of 60/60
Godina XII., broj 1 (22), Široki Brijeg, siječanj – lipanj 2019., cijena 3 KM (12 kn) S P TOPAMA OBIJENIH »Fra Leo Petrović i 65 subraće« Glasilo Vicepostulature postupka mučeništva Jugokomunisti su fratre pobili, đake pobili ili protjerali, a gimnazijsku zgradu zapalili str. 51. FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA – Široki Brijeg Fratri su podignuli gimnazijsku zgradu i u njoj poučavali đake s obiju strana granice

S topama pobijenihpobijeni.info/news_files/SP_22.pdf · 2019-07-29 · Godina XII., broj 1 (22), Široki Brijeg, siječanj – lipanj 2019., cijena 3 KM (12 kn) S p topama obijenih

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of S topama pobijenihpobijeni.info/news_files/SP_22.pdf · 2019-07-29 · Godina XII., broj 1 (22),...

  • Godina XII., broj 1 (22), Široki Brijeg, siječanj – lipanj 2019., cijena 3 KM (12 kn)

    Spt o p a m a

    o b i j e n i h»Fra Leo Petrović i 65 subraće«

    Glasilo Vicepostulature postupka mučeništva

    Jugokomunisti su fratre pobili, đake pobili ili protjerali, a gimnazijsku zgradu zapalili

    str. 51.

    FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA – Široki Brijeg

    Fratri su podignuli gimnazijsku zgradu i u njoj poučavali đake s obiju strana granice

  • D

    3

    Sp

    R i j e č u r e d n i k a

    fra Miljenko Stojić

    2019.1

    Pred nama je još jedan broj našega glasila Stopama pobijenih. Stvaran je kao i prošlih godina, ustrajnim prikupljanjem svjedočanstava i dokumenata s raznih strana. Hvala Bogu, dosta se toga priku-pilo, iako ništa nije previše. Trenutačno smo, mogli bismo reći, gotovo iscrpili sve te izvore. Ali Bog uvijek providi tako da ćemo u sljedećem broju, čvrsto vjerujem, moći objaviti nova postignuća na tom području. Trebamo samo provjeriti još neke činjenice.

    Okolnosti u kojima živimo takve su kakve jesu. Nikada ne ćemo postići da budu baš onakve kakve bismo željeli imati. Neprestana je to borba i tako će i ostati. Važno je samo da smo razmišljali kako treba i nakon toga dali sve od sebe. Međutim, pitanje je jesmo li zaista bili takvi? Dogodi nam se da stvari gleda-mo samo kroz naočale svoje korisnosti ili kroz subjektivne naočale, a ne kroz one objektivne, koliko to koristi zajednici čiji sam član. Kad bismo znali tako postupa-ti, mnogo toga bi oko nas bilo drukčije. Nema nam druge nego neprestano uči-ti mudrost življenja. Govore nam to svi naši mučenici kroz povijest. Nisu oni bili pojedinci koji su se borili za neke svoje osobne probitke, nego članovi zajednice koji su s njom živjeli i za nju dali život. Zbog toga ih se danas sjećamo i zbog toga ne će biti zaboravljeni. Svaki novi naraštaj, naime, treba svjetlo koje će ga voditi kroz život.

    Da su pobijeni hercegovački franjevci zaista bili pravo to svjetlo, govore nam

    Dekret pape Urbana VIII.

    U skladu s dekretom pape Ur-bana VIII. i uredbom II. vat. sabora izjavljujemo da ne želimo preteći sud Crkve kome se potpu-no podvrgavamo. Riječi »muče-nik«, »mučeništvo«, »čudesa« i slično imaju u ovom glasilu samo vrijednost ljudskog svjedočenja.

    I Z S A D R Ž A J AI Z S A D R Ž A J A

    glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, XII., 1 (22), Široki Brijeg, 2019. , siječanj – srpanj, 2019.

    Glavni i odgovorni urednik: fra Miljenko Stojić, vicepostulator

    Lektura i korektura: Zdenka Leženić

    Adresa:Kard. Stepinca 14, 88220 Široki BrijegAvenija G. Šuška 2, 10040 Zagreb

    Veza:tel.: +387 39 700-325faks: +387 39 702-936e-pošta: [email protected]: www.pobijeni.info

    Grafički prijelom i tisak:FRAM-ZIRAL, Mostar

    Glasilo izlazi polugodišnje:siječanj i srpanj

    Stare brojeve, osim ovoga posljednjeg, možete u pdf obliku preuzeti sa stranica portala pobijeni.info u poglavlju Izdavaštvo.

    Cijena pojedinog primjerka:3 KM; 12 KN; 3,75 EUR; 4,25 CHF; 6,50 USD; 6,50 CAD

    Godišnja pretplata (s poštarinom): BiH 7,5 KM; RH 33 KN; EU 7,5 EUR; CH 8,50 CHF; SAD 13 USD; Canada 13 CAD

    Slanje pretplate, dobrovoljnih prilo-ga...: a) poštanskom uputnicomb) UniCredit Bank d.d. Mostar; Korisnik: Hercegovačka franjevačka

    provincija; Svrha: prilog Vicepostulaturi žiro-račun: 3381602276649744devizni račun: IBAN: BA393381604876650839SWIFT: UNCRBA22

    ISSN: 1840-3808

    mnoga svjedočenja. Neka od njih donosi-mo i u ovom broju glasila. Zanimljiva su, kao i sva druga koja smo do sada objavili. Pokazuju da se može sve učiniti ako se otvorimo svome Bogu i njegovu snagu prizovemo u svoj život. Pozivamo sve one koji su po zagovoru hercegovačkih pobi-jenih franjevaca doživjeli neku milost da nam se jave tako da njihovim svjedoče-njem možemo obogatiti i druge. Smisao Božjega dara uvijek je u dijeljenju, a ne u sebičnu čuvanju samo za sebe.

    Dok razmišljamo o svemu ovomu, zacijelo bismo se trebali upitati i koliko se borimo za svoju domovinu? Ona je naš okvir za postojanje na ovoj krhkoj zemlji i ne možemo dići ruke od nje, moramo joj pomagati. Najprije se trebamo poče-ti moliti na tu nakanu da bismo nakon toga, u skladu s Božjim nadahnućem, počeli djelovati. Trebamo ju imati jer inače ne ćemo o svemu ovomu moći go-voriti, kao što je to bilo u jugokomuniz-mu. Obvezuju nas na to svi pobijeni, ne samo naši fratri. Previše ih je zaista bilo kroz protekla vremena. Sada nam trebaju svijetliti kao uzor u izgrađivanju života dostojnoga za življenje.

    Nadamo se da će kroz ovakve ili slič-ne naočale početi gledati život i oni koji trenutno ne vide sreću u domovini pa odlaze diljem svijeta. Ne bude li nas na našim prostorima, nestat će nas i možda će samo povijest pisati o nama.

    Glavu gore i neka nam je svimamir i dobro!

    ragi čitatelji!

    Iz ljetopisa 4Istraživanja 9Stratišta 23Pobijeni 26Glas o mučeništvu 37Glas o znakovima 39

    Odjek u umjetnosti 45Nagradni natječaj 48Podsjetnik 51Suočavanje s prošlošću 53Razgovor 54Podlistak 57

    Sp

  • Pobijeni

    4

    Sp2019. 1

    Iz ljetopisa

    4

    Sp2019. 1

    U BIJAKOVIĆIMA EKSHUMIRANI POSMRTNI OSTATCI ŽRTVE IZ 1945.

    Široki Brijeg, 30. srpnja 2018. (brotnjo.info) – U or-ganizaciji Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje gro-bišta iz Drugoga svjetskoga rata i poraća u petak 27. srpnja ekshumirani su posmrtni ostatci žrtve iz 1945., pronađeni na području Bijakovića. Povjerenstvo, na čelu s pročelnikom Slavenom Markotom, s posebnim je pije-tetom pristupilo ekshumaciji, čije je radove vodio arheo-log Tino Tomas. Voditelja i ostale sudionike ekshumacije tijekom obavljanja radova posjetili su: vicepostulator po-stupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić, načelnik općine Čitluk Marin Radišić, predsjednik Općinskog vijeća Čitluk Predrag Smoljan i savjetnik načelnika Mate Miletić.

    Iz Povjerenstva poručuju da, na žalost, na području naše općine ima još mjesta koja skrivaju posmrtne ostat-ke žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća te da će se

    Povjerenstvo nastaviti skrbiti kako bi njihovi posmrtni ostatci, ne budu li identificirani i rodbina ih ne pokopa nakon ekshumacije, završili u dostojanstvenu ambijentu Groblja mira na Bilima iznad Goranaca.

    BISKUP BOGOVIĆ NA BILIMA: POKOPATI MRTVE OPĆELJUDSKI JE ZAKON

    Bile, 18. kolovoza 2018. (M. Jur-ković / hrsvijet.net) – U organizaciji Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH na spomen području »Groblje mira« na Bilima, platou između Mostara i Širokog Brijega, u prigodi Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarizama – komunizma, nacio-nalsocijalizma i fašizma – organizi-rano je obilježavanje 73. obljetnice velikog stradanja hrvatskoga naroda i održana komemoracija za sve žrtve Drugoga svjetskoga rata, poraća i Domovinskoga rata.

    Misno slavlje predvodio je gospić-ki biskup u miru Mile Bogović, koji

    je u svojoj propovijedi naglasio kako je sveti zadatak svakoga pokopati i posvijestiti nazočnima da je i Isus bio osuđen i pokopan. »Pred našim nara-štajima stoji još jedan veliki zadatak: mnoga naša braća i sestre završili su na otpadu kao smeće i bačeni u jaz-bine i jazovke. Treba ih pokopati. Oni koji su ih pobili nisu imali ra-zinu kulture koja je bila u Rimskom carstvu pa nije bilo dopušteno da ih se kao ljude pokopa. Znademo da je Pilat dopustio da se Isusa skine s kri-ža i da ga se pokopa. Pokopati mr-tve nije se javilo s kršćanstvom, to je općeljudski zakon. Prijašnji hrvatski

    naraštaj nije mogao taj zakon ispuni-ti pa je to ostalo kao naš zadatak. Ne bi bilo dobro da ga ostavimo onima iza sebe«, podsjetio je u propovijedi biskup Bogović. Ocijenio je da se na ovom području u BiH učinilo znatno više nego u Republici Hrvatskoj. »I na tom polju otišli ste vi ovdje dalje nego mi u Hrvatskoj. Vi ste svjesni da iz središnje vlasti ne ćete imati neku potporu. Toga je ovdje svjesna Crkva i lokalne vlasti. Ovo ovdje gdje se nalazimo pokazuje dokle ste došli. No, jasno je da se ovdje ne može rije-šiti cjelokupni zadatak koji stoji pred hrvatskim narodom i hrvatskom Cr-kvom«, istaknuo je biskup Bogović. Ponovio je kako je pravo na grob jed-no od temeljnih ljudskih prava. »Že-limo da se svi koji nisu bili pokopani svečano pokopaju, kao što su to radi-li i prvi kršćani. Najbolje bi bilo da se svi koji budu identificirani pokopaju na obiteljskom groblju. Za one ko-jima ne možemo ustanoviti identitet prijedlog je da se pokopaju u tzv. Svehrvatskom grobu na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih muče-nika ili na “Groblju mira” ovdje na Bilima«, zaključio je biskup Bogović.

  • 5

    Sp2019. 1

    Iz ljetopisa

    5

    Sp2019. 1

    Nazočnima se nakon sv. mise zadušnice obratio i Ilija Vrljić, pro-čelnik Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH, koji je predstavio gradnju ovog spomen obilježja od postavljanja kamena temeljca 2013. do danas. »Evo već punih pet godina zaredom okuplja-mo se na ovome svetom i povijesnom mjestu u povodu Europskog dana sjećanja na totalitarne režime: ko-munizam, nacionalsocijalizam i faši-zam, koji se diljem Europe obilježava 23. kolovoza, a mi ga tradicional-no obilježavamo subotom najbližoj tome danu i tako će biti i ubuduće. Ove smo godine završili izgradnju sve podzemne infrastrukture, prate-ćih objekata s uredima i sanitarnim čvorom, iskopali smo rupe za sadnju drvoreda te postavili konture polja za križeve i tako konačno došli do zada-nog cilja a to je postavljanje križeva«, istaknuo je Vrljić.

    Fra Miljenko Stojić, dopredsjed-nik i povjerenik Komisije HBK i

    BK BiH za hrvatski martirologij u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, kazao je kako je iz godine u godinu vidljiv napredak na izgradnji spomen područja »Gro-blje mira« na Bilima. »Postavili smo i prve križeve za naše pobijene. Riječ je o braći redovnicima i svećenicima te jednoj časnoj sestri, pripadnicima ovih naših hercegovačkih zajednica. Voljeli su i vodili svoj narod pa kada je trebalo dali i život za njega. S. Re-gina Milas u toj je prigodi oprostila svome ubojici i poklonila mu ručni sat. Tako su ginula i mnoga naša braća i sestre. Ovim današnjim či-nom stvaramo okvir za postavljanje križeva i za njih«, poručio je fra Mi-ljenko Stojić.

    Na kraju komemoracije nazočni-ma se obratio i hrvatski član Pred-sjedništva BiH i predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH Dragan Čović te po-zvao sve na razmišljanje o budućno-sti. »Ovo Groblje mira, koje ćemo zajedno graditi, neka nam bude po-

    ticaj za našu mladost. Da upravo oni, rasterećeni okova razdora, osmišljaju obitelj i ljubav. Da im obitelj bude osnovna vrijednosti društva kojega će graditi na ovim prostorima. Naš cilj mora biti izvrsnost građena na našoj vjeri. Na kraju, dragi prijatelji, sve vas pozivam da nastavimo gra-diti ovaj spomen. Uz zahvalu orga-nizacijskome odboru, koji je sve ovo do sada uradio, upućujem svoju riječ nositeljima vlasti da učvrste sustav koji će osigurati normalno upravlja-nje ovim sada već vrlo složenim pro-jektom. Institucija koja će skrbiti o Groblju mira na Bilima treba u pot-punosti zaživjeti do našega okuplja-nja 2019. Završimo prometnice pre-ma ovom izvorištu naše snage, i od Mostara i od Širokog Brijega. To nije prezahtjevan projekt. Još jednom na-glašavam, držimo se zajedno i ne bri-nimo se za budućnost«, poručio je na koncu hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

    SVETA MISA ZADUŠNICA KRAJ HUSINE JAME NA VAGNJU – SPOMEN NA MNOGOBROJNE ŽRTVE JUGOKOMUNISTIČKOG REŽIMA

    Vaganj, 1. rujna 2018. (Lucijana Kožul) – Danas je održana sv. misa zadušnica za mnogobrojne nevine žrtve koje su jugokomunisti u Dru-gome svjetskome ratu likvidirali bez ikakva suda i ubacili u Husinu jamu. Kasnije su je zatrpali velikom količi-nom raznoraznog otpada.

    Sv. misno slavlje predvodio je vi-cepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić u suslavlju s 20-ak svećenika. Nazočilo je oko 4.000 vjernika.

    »Na ovo mjesto u ovaj subotnji dan zacijelo nas nije dovela mržnja prema nekome, osveta, već nas je dovela ljubav prema nevinim žrtva-ma, ljubav prema dobru. Iskazuje-mo poštovanje životu tamo gdje su ga bezobzirno gazili. Kršćanski je ovo stav od samih početaka. Ti naši

    predčasnici marno su zapisivali svoje žrtve, svoje mučenike, da bi kasnijim naraštajima svijetlili u životu. Zato znamo danas za njih, zato im se kla-njamo i kad nam je teško sjećamo se da se sve može nadvladati vjerom u Boga«, riječi su fra Miljenka Stojića. U svojoj propovijedi također je ista-

    knuo važnu ulogu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu koja »...kao uvi-jek kroz povijest, nije se dala i ne da se ušutkati. Nastavlja onim stopama koje joj je u novije vrijeme zacrtao bl. kardinal Alojzije Stepinac. Oprašta svakomu, ali ljubomorno čuva svoje mučenike.«

  • Pobijeni

    6

    Sp2019. 1

    Iz ljetopisa

    6

    Sp2019. 1

    ŽRTVE TOTALITARIZMA POSTAJU SVETCI

    Široki Brijeg, 12. rujna 2018. (Lucijana Kožul) – Vera Soldo, novinarka radiopostaje Deutsche Welle, 11. rujna 2018. na njihovu je portalu objavila razgovor s vicepo-stulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenkom Stojićem te Seadom Đulićem, predsjednikom Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata Mostar. U razgovorima se spominju jugokomunistički zločini na području Hercegovine, po-sebno zločini na Širokom Brijegu gdje su franjevci pobi-jeni i zapaljeni.

    Fra Miljenko Stojić govori kako se jugokomunistič-ki zločini u Hercegovini gotovo pola stoljeća nisu smje-li spominjati. Tek nakon dolaska demokracije počinje potraga za posmrtnim ostatcima pobijenih franjevaca. Svi oni koji su spominjali nešto o zločinima na Širokom Brijegu, bili su uhićivani. Ratno sklonište gdje su fratri ubijeni jugokomunisti su zatrpali i dotični se nisu smje-li iskapati. Također fra Miljenko opovrgava laži kojima

    je jugokomunistički totalitarizam desetljećima pravdao smaknuća hercegovačkih franjevaca. »Fratri su optuživa-ni da su prilikom napada jugokomuniste polijevali vrelim uljem i pucali na njih, što je velika laž jer se vidi da je to potpuno nemoguće i po samostanskoj arhitekturi. Ali, što je možda i najvažnije, njihovi planovi za napad po-kazuju da svega toga nije bilo. Do tih planova, dokaza, 1971. uspio je doći fra Andrija Nikić u Vojnom arhivu u Beogradu.« Još uvijek nema pronalaska odgovornih za zločine. Fra Miljenko kaže kako ni Hrvatska ni BiH nisu odradile svoj dio posla glede ovoga te dodaje da to nije na Vicepostulaturi, ona traži žrtve a ne zločince kako bi jednoga dana bile uzdignute na čast oltara.

    Sead Đulić kaže kako se događaji iz veljače 1945. moraju istražiti i pravno kazniti te će do kraja ove godi-ne biti podnesena prijava nadležnom tužiteljstvu protiv nepoznatih počinitelja. Nejasno je kako se nijedno tuži-teljstvo nije bavilo ovim događajem. »Također, niti jedan političar ili stranka ovo pitanje u pravnom smislu nisu tretirali. U političkom jest, pa se onda nameće logičan zaključak: ne koriste li političari i ovu situaciju za vlastite političke bodove te im odgovara ovo pitanje držati što duže otvorenim«, kaže Đulić. »Svi moramo imati snage suočiti se s prošlošću kakva god ona bila. Neke činjeni-ce svi moramo prestati glorificirati i raditi zamjene teza. Kada za to smognemo snage, onda ćemo imati snage i vlastitoj djeci reći istinu o našim očevima i djedovima. Tada će doći katarza, a s njom i oprost, pomirenje i iz-gradnja budućnosti«, naglašava Đulić.

    ČITLUK: EKSHUMIRANI POSMRTNI OSTATCI HRVATSKOGA VOJNIKA IZ DRUGOGA SVJETSKOGA RATA

    Čitluk, 19. listopada 2018. (citluk.ba) – Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjet-skoga rata i poraća na području općine Čitluk obavilo je ekshumaciju posmrtnih ostataka iz grobišta na po-dručju Međugorja. Nakon odluke Povjerenstva i dopisa Mjesne zajednice Međugorje, predsjednik Povjerenstva Slaven Markota organizirao je ovu ekshumaciju. Postu-pak ekshumacije vodio je arheolog Tino Tomas. Tijekom ekshumacije uz posmrtne ostatke jedne muške osobe pronađena je obuća te različiti osobni predmeti koji po-tvrđuju iskaze podnositelja prijave o postojanju grobišta

    s posmrtnim ostatcima hrvatskoga vojnika iz Drugoga svjetskoga rata.

    Uz arheologa Tomasa, djelatnika angažiranih na iskopavanju posmrtnih ostataka i članova Povjeren-stva, dijelu današnje ekshumacije još su nazočili: voditelj Odjela HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski rat Ilija Vrljić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Pe-trović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić, načelnik općine Čitluk Marin Radišić, predsjednik Općinskog vijeća Či-tluk Predrag Smoljan, savjetnik načelnika Mate Miletić i predsjednik Mjesne zajednice Međugorje Dragan Vasilj.

    Nakon sv. mise zadušnice uslije-dio je komemorativni dio. Vijence su položili predstavnici mnogobrojnih udruga, predstavnici civilnih vlasti te Ministarstva hrvatskih branitelja. Svakako među njima treba istaknuti

    alkare koji su se počeli uključivati u ovaj događaj.

    Husina jama nalazi se uz staru ce-stu između Sinja i Livna na predjelu zvanom Vaganj. Od 1944. do zavr-šetka Drugog svjetskog rata u nju je

    bačeno između 500 i 1.500 osoba. Obilježavanje ovog događaja zapo-čelo je 1999. zahvaljujući velikom trudu i zalaganju dr. fra Bože Norca Kljaje, umirovljenog profesora split-skog KBF-a.

  • 7

    Sp2019. 1

    Iz ljetopisa

    7

    Sp2019. 1

    NA ŠIROKOM BRIJEGU ODRŽAN X. SIMPOZIJ STOPAMA POBIJENIHŠiroki Brijeg, 28. listopada 2018. (Lucijana Kožul) –

    Danas, u nedjelju, na Širokom je Brijegu održan X. sim-pozij Stopama pobijenih koji organizira Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Svrha mu je osvjetljavanje jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjeva-ca te povijesnih okolnosti u kojima se to sve dogodilo.

    Simpozij je započeo sv. misom u samostanskoj crkvi koju je, uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića, vikara Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivana Ševe i gvardijana fra Tomislava Puljića, predslavio don Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. U svojoj propo-vijedi don Ivan je istaknuo »da svaki čovjek ima u sebi urođeno svjetlo koje mu omogućuje razlikovanje dobra i zla i svaki čovjek ima, kad-tad, iskustvo gubljenja toga svjetla i popuštanja zlu.« Osvrnuo se također na poznate događaje na Širokom Brijegu. »I počinitelji strašnih zlo-čina nad širokobriješkim franjevcima izgubivši duhovni “očinji vid” i postajući izvršitelji boljševičke ideologije i komunističke revolucije, upali su u strašnu tamu, ali, vjerujemo, nisu izgubili svijest da postoji svjetlo. Možda su mnogi počinitelji zločina u svojim neizbježnim i tjes-kobnim nemirima pokušavali, poput Bartimeja, doći do obnove svjetla, no službena javnost, službena ideologija i politika to im je branila i onemogućavala. Možemo razu-mjeti da je takva javna klima postojala dok su komunisti bili i formalno na vlasti, ali ne možemo razumjeti zašto je i danas takva klima da nema javnih svjedočanstava o kajanju za te zločine, o priznavanju teškoga lutanja. Ne možemo razumjeti zašto ni danas nema javnih traženja oproštenja jer to je jedini put oslobođenja, jedini put do svjetla i mira, i jer je to jedini način da se takvo strašno bolno iskustvo ne ponovi na novim pokoljenjima. Svi oni koji u politici i medijima podržavaju i obnavljaju takvu klimu, čine strašnu nepravdu počiniteljima zločina, ali i sadašnjim i budućim pokoljenjima kao i povijesnoj isti-ni.«

    Prostrana samostanska crkva bila je dupkom ispunje-na. Svojim čitanjem sv. misu su uveličali članovi Franje-vačkog svjetovnog reda koje predvodi fra Dane Karačić, a svojim pjevanjem veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić.

    Drugi dio simpozija nastavljen je u samostanskoj dvorani gdje su održana tri predavanja. Nazočio mu je također velik broj slušatelja.

    Prvo izlaganje održao je povjesničar dr. Jure Krišto na temu »Mržnja prema vjeri u jugokomunističkoj ideolo-giji«. Između ostaloga je rekao sljedeće. »Odmah nakon preuzimanja vlasti, komunisti su zabranili sve katoličke organizacije, ukinuli su sve odgojno-obrazovne i karita-tivno-humanitarne ustanove u okrilju crkvenih redova, mnogi samostani časnih sestara, kao i biskupijske i župne zgrade, djelomice ili u cijelosti oduzete su i dane na kori-štenje drugima, vjerska pouka bila je dopuštena samo u crkvenim prostorima, agrarnom reformom te konfiskaci-jom i nacionalizacijom Crkvi je oduzet velik dio zemljišta i drugih posjeda, a svećenici na župama opterećivani su prekomjernim porezima, većina škola i učilišta za spre-manje svećeničkih kandidata bila je zatvorena ili pred zatvaranjem, zabranjen je gotovo sav vjerski tisak. Uve-den je sustav doušništva, tako da su svi svećenici bili pod neprestanom paskom.«

    Također su ekshumaciji nazočili pripadnici PP Čitluk i komunalni redari.

    Grobište s posmrtnim ostatcima obilježilo je mjesno pučanstvo i čuvalo uspomenu na ubijenoga. Prema kazi-vanjima više svjedoka, ovdje je ubijen hrvatski vojnik na prijelazu s 1944. na 1945. i bio je iz okolice Čapljine. U Međugorju su ga zarobili partizani. Nakon nekog vre-mena provedenog u zarobljeništvu oslobođen je, a parti-zanka Sava, koja ga nije mogla vidjeti slobodnog, netom nakon oslobođenja usmrtila ga je dok se vraćao kući.

    Nakon ekshumacije posmrtni ostatci bit će pohranje-ni u kosturnici čitlučkog groblja Podadvor dok se ne za-vrši cijeli postupak i ne organizira dostojanstven pokop. Počivao u miru Božjem.

  • Pobijeni

    8

    Sp2019. 1

    Iz ljetopisa

    8

    Sp2019. 1

    ŠIROKI BRIJEG: SV. MISA ZADUŠNICA ZA POKOJNE FRATRE I KAPITUL NA ROGOŽINAMA

    Široki Brijeg, 29. studenoga 2018. (Lucijana Kožul) – Na blagdan Svih svetih franjevačkog reda članovi Hercegovačke franjevačke provincije stigli su na Široki Brijeg, kako to čine svake godine da bi se pomolili za po-kojne fratre te proslavili svoj kapitul na rogožinama. I ovaj put okupila se gotovo sva Provincija iz domovine, njih 80-ak.

    Kapitul su započeli molitvom srednjega časa te prigodnim preda-vanjem slovenskoga provincijala fra Marijana Čudena. Govorio je o temi

    »Tko ima uho, neka posluša što duh govori... Manjoj braći danas«. Svoj nastup izgradio je na promišljanji-ma i porukama Plenarnog vijeća fra-njevačkog reda 2018., o čemu će se sljedećih mjeseci više govoriti u fra-njevačkim zajednicama. A jedna od neizostavnih točaka je ovaj migrant-ski val koji ne jenjava.

    Uslijedila je sv. misa. Uz ovaj dan fratre veže odredba da taj dan slave sv. misu za pokojnu braću. Stoga su ih se spomenula i okupljena braća na Širokom Brijegu, u samostanskoj

    crkvi u kojoj su pokopana 24 fratra od njih 66 koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću. Naravno da su se ovom prilikom pomolili i za na-paćenu hrvatsku domovinu. Sv. misu je predvodio provincijal hercegovač-kih franjevaca fra Miljenko Šteko, a propovijedao generalni vizitator Hercegovačke franjevačke provincije fra Mijo Džolan. Posebno je naglasio franjevačko razumijevanje današnjeg svijeta te da se franjevci nikada ne podlažu političkoj korektnosti, kon-formizmu, poltronstvu...

    Spomenimo još da o pobijenim hercegovačkim franjevcima sada posebnu brigu vodi Vicepostulatu-ra postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem. U tu svrhu, između ostaloga, svake se godine 7. veljače na Širokom Brijegu obilježa-va obljetnica ubojstva svih franje-vaca jer je uprava Provincije Široki Brijeg proglasila svojim središnjim žrtvoslovnim mjestom. U sklopu obilježavanja redovno se raspisuje i nagradni natječaj o pobijenim her-cegovačkim franjevcima iz područ-ja književnosti, glazbe, likovnosti, povijesti, računalstva, fotografije i videa.

    Profesorica i aktivistica Maja Runje govorila je na temu »Jugoslavenski komunizam i hrvatska mladež.« Istaknula je da se »jugoslavenski komunistički režim održavao silom, kao što to svi znamo. Nasiljem je gru-bo nasrtao na mlade ljude. Najdublju ranjenost osjetimo kad mislimo na Bleiburg. Žrtvoslovi, koliko ih postoji, pokazuju zastrašujuće veliki broj žrtava rođenih u razdo-blju 1920. – 1925., dakle mladića, pa i djevojaka, s tek navršenih 20 godina života.«

    U trećem izlaganju don Ivan Miklenić govorio je o »Lustraciji prema pisanju Glasa Koncila« U svojem na-stupu istaknuo je posebno proces detuđmanizacije, tj. proces rashrvaćivanja na svim područjima društvenoga života. »Službena politika, koja tobože ne utječe na držav-no odvjetništvo i pravosuđe, sve do naših dana spriječila

    je da u Hrvatskoj bude procesuiran barem jedan jedini okrivljenik s partizanske i komunističke strane za zloči-ne iz Drugog svjetskog rata ili poraća. Dvojicu visoko pozicioniranih pripadnika Udbe do sada je za atentat na hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića pravomoćno osudio tek njemački sud.« Za kraj je rekao: »Premda je u doba vladavine nacionalnoga pomirenja Glas Koncila zagovarao odustajanje od lustracije, nakon razmahivanja procesa detuđmanizacije Glas Koncila je odlučno zago-varao i zagovara potrebu lustracije u Hrvatskoj.«

    Simpozij je završio zahvalom svim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu te na taj način doprinesu njezinu uspješnom radu. Modera-tor ovoga skupa bio je povjesničar Hrvoje Mandić.

  • Istraživanja

    9

    Sp2019. 1

    Jugoslavenska je historiografija Mostarsku operaciju isticala kao primjer uspješne vojne akcije i kao dokaz snage 8. dalmatinskog korpusa

    PITANJE AUTENTIČNOSTI IZVJEŠĆA 8. DALMATINSKOG KORPUSA GENERALŠTABU JUGOSLAVENSKE ARMIJE OD

    25. VELJAČE 1945. O MOSTARSKOJ OPERACIJIKljučni dokument može se smatrati neautentičnim, odnosno naknadno konstruiranim

    ► Piše: mr. sc. Vladimir Šumanović

    U radu se propituje autentičnost objavljenoga dokumenta koji je, prema podatcima jugoslavenske historiografije, 8. dalmatinski korpus uputio Generalštabu Jugoslavenske armije 25. veljače 1945. U dokumentu je opisana Mostarska operacija koja je tematski podijeljena u tri faze (Operaciju Bura, bitku za Široki Brijeg i bitku za Mostar). Taj je dokument u jugoslavenskoj historiografiji tretiran kao temeljni povijesni izvor pri rekonstrukciji te vojne akcije, premda pet razloga izaziva opravdane dvoj-be u njegovu autentičnost, uključujući ne samo njegov sadržaj nego i pitanje njegova izvornika kao i njegov temeljni izgled.

    Ključne riječi: 8. dalmatinski korpus, dokumentacija, Mostarska operacija, Operacija Bura, Široki Brijeg, 4. dalmatinska brigada.

    Uvod

    Zauzimanjem Drežnice 16. veljače 1945. završena je Mo-starska operacija u kojoj su po-strojbe Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) za-uzele čitav prostor Hercegovi-ne, uz izuzetak Konjica i manjih

    mjesta u njegovoj okolici.1 U Mostarskoj operaciji sudjelo-vale su tri divizije iz sastava 8. dalmatinskog korpusa, 9., 19. i 26. dalmatinska divizija, te 29. hercegovačka divizija iz sasta-va 2. crnogorskog korpusa.2

    Po svojoj složenosti Mostar-ska je operacija bila najzah-tjevniji pothvat 8. dalmatinskog

    korpusa jer je prilikom njezine provedbe on prebacio dvije divi-zije iz svojega sastava, 19. i 26. dalmatinsku diviziju, na područ-je na kojem one do tada nisu boravile. Sama operacija pro-vedena je kao odgovor na Ope-raciju Bura, odnosno na izne-nadan prodor njemačke vojske i postrojbi NDH na operativno

    1 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom IV, knjiga 33 (dalje: Zbornik IV/33) (Beograd: Vojnoistorijski institut, 1970), str. 547. – 548.: 9. dalmatinska divizija 8. dalmatinskom korpusu 21. 2. 1945.; Nikola Anić, Povijest Osmog dalmatinskog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske 1943. – 1945. (Split: Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Splita, 2004.), str. 230. Suprotno navedenom izvješću 9. dal-matinske divizije u djelu Mostarska operacija zapisano je da je Drežnica zauzeta 18. veljače, odnosno dva dana kasni-je. Mostarska operacija (Beograd: Vojnoizdavački zavod, 1986.), str. 535. – 536.

    2 N. Anić, Povijest Osmog dalmatinskog korpusa, str. 211.; Mostarska operacija, str. 21. – 22., 58.

  • Pobijeni

    10

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    10

    2019. 1Sp

    područje 9. dalmatinske divizi-je.3 Tijekom Operacije Bura 4. dalmatinska brigada iz sastava 9. dalmatinske divizije pretrpje-la je velike gubitke, o čemu je zapovjedništvo 8. dalmatinskog korpusa provelo istragu.4 Gu-

    bitci 4. dalmatinske brigade bili su izuzetno veliki, te su osim 30 ubijenih i 40 ranjenih uključivali i izuzetno veliki broj bjegunaca, odnosno čak 276 »nestalih«.5 Zbog ovih gubitaka 4. dalma-tinska brigada nije sudjelovala

    u bitci za Široki Brijeg, nego je imala ulogu korpusne pričuve.6

    U naknadnim raščlambama posebno je razmatrana nepo-uzdanost pripadnika postrojbi koje su sudjelovale u Mostar-skoj operaciji, pri čemu je naj-

    3 Hrvatska (dalje: HR) – Hrvatski državni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Zbirka mikrofilmova gradiva iz inozemnih arhiva koja se odnosi na Hrvatsku, VIII. korpus NOV i PO Hrvatske (HR-HDA-1450), mikrofilm D-1185, rola br. 12, snimak 150-151; Zbornik, V/37 (Beograd, 1968), str. 518. – 519.: Zapovijed 8. dalmatinskog korpusa od 30. 1. 1945. U zapo-vijedi 8. dalmatinskom korpusu za pokretanje Mostarske operacije od 30. siječnja 1945., Josip Broz Tito je kritizirao njezine postrojbe zbog »nebudnosti na pravcu Mostar-Metković«. Zbornik II/15, (Beograd, 1982.), str. 142.; Josip Broz Tito, Sabrana djela, tom 26 (Beograd: Izdavački centar Komunist, 1988.), str. 46.

    4 Okolnost da rezultati istrage nisu objavljeni navelo je uredništvo toma 26 sabranih djela Josipa Broza Tita: »Povodom ove Titove zamjerke Štab 8. udarnog korpusa NOVJ je sproveo istragu. Međutim, nisu pronađeni pismeni tragovi te istrage, ali se iz drugih dokumenata vidi da je neprijatelj mogao da preduzme ovaj iznenadni napad na 4. splitsku brigadu 9. divizije zbog ležernosti njenih štabova, nedovoljnog obezbjeđenja i nebudnosti jedinica.« J. Broz Tito, Sa-brana djela, tom 26, str. 155., bilj. 163.

    5 Mate Šalov, »Četvrta brigada u borbama za Mostar (dalje: Četvrta brigada)«, u: Mostarska operacija, str. 180.6 Zbornik, IV/33, str. 545., 577. – 578.: 9. dalmatinska divizija 8. dalmatinskom korpusu 21. i 22. 2. 1945.7 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.: Dokumenti – Dalmacija (dalje: Partizanska i

    komunistička represija), Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje – Slavonski Brod / Hrvatski institut za povijest – Zagreb, 2011., str. 379., 387.: Zapisnik savjetovanja Opunomoćstva OZN-e III. odsjek za oblast 8. dalmatinskog korpusa od 1. i 2. 3. 1945.

  • Istraživanja

    11

    Sp2019. 1

    n e p o v o l j n i j e ocijenjena 9. d a l m a t i n s k a divizija.7 Od kritika je bila izuzeta 26. d a l m a t i n s k a divizija, koja je smatrana naj-kva l i te tn i jom u 8. dalmatin-skom korpusu, te su joj zato povjerene najteže zadaće u bit-ci za Široki Brijeg, kao i u još složenijoj bitci za Mostar.8 Me-đutim, više od svega ostaloga Mostarsku operaciju obilježili su zločini počinjeni nad franje-vačkim svećenicima s prostora zapadne Hercegovine.

    Najveći broj likvidiranih fra-njevaca bio je iz Širokoga Bri-jega, koji je zauzet 7. veljače. Širokobriješki franjevci likvidira-ni su tijekom 7. i 8. veljače u tri prostorno razdvojene skupine. U prvoj skupini, koja je uhićena u samostanu, bilo je dvanaest franjevačkih svećenika, od ko-jih se jedan nalazio nepokretan u bolesničkoj postelji. Zajed-no sa zatečenim redovnicima i nekolicinom časnih sestara ubijeni su te nakon toga polive-ni benzinom i zapaljeni. Druga skupina širokobrijeških franje-vaca brojila je osam pripadnika. Zarobljena je u skloništu kod rijeke Lištice i odvedena u prav-cu Zagvozda, gdje je smaknuta.

    Treću skupinu sačinjavalo je šest franjevaca koji su uhiće-ni i ubijeni kod M o s t a r s k o g Gradca. Nakon ovoga, u idu-ćim je danima na širem za-padno-herce-govačkom po-dručju stradalo

    još 17 franjevaca: u Ljubuškom ih je od 10. do 13. veljače ubije-no šest, u Gradnićima dvojica, u Čitluku i Širokom Brijegu po jedan. Nakon zauzimanja Mo-stara, odnosno u danima nakon 14. veljače, likvidirano je se-dam mostarskih franjevaca na čelu s glavarom Hercegovačke franjevačke provincije fra Leom Petrovićem.9 U razdoblju Mo-starske operacije, odnosno tije-kom Operacije Bura, postrojbe NOVJ-a ubile su fra Maksimili-jana Jurčića i fra Petra Sesara u Čapljini. Fra Maksimilijana pripadnici NOVJ-a odveli su sa sobom krajem siječnja 1945. prilikom napuštanja Čapljine te je njegovo tijelo ekshumirano na području Vrgorca, dok su fra Petra ubili prilikom ponovnog zauzimanja Čapljine 4. velja-če.10

    Također, osim franjevaca li-kvidiran je i veliki broj civilnog pučanstva. Samo na području Širokoga Brijega šezdeset go-

    dina nakon ovih događaja pro-nađeno je 150 grobišta i strati-šta.11

    Ovi događaji nisu uslijedili kao posljedica osvete neodgo-vornih pojedinaca, nego su bili rezultat odluke vojnih tijela 8. dalmatinskog korpusa koja su planirala i provela akciju, za što je karakteristično izvješće 19. dalmatinske divizije, u kojem, među ostalim, stoji sljedeće: »Sektor na kojeg smo došli pod znatnim je utjecajem neprijate-lja. On je dao 5 – 6.000 najgo-rih ustaša i dobar dio ustaškog kadra. Te same činjenice nam nameću za bolje djelovanje, da rad i budnost moraju biti zastu-pljeni do maksimuma. Mi ćemo neprijatelja i zločince ljuto ka-zniti i fizički i materijalno. Ali nas ne smije dovesti dotle, da naše ogorčenje pređe u jednu anar-hiju, tako da svaki borac radi na svoju ruku, da ne uzimaju stvari u svoje ruke, da neorganizirano pretresaju kuće...«12

    Kao što je vidljivo iz nave-denog teksta, odnos prema mjesnom pučanstvu i ratnim zarobljenicima za tijela 8. dal-matinskog korpusa bio je po-glavito važan zbog stege nje-zinih boraca. Drugim riječima, naglašavanjem zabrana pojedi-načne odmazde htjelo se spri-ječiti da se pripadnici postrojbi samoinicijativno osvećuju i time slabe hijerarhiju zapovijeda-nja.13 Iz toga se može zaključiti

    8 Zbornik, IV/33, 119.-125.: Zapovijed 8. dalmatinskog korpusa od 4. 2. 1945. za napad na Široki Brijeg, Ljubuški i Čitluk. Isto, str. 296. – 305.: Zapovijed 8. dalmatinskog korpusa od 12. 2. 1945. za napad na Mostar. Viša vojna kvaliteta 26. dalmatinske divizije u odnosu na ostale tri divizije 8. dalmatinskog korpusa bila je prisutna i tijekom druge polovice 1944. Zbornik, V/37, str. 207.: 8. dalmatinski korpus Glavnom štabu Hrvatske 12. 1. 1945.

    9 Blanka Matković, »Zločini postrojba VIII. dalmatinskoga korpusa NOVJ-a u Hercegovini početkom 1945. godine« (dalje: »Zločini postrojba«), Hum, 7./2011., str. 314. – 315., 318., 321. – 322., 324.

    10 B. Matković, »Zločini postrojba«, Hum, str. 289., 296. – 297., 301.11 Hrvoje Mandić, »Borbe za Široki Brijeg od studenog 1944. do 7. veljače 1945.«, Polemos, 16 (2013.), 2., str. 26.12 HR-HDA-1450, kutija 3, mikrofilm D-1185, rola br. 12, snimak 112.: Zapovijed političkog komesara 19. dalmatinske

    divizije političkim komesarima brigada u svom sastavu 7. 2. 1945.13 Tekst istog sadržaja navelo je i zapovjedništvo 10. hercegovačke brigade nakon završetka Mostarske operacije. Zbor-

    nik, IX/9 (Beograd, 1969.), str. 161.: Politički komesar 10. hercegovačke brigade političkom komesaru 29. hercego-vačke divizije 16. 3. 1945.

    Na svome ratnome putu u Mostarskoj operaciji

    jugokomunisti su ubijali sve što im se ispriječilo na putu,

    jednako i civile i članove crkvene hijerarhije. Nije to bila osveta neodgovornih

    pojedinaca, već odluka vojnih tijela 8. dalmatinskog korpusa.

  • Pobijeni

    12

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    12

    2019. 1Sp

    da pojedinačni postupci osvete nisu bili dopušteni, osim ako to izričito nije odobrio stožer na di-vizijskoj razini.14

    Slična je situacija bila i glede uzroka likvidiranja hercegovač-kih franjevaca. O njihovoj sud-bini raspravljalo se prije počet-ka borbi za Široki Brijeg, što je vidljivo iz izvješća zapovjednika britanske vojne misije pri Vr-hovnom štabu NOVJ-a Fitzroya Macleana od 8. veljače 1945. u kojem britanskom ministarstvu vanjskih poslova (Foreign Offi-ceu) opisuje kampanju u jugo-slavenskom tisku protiv herce-govačkih franjevaca i navodi da mu je Josip Broz Tito prije ne-koliko dana rekao da će prema njima poduzeti drastične mje-re.15 Zato se njihova likvidacija ne može smatrati samovoljnim ispadom pojedinaca nego za-povijeđu donesenoj na najvišoj političkoj i vojnoj razini.

    Navedene okolnosti, odno-sno niska borbena spremnost 9. dalmatinske divizije (poglavi-to njezine 4. dalmatinske briga-de), kao i odnos NOVJ-a prema civilnom pučanstvu i ratnim za-robljenicima te likvidacija her-cegovačkih franjevaca bili su u razdoblju socijalističke Jugosla-vije u potpunosti prešućeni.

    Jugoslavenska historiogra-fija nije se bavila Mostarskom operacijom te je ona prvi put podrobnije opisana u istoime-nome zborniku objavljenom 1986. U njemu je, uglavnom na temelju sjećanja sudionika,

    predstavljena romansirana sli-ka te vojne akcije, pa su gubitci 4. dalmatinske brigade interpre-tirani kao posljedica napada ci-vilnog pučanstva, a ratni zločini NOVJ-a posve su izostavljeni. Temu smaknuća hercegovačkih franjevaca naveo je djelomično Milan Rako spomenuvši samo ubojstvo franjevaca likvidiranih u širokobriješkom samostanu, i to interpretirajući njihovu smrt kao posljedicu sudjelovanja u borbi protiv postrojbi NOVJ-a.16

    U zborniku su kao potvrda navedenih teza priložena i dva dokumenta, izvješće 8. dalma-tinskog korpusa Vrhovnom šta-bu od 25. veljače 1945. i izvje-šće 29. hercegovačke divizije 2. crnogorskom korpusu od 19. veljače 1945.17 Oba dokumenta, zajedno s popratnim komentari-ma u bilješkama, prepisana su iz zbornika dokumenata Vojno-istorijskog instituta Jugoslaven-ske narodne armije (VII JNA) u kojem su objavljeni 1970.18 Prvi dokument, izvješće 8. dal-matinskog korpusa, razlikovao se od svoje prvotne inačice po tome što je u njemu izostavljen dodatak izvješću pod nazivom »Pregled rada artiljerijskih oru-đa i utrošak municije u operaciji Široki Brijeg – Mostar«19, kao i zadnji dio izvješća u kojem je iznesen podatak prema kojem je prijepis dokumenta ovjerio neimenovani pomoćnik načel-nika stožera II. armije u činu majora (bojnika).20

    Neobjašnjivo kraćenje doku-

    menta, što ga je učinilo ured-ništvo zbornika Mostarska ope-racija, bio je jasan pokazatelj odnosa jugoslavenske histori-ografije prema dokumentima koje je smatrala ključnima. To, kao i pet okolnosti vezanih uz tekst toga izvješća, dovodi u pitanje njegovu vjerodostojnost te slijedom toga nužno pobuđu-ju opravdanu dvojbu u njegovu autentičnost.

    Pet razloga za opravdanu dvojbu o autentičnosti

    dokumenata

    Prvi razlog

    Dvojbeni karakter izvornika ovog izvješća, odnosno pitanje izvornog teksta čiji je prijepis objavljen u zborniku dokume-nata a zatim u skraćenom obli-ku u zborniku Mostarska opera-cija.

    U prvoj inačici, objavljenoj u zborniku dokumenata, autentič-nost teksta jamčio je neimeno-vani major iz II. jugoslavenske armije, koji je ujedno obnašao dužnost zamjenika načelnika štaba. Taj podatak sporan je zbog dvije okolnosti.

    Prvo, nejasno je kako je za-datak izrade ovjerenoga prijepi-sa izvornika toga teksta stavljen u nadležnost štaba II. armije s obzirom na to da je 8. dalma-tinski korpus izvješće uputio

    14 Nakon zauzimanja Mostara zapovjedništvo 26. dalmatinske divizije navelo je da se ovakvim ispadima u Širokom Brijegu »moglo progledati kroz prste s obzirom na stvarno raspoloženje naroda, ali je ovo utoliko više otežalo spre-čavanje ovakvih pojava u samom Mostaru, gdje je situacija bila drugačija«. (Zbornik, IX/9, str. 152. – 153.: Politički komesar 26. dalmatinske divizije političkom komesaru 4. armije od 16. 3. 1945.)

    15 Dušan Biber, ur., Tito-Churchill. Strogo tajno (Beograd; Zagreb: Arhiv Jugoslavije; Globus, 1981.), str. 445.16 Milan Rako, »Jedanaesta dalmatinska brigada u mostarskoj operaciji« (dalje: »Jedanaesta dalmatinska brigada«), u:

    Mostarska operacija, str. 251. – 255., 254. – 255.17 Mostarska operacija, str. 29. – 63.18 Zbornik, IV/33, str. 620. – 653., 504. – 512.19 Zbornik, IV/33, str. 652. – 653.20 Zbornik, IV/33, str. 651., bilj. 37.

  • Istraživanja

    13

    Sp2019. 1

    Generalštabu. Tijekom svojega postojanja 8. dalmatinski kor-pus nije bio podređen II. armiji (kao ni I. ni III. armiji), pa je ne-jasno kako se njegovo izvješće moglo naći u njezinu stožeru. Jedino vojno tijelo kojem je to izvješće moglo biti proslijeđeno bio je Glavni štab Hrvatske, koji je, uz iznimku Mostarske ope-racije, bio neposredno nadre-đen 8. dalmatinskom korpusu.21

    Uzimajući to u obzir, posve je nevjerojatno da bi izrada ovje-renoga prijepisa izvješća, koje je 8. dalmatinski korpus uputio Generalštabu, bila povjerena stožeru II. armije budući da to vojno tijelo nije imalo ni struk-turne ni prostorne veze s 8. dal-matinskim korpusom. Od svoje-ga nastanka, 1. siječnja 1945., II. je armija bila nadležna za po-

    dručje središnje i južne Srbije te sjeveroistočne Bosne, a krajem veljače i početkom ožujka nje-zin se stožer nalazio u Tuzli,22 uslijed čega je prostorno bio posve nepovezan sa stožerom 8. dalmatinskog korpusa koji se nakon završetka Mostarske operacije krajem veljače nala-zio u Kninu.23

    U skladu s tim krajnje je neja-sno kako bi dokument iz Knina dospio do Tuzle, ako se uzme u obzir okolnost da je prostor između ta dva mjesta bio pod nadzorom njemačke vojske i postrojbi NDH. Komunikacija između ta dva mjesta tada se održavala posredno preko Be-ograda u kojem se tada nalazio Vrhovni štab (odnosno Gene-ralštab).

    Da je doista izrada ovjere-

    noga prijepisa izvješća bila po-vjerena pripadnicima stožera II. armije, to bi značilo da je Ge-neralštab po njegovu primitku dokument iz Beograda poslao u Tuzlu. Kako proizlazi iz komen-tara uredništva zbornika doku-menata VII JNA, u Beograd je u arhiv VII JNA bio vraćen samo ovjereni prijepis a izvornik iz-vješća ostao je nedostupan, iz čega bi proizlazilo da nije vra-ćen Generalštabu i nakon toga spremljen u arhiv VII JNA. Na temelju toga nužno je postaviti pitanje: čak i ako se zanemari neobjašnjivi razlog zbog koje-ga bi dokument iz Beograda bio proslijeđen u Tuzlu, zašto bi iz Tuzle u Beograd bio vra-ćen samo ovjereni prijepis bez izvornika? Što se, dakle, dogo-dilo s izvornikom izvješća: je li uništen ili su ga sakrile osobe iz stožera II. armije s obzirom na to da nije vraćen u Beograd?

    Ta dvojba koja znatno dovodi u pitanje vjerodostojnost ovje-renoga prijepisa dokumenta još je izrazitija ako se usporedi s podatcima o osobi koja je, pre-ma komentaru uredništva zbor-nika dokumenta VII JNA, bila zadužena za izradu ovjerenoga prijepisa.

    Kako je rečeno, u inačici iz 1970. navedeno je da je prijepis ovjerio neimenovani major (boj-nik) koji je ujedno bio zamjenik načelnika stožera II. armije.

    Spomenuti čin osobe koja je navodno izvršila prijepis ovog izvješća još izravnije od pret-hodnog argumenta, vezanog uz odnos stožera 8. dalmatin-skog korpusa i II. armije, dovodi

    21 Tijekom Mostarske operacije učinjena je iznimka od dotadašnjeg načina zapovijedanja, jer se ova akcija vodila izvan operativnog područja Glavnog štaba Hrvatske.) N. Anić, Povijest Osmog dalmatinskog korpusa, 215.) Nakon odlaska 8. dalmatinskog korpusa s hercegovačkog područja, Glavni štab Hrvatske ponovno je nad njim preuzeo zapovijeda-nje. Zbornik, V/39 (Beograd, 1979.), str. 64.: Glavni štab Hrvatske Generalštabu Jugoslavenske armije 6. 3. 1945.

    22 Ljubo Vučković, »O radu štaba u dejstvima Druge armije« (dalje: »O radu štaba«), Armije u strategijskoj koncepciji NOR i revolucije, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1986., str. 137. – 138.

    23 N. Anić, Povijest Osmog dalmatinskog korpusa, str. 242.

    Partizanske pripreme za Mostarsku operaciju, Trebinje, 2. prosinca 1944.

  • Pobijeni

    14

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    14

    2019. 1Sp

    u pitanje au-tentičnost toga dokumenta jer II. armija nije imala funkciju zamjenika na-čelnika stožera (štaba), nego je tu dužnost obnašao načel-nik operativnog odjeljenja pot-pukovnik Ra-doslav Đurić.24 U skladu s tim, navedeni komentar uredništva zbornika dokumenata VII JNA, prema kojem je zamjenik načel-nika stožera II. armije bio nei-menovani major, djeluje posve netočno i pokazuje da pri navo-đenju toga podatka uredništvo nije proučilo ostale dokumen-te II. armije na temelju kojih je uočljivo kako je taj podatak po-grješan.

    Kako proizlazi iz dva izne-sena argumenta, može se za-ključiti da je inačica dokumen-ta objavljena 1970. po kriteriju vjerodostojnosti osobe koja ga je ovjerila gotovo sigurno nea-utentična, odnosno naknadno konstruirana. Slijedom toga, i druga inačica ovog dokumenta, objavljena u skraćenom obliku u zborniku Mostarska operacija 1986., nužno je nevjerodostoj-na jer je rađena prema inačici teksta iz 1970.

    Zato se taj dokument s ob-zirom na nedostupni izvornik i izrazito nevjerodostojan ovje-

    reni prijepis može smatrati naknadno kre-iranim tekstom čije je stvaranje odrađeno kraj-nje površno.

    Drugi razlog

    Izgled uvod-noga dijela

    dokumenta, odnosno njego-va autentičnost u odnosu na nadnevak njegova nastanka i osobe koje su navedene kao njegovi potpisnici. Radi jasno-će najprije će se obraditi pitanje nadnevaka, a zatim pitanje pot-pisnika.

    Izvješće je datirano 25. ve-ljače 1945., što s obzirom na osobe koje su ga potpisale, političkog komesara pukovni-ka Boška Šiljegovića i zapo-vjednika general-majora Petra Drapšina,25 tekstu daje karak-ter neautentičnog dokumenta, odnosno naknadno kreiranog uradka za potrebe jugoslaven-ske historiografije.

    Mogućnost da bi Drapšin potpisao bilo koji tekst zajedno sa Šiljegovićem na nadnevak naveden u izvješću i zatim ga uputio u Beograd posve je is-ključena, jer se Drapšin tada nalazio u Beogradu bez ikakva neposrednoga kontakta sa Ši-ljegovićem i ostalim članovima stožera 8. dalmatinskog kor-

    pusa. Prema podatcima ured-ništva zbornika dokumenata VII JNA, Drapšin je u Beograd stigao 22. veljače te je u nje-mu boravio do 4. ožujka.26 Ti-jekom Drapšinovog boravka u Beogradu donesena je odluka o stvaranju IV. jugoslavenske armije (JA), čiji je temelj bio 8. dalmatinski korpus. Ta je odlu-ka aktom Generalštaba JA na snagu stupila 2. ožujka, a Drap-šin je na sastanku u Beogradu o njoj bio usmeno obaviješten.27

    Drapšin, dakle, u trenutku navodnoga nastanka izvješća nije bio u kontaktu sa stožerom 8. dalmatinskog korpusa te nije mogao sudjelovati u nastanku toga teksta. Zato je mogućnost da bi on potpisao taj (ili bilo koji drugi) tekst zajedno sa Šiljego-vićem 25. veljače 1945. posve isključena i neposredno ruši mogućnost autentičnosti toga izvješća.28

    Međutim, čak i ako se zane-mari pitanje Drapšinova boravi-šta na dan nastanka izvješća i predpostavi da se čitav stožer 8. dalmatinskog korpusa 25. veljače 1945. nalazio na okupu, taj dokument se može smatrati neautentičnim po drugoj osno-vi. Među potpisnicima doku-menta uz Šiljegovića i Drapšina naveden je i »Zamjenik načel-nika štaba pukovnik« koji se nije potpisao (niti je uredništvo u bilješci stavilo njegovo ime).29 Nepotpisani pukovnik u funkciji zamjenika načelnika stožera 8.

    24 Lj. Vučković, »O radu štaba«, str. 136. 25 Zbornik, IV/33, str. 651.26 Zbornik, II/15 (Beograd, 1982.), str. 216., bilj. 2.27 Zbornik, XI/4 (Beograd, 1975.), str. 9. – 10.: Zapovijed Generalštaba Jugoslavenske armije od 2. 3. 1945.28 Uz pitanje Drapšinovog boravišta nadnevak nastanka ovog dokumenta sporan je i iz razloga što je Vrhovni štab pro-

    mijenio naziv u Generalštab 1. ožujka, odnosno tjedan dana nakon što je ovo izvješće napisano. No, s obzirom na to da je uredništvo zbornika dokumenata, koje je dokument objavilo, navelo da je riječ o ovjerenom prijepisu i da je naziv vojnog tijela kojem je izvješće upućeno dopisano naknadno, ova nelogičnost doista ima osnove da ju se smatra intervencijom osoba koje su vršile prijepis te iz toga razloga nije argument neautentičnosti ovog dokumenta. Zbornik, IV/33, str. 620., bilj. 2.

    29 Zbornik, IV/33, str. 651.; Mostarska operacija, str. 57.

    Izvješće 8. dalmatinskog korpusa o Mostarskoj operaciji

    sadrži pet razloga od kojih svaki zasebno pobuđuje

    opravdanu dvojbu o njegovoj vjerodostojnosti. Napravljeno je dugo nakon rata za potrebe

    stvaranja poželjne slike prošlosti.

  • Istraživanja

    15

    Sp2019. 1

    dalmatinskog korpusa još izra-zitije od problema nadnevka dokazuje neautentičnost teksta.

    Zamjenik načelnika stožera 8. dalmatinskog korpusa bio je potpukovnik Slavko Draganić,30 odnosno časnik ispod čina pu-kovnika.

    Pogrješno označavanje čina zamjenika načelnika stožera 8. dalmatinskog korpusa kao pu-kovnika posebno je indikativno ako se usporedi s prethodno iznesenim netočnim podatkom prema kojem bi zamjenik na-čelnika stožera II. armije imao čin majora, iz čega bi proizlazilo da su časnici nižeg vojnog tijela (korpusa u odnosu na armiju) imali više činove (pukovnik u odnosu na majora).

    U skladu s tim, izvješće se s obzirom na osobe koje su označene njegovim potpisnici-ma, kao i njihovi činovi, može smatrati neautentičnim, odno-sno naknadno konstruiranim.

    Treći razlog

    Temeljne faktografske po-grješke. Za ovu tematsku cjelinu karakteristična su dva primjera koji su do te mjere činjenično netočni da djeluju kao slovne pogrješke. Međutim, premda su omaške te vrste načelno uvijek moguće, u ovom su slučaju uči-njene u odnosu na dvije važne

    teme koje daju smisao čitavom izvješću, pa time ozbiljno kom-promitiraju vjerodostojnost cije-loga dokumenta.

    Prvi je primjer zbrka pri na-znaci broja mostova koje su srušile protivničke postrojbe. U uvodnom dijelu teksta stoji da su srušena dva mosta »nepri-jatelj (…) U Čapljini, Metkoviću porušio (…) mostove preko Ne-retve, pa se zatim iz Metkovića povukao prema Čapljini«/31 Dvi-je stranice dalje, u shematskom prikazu prve faze Mostarske operacije stoji da su srušena tri mosta: »Tok operacija odi-grao se je u tri faze. Prva faza: ispad neprijatelja iz Mostara i Širokog Brijega, rušenje mosto-va u Metkoviću – Gabeli i Ča-pljini, povlačenje iz Metkovića i zadržavanje na liniji Čapljina –

    Ljubuški kao i povlačenje nepri-jatelja na polazne položaje.«32

    Međutim, prva dva navoda (i sama po sebi međusobno pro-turječna) neizravno su deman-tirana u dijelu izvješća u kojem se podrobno opisuje prva faza te akcije. Razlog tome jest što je spomenuto rušenje samo jednoga mosta: »Nakon što je neprijatelj odbio naše jedinice i tenkove koji su bili pridoda-ti XXIX hercegovačkoj diviziji i koji su se povukli preko mosta, uspio je zauzeti Čapljinu i sa manjim snagama produžiti za Metković, gdje je porušio most na Neretvi i zatim se povra-tio.«33

    Druga je pogrješka podatak iznesen prilikom opisa gubita-ka postrojbi 8. dalmatinskog korpusa tijekom te akcije. Kao

    30 Zbornik, XI/4, str. 18.: Zapovijed IV. armije od 18. 3. 1945. Spomenuti Draganić prvi put se spominje kao zamjenik načelnika stožera 8. dalmatinskog korpusa u izvješću za razdoblje od početka rujna do sredine studenoga 1944. kada je imao čin majora. Zbornik, V/37, str. 202.: 8. dalmatinski korpus Glavnom štabu Hrvatske 12. 1. 1945. Razina površ-nosti jugoslavenske historiografije prema Draganićevoj ulozi najočitije se vidi po tome što je u nabrajanju osoba od kojih je bio sastavljen stožer 8. dalmatinskog korpusa tijekom Mostarske operacije dužnost zamjenika načelnika sto-žera posve zaobiđena, te su kao članovi ovog vojnog tijela navedeni zapovjednik, politički komesar, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika, premda je iz navedene zapovijedi IV. armije od 18. ožujka 1945. neupitno da je 8. dalmatinski korpus imao dužnost zamjenika načelnika stožera i da je tu dužnost obnašao Draganić. (N. Anić, Povijest Osmog dal-matinskog korpusa, str. 162.; Mostarska operacija, str. 27.) Izostavljanje Draganića kao člana stožera 8. dalmatinskog korpusa, što je učinilo uredništvo zbornika dokumenata, kao i autori navedenih dviju citiranih publikacija, jasan su pokazatelj da jugoslavenski pisci u svom radu nisu konzultirali izvorne dokumente, čak ni one čije su prijepise objavili u vlastitim zbornicima, nego zapise upitne vjerodostojnosti nastale međusobnim prepisivanjem netočnih podataka.

    31 Zbornik, IV/33, str. 620.32 Zbornik, IV/33, str. 622.33 Zbornik, IV/33, str. 624.

    Prva partizanska tenkovska brigada na polaznom položaju za napad na Široki Brijeg

  • Pobijeni

    16

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    16

    2019. 1Sp

    pojašnjenje vremenskoga okvi-ra na koje se navedeni podatci odnose stoji ova rečenica: »U ovom broju uračunati su i gubici IV splitske ud. brigade koji su uslijedili prilikom nepr. ispada i zauzimanja Ljubuškog dne 29. I 45 g.«34

    S obzirom na to da su pro-tivničke postrojbe Ljubuški zau-zele 28., a ne 29. siječnja i da je ta činjenica u prethodnom dijelu izvješća izričito naglaše-na,35 krajnje je neobično da bi pogrješka ove vrste mogla biti u daljnjem dijelu teksta. Kako je za sudionike bitke pitanje broja srušenih mostova bilo od presudne važnosti, a nadnevak zauzimanja Ljubuškog tek malo ispod toga, pogrješke ove vrste dovode u pitanje vjerodostoj-nost dokumenata u odnosu na osobe koje su ga sastavljale i nadnevak kada je nastao.

    Četvrti razlog

    Podatci izostavljeni u izvje-šću. Ovom tematskom cjelinom obuhvaćeno je pet podataka koji su izostavljeni iz izvješća unatoč tome što su zbog važ-nosti po svakoj logici trebali biti navedeni.

    Prvi izostavljen podatak: li-kvidacija franjevaca. Izostav-ljanje te činjenice posebno je neobično ako se uzme u obzir sadržaj izvješća u kojem se širokobriješke franjevce defini-ra kao jedne od organizatora Operacije Bura te se tvrdi da je drugoga dana bitke za Široki Brijeg iz tamošnjega franjevač-kog samostana pružan oružani otpor. Zaobilaženje te teme još je nevjerojatnije ako se uzme

    u obzir da je Mostarska opera-cija i poduzeta kao reakcija na Operaciju Bura, što je u izvje-šću jasno naglašeno. Štoviše, uvodni dio izvješća posvećen je Operaciji Bura te prva reče-nica izvješća glasi: »Neprijatelj iz sastava 369 vražje divizije, IX gorske divizije, Crne Legije i pojačanja pristiglih iz Sarajeva izvršio je 27. I ispade u pravci-ma: (…)«.36 Nakon opisa ključ-nih događaja u toj akciji, na idu-ćoj je stranici u tematskoj cjelini pod nazivom »Namjera neprija-telja« posebno istaknuta uloga franjevaca iz Širokoga Brijega, koja je opisana sljedećim rije-čima: »c) Izvršiti mobilizaciju i prikazati NOVJ kao vojnički slabu i nesposobnu za odbranu oslobođenih krajeva i time po-litički djelovati na stanovništvo. Ovo najbolje dokazuje činjeni-ca da je ispad iz Mostara bio organiziran od ustaša i ustaških fratara iz Širokog Brijega. Prili-kom ispada zvonila su zvona a po selima bacane parole “živila

    ustaška sloboda” – “smrt parti-zanima” – “živio ustaški usta-nak za oslobođenje”.«37

    Dalje u izvješću, prilikom opisa bitke za Široki Brijeg, stoji da je 11. dalmatinska brigada iz sastava 26. dalmatinske divizi-je vodila borbu s neimenovanim protivničkim snagama u zgradi širokobriješkog samostana: »Na sektoru XXVI udarne di-vizije otpočeo je napad 7. II u 05.00 časova i to na prostoru XI udarne brigade. Napad je izvršen uz podršku artiljerije i tenkova. Jedinice ove brigade već u 08.45 časova upadaju u samostan, nakon kraće borbe zauzimaju ga. Neprijatelj je bio prisiljen da se povuče prema gradu.«38

    Premda se u ovom navodu nigdje ne kaže da su i franjevci sudjelovali u bitci za samostan-ske objekte, sama činjenica da je ta tvrdnja spomenuta u izvje-šću, kao i to što je u javnosti so-cijalističke Jugoslavije dugi niz godina bila prihvaćena činjeni-

    34 Zbornik, IV/33, str. 647.35 Zbornik, IV/33, str. 623.36 Zbornik, IV/33, str. 620.37 Zbornik, IV/33, str. 621.38 Zbornik, IV/33, str. 628.

    Štab IV. armije na Širokom Brijegu. Slijeva: Periša Grujić, komandant I. tenkovske brigade, general Petar Drapšin, komandant IV. armije, Božo Božović, komandant 26. Divizije, Vlado Sekulić, načelnik štaba I. tenkovske brigade, Boško Šiljegović, politički komesar IV. armije, Marko Vuletić (okrenut), politički komesar I. tenkovske brigade

  • Istraživanja

    17

    Sp2019. 1

    ca da su franjevci iz samostana u Širokom Brijegu pružili oruža-ni otpor postrojbama NOVJ-a te su tijekom te borbe poginuli,39 dovodi u sumnju vjerodostoj-nost izvješća jer se iz nedore-čenosti glede te okolnosti suge-rira da širokobriješki franjevci ili nisu stradali nakon što su po-strojbe NOVJ-a zauzele Široki Brijeg ili da zapovjedništvo 8. dalmatinskog korpusa, iz nekog nepoznatog razloga, takvu po-jedinost ne želi iznijeti u izvje-šću. To je još nevjerojatnije ako se uzme u obzir da su upravo u tom izvješću širokobriješki franjevci kategorički spomenuti kao jedni od organizatora Ope-racije Bura, zbog koje je Mo-starska operacija i izvedena.

    Izostavljanjem toga doga-đaja primatelj izvješća bio je uskraćen za jedan od ključnih čimbenika Mostarske operacije, čime ono nije ispunilo svoju svr-hu. Zaobilaženje teme strada-nja hercegovačkih franjevaca tijekom Mostarske operacije još je nevjerojatnije ako se uzme u obzir da su osim franjevaca u Širokom Brijegu ubijeni franjev-ci i u drugim hercegovačkim mjestima tijekom te akcije.

    S obzirom na tu okolnost, spomenuta ubojstva nisu se mogla dogoditi mimo znanja i

    suprotno odluci zapovjedništva 8. dalmatinskog korpusa, odno-sno osoba koje su potpisale iz-vješće. Izostavljanjem te teme, posebno zato što je dio ubije-nih franjevaca u izvješću jasno spomenut kao suorganizator napada na NOVJ, taj dokument ima karakter teksta koji prikriva jedan od najvažnijih događaja teme koju opisuje. Zbog toga on djeluje nevjerodostojno, od-nosno neautentično.

    Drugi izostavljen podatak: odnos prema mjesnom pučan-stvu. Ta je tema bila sastavni dio gotovo svih relevantnih iz-vješća postrojbi koje su sudje-lovale u Mostarskoj operacije jer je odražavala pitanje stege pripadnika NOVJ-a. Zato je do-bila veliku pozornost i u plano-vima za napad, ali i u izvješći-ma u kojima je opisivan pojedini dio te akcije. Međutim, u ovom izvješću nije spomenuta, što dovodi u pitanje njegovu vjero-dostojnost.

    Treći izostavljen podatak: gubitci 4. dalmatinske brigade tijekom Operacije Bura i istraga zapovjedništva 8. dalmatinskog korpusa o tome. U izvješću je u uvodnom dijelu navedeno područje koje su zauzele nje-mačka vojska i postrojbe NDH u Operaciji Bura, pri čemu je

    naglašeno da je glavninu udara na sebe primila 4. dalmatinska brigada, koju je »neprijatelj us-pio pocijepati«.40 Tom formu-lacijom u izvješću se faktički prikrila činjenica da je brigada doživjela teške gubitke zbog kojih nije sudjelovala u bitci za Široki Brijeg.41 Međutim, osim izostavljanja te činjenice, u iz-vješću nije iznesena struktura gubitaka te brigade (30 mrtvih, 40 ranjenih i 276 nestalih),42 iz koje je nedvojbeno proizlazilo da se u brigadi pojavilo masov-no dezerterstvo,43 o čemu je stožer 8. dalmatinskog korpu-sa zapovjedio istragu. Rezultati istrage nikada nisu objavljeni44 jer se nisu uklapali u poželjnu sliku prošlosti. No bili su do-stupni u internoj komunikaciji te je krajnje neobično da zbog svoje važnosti nisu spomenuti u izvješću. Zbog izostavljanja toga važnog čimbenika u opisu Mostarske operacije, taj tekst nema karakter povjerljivog tek-sta pisanog radi informiranja nadređenog tijela, nego pro-midžbenog uradka koji je tre-bao prezentirati uljepšanu sliku događaja koji su bili nepovoljni po karakter NOVJ-a.

    Četvrti izostavljen podatak: pitanje britanske pomoći u zra-koplovstvu i logistici tijekom

    39 N. Anić, Povijest Osmog dalmatinskog korpusa, str. 220. – 221.; M. Rako, »Jedanaesta dalmatinska brigada«, str. 251. – 255.

    40 Zbornik, IV/33, str. 623.41 Tijekom dvodnevne bitke za Široki Brijeg 4. dalmatinska brigada imala je ulogu korpusne pričuve te nije sudjelovala

    u borbama. Zbornik, IV/33, str. 545., 577. – 578.: 9. dalmatinska divizija 8. dalmatinskom korpusu 21. i 22. 2. 1945.42 M. Šalov, »Četvrta brigada«, str. 180.43 Partizanska i komunistička represija, str. 379., 387.: Zapisnik Opunomoćstva III. odsjeka OZN-e za oblast 8. dalmatin-

    skog korpusa od 1. i 2. 3. 1945.44 Okolnost da rezultati istrage nisu objavljeni navelo je uredništvo toma 26 sabranih djela Josipa Broza Tita: »Povodom

    ove Titove zamjerke Štab 8. udarnog korpusa NOVJ je sproveo istragu. Međutim, nisu pronađeni pismeni tragovi te istrage, ali se iz drugih dokumenata vidi da je neprijatelj mogao da preduzme ovaj iznenadni napad na 4. splitsku brigadu 9. divizije zbog ležernosti njenih štabova, nedovoljnog obezbjeđenja i nebudnosti jedinica.« Josip Broz Tito, Sabrana djela, tom 26 (Beograd: Izdavački centar Komunist, 1988.), str. 155., bilj. 163.

    45 Dušan Biber, ur., Tito-Churchill. Strogo tajno (Beograd; Zagreb: Arhiv Jugoslavije; Globus, 1981.), str. 446.: Ministar rezident u Caserti Foreign Officeu 9. 2. 1945.

    46 Tito-Churchill, 440.: Fitzroy Maclean Foreign Officeu 29. 1. 1945.; Isto, str. 450.: Zapisnik britansko-sovjetskog sastan-ka od 9. 2. 1945.

  • Pobijeni

    18

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    18

    2019. 1Sp

    Mostarske operacije. Zaobila-ženje te teme u izvješću djeluje krajnje neobično, pogotovo ako se uzme u obzir razina britan-ske pomoći NOVJ-u i okolnost da je ona poslana u uvjetima kada su odnosi Velike Britanije i vodstva NOVJ-a bili iznimno zategnuti s obzirom na to da se jugoslavenska strana nije pridr-žavala sporazuma od 17. siječ-nja 1945., kojim se britanskom vojnom predstavništvu omogu-ćilo da koriste Split i druga po-morska mjesta pod nadzorom NOVJ-a kao svoja središta.45 Osim toga neposrednoga voj-nog pitanja, britansko-jugosla-venski odnosi bili su opterećeni i brojnim političkim pitanjima, jer je s britanske strane posto-jao strah da bi jugoslavenske vlasti prije završetka rata mogle pokušati osnovati zajedničku državu s Bugarskom ili pripojiti područja koja su iz britanskog kuta gledanja bila sastavni dio teritorija Austrije i Italije.46

    Britanska pomoć NOVJ-u nije bila samorazumljiva i upra-vo zato što je bila izuzetno važ-

    na ona je u izvješću ove vrste trebala biti barem spomenuta, ako ne i podrobnije raščlanje-na. Međutim, čak i ako se pođe od pretpostavke da zapovjed-ništvo 8. dalmatinskog korpusa u izvješću ove vrste nije raščla-njivalo britansku pomoć u logi-stici, nego je toj temi eventual-no posvetilo zasebno izvješće, posve je nevjerojatno da je iz toga teksta u cijelosti izostavlje-no sudjelovanje britanskog zra-koplovstva tijekom Mostarske operacije.

    Ta je okolnost još nevjerojat-nija ako se uzme u obzir da su u Mostarskoj operaciji djelatno sudjelovale tri skupine britan-skog zrakoplovstva iz postrojbe Balcan Air Force (BAF), koje su polijetale iz dva pravca, s oto-ka Visa i s uzletišta Falconara kraj Ancone.47 Britansko zrako-plovstvo nije sudjelovalo samo u borbenim zadatcima, nego je bila zaduženo i za izviđanje terena prije bitke,48 što je zna-čilo da je u planiranju napadnih akcija 8. dalmatinski korpus koristio te podatke, iz čega se

    podrazumijeva da je između britanske i jugoslavenske stra-ne u toj akciji morala postojati redovita komunikacija.49 Me-đutim, ni jedno od tih pitanja u izvješću nije ni spomenuto, čime se stječe pogrješan dojam da britanske pomoći NOVJ-u u Mostarskoj operaciji nije bilo.

    Peti izostavljen podatak: broj nestalih, odnosno bjegunaca u popisu gubitaka. U izvješću je naveden popis gubitaka iz re-dova NOVJ-a i na strani »ne-prijatelja«, odnosno njemačke vojske i postrojbi NDH, iz koje-ga proizlazi da tijekom Mostar-ske operacije nije dezertirala nijedna osoba ni na jednoj od dviju sukobljenih strana, jer je, navodno, NOVJ imala 450 mr-tvih i 1.417 ranjenih boraca, a protivnička strana 3.716 mrtvih i 1.044 ranjena borca.50 Opisani omjer gubitaka djeluje krajnje nevjerodostojno, jer je gotovo nevjerojatno da u bitci takva karaktera nije dezertirao nije-dan od sudionika dugotrajnih i iscrpljujućih borbi koje su traja-le točno tri tjedna (27. siječnja – 16. veljače).

    Opisani omjer gubitaka i te-oretski je nemoguć s obzirom na to da su u gubitke NOVJ-a uračunati i gubitci 4. dalmatin-ske brigade tijekom Operacije Bura,51 koja je uz 30 mrtvih i 40 ranjenih imala i 276 nesta-lih pripadnika.52 Ti podatci nisu bili nepoznanica zapovjedniš-tvu 8. dalmatinskog korpusa, jer je o njima, kako je rečeno, bila provedena istraga.53 Prema tome, posve je nedvojbeno da je u razdoblju Mostarske ope-

    47 Predrag Pejčić, »Dejstvo avijacije u mostarskoj operaciji«, u: Mostarska operacija, str. 402.48 P. Pejčić, »Dejstvo avijacije«, str. 403.49 P. Pejčić, »Dejstvo avijacije«, str. 410. – 411.50 Zbornik, IV/33, str. 646., str. 647.51 Zbornik, IV/33, str. 647.52 M. Šalov, »Četvrta brigada«, str. 180.53 J. Broz Tito, Sabrana djela, tom 26, str. 155., bilj. 163.

    Istraživanje minskih polja nakon osvajanja Širokog Brijega

  • Istraživanja

    19

    Sp2019. 1

    racije samo na strani NOVJ-a bilo 276 nestalih vojnika (od-nosno dezertera) i da je stožer 8. dalmatinskog korpusa s time bio upoznat.54 Izostavljanje ne-stalih (odnosno dezertera) iz strukture gubitaka u tom popisu značilo bi da je stožer 8. dalma-tinskog korpusa iz nepoznatog razloga prikrivao taj podatak, za što nema logičnoga objaš-njenja (jer je neovisno o pitanju dezerterstva sa sebe pokušao skinuti odgovornost zato što ga je Operacija Bura iznenadi-la),55 ili da on nije bio autor toga teksta (zato što bi u suprotnom slučaju ti podatci bili navedeni).

    Može se zaključiti da svaki od pet izostavljenih podataka dovodi u pitanje vjerodostoj-nost teksta, a svi ti podatci pro-matrani zajedno pokazuju da dokument ni na koji način nisu mogle napisati osobe koje su potpisane.

    Peti razlog

    Neutemeljeni zaključci. Pod tim se terminom podrazumije-vaju dvije raščlambe navedene u izvješću koje ne samo da nisu imale uporište u činjenicama, nego su podatcima i kontek-stom iznesenim u ovom tekstu jasno demantirane.

    Prva od njih glasi: »Vojno-

    obavještajna služba dobro je funkcionisala. Podaci koji su bili prikupljeni prije Mostarske operacije u mnogome su se po-dudarali sa stvarnim nađenim stanjem kod neprijatelja.«56

    Navedeni zaključak može se smatrati posve neuteme-ljenim s obzirom na to da je i sama Mostarska operacija usli-jedila kao reakcija na Operaci-ju Bura, kojom su postrojbe 9. dalmatinske divizije potisnute s dijela područja što su ga nad-zirale. U skladu s tim, očito je da su i stožer te divizije i sto-žer 8. dalmatinskog korpusa bili posve iznenađeni tom voj-nom akcijom, zbog čega im je iz Vrhovnog štaba upućena kritika zbog »nebudnosti«,57

    što je za posljedicu imalo spo-menutu istragu zapovjedništva 8. dalmatinskog korpusa o tim događajima. Međutim, uz neod-govarajuću reakciju vezanu uz početak Operacije Bura, stožeri 9. dalmatinske divizije i 8. dal-matinskog korpusa nisu kvali-tetno reagirali ni tijekom njezina trajanja, jer su pogrješno proci-jenili protivničke namjere te su na pravcu Široki Brijeg – Po-sušje – Imotski ostavili cjeloku-pnu 2. dalmatinsku brigadu iz 9. dalmatinske divizije,58 premda protivničke snage na tom prav-cu nisu imale dovoljno snage za napad. Neutemeljenost toga zaključka vezanog uz Operaciju Bura najočitija je u komentaru iznesenom u ratnoj monografiji

    54 Osim na strani NOVJ-a dezerterstva je bilo i u postrojbama od kojih je bila sastavljena posada u Širokom Brijegu, no o njima, teoretski promatrano, stožer 8. dalmatinskog korpusa možda nije znao. Prema njemačkim onodobnim izvori-ma, posada u Širokom Brijegu samo je na pravcu Knešpolja u razdoblju 5. – 9. veljače imala 65 mrtvih, 251 ranjenog i 305 nestalih vojnika. Zbornik, IV/33, str. 630., bilj. 14.

    55 U komentaru uredništva toma 26 sabranih djela Josipa Broza Tita navedeno je kako je spomenuta istraga upravo i pokrenuta jer je zapovjednik NOVJ-a Josip Broz Tito 8. dalmatinskom korpusu zamjerio »nebudnost«. Dokument u kojem Tito kritizira stožer 8. dalmatinskog korpusa po ovom kriteriju objavljen je u dva zbornika dokumenata: J. Broz Tito, Sabrana djela, tom 26, str. 46.; Zbornik II/15, (Beograd, 1982.), str. 142.

    56 Zbornik, IV/33, str. 650.57 J. Broz Tito, Sabrana djela, tom 26, str. 46.; Zbornik II/15, str. 142.: Tito 8. dalmatinskom korpusu 30. 1. 1945.58 Ovu pogrješnu procjenu autori izvješća pokušali su prikriti netočnom tvrdnjom prema kojoj je 2. dalmatinska brigada

    na ovom pravcu tijekom Operacije Bura »za cijelo vrijeme vodila borbe sa neprijateljem koji je ispadao u pravcu nje-zinih položaja a povremeno i sama ugrožavala Široki Brijeg«. (Zbornik, IV/33, str. 624.) Da je ova tvrdnja bila točna, u tom bi slučaju u ovom izvješću ili barem u monografiji 2. dalmatinske brigade bili navedeni gubitci ove postrojbe u toj bitci, kao i procjena gubitaka protivničke strane, što nije učinjeno. Zbog toga se ova tvrdnja može smatrati posve neutemeljenom.

    Jedinice 8. dalmatinskog korpusa za vrijeme mimohoda u osvojenu Mostaru

  • Pobijeni

    20

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    20

    2019. 1Sp

    4. dalmatinske brigade, koji je školski primjer situacije u kojoj obavještajna služba dobro dje-luje. U tekstu je o pripremi Ope-racije Bura napisano: »Mora se priznati da je neprijateljski plan Unternehmen »Bora« (pothvat »Bura«) bio znalački i lukavo sačinjen. Očigledno je neprija-telj raspolagao sa izvrsnim oba-vještajnim podacima o slabosti lijevog krila 4. splitske brigade koja je imala samo jedan bata-ljon daleko isturen na zapad-nom rubom Mostarskog blata. Isto tako je neprijatelj znao da na ovom sektoru nema nikakvih rezervi kojima bi se moglo inter-venirati.«59

    Međutim, čak i ako se reakci-ja vojne obavještajne službe 8. dalmatinskog korpusa vezana

    uz tu akciju zanemari, zaklju-čak prema kojem je ona dobro funkcionirala može se smatrati neutemeljenim zbog prikuplje-nih podataka o posadi u Širo-kom Brijegu. U zadnjem dijelu izvješća stoji da se u prilogu teksta nalazi »5 skica, direktiva br. 1, zapovjest za napad na Ši-roki Brijeg i zapovjest za napad na Mostar«,60 što upućuje na to da su ti dokumenti priloženi kao potvrda zaključka s obzirom na to da su u svojem sadržaju ima-li procjenu vojne obavještajne službe 8. dalmatinskog korpusa o protivničkim posadama u tim mjestima. Primjerice, u prilogu zapovijedi 8. dalmatinskog kor-pusa za napad na Široki Brijeg naveden je prilog s nazivima protivničkih postrojbi na po-

    dručju Širokog Brijega, Mostara i Nevesinja 4. veljače.61 Prema tome, navedeni zaključak o kvalitetnom radu vojne obavje-štajne službe 8. dalmatinskog korpusa mogao se odnositi samo na te dokumente.62

    Uvid u prilog zapovijedi 8. dalmatinskog korpusa za na-pad na Široki Brijeg od 4. velja-če daje posve suprotan zaklju-čak od onoga u izvješću jer je iz njega očito da je toga dana vojna obavještajna služba dala ne samo činjenično netočne nego i koncepcijski neuporablji-ve podatke. U analiziranom pri-logu na dva mjesta naglašena je nazočnost 2. bojne 2. gorske pukovnije 2. gorskog zdruga premda su se ondje tada nala-zile, prema navodu uredništva zbornika, 1. bojna i 3. bojna te pukovnije.63 Uz to, u izvješću je navedena nazočnost 1. i 3. boj-ne 370. pukovnije 369. divizije64 premda se ondje tada nalazila samo 3. bojna, a 1. bojna stigla je iz Konjica idućega dana, 5. veljače.65 Netočan je i podatak o nazočnosti 2. i 3. bojne IX. ustaškog zdruga66, jer su se one tada nalazile u Ljubuškom a u Široki Brijeg stigle su dan poslije, 5. veljače.67 No, čak i ako se zanemare ti faktografski podatci, procjena protivničkih snaga koju je sastavila vojna obavještajna služba 8. dalma-

    59 M. Šalov, »Četvrta brigada«, str. 167.60 Zbornik, IV/33, str. 651.61 Zbornik, IV/33, str. 123. – 125.62 Pri raščlambi ovog pitanja zasebna tema jest nekvalitetan rad uredništva zbornika dokumenata koji je u bilješku

    kao objašnjenje za dio izvješća u kojem se spominju podatci »iz priloženog vojno-obavještajnog izvještaja« naveo dokument broj 28, premda se pod tim brojem nalazi izvješće 23. divizije 14. korpusa o događajima na području Brč-ko – Gračanica – Ozren, što s ovom temom nema nikakve veze. Jedini razuman zaključak u ovom slučaju je taj da je uredništvo pogriješilo pri pokušaju da kao izvor navede zapovijed 8. dalmatinskog korpusa za napad na Široki Brijeg, datiran istoga dana kad i spomenuto izvješće 23. divizije (4. veljače), koja je objavljena kao dokument broj 25. Zbor-nik, IV/33, str. 119. – 125., 131. – 144., 620.

    63 Zbornik, IV/33, str. 123., bilj. 19 i 22.64 Zbornik, IV/33, str. 123.65 Zbornik, IV/33, str. 630., bilj. 14.66 Zbornik, IV/33, str. 123.67 Zbornik, IV/33, str. 630., bilj. 14.

  • Istraživanja

    21

    Sp2019. 1

    tinskog korpusa može se sma-trati posve neuporabljivom pri planiranju napada na Široki Bri-jeg, jer je u njoj naveden sastav posade u Nevesinju a izostav-ljen sastav posade u Čitluku, Ljubuškom i Konjicu,68 odakle su do početka napada na Ši-roki Brijeg tamošnjoj posadi stigla pojačanja.69 Izostavljanje protivničke posade u Čitluku i Ljubuškom dodatno je nelogič-no ako se uzme u obzir da su postrojbe NOVJ-a zauzele ta mjesta 5. veljače,70 odnosno dan nakon nastanka teksta, što znači da su ona prilikom plani-ranja napada na Široki Brijeg bila protivnička uporišta o ko-jima je trebalo voditi računa. Zato je očito da vojna obavje-štajna služba 8. dalmatinskog korpusa u pitanju planiranja napada na Široki Brijeg nije obavila kvalitetan posao, što je s distance od dvadesetak dana nakon njegova zauzimanja bilo sasvim jasno. Slijedom toga, spomenuti zaključak djeluje ne-vjerodostojno, a izvješće zbog njega neautentično.

    Drugi neutemeljen zaključak također je u završnom dijelu iz-vješća i odnosi se na kvalitetu postrojbi 8. dalmatinskog kor-pusa koje su sudjelovale u toj akciji. Oblikovan je bez iznoše-nja konkretnih podataka koji bi ga potvrdili i glasi: »U svim bor-bama u bitci kod Mostara došla je do punog izražaja izdržljivost, hrabrost, požrtvovanost i visoki moral naših boraca i rukovodio-ca. Sve jedinice izvršile su svoj zadatak i podjednako su se istakle.«71

    Ovaj je navod očito netočan ako se usporedi s prethodno analiziranim slučajem 4. dal-matinske brigade tijekom Ope-racije Bura. Međutim, čak i ako se uloga 4. dalmatinske briga-de sasvim zanemari, navedeni zaključak posve je neodrživ, što je vidljivo na primjeru 2. dalma-tinske brigade. Na operativnom području te postrojbe borbena skupina iz pravca Mostara pro-bila je obruč 9. i 26. dalmatin-ske divizije oko Širokoga Brije-ga i pojačala tamošnju posadu, čime je produžila trajanje te bit-ke za još jedan dan.72 Tim pro-pustom poremećeni su prvotni planovi 8. dalmatinskog korpu-sa o što bržem zauzimanju Ši-rokoga Brijega kao preduvjetu za brzo zauzimanje Mostara,

    za što je u konkretnom slučaju bila odgovorna 2. dalmatinska brigada. Također, istu je po-strojbu u noći s 9./10. veljače (odnosno nakon zauzimanja Širokoga Brijega) iznenadila manja protivnička postrojba te je u tom napadu pretrpjela teške gubitke (55 mrtvih i 70 ranjenih),73 zbog čega nije bila određena za sudjelovanje u na-padu na Mostar, odnosno ima-la je ulogu korpusne pričuve.74 Gubitci pretrpljeni nakon što je glavnina protivničkih snaga bila potisnuta pokazali su lošu pri-premu te postrojbe koja je do-pustila da joj protivnička strana nanese gubitke u uvjetima koji se mogu smatrati povoljnima. Uz to je ozbiljan propust napra-vila i 9. dalmatinska divizija kao

    68 Zbornik, IV/33, str. 123. – 125.69 Zbornik, IV/33, str. 630., bilj. 14.70 Zbornik, IV/33, str. 627.71 Zbornik, IV/33, str. 650.72 Branko Forlić, »Brigada u mostarskoj operaciji«, u: Mostarska operacija, str. 153. – 154.73 B. Forlić, »Brigada u mostarskoj operaciji«, str. 154. – 155.74 Zbornik, IV/33, str. 545.: 9. dalmatinska divizija 8. dalmatinskom korpusu 21. 2. 1945.

  • Pobijeni

    22

    Sp2019. 1

    Istraživanja

    22

    2019. 1Sp

    cjelina jer nije izvršila predviđen plan 8. dalmatinskog korpusa o zaustavljanju protivničkih sna-ga na prostoru Drežnice,75 čime bi se onemogućilo njihov odla-zak u pravcu Konjica i pojača-vanje tamošnje posade.

    Početkom ožujka na inter-nom sastanku dijela stožera 8. dalmatinskog korpusa borbena aktivnost 9. dalmatinske divizije ocijenjena je iznimno nepovolj-no, za razliku od 26. dalmatin-ske divizije, koja u tom kontek-stu nije navedena. U skladu s tim, zaključak prema kojem su »sve jedinice izvršile (…) svoj zadatak i podjednako su se istakle« očito je netočan, čime i cjelokupno izvješće koje za-vršava takvim zapisom djeluje nevjerodostojno, odnosno nea-utentično.

    Zaključak

    Mostarska je operacija u jugoslavenskoj historiografiji isticana kao primjer uspješne vojne akcije i kao dokaz snage 8. dalmatinskog korpusa, čije su postrojbe u njoj sudjelovale. Ključan izvor za njezin prikaz do sada je bilo izvješće 8. dal-matinskog korpusa Generalšta-bu jugoslavenske armije od 25. veljače 1945.

    Taj je dokument objavljen u zborniku dokumenata Vojno-istorijskog instituta Jugoslaven-ske narodne armije (VII JNA) 1970., odakle je u zborniku radova Mostarska operacija iz 1986. prepisan u skraćenom obliku. Dokument se može smatrati neautentičnim, odno-sno naknadno konstruiranim zbog pet razloga od kojih sva-ki zasebno znatno pobuđuje opravdanu dvojbu u njegovu

    vjerodostojnost. Prvi i ključni razlog nepo-

    stojanje je izvornika, umjesto kojega je kao izvor naveden ovjereni prijepis nastao u sto-žeru (štabu) II. armije. Osim što je mogućnost da bi izvješće 8. dalmatinskog korpusa upućeno Generalštabu bilo upućeno II. armiji već sama po sebi krajnje sporna, takav razvoj događaja dodatno je isključen jer je kao osoba koja je ovjerila prijepis naveden zamjenik načelnika stožera II. armije u činu majora, odnosno funkcija koja nije po-stojala, jer II. armija nije imala zamjenika načelnika stožera nego je tu dužnost obnašao na-čelnik operativnog odjela u činu potpukovnika. Drugi razlog ve-zan je uz zadnji dio dokumenta, odnosno uz osobe koje su ga potpisale. Izvješće je navodno nastalo 25. veljače, a kao pot-pisnici navedene su osobe koje se u tom trenutku nisu nalazile na istome mjestu (Petar Drap-šin i Boško Šiljegović). Vezano uz potpisnike, spornim se može smatrati i treća (nepotpisana) osoba za koju je navedeno da je pukovnik i da obnaša duž-

    nost zamjenika načelnika sto-žera premda je Slavko Draga-nić, koji je u 8. dalmatinskom korpusu obnašao tu dužnost, imao čin potpukovnika.

    Treći su razlog dvije temeljne faktografske pogrješke u kojima su ispušteni podatci izneseni u drugom dijelu teksta. Četvrtim razlogom mogu se smatrati izo-stavljeni događaji iz izvješća, zbog kojih je izvješće uskraće-no za strukturalno relevantne podatke, čime je dovedena u pitanje njegova osnovna funkci-ja, a peti su razlog neutemeljeni zaključci u završnom dijelu bez činjeničnoga uporišta u pret-hodnom dijelu teksta.

    Zbog svih tih razloga obje inačice dokumenta djeluju kraj-nje nevjerodostojno te upućuju na zaključak da su nastale dugo vremena nakon završetka rata za potrebe stvaranja poželjne slike prošlosti koja sa stvarnim stanjem stvari u razdoblju na koje se odnosi nije imala goto-vo nikakve veze.

    Časopis za suvremenu povijest, 1, Zagreb, 2018.,

    str. 143. – 141.

    Malo poviše mosta Hasana Brkića u Mostaru, na kraju Donje mahale, jugokomunisti su ubili sedam hercegovačkih franjevaca

    75 Zadaća 9. dalmatinske divizije bila je »odsijecanje mostarskog garnizona od zaleđa, na liniji Raštani – Drežnica«. U tome nije uspjela, jer se »neprijatelj (…) uspio izvući«. Zbornik, IV/33, str. 544. – 548.: 9. dalmatinska divizija 8. dal-matinskom korpusu 21. 2. 1945.

  • Stratišta

    23

    Sp2019. 1

    DVA SJEĆANJA IZ 1945.*► Piše: fra Umberto Lončar

    * Tekst donosimo u izvorniku.* * Fra Luka Sušac i fra Ferdo Vlašić.

    1. Iz zarobljeničkog logora/zgrade u Mariboru

    Vrlo kasno u noći dolazi vojnik – partizan do jednog na-šeg logorskog stražara – partizana i kaže:– Zdravo druže!– Zdravo!– Tko je tu?– Ovdje su svećenici i bogoslovi.– Mirni?– Spavaju, ali oni ne znaju da će noćas biti svi strijeljani.

    2. Iz zatvora u Savskoj cesti u Zagrebu

    U kasnoj i vrlo dubokoj noći dolazi partizan-vratar pred sobu, u kojoj su bili fra Luka i fra Ferdo sa skupinom za-tvorenika**, i zvecka s ključevima. Otključa vrata i kaže: »Tišina!«.

    Zatim odvoji nas osmoricu i reče: »Vas osmorica za mnom!«. I dovede nas u jednu sobu za vješanje. Vješala su bila gore, a dolje tako napravljeno da se u kanal »sliva« krv.I pade komanda: »Četiri lijevo, a četiri desno. Okrenite se k zidu i skinite sa sebe odijelo, a neka ostanu na vama samo gaćice. Složite odijelo kraj zida.«Uto naiđe jedan oficir i upita partizana-vratara: »Iz koje si sobe doveo te ljude?« A ovaj odgovori: »Iz sobe br. 8.« Oficir će: »Ne te ljude! Rekao sam ti iz sobe br. 11. Vrati te ljude, a dovedi one iz sobe br. 11.« A stražar će nama: »Tišina! Oblačite se!« I on nas je vratio u našu sobu.Tako su fra Luka i Ferdo u zadnji čas bili spašeni od vješanja i s njima još šestorica zatvorenika iz sobe br. 8.

    Iskapanje u Savskoj u Zagrebu, srpanj 2018.

  • Pobijeni

    24

    Sp2019. 1

    Stratišta

    24

    2019. 1Sp

    U dvojnom imenu Bosna i Hercegovina predstavlja ova zadnja južni, manji dio, posve kraškog karaktera, i dotiče se na dva mjesta Jadranskog mora. Ove zadnje četiri godine bila je ona pozorištem mnogih žalosnih i kr-vavih događaja nad svojim stanovništvom, pripadnicima dvaju naroda, hrvatskog i srpskog, i triju vjera, katoličke (skoro polovica), pravoslavne i muslimanske. Dvije oku-pacione vojske, njemačka i talijanska, i tri oboružane ide-ologije, hrvatskih ustaša, srpskih četnika i komunističkih partizana, počinile su nad nevinim pučanstvom velik broj krvoprolića i nasilja.

    Kad je govor o stradanju Katoličke crkve, onda se mora reći, da svi udarci koje je ona preživjela, izgledaju maleni i neznatni prema onomu što ju je zadesilo od mje-seca februara 1945. pa dalje. A da ni prijašnji udarci sami po sebi nisu bili maleni, svjedoče na jesen 1942. oskvr-njene crkve i više stotina ubijenih ljudi, među kojima i četiri svećenika. Mrtvo tijelo don Ilije Tomasa, izvuče-no iz rijeke, nosilo je na sebi 21 ranu bodežom, dočin je 84-godišnji starac, uzorni svećenik i rimski đak don Vide Putica od četnika ustrijeljen kao »komunista«. U među-sobnom razračunavanju stanovništva i osvetama stradalo je najvećim dijelom nevino stanovništvo, a neprijatelji Crkve iskoristili su svaku izliku, da joj što više naškode.

    O događajima u mjesecu februaru o. g. pisma i oče-vidci mogu pripovijedati samo »slomljena srca«. Stra-danja Crkve po opsegu i strahoti nadilaze sve dosada proživljeno. Ovaj put bili su na djelu stari stručnjaci za rješavanje crkvenih pitanja, komunisti, koji se zasada vole nazivati »Frontom narodnog oslobođenja«.

    Oni su vladali većim dijelom Hercegovine od početka novembra 1944. a da kroz tri i po mjeseca nijesu počinili većih nasilja. Ubijeni su tek pojedini ljudi, među kojim je bilo sigurno i krivaca, a i onako vrlo siromašni narod sistematski pljačkan t.zv. »ekonomskim akcijama«. Tako je trebalo kazniti antikomunistički raspoloženo stanov-ništvo, koje je u cjelini bilo duboko odano Katoličkoj cr-kvi. Međutim crvena petokraka zvijezda na kapi i glasno pjevanje partizana: »Naša kapa na tri roga, borimo se

    protiv Boga«, napunjale su narod užasom i crnim slut-njama.

    Zauzećem Širokog Brijega 7. II. i Mostara 14. II. po-stali su partizani gospodarima Hercegovine te nijesu tre-bali više sakrivati svojih namjera. Započeo je nezapamćen teror ubijanja na mnogo strana. Međutim tek o krvavim žrtvama klera možemo si stvoriti približnu sliku. U roku od desetak dana bilo je postrijeljano i poklano 45 franje-vaca (od tih 35 svećenika i 10 klerika) i 2 svjetovna sveće-nika (tih je u Hercegovini manji broj). Gubici, nažalost, mogu biti još znatno veći, a znati će se onda, kada šume, ponori i rijeke otkriju svoje tajne. U svakom slučaju »li-kvidirana« je preko četvrtina sveukupnog svećenstva te ispaćene zemlje, a da strahote još nikako nisu svršile.

    Ovdje treba spomenuti da je u »Narodno-oslobodi-lačkom odboru« u Ljubuškom postojala davno prije toga lista, koja je sadržavala imena onih, koji po planu imaju nestati s lica zemlje. Izuzevši 30 ili 40 imena bio je na njoj cjelokupni hercegovački kler. Prijatelji su upozorili fra-njevačkog provincijala Hercegovine o. dr. Leona Petrovi-ća i mnoge proskribirane, da se uklone strašnoj pogibelji. Veliki dio to nije učinio, potpuno svijestan svoje nevi-nosti i ne htijući ostaviti svoje duhovno stado na plijen grabežljivim vucima. I svoju junačku odluku zapečatiše svojom mučeničkom krvi.

    Ubijanje velikog stila, jednako naroda kao klera, za-počelo je na Širokom Brijegu, gdje franjevci imaju svoju klasičnu veliku gimnaziju. Ubijeni su, točnije masakri-rani, svi tamo nađeni franjevci bez iznimke, njih 28 na broju. Na čelu s direktorom gimnazije, čovjekom sveta života o. dr. Krešimirom Pandžićem, i gvardijanom, ubi-jeni su svi profesori i veći broj đaka; među mučenicima nalaze se i iznemogli starci o. Stanislav Kraljević od 74 godine i o. Marko Barbarić od 81. godinu, brat č. sluge Božjeg Petra Barbarića.

    Komunisti su u početku pokušali zatajiti pokolj ra-strubivši u narodu, da je ubijeno tek 6 franjevaca i to u borbi, »kraj mašinskih pušaka«. Tek kasnije se doznala grozna istina. Zlonamjernu optužbu neprijatelja Crkve

    STRADANJA KATOLIČKE CRKVE U HERCEGOVINI*

    ► Piše: don Krunoslav Draganović

    * Tekst donosimo u izvorniku.

  • Stratišta

    25

    Sp2019. 1

    jedva je potrebno i opovrgavati. Po posve autentičnim vi-jestima svi ili skoro svi svećenici pobijeni su tek 8. II. t.j. tek u noći slijedećeg dana nakon zauzeća mjesta Široki Brijeg, koje se je uostalom očajnički branilo.

    U glavnom gradu pokrajine, Mostaru, odigrale su se jezovite scene 8 dana kasnije. Oružani »partizani« prova-lili su u teško oštećeni samostan te iz provincijalata odve-li spomenutog provincijala, njegova tajnika i pet drugih svećenika »u nepoznatom pravcu«. Pravac je nažalost na-rodu i odviše dobro