RAZVOJ HRVATSKOGA JEZIKAOD 7. STOLJEĆA DO POJAVE

TISKA

Početci pismenosti i razvitak do pojave tiska

transliteracija (prijenos u drugo pismo) pr. glagoljicu u latinicu

jezik kojim se danas služimo razvijao se i nastajao kroz dugo povijesno razdoblje

povijest jezika je tijek jezičnih promjena, ali je i dio jezikoslovlja koji proučava povijesni razvitak

7.st. dolazak Hrvata u današnju postrojbinuprimaju kršćanstvo i to preko latinskoga jezika i

pisma latinice , jer su se Hrvati počeli pokrštavati kao podanici franačke države

i u bogoslužju se najprije rabio latinski jeziktim jezikom i pismom pisala su s početka

hrvatski vladarilatinskim se jezikom govorilo u Hrvatskom

saboru do 1847. g.,kada je na prijedlog književnika i povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog hrvatski proglašen službenim jezikom

POČECI HRVATSKE PISMENOSTI Kojem jeziku pripadaju riječi PRO DUCE TREPIM (ERO) ZA KNEZA TRPIMIRALATINSKOM

TRPIMIROVA DAROVNICA, 852.g.

Krhotina oltarne ogradeNađena u Rižinicama podno KlisaJedan od najstarijih sačuvanih spomenika

hrvatske pismenostiPisana latinicom i latinskim jezikom

(najstarija sačuvana isprava hrvatskog vladara)

Tom ispravom knez Trpimir potvrđuje da je sazidao i benediktinskom redu darovao samostan i crkvu

Natpis svjedoči da su pismeni Hrvati u prvim stoljećima svoga boravka na današnjem tlu pisali jezikom zapadne civilizacije - LATINSKIM

Trpimirova natpis Na mjestu zvanom RIŽINICE podigao je knez Trpimir oko 852.

godine benediktinski samostan. U povelji iz 852. godine, koja nam govori kako je knez opskrbio samostan svim potrebnim, prvi put se u povijesti spominje ime Hrvata.Kako je to otkriveno? Jedan je zemljoradnik našao odlomak s natpisom "pro duce Trepim(ero)" i donio ga 1891. don Frani Buliću. Na tom je mjestu don Frane započeo iskapanja i 1895. je otkrivena malena crkva (16x7,5 metara) i samostan. Crkva je tipično samostanska: više prostora za redovnike nego za vjernike. Po nađenim ulomcima Bulić je rekonstruirao veći natpis: "Za kneza Trpimira prikažite Kristu molitvu u strahopoštovanju prignuvši glavu". Na zapadnoj strani crkve sačuvali su se zidovi samostana, a otkriveno je i groblje.           

U Gornjem Muću kod Splita nađen je spomenik s uklesanim imenom kneza Branimira i godinom

Do pronalaska Branimirova natpisa u Gornjem Muću kod Splita došlo je pukim slučajem. Svećenik don Mijo Jerko Granić bio je 1869. godine premješten iz Kaštel Gomilice u Gornji Muć. Kad je prvoga dana stupio na tlo nove župe, rekao je narodu da mu je crkva mala i trošna i da će je on nastojati proširiti. Početkom ljeta 1871. odlučeno je da se gradi nova crkva. U kolovozu iste godine započelo je iskapanje temelja. Petog ili šestog dana radnici su otkrili jedan krnji rimski natpis, mnogo grobova te Branimirov natpis u tri komada. Spomenik s latinskim natpisom bio je prenesen u Zagreb, gdje je i danas vlasništvo Arheološkog muzeja. Branimirov natpis urezan je na tvrdom kamenu kakvog nema u ovom kraju te je izrađen u nekom drugom mjestu u klesarskoj radionici, a o vještini majstora svjedoči oblik slova, izrada ukrasa. Ranija mišljenja povjesničara bila su da je natpis bio nadvratnik crkve međutim današnji stručnjaci smatraju kako je natpis bio pregrada između prostora za oltar i svećenika s jedne strane i lađe s druge strane, prostora za vjernike.

Branimirov natpis(888. g.)

U tom latinskom tekstu prvi put se na jednom spomeničkom natpisu spominje ime HRVAT:

Branimiro comite dux cruatorum cogitavit…

Branimir vojvoda knez Hrvata naumio je…

Muć kod Splita

Greda i zabat s imenom kneza Branimira iz Šopota kod Benkovca

Latinski je pisan

Držislavov natpis, 10.st.

i

Nadgrobna ploča kraljice Jelene, 976. g.

Prevlast latinskoga prestaje krajem IX. st.

Po dolasku Metodijevih učenik, koji su širili kršćansto među Slavenima na slavenskom jeziku

Taj su jezik braća KONSTANTIN ĆIRIL i METODA naučili među Slavenima oko Soluna i u knjige ga prenijeli posebnim pismima: najprije glagoljicom, a uskoro i ćirilicom

Za taj je jezik uobičajen naziv STAROSLAVENSKI

Stvoren kako bi Slavenima služio kao jezik bogoslužja

Danas ga njegovi proučavatelji češće nazivaju crkvenoslavenski ili općeslavenski književni jezik

Hrvatima je to bio, nasuprot latinskome, razumljiv jezik

razlike među slavenskim jezicima tada nisu još bile velike kao danas

zato su ga rado prihvatili kao crkveni jezikubrzo se u crkvi šire knjige pisane

crkvenoslavenskim jezikomtako je u Hrvatskoj nastala dvojezična

pismenost: latinska i crkvenoslavenska

Pismo

Ćiril i Metod stvaraju pismo za upotrebu općeslavenskoga jezika

glagoljicaglagoljsko pismo u hrvatskim će krajevima

doživjeti svoju posebnu inačicu: uglatu glagoljicu

uglata glagoljica nastaje iz tzv. oble glagoljice koju su preinačili

staroslavenski

U crkvenoslavenske tekstove postupno su ulazili osebujni hrvatski glasovi, oblici i riječi i narodni govor (hrvatska redakcija općeslavenskoga jezika) pa su ti staroslavenski tekstovi postajali sve bliži tadašnjem narodnom hrvatskom govoru

Hrvatski jezik

Hrvati su, prvi među slavenskim narodima, već na kraju 11. st. pisali tekstove na narodnom starohrvatskom jeziku – s malobrojnim značajkama staroslavenskoga te s hrvatskom varijantom glagoljice – uglatom glagoljicom

Najraniji su spomenici takva hrvatskoga jezika (starohrvatskoga):

Plominski natpis

Plominski natpis, XI.st. (Plominski natpis je hrvatski glagoljski natpis uzidan na vanjskom zidu crkve sv. Jurja u Plominu. Prikazan je ilirsko-rimski bog Silvan – bog flore i faune

Krčki natpis, IX.st.

Ulomak pisan oblom glagoljicom.

Valunska ploča, IX.st.

Nađena na CresuSvjedoči o hrvatskoj

dvojezičnosti i dvopismenosti

Prvi je redak napisan hrvatski glagoljicom

Drugi i treći latinski prijevod na latinici

Bašćanska ploča

Bašćanska ploča, oko 1100. g.pisana prijelaznim tipom glagoljice s oble na uglatuglagoljska slova uklesana su u kamenuizvorno je ta kamena ploča služila kao pregradna ploča između prostora za svečenstvo i prostora za puk u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru na Krkučuva se u HAZU-u, Zagreb

Veliko je nacionalno značenje Bašćanke ploče:

jezično – prvi cjeloviti sačuvani spomenik na narodnome jeziku (s elementima staroslavenskog) Jezik ovoga spomenika pokazuje kako narodni jezik u nas rano postaje jezikom službene uporabe kojim i hrvatski kralj piše svoje isprave.

književno – prvi književno organizirani tekst kojim počinje hrvatska književnost.

povijesno – prvi puta na narodnom jeziku ( ne više na latinskome kao do tada) zabilježeno je narodno i vladarovo ime: ( Zvonimir kralj hrvatski)

pravno – sadržajno ploča predstavlja darovnicu zemljišta hrvatskoga kralja Zvonimira benediktinskome samostanu Svete Lucije za izgradnju crkve o kojoj piše opat Držiha i izvješće opata Držihe o gradnji te crkve.

Hrvatski jezik toga razdoblja (književno stilizirana čakavština s općeslavenskim elementima) razlikuje se oblično, glasovno i slovno od današnjega hrvatskoga jezika. Ipak, nedvojbeno je da je to jezik koji ima značajne podudarnosti s našim današnjim književnim jezikom.

hrvatski pravni dokumenti iz 13. st. pisani rukopisnom (kurzivnom) glagoljicom i narodnim jezikom:

Istarski razvod Riječ je o prijepisu iz 1546. (prema predlošku iz 1325.) glagoljičnim kurzivom na 35 papirnih listova vel. 32,2×22,2 cm s rubnim latiničnim zabilješkama iz XVII./XVIII. st., a uvezan je u korice od bijeloga hrapavoga kartona

Vinodolski zakonik, 1288.g

Pisan rukopisnom glagoljicom

Najstariji hrvatski zakonski spomenik

Jezik je dotjeraniji i suvremenom stanju bliža varijanta pisane čakavice od one u Bašćanskoj ploči

Prema pronađenim glagoljskim natpisima glagoljska je pismenost bila najraširenija u sjeverozapadnom dijelu (Istra, Hrvatsko primorje, Kvarner s otocima) gdje su nicala glagoljaška učilišta

Širila se preko Like i Krbave, Pounja do zadarskog područja

HRVOJEV MISAL

nastao početkom XV. st. u Splitu po narudžbi bosanskog vojvode

Hrvoja Vukčića Hrvatinića izradio pop-glagoljaš Butko.

najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja

pisan je na pergameni, sadrži 247 listova ukrašenih s 96 minijatura

danas se čuva u Carigradu, u knjižnici Topkapi sarai

grb

ćirilica

u hrvatskim pisanim spomenicima počinje se javljati od 12.st.

javlja se poput glagoljice u nacionalnoj inačici: bosančici, bosanici ili hrvatskoj ćirilici

bosančica posjeduje slova koja nisu postojala u izvornoj ćirilici

proširena u južnim hrvatskim krajevima

Povaljska listina

najstariji spomenik hrvatske ćirilice sa srednjodalmatinskoga područja je

Povaljska listina pisana 1184.

nova verzija nastala je 1. prosinca 1250.

nađena u Povljima na otoku Braču

Povelja Kulina bana

Povelja Kulina bana, 1189.

ćirilička isprava kojom prvi domaći bosanski vladar ban Kulin dopušta Dubrovčanima trgovanje po Bosni

Poljički statut, 15. st.Skup pravnih normi koje su bile obvezne na određenom području upraveJezik je poljička ikavska čakavica

Početak tiskarstva u Hrvatskoj

kraj 15. st. donio je važan tehnološki izum tiskarski stroj

Gutenberg je tiskao Bibliju 1455. godineHrvatska među prvima razvila vlastito tiskarstvopoznate su senjska, kosinjska i riječka tiskarau svim tiskarama knjige se tiskaju na hrvatskom

jeziku (ikavsko-ekavska čakavica) i hrvatskom pismu uglatoj glagoljici

inkunabule

knjige tiskane do početka 16. st. (1501.) zovemo inkunabulama ili prvotiscima

prva je tiskana knjiga na hrvatskom jeziku među prvim tiskanim knjigama u Europi

glagoljicom tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine

misali

su misne knjige s molitvama i tekstovima koje svećenik čita za

vrijeme mise

Prva hrvatska tiskana knjiga

Misal po zakonu rimskoga dvora

tiskana 22. veljače 1483. na nama nepoznatom mjestu

prva knjiga europskog tiskarstva kojoj slova nisu bila latinička i prva koja nije bila tiskana na latinskom jeziku

nastala samo 30 godina nakon Gutembergovog tiskarskog stroja, a 28 nakon G. Biblije

jezik Prvotiska pokazuje uglavnom čakavske i elemente crkvenoslavenizma i pokojim kajkavizmom

slova za Prvotisak rezana su prema uzorku predivnih slova rukopisnoga Misala kneza Novaka iz 1482.

tiskana u dva stupca, crvenom i crnom bojom

ima 220 listova (440 stranica)

Listovi papira i pergamene morali su se ručno provući 88 000 puta kroz tiskarski stroj

tiskan je oko 200 primjerakaDo danas je očuvano samo 11, i to

nepotpunih

Šibenska molitva.

Jedan od najstarijih hrvatskih latiničkih tekstova (i najstariji hrvatski latinički pjesnički tekst) zapisan u kodeksu koji se nalazi u franjevačkom samostanu u Šibeniku, a izvorno je iz Bribira. Šibenska je molitva pohvala Gospi

Jezik je spomenika srednjodalmatinski čakavski

HVALA NA PAŽNJI!