Povijest hrvatskoga književnog jezika

Dino Davosir, 7. bMartina Valec-Rebić, prof.

Faust Vrančić (1551. – 1617.)

autor prvog hrvatskog samostalno tiskanog rječnika

rođen u Šibeniku, umro u Mlecima

školovanje: Ugarska, Padova

pisac nabožnih i filozofskih knjiga

izumitelj padobrana

Prvi hrvatski tiskani rječnik Vrančićev je rječnik tiskan u Veneciji

1595. godine puno ime mu glasi: Dictionarium

quinque nobilissimarum Europe ilnguarum Latinae, Italicaem, Germanicae, Dalmaticae et Ungariciae

ili s prijevodom: Rječnik pet najodličnijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga

Prvi hrvatski tiskani rječnik

malena formata imao veliku ulogu u

povezivanju hrvatskoga jezika s drugim jezicima

istraživanja pokazuju da su se njime služili i pisci drugih naroda pri stvaranju svojih rječnika

Prvi hrvatski tiskani rječnik riječi u pet stupaca,

prema pet jezika obuhvaća oko 5 800

hrvatskih riječi, uglavnom čakavskih, primjerice: ča, zač, prid, manom, tuji, črv, gljedati, jazikNa stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice može se prolistati Vrančićev rječnik: Digitalizirana baština

Bartol Kašić (1575. – 1650.) autor prve hrvatske

slovnice (gramatike) polaznik studija Družbe

Isusove u Rimu dobio je nalog od svojih

poglavara da napiše hrvatsku slovnicu (njegov red se pripremao za djelovanje na tom području)

Prva hrvatska slovnica Institutionum linguae

illyricae libri duo ili Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige

tiskana u Rimu, 1604. godine nije opis jednoga konkretnoga

govora, nego onih oblika koji su se razvili u hrvatskoj književnosti na čakavskoj i štokavskoj osnovici

Prva hrvatska slovnica

Kašić je želio predstaviti književni izraz koji može razumjeti najviše hrvatskih govornika

usporedno navodi čakavske i štokavske oblike (ča i što, zač i zašto, bil i bio, slugi i sluzi...)

bilježi samo ikavski (iz)govor

opisuje starohrvatski tronaglasni sustav

Hrvatska na prijelazu 18. u 19. st. književnost se

razvija na narječjima

u 18. st. štokavska ikavica postaje zajednički jezik većine Hrvata

u 19. st. Hrvatska rascjepkana na provincije, jača mađarizacija, u javnim ustanovama govori se njemačkim i latinskim jezikom

Hrvatski narodni preporod 30-ih godina 19. stoljeća težnja za društvenim, kulturnim i

političkim ujedinjenjem povijesnih pokrajina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

u njegovu ozračju razvio se ilirski pokret (1835. – 1843.) koji je za cilj imao je kulturno i političko jedinstvo svih Ilira, to jest južnih Slavena

Vlaho Bukovac, Hrvatski narodni preporod, svečani zastor u Hrvatskom narodnom kazalištu iz 1895. g.

Hrvatski narodni preporod pokretač hrvatske narodne svijesti suprotstavljao se germanizaciji i

mađarizaciji usmjeren na izgradnju i širenje

jedinstvenog hrvatskog jezika na štokavskoj osnovi

knjige i čitaonice imaju važnu ulogu u buđenju narodne svijesti, borbi protiv tuđinskih utjecaja i u političkoj borbi za stvaranje moderne nacije

Ljudevit Gaj (1809. – 1872.)

predvodnik ilirskoga pokreta i slovopisne reforme

rođen u Krapini, umro u Zagrebu

izrazite književne, upravo pjesničke sposobnosti

hrvatska se latinica po njemu naziva gajica

Ljudevit Gaj (1809. – 1872.) 1832. g. piše pjesmu Horvatov sloga i

zjedinjenje (Još Horvatska ni propala) - himna preporoda

Kratka osnova horvatsko- -slavenskoga pravopisaña (Budim, 1830.)  

Gajeva reforma slovopisa

Rasprava Pravopisz(Danica, br. 10 – 12, 1835.) 

Gajeva rješenja za pisanje palatala (nepčanika) uvodi

nadslovke ili dijakritike u Kratkoj osnovi predlaže tildu (~)

iznad slova c, d, g, l, n, s, z kao znak za nepčanike

u Pravopiszu predlaže kvačice (č, ž, š), crticu (ć), dvoslove (dj’ , gj’, lj’ , nj’ ) i rogato ĕ za stari glas jat, koje se moglo izgovarati kao (i)je, e, i

Novine Horvatzke prve novine na

hrvatskome jezikupokrenuo ih Ljudevit Gaj

6. siječnja 1835. g. izlazile dvaput tjedno  1836. g. mijenjaju

naslov u Ilirske narodne novine, a 1843. nakon zabrane ilirskoga imena u Narodne novine

Književni prilog DaniczaNovine Horvatzke imale

su tjedni književni prilog Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka

sadrži domoljubne kajkavske i štokavske tekstove (budnice i davorije)

Književni prilog Daniczaod desetoga broja

1835. g. tekstovi se objavljuju novom Gajevom grafijom

u tom je broju tiskana i Horvatska domovina Antuna Mihanovića

prestaje izlaziti 1848. g.

Poznati ilirciu ilirskome preporodu sudjelovala su

mnoga poznata imena:Petar Preradović, Stanko Vraz, Ivan Mažuranić, Antun Mihanović, Dragutin Rakovac, Dimitrije Demeter, Vatroslav Lisinski, Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski…

Poznati ilirci

hrvatski povjesničar, književnik i političar

2. svibnja 1843. u Saboru je održao prvi govor hrvatskim jezikom

zahtijevao je da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede

Ivan Kukuljević Sakcinski

(1816. – 1889.)

1846. na zagrebačkoj Akademiji otvorena je katedra za hrvatski jezik

1847. otvoren je Narodni dom (središnja ustanova hrvatske kulture onoga vremena)

Sabor je 23. listopada 1847. proglasio hrvatski jezik službenim u Trojednoj Kraljevini Hrvatske , Slavonije i Dalmacije

Hrvatski na putu do službenog

jedan od najobrazovanijih ljudi svog doba u Hrvatskoj

uključio se u preporod premda su mu bile već 62 godine

izdao politički spis pisan štokavskim narječjem Dizertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom

grof Janko Drašković (1770. – 1856.)

Ilirske čitaonice osnivaju se brojne knjižnice i čitaonice

– žarišta preporodne misli: Varaždin (18. siječnja 1838.) Karlovac (1. ožujka 1838.) Zagreb (14. srpnja 1838.) Križevci ( 17. ožujka 1838.)

– osnivač: Ljudevit Vukotinović

Matica hrvatska

1842. osniva se Matica ilirska – udruga za promicanje hrvatske kulture

prvi predsjednik Janko Drašković

od 1874. naziva se Matica hrvatska

prva tiskana knjiga: Osman Ivana Gundulića

Postignuća preporoda

jezično ujedinjenje svih Hrvata ujednačenje slovopisa (grafije) uvođenje hrvatskoga jezika u

Sabor, škole i državnu upravu osnivanje katedre za hrvatski

jezik izdavanje važnih književnih i

jezikoslovnih djela