio da je stigla dispenza za fra Leonarda i za fra Dobroslava Šimovića.31

Iako su dvojica iz Lillea, fra Leonardo i fra Vilim, u više navrata javljali o poteškoćama u studiranju, ipak je dekanat Teološkog fakulteta još 28. ožujka 1931. izre-kao pohvalu njima dvojici i poslao je provincijalu u Mo-star.32 To je nagovijestilo da će ipak na vrijeme završiti studij, to jest u predviđene četiri godine od kojih su prve dvije završili u Mostaru, a dvije preostale trebali dovršiti u Lilleu. Tako se i dogodilo pa su fra Leonardo i fra Vilim već sredinom svibnja 1932. mogli javiti da uskoro završa-

vaju studij i da se vraćaju u Provinciju. Predavanja i ispiti završavaju sredinom srpnja pa će onda i oni biti gotovi i doći na određena im dušobrižnička mjesta u Provinciji. Mole provincijala da bi mogli kupiti neke knjige jer sada to mogu učiniti s popustom preko fakulteta.33 Tako su se fra Leonardo i fra Vilim vratili sredinom srpnja 1932.34 i pošli na svoja odredišta. Fra Leonardo je još u raspo-redu osoblja načinjenom na sjednici uprave Provincije 15. travnja imenovan duhovnim pomoćnikom i katehe-tom na Širokom Brijegu35, a na tome ga mjestu zatječe i sljedeći raspored osoblja, načinjen 20. travnja 1933.36 Jurisdikcijski je ispit, skupa s još šestoricom franjevaca-svećenika, položio u Mostaru 5. listopada 1932.37

Filološki studij u Fribourgu, Parizu i Zagrebu (1933. – 1939.)

Ipak je fra Leonardo u Hercegovini ostao samo godinu dana, 1932./33. Bio je predviđen za profesorsku službu, i to u Franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu, pa je već 1933. poslan na studij. O tome je provincijal obavijestio Župni ured na Širokom Brijegu 25. rujna 1933.38, a 9. listopada tražio obedijenciju od generala reda za one koji su bili predviđeni za studij u inozemstvu, među njima i za fra Leonarda. On je određen za Fribourg u Švicarskoj,

25 DopispisaofraVilim,afraLeonardpotpisao(ArhivProvincije:SP,sv.88,f.356).26 DopisjepisaofraLeonard18.prosinca1931.(ArhivProvincije:SP,sv.88,f.448).27 ArhivProvincije:ImenikfranjevacaHFP,str.47.,416.28 ArhivProvincije:SP,sv.90,f.225.29 ArhivProvincije:SP,sv.90,f.226.30 Provincijalovidopisiod12.svibnjai6.srpnja1931.(ArhivProvincije:SP,sv.90,f.300;sv.92,f.10).31 Dopisapostolskognuncijaod13.srpnja1931.(ArhivProvincije:SP,sv.92,f.10).32 Dopisnafrancuskom(ArhivProvincije:SP,sv.90,ff.13-14).33 Dopisod15.svibnja1932.pisaofraVilim,fraLeonardosupotpisao(ArhivProvincije:SP,sv.98,ff.107-108).34 TakojeŽeljezničkastanicauMostaru28.srpnja1932.poslalaračunzaprijevozprtljagefraLeonardaRupčića,aprt-

ljagajedošlanakonnjega(ArhivProvincije:SP,sv.96,ff.509-514).35 ArhivProvincije:SP,sv.95,f.428.36 ArhivProvincije:SP,sv.99,ff.371-375.37 SvjedodžbujeotomeizdaoBiskupskiordinarijat(ArhivProvincije:SP,sv.97,f.235).38 ArhivProvincije:SP,sv.101,f.117.

Kao bogoslov u Parizu 1931., krajnji desno

Pobijeni

44

Sp2012. 2

39 ArhivProvincije:SP,sv.101,f.154.40 PismoprovincijaluizKiseljakaod14.rujna1933.(ArhivProvincije:SP,sv.102,f.130).41 ArhivProvincije:OsobnikIc,f.51.42 ProvincijalovdopisuParizod26.rujna1934.(ArhivProvincije:SP,sv.105,f.422).43 ArhivProvincije:SP,sv.108,f.396;sv.115,f.208.44 FraLeonardRupčićifraRolandZlopašajavljaju27.travnja1937.izZagrebaoizrečenimmisamanaodlukuProvincije

(ArhivProvincije:SP,sv.119,ff.23-25).45 UobrascuNezavisneDržaveHrvatskepodnaslovom»Osobnik«fraLeonardje25.travnja1944.vlastoručnozapisao

daje»filozofijupočeouFribourg-u,nastaviouParis-u,adovršiouZagrebuod1933/34–1938/39.Diplomirao10.II.1939.Br.diplome1189od18.III.1939.«(ArhivProvincije:Osobnik,Ic,f.51),alinitunažalostnijezapisanokojujeakademskugodinuproveonakojemsveučilištu.

46 FraLeonardovdopistajnikuProvincijeod31.srpnja1937.(ArhivProvincije:SP,sv.120,f.83).47 Dopisprovincijaluod21.listopada1937.(ArhivProvincije:SP,sv.121,f.95).48 Dopisbiskupudr.AlojzijuStepincuod8.prosinca1937.iovlaštenjefraLeonardudagazastupa(ArhivProvincije:SP,

sv.122;dopisinedostaju,alizanjihznamoizUrudžbenogzapisnika).49 ProvincijalovdopisfraLeonarduod13.siječnja1938.ifraLeonardovodgovorod20.siječnja1938.(ArhivProvincije:

SP,sv.123,ff.45,72-73).50 Usp.računtroškovazanavedenestudentekojejegvardijankaptolskogsamostanauputioprovincijaluuMostar,8.

srpnja1938.(ArhivProvincije:SP,sv.124,f.296).51 Dopisod12.listopada1938.(ArhivProvincije:SP,sv.125,f.224).

dakle na francusko govorno područje. Određen je, kao i fra Marko Dragićević, za filološke studije (studiis philolo-gicis operam dabunt), dok su svi ostali: fra Tadija Kožul, fra Gracijan Raspudić, fra Bonicije Rupčić, fra Rufin Šilić, fra Ljubo Čuvalo i fra Stjepan Naletilić određeni za po-slijediplomski studij teologije.39 Prije polaska u Švicarsku fra Leonardo je dva tjedna bio na oporavku u Kiseljaku. Imao je zdravstvenih poteškoća sa želucem, ali kako mu je rekao dr. Bilić, koji ga je pregledao u Sarajevu, nije se radilo o nekoj izvanrednoj bolesti, nego o »nervozi sto-maka«. Rekao mu je da jede manje mesa, a da »nikako čorbe masne« ne jede. Preporučio mu je Kiseljak »kao nešto što osvježava i odmara«.40 Pri-je odlaska na studij fra Leonardo je odslužio i vojni rok, i to u Mostaru, a trajao je kraće od mjesec dana: 1. – 29. kolovoza 1933. Bio je u bolničkoj četi.41

Iz razdoblja njegova drugog stu-dija imamo u Arhivu Provincije puno manje podataka nego s prethodnog studija teologije. Tako znamo da je u Fribourgu ostao samo godinu dana (1933./34.) te se otud premjestio u Pariz. Tamo je bio već krajem rujna 1934.42 Iz sljedećih godina njegova stu-dija imamo samo pokoju vijest: tako mu je provincijal 6. srpnja 1935. poslao dopuštenje da odmor može prove-sti u Italiji, a 29. lipnja 1936. da to isto može učiniti u južnoj Francuskoj.43 Na temelju sačuvanih dokumenata teško je ustvrditi je li fra Leonardo i akademsku godinu 1936./37. proveo u Parizu, ali po svemu sudeći već se u jesen 1936. vratio iz Francuske i studij nastavio u Za-grebu. Tako se u proljeće 1937. javlja iz Zagreba44, što bi moralo značiti da je već od jeseni 1936. tu jer je teško

zamisliti da je Pariz napustio usred akademske godine.45 Držim zapravo da mu studij u Parizu nije baš najbolje išao pa se stoga vratio u Hrvatsku. Poslije će i u Zagrebu imati poteškoća s ispitima.

Krajem srpnja 1937. fra Leonardo se javlja iz Fojnice, gdje se, nedvojbeno, opet nalazio zbog svojih želučanih poteškoća. Piše da će se otud vratiti u Zagreb početkom rujna46, što bi značilo da je već prije toga bio stalno u Zagrebu. Od jeseni 1937. zacijelo je u Zagrebu. Stanuje u samostanu zagrebačkih franjevaca na Kaptolu, a sobu dijeli s fra Rolandom Zlopašom. Ponovno je polagao neki ispit i ovoga je puta završilo dobro, ali još nije siguran

hoće li ipak morati ponovno upisati semestar. Sad nastoji položiti kolokvij iz pedagogije, čime bi mnogo dobio.47 Provincijal ga je ovlastio da ga zastu-pa na sprovodu dr. Antuna Bauera, zagrebačkog nadbiskupa, koji je umro početkom prosinca 1937.48 Početkom 1938. također je u Zagrebu na Kap-tolu, jer je provincijal preko njega poslao opomenu Marku (fra Ljudevi-tu) Vegi49, koji je kasnije isključen iz

Reda. I u srpnju 1938. je na Kaptolu, a s njim su i fra Rajko Radišić, fra Radoslav Glavaš i fra Tadija Kožul.50 Isto je tako u Zagrebu u listopadu iste godine. Javio je provincijalu razočaravajuću vijest da je »polagao ispit i pao na pismenom radu. Hvala Bogu! Vidim i priznajem da nemam pameti, sreće, a prema tome ni uspjeha.« Stavlja se provincijalu na raspolaganje.51 Kako vidimo, fra Leonardo je vjerojatno od jeseni 1936., a potpuno si-gurno od jeseni 1937. u Zagrebu, na studiju filologije (latinski i francuski jezik) na Filozofskom fakultetu. Sto-ga je više nego čudno da ga i Tabula od 3. svibnja 1937.

Tijekom studija imao je i zdravstvenih tegoba. Provincija je željela da po završetku može na Širokom Brijegu predavati francuski jezik. On je završio i

latinski.

45

Pobijeni

Sp2012.2

52 ArhivProvincije:SP,sv.119,ff.51-71;sv.123,ff.380-386.53 ArhivProvincije:SP,126,f.180.54 Dopisprovincijaluod11.veljače1939.(ArhivProvincije:SP,sv.126,f.535).55 ArhivProvincije:OsobnikIc,f.51.56 IzvješćeFranjevačkevelikegimnazijenaŠirokomBrijeguzašk.g.1938./39.,Mostar,1939.,str.4.–5.57 IzvješćeFranjevačkevelikegimnazijenaŠirokomBrijeguzašk.g.1939./40.,Mostar,1940.,str.4.–5.58 ArhivProvincije:Tabule(rasporediosoblja),prirediofraAnteTomas.

ne navodi kao studenta u Zagrebu, nego kao profesora, II. prefekta klerika, ispovjednika i propovjednika na Širo-kom Brijegu, kao i Tabula od 21. travnja 1938. koja ga bilježi kao profesora na istome mjestu.52 Takav se neraz-mjer između papira i stvarnosti može protumačiti jedino nadom ili željom uprave Provincije da će fra Leonardo završiti studij prije nego se to stvarno zbilo, pa da će već u jesen 1937., odnosno 1938., moći započeti s predava-njima na Širokom Brijegu.

Čini se da je fra Leonardo nakon onoga neuspješnog polaganja neko vrijeme boravio u Hercegovini, jer je za-cijelo već bio odslušao sva predavanja, a za ispit se mogao pripremati i u Hercegovini. To zaključujemo na temelju njegova dopisa provincijalu koji je pisao 1. veljače 1939. u Posušju te javlja da polazi u Zagreb na polaganje is-pita. Nije siguran kako će proći, ali nastavlja: »Svjestan sam, da sam se spremao što sam mogao više, a jesam li pri tome slijedio najbolji način rada, to ne znam. Ogroman materijal, a pro-fesor jadika, pa tako mora uvijek biti u neizvjesnosti. Pisao sam profesoru. Nije mi po svom običaju odgovarao, a nijesam ni tražio. Sigurno mu neće biti drago, da sam se sad prijavio, jer je njemu uvijek rano i uvijek ponavlja: “Što se žurite!” Eto iđem, pa kako god bude. Ako bi bilo dobro meni bi najvi-še olakšalo, a siguran sam da bi i drugi to rado dočekali.«53 Nekoliko dana kasnije javio je da je položio završni ispit: »Sretan sam da Vam mogu napo-kon javiti i o uspjehu. Dosta sam Vas nagnjavio s nega-tivnim vijestima. Polagao sam na 3. 7. i 8. ovog mjeseca. Očekujem indeks i mislim se uputiti već u ponedjeljak. Diplomu ću ostaviti za kasnije. Doći ću preko Posušja, jer su mi ondje ostale stvari.«54 U Zagrebu je tako diplo-mirao »1) Francuski jezik i književnost sa starim francu-skim« te »2) Latinski jezik i književnost (Romanska gru-pa – XX.)«, kako je zabilježio u svom Osobniku.55 I tako se fra Leonardo konačno skrasio u Hercegovini, nakon okončanja dva studija i gotovo devetogodišnjeg izbivanja iz Hercegovine (s prekidom 1932./33.). Šest preostalih godina života proveo je u Provinciji, uglavnom na Širo-kom Brijegu.

Profesor i odgojitelj na Širokom Brijegu i u Veljacima (1939. – 1945.)

Po okončanju studija latinskog i francuskog jezika počinje fra Leonardova profesorsko-odgojiteljska služba u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Vjerojatno bi njegovo službovanje ionako završilo na Širokom Brijegu, samo bi potrajalo godinama, dapače desetljećima duže nego se zbilo u stvarnosti: njegov je život prekinut nasilno u veljači 1945., kada je »ubijena« i slavna širokobriješka gimnazija, a većinu profesora, kao i đaka-klerika okrutno umorila »narodnooslobodilačka« vojska.

Na temelju Arhiva Provincije, koji smo do sada obi-lato koristili, ne ćemo, na žalost, pronaći previše poda-taka za ovo razdoblje fra Leonardova života. U Arhivu o njemu postoji praznina od čak četiri i pol godine, odno-

sno otkako je u veljači 1939. položio završni ispit na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Spomen mu možemo pro-naći jedino u Tabulama (rasporedima osoblja) i u gimnazijskim izvješćima. Prema izvješćima Franjevačke gimna-zije na Širokom Brijegu fra Leonardo je počeo predavati u drugom polugo-dištu šk. g. 1938./39., kao suplent. Bio je razrednik I. a razredu, a pre-davao je francuski jezik I. a, II. a, III. i IV. razredu, u svakom odjelu po 3

sata tjedno – ukupno 12 sati tjedno. Latinski u tom po-lugodištu nije predavao.56 U šk. g. 1939./40. predavao je, pak, samo latinski i to I. a i I. b te II. a i II. b po šest sati, dakle ukupno 12 sati tjedno. Bio je razrednik II. a razreda.57 Prema Tabuli od 17. travnja 1939. raspoređen je za profesora u širokobriješkoj gimnaziji, a k tome i za I. prefekta vanjskih đaka u konviktu, za vikara rezidencije (konvikta), ispovjednika i propovjednika. Predsjednik re-zidencije bio je fra Jerko Mihaljević, a II. prefekt vanjskih đaka fra Krsto Ravlić. Njih trojica nisu, dakle, stanovali u samostanu, nego u konviktu. Na istoj je službi fra Le-onardo i prema Tabuli od 17. svibnja 1940. Međutim, prema Tabuli od 29. svibnja 1941. on više nije u konvik-tu, nego u samostanu i ima službe profesora, ispovjedni-ka i propovjednika. Tako je bilo i prema Tabulama od 8. svibnja 1942. i 3. srpnja 1943. To znači da je od svibnja 1941. bio oslobođen odgojiteljske službe i zadržao samo profesorsku.58 Odgojitelj će opet postati krajem 1943.

Zbog ratnih poteškoća bogoslovi su iz Mostara premješteni u

Veljake. Fra Leonardo je određen za njihova odgojitelja.

Pobijeni

46

Sp2012. 2

59 ArhivProvincije:SP,sv.141,f.166.60 Usp.Marić,A.,»Ispiti zrelostinaFranjevačkojklasičnojgimnaziji spravom javnostinaŠirokomBrijeguuvrijeme

NDH«,Hercegovina franciscana,br.3(2007.),str.227.61 Usp.Marić,A.,»Ispitizrelosti«,str.228.–230.62 ProvincijalovdopisfraLeonarduod8.ožujka1944.(ArhivProvincije:SP,sv.142,f.219).63 Provincijalovdopisod17.ožujka1944.(ArhivProvincije:SP,sv.142,f.235).64 Dopisprovincijaluod8.kolovoza1944.(ArhivProvincije:SP,sv.143,ff.450-451).65 ArhivProvincije:SP,sv.149,f.13.66 ArhivProvincije:OsobnikIc,f.52.Usp.Marić,A.,»Ispitizrelosti«,str.205.,222.

Naime, provincijal fra Leo Petrović uputio je 9. listo-pada 1943. dopis ravnateljstvu širokobriješke gimnazije o nekim izmjenama u profesorskom zboru. Tim dopisom je po odredbi uprave Provincije fra Leonardo imenovan, uz dužnosti koje je već obavljao, i drugim prefektom klerika, umjesto fra Rajka Radišića koji je »usljed bole-sti dosta oslabio«. Provincijal dodaje kako zna da je fra Leonardo već prezaposlen, »ali je malo klerika, pa će pre-ma tome imati veoma malo posla«.59 Klerici o kojima je ovdje riječ boravili su na Širokom Brijegu i završavali 7. i 8. razred gimnazije.60 Nosili su habit nakon što su po završetku 6. razreda stupili u novicijat te se po završetku godine novicijata s Humca vratili na Široki Brijeg kako bi dovršili školovanje (danas bi to bio 3. i 4. razred gi-mnazije).

Sljedeće je godine provincijal fra Leo Petrović naja-vio fra Leonardu premještaj u Veljake. Ipak, taj premje-štaj u Veljake nije bio dušobrižničke naravi, nego ga je provincijal odredio opet za prefekta klerika, ali ovaj put bogoslova III. i IV. tečaja. Naime, zbog bombardiranja Mostara i teškog stanja u gradu na Neretvi, provincijal je namjeravao premjestiti bogoslove i njihove profesore u mirnija mjesta kako bi mogli nastaviti s predavanjima i polaganjem ispita. Tako su bogoslovi III. i IV. tečaja trebali biti premješteni u Veljake, a s njima i fra Jerko Mihaljević, rektor mostarske Franjevačke bogoslovije. Ipak, čini se da je taj premještaj za fra Leonarda trebao biti samo privremen, to jest »za vrieme dok ne bude škole na Š. Briegu«, vjerojatno preko ljetnih odmora, ili možda za vrijeme dok je nastava na Širokom Brijegu bila prekinuta zbog ratnih nevolja, a primarno zbog nedo-statka hrane.61 Provincijal dodaje: »U Vas polažemo ve-liku nadu, da ćete savjestno i zdušno taj posao preuzeti i voditi naše bogoslove putem savršenstva. U tomu će Vas pomagati milost Božja i suradnja braće u Veljacima. Nije još odlučeno, kada će bogoslovi poći, ali Vi budite za put pripravni, da mognete poći kada budete pozvani.«62 Nije trebalo dugo čekati: samo desetak dana nakon prvoga pisma stiglo je i drugo, veoma kratko, u kojem provin-cijal obavješćuje fra Leonarda da su bogoslovi na putu za Veljake, pa da se i on uputi na isto odredište.63 Nije jasno koliko je dugo fra Leonardo obnašao ovu službu, ali vjerojatno ne dulje od početka nove školske godine na Širokom Brijegu. U Veljacima je svakako bio početkom

kolovoza 1944., kada preporučuje molbu veljačkoga žu-pnika fra Julijana Kožula da u Veljacima do daljnjega ostane i fra Krešo Jukić, koji župniku pomaže oko pisanja stanja duša.64 Svakako, u posljednjem preostalom pismu koje mu je uputio gore navedeni provincijal, napisanom 13. siječnja 1945., fra Leonardo se oslovljava kao »profe-sor, Široki Brieg«, što znači da nije u Veljacima nego na Širokom Brijegu. U tom ga dopisu provincijal imenuje prvim prefektom đaka klerika na Širokom Brijegu (istih onih kojima je do ožujka 1944., a vjerojatno i kasnije, bio drugi prefekt). Razlog tom »promaknuću« je narušeno zdravlje dotadašnjeg prvog prefekta fra Tadije Kožula. Njegovo imenovanje nije konačno, nego privremeno rje-šenje, kako piše i sam provincijal: »Znamo, da i Vi imate razloge i dužnosti, koje Vas sprečavaju i čine težkim pre-uzimanje prefektske službe. Uza sve to – pro interim – nemamo komu drugomu da predamo naše djake-klerike nego Vama.«65

Nešto više o fra Leonardovu djelovanju na širokobri-ješkoj gimnaziji nastojao sam doznati iz sačuvanih gi-mnazijskih spisa, poglavito iz kronike gimnazije i godiš-njih izvješća o radu Gimnazije. Fra Leonardo je državno odobrenje za rad u školi dobio 20. svibnja 1939. Rješenje kojim je »postavljen za suplenta privatne franjevačke kl. gimnazije na Š. Briegu« izdalo je Ministarstvo prosvjete u Beogradu pod br. 11727.66 Nije jasno je li možda, barem povremeno, nešto predavao i prije toga odobrenja, dakle od polaganja završnog ispita u veljači 1939. na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu, a možda i prije tog diplom-

S profesorima, bogoslovima i novacima u Veljacima 16. svibnja 1944., sjedi krajnje zdesna. Mnogi od njih nisu doživjeli sljedeći svibanj, komunisti su ih pobili.

47

Pobijeni

Sp2012.2

skog ispita, ili je predavati počeo tek u školskoj godini 1939./40. Svakako, u gimnazijskom izvješću za 1938./39. i njegovo se ime nalazi među predava-čima: predaje francuski jezik I. a, II. a, III. i IV. razredu te je prefekt u kon-viktu.67 Vjerujem da se to ipak odnosi samo na drugo polugodište 1938./39.

Na temelju godišnjih izvješća Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu vidljivo je da je fra Leonardo predavao upravo one predmete koje je diplo-mirao. Tako je u šk. g. 1940./41. predavao latinski jezik I. razredu (u dva odjeljenja), tjedno ukupno 10 sati, te II. razredu, tjedno 5 sati, dok je francuski jezik predavao IV. razredu, tjedno 4 sata. Tako je tjedno imao ukupno 19 sati. K tome je bio donadstojnik konvikta za vanjske đake koji su se također, uz sjemeništarce, školovali kod franjevaca (nadstojnik konvikta bio je fra Fabijan Papo-nja). Te je godine ukupan broj đaka – sjemeništaraca, vanjskih đaka (koji su stanovali u svojim kućama i odatle pohađali gimnaziju) i konviktoraca – bio ogroman: uku-pno je bilo upisano čak 425 đaka, a na kraju godine osta-lo ih je 412.68 Sljedećih godina, očito zbog početka rata i osiromašenja puka, kao i zbog sve veće nesigurnosti, broj se đaka smanjivao: tako ih je u šk. g. 1941./42. bilo 374, u šk. g. 1942./43. 324, a u šk. g. 1943./44. 313.69 Fra Leonardo je šk. g. 1943./44. predavao samo latinski jezik: u II. razredu imao je 4 sata tjedno, u IV. razredu (u dva odjela) 6 sati i u V. razredu 5 sati, što znači ukupno 15 sati tjedno. Francuski se jezik u toj školskoj godini uopće nije učio. Nadomjestio ga je njemački.70

Fra Leonardov karakter

Nakon propasti komunizma preživjeli su se đaci širo-kobriješke gimnazije, sada već starci, okupili i iznijeli svo-ja sjećanja na gimnazijski način života i osobito na svoje pobijene profesore i odgojitelje.71 Progovorili su tako i o fra Leonardu Rupčiću, koji im je (barem nekima od njih) bio i profesor i razrednik i odgojitelj (prefekt u konviktu). Većina ga se sjeća kao asketskog tipa, povučena u sebe, neki su ga, štoviše, doživljavali kao da je bio bolestan. »Ako se ikome od naših fratara mogla pripisati askeza, onda je to on, jer takvu je sliku pružao: hodao bi k’o na

smrt bolestan, pokretima, jedva tihi hod, a držanje kao da ima grčeve. Čak smo mislili da od nečega pati.« Mož-da je to držanje i stvarno imalo veze s njegovim želučanim teškoćama o ko-jima je prethodno bilo riječi? »Hodao je pobožno kao da ide na pričest. Red, rad, sveta poslušnost, to su bili njego-vi vrhovni zakoni.« Kolege profesori i đaci zvali su ga zbog njegove poni-znosti i uzornosti »ovčicom Božjom«.

Zanimljiva je svakako napomena da je bio »napredan«, »demokrat«, pa tako u odgoju nije primjenjivao tjelesne mjere, kao i ona da je bio »bez političke obojenosti«. Ipak mu to nije pomoglo da ga partizani ne ubiju isto kao i one koji su bili politički »obojeni«.

U ulozi profesora nastojao je naučiti đake gradivo, a ponavljao je i više puta ako je bilo potrebno. »Kao profe-sor bio je odlučan u tumačenju, čak se činilo malo spor, no tako je znanje lakše sjelo. I ispitivanje nije bilo tem-peramentno no predmetno i povezano. Svi bi se osjećali neugodno kada našem fra Leonardu ne bi znali. Ako si “progutao” tu jedinicu žurio bi se brže bolje to ispraviti maltene zbog njega.« U nastavi je bio točan, »redovno bi ispitivao a onima koji su slabiji bi zdušno pomagao dok ne nauče. Trudio se oko svakog đaka za što bolji uspjeh.« Konviktorcima je kao odgojitelj ostao u lijepu sjećanju: »Zadatak od nadstojnika konvikta da se što više druži s đacima on je ostvarivao uzorom i redom dnevnim i kućnim navikama, a sve je to postizao nenametljivim uzorom, nježno kao pravi otac.«

Na kraju donosim dva svjedočanstva koja na neki na-čin zaokružuju sliku o fra Leonardu: »Osjećao sam ga kao silno privrženog svome pozivu i svećeničkom i profesor-skom. Učio nas je uzorom korektnosti, ljudskosti, pošte-nju, jer je on takav bio na visini svog zadatka.« Drugo ga određuje između povučenosti i dobrote: »Nije se smijao, no uvijek je bio dobronamjeran, raspoložen, miran, tih i nenametljiv, neobične dobrote.«72

Posljednji dani i smrt

Kakav je bio za djelatnog života, povučen i šutljiv, takav je bio i u posljednjim danima života, dakle kad su partizani osvojili Široki Brijeg, u veljači 1945.73 Nije se

67 IzvješćeFranjevačkevelikegimnazijenaŠirokomBrijeguzašk.g.1938./39.,Mostar,1939.,str.4.–5.68 Marić,A.,»Ispitizrelosti«,str.205.,208.69 Marić,A.,»Ispitizrelosti«,str.213.,219.,225.70 Marić,A.,»Ispitizrelosti«,str.222.71 IzvatkeiznjihovihsjećanjadoniojeJ.Tomašević-Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji,Zagreb,1997.72 Tomašević-Koška,J.,Istina o ubijenoj gimnaziji,str.114.–117.73 OpširnijeoborbamazaŠirokiBrijeggl.J.Tomašević-Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji,str.163.–194.

Đaci su ga veoma cijenili. Bilo ih je stid ako bi ih uhvatio u

neznanju.

Pobijeni

48

Sp2012. 2

74 Usp.Tomašević-Koška,J.,Istina o ubijenoj gimnaziji,str.200.–212.75 Marić,A.(etal.), Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,Mostar,2007.,str.96.–106.76 Tomašević-Koška,J.,Istina o ubijenoj gimnaziji,str.117.;usp.Marić,A.,Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,str.

105.77 Tomašević-Koška,J.,Istina o ubijenoj gimnaziji,str.117.–118.78 Marić,A.,Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,str.107.–118.

nadalo dobru, ali ipak nitko nije mogao ni slutiti da će se partizani tako okrutno obračunati sa svojim neistomišlje-nicima i ideološkim protivnicima, da će ih, naime, pobiti po kratkom postupku, bez ikakva suđenja. Odmah po zauzimanju samostana (7. veljače 1945. u 10 sati) u zbor-nici su sabrali sve fratre, svećenike i klerike, kao i đake i sve druge koji su se tu zatekli, a potom sve one koji su nosili habit odveli u samostansko dvorište, ubili, ubacili u protuzrakoplovno sklonište, polili benzinom te zapalili.74

Fra Leonardo se nije nalazio u toj skupini franjevaca koji su ubijeni prvi dan. On se s drugom skupinom fra-tara i civila sklonio u fratarsku mlinicu i hidrocentralu na rijeci Lištici. Nakon završetka borbi partizani su ih 8. veljače pozvali u samostan. Od fratara su tu bili: fra Andrija Jelčić, gvardijan, fra Bonifacije Majić, profesor u mirovini, fra Radoslav Vukšić, ravnatelj Gimnazije, fra Fabijan Paponja, ravnatelj konvikta za vanjske đake, fra Leonardo Rupčić, profesor, fra Miljenko Ivanković, kle-rik, te braća laici fra Melhior Prlić i fra Fabijan Kordić. Sve su ih, skupa s tamo pronađenim đacima i civilima, smjestili u fratarsku zbornicu. Potom su civile pustili svojim kućama, đake su poslali u Ljubuški i Trebinje u partizansku vojsku, a svećenike i obučene klerike odveli u nepoznato. Kasnije su, prema svemu sudeći, svi završili život u podbiokovskim vrtačama, u blizini Zagvozda.75

Fra Leonardo se, prema kasnijim svjedočanstvima, u tim teškim trenutcima pokazao prisebnim s vjerom u Božju providnost. O tome svjedoče preživjeli đaci koji su s njim i s drugima bili u mlinici: »Davao je odrješenje u mlinici, kada se sve činilo izgubljenim, pa i život, makar su tu bili gvardijan i direktori gimna-zije i konvikta. Tu je bio tih, kao i uvi-jek šutio i ni s kim nije komunicirao, bio je samo jako zamišljen. Uvukao se u jedan uvučeni dio zgrade za koji je vjerovao da je nešto sigurniji od grana-ta. Dakako da je prirodno sklanjanje u vrijeme kada je sve bilo neizvjesno« (Ivan Žan Bubalo). »U mlinici bio je stalno naslonjen na lakat, zamišljen, ili je neprestano ispovijedao« (Karlo Kutle). Kad su se sutradan (8. veljače), nakon što je pre-stala pucnjava, fratri popeli na Široki Brijeg, ne znajući još uvijek što je snašlo one koji su tu bili zatečeni jučer, partizani su ih sproveli u profesorsku zbornicu: »U zbor-nici nakon prijetnje partizana “da svi predaju oružje, a profesori puške”, on je vidjevši kuda sve to ide, ponovno

dao grupno odrješenje svima vjernicima. Doimao se tada još ozbiljnijim« (fra Dobroslav Begić).76

Istoga su ih dana (8. veljače) partizani potrpali u ka-mion i nekamo odvezli sa Širokog Brijega. Posljednji put je fra Leonardo viđen na prolazu kroz Zadvarje: na ka-mionu punom ljudi kroz škure ga je prepoznao njegov đak Tomo Čizmić.77 Što je bilo nakon toga, nitko ne zna sa sigurnošću. Ipak se s najvećom vjerojatnošću može zaključiti da je fra Leonardo svoj život završio s parti-zanskim nabojem u zatiljak negdje u gudurama u blizini Zagvozda. O tome je kružila priča od početka, još tamo od 1945., ali se uglavnom nitko nije javno smio o tome očitovati, jer su ljudi živjeli u silnom strahu. Svakako, u vrijeme onog daška slobode koja se navijestila početkom 70-ih godina 20. stoljeća, u vrijeme Hrvatskoga proljeća, preživjeli su franjevci već imali pouzdane dojave da su njihova braća pobijena negdje u blizini Zagvozda, a to je bila upravo ona skupina koja je odvedena sa Širokog Brijega 8. veljače – među njima i fra Leonardo Rupčić. S propašću komunizma javili su se svjedoci, a u lipnju 1990. Glas Koncila objavio je nekoliko članaka o skupini franjevaca i civila koji su bili okrutno mučeni i nakon toga poubijani u blizini Zagvozda. Štoviše, 29. prosinca 1990. splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić slavio je u Zagvozdu svetu misu za pobijene partizanske žrtve na tome području, a među njima na osobiti način za herce-govačke franjevce. Međutim, rat koji je uslijedio 1991., kao i inercija franjevačke zajednice, učinili su da su i ta sigurna saznanja o mjestu pogubljenja skupine hercego-vačkih franjevaca pomalo pala u zaborav. Trebalo je opet

čekati gotovo 15 godina da bi započe-la stvarna i terenska istraživanja koja bi konačno riješila sudbine osmorice, a možda i više, hercegovačkih franjeva-ca pred kraj Drugoga svjetskog rata.78

Nakon što je Uprava provincije hercegovačkih franjevaca 4. stude-noga 2004. osnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika, pročelnik Povjerenstva fra Ante Marić pokre-nuo je akciju za pronalaženje posmrt-

nih ostataka navedene skupine franjevaca ubijene u blizi-ni Zagvozda. Potraga je donijela plodove: nakon dojave nekih svjedoka iz Zagvozda započelo je otkopavanje na Đoginoj ledini, gotovo nepristupačnom terenu kod Za-gvozda, zapravo u jednoj vrtači u bespuću u kojoj – za razliku od okolnoga zemljišta – nije bilo nikakva raslinja,

Predosjećajući teške dane, spremao se na njih. Molio je i ispovijedao druge. Ubijen je najvjerojatnije u Zagvozdu.

49

Pobijeni

Sp2012.2

niti su u njoj od 1945. koze htjele pasti travu. Iskapanja na Đoginoj ledini trajala su 14 dana, od 6. do 19. travnja 2005. Iskopani su ostatci 18 kostura i preneseni na DNK analizu na patologiju u KBC Firule u Splitu. Do danas su – u najvećoj mjeri zalaganjem dr. Marije Definis-Go-janović i njezinog stručnog tima – identificirani ostat-ci trojice franjevaca: fra Melhiora Prlića, brata laika, fra Zdenka Zupca, župnika u Ružićima (1943. – 1945.) i fra Julijana Kožula, župnika u Veljacima (1944. – 1945.). To, pak, znači da su bile netočne vijesti da bi posljednja dvojica bila ubijena negdje u okolici Ljubuškog. Oni su priključeni onoj skupini franjevaca koji su se sklonili u mlinicu i hidrocentralu te 8. veljače 1945. odvedeni sa Širokoga Brijega u nepoznatu pravcu, a sada je jasno: u pravcu Zagvozda te tamo bili pogubljeni.79 Među njima zasada nije identificirano i tijelo fra Leonarda Rupčića, ali je nedvojbeno da je jedno od 18 iskopanih tijela na Đoginoj ledini upravo njegovo.

Okrutno ubijanje fratara

Svjedoci koji su se usudili progovoriti tek 1990. ili pak 2004. kazuju o velikoj okrutnosti kojom su partizan-ski krvnici pogubili skupinu u Zagvozdu, a o tome ned-vosmisleno svjedoče i pronađeni ostatci kostura prilikom iskopavanja 2005.: bili su svezani žicom za zapešća i za vrat, kao i međusobno, s drugom žrtvom. Ako se može dati nekakva rekonstrukcija, žrtve su u kamionu preve-zene sa Širokog Brijega, a usput su im ubačeni i još neki franjevci u Ljubuškom, s jasnom nakanom da ih se pogu-bi na tajnu i nepristupačnu mjestu. Tako su, vjerojatno već sutradan, 9. veljače, dovezeni u Zagvozd, u zaselak Lovrinčiće, a potom u jednu kuću na osami, na lokalitet zvan Sudišće. Tu su kuću još 1941. Talijani spalili zbog dojave da je vlasnik bio partizanski doušnik pa je izva-na izgledala očuvana, ali unutra nije bilo podova. Zatim su partizani skupinu od 18 zatočenika, među kojima je najviše bilo hercegovačkih franjevaca, vanjskim stubama popeli na prvi kat, a onda ih s vrata pustili ili gurnuli unutra. Kako unutra nije bilo poda, svi su oni propali u podrum, niz liticu visoku 7-8 metara. Ne nadajući se padu, u mraku i međusobno povezani žicom već su se tada morali polomiti, a neki su možda i smrtno stradali. Čuli su se strašni jauci. Uslijedili su pucnji iz vatrenoga oružja, da slučajno tkogod ne bi preživio. Na kraju su sve okončali bombama koje su ubacili u tu izbu tako da je nakon završetka operacije sve uokolo bilo krvavo. Su-tradan su ih pokopali u vrtu nedaleko od kuće u kojoj su ih pobili. Međutim, kako je vlasnik kuće Jure Radić i

sam bio partizanski odbornik, on se protiv toga pobunio i tražio da se tijela uklone iz njegova vrta. Tako su prisilili neke domaće ljude da pobijene iskopaju iz zemlje, u kojoj su bili tako plitko ukopani da su nekima još noge virile, te da ih prenesu u drugi vrt kojih stotinu metara udaljen od Radićeve kuće i tu ih pokopaju. Ta se vrtača zove Đo-gina ledina, gdje su 60 godina kasnije (1945. – 2005.) i iskopane kosti onih koji su nevini pobijeni i tu pokopani. Vođa operacije ubijanja bio je, prema pričanju, domaći partizan Marijan Lubina.80

O fra Leonardovoj je smrti zabilježio dr. fra Častimir Majić sljedeće: »Njegov život pretočen je u žrtvu koja obvezuje i potiče na razmišljanje. U hladnom mjesecu veljači potekla je i njegova topla krv i izlila se u bespuća dalmatinske ilovače dok se njegovi ubojice raspršiše po tajnim skrovištima, opsjednuti okrutnošću nekontrolira-ne savjesti.«81

Tako je fra Leonardo, povučen i tih franjevac, profe-sor latinskoga i francuskog jezika na čuvenoj širokobri-ješkoj franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, k tome odgojitelj đaka, čovjek koji zacijelo nikome u životu nije učinio nikakva zla, završio na jednome od bezbrojnih stratišta, bez suđenja i krivice, sa skupinom svoje braće franjevaca. Život je izgubio doslovce samo zato što je nosio habit i što je od novih vlastodržaca, ljudi bez ikakva karakte-ra i ikakvih ćudorednih ograda, bio smatran ideološkim protivnikom. Daj, Bože, da makar i njegovi posmrtni ostatci budu identificirani te i on konačno bude pokopan u središnjem žrtvoslovnom mjestu hercegovačkih fra-njevaca, u bazilici na Širokom Brijegu, kao i trojica gore spomenutih koji su u međuvremenu identificirani. No, bez obzira na identifikaciju, nedvojbeno je da je mučenik »in odium fidei« (iz mržnje na vjeru) i kao takav naš za-govornik na nebu.

79 Marić,A.,Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,str.125.–237.80 Marić,A.,Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,str.107.–118.,131.–136.81 Majić,Č.,U nebo zagledani,str.201.

Odjek u umjetnosti

50

Sp2012. 2

ČETVERORED NJIH 66

Jedan za drugim,s habitom dugim:

na nož,na pušku,na vatru,na kamen;

jedan za drugim.

Jedan za drugimu kostima:

od iste sumnje,od iste mržnje,od iste svijesti,od nesvijesti;

jedan za drugim.

Jedan za drugim,s pojasom bijelim:

krunicom,molitvom,vjerom,

svjetlom;jedan za drugim.

Jedan za drugimbez najave:

bez mogućnosti,bez ispovijedi,

bez dostojanstva,bez opijela;

jedan za drugim.

Jedan za drugimkroz četiri godine:

nikada suđeni,nikada osuđeni,nikada branjeni,

nikada pomilovani;jedan za drugim.

Jedan za drugimna hercegovačkoj zemlji:

legoše,sjedoše,zaspaše,

ne umriješe;jedan za drugim.

Jedan za drugimkosti ostaviše:našim rukama,našim mislima,

našim molitvama,našim pogrebima;jedan za drugim.

Jedan za drugimu doba rata:jedni 1942.,jedni 1944.,jedni 1945.,jedni kao svi;

jedan za drugim.

Jedan za drugim,Franjina braća:

oko crkve,oko Širokog Brijega,oko Humske zemlje,

oko Hercegovine;jedan za drugim.

Jedan za drugimu vihoru:

braću čekaše,braću dočekaše,

braću prepoznaše,braću zadužiše;jedan za drugim.

Jedan za drugim,šezdeset šest svjetlosti:

isto molitvi,isto užasa,isto vjere,

isto života;jedan za drugim.

Jedan za drugimu nama ustadoše:

našim srcima,našim ljubavima,

našim odgovornostima,našim blaženstvomna putu njihovom;

jedan za drugim.

►Piše: Fabijan Lovrić

Odjek u umjetnosti

Sp2012.2

51

MUČENICIMA U SPOMEN! Uz pedeset i osmu obljetnicu

Širokobrijeških mučenika

PTICE IZNAD ZVONIKA širokobriješkim mučenicima

Ima jedna Crkva od živog kamena, Podignuta znojem vjernih neimara, Bazilika sveta, povijesnog znamena,Isklesana rukama hrvatskih zidara.

Iz temelja čvrstog ona k Nebu strši, Iako je tukoše stotine granata,Ona snagom Božjom sve dušmane skrši,Sazdane u zloći Drugog svjetskog rata.

Crkva je ova krvlju zalivena,Sedmoga veljače četrdeset pete, Grobnica je u njoj s trideset imena Tu njihove kosti počivaju svete.

Mučenici ovi, franjevci su bili,Služili Bogu i narodu svome,Samo zbog toga, sve su ih pobili,Da ubiju dušu rodu hrvatskome...

Iz njihove krvi novo cvijeće cvijeta,U crkvi ovoj mole se ljudi,Hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta,Mučenici naši, hvala Vam budi!

Na Nebu Vi se molite za nas,Za narod hrvatski i zemlju Hrvata,Za zemaljsku radost i nebeski spas,U ljubavi i miru bez mržnji i rata.

Tri puta su vam kosti pretresaliTri puta su vas mnogi zatajiliTri puta ste se svetom Franji zavjetovaliDa ne ćete samo za sebe živjetiDa ćete svim drugim stvorenjima služiti

O koliko je bilo podrugivanja i progonaKoliko je ruševnih kuća trebalo popravitiI pitanja kada uz križ može i mač pristajatiKada će se konačno vrijeme ispunitiKada se i kako u novoga čovjeka obući

Odveli su vas jedne gluhe noći Razasuli kosti po zabiokovskim jamama Nije bilo ulja za svjetiljku upaliti Trebalo je ubiti sve one druge Koji žive po Božjim istinama

A kad ste u hercegovačku zemlju vraćeni I kad se osjetilo da su maleni zaista veliki Tri tisuće suza se u grlima osušilo Tri tisuće suza se u nadu prelilo Iznad zvonika prelijetale su ptice

ŠIROKI BRIJEG

Ovdje su se burkala vremenak’o nemirni valovi oceana,u kojima su stradala naša braćau krvi i ognju požara.

A Ti si, Majko, na ovom Brijegublažila našu krvavu boli ljute rane...

MRTVIMA KOJI ŽIVE*

Ako su zvijezde stalenad njihovim tjemenimau času poljupca olovaako su zvijezde stale

Ako su ruke zaleđenes prstom istine u zrakuu toplom trenutkuako su ruke zaleđene

Ako su usta nijemaza neizgovorenu ljubavu času nepravde ostalaako su usta nijema

Oni nisu mrtviu nama žives nama se i danas boregovoredozivajuvole * Pjesmajetiskanana1.straniciu3.brojuKršnog

zavičaja1972.utiskari IKPSvjetlostuSarajevu.Zbogtepjesmekomunističkevlastinisudopusti-ledasečasopispojaviujavnosti.Stogajeutiska-riprva stranica istrgnuta iponovnotiskanabezpjesme te lijepljena u cijelu nakladu časopisa.TekjetadaKršni zavičajugledaosvjetlodana.

►Piše: Mate Ćavar

► Piše: fra Umberto Lončar

►Piše: Ivica Šušić

►Piše: Tvrtko Jelić

2012.2Sp

52

Razgovor

Nije mu to u opisu radnog mjesta, ali se bavi istraživanjem žrtava iz Drugog svjetskog rata,

poglavito na ozemlju istočne Hercegovine

SVE SU ŽRTVE LJUDIRazgovor s gosp. Nikolom Konculem, predsjednikom udruge Vječni spomen – Memento i dopredsjednikom Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog

rata i poraća na području općine Neum

►Razgovarao: Krešimir Šego

Poštovani gospodine Koncul, kada je i s kojom namjerom osnovana udruga Vječni spomen – Me-mento?

Udruga Vječni spomen – Memento osnovana je u rujnu 2008. radi prikupljanja građe o ljudima s naših prostora, Hrvatima koji su stradali tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata. Udruga se bavi prikupljanjem građe o okolnostima, mjestu, načinu i vremenu stradanja te, gdje god je to moguće, prikupljanjem podataka o nji-hovim krvnicima. Naravno, o svim se dobivenim podat-cima, o žrtvama i grobištima vodi brižna evidencija. Po-tvrđena grobišta i stratišta, bilo pojedinačna bilo skupna, potrebno je, sukladno zakonu, prikladno obilježiti. Osim toga uspostavljena je i suradnja s drugim udrugama ili institucijama sličnih djelatnosti.

Kako ste se odlučili za ovaj rad? U svakodnevnom životu bavite se sasvim nekim drugim stvarima i, re-alno gledano, ovo Vam predstavlja teret.

Pođimo redom. Najprije želim izraziti sućut prema svim žrtvama koje ću u daljnjem razgovoru spominjati. Svaki čovjek kroz život prolazi niz promjena, a jedna važ-na događa se negdje oko pedesete. Naime, dok je čovjek mlad, gleda samo naprijed, rijetko ga privlači prošlost, ali kako se bliži pedesetim godinama života, sve više pravi zaokret i češće razmišlja o prošlosti. Tada ga po-činje zanimati povijest i njegove obitelji i društva. Neki ustraju u takvim interesnim sferama dok drugi, iz njima poznatih razloga, to potiskuju na rub življenja. Čovjeka, dakle, počnu zanimati neki vrlo važni povijesni događaji, kao i oni iz Drugog svjetskog rata i poraća, posebno ako o tome tijekom školovanja i kroz protekle godine života, iz poznatih razloga, niste baš puno saznali. Novija po-vijest to razdoblje naziva genocidom, pokoljem jednoga naroda, masovnim ubojstvima i slično. Ako tomu dodate činjenicu da je na našim prostorima burna povijest po-

sijala bezbroj poznatih i nepoznatih grobova i grobišta, primjerice samo se od Drugog svjetskog rata i poraća broji 4.515 žrtava, a stanovnik ste jednog od mjesta koje pripada najstarijoj biskupiji, biskupiji koja je imala toliko krvavu povijest da u svojem nazivu, u riječi mrkanska, nosi preslikanu povijest iz života biskupa kao najvećih poglavara katolika na ovom prostoru, onda je sve jasno. Ne treba zaboraviti da su trebinjski biskupi protjerani iz biskupijskog dvora u Trebinju na otočić Mrkan u bli-zini Dubrovnika gdje su preživljavali od milodara Du-brovačke Republike. Ovaj naš narod s pravom kaže da smo uspjeli opstati jer smo naučili kroz stoljeća mnoge dane u krvi dočekivati i u krvi ispraćati. Kad to imate na pameti, onda vam je ispunjena većina uvjeta za ovako što. Mnogi to ne razumiju pa zbog ovih ili onih razlo-ga žele nešto skriti, često su nam žestoki oponenti, ali mi ipak radimo. Inače Udruga, na čijem sam čelu, prvi među jednakima, sukladno statutu i ciljevima djelatnosti ima pune ruke posla. O uvjetima i plodovima rada neka drugi sude. Ovaj rad mi ne predstavlja osobit teret, za sada imam dovoljno vremena, volje i, Bogu hvala, zdrav-lja, a uz podršku članstva, nekih institucija i sugrađana

2012.2

2012.2S

p

Razgovor

Sp

53

jednostavno nemam vremena misliti o teretu. Kako reče jedan mi prijatelj: »Kad su ove stvari u pitanju, nikad se ne pitam može li se nešto, nego što treba učiniti.«

Što ste do sada napravili na otkrivanju žrtava Drugog svjetskog rata i poraća?

Zahvaljujući vrijednim autorima don Ivici Puljiću, don Đuri Benderu i Stanislavu Vukorepu te svima koji su pomogli da se prikupi građa, tiska i objavi u zborniku radova, prvorazred-noj knjizi u kojoj su iz prve ruke obu-hvaćene sve žrtve na području Tre-binjsko-mrkanske biskupije (istočna Hercegovina je prostor spomenute biskupije, a gornja Hercegovina, ta-kođer prostor spomenute biskupi-je, sada je uglavnom prostor takozvanog RS-a), imamo utabanu stazu i svjetionik za daljnji rad pa podatke ne trebamo prikupljati, nego samo gdje je to moguće pro-širivati i nadopunjavati. To radimo tako da tragamo za dokumentima koji koliko-toliko pomažu u rasvjetljava-nju okolnosti stradanja pojedine žrtve. Tako pronađemo pokoje sačuvano pismo upućeno rodbini ili takozvanu crnu knjigu, obavijest hrvatske vojske o smrti, pogibiji hrvatskog vojnika i nešto dokumenata, ali vrlo rijetko pronađemo kakav zapis partizanskih zlikovaca da je taj i taj strijeljan kao državni neprijatelj. U tijeku je slaganje poprilično velikog registra stradalnika i grobišta.

Kad je u Neumu osnovano Povjerenstvo kojemu ste dopredsjednik?

Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Neum osnovano je u kolovozu 2008. na inicijativu Udru-ge Vječni spomen – Memento. Pročelnik Povjerenstva je gosp. Vicko Jogunica, dipl. oec., pomoćnik načelnika za financije i gospodarstvo, a Povjerenstvo broji devet čla-nova. Rad Povjerenstva je unatoč entuzijazmu uvjetovan i financijama pa ipak bilježimo bar skromne rezultate. Do sada smo iz dviju grobnica ekshumirali posmrtne ostatke osam žrtava koje su zaklali četnici i pobili knojevci.

O žrtvama je vladala polustoljetna šutnja – obite-lji ih nisu smjele ni spominjati, a vlasti su kažnjavale one koji bi to ipak učinili. Koliko je u istočnoj Her-cegovini snažno sjećanje na žrtve s obzirom na to-lik protok vremena i izmiješanost pučanstva? Kako dolazite do saznanja o ubijenima i masovnim grob-nicama? Pomažu li Vam u tome i pripadnici drugih naroda?

Tako je. Komunisti nisu dali niti pomišljati na žrtve, a kamoli ih spominjati. Tko bi se ipak usudio, bio bi žesto-ko kažnjen. Bilježimo slikovit primjer progona nedužna

svećenika župe Gradac don Mitra Papca kojemu je u Sto-cu suđeno, a optužen je za rad protiv državnog uređenja te ga se u nizu drugih točaka optužnice tereti da je govo-rio protiv vlasti i države, a usudio se na zamolbu rodbine slaviti svete mise za hrvatske vojnike koji nedužni strada-še u ratu i na Križnom putu. Kada je u optužnici spome-

nuto da ga se tereti za to jer je slaveći svete mise počinio kazneno djelo, on je odgovorio: »Dajte mi popis tih osoba, pa ću zamoliti njihovu rodbinu da se za njih mole doma.« Osuđen je i na-kon nepunih osam godina poginuo u namještenoj željezničkoj nesreći. Ovo nije izdvojen primjer. Kažnjena je tako jedna obitelj jer je nemoćna sta-rica, supruga i majka, na samrti spo-minjala ime svoga supruga i dozivala

svoja četiri sina koji su ostali negdje na Križnom putu. Sjećanje je još živo unatoč desetljećima i komunističkoj represiji koju su uvelike podržavali pripadnici drugih na-roda, ali i domaći surogati (oprostite mi na izrazu). Na-ime, nakon uspostave partizanskog suda u Stocu (pred-sjednik suda bio je Manojlo Bulut iz Pribilovaca, poznat kao »koljač iz Svitave«), počela je masovna likvidacija Hrvata. Prvi su na udaru bili zarobljeni hrvatski vojnici, potom svi koji nisu sudjelovali u ratu, članovi njihovih

obitelji, svećenici... Dogovorena je suradnja suda u Stocu i mjesnih partizanskih odbora po svim mjestima tako da odbori načine popis osoba s njihova teritorija koje su bile na suprotnoj strani i slučajno preživjele rat, kao i osoba koje se vraćaju u mjesta prebivanja, nepodobnih osoba i onih koji bi to u budućnosti mogli biti. Takve popise do-stavljali bi sudu u Stocu putem povjerljivih kurira, a sud bi pravio raspored kada se koji od popisanih osobno, po-jedinačno ili u skupinama, ima javiti u Stolac, gdje im je suđeno za izmišljene zločine. Sud je imao takozvane de-žurne svjedoke, skupinu pravoslavaca, mrzitelja svega što je hrvatsko. Cilj je bio samo jedan: da se »Srbi izdovolje« i da se pobije što više Hrvata. A da bi dogovoreno funkcio-niralo, upućeno je u općinski narodni odbor 15 tadašnjih

Boškanova jama u Hrasnu, ratno sklonište i stratište petero križara

I drugi su radili na otkrivanju istine o pobijenima u istočnoj

Hercegovini. Treba se nadovezati na njihov rad.

2012.2Sp

54

Razgovor

milicionera koji su imali zadatak privoditi ljude. Po već dogovorenu rasporedu mnogi bi dobili poziv da se jave u mjesni partizanski odbor, a tamo bi im odbornici, inače njihovi sumještani, uručili zapečaćene omotnice, pisma, koja su trebali odnijeti u Stolac na partizanski sud. Reče-no im je da su to strogo povjerljivi podatci, a zapravo su to bile njihove karakteristike koje je napisao spomenuti odbornik, zapečatio i osobno im uručio sa zadatkom da ih predaju na partizanski sud. U tim pismima najčešće je bila negativna karakterizacija osoba koje ih nose. Nakon što su odnijeli svoja pisma, mnogi su zauvijek nestali. Je-dan mještanin (bio mi je kum na krštenju), dobio je takvo pismo i ponio ga u Stolac. Na putu je odlučio otvoriti ga i pročitati. U pismu je pored osobnih podataka pisalo i ovo: »Ovamo ga živa ne vraćajte.« Od tada se skrivao u Žabi i okolnim brdima, a oca su mu naočigled obitelji mučili i ubili, obitelj zlostavljali, kuću opljačkali. Ipak, uspio je preživjeti.

Do saznanja o ubijenima dolazi se na više načina, kako već rekoh, najlakše iz spomenutog zbornika, a potom iz istraživačkog rada u razgovoru s rodbinom stradalih ili svjedocima tih događaja kojih je vrlo malo pa ako uspije-mo neke podatke potkrijepiti i dokumentima, onda je to jedna zaokružena cjelina.

Glede pomoći pripadnika drugih naroda u kazivanju o žrtvama ili grobovima treba reći da je toga vrlo malo, tek jedan slučaj od protekle godine kada smo, zahvalju-jući kazivanju jednog pravoslavca iz okolice Nevesinja, otkrili grob naših ljudi na Morinama. Imamo i kontakt s jednim mlađim pravoslavcem iz okolice Nevesinja, koji je navodno voljan pokazati nam jamu u planini Javor u koju je nakon četničkog mučenja i iživljavanja ubačen jedan naš čovjek. Još u doba komunista i Partije (ma i dan danas su sveprisutni, priznali mi to ili ne), takozvani narodni heroji, preoblikovani četnici, otvoreno su pričali i hvalili se svojim zaslugama kako su tu i tu pobili toliko Hrvata navodeći pritom imena i prezimena. Zabilježeno je više slučajeva gdje su krvnici na smrtnoj postelji spo-minjali svoje žrtve, imena i prezimena ljudi koje su ubili. Na taj način su svjesno ili nesvjesno odavali dragocjene podatke koji su se pamtili i prenosili na druge. Danas to sve bilježimo i nastavljamo tragati za dokumentima koji bi ih potkrijepili

U Žabi ste otkrili zajedničku grobnicu i utvrdili identitet ubije-nih. O kome je riječ i na koji su na-čin pobijeni? Kakva je bila njihova krivica?

Bilo je poznato da je u Žabi na lo-kalitetu Svatovski pod u zajedničkoj grobnici pokopano šest žrtava koje su metkovski knojevci pobili u siječnju

1946. Riječ je o nedužnim hrvatskim rodoljubima koji nisu prihvaćali partizansku vlast pa su se krili u Žabi po špiljama. Bila je to posljednja veća skupina križara, šest muškaraca i jedna djevojka (to je potvrdilo iskapanje). Prema pričanju još živih svjedoka tih događaja, te ne-djelje, dok su sa zvonika mjesne crkve odzvanjala zvo-na navještaja sv. mise, Žabom su odjekivali rafali. Tvrdi se da su tada ubijeni: Antun Bačić iz Neuma, rođen 8. travnja 1919., Marica Dugandžić iz Čitluka, djevojka Đure Mora (drugih podataka nemamo), Nikola Filipović, ustaški poručnik, tabornik iz Čapljine, rođen 3. prosinca 1919., Ante Glavinić iz Dretelja kod Čapljine, rođen 15. prosinca 1913., Đuro Moro iz Crnića, rođen 1909., te Marijan Papac Zorlić s Pušišta, rođen 23. listopada 1922. Nadamo se da će DNK analiza, koju planiramo uraditi, potvrditi ove podatke. U ovoj je skupini bila još jedna muška osoba koja je uspjela pobjeći oko 500 metara, no pogođena je i pokopana. Grob još nismo uspjeli locirati. U travnju 2011. iskopali smo šest žrtava. Ovdje je važno istaći da su sve žrtve, prema viđenom u masovnoj grob-nici, prije pogibije bile opljačkane. Samo smo pored po-smrtnih ostataka jedne osobe pronašli gumene đonove. Pretpostavljamo da su to ostatci nekih opanaka koji ni po kvaliteti ni po veličini nisu odgovarali krvnicima. Svi su, dakle, opljačkani i pobijeni bez suda i presude, a glavna krivnja im je što su bili na suprotnoj strani i što su ljubili svoj narod i svoj dom pa ih je kao takve trebalo pobiti. To je bila iznimno povoljna prilika za dokazati se i na nevinoj krvi zaraditi boračke mirovine i krvavim kruhom othranjivati potomke. Gorka li kruha!

Prema dosadašnjim ishodima istraživanja o kolikom je broju ma-sovnih i pojedinačnih grobišta ri-ječ na prostoru općine Neum, a o kolikom broju na prostoru istočne Hercegovine?

Na području općine Neum nalazi se velik broj pojedinačnih ili masovnih grobnica. Točan broj sa sigurnošću

Posmrtni ostatci šestero križara u Žabi

Na čitavom području Neuma mnoštvo je masovnih grobnica. Kasnije su to komunističke vlasti

pokušale zataškati na razne načine.

2012.2

2012.2S

p

Razgovor

Sp

55

ne mogu iznijeti jer unatoč istraživanju postoje lokali-teti gdje se vjerojatno nikada više ne će moći doprijeti ni do istine ni do broja masovnih grobnica. Riječ je o lokalitetima uz morsku obalu, zapravo o rupama u koji-ma se nekada proizvodio kreč, naš narod kaže klačine ili krečane. U doba izgradnje Neuma dakako da se vodila briga da se te grobnice zatrpaju i na tim lokalitetima iz-grade hoteli. Primjerice, takvi se kompleksi nalaze duž cijele naše obale: kompleks hotela Sunce, Ljuti potok, prostor gdje je danas hotel Zenit, zatim prostor gdje je podignuta zgrada nekadašnjeg poštanskog odmarališta. Na Meterizu se prvo nasipalo, potom je napravljeno no-gometno igralište, a preko grobišta je prošla cesta. Slič-no se dogodilo na nizu drugih lokaliteta gdje su ciljano podignuti razni gospodarski ili stambeni objekti ispod kojih se nalaze masovne grobnice. Uzimajući u obzir i jame u koje su ubacivane žrtve, danas brojimo 32 masov-ne grobnice. Ovih dana očekujemo speleologa pa ćemo, nadam se, istražiti još dvije jame. Pojedinačnih grobova ima puno više, posebice prostor uz Vukov klanac gdje je u listopadu 1944. vođena krvava bitka u kojoj je stradao velik broj naših ljudi u njemačkoj vojsci. Tu se krije više od 100 grobova, a čitav prostor općine krije više od 22 groba ili mjesta stradavanja. Budući da je dosta grobova i grobišta zatrpano ili prekriveno raznim objektima i tako trajno uništeno ili zapriječeno za istraživanje, ne možemo govoriti o točnom broju. Dodajmo k tomu da se često uz prometnice neovlašteno odlaže svakojaki otpad, pa i gra-đevinski, često i ostatci neutrošene betonske mase i tako se zatrpavaju i betoniraju pojedini grobovi ili grobišta.

Po župama je utvrđen broj poginulih i nestalih. Što nam možete o reći tome?

Tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću na područ-ju istočne Hercegovine stradalo je ukupno 4.515 osoba. Popis žrtava učinjen je još za vremena komunističke vla-davine kada je mostarski biskup Pavao Žanić izdao na-redbu župnicima da svaki u svojoj župi, u strogoj tajnosti i u suradnji s najpovjerljivijim osobama, popiše žrtve iz rata i poraća. Tako su svećenici u raznim prigodama, a najviše tijekom blagoslova kuća i obitelji pitali i krišom bilježili gdje je tko, kada i kako stradao, kada je i gdje posljednji put viđen te ostale važne podatke. Oni su pri-stizali u arhiv biskupije pa je tako sve to 2001. objeloda-njeno u knjizi popisa stradalnika po župama.

Koliko je poginulih u ratu, a koliko u poraću?Evo malo statističkih podataka koji najbolje govore o

stradalnicima. Kao što već rekoh, tijekom rata u istočnoj Herce-

govini je stradalo 2.551 osoba, što iznosi oko 56,48%, od ukupnog broja stradalih. Od toga su u borbi pogi-nule 683 osobe dok se kao nestalima vodi 128 osoba. U raznim okolnostima (bolest, glad, nesretni slučajevi)

stradalo je 1.740 osoba. Poslije rata stradale su 1.964 osobe, što iznosi 43,52% od ukupnog broja stradalih. Poslije rata stradalo je 587 osoba manje nego tijekom rata, dakle 12,96% manje. Od toga krile su se 34 osobe, a ubili su ih knojevci ili OZNA. Osuđeno i pogubljeno ili umrlo u tamnici od mučenja i trovanja je 216 osoba. Iz tamnice ili logora puštene su 242 osobe, no kratko zatim po dolasku doma umrli bi od posljedica tamničkog mučenja. Na Križnom putu stradale su 1.333 osobe ili 29,54% od ukupnog broja stradalih. Djece starosti do 15 godina stradalo je 684, što iznosi 15,15% od ukupnog broja stradalih. Djece iznad 15 godina i mladeži do 18 godina stradalo je 2.039 ili 45,17% od ukupnog broja stradalih. Udanih i oženjenih stradale su 1.692 osobe, što je 37,48% od ukupnog broja stradalih. Žena je stradalo 817 ili 18,10%, dok je muškaraca stradalo 3.598, što je 79,69% od ukupnog broja stradalih. Vojnika je stra-dalo 2.277, što iznosi 50,45%, te 2.138 civila, odnosno 47,36% od ukupnog broja stradalih.

U ovo nisu ubrojene žrtve koje nisu imale prebiva-lište na ovim prostorima, nego su kao hrvatski vojnici bili na dužnosti u ovim krajevima i tu poginuli. Također nije ubrojeno ni 14 biskupijskih svećenika žrtava rata i poraća.

Već 1941. na Morinama, Nevesinje, ubijeni su su-pružnici Kitin čiji ste grob pronašli. Kada su počela masovnija stradanja Hrvata, posebice civila, u tim krajevima?

Kroz čitavo vrijeme postojanja Kraljevine SHS, od-nosno prve Jugoslavije, događala su se ubojstva Hrvata uz blagoslov i podršku žandarmerije i srpskog političkog vodstva za ostvarenje ciljeva velikosrpstva. Također, jav-ljaju se ubojstva zbog stoke i pašnjaka, zapravo hajdučija i pljačka, pa zbog imanja i niza drugih razloga, a 1938. zabilježen je slučaj ubojstva zbog radnog mjesta. Jedan je Srbin ubio Hrvata, našeg sumještanina, čuvara pruge, i ubrzo došao na njegovo radno mjesto. Sve do usposta-ve NDH stradanja su bila nešto rjeđa i uglavnom poje-dinačna. Nakon uspostave NDH, bilećki su pitomci na

Iskapanje posmrtnih ostataka supružnika Kitin na Morinama

2012.2Sp

56

Razgovor

putu prema Čapljini počinili niz ubojstava kroz hrvatska sela. U Čapljini su i okolici poharali sve što je hrvatsko i pritom ubili 25 civila. Uspostavom oružničkih postaja, koje su uglavnom držali domobrani, četničke horde po-stavljaju zasjede, opkoljavaju ih, napadaju i nanose im gubitke. Među prvima je napadnuta i uništena oružnička postaja u Divinu. U lipnju 1941. u Lukavcu je likvidira-na veća skupina oružnika i domobrana, napadnuti su i ubijeni oružnici u Riljima, Fojnici, na Morinama, u Zo-vom Dolu, Šipašnu, na Batkovićima, Trusini, kod Kifina Sela, Begovića Kuli, Ulogu, Lastvi i Ljubomiru. Na Plani su ubili i u jame pobacali 42 domobrana. Opkolili su i napali vojarnu u Bileći gdje su se vodile žestoke borbe u kojima je stradalo dosta vojnika. Kako se vidi, napadane su sve odreda vojarne i oružničke postaje. Zanimljivo je ovdje spomenuti da se u izvješćima o ovim podvizima jednako hvale i četnici i partizani, a do konca godine nji-hova je suradnja uznapredovala do te mjere da su rame uz rame u krvavim zlodjelima. To je slikovito opisao Tito u pismu Đilasu od 28. prosinca 1941.: »Često se ne može poznati, ko je četnik, a ko partizan, ne samo zbog odela već i zbog mentaliteta i političkog shvatanja…« Napa-dali su, pljačkali i ubijali nedužne civile putnike ili pastire koji su to ljeto bili sa stokom na planinskim pašnjacima. U lipnju 1941. na cesti Nevesinje – Kalinovik, ubijeno je 10 pravoslavaca. Ubojstvo je pripisano na dušu ustašama iz Gacka, premda kasnije svi pokazatelji govore drukči-je. Uslijedila je četnička osveta. Četnici, koji sebe tada nazivaju ustanicima, u dva su dana na širem području Morina, Nevesinja, Gacka i Kalinovika ubili 42 Hrvata. U ovom osvetničkom pohodu ubijeni su supružnici Kitin iz Graca i Ivica Čamo iz Duži. Srbi napadaju prvo naselja gdje su Hrvati manjina, pljačkaju ih i ubijaju stvarajući tako etnički čiste prostore. Rijetki su imali sreću i na vri-jeme pobjegli spasivši tek goli život. Napadi se potom šire i na rubna mjesta s većinskim hrvatskim pučanstvom po ustaljenoj praksi: opljačkaj i ubij ili protjeraj. Nizala su se sve okrutnija i krvavija zvjerstva. Nakon pokolja šire obitelji Perutina na Maslinama, četnički vojvode Jeđević i Baćević u izvješću upućenu Draži Mihajloviću groze se gnusnog zločina te pišu: »Svedoci smo bili naj-bestijalnijeg klanja dece od godinu dve dana, i to ne od pojedinaca nego od celih grupa.« Sudbinu spomenute obitelji kasnije su doživjele i druge obitelji ili, pak, čitava sela. Budući da bi trebao prostor čitavog ovog glasila da bi se nabrojali svi pokolji, uz dužno štovanje prema svi-ma, spomenut ću samo sljedeće: pokolj u Svitavi, Višići-ma, Klepcima, Gnjilištima, Dubravama, Hrasnu, Stocu, Rotimlji, Žegulji, Ulogi, Borču, Ravnu, Dubljanima i niz drugih. Lakše je nabrojiti pošteđene.

I poslije Bleiburga, na mnogim križnim putevi-ma, stradavali su ne samo vojnici nego i civili i djeca. Mnogi su od njih dovođeni na prostore istočne Her-

cegovine i tu ubijeni. Imate li točan broj tih žrtava i znade li se za njihove grobove?

Jedan krak Križnog puta, nama posebno zanimljiv, vodio je iz logora Požega preko Bosanskog Broda, Der-vente, Doboja, Zenice, Sarajeva, Konjica do Mostara gdje je bilo svojevrsno raskrižje. U Mostaru je odvajan dio zarobljenika i odvođen u Nevesinje i okolna mjesta, a potom na nepoznate lokacije te likvidiran. Neki su od-vođeni do okolnih jama, ubijani i u njih ubacivani. Dio zarobljenika pristiglih u Mostar odvajan je i upućivan u Stolac. Neki su završili na Radimlji za koju povjesniča-ri tvrde da je tu likvidirano oko 10.000 osoba, a neki su odvedeni preko Ljubinja u Trebinje. Dio uhićenika je gonjen iz Stoca preko Bileće za Trebinje i preko Nikšića za Titograd (Podgoricu). Također je dio uhićenika tran-sportiran iz Mostara preko Čapljine za Stolac, a dio preko Hutova, Zavale i Huma u Trebinje. Na tim krakovima Križnoga puta često su viđani naši ljudi vezani u kolo-ni, vezani na kamionima ili u zatvorenim željezničkim vagonima. Zarobljenike su najčešće prepoznavali upravo pružni radnici jer bi ih ovi dozivali i molili da prenesu pozdrav njihovoj rodbini. Pritom su poručivali da idu, najčešće, za Trebinje, Bileću, Nikšić ili Titograd (Pod-goricu). Naravno sve se to moglo uraditi ako su čuvari transporta bili udaljeni. Nešto podataka o našim ljudi-ma koji su završili u logorima ili tamnicama te potom ubijeni u Trebinju, Ljubinju, Nevesinju, Stocu, Bileći, Nikšiću i Titogradu imamo, ali vrlo malo, a o grobovima još manje. Nakon pada NDH, povlačenja, predaje i razo-ružanja, rijetko postoje pouzdani podatci o okolnostima, mjestu, načinu i vremenu stradanja. Uglavnom se kaže da je nestao negdje na Križnom putu, da je posljednji put viđen tu i tu i da mu se otad gubi svaki trag, da je od nje-ga stigla knjiga iz Zagreba da idu prema Austriji ili da je odveden i više o njemu nema ni traga ni glasa. Bilježimo slučaj da se jednoj obitelji sin javio pismom iz Požege i da su s njim u logoru još 23-ojica iz njegova mjesta. Nijedan se nije vratio doma.

U minula dva desetljeća moglo se više učiniti na otkrivanju grobišta i identifikaciji ubijenih. To se ipak nije dogodilo. Što je sve, po Vama, još kočilo taj proces osim raširenih pipaka komunističke ide-ologije?

Osobno držim da postoji više razloga, a dva su naj-jača. S jedne strane još je uvijek velika patetičnost hr-vatskog naroda, a s druge je pak strane sveprisutna ko-munistička ideologija. Pokušat ću vam iznijeti nekoliko poteškoća s kojima se često susrećemo. Budimo realni. Kako protumačiti postupak pojedinih intelektualaca koji su se oglušili na naše pozive za suradnju iako je riječ o njihovim precima, o članovima njihove obitelji? Kako protumačiti ponašanje pročelnika pojedinih institucija koji, ni nakon niza poziva ili zamolbi, nisu ama baš ništa

2012.2

2012.2S

p

Razgovor

Sp

57

poduzeli premda bi prema svim podastrtim činjenicama trebali reagirati? Primjerice, nakon što je pronađen grob jednoga hrvatskog vojnika, kontaktirali smo telefon-skom vezom njegovu obitelj. U razgovoru s izvjesnom gospođom, nakon što smo je izvijestili o spomenutom, pitala je: »Budemo sada neke novce dobili?« Nakon naše negacije i prijedloga o iskapanju i prijenosu posmrtnih ostataka pokojnika, nervozno je uzvratila: »Kaj, bute nam i taj trošak zdelali?« Javna je tajna da možete preko nekih kanala nabaviti niz dokumenata koji su nestali iz arhiva KNOJ-a, OZNE, UDBE ili partizansko komuni-stičkog arhiva. Svaki od njih ima svoju visoku cijenu koja ovisi o važnosti traženog dokumenta. Volio bih vjerovati da sve ovo spomenuto nije istina, ali je istina i žalosna svakidašnjica. Ove crne točke nisu razlog da se pokole-bamo, naprotiv, to je razlog više da ustrajemo. Nasuprot ovim činjenicama stoje bezbrojni sveprisutni komuni-stički izdanci koji raspliću mrežu raznih zabrana kako bi vrijeme još više nagrizlo i izbrisalo sjećanja na krvave zločine u kojima njihovi preci na nevinoj krvi zaradiše vlast, boračke mirovine, privilegije, rukovodeća mjesta i niz drugih pogodnosti. Pa kako onda dopustiti danas onima koji su bili nekoć poraženi da rade na otkrivanju grobišta, iskapanju nevinih kostiju i istine koja bi bila poražavajuća za komunističke zlikovce i njihove potom-

ke? Stoga je razumljivo da u Zagrebu još stoji natpis s imenom zločinca Tita, da se ukida Komisija Sabora RH za istraživanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća, da se ukida pokroviteljstvo nad komemoracijom Bleibur-ga, da se šikaniraju i krivo optužuju poglavari Katoličke crkve, svećenici i redovnici, a samim tim i svi Hrvati ka-tolici. Udariš li pastira, i stado će se raspršiti. Ta su dva glavna razloga u sprezi i omogućavaju objema stranama postizanje svojih pragmatičnih ciljeva, a time uporno za-jednički zatvaraju sva vrata istraživanja i otkrivanja isti-ne. Međutim, nešto su previdjeli: istina se, ma koliko god oni to željeli i priječili, ne da ni ubiti ni zatrijeti, a pravda, koliko god je spora, ipak je dostižna.

Zbog čega je važno otkriti grobišta i pokopati mr-tve? Što o tome govore oni koji susrećete, posebno nakon što ste nešto takvo učinili?

Vrlo je važno, sa svakog gledišta, čovjeka dostojno pokopati. Pritom je nevažna njegova nacionalnost, vjer-ska pripadnost, boja kože, odora ili odjeća koju nosi, čo-vjek je čovjek, Božje stvorenje. I koliko se god mnogi darvinisti trudili, ta se istina ne da pobiti. Imamo primjer na našem terenu da na nekoliko mjesta ljudske kosti pro-viruju iz zemlje ili ispod kamenja i pozivaju na dostojan pokop. Tko ne čuje taj zov, ili ne želi čuti, u krivu je. Kada nam je prošle godine pravoslavac iz okolice Ne-vesinja pokazao zarasli grob i kada smo se nakon iska-panja vratili njegovoj kući, samo je uzdahnuo: »E, sad će mi biti lakše umrijeti.« Ugodno je kad s rodbinom stradalog dovršite jedan ovakav posao. Obično se nakon toga otvori duša i saznajete što su proživjeli i koliko pro-patili kroz minula desetljeća. Čini me sretnim kada na licima članova obitelji stradalnika primijetim olakšanje, karakterističan mir i spokoj nakon pronalaska posmrtnih ostataka osobe koju su čekali 60 i više godina da se vrati. Nadasve me čini sretnim činjenica da možemo napokon u matičnoj crkvi, gdje je stradala osoba krštena, primila svete sakramente, slaviti svetu misu i na mjesnom gro-blju u obiteljsku grobnicu pored roditelja, napokon po-ložiti posmrtne ostatke. Unatoč ispuštenoj suzi ili jecaju ipak ostaje spoznaja da smo svi skupa, vjerujem, nešto vrijedno napravili.

Recite nam još koji su budući koraci Povjerenstva i udruge Vječni spomen – Memento?

Kao što sam već u nizu rečenica spomenuo, sljede-ći korak povjerenstva je što je moguće žurnije locirati i iskopati posmrtne ostatke žrtve iz groba u Žabi. Učinio sam popis rodbine žrtava i proslijedio ga u KBC Split, pa uskoro očekujem osobu koja će uzeti uzorke s po-smrtnih ostataka i uzorke krvi rodbine žrtava za DNK analizu. Ako nas posluži sreća, nadam se da će prema svemu dogovorenom ove predradnje biti završene do je-seni. To su kratkoročni planovi rada Povjerenstva. Gle-de, pak, Udruge, za sljedeće smo razdoblje nešto ambici-ozniji. Udruga je, pored uobičajenih djelatnosti, do sada dala izraditi 36 poliranih granitnih ploča, na kojima je uklesan križ te ime i prezime, godina rođenja i godina stradanja žrtve. Ploče smo počeli postavljati na mjesta stradanja ili mjesta grobišta na području općine Neum, a isto planiramo i na ostala prioritetna mjesta izvan općine. Tako smo dali izraditi još 48 granitnih ploča potrebnih za obilježavanje grobišta. Međutim to nije konačna broj-ka. Planiramo, koliko god nam novčana sredstva dopu-ste, izraditi i postaviti što više obilježja, kako bi u prvom redu spriječili daljnju devastaciju grobova i grobišta, a i ostvarili temeljnu ljudsku obvezu i napravili što se naj-manje može, obilježiti svaki grob.

U Vukovu klancu kosti proviruju iz zemlje i mole za dostojan pokop

58

Sp2012. 2

Iz Vicepostulature

ŠIROKI BRIJEG: 7. VELJAČE PROGLAŠEN DANOM SJEĆANJA NA POBIJENE FRANJEVCE I PUK

Panorama Širokog Brijega oko 1930.

Široki Brijeg, 24. veljače 2012. (sirokibrijeg.ba) – Na 45. sjednici Općinskog vijeća održanoj 23. velja-če usvojena je Odluka o proglašenju 7. veljače Da-nom sjećanja na pobijene franjevce i puk. Odluku je obrazložio Pero Kožul, predsjednik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjet-skog rata i poraća na području Općine Široki Brijeg.

Između ostaloga on je istaknuo da Općina Široki Brijeg još uvijek traži oko 2.300 svojih građana koji su nestali tijekom Drugog svjetskog rata i poraća te na Bleiburgu i Križnom putu. Proglašenjem 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk na simboličan ćemo se način odužiti nepravedno po-bijenim franjevcima i članovima puka. Ovom Od-lukom 7. veljače obilježavat će se svake godine pri-

godnim programom (okrugli stolovi, sat povijesti u školama, izložbe i sl.).

Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« već tradicionalno u velja-či održava Dane sjećanja na pobijene fratre i puk ovoga kraja u sklopu kojega se održavaju različiti programi, kao što je natječaj o temi pobijenih fra-njevaca. Isto tako svake godine u listopadu održava se i simpozij na kojem o ovoj temi izlažu poznati znanstvenici i stručnjaci.

Sjednici su nazočili i fra Miljenko Stojić, vicepo-stulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, i dr. sc. Mile Lasić, član Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjet-skog rata i poraća na području Općine Široki Brijeg.

Sp2012.2

59

Iz Vicepostulature

NAŠA IZDANJA- Plakat Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (48 x 33 cm), 2008. (3 KM)- Letak Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945., 2009. (0,3 KM)- Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vicepostulatura – Naklada K. Krešimir,

Humac – Zagreb, 2010. (20 KM)- Uvezani brojevi Stopama pobijenih 2008. – 2010. (20 KM)- Sličica Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (10 x 7 cm), 2011. (0,3 KM)- Naljepnica Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (12 x 9 cm), 2011. (0,3 KM)- Obilježivač za knjigu Pobijeni hercegovački franjevci 1942. – 1945. (20 x 7,5 cm), 2011. (0,3 KM)- dr. fra Častimir Majić, U nebo zagledani, Vicepostulatura – Alfa, Široki Brijeg – Zagreb, 2011.

(25 KM) - Suvenir Plakat (17,5 x 12,5 cm), s mogućnošću vješanja o zid ili samostalnog stajanja, 2011.

(10 KM)- fra Jerko Karačić, Uspomene iz doba mučeništva, Vicepostulatura – Nova Stvarnost, Široki Brijeg –

Zagreb, 2012.

PREPORUČUJEMO- Janko Bubalo, Apokaliptični dani, Gral, Široki Brijeg, 2002. (www.gral.ba)- Plakat Hercegovački franjevci žrtve komunističkog zločina 1942. – 1945. (98 x 68 cm), Povjerenstvo za

pripremu kauze mučenika, Mostar, 2006. (www.franjevci.info)- fra Ante Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika,

Mostar, 2007. (www.franjevci.info)- don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Martyrium Croatie, Zagreb, 2007. (Petrova

47)- fra Ante Marić (uredio), Leo Petrović, prvi hercegovački franjevac doktor znanosti, Franjevačka knjižnica,

Mostar, 2008. (www.franjevci.info)- Gojko Zovko, Druga strana medalje, Kigen, Zagreb, 2008. (www.kigen.hr)- Fran Živičnjak, U vječni spomen, Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2008. (Zagreb, Voj-

novićeva 15)- Macelj – gora zločina, Udruga Macelj 1945., 2009., (udrugamacelj1945@gmail.com)

DAROVATELJI

Najljepša hvala svima koji molitvom, dobrovoljnim prilozima i radom podupiru pripremu postupka mu-čeništva naše ubijene braće. Svakog 7. u mjesecu na Širokom Brijegu govorimo sv. misu za vas.

Neka vas blagoslovi dobri svemogući Bog!

Za DNK analizu posmrtnih ostataka pobijenih u Knešpolju (Široki Brijeg) i na Tomića njivi (Ljubuški):- Broćanac, Čitluk 600 KM- Broting, Čitluk 500 KM- fra Rade Dragićević, Humac 100 KM- Bože Krištić Boban, Borčani 50 KM- Ledo, Čitluk 1.000 KM- fra Karlo Lovrić, Međugorje 1.000 KM- Slavo Ljubić, Široki Brijeg 50 EUR- Petar Martinović, † Ivana, Borčani 20 KM- Ivica Matić, † Rafaela, Borčani 20 KM- Mijo Radoš, Šuškov, Kongora 50 KM- Mladen Radoš † Andrije, Kongora 50 KM- Jozo Šolje, † Ante, Lipa 20 KM- Iko Šoljić, † Bože, Lipa 10 KM- Ivan Šumanović, Mandino Selo 50 KM- Slavka Vukoja, Mokro 50 EUR- Zapadnoherceg. županija, Š. Brijeg 2.000 KM- Stanko Leko, Demerje 130 KM- Andrija Marić, Zagreb 1.000 kn- Luca Vasilj, Zagreb 100 KM

Za ostale pothvate i potrebe Vicepostulature:- Vladimir Begić, Donaueschingen 100 EUR- Slavka Čolak, Edmonton 500 CAD- fra Ilija Šaravanja, Aarau 400 CHFSlanje dobrovoljnih priloga (Hercegovačka fra-njevačka provincija Uznesenja BDM – Vicepostu-latura, s naznakom za što): a) poštanskom uputnicom (BiH: Kard. Stepinca 14,

88220 Široki Brijeg; HR: Franjevačka 14, p. p. 2, 20350 Metković)

b) UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški; žiro-račun (BiH): 3381602276649744; devizni račun (inozemstvo): IBAN: BA393381604876650839, SWIFT: UNCRBA22

- Herc. franjevci, Frohnleiten 500 EUR- fra Valentin Vukoja, Ticino 500 CHF- Slavka Čolak, Edmonton 500 CAD- Hrvatsko franj. središte, Norval 5.000 CAD