Stilovi hrvatskoga jezika
Stilovi hrvatskoga jezika
Hrvatski jezik kao sustav i kao standard
Hrvatski knjievni jezik:a) naziv za sve stilizacije hrvatskoga
jezika kojima su od kasnoga srednjega vijeka pisana djela hrvatske
knjievnosti i pismenostb) hrvatski standardni jezik.Standardni
jezik je: autonoman vid jezika, preteito svjesno normiran i
polifunkcionalan, postojan u prostoru i prilagodljiv u vremenu, tj.
gibak. (Samardija 2001:651).
Sili standardni jezik definira kao jezik polifunkcionalne
(viefunkcionalne) javne komunikacije. (ego 2005:31)
Standardni jezik razlikuje od knjievnoga jezika njegovo bitno
obiljeje viefunkcionalnosti i normativnosti.
Knjievni jezik norme standardnoga jezika potuje na svoj
nain.
U 19. stoljeu standardni jezik dobiva svoje obrise.
Znaajke su standardnoga jezika:
autonomnost
svjesna normiranost,
viefunkcionalnost,
stabilnost u prostoru,
elastina stabilnost u vremenu.
Hrvatski jezik kao sustav bitno je odreen svojom narjenom
osnovicom (tokavskim narjejem), a hrvatskom je jeziku kao standardu
narjena osnovica samo jezgra, koja za njega nije uvijek u svemu
mjerodavna (u gramatici vie, a u leksiku manje). (Bari, E. i
dr.1999:44).
Pod hrvatskim jezikom kao sustavom razumijevamo ono to
(poslije)sosirovska lingvistika naziva jezikom (Langue), tj.
potencijalnom veliinom, a pod hrvatskim jezikom kao standardom ono
to (poslije)sosirovska lingvistika naziva govorom (Parole), tj.
aktualnom veliinom. (Sili 2006:17)
Coseriu pristupa jeziku sa psihikog i lingvistikog
stajalita.
I jedan i drugi pretpostavljaju tri razliita pojma: virtualni
jezik socijalni lingvistiki fond, individualni lingvistiki fond i
izrazni poticaj, a realizirani jezik jezik kako sustav izoglosa,
lingvistiki materijal i lingvistiki in. (Sili 2006:18).
Primjer etverokuta A-B-C-D- prikazuje konkretan govor, a-b-c-d-
predstavlja prvi stupanj apstrakcije.
Izmeu A-B-C-D i a-b-c-d uvaju se samo zajedniki aspekti
konkretnog lingvistikog ina.
Zatim etverokut a1-b1-c1-d1 podrazumijeva drugi stupanj
apstrakcije.
Na putu od a-b-c-d- do a1-b1-c1-d1 eliminira se sve to je
normativna, fakultativna i kombinatorna varijanta. (Sili
2006:19).
Norma i sustav
Norma pretpostavlja i injenice socijalne i injenice individualne
norme.
Sustav je skup mogunosti, skup funkcionalnih opreka, ali i zbir
obveza, i zbir slobode. Po svojoj prirodi je vie konzultativan nego
imperativan.
Pod pojmom norma podrazumijevamokolektivnu realizaciju sustava,
a govor je individualnokonkretna realizacija norme. (Sili
2006:19).
Govor je ono kako se govori,
norma je ono kako se treba govoriti,
sustav ono kako se moe govoriti.
Dodatak:
uzus (uporabu) ono kako se obino govori,
kodifikaciju ono kako se mora govoriti.
Stupnjevi apstrakcije:
1. uzus
2. norma
3. kodifikacija
4. sustav stupanj apstrakcije.
Sili uzus, normu i kodifikaciju (kodificiranu normu) uokviruje
zato to ih naziva standardom. (Sili 2006:20)
Norma
Dvije norme: 1. Implicitna norma lingvistiki; 2. Eksplicitnom
norma sociolingvistiki.
Standardni je jezik odreen eksplicitnom, propisnom normom.
Jezikom kao sustavom upravljaju iskljuivo vanjski, a jezikom kao
standardom i unutarnje i vanjske zakonitosti.
Sukob izmeu standarda i sustava
Jezik kao sustav ne moe biti neutralan samo prema onome to se
kosi s njegovim unutarnjim (imanentnim) zakonitostima. (Sili
2006:21).
Npr. jezik kao sustav nije neutralan prema raspodjeli tipa
subjekt.
Na kraju rijei (ispred nultog morfema) mogu biti samo raspodjele
st, t, zd i d (usp. most, mot, grozd i dud). (Sili 2006:21)
Naglasak.
Standardni je jezik u sukobu s jezinim sustavom kad mjesto
gramljiv, steljiv (po morfonolokome pravilu jednaenju po mjestu
tvorbe, po kojem se dentali s i z zamjenjuju palatalnim i ispred lj
i nj na granici osnova/sufiks, dakle, s, z +lj, nj lj, lj, nj, nj
(bojaljiv, briljiv, paljiv, snoljiv) odabire gramzljiv i
stezljiv.
Iznimku predstavlja oronim Risnjak i argonizmi mrzljak i
plesnjak. (Bari 1999:45).
Jezik kao sustav organizira jezik kao govor
Primjer kako jezik organizira govor, tj. kako jezik kao sustav
organizira jezik kao standard moe se uoiti na sljedeim primjerima:
kolodvor, stajalite, postaja i stanica.
Kolodvor, stajalite i postaja znae mjesto gdje se zadravaju
prijevozna sredstva radi ulaza /izlaza putnika, a stanica osnovna
jedinica ustrojstva organizma.
Ako kolodvor, stajalite i postaja uz mjesto gdje se zadravaju
prijevozna sredstva radi ulaza /izlaza putnika imaju ili trebaju
imati kakvo dopunsko znaenje, jezik kao sustav prihvaa sve troje.
(Sili 2006:22)
Hrvatski jezik kao standard bira.
akavsko narjeje
akavsko narjeje u srednjem vijeku obuhvaalo je podruje uz obalu
od Istre pa do Cetine, zatim na svim otocima osim otoka Dubrovakog
primorja, a unutranjosti do Une.
akavsko narjeje nikada nije bilo jedinstveno.
akavtinom govore gradianski Hrvati.
U 6. i 7. stoljeu govorio se praslavenski jezik.
Hrvatski jezik ima svoju dijakroniju i sinkroniju.
(Vremenska i prostorna dimenzija.)
Znaajke akavskog narjeja:
u infinitivu se gubi krajnji i: krenit, lovit, kantat
ee je upotreba aorista i imperfekta
kratki genitiv mnoine, bez nastavka: -slov
glagolski pridjev glagola biti bija
kratki mnoinski oblici: dlani, glasi, epi
instrumental mnoine enskog roda na ami: s nami
lokativ mnoine na h: nogah
saeti su oblici posvojnih i upitno-odnosnih zamjenica: ki
(koji)
mnogobrojni talijanizmi
prijelaz krajnjega m u n u nastavcima i nepromjenjivim rijeima
(vidin, sedan).
Kajkavsko narjeje
Kajkavsko narjeje javlja se u zapadnom dijelu Hrvatske, a u
srednjem vijeku prostiralo se znatno istonije nego danas. U
Slavoniji sve do Pakraca i Slatine.
I njega krije nejedinstvenost.
Znaajke kajkavskog narjeja:
esta je upotreba odreenog oblika pridjeva na mjestima na kojima
se u standardu upotrebljava neodreen oblik
imenice enskog roda na a u D i L jd. imaju nastavak -e, kere
u mnogih pridjeva est je komparativ nastavak -i i -eji
G mnoine enskog roda esto nema nastavak
G mnoine mukog roda zavrava na ov ili ev
u 3. l. mn. prezenta glagola proiruju osnovu s ju
budue vrijeme izraava se futurom drugim
imperativ se tvori esticom naj (neka): naj pogledaju
ima mnogo hipokoristika: volek, tatek.
tokavsko narjeje
tokavsko narjeje se razvilo od zapadnotokavskih dijalekata koji
su vie naginjali kajkavskom, a istonotokavski trolakom (srpskom
narjeju u jugoistonoj Srbiji).
Od svih narjeja tokavsko je od poetka bilo najvie
nejedinstveno.
Znaajke tokavskog narjeja:
zamjenica to
zamjena /l/ s /o/ na kraju rijei ili sloga (pisal/pisao,
govoril/govorio)
veinom gubljenje fonema /h/ (ou, ajde)
naglasak pomaknut s posljednjeg sloga, nenaglaene duine i
drugo.
izjednaivanje DLI mnoine (enama)
metateza vse>sve
velik broj turcizama
tokavsko, kajkavsko i akavsko narjeje su razliiti sustavi.
Npr.
Toga ja nisam mogao vidjeti u njihovim kuama.
Tega ja nisan mogal videt va njihovih kua.
Tega ja v njihovih hiah videti nisem mogel. (Sili 2006:30)
Rijei pakt, takt, akt i fakt e se u tokavskom narjeju
integrirati kao pakat, fakat, takat i akat, isto kao i u akavskom
narjeju, dok e u kajkavskom narjeju one glasiti paket, taket, aket
i faket.
Usp. ak. nokat i kajk. noket.
Nominativ mnoine tih rijei u tokavskom sustavu glasiti paktovi
ili pakti, taktovi ili takti, aktovi ili akti i faktovi ili fakti,
u akavskom pakti, takti, akti i fakti, kao i u kajkavskom narjeju.
(Sili 2006:31)
tokavsko, akavsko i kajkavsko narjeje imaju razliite (jezine)
sustave.
tokavsko narjeje nije osnovica hrvatskog standardnog jezika
cjelinom, nego samo jednim od svojih organski govora.
Svaki se sustav moe podijeliti na podsustave.
Definicija jezika
a) specifino ljudski konvencijom ureen sustav znakova za
sporazumijevanje govorom (govorni) ili pisanom (pisani);
b) govorni organi;
c) svaki sustav znakova pogodan za razumijevanje. (Samardija
2001:283.)
Jezine funkcije
Komunikacijski in
Roman Jakobson u komunikacijskom inu mogu izdvojiti navodi
sljedee imbenike: poiljatelj, poruka, primatelj, kod, kontakt i
kontekst.
Poiljatelj, tj. subjekt, kako bi priopio poruku, organizira
znakove (kodiranje) koje smatra prepoznatljivim za primatelja, tj.
(za subjekta naslovnika).
Poiljatelji i primatelj moraju imati zajedniki kod i kontakt
(fiziki kanal i psiholoku vezu izmeu poiljatelja i primatelja).
Kada se informacija unosi u poruku takav postupak naziva se
enkodiranje, a njezino iitavanje dekodiranje.
Kontekst moe biti napisani ili izgovoreni tekst koji tono
odreuje smisao pojedine rijei.
POILJATELJ KONTEKST PRIMATELJ
PORUKA
KONTAKT
KOD
Jezini in moe se promatrati sa est naznaenih gledita:
s gledita govornika,
s gledita sluatelja,
s gledita poruke,
s gledita konteksta na koji se odnosi,
s gledita kontakta,
s gledita koda.
Roman Jakobson razlikuje sljedee funkcije jezika:
a) referencijalna funkcija
b) emotivna ili ekspresivna funkcija
c) konativna (apelativna) funkcija
d) fatika funkcija
e) metajezina funkcija
f) poetska funkcija.
Referencijalna f. - Usmjerenost na kontekst oznauje
referencijalnu, denotativnu ili kognitivnu funkciju jezika.
Izraava odnos izmeu poruke i referenta.
Cilj je prenijeti poruku tono, objektivno i uinkovito.
Obiljeja referencijalne poruke su:
objektivnost, jasnoa izraza, upotreba neutralnih jezinih
sredstava, ne sadri emocionalno-ekspresivne elemente, este su
bezline i pasivne konstrukcije i upotreba treega lica.
Npr. Danas je u Mostaru padala kia.
Emotivna ili ekspresivna f. - Emotivna funkcija jezika usmjerena
je na poiljatelja poruke. Cilj je izraavanje govornikova stava
prema onomu o emu govori.
Ta se funkcija najee izraava uzvicima. Koritenjem uzvika daje se
odreena boja naim iskazima na glasovnoj, gramatikoj i leksikoj
razini.
Takoer, za tu funkciju karakteristino je i duljenje vokala, 1.
lice jednine i sl.
Toliko sam sretna da bih mogla pjevati na sav glas.
Svi ti uliziki, sitniavi prijekori potpuno me izluuju.
Da-aa-aj, ma-maa! Dii-i-ivno je!
Joj, joj! Hm, hm
Ba mi idu na ivce te ruerde! (Katni-Bakari 1999:2)
Konativna (apelativna) f. - U takvim sluajevima komunikacija, po
pravilu, ima za cilj da na neki nain djeluje na primaoca, da
apelira na njegova osjeanja ili misli i da izazove odreenu
reakciju. U verbalnoj poruci njena su tipina sredstva vokativ,
drugo lice jednine ili mnoine, i naroito, imperativ:
Zatvorite prozor, djevojko!
Fatika f. - Fatika funkcija usmjerena je na kontakt, odnosno na
kanal.
Cilj je odravanje komunikacije.
Koristi se u svakodnevnoj komunikaciji, pri emu nije primaran
cilj prenijeti odreene informacije, ve odravanje komunikacije.
Npr.
Kako ste?/Kako si?
Halo, uje li me? provjera ispravnosti kanala
Slua li? - Privlaenje produljene pozornosti.
U dramskom dijalogu:
E! ree mladi. E! ree djevojka.
E pa evo nas ree on. Evo nas ree ona - A! Pa da! ree on.
(Jakobson 1966:293)
Metajezina f. - U modernoj logici postoji razlika izmeu dviju
jezinih razina: jezika predmeta i jezika o jeziku (metajezika).
Kad god poiljatelj i primatelj trebaju provjeriti upotrebljavaju
li isti kod, govor se usmjeruje na kod i tako se ostvaruje
metajezina funkcija jezika (tzv. glosarska funkcija).
Primjerice:
Primatelj: Ne razumije to eli rei.,
poiljatelj: Zna li to elim rei? elim upoznati onu ribu!,
primatelj: Kakvu ribu? Ne razumijem.,
poiljatelj: Svata! Pa riba je, ovjee, lijepa djevojka! (ego
2005:18)
Poetska f. - Poetska (estetska) funkcija definirana je kao
usmjerenost poruke na samu sebe, pri emu poruka prestaje biti
sredstvo openje i postaje njegov cilj. (Katni-Bakari 1999:3)
Funkcija je karakteristina za knjievnoumjetnike tekstove.
Javlja se jo u: razgovornom stilu, u novinarsko-publicistikom
stilu, zatim u reklama i sl.
- Epska poezija ukljuuje u znatnoj mjeri referencijalnu funkciju
jezika, a lirska je poezija tijesno povezana s emotivnom
funkcijom.
Ludika f. - To je funkcija igre.
U raznim stilovima.
Javlja se u pismenoj ili usmenoj formi.
Raslojavanje jezika
Jezik se sastoji od niza faktora te se sukladno tome moe
dijeliti na funkcionalne varijante, tj. funkcionalne stilove.
Takav proces naziva se raslojavanje.
Izostavljen proces objedinjavanja varijanti.
Raslojavanje moe biti:
a) socijalno
b) teritorijalno
c) individualno
d) funkcionalno-stilsko. (Radovanovi, 1986.)
Socijalno - Socijalno raslojavanje jezika podrazumijeva
istraivanje govornih uloga pojedinaca, koje su direktno u vezi sa
brojem njegovih socijalnih uloga. Ukupan broj govornih uloga ine
govorni repertoar jedne osobe; naravno, nemaju svi iste govorne
repertoare. (Katni-Bakari 1999:19)
Opreka zamjenica ti/vi pokazuje odnos izmeu sugovornika
komunikacijskoga ina.
Zamjenice imaju oznaku moi i solidarnosti, to znai da uzajamna
upotreba ti- forme oznaava solidarnost sudionika u dijalogu, dok
vi/ti odnos, tj. odnos nereciprociteta, snano signalizira razliku u
statusu sugovornika, nadmo jednog i podinjenost drugog.
(Katni-Bakari 1999:19)
Teritorijalno - Takva vrsta jezinog raslojavanja podrazumijeva
uporabu razliitih dijalekata nekoga jezika i njegovih
varijanti.
Dijalektologija prouava dijalekte. Sociolingvistika prouava
uporabu tzv. urbanih dijalekata, koji su karakteristini za vee
gradske sredine.
Npr. U Sarajevu a ima? a ba? U Mostaru e si? Majke ti. i sl.
Zastupljenost takvih u knjievnoumjetnikom i
novinarsko-publicistikom stilu moe imati sljedee funkcije:
a) Govorna karakterizacija likova;
b) Izraavanje autorove privrenosti odreenom dijalektu, njegova
tenja za promjenom statusa toga dijalekta ili za njegovim ouvanjem,
obrnuto; elja za pokazivanjem niskoga statusa nekoga dijalekta,
ismijavanje onih koji ga upotrebljavaju u sutini, to je
politika/ideoloka funkcija;
c) Dijalekt u knjievnosti ili publicistici predstavlja
svojevrstan postupak oneobiavanja (zaudnosti), to je za stilistiku
i najzanimljivija funkcija.
d) Mogua je i kombinacija svih ovih faktora (usporedi npr..
Krleinu upotrebu kajkavtine).
(Katni-Bakari 1999:21)
Individualno - Naziva se jo idiostil.
Individualni stil podrazumijeva ukupnost jezinoga ponaanja,
kompletan jeziki repertoar nekoga pojedinca. Ve tempo govora, boja
glasa, specifinost glasovnih realizacija pojedini fonema, repertoar
intonacijskih tipova mogu posluiti kao prepoznatljive crte nekog
idiostila. Sline specifinosti mogu se odrediti i na drugim jezinim
nivoima, to sve ini ukupnost toga individualnoga stila.
(Katni-Bakari 1999:22)
Funkcionalno - Uoavanje razliitih funkcija stilova koja su
povezana s razliitim sferama jezika spominje se ve u staroj
Grkoj.
Antiki retoriari.
Praki krug osniva toga stila.
Tipologija
Globalni i pojedinani stilovi.Osnovana klasifikacija je na
globalne i pojedinane stilove.
Globalna podjela ukljuuje funkcionalno stilsku klasifikaciju,
anrovsku klasifikaciju, emocionalno-ekspresivnu klasifikaciju i sl.
To je To je klasifikacija klasifikacija.
Pojedinana se zove jo i izdiferencirana klasifikacija. Ona
oznaava jedan pristup u razvrstavanju stilova na temelju anrovske
pripadnosti, stilske markiranosti i sl.
Funkcionalni stilovi
1. KNJIEVNOUMJETNIKI
2. PUBLICISTIKI
3. ZNANSTVENI
4. ADMINISTRATIVNI
5. RAZGOVORNI.
Meustil - Branko Toovi uz pet stilova navodi i esti meustil.
Rije je o scenaristikom, esejistikom, reklamni, memoarski,
oratorski i epistolarni stil.
Pod terminom meustil Toovi oznaava one stilove koji imaju
karakteristike dvaju ili vie stilova.
ZNANSTVENI STIL
Tzv.specijalni stil.
Pismena i usmena froma.
Pripada skupni tzv. specijalnih stilova, tj. onih stilova koji
imaju odreenu uu, specijalnu sferu upotrebe. (Katni-Bakari
1999:2)
Jezine funkcije znanstvenoga stila
referencijalna funkcija donoenje novih informacija;
konativna funkcija (uvjeravanja i argumenata);
katkad i ekspresivna funkcija;
metajezina funkcija (zastupljenost definicija);
fatika funkcija.
Na temelju formalnih kriterija u prolosti se tvrdilo da je
znanstveni stil izrazito monoloki.
Meutim, treba uzeti u obzir da je znanstveni tekst predstavlja
primjer intertekstualnosti, iz ega proizlazi da je on izrazito
dijaloko stil.
Intertekstualnosti dijaloki stil.
Primjeri intertekstualnosti su: navodnici, citati,
parafraziranje, popis koritene literature, pisanje biljeki itd.
Obiljeja znanstvenoga stila:jasnoa, jednostavnost, ekonominost,
odmjerenost, konciznost, koherentnost, objektivnost znanstvenog
sadraja, strogoa i racionalnost.
Karakteristika znanstvenog stila su i definicije, biljeke, esta
uporaba pasiva, citati itd.
Znanstvenik pie dobro i lijepo ako pie logino, jasno i tono.
(Musi 2006:89)
AUTOR ZNANSTVENIH TEKSTOVA TREBAO BI PAZITI:
primjernost teksta (itatelju, prigodi, djelu u kojemu se
objavljuje)
ujednaenost (pri uporabi naziva, jezinu ujednaenost, ujednaenost
pri uporabi brojeva, kratica, simbola itd.)
uravnoteenost meu dijelovima teksta
usustavljenost i povezanost svih dijelova teksta
kratkou, ali koja nije na tetu korisnih podataka
zanimljivost i ivost u izraavanju, koliko je to mogue. (A. Frani
2006:279-280)
Ustrojstvo znanstvenog teksta -
Model: tvrdnja odnos prema tvrdnji (poricanje, dokazivanje,
zakljuivanje na temelju tvrdnje, nain ostvarivanja tvrdnje
itd.).
Svako se od tih naela moe ostvariti i na razini reenice i na
razini teksta.
Znanstvena rije (naziv), pa i znanstvena reenica, i dio
znanstvenoga teksta ne smiju izgubiti smisao izvaeni iz svoga
konteksta. Oni moraju znaiti isto i u kontekstu i izvan njega. (A.
Frani 2006:280)
Povezivanje sadraja na razini reenice - Veznici (ako, kad, iako,
premda, tako da, da, tko, to, koji itd.) povezuju sadraj na razini
reenice.
Povezivanja sadraja na razini teksta - Dok line zamjenice (npr.
on, ona, ono, oni, one, ona); posvojne zamjenice (naelno njegov,
njezin i njihov); pokazne zamjenice (najee taj, onaj, takav, onakav
i sl.); prilozi (naelno tamo, tuda, kamo, kuda, gdje, tada, tu,
onuda i sl.); estice (meutim, pak, ipak itd.) i frazne konstrukcije
tipa (pri tome, s obzirom na to, u skladu s tim, u vezi (svezi) s
tim, slino tomu, u skladu s takvim shvaanjem, na slian nain,
nasuprot tomu, neovisno o tome i sl.) povezuju sadraj na razini
teksta.
KONKRETNO APSTRAKTNO
Definicija: Apstrakcija je misaono oduzimanje nekih (nebitnih)
obiljeja predmeta, da bi se tako izdvojila neka bitna, postojana,
zakonita obiljeja. (Simeon 1969:98).
Dakle, pod apstrakcijom mislimo na neto to je uopeno, openito.
Samim time jedna te ista rije moe imati isto znaenje: konkretno ako
se odnosi na samo na jedan stvarni predmet, pojavu ili stanje;
apstraktno ako se odnosi na vie stvarnih predmeta, pojava ili
stanja, odnosno na stvarne predmete, pojave ili stanja iste
vrste.
Ovaj je ovjek bie koje misli. imenica ovjek ima konkretno
znaenje
ovjek je bie koje misli.
Konkretne i apstraktne jezine kategorije
U znanstvenom stilu prevagu nad fonologijom (osobito
intonacijom) i morfologijom imaju leksik (rijei) i sintaksa.
Konkretnost se gramatike kategorije utvruje kontekstom.
Konkretno dominira aktivna lica prvo i drugo lc. Jednine i
mnoine, a u apstraktnoj pasivna lica kao vriocu radnje (tree l.
jednine i mnoine).
Gramatike kategorije
Zahtjeva se oblik koji je najneutralniji, tzv. svevremenski,
izvanvremenski, bezvremenski i sl. prezent.
Njime se oznaava logika bezvremenost. Osim svevremenskog
prezenta tj. izvanvremenskog prezenta upotrebljava se jo
izvanvremenski futur, infinitiv i nesvreni glagolski oblici.
U znanstvenom stilu kao vrilac glagolske radnje naelno se
pojavljuje tree lice.
Tree lice jednine ee, mnoine rjee.
U znanstvenom stilu e se pojaviti i prvo lice mnoine, ali ne u
liku osobe koja svoj govor spaja s onima uime kojih govori, nego u
liku osobe koja govori, tj. u liku autora govora o predmetu o
kojemu je rije. Npr.
Prvom zakljuku da je Krlea nepravedan prema svojim ranim dramama
moemo dodati tvrdnju da vremenska udaljenost ne zajamuje nepristran
sud, pogotovo kada se autor osvre na neku svoju prolu fazu. (Sili
2006:47)
Glagolski oblici kojima se iskazuje subjektivni stav
-kondicional (Da mu daju, kopao bi i sutra); optativ (Kopao, da
Bog da, i sutra);
-imperativ (Uzmi motiku i kopaj). Npr.
Pojedine pasae eseja o Dobroviu, na primjer, teksta nastalog
desetak godina prije Krleina prvog romana, mogle bi se eksperiment
bi bio zanimljiv interpolirati u pripovjedni tekst Povratka, na
mjestima gdje je Filip razmilja o svojim likovima projektima. (Sili
2006:48)
-infinitiv - Neutralan nain izraavanja.
Pogodan je za iskazivanje odnosa prema sadraju poruke. Npr.
Dobro je sjetiti se ovdje programske izreke Paula Kleea koji kae
da umjetnost ne reproducira ono to se vidi, nego postie da stvari
postaju vidljive. ()
Usp. Dobro je (dobro bi bilo) da se sjetimo ().
Nijedno konkretno infinitivno znaenje (koje je uvjetovano
kontekstom) u znanstvenom stilu nee imati mjesta. Npr.
Kucati! ili Usuditi se rei da on to ne zna!
Takvi e infinitivi, kao i sva emocionalna ekspresivna sredstva
imati mjesto u knjievnoumjetnikom ili razgovornom stilu.
Glagoli umjesto glagolskih imenica
Na taj nain doprinosi se jasnoi i odreenosti u znanstvenom
stilu. Npr.
NE -
DA
vriti komunikaciju komunicirati
provesti istraivanja
istraiti
izvriti analizu analizirati.
Metafore u zn.stilu - Metafore koje su to prestale biti.
Suhe metafore.
Moramo odmah rei da u znanstvenom stilu ima metafora, ali
demetaforiziranih, metafora koje su to prestale biti izgubivi
ekspresivnost svoga znaenja Evo nekih: Npr. list papira, rep
zrakoplova, krilo zrakoplova, utroba broda, glava motora, noge
stola, crkvena laa i sl. (Sili 2006:60)
Klasifikacija znanstvenoga stila
strogo znanstveni funkcionalni podstil (akademski);
znanstveni popularni podstil.
pedagoki podstil.
Prema Tooviu tri podstila:
A) strogo nauni (akademski)
B) nauno udbeniki
C) nauno-popularni podstil (Toovi 2002:266)
Tipini predstavnik znanstvenoga stila je strogo nauni
podstil.
Odreen broj ljudi, ekspertima.
Dobar uzorak predstavlja A. Einstein teorija relativiteta:
Specijalna teorija relativiteta
Opa teorija relativiteta. (Toovi 2002:266-267)
Obiljeja podstilova
Pedagokim podstilom se piu ili bi se trebali pisati svi kolski
udbenici, a znanstveno popularnim podstilom piu se razliita djela o
odreenom znanstvenom podruju namijenjen laicima (primjerice neki
popularni prirunik iz psihologije, prirunici o raunalima za
neznalice i sl.).
Dakle, njihova uloga je da se populariziraju znanstvena
postignua. Osim toga tim stilom piu se lanci, broure i lanci;
znanstveno-popularne televizijske i radijske emisije.
Strogo znanstveni podstil
Profesionalcima za odreeno podruje, oblast.
Razliiti nazivi (nauni stil, nauno-tehnoloki stil, nauni jezik,
jezik nauka, stil naunih radova i sl.). (Toovi 2002:266)
Posjeduje svu znanstvenu aparaturu (citate, biljeke,
literaturu).
Citati ima ilustrativnu ulogu u stvaranju znanstvenoga teksta.
(Katni-Bakari 1999:28)
Uloga citata
A) citat signalizira da je rije o naunom tekstu i da njegov
autor potuje formalne okvire toga teksta i stila; u tom smislu
njegova je funkcija i autoreferencijalna (nauni tekst ukazuje ba
samoga sebe kao nauni tekst);
B) citat treba potvrditi neku autorovu misao, ilustrirati je,
ili pak pokazati stav sa kojim se autor ne slae - citiranje uvijek
podrazumijeva vrijednosni (odnosno relacioni) sud prema faktikom
sadraju samoga teksta citata (Bakari 1996:150):
C) konano, citat uvijek uoljivo pokazuje dijaloginost i
intertekstualnost naunog teksta; on uvijek pokazuje upuenost na
Drugoga; na Drugo, ali istovremeno postaje i dio novoga teksta, u
kojem uspostavlja nove odnose.
(Katni-Bakari 1999:28)
U strogo znanstvenom podstilu dosljednije se potuju ili bi se
barem trebale potivati sve zakonitosti znanstvenog stila; a za
razliku od njih znanstveno-popularni i pedagoki podstil blii je
ostalim funkcionalnim stilovima, osobito publicistikom.
(A. Frani 2006:281)
Danas su vijadukati premostili vrletne usjeke, tuneli otvorili
utrobu i najveih planina, mostovi povezali otoke s kopnom, a kanali
presjekli najvee prepreke. (Kalogjera 1999:45)
U navedenom primjeru imamo metaforu, personifikaciju primjerenu
vie knjievnoumjetnikom, a ne pedagokom funkcionalnom stilu.
(A. Frani 2006:281)
Znanstveni podstilovi
Strogo znanstveni podstil
Namijenjen:
Profesionalcima za odreeno podruje, oblast.
Razliiti nazivi (nauni stil, nauno-tehnoloki stil, nauni jezik,
jezik nauka, stil naunih radova i sl.). (Toovi 2002:266)
Posjeduje svu znanstvenu aparaturu (citate, biljeke,
literaturu).
Citati ima ilustrativnu ulogu u stvaranju znanstvenoga teksta.
(Katni-Bakari 1999:28)
Pravila navoenja citata.
Razvoj znanstvenoga stila
Princip IMARD.
Introduction Uvod; M Metode; R Rezultate; D Diskusija.
Koje se pitanje (problem) prouavao? Odgovor daje Uvod. Koji je
problem prouavan? Odgovori su Metode. Kakvi su Rezultati? Odgovori
su Rezultati. ta ti rezultati znae? Odgovor je Diskusija."
(Katni-Bakari 1999:28)
Znanstveni stil s obzirom na tip znanosti.
Ikoniki znakovi
Verbalna sredstva.
Ikoniki znakovi.
Primjerice, grafikon, tabele, crtei, fotografije, ultrazvuni
snimci i sl.
Sve to u funkciji je preglednosti, loginosti, preciznosti, kojoj
nauka mora teiti, a ujedno tvori ukupnost crta koje ine nauni stil.
(Katni-Bakari 1999:28)
Saeci
Na poetku ili na kraju teksta.
Na jednom svjetskom jeziku.
Prua osnovne informacije o sadraju radu i osnovnim
zakljucima.
Pie se u 3. licu ili u bezlinim i pasivnim konstrukcijama.
U pravilu nema citata.
Kljune rijei.
anrovi strogo znanstvenog podstila
znanstveni rad, izvorni znanstveni rad, pregledni lanak,
monografija, referat, recenzija, doktorat, magistarski rad,
diplomski i seminarski rad.
Posebni anrovi toga podstila su enciklopedijski (lanci i
natuknice).
ANROVI/USMENA REALIZACIJA
Usmeno predavanje, izlaganje na znanstvenom kongresu, znanstvene
diskusija, obrana doktorata ili magistarskoga rada i sl.
Stilske specifinosti.
Pauze, oklijevanje, potapalice, ponavljanje, gubljenje toka
misli, digresije itd.
Jezina sredstva za izkazivanje sumnje i negodovanje
(a) leksika sredstva: glagoli koji imaju semantiku neslaganja i
sumnje u vjerodostojnost tvrdnje (sumnjam, ne slaem se, pitam
se...); rijece za negaciju (ne); intenzifikatori i modalne rijei
(sigurno, nipoto, teko da se moe..., apsolutno, donekle...);
(b) leksiko-sintaktika sredstva (fraze i reenice koje su ve
postale ablonizirane i mogu se smatrati propozicionalim konektorima
ovoga anra): koliko ja znam, prema mojim istraivanjima, bojim se da
se ne moe prihvatiti, vjerujem da nema osnove za takvo tumaenje i
sl.
Ali (meutim) konektori koji povezuju dva suprotna iskaza.
(Katni-Bakari 1999:29)
referat i lanak
Obiljeja su: preciznost, u potpunosti potuje pravopisnu,
gramatiku i leksiku normu hrvatskoga jezika. (A. Frani
2006:281)
Treba razlikovati sljedee faze:
odreivanje teme
izradba osnovnog kostura
pisanje referata odnosno sastavljanje
sastavljanje popisa literature
itanje, provjera, lektoriranje itavoga referata odnosno lanka.
(V. A. Frani 2006:282)
Struktura znanstvenog ili strunog lanka
uvod
razradba
zakljuak
* literatura.
Na poetku znanstvenog lanka treba se nalaziti: nacrt na
hrvatskom jeziku, a na kraju saetak na stranom jeziku i kljuni
pojmovi na hrvatskom i stranom jeziku. (A. Frani 2006:283)
STUDENTSKI REFERATI
Moraju imati:
naslovnu stranicu
uvod u kojem se odreuje tema
glavni dio, razradbu teme
zakljuak
literaturu
i priloge ako postoje.
Studentski referati trebali bi biti pisani strogo znanstvenim
ili barem pedagokim podstilom.
STUDENTSKI SEMINARI
naslovnu stranicu
sadraj/kazalo
uvod
glavni dio
zakljuak
literaturu
i priloge ako postoje.
Recenzija
Recenzija je pismeni kritiki prikaz, odnosno ocjena umjetnikoga
ili znanstvenoga djela kojom recenzent vrednuje rezultate tueg
djela. (Musi 2006:64)
Prirunici, studije, lanci, udbenici, knjievna ili druga pisana
djela.
Recenzija se pie znanstvenim funkcionalnim stilom uz neke
elemente administrativnoga funkcionalnoga stila (kliejiziranost
izraza). (A. Frani 2006:288)
KLASIFIKACIJA RADOVA
izvorni znanstveni lanak,
prethodno priopenje,
struni rad,
pregledni rad.
VRSTE RECENZIJE
obostrana (recenzent ne zna tko je autor lanka, a autor lanka ne
zna tko je recenzent);
jednostrano anonimna (recenzent zna tko je autor, ali autor ne
zna tko je recenzent);
ili potpisna (autor potpisuje lanak koji se daje na recenziju, a
recenzent potpisuje svoju recenziju).
(A. Frani 2006:289)
URUAK
Nazivi:
izruak,
uruak. (A. Frani 2006:290)
Uruak se na znanstvenim i strunim skupovima nudi sluateljima
kako bi lake pratili usmeno izlaganje predavaa.
Sadrava:
osnovne teze izlaganja
i najzanimljivije primjere.
Izgled uruka
ime i prezime izlagaa
adresu ustanove u kojoj je izlaga zaposlen ili koju izlaga
zastupa
elektroniku adresu
naziv skupa na kojem je izlaganje odrano
datum i odravanje skupa
naslov izlaganja. (A. Frani 2006:290)
Znanstveno-popularnim podstilom piu se djela o odreenom
znanstvenom podruju namijenjena laicima. Primjerice,
Popularna psihologija, praktini prirunik za kuhanje, prirunik za
nastavnike.
populariziranje znanstvenih postignua. Tim podstilom piu se
i:
lanci, broure i lanci; znanstveno-popularne televizijske i
radijske emisije.
S jedne strane tei k jasnoi, jednostavnou i razumljivou te
privlaenjem pozornosti, a s druge strane je usmjeren za preciznou i
strunou.
(V. A. Frani 2006:281)
supostojanje osobina znanstvenog i publicistikog stila.
pedagoki podstil
Svi kolski udbenici.
Namijenjen je uenicima.
Razlikovanje stila udbenika/ uvoenje metajezika odreene
znanosti.
anrovi
Udbenici, prirunici, skripta, predavanja (u usmenoj i pismenoj
formi).
Usmena realizacija
Elementi usmenoga izlaganja:
(a) "neleksika glasovna umetanja" tipa mmm ili hm ili aa koje su
zapravo pauze, ispunjene glasovima, a signaliziraju oklijevanje
govornikovo u izboru narednih jezinih elemenata;
(b) potapalice (ovaj, onaj, je li, pa, vidite...), ija je
funkcija slina prethodnoj;
(c) ponavljanje segmenata, ponavljanje fraza, rijei, razbijanje
reenine strukture (naruavanje koordinacija subjekta i predikata),
mijeanje konstrukcije (zapoinjanje iskaz jednim tipom konstrukcije,
a dovravanje drugom), digresija i slino, to je sve posljedica
spontanoga govorenja, trenutnih gubitka koncentracije, a ponekad i
indisponiranost govornika. (Katni-Bakari 1999:30)
Sredstva uvjeravanja
Retoriko pitanje. Npr.
to je to zapravo ekologija i kako se moe definirati?
Ovdje imate estice koje su zanimljive... 2. lice uopenom znaenju
itd.
Skretanje s predavanja. (Katni-Bakari 1999:30)
