POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKAKRO, 4. SEM.

Periodizacija hrvatskog književnog jezikaDalibor Brozović, 1978. podijelio je hrv. jezik na 2 razdoblja u svojoj knjizi «Hrvatska književnost u europskom kontekstu»:

Predstandardno (9. – druge pol. 18. st.) * dijeli se na 3 podrazdoblja Standardno (druga pol. 18. st. – 20. st.) * dijeli se na 3 podrazdoblja

PREDSTANDARDNO RAZDOBLJE

1. razdoblje od 9. do kraja 15. st. (3 faze):

1. faza – od 9. do pol. 12 st.

- čakavsko – hrvatskocrkvenoslavenski amalgam ( hrv. redakcija crkvenostsl. s čak. narječjem) jedini je hrvatski pismeni jezik

- glagoljica je jedino pismo- latinicom se piše samo latinski - Kvarner, Istra, Dalmacija

2. faza – pol. 12 st. do kraja 13. st.

- stiže ćirilica (današnja srednja i južna Dalmacija, Dubrovnik, zapadna Hercegovina, Bosna, Slavonija) - čakavština sa smanjenim udjelom hrv.crk.sl. elemenata (prostor uporabe glagoljice)- iz tog razdoblja javljaju se naši najstariji spomenici (Vinodolski zakonik)- štokavština i južna čakavština, s jakim utjecajem sjeveročakavsko – hrvatskocrk.slav.

amalgama (prostor uporabe ćirilice)

3. faza – od 14 st. do kraja 15. st.

- pojavljuje se latinica (širi se u sve hrv. krajeve) - prije 14. st. na lat. su zapisana hrv. vlastita imena (osobna i zemljopisna) ili citirane riječi u inojezičnim,

uglavnom lat. tekstovima- glagoljica postupno dobiva pokrajinsko značenje (priobalje, Istra)- (najstariji latinički tekst: Red i zakon sestara dominikanki u Zadru iz 1345.)

2 posljedice: - glagoljica gubi priliku da postane općehrvatsko pismo- čakavski – hrvatskocrkvenoslavenski amalgam neće postati hrvatski standardni jezik

Problem čak. – hrv.crk.sl. amalgama kao budućega hrvatsko standardnog jezika – RIJEŠEN! Latinica je postala dominantno pismo zato što se u hrvatskim zemljama već upotrebljavala za latinski i talijanski jezik. Koegzistiraju tri pisma, ali latinica se mora učiti zbog latinskog jezika, a hrvatski se može pisati na sva tri pisma.

1

2. razdoblje, 16. st.: - nastanak i razvoj pokrajinskih književnosti - problemi: izbor između čakavskog i štokavskog književnog jezika izbor između latinice i zapadne ćirilice- javlja se kajkavski književni jezik- nastaju 2 teritorijalna kompleksa: sjeverozapadni (kajkavski – sjevernočakavski) – glagoljica postaje rubno pismo jugoistočni (štokavski – južnočakavski) – izbor narječja za temelj pisanom jeziku (štokavsko ili čakavsko); izbor pisma – latinica ili zapadna ćirilica (NIJE RIJEŠENO!) * u oba pitanja vlada ravnoteža!

3. razdoblje – 17. – prv. pol. 18. st. - jugoistočni (južnočakavsko – štokavski) kompleks:

izbor narječja – štokavština (čakavšt. se više ne javlja kao pisani jez. sve do poč. 20. st.)izbor pisma – latinica (bosanskohercegovački franjevci)

- novi problemi: ikavština ili ijekavština? NIJE RIJEŠENO! koji tip štokavske osnovice u pismenom jeziku? RIJEŠENO!- JUGOISTOK: bosanski novoštokavski razgovorni i pismeni jezik- (novoštokavski govori gube bitku)- «Biblija» Bartola Kašića – ijekavska štokavština (uzor bosanski novoštokav. razg. jezik)- franjevci – teže prema ikavštini

- sjeverozapadni (kajkavsko – sjevernočakavski) kompleks: - latinična i glagoljična čakavska pismenost- glagoljična hrvatskocrkvenoslavenska pismenost- kajkavski književni jezik postaje polifunkcionalan- kajkavsko – čakavska (hibridna) pismenost «ozaljskog kruga» (zrinsko – frankopansko –vitezovićevskog

tipa)

STANDARDNO RAZDOBLJE

4. razdoblje: druga pol. 18. st. do hrvatskog narodnog preporoda

- jugoistočni kompleks: - novoštokavski pismeni jezik u procesu standardizacije, bez jedinstvene grafije- 2 latinične grafije: slavonska (ly => lj; mađarski) dalmatinska (gn => nj; talijanski)- ikavština ili ijekavština? – tezulja naginje u korist ijekavštine! NIJE RIJEŠENO ! - 3 slabe točke: (orto)grafijska neujednačenost, pitanje novoštokavske deklinacije, šćakavizam ili

štakavizam? – prve dvije točke NISU RIJEŠENE ! - šćakavizam ili štakavizam? – RIJEŠENO u korist štakavizma (svi hrvatski štakavski govori, ikavski i

ijekavski jesu novoštokavski; štakavski su govori međusobno sličniji)2

- šćakavci unose u jezik štakavizme (obrnuto nikada!)- čakavci i kajkavci osvrću se na štokavsku pismenost (obrnuto nikada!)- novoštokavski pismeni jezik – 1. hrvatski iznadregionalni pismeni jezik nakon hrvatskocrkvenoslavenskog

jezika

- sjeverozapadni kompleks: - kajkavski pismeni jezik u procesu standardizacije, grafija prilično sređena, gramatička norma također,

integracija hibridnog jezika, utjecaj jugoistočnog kompleksa sa slavonske strane

- 5. razdoblje – hrvatski narodni preporod – do kraja 19. st.- napuštanje kajkavskog književnog jezika- unificiranje grafije u doba hrvatskog narodnog preporoda – RIJEŠENO ! - uklonjeno ikavsko – ijekavsko dvojstvo - novi problemi: morfonološki ili fonološki pravopis? (RIJEŠENO u korist fonološ. načela) starija ili novoštokavska deklinacija? (RIJEŠENO u korist novošto. dekl.)

- 1561. Hrvati nemaju prirodan tijek razvoja glagoljičnih tekstova- hrvatska redakcija staroslavenskog jezika 11. st. – Brozovićev brevijar 1561.- Jedan od najstarijih hrvatskih spomenika – Vinodolski zakonik- VVISSASCLAVO – krstionica kneza Višeslava 8./9. st., čuva se u Splitu MHAS- TREPIMERO - Natpis kneza Trpimira, MHAS- BRANIMIRO - Natpis kneza Branimira (Šopot – Branimiro)- jedini cjeloviti tekst je Bašćanska ploča no ona je na hrv. redakciji stsl. jezika

- najstariji lat. spomenici gdje se bilježi ime i prezime uklesani su u kamenu (na kamenu se pisalo zbog štednje – pergamena je jako skupa)

- crkveni tekstovi su na prvom mjestu

HRVATSKI LATINIČNI SPOMENICI NA LATINSKOM JEZIKU:

KRSTIONICA KNEZA VIŠESLAVA VVISSASCLAVO ( 8./9.) ,kameni spomenik, na latinskom jeziku zapisano ime kneza Višeslava, (Ljudevit Gaj prvi uredio GRAFIJU), hrvatski pleter na križu – tradicijski element* najstariji epigrafski spomenici čuvaju se u Splitu u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu

NAPIS KNEZA TRPIMIRA lat. TREPIMERO – Rižnice kod Solina, na latinskom jeziku ime kneza Trpimira, ima oblutaka na rubovima, 9. st., »Pro duce Trepime[ro]« (»Za kneza Trpimira«)

NATPIS KNEZA BRANIMIRA lat. BRANIMIRO (Šopot kod Benkovca) lat. tekst s hrv. imenom (Branimiro), 9. st., spominje se hrv. ime: cruatorv(m)

3

NATPIS KNEZA BRANIMIRA lat. BRANIMIRI (Muć Gornji) – jedini koji se čuva u ZG* Trpimir, Branimir i Višeslav – najstarija hrvatska imena su na –slav i –mir.

NATPIS KNEZA MUNCIMIRA lat. MUNCIMYR (9. st.) (Uzdolje kod Knina)

NATPIS KRALJA DRŽISLAVA lat. DIRZISCLV (10. st.) (Kapitul, okolica Knina), dux hroatorum – hrvatsko ime, sastoji se od niza fragmenata

NADGROBNI NATPIS KRALJICE JELENE, Split, dinastija Trpimirovića (Mihovih, Stjepan, Jelena)

NATPIS ŽUPANA GODEČAJA (11. st.) (pronađeno u Ninu – tamo je najstarija hrvatskacrkva Sv. Križa), čuva se u Zadru

HRVATSKI GLAGOLJIČNI SPOMENICI NA HRV. REDAKCIJI STSL. JEZIKA:

KLOČEV GLAGOLJAŠ – pisan na pergameni 11 st. stariji od BP, nazvan prema grofu Clotzu koji je bio čuvar tog teksta u 19. st., po nekima ulazi u starohrvatskocrkv. tekstove, najstariji hrvatski glagoljaški spomenik koji je nastao na hrvatskom terenu, mislili su Hrvati da je to autogram (originalni tekst) sv. Jeronima (govorili papi da je on smislio glagoljicu), sv. Jeronim se uvijek pojavljuje s knjigom jer je on preveo Bibliju na vulgatu.

VALUNSKA PLOČA – (Valun na otoku Cresu) starija od BP – 11. st., tekst je dvojezičan: hrvatski – na glagoljici i latinski – na latinici. Spominju se starohrv. imena: baka TÊHA (TJEHOSLAVA, TIHA, TIHOSLAVA), sin – BRATOHNA, unuk – JUNA.

PLOMINSKI NATPIS (11. st.) (Plomin, Istra), poganski bog Silvan, «se je pisъlъ s» (»ovo je posao s«)* najstariji hrvatski glagoljični tekstovi nastaju u Istri i Hrvatskom Primorju

KRČKI NATPIS (11. st.) – »Ovo zida Maj opat i Radonja Rugota, Dobroslav«

BEČKI LISTIĆI (11. – 12. st.) na pergameni, čuva se u Beču, najstariji tekst pisan hrvatskom redakcijom staroslavenskog, liturgijski spomenik

JURANDVORSKI ULOMCI – (11. – 12. st.), 4. ulomka (dijela), crkva Sv. Lucije, Jurandvor,desna pregrada, trebala se zvati jurandvorska, a ne bašćanska ploča, čuvaju se u ZG uHrvatskom povijesnom muzeju, kralj ZVONIMIR, BP posjeduje PRAVILO ZLAT. REDA

PLASTOVSKI ULOMAK – (11. – 12. st.) (blizu Skradina - Plastovo), glagoljica i ćirilica,javljaju se neka «slova» - dijelovi riječi

SUPETARSKI ULOMAK – (11. – 12. st.), prema Sv. Petar u Šumi (Istra), glagoljica i ćirilica,spominje se ime JAKOV (IJÊKOV)

HUMSKI GRAFIT – (12. st.) (Hum, Istra – najstariji i najmanji hrvatski grad), na zidunaslikanom freskama nalazi se glagoljični grafit kojeg je zabilježio pop glagoljaš, istražioBranko Fučić, spominje se ime Martin Kovač, čuva se u crkvi Sv. Jerolima

4

BAŠĆANSKA PLOČA – (Otočac, Lika) lijeva pregrada, hrvatska redakcija staroslavenskog,imena: MARTIN, BESIMIR, PRIBILJ, SV. LUCIJA, KOSMAT, PREBINEŽA, DRŽIHA, 1. spomenik na glagoljici s cjelovitim tekstom, čuva se u HAZU, 13 redaka, 100-tinjak slova, pravilo zlatnoga reza

SENJSKA PLOČA (12. st.) rekonstruirana iz dijelova u cjelinu, «U ime Oca i Sina i Svetoga Duha» smisleno (Branko Fučić), čuva se u Gradskom muzeju u Senju

GRDOSELSKI ULOMAK (12. st.) spominje se svećenik Golob, Istra

VINODOLSKI ZAKONIK (06. 01. 1288.) na čakavštini, po starini 1. iza RUSKE PRAVDE, 2. slavenski, najstariji hrvatski zakonik, glagoljični tekst, sačuvan u starijem prijepisu iz 16. st. u NSK

ISTARSKI RAZVOD (13. i 14. st.) 1285. – 1395. – nastajao u tom razdoblju u NSB,kastarsko – gedoetski poslovi (vod = voditi, razmeđiti), jedan od naših najliterarnijih tekstova(vrlo književnički zapisan), isprepletenost upravnog i neupravnog govora, metatekstualnost i sl., nastao je u 3 jezične verzije: hrvatski, latinski, njemački jezik! (da se ne bi krivotvorile zemljišne knjige, engl. Nije jer je pun frazema i nije egzaktan), originali nisu sačuvani, već samo hrv. glagoljični prijepis iz 16. st.

PRVI VRBNIČKI BREVIJAR – služi liturgiji, najstariji hrvatski rukopisni glagoljički brevijar, pisanje i tiskanje u 2 stupca radi štednje prostora i lakšeg snalaženja, Vatikanski misal ilirico 4 – najstariji hrvatski misal pisan glagoljicom

HRVATSKI ĆIRILIČNI TEKSTOVI *

POVALJSKI PRAG (1184.) (Povlja na Braču) najstariji kameni natpis na ćirilici, čuva se u Splitu, MAS

POVALJSKA LISTINA (1250.) najstariji hrvatski ćirilićni spomenik na pergameni, prijepis još starijeg originala iz 12. st., pronađen na Braču, čuva se u Pučišćima u župnom uredu, nije pisana čistim hrvatskim, više u kombinaciji sa staroslavenskim, čakavskim crkvenoslavenskim

POLJIČKI STATUT (15. st.) utjecaj usmene književnosti, prijepisi iz 16. st., najstariji ćirilični zakon na hrvatskom jeziku, o pravima Poljičke Republike (pismo hrvatska zapadna ćirilica), čuva se u ZG u arhivi HAZU – a na Zrinjevcu

HRVATSKI LATINIČNI TEKSTOVI RED I ZAKON SESTARA DOMINIKANKI U ZADRU (1345.) u širem smislu pravni tekst, pravila o primanju žena u red, čakavske provenijencije s pokojim staroslavenizmom, čakavski književni jezik, najstariji hrvatski latinični tekst, čuva se u samostanu franjevaca na Ksaveru (franjevci trećoredci) u Zagrebu, prebačan iz Zadra

ŠIBENSKA MOLITVA (14. st.) pohvale (laude) Gospi u vidu litanija, 2. po redu najstariji hrvatski latinički tekst, danas u samostanu Sv. Frane u Šibeniku, čakavski jezik na 2 strane

5

CANTILENA PRO SABATHO - čuva se u Budimpeši u svećeničkoj knjižnici, «Pjesma za subotu»

ŽIĆA SV. OTACA (14. st.) čakavski književni jezik, objavljuje Dragica Malić (transkripcija, jezična analiza, 1997. MHS), opis život svetaca, «Opat Anton», čuva se u ZG, arhiva HAZU-a

PRVI VATIKANSKI HRVATSKI MOLITVENIK (14. st.) čuva se u Vatikanskoj knjižnici u Rimu, na slici je neki svetac, manjeg formata, najstariji dubrovački hrvatski književni spomenik (u Dubrovniku većinom talijanski jezik, tek u 16 st. hrvatski štokavski jezik)

Senjska i riječka glagoljička tiskara- zadnja knjiga na hrv. redakciji stsl. jezika – Brozovićev brevijar iz 1561.- istočnoslavenizacija hrvatskih knjiga- 1563. zadnja godina crkvenoslavenske redakcije; nikad se nije prihvatio u crkvi jer nam je posve stran- 22. 2. 1483. «Misal po zakonu rimskoga dvora» - najstarija hrvatska tiskana knjiga; hrv. redakcija stsl jezika, glagoljica, ne zna se gdje je tiskana!- KOLOFON – dio tekstova, najčešće na kraju knjige, govori gdje je i kada je tiskana te koji je autor knjige!- inkunabule = kolijevke, zipke => knjige u povojima- HRVATSKE INKUNABULE – hrvatske knjige u povojima- RH ima ih 9; 6 glagoljičnih i 3 latinične (ćirilićnih nema)

GLAGOLJIČNE INKUNABULE:

1. «MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA» 1971. – napravljen je pretisak. Misal ima njemačko podrijetlo (podrijetlo papira je s njemačkog područja); služi za crkvene potrebe, redakcija hr.cr.sl.

2. «BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA» - lat. brevis = kratko; 1491. je godina izdanja, ne zna se gdje je tiskano, neki smatrali da je tiskan u Kosinju, u Lici.

3. «ISPOVID» 1492. tiskana, ne zna se gdje, nije sačuvana, ali iz posrednih podataka znamo da je postojala

4. «BAROMIĆEV BRAVIJAR» 1493. u Veneciji, Blaž Barumić, krčki redovnik, tiskao je i priredio

5. «SENJSKI MISAL» 1494. u Senju, 1. knjiga tiskana na hrvatskom teritoriju

6. «SPOVID OPĆINA» (opća ispovijed) 1496. u Senju na čakavštini, jedina hrvatska inkunabula koja nije liturgijska, priručnik prilikom svete Ispovijedi.

LATINIČNE INKUNABULE:

1. «MOLITVENIK» 1490. ne zna se gdje, pripada dubrovačkom jezičnom tipu; čuva se u Vatikanu

2. «OFICIJ» (=služba) 1490. ne zna se gdje

3. «LEKCIONAR BERNARDINA SPLIĆANINA» 1495. u Veneciji, najstarija datirana inkunabula,

6

čuva se na Ksaveru kod franjevaca trećoredaca, crkvena tematika

- 1. tiskana knjiga hrv. autora «Posmrtni govor kardinalu Petru Riariju» – autor je biskup Nikola Modruški u Rimu 1474. Pisano na lat. jeziku.- Juraj Šišgorić tiskao u Veneciji 1. tiskanu pjesničku zbirku hrv. autora, na latinskom jeziku «Legiarum carminum libri est» 1477.

Senjska glagoljaška tiskara- gravitirali prema Veneciji- od 1494. do 1508. senjska tiskara (14 godina!)- objavila 7 naslova: - 2 inkunabule (1. Senjski misal i 2. Spovid općina)- 3. knjiga «Naručnik plebanušev» 1507. (plebanuš = župnik)- 4. knjiga «Meštrija od dobra mrtvljenja», priprava za što bolju smrt, prev. s lat. «Ars bene morienti» 1507./1508.- 5. knjiga «Tranzit svetog Jerolima» - životopis Sv. Jeronima- 6. knjiga «Mirakuli slavne deve Marije» (pr. o djevojci bez ruku), ima strukturu bajke => današnje bajke kopija su Marijinih mirakula iz srednjeg vijeka.- 7. knjiga «Senjski korizmenjak» 1508., zbirka krizmenih propovijedi Roberta Caraccoa- voditelj Senjske glagoljaške tiskare: krčki kanonik BLAŽ BAROMIĆ- fizički tiskar: GRGUR SENJANIN- prevoditelji i priređivači: JAKOV BLAŽIOLOVIĆ, SILVESTAR BEDRIČIĆ, PERO JAKOVČIĆ, TOMAS KATRIDARIĆ (poznati iz kolofona; time izlazimo iz srednjovj. anonimnosti)

Riječka glagoljaška škola- od 1530. do 1531.- tiskali 6 naslova; nema inkunabula- voditelj tiskare je biskup modruški, Ugljanin, ŠIMUN KOŽIČIĆ – BENJA- jezik crkvenih knjiga prepun je romanskih izraza- djački jezik – latinski jezik, a latinski – talijanski jezik- želio se rješiti talijanizama to napisao u posveti Tomi Nigeru – trogirski biskup u «Knjižice od Žitja»

1. «Psaltir» 1530. – učenje kroz molitvu, početnica molitve 2. «Oficij rimski» 1530. 3. «Misal hrvaci» 1531.; 250 folija, najopsežnije djelo otisnuto u riječkoj tiskari 4. «Ritual knjižice Krsta» 1531. 5. «Knjižice od žitja rimskih arhijereov i cesarov» 1531.; profil osobe redovnika

- «Od bitja redovničkog knjižice» 1531.

Tiskarstvo u Veneciji- u 20-im godinama 16. st.- najstarija hrvatskoglagoljska početnica «Bukvar» 1527.- 1528. «Misal Pavla Modrušanina»

7

- «Brevijar Nikole Brozovića» 1569. Ćirilične tiskane knjige:

1. «Dubrovački molitvenik» i 2. «Petnaest molitava sv. Brigite» - 1512., ijekavska dubr. štokavština

Tiskarstvo u središnjoj Hrvatskoj (do 17. st.)- do 17-og stoljeća putujuća tiskara u Nedelišću i Varaždinu Ivana Manlijusa- 1574. u Nedelišću (Međimurje): »Opus tripatitum decretum«, Ivana Pergošića => 1. kajkavska tiskana knjiga!-Antun Vramec: «Kronika» u Ljubljani 1578.

«Postila» u Varaždinu 1586.

Hrvatske protenstanske knjige- Urach (Tübingen) tu su tiskane hrvatske protestanske knjige- Regensburg – tiskana samo 1 knjiga- HANS UNGNAD – voditelj tiskare: 28 hrv. protestantskih knjiga 1561. – 1565.; 14 na glagoljici, 8 na ćirilici i 6 na latinici- «Novi testament» - Novi zavjet; 1562. 1. dio, a 2. - 1563. priređivači su Antun Dalmatin i Stipan Konzul Istranin: prijevod NZ. Jezik je kombinacija svih triju narječja.- «Razgovaranje meju papistvu i jednu luteranom«, na latinici, 1. hrv. polemička knjiga 1555.- «Tablu za dicu«, 1561. prva hrvatska protestanska početnica, glagoljica i ćirilica

Istočnoslavenizacija hrvatskih liturgijskih tiskanih knjiga u 17. st.Prevoditelji:

- Rafael Levaković- Mateo Karaman- Matija Sović- Ivan Paštrić

1. tekst istočnoslavenski «Misal rimskij» 1631. – ukrajinska i bjeloruska varijanta hrv. latiničkih tekstova. Vatikan je htio ujediniti sve slavenske jezike i to na ukrajinski i bjeloruski dijalekt, ali da se odreknu vjere

(pravoslavci preuzmu katoličanstvo, ali zadrže jezik!) To se nije dogodilo. Hrvati su tad izgubili vjeru.

Kajkavski, čakavski, hibridni književni jezik*Čakavski književni jezik:- na njemu su naši najstariji tekstovi- najstarije naše narječje- najviše je pravnih tekstova- 1501. Marulić završava «Juditu» - obično se smatra početkom hrvatske književnosti; do tada su anonimni autori, pisana čakavštinom, u predgovoru zahvala začinjavcima - Petar Zoranić – svoju pismenost zahvaljuje popovima glagoljašima- u 16. st. ZLATNO DOBA ČAKAVSKE KNJIŽEVNOSTI (Split, Hvar – Martin Benetović – «Hvarkinja»; Hanibal Lucić – «Jur nijedna nasvit vila»; Petar Hektorović – «Ribanje i ribarsko prigovaranje»; Zadarski kulturni krug – Petar Zoranić, Brne Karnautić – «Smrt Pirama i Tizbe», Juraj Baraković – «Vila slovinka»

8

- u 17. i 18. st. čakavsko narječje UMIRE zbog širenja štokavskog narječja – najekspoziv?- u poč. 20. st. Vladimir Nazor oživljava čakavštinu, uz njega i Drago Gervais, M. Balota...

Kajkavski književni jezik:- iz 16. st. najstariji kajkavski tekstovi- prije toga se pojavljuju elementi u dr. tekstovima, fragmentiran je- Alojz Jembrih – «Čunčićev tekst» - 1521. najstariji kajkavski pravni tekst- Ivan Pergošić preveo s mađarskog «Decretum» 1574. u Nedelišću, najstarija kajkavska tiskana knjiga (vjerojatno ima prethodnik, ali to je u fazi istraživanja!)- Antun Vramec – «Kronika» 1578. u Ljubljani, «Postila» 1586.- njih 2 su pisali na urbanoj kajkavštini- Vramec u «Kronici» unosi čakavske, štokavske i slovenske elemente- u 17. st. ZLATNO DOBA KAJKAVSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA - Kajkavski autori: Nikola Krajačević, Juraj Habdelić, Boltižar Milovec, Matija Magdalenović, Ivan Belostenec - Habdelić – napisao rječnik, u predgovoru «Zercalo marijansko», uvodi neke termine- Zagorske – SZ kajkavske riječi- Majdačke – JZ kajkavske riječi (Jaska i okolica)- Solarske – čakavske riječi- Tukavske – štokavske riječi (bukavci (štokavci) jer imaju česte naveske)- Slovenski – hrvatski kajkavski književni jezik- Kranjski – slovenski jezik- Horvatski – hrvatski čakavski (16. st.), u 19. st. označava kajkavski- Leksikografi: Franjo Sušnik, Andrija Jambrešić, Juraj Mulih, Štefan Fuček

* Juraj Mulih – 1. kajkavac koji je počeo pisati na slavonskoj štokavštini

Hibridni književni jezik- ima elemente sva 3 narječja na leksičkoj razini- KONTAKTNA SINONIMIJA – mješavina sva 3 dijalekta- Hrvatski protestantski pisci: Antun Dalmatin, Stipan Konzul Istranin, popovi glagoljaši, P. Ritter Vitezović, P. Zrinski, F. Krsto Frankopan, Nikola Dešić, Franjo Glavinić ??- Ana Katarina Zrinska – potiču ovaj jezik- 1671. – ta ideja o jeziku «pada u vodu» (pogubljenje Zrinskog i Frankopana)- Ivan Belostanec – vodeća osoba koja je na tome inzistirala u «Gazofilaciju» - rječniku, P. R. Vitezović – također ostavio rječnik (u rukopisu) - SVJESNO JE OBLIKOVAN (normiran), UMJETAN!- jezik Ozaljskog književnog kruga (tako ga je nazvao Josip Vončina)

Štokavski književni jezik

1.) DUBROVNIK- na njemu se pisalo u različitim područjima- najstariji tekstovi na teritoriju Dubrovnika

9

- javlja se pitanje je li čakavica u Dubrovniku utjecala na štokavštinu ili obrnuto; Von der Berk tvrdi da je dubrovački govor bio primarno čakavski pa je štokaviziran- u Ranjininom Zborniku dosta čakavskih elemenata- prije 16. st. nema dokaza dubrovačke književnosti na štokavskom- «Zbornik Nikše Ranjine», «Libro od mnozijeh razloga»- 16. st. ljubavna petrarkistička lirika: Džore Držić, Šiško Menčetić- razvoj dubrovačke književnosti na štokavskom: Marin Držić, Mavro Vetranović, Dominko Zlatarić, Dinko Ranjina. - u 17. st. nastaju najuzornija djela – uzor Ilircima u 19. st. Ivan Gundulić – njegov se jezik uzima za uzor ilirizmu, Junije Palmotić, Ivan Bunić Vučić- 17. st. ZLATNO DOBA ŠTOKAVSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA- u 18. st. dubrovački jezik je novoštokavski hrvatski jezik u rangu s bosančicom i slavonskom književnošću- područje Bosne – franjevci su pisali hrvatskim jezikom kojeg su zvali slovinski, ilirički, bosanski i hrvatski.

- Matija Divković – najpopularniji hrvatsko – bosanski pisac - pisac duhovnih knjiga - pisao staroštokavskim govorom s istočnobosanskim dijalektom i s ijekavsko – ikavskim refleksom jata- pisali jekavsko – ikavski: Pavao Posilović, Ivan Bandulavić, Stjepan Matijević, Ivan Ančić

2.) BIHbosanski franjevci su odigrali ključnu ulogu u standardiziranju hrvatskog knjiž. jezika- u 18. st. na teritoriju BIH prevladao je ikavski štokavski govor- istočnodalmatinski pisci ikavski refleks jata: Filip Grabovac, Andrija Kačić-Miošić - slavonska ikavica: Antun Kanižlić, Matija Antun Relković

3.) DALMACIJA- područje Dalmacije – unutrašnjost – Dalmatinska zagora, granica sa Hercegovinom (čakavština je na otocima i priobalju)- Filip Grabovac – «Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti hrvackoga» - obraća se običnim ljudima- Andrija Kačić-Miošić – «Razgovor ugodni naroda Slovinskoga» - najutjecajnija knjiga u formiranju hrvatskog standarda, pravi narodni brevijar – dobro prihvaćen u puku, s puno zapisa usmenoga blaga, pisan štokavskom ikavicom iz 1756.- F. Grabovac i A. Kačić-Miošić – ne pišu za plemstvo, već za običan puk (seljaci)

4.) SLAVONIJA- područje Slavonije unazađeno zbog Turaka- 1699. – Mir u Srijemskim Karlovcima- zna se o njoj tek od 18. st. – ZLATNO DOBA SLAVONSKE KNJIŽEVNOSTI- Antun Kanižlić – «Kamen pravi smutnje velike» i M. Antun Relković – «Satir iliti divji čovik». Uzor su im Dubrovčani.- dala je puno gramatičara- DODATAK: - stav katoličke crkve u standardizaciji da se katoličanstvo širi prema Istoku; - Bartol Kašić opisuje gramatiku hrv. štokavskog jezika, 1640. «Ritual rimski» (obredi na

10

bosanskoj štokavštini!)- Ivan Bandulović – bos. franjevac, «Pišulje evanđelja» 1613. u Rimu, na bosanskoj (štokavskoj) ikavici - Katolička crkva – želi štokavski jer je najprošireniji, no latinski je bio na 1. mjestu

Povijest hrvatskih gramatika*– Sanda Hamm gramatike od Kašićeve do Gramatike Vjekoslava Babukića. 1836. = PERIOD STARIH HRV. GRAMATIKA !!!

- 1.hrv. gramatika – Bartol Ka š i ć 1604. ( prije 17. st. nema hrv. gramatika! )- 2.gramatika hrv. jezika – Adelio Della Bella 1728.- do tada postoje gramatike na nekom od stranih jezika- od 1728 – 1836. imamo 17 gramatika hrv. jezika ( sa svim izdanjima, 33 gramatike – 9 kajkavskih i 24 štokavske )

Gramatike stranih jezika pisane hrv . jezikom ( 1604. – 1728. ) Jakov Mikalja ( profesor u dubrovačko – isusovačkoj gimnaziji ) - Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinski jezik; Loreto, 1649.

1. gramatika tal. jezika pisana hrv. jezikom dio rječnika Blago jezika slovinskoga jekavsko – ikavska štokavica s čakavskim elementima

Juraj Kani ž li ć - Gramatičko iskazivanje do ruskom jeziku, Tobolsk, 1665. opslavenska gramatika s primjerima iz svih slavenskih jezika hrv. jezik ( rekonstrukcija ) – na nj se upozorava ako odstupa od opslavenskoga sustava Milan Moguš rekonstruirao hrv. gramatiku ( 1985. ) Jezik ozaljskog kruga ( čak. – kajk. – štok. ) jedina takva gramatika! ( autor tog termina je Josip Vončina )

Toma Babi ć - Prima grammaticae institutio pro tyromibus illyricis accomodata, Venecija, 1712. gramatika latinskog jezika pisana hrv. jezikom ikavsko – jekavska štokavica namijenjena onima koji samo poznaju hrv. jezik tumači temeljne gramatičke pojmove u obliku dijaloga između učitelja i učenika

Lovro Š itovi ć Ljubušak - Grammatica latino illyrica, Venecija, 1713. gramatika lat. jezika pisana hrv. jezikom ikavko – jekavska štokavica 1. Dio – deklinacije i konjugacije 2. Dio – sintaksa za početnike 3. Dio – sintaksa za napredne stvara hrv. termine: casus ( kaž ), N – imenujući, G – porađajući, D – dajući, A – osvađući, V – zovući,

Abl – odnosujući

! Zajednička obilježja starih hrv. gramatika !11

pisane lat., tal. ili njem. jezikom ili dvojezikom ( +hrv ) Šime Starčevićeva gramatika ( 1812. ) - prva jednojezična hrv. gramatika potpuni jezični priručnici – sadrže i slovopis, razgovore, pojmovne rječnike opisivanje štokavskog književnog jezika ( ili ozaljski ) jekavsko – ikavske ili ikavsko – jekavske gramatike 3 naglaska ( akut, gravis i cirkumfleks ) – Starčevićeva gramatika opisuje 4 naglaska razdioba imenica prema nastajanju u G. jd. ( lat. model ) nejednak broj padeža u jd. i mn. – Brlićeva gramatika ( 1833. ) prva ima 7 padeža u oba broja množinski padeži – nesinkretizirani nastavci normiranje ablativa – osim Starčevićeve i Brlićeve gramatike nerazlikovanje određenih i neodređenih oblika pridjeva – osim Brlićeve gram. normiranje konjuktiva, optativa i potencijala ( lat. model ) nebilježenje dvojine

PREGLED HRVATSKIH GRAMATIKABartol Kaši ć - Institutionum linguae illyricae libri duo (Osnove/ pravila ilirskoga jezika u dvije knjige), Rim, 1604. prva gramatika hrv. jezika pisana lat. jezikom nastala poticanjem isusovačkog reda i služila misionarima koji danas dolaze u JI Europu štok. – čak. ikavski književni jezik gramatička pravila hrv. jezika prema lat. modelu sastoji se iz 2 knjige : 1 ) glasovi, slova, naglasci, slog i riječ, član i dijalekt, rečenica i ime, sklonidba

imenica, zamjenice, brojevi i pridjevi 2 ) glagoli, prijedlozi, veznici, uzvici, kratka sintaksa 3 naglaska: 1 ) oštri / akut ( ń ) 2 ) teški / gravis ( á ) 3 ) zavinuti / cirkumfleks ( â ) 7 padeža u jd ( N G D A V ABL I ) i 8 padeža u mn. ( N G D A V ABL I L ) imenice – 3 vrste prema nastajanju u G. jd. ( tu tradiciju prekidaju vukovske gramatike od 1899. – 1979.

razlikujući imenice prema rodu

Ardelio Della Bella ( tal. isusovac koji je veći dio svog života proveo u Splitu i Dubrovniku ) – Istruziomi grammaticali della lingua illirica ( Gramatičle pouke o ilirskome jeziku ), Venecija, 172 dio rječnika Dizionacio italiano, latino, illirico pisana tal. jezikom ( namjenjena misionarima u učenju hrv. jezika ) jekavska štokavica ( Dubrovnik, Bosna, čak. elementi ) slovopis, naglasci, sklonidba, sprezanje, nepromijenjive riječi, sintaksa u svemu slijedi Kašića

Bla ž Tadijanovi ć – Svašta po malo iliti kratko složenje imenah i ričih u ilirski njemački jezik , Magdeburg, 1761.

12

prva slavonska gramatika hrv. jezika namijenjena Slavoncima u pruskome zarobljeništvu (sedmogodišnji rat 1756. – 1763. ) u učenju njem. jezika, ali i učenju hrv. jezika sadrži malu hrv. i njem. gramatiku i hrv. – njem. rječnik 1. dio – promjenjive riječi 2. dio – konverzacijske vježbe

Matija Antun Relkovi ć – Nova slavonska i nimačka gramatika ( Neue Slavonisch und Deutsche Grammatik ), Zagreb, 1767.

namijenjena Slavoncima u učenju njem. jezika i Nijemcima u učenju hrv. (slav.) jezika opsežna gramatika (grafija, glasovi, morfologija, sintaksa), tematski hrv.-njem. rječnik, 20 razgovora na „slavonskom“ i njem. jeziku dobre strane: - neka grafijska rješenja - opis kategorije živosti - morfologija imenica - uporaba zamjenica i naglasci

Marijan Lanosovi ć – Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (Novi uvod u slavonski jezik), Osijek, 1778. namijenjena Nijemcima u učenju hrv. jezika zanimljivi fonemski parovi ( berem – perem, biće – piće i dr. )

Josip Jurin – Grammatica Illyricae juventuti latino, italoque sermone instruendae accomodata (Slovkinja slavnoj slovinskoj mladosti, dijačkim, iliričkim, talijanskim izgovorom napravljena), Venecija, 1793. 3 dijela: 1. latinska gramatika pisana hrv. jezikom 2. trojezični lat.- tal.- hrv. rječnik i trojezični pojmovni rječnik 3. hrv. gramatika na tal. jeziku - Osservazioni sopra i casi nomi, pronomi, preposizioni della lingua illirica, detta slava načelno štok. – ikavska gramatika, ali s jekavizmima veliki utjecaj Della Belline gramatike služi za učenje tal., lat. i hrv. jezika

Josip Volti ć - Grammatica illirica, Beč, 1803. u okviru rječnika trojezičnog hrv. – tal. – njem. Ričoslovnika gramatika je kratka: samo morfologija i sintaksa; nije izvorna

Franjo Marija Appendini – Grammatica della lingua Illirica, Dubrovnik, 1808. druga gramatika koju je napisao nehrvat, Talijan, dubrovački profesor služila je strancima za učenje hrv. jezika (pisana tal. jezikom, a hrv. jezik je u kontrastivnom odnosu prema tal. jeziku) naredba guvernera ( ilirskih provincija ) Marmonta: u OŠ nastava na hrv. jeziku, u SŠ na francuskome ili tal. jeziku (Appendini napravio gramatiku za primorski dio Hrvatske)

Š ime Star čević – Nova ričoslovica ilirička, Trst, 1812. Nova ričoslovica iliričko – franceska, Trst, 1812.

13

1. gramatika hrv. jezika pisana isključivo hrv. jezikom ikavska štokavica razlika u odnosu na ranije gramatike – polemične naravi stvara hrv. nazivlje: padanje (padež), prigibanje (im. vrsta), ime samostalno (imenica), ime pridavno (pridjev), zaime (zamjenica), brojorič (broj), vrimenorič (glagol), priričak (prilog), pridstavak (prijedlog), veznik (veznik), međumetak (uzvik) naredba guvernera Marmonta u OŠ nastava na hrv. jeziku ... ( Starčević napravio gramatiku za kontinentalni dio Hrvatske ) četveronaglasni sustav (do tada se eliminirao kratkouzlazni)

Ignjat Alojzije Brli ć – Grammatik der illyrischen Sprache, Ofen, 1833. 1. gramatika koja ima isti broj padeža u jd. i mn. 1. gramatika koja morfološki razlikuje sklonidbu određenih i neodređenih pridjeva Vukovski uzor - L (7. padež), I (6. padež)

Kajkavske gramatike

Antun Rajsp – Nemska gramatika oder Anfangsgründe der deutschen Sprachkunst zum Gebrauchte der Croatischen Jugend in oder Landessprache verfasset, Beč, 1772.

Ivan Vitkovi ć – Gründe der kroatischen Sprache zum Nutzen der deutschen Jugend verfasst, ZG, 1779. (rukopis)

Ignacije Szentmartony – Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Teutschen, Varaždin, 1783. - Szentmartony [Sentmartoni] = sveti Martin

Ostali kajkavski autori: Franz Kornig (1790.), Josip Ernest Matijević (1810.) Josip Đurkovečki (1826.), Ignac Kristijanović (1837.)

POVIJEST HRVATSKIH RJEČNIKA*( prvi hrv. rječnici bili su rukopisni )Nicolo Roccabonella – Liber de Simplicibus ( Knjiga o jednostavnostima tj, ljekovitim biljkama ), Zadar, 14.- 15. st. 1. hrvatski rukopisni, višejezični, terminološki i slikovni rječnik lat. – grč. – arap.- njem. – hrv i imenik bilja od 458 naziva biljaka, 369 ( 80 % ) ima hrv. inačica ( 330 hrvatskih termina )

Arnold von Haff, kraj 15. st. nastao, a objavljen tek u 18. St. nije rječnik nego putopis u Svetu zemlju ( na putu do Izraela prolazio kroz Dubrovnik i zabilježio 56. hrv. riječi povezanih u sintagme i rečnice )

Bartol Kaši ć – Hrvatsko – talijanski rječnik, 1599. ( nije sigurno da je te godine u rukopisu )

14

pronašao ga Vladimir Horvat u knjižnici Male braće u Dubrovniku ( anonimni rukopis 194 ), rekonstruirao, transliterirao i transkribirao sadrži hrv. lat. konverzacijski priručnik iz 1595. najstariji rukopisni rječnik u kojem je hrv. polazišni jezik dopune za učenje hrv. jezika uz svoju gramatiku poslužilo u izradi Mikaljina rječnika

? nepoznat autor - Talijansko – hrvatski rječnik , 1606. čuva se u knjižnici Bodleiana u Oxfordu

fra Ljudevit Lali ć – Blago jezika slovinskoga ili slovnik, kraj 17. St. rukopis se čuva u knjižnici franjevačkoga samostana u Omišu pronašao ga fra Andrija Nikić 1999. lat. - tal. – hrv. rječnik ( raspored obrnut od Mikaljina )

Ivan Tanzlinger Zanotti - ? rječnik bez naslovnice, 1699. tal. – hrv. – lat. rječnik govor sjeverne Dalmacije; dalmatinski, štokavski i čakavski pisci stariji rječnici, ali i kajkavski rječnik zastupa tronarječnu koncepciju hrv. standardnog jezika

Pavao Ritter Vitezovi ć – Lexicon Latino Illyricum, 1700 – 1705. 2 dijela: hrv. – lat. rječnik ( izgubljen ) i lat. – hrv. rječnik ( sačuvan i objavljen 2000.) unosio sva 3 narječja hrv. jezik valja očistiti od suvišnih stranih riječi! ; bio je veliki purist hrv. riječi se bilježe jednografemskim slovopisom ( odlučno djeluje na Gajevu konačnu reformu latinice it 1835. )

Adam Pata čić – Dictionarium latino – illyricim et germanicum, 1772. – 177 priručni leksikon školskoj mladeži lat.- hrv. – njem. rječnik pisan kajkavskim narječjem zagrebačke sredine uzimao i štokavske riječi enciklopedijski rječnik ( pojmovi o Bogu I čovjeku, politički, vojni i književni pojmovi, gospodarstvo i tehnika ) zanimljiv u oblikovanju kajk. nazivlja

Josip Jurin – Colepimus trium linguarium, 1765. – 1773. 2 dijela: lat. - hrv. – tal. rječnik i tal. – lat. hrv. rječnik autor uzima riječi iz govora Šibenika i okolice ( osnova je štok. – čak. ikavski govor)

Matija Petar Katan čić – Pravoslovnik ( Etymologicom illyricum ), prva četvrtina 19. st. nedovršeni etimologijski rječnik ( dovršen do riječi svemoguć ) obrađuje 53 000 riječi

15

Pietro Lupis Valentiano – Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca alli grandi, alli piccoli et alle donne, Ancona, 1527.

prvi hrv. tiskani rječni, ali nesamostalan, tiskan u okviru druge knjige tal. – hrv. i hrv. – tal. rječnik više tal. – hrv. konverzacijski priručnik nego rječnik malo rječnik – 196 natuknica, 328 riječi namijenjen tal. trgovcima koji su poslovno dolazili na našu obalu ( pomorski procvat Ancona – Senj )

*Hrvatsko leksičko blago javlja se još u višejezičnim tiskanim rječnicima: a ) češki Sisgmund Gelenius ( Prag, 1537. ) i Matouš Benešovski ( Prag, 1587. )b ) hrv. aneksni rječnici: Bartol Đurđević ( Antwerpen, 1544. )

Ivan Pergošić ( Nedelišće, 1574. )Šime Budinić ( Rim, 1582. )Juraj Dalmatin ( Wittenbwrg, 1584. )

c ) njemački Jeronim Megiser ( Graz, 1592. )

Faust Vran čić – Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarium Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiacae et Ungaricae (Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: lat., tal., njem., hrv., i mađ.), Venecija, 1595. prvi naš samostalno tiskani rje čnik lat.- tal.-njem.-hrv.-mađ. rječnik ima 5 stupaca; sadrži 5800 hrv. riječi (većina čakavizama, ali ima i štok.) Vrančić je prvo izrađivao lat.-tal.-njem. rječnik, zatim hrv.-mađ. rječnik onda ih spojio u jednu cjelinu rječnik sadrži popis riječi što su ih Mađari usvojili od Hrvata (prvi sustavniji pokušaj etimološkog razmatranja leksičkog blaga) građa: čakavska, ali i štokavska, samo djelomice kajkavska Vrančić se bavio i fizikom (izumio je padobran)

Petr Loderecker – Dictionarium septem diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice, Germanice et Ungarice, Prag, 1605.

2 dijela: 1. dio: sedmojezični rječnik s lat. kao polaznim jezikom (lat.-tal.- hrv.- češ.- polj.- njem.- mađ. rječnik)

2. dio: šest obratnih dvojezičnih rječnika u kojima su polazni jezici tal., hrv., češ., polj., njem. i mađ. jezik, a lat. je drugi jezik

hrv – lat rječnik (ima 60 str.) nesamostalno leksikografsko djelo 1. rje čnik s hrvatskim kao polazišnim jezikom, ali je nesamostalan obično se to prvenstveno veže uz Mikaljin rječnik Loderecker je bio benediktinac, Čeh

Jakov Mikalja (djelovao kao ilirski misionar u Loretu; moliški Hrvat )- Blago jezika slovinskoga, Loreto, 1649. i Ancona, 1651.

donosi štok. i čak. riječi

16

rječniku dodana gramatika jezični priručnik katoličkim misionarima rječnik dovršava u Anconi 1. samostalni rje čnik s hrvatskom natukničkom stranom hrv.- tal.- lat. rječnik 25 000 hrv. natuknica sadrži prikaz pravopisa na lat. i hrv. jeziku i gramatiku tal. jezika

Juraj Habdeli ć – Dictionar ili riči slovenske, Graz, 1670. školski rječnik namijenjen učenicima 1. hrv. kajk. rječnik ( slovenski = hrv. kajk. književni jezik ) hrv. –lat. rječnik sa 10 000 natuknica đaci uče lat. prevodeći s hrv. jezika unosio čak. i štok. riječi drži da su male razlike među hrv. narječjima ( lehko – lahko, osem – osam,... )

Ardelio Della Bella – Dizionario italiano, latino, illirico, Venecija, 1728. jedan od najbolji hrv. stranih rječnika tal.- lat.- hrv. rječnik građa od dubrovačkih i dalm. pisaca (pretežito dubrovačkih) donosi štok. (jekavske), ali i čak. riječi donosi riječi iz živih govora više od 30 000 tal. natuknica, u indeksu oko 18 000 riječi velik Della Bellin prinos u stvaranju hrv. pravnog, matematičkog i fizikalnog nazivlja skupio ili izumio mnoštvo bogoslovnih termina dobra strana rječnika: rječničkim blagom stranih čakavskih pisaca može se obogatiti i književni jezik građen na jekavsko-štok. narječnoj osnovici

Ivan Belostenec – Gazophylacium, seu Latino – Illyricorum onomatum aerarium (lat.-hrv. dio) i Gazophylacium Illyrico – Latinum ( hrv.-lat. dio ), ZG, 1740. Gazofilacij ili lat.- ilirska riznica riječi veliki lat.- hrv i hrv.-lat. rječnik rječnik hibridnoga knjiž. jezika uporaba kontaktnih sinonima rukopis ležao u pavlinskom samostanu (Belostenec – pavlin) u Lepoglavi punih 65 god. 2000 str. velikog formata lat. riječi više od 40 000, a hrv. još više rukopis za tisak priredili pavlini Matija Mužar i Jerolim Orlović (ne zna se pouzdano što su rječniku dodali) najviše vremena proveo u samostanu Svetice nedaleko od Ozlja (prihvatio nacrt o hibridnom knjiž. jeziku) natuknički slog čine kajk. riječi građa iz južne Hrvatske i Slavonije potaknuo stvaranje stručnih terminologija, npr. scientia – umenje, znanost – znanje; philologia – ljubav govorenja, ali nauka; ius – pravda, zakon; pravica; geometria – kopnomerje, meštnja zemlje merenja; medicina – vračtvo, znanost vračtva; theologia – bogoslovstvo, znanost Božjeh stvarih i Sv. Pisma; philosophia – ljubav mudrosti, mudroznanost

17

Andrija Jambre š i ć ; Franjo Sušnik – Lexicon latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples, ZG, 1742. započeo Jambrešić, završio Sušnik lat.-hrv.- njem.- mađ. rječnik hrv (kajk.) rječnički fond; unose i štok. i čak. riječi mnogo sinonima osnovna zamisao: leksikografska obrada jezika narodā koji tada žive u istoj državnoj zajednici (hrv., njem., mađ.) prikaz razlika među narječjima potpuniji i u odnosu na tradiciju, npr. refleks jata: vera, vira, viera ( razlika u odnosu na Belostenca )

Joakim Stulli 1) Lexicon Latino – Italico – Illyricum, Budim, 1801.2) Rječosložje ilirsko (slovinsko) – italiansko – latinsko, Dubrovnik, 1806., sadrži 80 000 riječi, fraza, uzrečica3) Vocabolario Italiano – Illirico, Dubrovnik, 1810.

najopsežnije djelo starije hrv. leksikografije i jedno od najopsežnijih djela u ukupnoj leksikografskoj tradiciji

svaki dio objavljen u 2 knjige građa: prevladavaju pisci iz Dubrovnika

prevladavaju štok. riječi, ali ima i kajk. i čak. držao da postoji 1 slavenski jezik (zato unosi češ., polj., slovenske i stsl., rusko-slavenske riječi )

Josip Volti ć – Ričoslovnik (vocabolario – Wörterbuch) iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika s jednom pritpostavljenom gramatikom ili pismenstvom, Beč, 1803.

rječnik sastavio za potrebe baruna Franje Marije Stefano-Carnee hrv.-njem.- tal. rječnik građa: iz svih naših narječja riječi donosi u 3 oblika ( lik, lek, ljek ) donosi samo glavna značenja riječi9

Ivan Ma ž urani ć; Jakov Užarević – Deutsch-illirisches Wörterbuch (Njemačko-ilirski slovar), ZG, 1842. prvi moderni, znalački sastavljen i opsežan rječnik hrv. jezika 19. st. rječnik namijenjen Nijemcima, ali i Hrvatima Mažuranić unosi riječi iz čak. govora (sablast, spužva, razizemlje) Tvorba kovanica po uzoru iz neslavenskih jezika (crvolik, dalekovid, grboslovlje, izliku, kišobran,

lutkar, mjenica, opaska, pilana, sitnozor, sladoled)

POVIJEST HRVATSKE LATINIČKE GRAFIJE*

Tomo Mareti ć – Istorija hrvatskog pravopisa latinskyem slovima, ZG, 1889-latinica dolazila Hrvatima iz 2 smjera jug: lat. i tal. jezik; sjever mađ. jezik- č 18 načina; ć 22; đ 15; j 10; Į 9, š 22; ž 18

18

POČECI GRAFIJSKE REFORME počeci grafijskog sređivanja – Marulić ! 1521 ), Hektorović ( 1568. ) Hekt. prijedlozi: c ( č ), ch / chi ( ć ), gl ( gli ( l ), gn / gni ( ń ), ∫c / sc ( š ), x ( ž ) odbacivanje udvojenih grafema

Šime Budini ć – Summa nauka krstjanskoga, Rim, 1583. 1. Pokušaj reforme lat. grafije primjenom dijakritika 1. Uvidu navodne znakove podredni znakovi postoje i prije Budinića novi znakovi: ç ( č ), c ̀ ( ć ), 3 ( ž ) uzor: češko husitsko pismo

Rafael Levakovi ć – Azbukividnjak, Rim, 1629. Dodavao dijakritike glagoljoljičnim i ćiriličnim slovima, kasnije latiničnim

Rajmund Đžamanjić – Nauk za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika slovinksoga, Venecija, 1639. 1. slavonski priručnik hrv. jezika predlaže: z ( c ), c ( č ), 3 ( dz ), y ( j ), ∫ ( z ), ch ( ć ), gh ( đ ), gl ( l ), gn ( ń), ſc ( š ) prihvaćena rješenja: c ( č), z ( c ), i dr. htio razlikovati duge i kratke slogove komplicirana rješenja, nema šireg odjeka

Bartol Kaši ć – Ritual rimski, Rim, 1640. predgovor – reforma lat. grafije misao – grafemi moraju biti jednoznačni vokali (slova glasovita) – 1 znak konsonanti (slova neglasovita) – 1 znak ili skupina znakova uvodi znakove v / k za foneme V / k

Pavao Vitezovi ć – Kronika, ZG, 1696. ly ( Į ), lj ( lj ), ny ( ń ), nj ( nj ) Ploantis Croatiae saecula duo, 1703. predgovor: svaki glas se mora bilježiti uvijek istim i 1 znakom u predgovoru govori o raspravi De ortographia (nije sačuvana) – o grafiji s dijakriticima Vitezović je prvi predložio dosljedom monografemski sistem na bazi dijakritika prvi predlaže ista ortografska rješenje za hrv. sjever ijug

Lexicon latino – illyricum rukopis uvodi: d (s vodoravnom crtom iznad) ( đ ), ģ ( dž ), ľ ( Į ), ń ( ń ) „meki“ glasovi imaju apostrof, a „tvrdi“ imaju podredni znak

! Pravopisna komisija (kraj 18. st.) Josip II. predlaže unifikaciju i pojednostavljivanje hrv. grafije Članovi: Mandić (predsjednik), Krmpotić, Lanosović (traže slavonski pravopis) te Stulli ( brani

dubrovački pravopis) pobjeđuje slavonski pravopis!

! Pravopisna komisija ( Zadar 1820. ) predsjednik je Appendini ukinuti razlike između dalm. i dubr. Grafije prihvaćeno: c ( c ), ç ( č ), s ( s ), ∫ ( š ), x ( ž ), ch ( ć )

! Dubrovnik početkom 18. st. osniva se Slavenska akademija

19

svrha je bavljenje jezičnim pitanjima

Gajeva grafijska reforma – Kratka osnova horvatsko – slavenskog pravopisanja, Budim, 1830. odbacuje digrame, uvodi dijakritike d, g, l, n ( svi imaju kvačicu iznad ), č, š, ž, đ, dž, lj, nj

Pravopis u Danica, Zg, 1835. Curke y = j ; nije bilo znaka pa sam tako morala č, ž, š, tÝ, dÝ,gÝ, lÝ, nÝ od 1838. Pojavljujese j s točkom od 1848 uvodi se u Slovenaca, dobiva ime „ gajica“ * ć – preuzeto iz poljskog

Akademijin rječnik Đuro Daničić –1. urednik tog rječnika

uvodi znakove: đ, ģ, Į, ń samo grafem đ usvojen Pero Budmai – 3. urednik tog rječnika

Uvodi umak 3 za dubrovačko dz

! PISANJE JATAIgnjat A. Brli ć – Grammatik der illyrischen Sprache, 1833. predlaže za sve reflekse znak yVjekoslav Babuki ć – Osnova slovnice slavjanska narječja ilirskoga, 1836. znak ě ( rogato

*Kratki navuk z apravopisanje horvatsko, Budim, 1779. 1. pravopisna kodifikacija kajk. književnog jezika na hrv. jeziku

* Antun Mandi ć – Uputjenje k slavonskomu pravopisanju, Budim, 1779. 1. normativni školski pravopis za Slavoniju kodifikacija slavonskoga pravopisa

! SLAVONIJA I GRAFIJSKA RJEŠENJA Jerolim Lipov čić – Dušu čuvajuće pohođenje, Pešta, 1750. 1. u Slavoniji uredio lat. grafiju

20