Skinuto sa:

PORTAL STUDENATA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU www.nasciturus.comRimsko pravo: pojam i podjela prvi dio

Rimsko pravo, ius Romanorum, je pravni sistem koji je primjenjivan u rimskoj dravi od njezina osnivanja (754. god. pr. n. e), do smrti cara Justinijana (565. god. n. e). Iako je Zapadno Rimsko Carstvo propalo 476. god. povijest rimskog prava se smatra zaokruenom tek smru cara Justinijana, zbog iznimne vanosti koju ima kodifikacija donesena u vrijeme njegove vladavine.

Rimljani su pravo nazivali ius. Kako su rimski pravnici bili prvenstveno praktiari, izbjegavali su definiranje pojmova i formuliranje opih naela. Zbog toga nisu ostavili ni definiciju prava. Za njih je rije ius oznaavala pravo u objektivnom smislu, kao skup pravnih normi koje propisuju odreeno ponaanje pojedinca, ali i pravo u subjektivnom smislu, kao skup pravnih ovlasti koje pojedinac stekne na temelju objektivnih pravnih normi.Na poetku je ova rije oznaavala vjersku formulu koja obvezuje, ali ve u vrijeme Zakonika XII ploa (V st. pr. n. e), za religijska se pravila koristi rije fas, dok je termin ius vezan iskljuivo za nereligijska, svjetovna pravila.

Ugledni rimski pravnici su ostavili vie izreka o pravu u kojima su izraene ope ideje o pravu, pravinosti i pravnoj znanosti.

Ulpijan: "Honesto vivere, alterum non laedere suum cuique tribuere." (temeljna naela prava, iuris praecepta).(poteno ivjeti, drugoga ne vrijeati, svakome dati ono to mu pripada)Celzo: "Ius est ars boni et aequi."(pravo je umjetnost dobroga i pravicnog.)

Podjela prava koju su izvrili rimski pravnici, velikim je dijelom prihvaena i u suvremenoj znanosti.

Ius civile, ius gentium, ius naturale

Rimljani su imali dva pravna sistema: ius civile i ius gentium. Sistem civilnog prava (ius civile) mogli su koristiti samo rimski graani (cives), dok se drugi sistem (ius gentium) primjenjivao na sve narode koji su ivjeli na teritoriju rimske drave. To znai da su uporedo vrijedila oba naela primjene prava: personalno i teritorijalno.Pravila civilnog prava primjenjivana su ad personam, samo na Rimljane, dok je ius gentium primjenjivan ad territorium, na sve stanovnike rimske drave.Rimljani su se u svojim meusobnim odnosima mogli korititi s oba pravna sistema, a ostali stanovnici (peregrini) samo s ius gentium. Ius civile je pravni sistem sastavljen od pravila koja su nastala u najstarijem razdoblju rimske historije. Kasnije su ova pravila kodificirana u Zakoniku XII ploa i dopunjavana zakonima (leges), djelatnou gradskog pretora i odlukama senata. Staro civilno pravo je bilo strogo formalistino, konzervativno i siromano jer je nastalo u vrijeme kada je Rim bio siromana i mala drava. Zbog tih karakteristika civilnog prava Rimljani su svoje meusobne odnose radije rjeavali pravilima iz ius gentium, jer je ovaj pravni sistem bio mnogo razvijeniji i manje formalan.Pravila ius gentiuma su nastala u svezi sa trgovinom i prometom s peregrinima, koji se zbog naela personaliteta nisu smjeli koristiti civilnim pravom. Za rjeavanje odnosa peregrina iz raznih provincija, kao i Rimljana i peregrina bio je nadlean poseban pravosudni magistrat - Praetor peregrinus, koji nije bio formalno vezan za civilno pravo.Ius gentium je vrilo snaan utjecaj na ius civile jer je cijeli niz ustanova i naela (bon fides, konsenzualni kontrakti) ukljuen u ius civile. Usporedo s odgovarajuim drutvenim i privrednim promjenama nestala je razlika izmeu ova dva pravna sistema i sredinom principata dolo je do njihovog stapanja. U III st. n.e razlika izmeu njih nema vie nikakav znaaj.Ius naturale obuhvaa one ustanove koje su zajednike svim ivim biima. Ius naturale je shvaeno kao pravo koje pripada svakom ivom biu, ve samim njegovim postojanjem i koje postoji van svih ustanovljenih dravnih pravnih sistema i bez zakonodaveva izriitog priznavanja. U Justinijanovim Institucijama ius naturale shvaa se kao nepromjenjivo, metafiziko pravino pravo. Meutim, upravo razvojem rimskog prava najbolje se pokazuje da ne postoji metafiziko, nepromjenjivo, idealno pravo.

Izvori za rimsku pravnu povijest

Izvori prava obuhvaaju:* izvore prava u materijalnom smislu (fontes iuris essendi) * izvore prava u formalnom smislu (fontes iuris cognoscendi)

Izvori prava u materijalnom smislu su akti kojima drava stvara pravo.U rimskom pravu to su:1. obiajno pravo (consuetudo mores)2. zakoni (leges)3. magistratski edikti (magistratuum edicta)4. djelatnost pravnika (responsa prudentium)5. miljene senata (senatus consulta)6. carske konstitucije (constitutiones principum)

Izvori prava u formalnom smislu su pojave i oblici iz kojih se moe saznati sadraj nekog prava. U rimskom pravu to su:1. sauvana djela uglednih rimskih pravnika (Justinijanove kodifikacije, Gajeve institucije)2. sauvane javne i privatne isprave3. djela nepravnih pisaca (knjievnika, ekonomista, historiara, govornika itd.)4. epigrafski natpisi (natpisi na hramovima, nadgrobnim spomenicima, javnim graevinama)5. zapisi sa papirusa

Klasina periodizacija rimske pravne povijesti

Prvo razdoblje predstavlja razdoblje stvaranja drave. Taj period je poznat pod imenom doba "kraljevstva." Traje od pojave Rimljana (754. god. pr. n. e) do svrgavanja kraljeva (509. god. pr. n. e).

Drugo razdoblje je doba republike. Dijeli se na period rane i period kasne republike. Period rane republike traje od 509. god. pr. n. e do 201.god. pr. n. e, a period kasne republike od 201. god pr. n. e do 27. god. n. e. U periodu republike Rim je dosegnuo svoj vrhunac.

Tree razdoblje je period principata. Traje od stupanja Oktavijana Augusta na vlast (27. god. n. e) do Dioklecijana (284. god. n. e). Preivjeli robovlasniki odnosi u ovom periodu izazivaju politiku i privrednu krizu koja e eskalirati u etvrtom razdoblju.

etvrto razdoblje je period dominata. U ovom periodu car postaje dominus, odnosno neogranieni vladar. Rezultira popau Zapadnog Rimskog Carstva (476. god.), a traje od 284. god. do smrti cara Justinijana (565. god.) zbog vanosti njegove kodifikacije za dalju sudbinu razvoja rimskog prava.

Sa stajalita razvoja prava moe se zakljuiti da se period "kraljevstva" i rane republike podudara sa civilnim pravom, period kasne republike sa pretorskim (honorarnim pravom), period principata sa klasinom jurisprudencijom i period dominata s postklasinim (carskim) pravom."Kraljevstvo" (754. god. pr. n. e - 509. god. pr. n. e)

Prema legendi Rim su osnovali blizanci Rem i Romul 754. god. pr. n. e. U to vrijeme rimsko drutvo se nalazi na prijelazu iz stadija barbarstva u stepen civilizacije. Njihovo ureenje ima oblike vojne demokratije, gube se elementi prvobitne zajednice i rodovskog ureenja. Meutim, jo uvijek nije izgraena dravna organizacija. Po tradiciju rimsku dravu je stvorilo 300 rodova (gensova) koji su bili udrueni u 30 bratstava (curia). Te kurije su bile udruene u tri plemena: Ramne, Ticije i Lucere (Ramnes, Tities i Luceres), a njihov savez je inio rimski narod ili Populus Romanus.Usavravanje naina proizvodnje. podjela rada, imovinska diferencijacija izmeu lanova gensa, postanak ropstva, uspjeni pljakaki pohodi su imali za posljedicu propadanje gensova i gentilnog ureenja. Iz nekadanje pripadnosti gensu izvodilo se kasnije nasljedno i tutorsko pravo, u sluaju kada nije bilo bliih srodnika.

Deset gensova je sainjavalo kuriju . Kurije su imale politiko-upravni, vojni i religijski znaaj. Najvii organ vlasti bila je narodna skuptina (comitia), ustrojena po kurijama (comitia curiata). Skuptina se sastajala 2 puta godinje. Odluivala je o ratu i miru i birala "kralja," pred njom se vrilo posinjenje svojevlasnih osoba (adrogatio), te oitavala posljednja volja (testamentum).Deset kurija je sainjavalo tribus. Podjela na plemenske tribuse je imala najee vojni znaaj poto je svaki tribus davao po jednu centuriju (100 konjanika i 1000 pjeaka).Drugi organ vojne demokratije je senat (senatus) u koji su ulazile starjeine gensova. Senat je davao odobronje na odluke skuptina (auctoritas patruum) i izvravao ih, a bio je i savjetodavni organ "kralju" (consilium regis).Najstarije razdoblje rimske pravne povijesti je "kraljevstvo," prema institutu "kralja" (rex) iako se nije radilo o monarhu u klasinom smislu. On je biran na skuptinama i objedinjavao je neke politike, vojne, sudske i vjerske funkcije. Kasnije se izdvojio i poseban vjerski poglavar pod imenom pontifex maximus.

Puanstvo u periodu "Kraljevstva"

Ve u najstarijem razdoblju historije dolazi do diobe puanstva na slobodne i robove. Ta dioba je nastala po principu robovlasnike drave, gdje se drutvo grubo moglo podijeliti na robovlasnike i robove. Robovlasnici su se dalje dijelili na nii i vii sloj, gdje su patriciji pripadali viem i bogatijem sloju, koji je uivao politiku mo, za razliku od nieg sloja koji su inili plebejci i koji nisu imali jednaka ni ekonomska ni politika prava kao patriciji. To je bilo normalno jer su se neki izdvojili kao sposobniji te su upravljali slabijima. U kategoriji slobodnih ljudi ulazili su patriciji i plebejci, a postojala je i kategorija ovisnih ljudi, tzv. klijenti. Zbog nejednakosti iz kategorije slobodnih ljudi dolazi do borbe izmeu viih i niih slojeva, povlatenih i podreenih. Cilj tih borbi jeste da se izjednae u ekonomskom i politikom pogledu. Kasnije te borbe prelaze u formu graanskih ratova.

Patriciji su bili punopravni lanovi stare gentilne organizacije. Zbog toga su se samo oni mogli koristiti zajednikim umama i panjacima (tzv. ager gentilicius). Novoosvojena zemlja je postajala njihov plijen. Jedino su njima pripadala sva graanska i politika prava. Kao vladajui stale za sebe su zadrali pravo davati lanove senata i kurijatskih skuptina, obnaati magistrature i sveenike slube (ius honorarum). Bavili su se zemljoradnjom, to im je omoguilo privrednu prevlast.

Plebejci su bili slobodni ljudi ije podrijetlo nije sa sigurnou utvreno. U odnosu na patricije bili su dosta diskriminirani u politikom i privrednom pogledu jer nisu pripadali staroj gentilnoj organizaciji. Bavili su se obrtom i trgovinom koji u ono vrijeme nisu bili unosni zbog opeg siromatva. Imali su pravo sklapati pravne poslove civilnog prava (commercium) da bi mogli trgovati s patricijama (nisu imali pravo na ius conubii). Najvei dio ratnog plijena i osvojena zemlja su pripadali patricijama. Zbogt toga su bili prinueni zaduivati se pod nepovoljnim uvjetima kod patricija sklapajui ozloglaeni oblik starinskog zajma (nexum) koji je dunika, koji ne bi vratio dug pretvarao u roba. To su bili razlozi zbog kojih su plebejci vodili borbe za politiku emancipaciju. Taj poloaj plebejaca je bio popravljen reformom Servija Tulija, donoenjem Zakonika XII ploa, uvoenjem novih magistratura (plebejski tribuni), ukidanjem dunikog ropstva, smanjenjem kamatne stope i agrarnim reformama.

Klijenti su bili slobodni siromani puani koji su se stavljali pod zatitu nekog patricija (patronus). Odnos izmeu klijenta i patronusa je predstavljao osobnu vezu s obostranim pravima i obvezama. Klijenti su imali pravo glasa u kurijatskoj skuptini.

Robovi (instrumentum vocalae) u ovom razdoblju nemaju veliku ulogu u privrednom ivotu. Robovi nisu smatrani subjektima, ve objektima prava. Svi su lanovi porodice prinueni raditi. Zato ropstvo ima patrijarhalni karakter. Izvori ropstva su bili ratovi i duniko ropstvo. Poloaj robova u ovo vrijeme nije bio puno gori od poloaja klijenata.

Pojanjenje latinskih pojmova: period "Kraljevstva"

- gens - rod- curia - bratstvo- Populus Romanus - rimski narod- comitia - narodna skuptina- cumitia curiata - kurijatska narodna skuptina- adrogatio - posinjenje svojevlasnih osoba- testamentum - posljednja volja- tribus - pleme- senatus - senat- auctoritas patruum - odluke skuptine- consilium regis - savjetodavni organ "kralju"- rex - "kralj"- pontifex maximus - poseban vjerski poglavar/vrhovni sveenik- ager gentilicius - zajednika imovina (misli se na ume i panjake)- ius honorarum - pretorsko/honorarno pravo; pravo davanja lanova senata i kurijatskih skuptina; obnaanje magistrature i sveenike slube- ius conubi(i) - zakonit brak patricija i plebejaca- nexum - zajam- patronus - zatita jednog patricije- lex Hortensia - Hortensijev zakon; odreen da zakljuci plebejskih skuptina obvezuju cijeli narod- pontifices - sveenici- causa - ekonomski cilj- lex duodecim tabularum - Zakonik XII ploa- manus iniectio - ovrha/nain izvrenja sudske presude- ius publicum - javni delikti i kazneni postupak- ius sacrum - pravila o religijskim obredima- talion - "oko za oko, zub za zub" kazna- stipulatio - kupoprodaja- iniuria - tjelesna povreda- furtum - kraa- pater familias - obiteljski starjeina; biran da bi predstavljao odredjenu porodicu u pravnom smislu- instrumentum vocalae - "orua koja govore," misli se na robove- commercium - pravo sklapanja pravnih poslova u sklopu civilnog prava

Objavljeno u 21:30, 2 komentar(a), print, #Pojanjenje latinskih pojmova; uvod

- ius Romanum, ius Romanorum - Rimsko pravo- ius - pravo/svjetovna pravila- fas - religijska pravila- ius civile - civilno/graansko pravo- cives - graani- ius gentium - pravni sistem primjenjivan na sve narode koji su ivjeli na rimskom teritoriju (peregrini)- leges - zakoni- praetor peregrinus - poseban pravosudni magistrat nadlean za rjeavanje odnosa peregrina kao i Rimljana i peregrina- ius naturale - one ustanove koje su zajednike svim ivim biima; pravo koje se nasljeuje roenjem- fontes iuris essendi - izvori prava u materijalnom smislu- fontes iuris cognoscendi - izvori prava u formalnom smislu- consuetudo mores - obiajno pravo- magistratuum edicta - magistratski edikti- responsa prudentium - djelatnost pravnika- senatus consulta - miljenje senata- constitutiones principum - carske konstitucijeReforme Servija Tulija (Ustav); borbe patricija i plebejaca

Za vrijeme "Kraljevstva" dolazi do prelaza iz pred dravnih u dravne oblike organizacije i naina rada. Proces nastajanja drave postaje povezan sa imovinskom diferencijacijom, koja je rezultat prirodnih razlika meu ljudima. Osnovni metod razvoja i irenja drave bilo je osvajanje novih teritorija. Poto su se moniji i bogatiji poeli izdvajati, Servije Tulije vri podjelu itavog stanovnitva u pet imovinskih razreda/imovinski cenzusi. Svaki razred je bio duan da formira centurije, odnosno vojne jedinice od po 100 vojnika. Najbogatiji su imali najvie i najbolje opremljenje centurije pa samim time stiu predispozicije za daljnja osvajanja. Oni su donosili i odluke u skuptinama koja sad dobiva naziv comitia centuriata, po principu jedna centurija jedan glas. Prva dva razreda su stekla pravo donoenja odluka u skuptinama zbog velikog broja centurija koje su posjedovali. Gens gubi vanost, a postepeno se formiraju teritorijalne jedinice/tribusi. Postojale su dvije vrste tribusa:1. tribus urbanae (gradska sirotinja koja ima manji broj centurija, samim time i manji broj glasova u skuptinama.)2. tribus rusticae (seoski tribusi, koji su osnivali bogati i kojih je bio vei broj.)Nakon toga se osnivaju skuptine pod imenom comitia tributa, a glasovanje je sada po principu jedan tribus, jedan glas. Ove reforme su izazvale jo vea osvajanja.

Borbe patricija i plebejaca

Borbe su se desile na ekonomskom i politikom planu. Politiki sistem je najvie nalikovao kastinskom sistemu, zatvorenoj grupaciji.Bio je zabranjen brak patricija i plebejaca, sve do donoenja lex canulea, zakona koji je taj brak odobrio. Sve vanije funkcije su se nalazile u rukama patricija i iz zbog toga plebejci vre samoorganizaciju i formiraju sabor u kojem se donose odluke. Te odluke su nazvane PLEBISCITI, odnosno odluke naraoda. One su se na poetku ticale samo plebejaca, ali donoenjem lex Hortensia. zakljueno je da te odluke obavezuju cijeli narod. Plebejci su takoer izabrali svog narodnog tribuna kojeg su titili.Na polju pava plebejci nisu imali prava, jer je primjena prava bila namijenjena patricijima. Postojao je i problem tehnike prirode, jer su se ispreplela pravna i religijska pravila/ius i fas.Pravom su se bavili svetenici/pontifices, koji stvaraju pontificalno pravo. Ono nije bilo objavljeno pa plebejci nisu upueni u pravila. Zbog toga su neesto bili rtva zloupotrebe, zato su se i zalagali da se pravo javno objavi. Nastankom Zakonika XII ploa po prvi put pravo je sakupljeno i objavljeno. Na ekonomskog pogledu dolazi do pokuaja agrarnih reformi. Prvi put se javlja organizovanje kroz partije. Postojale su:* Optimata - partija imunih* Populara - partija obespravljenih

Agrarne reforme brae Grah

Agrarne reforme su predstavljale set agrarnih zakona, ija je sutina bila uvoenje zemljinog maksimuma od 500 jugera ravnomjerno raspodjeljene zemlje. Na elu reforme su se nalazili Tiberije i Gaj Grah. Iako je ta ravnomjerna podjela zemlje trebala pomoi popularima, taj cilj nikada nije ostvaren. Mijenjanje svojinske strukture jedne drave je najtei dio posla, zato ubrzo braa bivaju ubijena. Pitanje svojinske izmjene ostaje nerijeeno.510. god. protjeran Takvinije, posljednji "kralj." Tim inom prestaje period kraljevstva i dolazi do nastanka republike.

Pravo razdoblje "kraljevstva;" staro ius civile

Ius civile je pravo razdoblje "kraljevstva" i rane republike. U prvom razdoblju rimske pravne povijesti vrijedi staro ius civile, iji su osnovni izvori obiaji. Novonastala drava je formirala svoje pravo tako to je iz obiaja preuzela, sankcionirala i prilagodila ona pravila koja su odgovarala njezinim interesima i potrebama.

Karakteristike starog civilnog prava

Staro civilno pravo je nastalo u vrijeme kada je privrednu osnovu rimskog druta inilo kuno privredovanje. Osnovne djelatnosti su bile zemljoradnja i stoarstvo, kojima su se bavili svi lanovi kuanstva. Svaka je porodica zadovoljava svoje potrebe radom. Viak proizvoda je bio minimalan pa su sluajevi razmjene bili rijetki. Ope siromatvo, jo uvijek nedovoljno razvijene funkcije drave i primitivan mentalitet su stvorili nerazvijen i primitivan pravni sistem. Jo uvijek je postojao elemenat kolektivnog vlasnitva naslijeen iz gentilnog ureenja. Privatno vlasnitvo se tek razvija i uvruje, posebice preko porodinog starjeine, ija vlast nad lanovima porodice i porodinom imovinom postaje neograniena. Razmjena dobara je bila nerazvijena, pa je i obvezno pravo bilo siromano. Pravo je u ovom razdoblju bilo u uskoj vezi sa religijom. Jedini poznavatelji i uvari pravnih poslova bili su sveenici (pontifices), a vrhovni sveenik (pontifex maximus) je bio nadlean za autentino tumaenje pravnih propisa. Ipak ve u ovom razdoblju poinje se odvajati pravo od religije, tj. svjetovna pravila (ius) od religijskih (fas). Primitivni uvjeti u kojima se odvijao pravni ivot imali su za posljedicu da je forma u kojoj je pravni posao poduziman, bila od presudne vanosti za njegovu valjanost. Pravnu zatitu su uivali samo oni poslovi koji su bili sklopljeni u unaprijed propisanoj formi. Ta se forma sastojala u izgovaranju sveanih rijei i vrenju odreenih gesta, stoga se moe zakljuiti da pravne poslove obiljeava izraziti formalizam i simbolika.Dunik mora ispuniti obvezu, jer ga na to prisijlavaju izgovorene rijei i geste. Nije se uvaavala volja stranaka, kao ni ekonomski cilj (causa) koji su stranke htjele postii pravnim poslom. Zato pravne poslove ovog razdoblja karakterizira apstraktnost. Rimsko pravo je u najstarijem razdoblju bilo i mnogo konzervativno, jer su Rimljani smatrali da su boanski preci i religija stvorili sveane formule kojima su sklapani poslovi, te da ih zbog toga nije mogue mjenjati niti je lahko stvarati nove.Staro ius civile bilo je nedostupno pokorenim narodima ne samo zbog njegove konzervativnosti nego i zbog naela personaliteta koje je vrijedilo i u starim pravima. Propisima civilnog prava su se mogli koristiti samo Rimljani. Personalnost je jo jedno bitno obiljeje civilnog prava. Rimsko pravo najstarijeg razdoblja karakterizira i primitivizam koji se najvie oitavao u oblasti zatite prava. Sve do II st. n. e bila je doputena samopomo kao nain zatite privatnih prava. Rimski graani su putem samopomoi prinuivali sugraane na ispunjavanje obveza. Tek kada sami u tome ne bi uspjeli, traili su intervenciju dravnig organa.

Zakonik XII ploa - "Lex duodecim tabularum"

U prvim fazama razvoja cilivnog prava bila je karakteristina vrsta povezanost vjerskih pravila oznaenih terminom FAS sa pravnim pravilima terminom IUS.Stvaranjem IUS i FAS, primjenom i tumaenjem prava u ovom periodu bavili su se svetenici - pontifici, pa se pravo nazivalo pontifikalno pravo. Vremenom e se pravom poeti baviti i svjetovna lica - laici i to uglavnom iz redova patricijskog drutvenog sloja. Sadraj pravnih propisa tada nije bio dostupan iroj javnosti to je imalo za posljedicu vrenje znaajnih zloupotreba u primjeni prava. Zbog toga su plebejci kao primarni cilj svojih politikih borbi imali u objavljivanju prava. Taj cilj je postignut donoenjem Zakonika XII ploa - "Lex duodecim tabularum." Pod jakim pritiskom plebejaca u narodnim skuptinama formirana je komisija od deset patricija koji su nazvani decenvisi legibus scribundus /desetorica koji piu zakone. Ova komisija je posjetila Grku kako bi se upoznala sa tamo ve izvrenim slinim zakonskim reformama, poznatim pod nazivom Solonovi zakoni. Nakon toga, kad su se vratili, desetorica su sainili prvi tekst deset ploa zakonika da bi kasnije nakon to se vidjelo da je ostalo mnogo nerijeenih pitanja bile donesene jo dvije ploe zakona. Zakonik XII ploa predstavlja prvu jedinstvenu kodifikaciju tada vaeeg prava u Rimskoj dravi.Zakonik je regulirao sljedei odnos: prve tri ploe su bile posveene rimskom sudskom postupku, tako da je 1. ploa regulirala pitanje poziva na sud (in ius vocatio), 2. ploa je regulirala pitanje voenja sudske rasprave,3. je posveena nainu izvrenja sudske presude (manus iniectio),4. obiteljsko pravo,5. tutorstvo i nasljedno pravo,6. vlasnitvo i pravni poslovi,7. susjedovni i meani odnoaji,8. delikti (uglavnom privatni),9. javni delikti i pravni postupak (ius publicum),10. ius sacrum 11. i 12. ploa nadopuna ostalim ploamainjenica da su upravo prve tri ploe bile posveene sudskom postupku, objanjava se zahtjevima plebejaca, da se ova pitanja to detaljnije reguliraju kako bi se to vie ograniio prostor moguih zloupotreba, a na tetu plebejaca.Tekst zakona je objavljen na bronzanim ploama koje su bile izloene na rimskom trgu ForumRomanum. 390. godine nakon upada Gala u Rim, te ploe su bile unitene.Nakon toga postavlja se pitanje kako je uope sauvan tekst Zakonika.O tome mnogo moemo saznati iz zapisa Cicerona koji tvrdi da je Zakonik imao veliki autoritet nad rimskim drutvom, te da su ga aci u kolama uili napamet. Tako je usmena tradicija predstavljala nain prenoenja tog sadraja. Sa pojavom prvih pisanih djela rimskih pravnika ta tradicija je fragmentarno zapisana u tim djelima, a na osnovu pismene ostavtine humanisti su uspjeli izvriti veoma uspjene rekonstrukcije teksta zakona.Zakon u sebi sadri odreene nazadne principe, poput taliona u kanjavanju ("oko za oko, zub za zub"), zatim vrlo mali broj odredbi se tie obveznog prava, to se objanjava niskim stupnjem privrednog razvoja tog perioda. Na pitanje do kada je zakon bio na snazi, moe se rei da je formalnopravno ovaj zakon vaio tokom cjelokupne pravne rimske historije, sve do donoenja Justinijanove kodifikacije. S druge strane, rjeenja tog zakona su od strane drutvene prakse naputena, jer nisu pruala odgovore na pitanja koja je postavljala novonastala praksa 451 god. pr. n. e.Pravna i poslovna sposobnost - CAPUT i STATUS

Pravo osoba u rimskom pravu obuhvaa dvije osnovne skupine pravnih pravila: statusno i obiteljsko pravo. Statusno pravo regulira pitanja pravne i djelatne sposobnosti subjekata prava kao sudionika u javnom i privatnom ivotu Rima koji se odvija izvan kruga obitelji. Obiteljsko pravo ureuje pravni poloaj pojedinih osoba unutar rimske obitelji. OSOBA - pojam koji oznaava sposobnost biti nositelj prava i obveza. PERSONA - oznaava se "ovjek" bez obzira da li se radi o slobodnoj osobi ili robu.CAPUT - oznaava poloaj pojedinca u pravu.CAPACITAS - ukazivao samo na sposobnost stjecanja prava iz nasljedstva.STATUS - poloaj u drutvu i obitelji.Pravna sposobnost - CAPACITAS IURIDICA je svojstvo biti nositeljem prava i obveza.SUBJEKT PRAVA - osoba koja ima pravnu sposobnost tj. fizika osoba (persona physica).U rimsko doba je punu pravnu sposobnost imao samo pater familias (svojevlasna osoba personae sui iuris), koji je bio na elu rimske obitelji. Osobe koje su bile podlone njegovoj vlasti nisu imale pravnu sposobnost (personae alieni iuris).Pravna sposobnost je prestajala prirodnom i graanskom smru - gubitak slobode i gubitak rimskog prava graanstva.PRAVNE OSOBE (PERSONA IURIDICA, PERSONA MORALIS) ili UNIVERSITATES predstavlja kolektiv, skup fizikih osoba i imovine s posebnom namjenom kojima pravni poredak priznaje svojstvo subjekta prava. DJELATNA SPOSOBNOST (CAPACITAS AGENDI) - sposobnost preduzimati pravne poslove.DELIKTNA SPOSOBNOST - sposobnost odgovaranja za svoje protupravne radnje. Osoba ne mora imati i deliktnu i pravnu sposobnost. Rimljani su poistovjeivali spolnu zrelost (pubertas) sa djelatnom sposobnou.Djeca do 7. godina INFANTES su bila potpuno djelatno nesposobna.Osobe od 7. do 12. godina (za djevojice) i 14. godina (za djeake) MAIORES su imale ogranienu djelatnu sposobnost.Osobe starije od 12/14 godina su smatrane punodobnim PUBERES i potpuno djelatno sposobnim.

NASCITURUS pravilo: nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur. zaeto a jo neroeno dijete, smatrat e se roenim u asu ostaviteljeve smrti ukoliko se radi o zatiti njegovih interesa o nasljeivanju.

COMMORIENTES: u sluaju smrti vie osoba istodobno, koje su meusobno zakonski nasljednici, klasino pravo je smatralo da su ivot izgubile istovremeno, dok se ne bi drugaije dokazalo.

Pravni subjektivitet prestaje smru.

RECEPCIJA RIMSKOG PRAVA

Rimsko pravo tokom 15. i 16. st. poelo se ponovo upotrebljavati kao pozitivno pravo u mnogim dravama srednje i zapadne Evrope. Ova pojava se naziva recepcijom rimskog prava, a takvo rimsko pravo se naziva OPE PRAVO.Nakon povratka sa kolovanja na sveuilitima u sj. Italiji pravnici su u svojim gradovima sve vie primjenjivali rjeenja koja nudi Justinijanova kodifikacija. U Njemakoj, na temelju naredbe vladara, poelo se primjenjivati rimsko pravo.Recipirano rimsko pravo je dopunjavano u svakoj zemlji obiajnim pravom i prilagoavano potrebama. Pravnici koji su prouavali rimsko pravo nazivaju se kameralisti ili pandektisti, a pravo koje je stvoreno pandektnim pravom. Savremena upotreba Pandekata je PANDEKTISTIKA.Veliki znaaj za izuavanje imaju pravne kole koje su nastale pod uticajem humanizma i renesanse. Tu spada Francuska historijska kola (kola elegantne jurisprudencije), koja je insistirala na originalnim tekstovima i istim izvorima, odbacujui tumaenja glosatora i postglosatora (objavili autentino izdanje Justinijanove kodifikacije pod imenom CORPUS IURIS CIVILIS).Postojala je i kola prirodnog prava u Nizozemskoj, pod ijim su utjecajem nastali zakonici u Bavarskoj, Pruskoj, Austriji, Francuskoj i Njemakoj, a kao reakcija na ovu kolu nastala je i njemaka historijska kola.Osnovna tri principa koja su omoguila recepciju:1. privatno pravo vlasnitva2. ravnopravnost3. testamentJustinijanova kodifikacija - CORPUS IURIS CIVILIS

Justinijan je bio posljednji car Rimskog Carstva koji je ve na poetku vladavine odluio kodificirati cjelokupno rimsko pravo: IUS i LEGES.Za kodifikatorski posao je formirana komisija od istaknutih pravnika i profesora sa Tribonijanom na elu. 529. godine stupa na snagu CODEX IUSTINIANUS - zbirka carskih konstitucija izdatih prije Justinijana i prilagoenih novim potrebama. Taj kodeks nije sauvan. 533. godine proglaene su DIGESTA ili PANDACTAE - veliki zbornik pravnikog prava - IUS. Od 50 knjiga sve osim 30. 31. i 32. se dijele na titule, koje se sastoje od fragmenata, uzetih iz djela rimskih pravnika. Vei fragmenti su dalje podijeljeni na uvod - principum i paragrafe. Digeste imaju posebnu vrijednost jer su Justinijanovi kompilatori u naslovu svakog fragmenta oznaili ime pravnika i naziv djela uzetog teksta. Najvei broj tekstova je uzet od pravnika koji su sainjavali "senat mrtvih" (Ulpijan, Paul, Papinijan, Scevola, Julijan, Gaj itd.)Najvei dio Digesta se odnosi na privatno pravo, pa su one vaan izvor za recipirano (pandektno) pravo.INSTITUTIONES - predstavljaju prirunik rimskog prava sa zakonskom snagom. Napisane su po uzoru na Gajeve Institucije sa podijelom na 4 knjige, koje se dijele na titule i paragrafe. Tu je obraeno statusno, obiteljsko, stvarno, obvezno i nasljedno pravo, kao i pitanja graanskog i kaznenog postupka. Nakon objavljivanja Kodeksa Justinianusa, Justinijan je donio 50 novih konstitucija koje su 534. godine objavljene pod imenom CODEX REPETITAE PRAELECTIONIS. Nakon kodifikacije Justinijan je objavio i NOVELLAE koje se odnose na sva podruja privatnog ivota. One su sauvane u privatnim zbirkama.

Klasina rimska jurisprudencija

U razdoblju principata pravnika djelatnost doivljava veliki procvat. To je razdoblje kada su ivjeli najpoznatiji rimski pravnici. Glavna je panja pravnika posveena izgradnji privatnog, imovinskog prava, u centru s ustanovom privatnog vlasnitva.Rimski pravnici su bili praktiari. Njihova responsa se odnosi na rjeavnje pojedinih praktinih sluajeva (casus), pa je njihova djelatnost preteno kazuistika. Djelatnost rimskih pravnika - responsa prudentium je bila izraena kroz tri djelatnosti:1. RESPONDERE - davanje miljenja uenih pravnika na konkretna pravna pitanja2. CAVERE - sastavljanje tubi i albi - kantelalna jurisprudencija3. AGERE - djelatnosti pravnika nieg nivoa

Poevi od Augusta, princepsi su najuglednijim i njima odanim pravnicima dodjeljivali posebnu ovlast za davanje strunih miljenja tzv. ius publicae respondendi ex auctoritate principis, pa je sudac i pravno bio obvezan takvim miljenjem, zbog careva autoriteta. Sudija je mogao presuditi pozivajui se na miljenje nekog pravnika. Problem je nastao kada su se sudovi zasitili miljenjima raznih pravnika. Nakon donoenja Zakona o citiranju - Lex citationis, uvaavala su se citirana miljenja samo pet pravnika:1. Ulpinijan2. Paul3. Gaj4. Papinijan5. ModestinAko su podijeljena miljenja pravnik Papinijan je imao prednost. Poetkom principata spominju se i dvije pravne kole: Prokulovci i Sabinovci. Osniva Prokulovske kole je bio Anstitius Labeo, kola je dobila ime po njegovom sljedbeniku - Prokulu, a najistaknutiji pravnici su bili: Proculus, Nerva, Pegasus i Celsus. Osnivaem Sabinovske kole, smatra se Ateius Capito, ali je kola dobila ime po njegovom sljedbeniku - Masuriju Sabinu. Najznaajniji predstavnici su bili: Masurije Sabinus, Kasije Longinus i Salvius Iulianus. Pisana djela rimskih pravnika se prema sadraju mogu svrstati u nekoliko kategorija:RESPONSA QUESTIONES ili EPISTOLAE DISPUTATIONES - djela koja su sadravala miljenja i odgovore o konkretnim sluajevima;LIBRI AD EDICTUM - komentari pretorskom ediktu i civilnom pravu;DIGESTA - prema odreenom redoslijedu obrada civilnog i pretorskog prava;INSTITUTIONES, REGULAE i DEFINITIONES - pisani sistematskim, a ne kazuistikim nainom, obrauju civilno i honorarno pravo itd...

IUS HONORARIUM - pretorsko pravo

Sporovi ija rjeenja nisu bila pruena civilnim pravom, nadomjestio je novi pravosudni magistrat - PRETOR. Rimljani su imali dva pretora: gradski pretor (praetor urbanus) - koji je bio nadlean za sporove izmeu rimskih graana i peregrinski pretor (praetor peregrinus) - koji je bio nadlean za sporove izmeu rimskih graana i peregrina i peregrina meusobno.Prilikom stupanja na dunost, pretori su bili duni obznaniti program svoga rada u formi tzv. petorskog edikta (edictum). U tom programu oni su oznaavali odnose kojim e pruati pravnu zatitu, kao i pravna sredstva te zatite (putem tubi - actio i prigovora na tubu - exteptio* kao i drugih pravnih sredstava).Taj pretorski edikt (edictum) je u poetku saopavan u usmenoj formi, a kasnije i u pismenoj (album). Pretori su imali potpunu slobodu djelovanja, tako da edikt jednog pretora nije obvezivao njegovog sljedbenika, meutim s vremenom e odreena rjeenja, prihvaena u praksi biti preuzeta i preneena iz jednog u drugi edikt, tako da nastaje jedan prenosni dio edikta - edictum translatitium. Kriterij kojim se pretor rukovodio bilo je naelo pravinosti - aequitas. Sve se vie uvaava dobra vjera - bona fides, koja u pravnim poslovima postaje pravni pojam. Pretor nije bio zakonodavac. Nije smio ukinuti stare, niti donositi nove zakone. Njegova funkcija je bila tumaenje prava. Pretor nije neposredno odluivao u sporovima. Donoenje presude je preputeno sucu. Pretor je utvrivao postoje li pretpostavke za voenje spora, te bi odobrio tubu - actionem dare ili je uskratio - actionem denegare.

STATUS FAMILIAE

STATUS FAMILIAE - poloaj osobe u rimskoj obitelji. Graani su se dijelili na svojevlasne osobe - PERSONAE SUI IURIS i osobe pod oinskom vlau - PERSONAE ALIENI IURIS. Pater familias je bio jedina osoba SUI IURIS u rimskoj obitelji. Podinjene osobe su mogle sklapati brak, imati aktivno i pasivno birako pravo, ali su bile onemoguene u sklapanju pravnih poslova.Podinjene osobe nisu imale svoju imovinu i sve to bi stekle pripadalo je obiteljskoj starjeini. Pater familias je mogao, ali nije morao, plaati njihove dugove, jer su oni imali karakter naravnih obveza.

STATUS CIVITATIS

Slobodni stanovnici Rima su mogli biti: rimski graani - CIVES, Latini i peregrini. U razdoblju republike Latinima je priznat civitet, a car Karakala je svim slobodnim stanovnicima Carsta podijelio pravo graanstva. Rimskim graaninom se postaje roenjem od roditelja Rimljana, ili od oca Rimljane i majke Latinke s IUS CONUBII, manumisijom po civilnom pravu, dodjeljivanjem graanstva pojedinanom odlukom ili zakonom.Gubi se: progonstvom, preseljenjem u provincije i dobivanjem prava graanstva u drugom gradu. Graanin koji ima punu pravnu sposobnost - CIVIS OPTIMO IURE jedino je pater familias. On je imao: rimsku obiteljsku vlas - PATRIA POTESTAS, aktivno birako i pasivno birako pravo (IUS HONORUM), pravo stjecanja imovinskog prava civilnog prava, pravo vlasnitva, oporunu sposobnost (da bude imenovan za nasljednika i napravi oporuku), sposobnost sklapanja imovinskopravnih poslova, biti stranka u civilnom pravu, sklopiti valjan brak - IUS CONUBII i tria nomena (pravo na vlastito ime, obiteljsko i nadimak). Ova prava su uivali samo patriciji, nobili i honestioresi.ENE NIKADA NISU BILE RAVNOPRAVNE S MUKARCIMA. (i propade Rimsko Carstvo )Gubitak ili smanjenje graanskih prava bila je sankcija radi nedoputenog i(li) neasnog ponaanja.

15.12.2006.

Stanja slina ropstvu

U rimskom pravu postoji niz sluajeva gdje fizika osoba ne gubi status libertatis, ne gubi slobodu, ni graansko pravo, ali se nalazi u poloaju slinom ropstvu. OSOBE IN MANCIPIO - koje je njihov pater familias otuio drugom starjeini obitelji u obliku mancipacije. To je pater familias mogao uraditi u svrhu dobivanja novca, iznajmljivanja radne snage, ili ako nije htio preuzeti odgovornost za delikt. Mancipirana osoba zadrava rimsko graanstvo i slobodu ali je kupac moe koristiti kao i roba. Za razliku od ropstva - MANCIPIUM je bilo samo privremeno stanje. ADDICTUS - je dunik starog prava kojeg je u osobnom ovrnom postupku magistrat dodjelio vjerovniku. On ga je prije nego to ga ubije ili proda u ropstvo 60 dana morao drati u dugovinskom zatvoru, kako bi otplatio dug ili naao jamca. Zadravao je graansko pravo, pravnu sposobnost, kao i svoju imovinu.NEXUS - obveznik koji je pod vlau vjerovnika, temeljem pravnog posla nazvanog NEXUM. On se nalazio u slinom poloaju kao i addictus dok ne otplati svoj dug.REDEMPTI AB HOSTIBUS - osobe koje su otkupljene iz ratnog zarobljenitva.AUCTORATUS - gladijator, osoba koja pristaje na gladijatorske igre i posljedice istih. To je bio poluropski odnos, a taj posao se smatrao neasnim.KOLONAT - nastaje u carsko doba. To je nasljedna zavisnost zemljoradnika vezanih za tuu zemlju.

15.12.2006.

PATRONAT

Nakon oslobaanja roba, on bi postajao LIBERTINUS, u odnosu na biveg gospodara LIBERTUS. Libertini su bili zapostavljeni u javnom pravu, na podruju privatnog prava su imali mnogo obaveza ekonomskog znaaja prema bivem gospodaru koji sada postaje PATRONUS. Libertinova zavisnost od njegova biveg gospodara (patrona) regulirana je patronatsim pravom. Libertus je bio obvezan patronu na poslunost i potovanje i patron je imao pravo da ga kazni u suprotnom. U staro doba ak i smru, a kasnije samo lakim kaznama, a u teim sluajevima mogao ga je vratiti ponovo u ropstvo. Libertus nije mogao tuiti patrona krivino. Patronu je pripadalo tutorstvo nad osloboenikovom imovinom, u sluaju da ovaj nije imao potomaka. Patron prema osloboeniku nije imao pravnih obveza, osim po obiajima da mu prua zatitu (pogotovo na sudu) i mogunost uzdravanja. Patronatsko pravo je prelazilo i na patronovu djecu, ali su djeca od osloboenika smatrana u slobodi roena.

MANUMISSIO - manumisije

MANUMISSIO - putanje roba na slobodu. Imalo je sljedee oblike: MANUMISSIO VINDICTA (oblik lagisakcionog postupka), MANUMISSIO CENSU (upisom u listu graana) i MANUMISSIO TESTAMENTA (na temelju oporuke). Pretorsko pravo je uvelo i manje formalne oblike putanja robova na slobodu: MANUMISSIO INTER AMICOS (usmenim oitavanjem pred svjedocima), MANUMISSIO PER EPISTOLAM (pismom) i MANUMISSIO PER MENSAM (pozivanjem roba za gospodarev stol).

Robovi puteni na slobodu nisu postajali rimski graani, ve su dobivali pravo latiniteta.

Osloboeni rob - LIBERTUS je ostajao u ovisnosti spram biveg gospodara - PATRONUS.

Postojao je i kranski crkveni oblik putanja roba na slobodu - MANUMISSIO IN ECCLESIA - tada je rob postajao rimskim graaninom.

STATUS LIBERTATIS

Gaj je smatrao da su svi ljudi ili slobodni ili robovi, dok su ostali rimski pravnici isticali da se svi po prirodnom pravu raaju slobodni, a da je ropstvo ustanova IUS GENTIUM-a da bi se neko podvrgnuo tuoj vlasti. Rob - SERVUS nije pravni subjekt, ve objekt prava ili stvar, nema ni pravnu ni poslovnu sposobnost. Ako napravi delikt, ne obvezuje gospodara, jer ovaj moe platiti tetu, a ako ne eli na temelju noksalne odgovornosti mogao je predati roba oteenom. Ubojstvo ili povreda roba tretirana je kao i za ivotinje ili kao teta na nekoj stvari. Rob nema imovinska, niti obiteljska prava, znai nema imovine, a spolna zajednica roba i ropkinje nema znaaj braka, nego samo faktinog zajednikog ivota - CONTUBERNIUM. Osnovni izvor ropstva su bili: roenje od majke ropkinje, zarobljavanje u ratu, oduzimanje slobode radi kazne. Ropstvo je prestajalo putanjem na slobodu - MANUMISSIO. (poblie o tome u sljedeem pitanju)

Nekada su gospodari davali robovima i podinjenim osobama dio imovine na samostalno upravljanje i raspolaganje - PECULIUM. Da bi rob mogao upravljati peculiem, te sklapati ugovore s gospodarom ili treim osobama, nastaje naravna obveza. OBLIGATIO NATURALIS je plativa, ali civilnopravno neutuiva obveza. Ipak u tano odreenim sluajevima pretorsko pravo je doputalo vjerovniku tube protiv gospodara.

ACTIONES AEDICTCIAE QUALITATIS:* actio de peculio * actio tributoria* actio de in rem verso

(*u ova tri sluaja pater familias je odgovarao do visine pekulija.)

Odgovornost imatelja vlasti je bila neograniena na temelju:* actio quod iussu* actio institoria* actio exercitoriaCAPITIS DEMINUTIO - promjena statusa

Gubitak i neke oblike promjene statusa rimski pravnici nazivaju capitis deminutio. Najtei oblik je CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA. To je gubitak slobode, odnosno statusa libertatis, ili graanska smrt tj. potpuni gubitak pravne sposobnosti - gubitak svojstva rimskog graanina i gubitak pripadnosti rimskoj obitelji. Ovo je bila posljedica osude na najtee kazne gdje bi osuenik postajao robom drave, a dravi bi pripala njegova imovina. Slobodu je mogao izgubiti i kada bi ga zarobio neprijatelj.

CAPITIS DEMINUTIO MEDIA - gubitak rimskog prava graanstva. Nastupio bi kada se rimski graanin iselio u latinsku koloniju, te osudom na kaznu progonstva - interdictio, koja je kasnije ublaena deportacijom - deportatio i relegacijom - relegatio kojima je odreivano prinudno mjesto boravita.

CAPITIS DEMINUTIO MINIMA - gubitak ili promjena obiteljskog statusa. Nastupala bi kao posljedica usvajanja - adoptio ili arrogatio, zakljuenjem manus braka i emancipacijom. Dovodila je do gaenja kontraktnih obveza i nekih osobnih prava - osobnih slunosti.

Nakon podjele rimskog prava graanstva svim slobodnim stanovnicima Carstva i potiskivanjem agnatskog kognatskim srodstvom, capitis deminutio media, i minima, u Justinijanovom pravu gube znaaj.

11. i 12. ploa nadopuna ostalim ploamainjenica da su upravo prve tri ploe bile posveene sudskom postupku, objanjava se zahtjevima