Bogdan Mesinger

MEDALJER DAMIR MATAU©I∆

Varaædin / Zagreb 1998.

Bogdan Mesinger

MEDALJER DAMIR MATAU©I∆

Nakladnik Galerija flGarestin«, ZagrebaËka 2, Varaædin

MGC KloviÊevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb

Za nakladnikaZvonko FestiniTatjana Spevec

UredniπtvoJasmina BavoljakMario MatanoviÊSiniπa PuπonjiÊBranko Spevec

Likovno oblikovanjeDamir MatauπiÊ

FotografijeDavor PuttarStanko VrtovecDokumentacija MGC-a

LektorBosiljka Paska

KorektorMario MatanoviÊ

Prijevod saæetka na engleskiJasna BiliniÊ-Zubak

Komjutorska priprema i tisakGIPAZag, Zagreb

Naklada1000 primjeraka

Knjiga je pripremljena uz financijsku potporuMinistarstva kulture Rebublike Hrvatske

7 Recenzija

9 Medalja

12 Medaljer14 Podrijetlo medalje16 Hrvatsko medaljerstvo17 Povijest hrvatskoga medaljerstva18 Renesansno roenje medalje18 Renesansna anticipacija suvremenoga hrvatskog medaljerstva21 Barok: prva medalja kovana na hrvatskom tlu21Od baroka do preporoda22 Devetnaesto stoljeÊe: medalje nacionalnog preporoda23 Medaljerska secesija24 KerdiÊevo doba25 Radauπev arhaiËni ekspresionizam25 StvaralaËka eksplozija Æelimira Janeπa

27 Medaljer Damir MatauπiÊ

29 ZaËeci sustava33 Maπta, oblik i oblici34 Polivalentne forme Damira MatauπiÊa38 Medalje41 Serije, nizovi i lanci47 Motivski sklopivi i fenomen ikoniËke reinkarnacije motiva50 Raanje jedne poetike56 StvaralaËka dinamizacija MatauπiÊeve poetike58 Na srebrnoj cesti: suradnja s Muzejsko-galerijskim prostorom63 Medaljerstvo kao poimanje svijeta65 Medaljer kao povjerenik povijesti70 Vrijeme aktualnosti: medalje devedesetih79 Novac83 Mala plastika ∑ slobodni oblici

89 Mali rjeËnik medaljerskih pojmova99 Summary103 Popis radova

Sadræaj

I.

II.

III.

Nebeska vrata, mala plastika, 1998., 225 x 125 x 100 mm, kombinirana tehnika

PLODONOSNA KONTRADIKCIJAPLODONOSNA KONTRADIKCIJAPLODONOSNA KONTRADIKCIJAPLODONOSNA KONTRADIKCIJAPLODONOSNA KONTRADIKCIJA

Ovo je knjiga od mnogih vrlina i znanja. Oni su put do srca kompleksnestrukture koju tvore autor i njegovo djelo u stalnu proæimanju. U sluËajuDamira MatauπiÊa tvorac je sadræan, zagonetan vlastitim opusomkojim dominira medaljerski krug. To je zadani prostor naslojen zna-kovima koji saæimaju, interpretiraju dogovoreni semantiËki sadræaj.U toj kruænoj formi koja je disciplina i Ëudo, razbor i alkemija, tradicijai hereza, MatauπiÊ je rjeπavajuÊi identitet znaka aversa odao tolikopodataka o sebi, koje ni sâm nije znao, kojih nije bio svjestan, pohranioih, zatajio u medaljerski zarez, u otkov, da su njegove medalje, za sveone koji ih znaju oËitati, gazofilacij, kinËena komora povjerljivih po-dataka i tajni.

Ovo je djelo vrhunska znanost. Ono pokuπava utvrditi genezu iprotumaËiti, racionalizirati dakle, pojavu medaljerskog opusa DamiraMatauπiÊa. BuduÊi da je rijeË o prvoj monografiji koja u nas ne definirasamo jednu umjetniËku, medaljersku vertikalu, nego istodobno i obrisecijeloga hrvatskog medaljerstva od renesanse do danas, logiËno je da,barem u glavnim potezima, skicira podlogu (prilike i prethodnike) izkoje ishodi i kojom je determiniran naπ autor. Stoga na ovim strani-cama prepoznajemo znanstvene metode, aparaturu i ikonografijuprimjerenu takvu zadatku. ©toviπe, mnoæina terminoloπkih sustavakoje nalazimo, od jezikoslovnih i knjiæevnoteoretskih do likovnih, uvje-rava nas u pluralizam znanstvenih metoda kojima Bogdan Mesingerpokuπava prodrijeti do same sræi MatauπiÊeva djela. Vrlo pozorno iskrupulozno on svojim znanstvenim skalpelom otkriva i skida slojeveMatauπiÊeve tvorbe, raπËlanjuje svaku pojedinost, provjerava sveravnine njegove osobnosti, poglavito veze sa samim korijenimanacionalnog identiteta. Sa svakim svojim metalnim krugom medaljerstoji pred oËima cijele svoje povijesti, u oËiπtu svojih uËitelja. Njegovapotpuna vjernost dogaa se samo onda kad pod svim njihovima po-gledima uzmogne biti posve svoj.

Ovo je djelo poema. Ono osluπkuje kako πúmi morska dubina u πkoljci,koja je godinama zaboravljena na polici ispred knjiga. Sunce i morenikad se ne zaboravljaju. Pogotovo ne u mraku i tiπini. Mesinger jeodveÊ iskusan i senzibilan, iza njega su biblioteke proËitanih knjiga,mnoπtvo odbolovanih slika, na osjeËkim KerdiÊevim memorijalima vi-dio je ukupnu ponudu cijeloga hrvatskog medaljerstva, da ne bi, na-kon svega toga, znao kako je poezija ponekad jedini put do istine.Cijela ova studija sa svim atributima znanstvenosti i poetiËnosti zrcalise u svome jeziku. On je jedina istina i prava mjera njezine stroge raci-onalnosti i poetske impostacije ovih reËenica. Poezija poznaje Ëarobne,zaumne prostore u kojima nema Ëuda zato πto je sve oËueno i svemoguÊe. Oni su privilegij djece i pjesnika. Iz tih snovitih predjela, toMesinger dobro zna, ishode ljepote nevjerojatne, neusporedive i isti-nite kao djeËji snovi.

Ovo je djelo jedinstveno i plodonosno kontradiktorno. Ono je, vje-rujemo, na poËetku niza koji Êe interpretirati najveÊe osobnosti hr-vatskog medaljerstva. Spomenimo samo Roberta Frangeπa Miha-noviÊa i Rudolfa Valdeca, koje Mesinger naziva flzlatnom jezgromhrvatskoga secesijskog medaljerstva«, i neπto mlae Ivu KerdiÊa, VanjuRadauπa i Æelimira Janeπa. Svi su oni na drugoj obali, a samo je po-sljednji i najmlai meu njima, Æelimir Janeπ, monografski obraen.Nakon svih poËasnica koje su nam darovali, njihova struËna valo-rizacija i prezentacija bila bi dokaz da smo dostojni svjetova koje sunam namrli.

Ovo je djelo biranog jezika, gotovo rjeËotvorno. U njemu, meutim,uzalud traæimo imenice osama, usamljenost, samoÊa i tiπina kojesmatramo kljuËnima za opis scena kojima se sada bavimo. Mislimonaime da je ovo djelo istodobno i traktat o usamljenosti i tiπini koje unjemu uopÊe nisu spomenute. One lebde nad MatauπiÊevim meda-ljama i Mesingerovim reËenicama kao nuæni i logiËni scenografski kom-plement u kojem se ponire u vlastito crnilo da bi se doseglo sunce.

Mladen KuzmanoviÊ

I.Medalja

Medalja

10

Vino u Hrvata, medalja,1993., ø 65 mm, kovanosrebro, pozlata i emajl(revers stranica desno)

Medalja

11

Medalja je povijesna poËasnica.Njome se odaje priznanje osobi, dogaaju ili djelu koje, po prosudbidavatelja medalje, dostiæe prag povijesne vrijednosti. Medalja nasta-je kao srediπnji simbol kojim je ta vrijednost oznaËena. S njome se, u ri-tualu dodjele, povezuje javni Ëin, ili pak intimni obred darivanja, akosâm medaljer svojom medaljom odaje osobno priznanje darovano-mu prijatelju ili odliËniku.Njezin je cilj dvoslojan. Ona je srediπnji objekt u dodjeli medalje ∑ i toje njena aktualna misija. No, u drugomu, dubljem i dalekoseænijemsloju, medalja je nositelj misije povijesnog pamÊenja. Ona je stvore-na naporom da se Ëovjek, oznaËivanjem neprolaznih vrijednosti, bo-ri protiv zaborava i osigura povijesno pamÊenje.To je njezina povijesna misija.Da bi se uspjeπno nosila s vremenom, ona je raena od trajnih mate-rijala; od kovina, ili metala ∑ u prvome redu. Po tome je i dobila ime:od latinske rijeËi flmetallum« nastala je francuska rijeË flmétal«, zatimflmétallin« (metalni) i najzad flmédaille« a u nas medalja.Suvremeno medaljerstvo iskuπava se i u izradi medalja od drugihmaterijala: poliestera, kamena, stakla, terakote itd.Kako bi i plemenitoπÊu tvari od koje je naËinjena oznaËila plemeni-tost vlastite misije i vrijednosti πto ih oznaËuje, ona je raena od ple-menitih materijala (zlato, srebro...), ili materijala πto znaËe odnosnoupozoruju na plemenitost, a uz to su i oplemenjeni obradom (pati-nom, poliranjem, i sl.). Ti su materijali, u pravilu, legure (slitine), poputbronce, tombaka, silumina, i sl.Njezine fiziËke mjere izravno su odreene ljudskim tijelom: dlanom,koji simbolizira rad i Ëast, i u kojeg se medalju polaæe, ili prsima, πtosimboliziraju osjeÊajnost i smjelost, i na koja se medalju stavlja. FiziË-ka i racionalna komponenta njezine prepoznatljivosti, te metafiziËkai iracionalna, tako se isprepliÊu i uraπÊuju jedna u drugu.Medalja je umjetnina. Formalno, pripada kiparstvu, tj. umjetnosti obli-kovanja ∑ no njezina osebujna misija i stroge oblikotvorne konvenci-je kojima podlijeæe izdvajaju je, istodobno, kao zaseban medij unu-tar plastiËnih umjetnosti, odnosno ∑ uæe ∑ u okvirima mikroplastike.Njezin oblik je kruæni. Njena struktura dvostrana. Njeno lice ∑ ili avers∑ nosi na sebi (u pravilu) i lice, odnosno lik poËasnika kojemu je nami-jenjena. Njezino naliËje ∑ ili revers ∑ nosi na sebi nuæan tekst (legen-du) o povodu πto je potaknuo nastanak medalje, ili simboliËnu kom-

Medalja

12

poziciju koja govori jednako, ali ikoniËkim jezikom. U razgovornomidiomu avers se naziva flglavom«, a revers flpismom«.Ona je simbol ∑ dakle znak, te avers, u ovoj strukturalizaciji oznaËiva-nja, Ëini denotat, a revers konotativno polje. Stoga se avers i reversne suprotstavljaju jedno drugom (kao πto bi se moglo pretpostavitipri uporabi pojmova fllice« i flnaliËje«), nego se nadopunjuju.Taj klasiËni oblik, πto se odræao stoljeÊima, poËeo se mijenjati tijekomovoga naπeg ∑ dvadesetoga. Suvremena medalja postigla je nesvakida-πnju polimorfnost, kojom je otkrila duboke unutarnje proturjeËnosti,koje su bile u njoj okovane strogom oblikotvornom normom i nepri-jepornom tradicijom. Jer, ona je i nastala da bi stvarala i Ëuvala tradiciju.No, uza sve mijene oblika, njezina prepoznatljivost povijesne poËa-snice nije postala upitnom.Ta je misija za njezin identitet presudnija od sâmoga oblika. Tako seoblik medalje, unatoË strogoÊi njenih oblikotvornih normâ, moæemijenjati i varirati ∑ naravno, u izvjesnim granicama u kojima moæeimati ulogu poËasnice.Stoga suvremeno medaljerstvo poznaje, uz klasiËan oblik dvostranemedalje, i jednostranu medalju, plaketu (Ëetverokutnoga oblika, ili kruæ-noga u veliËinama πto nadmaπuju mjeru dlana), stajaËicu, uz nju skulp-turalnu spomenicu, pa taktil, Ëak i lebdjelicu...

MEDALJERKada rastvorimo opnu tih obavijesti o formalnim normama πto obvezu-ju autora medalje i koje zatvaraju krug oko medalje, nalazimo u srcukruga, ne samo medalju nego i medaljera ∑ autora medalje.Njegov je duh ona skrivena iskra πto treperi u opni strogih i gotovoneumoljivih formalnih zakonitosti koje stiπÊu taj medij. Njegova in-vencija Ëini taj kruti sklop æivim, promjenljivim, tankoÊutnim, goto-vo treperavim... Njegova invencija moæe ne samo izmiriti unutarnjaproturjeËja toga ∑ u dubini njegovih zakonitosti kontroverznog ∑ me-dija nego upravo te sputavajuÊe opreËnosti formalnih zahtjeva uËi-niti plodonosnim.Dok ovo piπem, veÊ sada pomiπljam, ne samo na medaljera opÊenitonego, unutar toga kruga, na jednoga posve odreenog medaljerakojemu je posveÊena ova knjiga.Medaljer mora imati neke sposobnosti i znaËajke po kojima se razli-kuje od svih drugih autora ikoniËke umjetnosti ∑ pa i od kipara, me-u koje, formalno, pripada.

Medalja

13

On mora posjedovati ogromno znanje i britak um. Mora u svojoj etiË-koj svijesti jasno razlikovati prolazne i laæne vrijednosti od onih koji-ma je zajamËena neprolaznost. Jer ∑ on prosuuje. I svjedoËi svakiputa kada stvara medalju. Medaljer je svjedok pred povijeπÊu ∑ predonom πto slijedi, o ovoj koju æivi.Kipar nije nuæno suËeljen s takvom odgovornoπÊu. Medaljer ∑ uvijek.IkoniËnost njegova rada redovito je snaæno simbolotvorna. »ak i port-ret na medalji raen je kao moguÊi simbol portretirane osobe.Za njegov rad potrebne su neke neizbjeæive sposobnosti oblikovanja.On mora biti prirodno nadaren za minuciozan, minijaturan rad. Onnikada ne moæe veliËinu umjetnine prilagoditi svojoj sklonosti za ve-Êa ili manja djela. Njegov je prostor unaprijed odreen ∑ i to je naj-manji moguÊi prostor u ikoniËkim umjetnostima uopÊe, na samompragu opaæajnih moguÊnosti πto su Ëovjeku fizioloπki dâne.U tome prostoru on mora pomiriti ekonomiËnost ikoniËke i tekstual-ne obavijesti te potrebu njene iscrpnosti i razumljivosti i u dalekimprostorima buduÊeg vremena. Mora kompozicijom svoga rada uspo-staviti koordinate u prostoru πto je ∑ jedini ∑ potpuno liπen prirodnihodrednica: u krugu.Kao simbolotvorac mora savrπeno poznavati sustave postojeÊih kul-turnih simbola ∑ a ipak ne biti eklektik, nego ili ih interpretirati stva-ralaËki i svjeæe, ili unutar njihova konteksta stvoriti nove ∑ ali poten-cijalno postojeÊe, kako bi bili prihvatljivi i onima o Ëijoj recepciji ovisiæivot medalje. Mora moÊi prepoznati znakove koji su dovedeni na sâmprag ozbiljenja ∑ i stvoriti ih.On je stvaratelj ikonografije sadaπnjice za buduÊnost, i to ikonografi-je u mediju u kojem je napetost izmeu malena oblika i velike unu-tarnje snage dovedena do najviπe toËke. NajveÊa snaga sugestije unajmanjima zadanim granicama. Jer svaka je medalja sliËna siÊuπnomdetonatoru ogromne snage i znaËenja.Piπemo ovo kao predtekst opusu u koji ulazimo. Medaljerskom opu-su Damira MatauπiÊa.

PODRIJETLO MEDALJEflSignum retinet signatum!« (flZnak πtiti oznaËenog!«)

Latinska izreka

Zanimljiv je i izazovan paradoks: nakon viπe od pet stoljeÊa od svogaroenja u renesansi, medalja je, ekspanzijom svojih oblika, poËela ot-krivati svu sloæenost svoga podrijetla.

Medalja

14

Da je novac protooblik medalje, te da je, naËelno, on svojom dvostra-nom strukturom (flpismo-glava«) strukturalna matrica πto je izravnoprenesena na medalju, moæemo proËitati u gotovo svim knjigama omedalji.Naæalost i, najËeπÊe, samo to.No veÊ znaËenjska uporedba medalje i novca otkriva nam duboke ibitne razlike. Dubinske su razlike veÊe od vanjske sliËnosti.Novac simbolizira materijalnu vrijednost. TrgovaËku. I mjerljivu. On je,dapaËe, mjera. Pripada svakoj ruci koja ga dræi. BezliËan je. Ravno-duπan. Amoralan. Sluæi i zlu i dobru. Sluæi svrsi ∑ i jedino svrsi. Utilita-rizam mu je jedini smisao. PoËetak i kraj.Medalja oznaËuje duhovnu vrijednost. Nematerijalnu i stoga nemjer-ljivu. Ona je znak Ëasti i ovisi jedino o moralnom kodeksu.Namijenjena je jednome Ëovjeku, ili pojavi koja je dosegnula razinupovijesne osobnosti ∑ i nije trenutaËna (poput novca), nego trajna.Neπto je poput uputnice za vjeËnost. Tko je dobije, traje koliko i sâmovrijeme. Pa i kad ne traje, to ne opovrgava Ëinjenicu da je medaljanastala kao kondenzacija te teænje da se duhovnom vrijednoπÊu do-segne vjeËnost.©to smo god Ëitali na bilo kojoj medalji, moÊi Êemo proËitati kao nevid-ljiv, ali odluËujuÊi podtekst. Uzmimo u ruku i bilo koju medalju me-daljera kojeg Êemo ovdje predstaviti ∑ Damira MatauπiÊa. Tu Êemopodsvjesnu, podtekstualnu teænju moÊi proËitati kao πto se Ëita pa-limpsest ∑ zapis, upisan iznad starijeg zapisa na pergamentu πto jeprethodno ispran.Vrijednosno je teæiπte medalje na iracionalnom (a ne na racional-nom, kao u novca). Ona je jamac duhovne besmrtnosti poËasnika. Istoga joj ljudi, nesvjesno, podaruju nadnaravnu moÊ.Magijsku.To se magijsko ozraËje moæe jasno iπËitati u neomagijskoj ritualizacijisâme sveËanosti dodjele medalje. Sve je tu: i suvremeni ærec, sveÊenik,moÊnik koji daruje medaljersko odliËje, i odabrani skup nazoËnika,pa i poviπeno postolje ∑ gotovo oltarizacija ∑ Ëina dodjele...Magijsko podrijetlo medalje starije je i presudnije od njene povezano-sti s novcem i njezina izviranja iz novca. Ono je izravno povezuje smagijskim tvorevinama pretpovijesti, poput amajlijâ, amuletâ ili tali-smana, ili ∑ u medaljerskom preoblikovanju (preobrazbi) ∑ medaljona.Pa i stavljanje medalje na prsa ili na dlan nije samo simboliËan negoi magijski Ëin.

Medalja

15

Medaljer je, pomalo, suvremeni alkemiËar iracionalnog. Kada oblikujemedalju, on rabi ∑ ili stvara ∑ magijske znakove: i to simbole kakvi nisutrenutaËni i privremeni, nego sudbinski.Potraæimo ∑ osobito reverse ∑ MatauπiÊevih medalja! »itat Êemo nanjima ikonografiju povijesne sudbine Ëovjeka, djela, zemlje, kulture...Medalja je poruka. Jedna æila u njenu historijskom korijenju vodi nassve do prvih poruka πto su biljeæile znaËajne trenutke povijesti ∑ steænjom da budu javni i trajni. To su ploËe (fltabule«) antike, ali i pred-antiËkih vremena: mezopotamskih kultura Staroga vijeka. Izloæenesu da bi bile javne. Od kamena su da bi bile trajne.Jedan od oblika medalje u πirem smislu ∑ plaketa ∑ izvire izravno iztih protooblika.Medalja je umjetnina. Svojim oblikom i veliËinom ona je dostupna najne-posrednijemu tjelesnom spoznavanju njezine ljepote: dodiru. Viπe jenaπih osjetila udruæeno u doæivljaju medalje. Uz vid, tu je, dakle, i opip(taktilni doæivljaj), a u nekim kulturama (kineskoj, naprimjer) meda-lja je ponuena Ëak i mirisnom (olfaktivnom) doæivljaju. Oplemenje-na je mirisom.Ta osjetilna (senzorna) kvaliteta πto u sebi sadræi i povezuje medalju,opet, s osobitim artefaktima davne proπlosti (paleolita!), prirodnimoblicima: bjelutkom, draguljem... Oblikovanom kosti. Drvom. Prvomnaenom obraenom kovinom. Ona i jest, ponajprije, otkivak (kôv)kovine.Ljepota materije od koje je naËinjena premoπÊuje opreku oblika i sadr-æaja (znaËenja), kakva obiljeæuje svaki znak. Oblik i materija nisu sa-mo kulturna konvencija nego odziv prirodnoj estetskoj osjetljivostiËovjeka na oblik, boju, epidermu (glatkoÊu, raster...) i blistavost. Pri-guπenu, bljeπtavu...Svi ti formalni znaci ugraeni su u njenu izraæajnost. Oni ∑ iako susastavnice oblika, ili forme ∑ znaËe. Sjaj sugerira poËast. Priguπena pa-tina sugerira rustiËnost, odnosno starinu. Prirodan oblik ∑ oblik takti-la ∑ sugerira pripadnost kulturne pojave izvornima, prirodnim poja-vama. Prirodnost je najviπi oblik autentiËnosti πto je neko djelo moæedosegnuti.Unutar ikoniËkih umjetnosti, medalja, formalno, pripada kiparstvu, um-jetnosti oblikovanja u prostoru. Pa iako je taj prostor najmanji mogu-Êi (unutar kruga opaæajnosti koju postiæemo bez fizioloπkog napora ibez pomoÊnih tehniËkih sredstava), medalja je, ne samo reljef negoi minijaturna skulptura.

Medalja

16

I to je rodilo jedan od njezinih suvremenih oblika: stajaËicu, pa zatimskulpturalnu spomenicu.Polimorfna inventivnost autora, kao i sukladnost razliËitih (pa i no-vih) oblika i konkretnih sadræaja i znaËenja medalja, jedna je od mje-ra uz pomoÊ kojih moæemo prosuivati kolika je nadarenost autora.Te su nam opÊe spoznaje neka vrsta opÊeg vodiËa pri svakom nasto-janju da proniknemo u svijet medalja nekog autora, te ga spoznamoiznutra: onako kako ga obasjava svojim zraËenjem duh autora i saz-vijeæe njegovih zamisli, iskovanih u znakove. U medalje.No, jedan autor uvijek pripada i odreenoj kulturi.Ako su opÊe spoznaje o Ëovjeku (kao biÊu koje stvara duhovne vri-jednosti), te unutar njih o medaljeru (kao Ëovjeku koji medaljama simbo-lizira te duhovne vrijednosti), dva koncentriËna kruga kroz koje sepribliæujemo srediπtu (medaljeru kojega æelimo upoznati ∑ u naπemsluËaju Damiru MatauπiÊu), tada nam predstoji upoznavanje joπ jedno-ga (najuæeg) kruga: kruga nacionalnoga medaljerstva u kojemu sepojavio, u kojemu je poniknuo ∑ hrvatskoga medaljerstva.

HRVATSKO MEDALJERSTVONi u jednom se umjetniËkom mediju povijest zemlje ∑ kulturna, go-spodarska, pa i ratna ∑ ne otiskuje tako sublimirano, tako do drama-tiËnosti komprimirano i tako izravno, kao u mediju medalje.Medalje su sublimiran identitet ∑ Ëovjeka, kulture, zemlje...Hrvatsko je medaljerstvo jedno od najuzbudljivijih i najsloæenijih u svjet-skoj medaljistici. To nije sluËajno. Hrvatska je, po svome poloæaju, narazmeu sredozemnog i srednjoeuropskoga kulturnoga kruga. Nje-zin je identitet sloæen ∑ sloæeniji no u mnogima drugim zemljama.Njezin sredozemni dio pripada najuæoj jezgri europske renesanse.Renesansa je iznjedrila, u prvoj polovici XV. stoljeÊa, i suvremenu me-dalju. Hrvatsko je medaljerstvo zaËeto u tome sklopu.Njezin je, pak, srednjoeuropski dio bio na putu najdramatiËnijih rat-nih pohoda iz Male Azije prema Europi. O sudbini Europe odluËivalose u ratovima πto su sjekli Hrvatsku u XVI. i XVII. stoljeÊu.Obje priËe, obje te drame pripovijedaju medalje koje pripadaju povi-jesti hrvatskoga medaljerstva.

POVIJEST HRVATSKOGA MEDALJERSTVADanas hrvatsko medaljerstvo saËinjavaju medalje πto ih stvaraju hrvatskimedaljeri, i to u Hrvatskoj i o Hrvatskoj.

Medalja

17

Gotovo Ëetiri stoljeÊa, od sredine XV. do sredine XIX., nije bilo tako.Renesansna kultura Sredozemlja stvorila je kulturno jedinstvo koje jebrisalo politiËke granice. Bile su neusporedivo manje vaæne no πto sudanas.U srednjoeuropskim (flturskim«) ratovima o sudbini naπih krajeva od-luËivale su bitke πto nisu voene iskljuËivo na hrvatskom tlu i vojskekoje nisu bile jedino hrvatske.Tako je bilo i s medaljama i s medaljerima. Naπi su stvarali u stranimzemljama, strani u naπoj, ili su svojim medaljama govorili o zbivanjimapresudnima za naπu povijest.Samo ako toj situaciji ∑ bitno drukËijoj od danaπnje ∑ prilagodimo inaπa mjerila pripadnosti hrvatskome medaljerstvu, dobit Êemo ob-jektivnu i povijesnim osebujnostima primjerenu sliku vlastite meda-ljerske povijesti.Kao πto nam se i kulturna i ratna povijest prepliÊe s kulturnom i rat-nom povijeπÊu drugih zemalja i naroda, tako nam je isprepleteno i me-daljerstvo.Mjerila je jednostavno opisati: sve medalje πto su ih radili autori ∑Hrvati (neovisno o tome jesu li i teme medalja bile hrvatske), kao isve medalje koje govore o Hrvatskoj (neovisno o nacionalnoj pripad-nosti autora) pripadaju povijesti hrvatskoga medaljerstva.U onima (negda rijetkim) primjerima kada su se obje te komponenteidentiteta poklopile (te je i medaljer bio Hrvat, i tema medalje diohrvatske povijesti), moæemo govoriti o anticipaciji danaπnjega auten-tiËnog i u velikoj mjeri autohtonog hrvatskoga medaljerstva.Samo slijedeÊi taj povijesni put, moæemo razumjeti suvremenost.flEx praeteritis praesentia aestimantur!« (flSadaπnjost se prosuuje pre-ma proπlosti!«) ∑ rekao je Marcus Fabius Quintilianus veÊ u prvomestoljeÊu naπe ere.Medalje su poput metalnih peËata ukovanih u vrijeme. Quintilia-nusova sentencija to lucidno potvruje ∑ Ëak i prije no πto su suvremenemedalje, kao sublimacija povijesti, nastale.U pristupu suvremenome medaljerstvu, meutim, pa i suvremeno-mu medaljeru ∑ primjerice naπemu Damiru MatauπiÊu ∑ nuæno je upoz-nati joπ jednu, za razvitak stila presudnu, vezu.Za razvitak nacionalnoga medaljerskoga stila, ili barem nacionalne inaËi-ce πirih stilskih kretanja (europskih, pa i svjetskih) presudno je jasno iz-dvajanje nacionalnoga medaljerstva iz πirega, regionalnog (medite-ranskog, srednjoeuropskoga...) kulturnog sklopa.

Medalja

18

Bez takve nacionalne individualizacije nema ni osobne.»etiri stoljeÊa kretanja k takvoj nacionalnoj stilskoj simfoniji (dopusti-mo si tu metaforu) uzbudljiva su uvertira bez koje ne moæemo spoz-nati sloæenu mreæu i ustrojstvo suptilnih potankosti i osobitosti jednesuvremene pojave.

RENESANSNO RO–ENJE MEDALJEPrva suvremena ∑ novovjekovna ∑ medalja roena je u izravnoj vezis gaπenjem posljednjega velikog srednjoeuropskoga carstva ”Romajsko-ga” odnosno Bizantskoga, kako ga danas nazivamo.Izradio ju je 1438. godine Pisanello, u Ëast Ivana VIII. Paleologa, suv-ladara Bizanta, koji je putovao Italijom moleÊi pomoÊ za ugroæenoCarstvo.Dvanaestak godina poslije ∑ oko 1450. godine ∑ nastaje i prva me-dalja koju je izradio jedan hrvatski medaljer. Bio je to DubrovËaninPavko AntojeviÊ, poznatiji kao Pavao DubrovËanin, jer se na meda-ljama potpisivao kao PAVLI DE RAGVSIO. Izraena je u Napulju i bilaposveÊena Alfonsu Aragonskom.Nakon Pavla DubrovËanina ∑ koji je u tome desetljeÊu izradio Ëak 28medalja ∑ u Francuskoj (od 1461. do 1466. godine) medalje radiFranjo Vranjanin (Francesco Laurana).Prve poznate medalje posveÊene hrvatskim odliËnicima poËasnice sucrkvenim velikodostojnicima. To je, najprije, medalja Timoteu Mafei,dubrovaËkom nadbiskupu od 1467. godine, koju je otprilike u todoba (ili malo ranije) izradio Matteo de Pasti, a zatim medalja posve-Êema kardinalu i administratoru ZagrebaËke biskupije Tomasu Baka-csu Erdödyju. I nju je (poËetkom XVI. stoljeÊa) izradio talijanski me-daljer ∑ no ovaj put nepoznat.Obje su medalje posveÊene osobama znaËajnim za ulogu, poloæaj iznaËenje crkve u Hrvatskoj, i to u dva najznaËajnija srediπta (stjeca-jem okolnosti) dva zaviËajna grada buduÊega hrvatskog medaljer-stva ∑ iako uloga poËaπÊenih osoba u naπoj povijesti nije bila izrav-nim povodom nastanku tih medalja.Najstarija poznata nam medalja, u vezi sa sudbonosnim zbivanjimana sjeveroistoku Hrvatske, potaknuta je dramom πto nalikuje priËi,iako je to prije istinita bajka o ljubavi i smrti.Godine 1526. u straviËnoj bitci na MohaËkom polju gine hrvatsko--ugarski kralj Ludovik II. PoËetak je to stoπezdesetgodiπnje vladavineTuraka na istoku Hrvatske.

Medalja

19

Imao je dvadeset godina. Postao je kraljem u desetoj, oæenio se u pet-naestoj, a poginuo u dvadesetoj.Njegova udovica, kraljica Marija ∑ sestra Karla V., koji je dræao polovi-nu Europe i bio, uz sultana, najmoÊnijim vladarem do polovice XVI.stoljeÊa ∑ ukovala je u srebro i zlato medalju smrti, Ëasti i slave svogasupruga, kao i svoju ljubav, bol i Ëeænju.No, veÊ tih prvih desetljeÊa πesnaestoga stoljeÊa medaljama su poËaπ-Êeni i hrvatski filozofi i teolozi (1513. KorËulanin Jakov BaniËeviÊ), huma-nisti, knjiæevnici i pjesnici (1544. Luka CrijeviÊ, 1563. Dinko Ranji-na)... Godine 1569. Antonio Abondionio radi medalju Faustu VranËi-Êu, a 1575. medaljom je bio poËaπÊen Julije KloviÊ...

RENESANSNA ANTICIPACIJA SUVREMENOGAHRVATSKOG MEDALJERSTVAMa koliko to zvuËilo Ëudno, neke osnovne znaËajke suvremenoga hrvat-skog medaljerstva zaËete su veÊ u renesansi.To se, djelomice, moæe objasniti Ëinjenicom da je medij medalje naj-otporniji na mijene izazvane smjenama stilskih obiljeæja. Snaæna tradi-cija i povijesno-vrijednosna misija toga medija te Ëvrste, gotovo ne-promjenljive, strukturalne norme pretvaraju se u svojevrsni obram-beni mehanizam kakav medij medalje izdvaja i usmjeruje k vlastiti-ma, iznutra potaknutim putovima razvitka.U renesansi su stvorene kulturno-zemljopisne, pa i politiËke, odred-nice unutar kojih Êe se razvijati hrvatsko medaljerstvo: na razmeumediteranske kolijevke (Italija, Francuska...) i srednjoeuropske (Ugar-ska ∑ a prva naruËiteljica medalja bila je i prva pripadnica dinastijeHabsburg u hrvatskoj povijesti ∑ πto se Ëesto zaboravlja i na prvo mje-sto stavlja njezina mlaeg brata Ferdinanda).Izmeu prvih medaljama osustavljenih osoba koje prelaze vrijedno-sni prag na kojemu ih se odlikuje medaljama (vladari i pripadnici vla-dajuÊih dinastija, a zatim visoki predstavnici crkve kao drugi mikro--sustav), hrvatsko medaljerstvo stvara rani panoptikum u prvome re-du kulturnih djelatnika: filozofa, teologa, pravnika, knjiæevnika, um-jetnika, pronalazaËa...To je onaj vrijednosni krug kojemu se vraÊa hrvatsko medaljerstvonaπega vremena. Ono oæivljuje negdaπnji renesansni kult duha i du-hovnoga stvaralaπtva.Medaljerski opus Damira MatauπiÊa najpotpunija je potvrda te istineu medaljerstvu posljednjih dvaju desetljeÊa.

Medalja

20

KlasiËni renesansni portret na aversu (najËeπÊe Ëisti profil) opleme-njen je, pa i duhovno razigran, reversom s mitoloπkim motivima, tesentencijama na latinskom jeziku ∑ jeziku kojim govori vjeËnost.Mitoloπki, te medaljom mitologizirani, simboli ostaju kljuËnom iko-niËkom odrednicom i u suvremenome medaljerstvu. Grafija i jezik, ta-koer, æive na æivim æilama povijesne tradicije.I opet, MatauπiÊeve nam medalje (naravno, ne samo njegove) to bo-gatopotvruju svojom grafijom, svojim sloganima, svojom ikonografijom.Medaljerstvo je i danas, sustavom svojih bitnih znaËajki, produljenarenesansa, koja nenametljivo prati duhovnu povijest naroda i zem-lje, i obasjava je vrijednosnom simbolizacijom. Taj duh, gotovo mag-netiËno, vraÊa medalju njezinima tradicijom posveÊenim izvoriπtimai kad je stilsko-transformabilna iskuπenja dovedu u previπe akutnuopasnost da iznevjeri vlastitu izvornu prepoznatljivost.Nastojat Êemo upozoriti na tu duboku teænju πto, protiËuÊi poputponornice kroz polumilenijsku povijest hrvatskoga medaljerstva, po-staje jednim od najdubljih poriva upravo MatauπiÊeva stvaranja.

BAROK: PRVA MEDALJA KOVANA NA HRVATSKOM TLUGodine 1706. posveÊena je Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku.Kalupar dubrovaËke kovnice novca, Pavao Lonciares (Napuljanin) iz-rauje u toj prigodi prvu medalju kovanu na naπem tlu.Svojim promjerom (ø 37 mm) i strukturom, ta medalja izravno slijedidubrovaËki novac. ©kudu. Iako je ikonografski standardiziran lik sve-ca-zaπtitnika na aversu (sv. Vlaho dræi biskupski pastoral i maketu Du-brovnika), revers je posve originalan: legenda, pisana latinskim jezi-kom, koja govori o prigodnoj misiji medalje, te toËan datum meda-ljom posveÊena dogaaja: 15. JVNI 1706.No, njena (poËetna) konvencionalnost uopÊe nije obiljeæjem kasni-jega hrvatskog medaljerstva. Hrvatsko je medaljerstvo ∑ medaljer-stvo invencije, a ne medaljerstvo konvencije.

OD BAROKA DO PREPORODAHrvatsko je medaljerstvo sve do sredine XIX. stoljeÊa, odnosno donacionalnog buenja, bilo raspoluÊeno na kulturno medaljerstvo Ju-ga i ratniËko medaljerstvo Sjevera.Kao autori medalja istaknutim liËnostima kulturnoga i povijesnog æivotanaπeg Juga ∑ prije svega Dubrovnika ∑ istiËu se poznati, poglavito tali-janski medaljeri, poput Giulija della Torea, Ferdinanda de Saint--Urbai-

Medalja

21

na, Giovannija Agnellija i drugih. Tu medaljersku povijest Juga zakljuËu-je najmanja (ø 15 mm) i najtuænija medalja (nepoznatog autora): flEro-berung von Ragusa« (iz 1814.). Okupacija i pad Dubrovnika.U tome razdoblju, u povijest hrvatskoga medaljerstva ugraena je ijedna epizoda Ëistoga klasicizma. Bile su to medalje πto su ih za krat-kotrajne Napoleonove vladavine u Dalmaciji izraivali u Francuskojfrancuski medaljeri (Jean Pierre Droz, N. G. A. Brenet, te drugi), ali stematikom i motivima naπeg Juga: Pulu, Dioklecijanov profil na aver-su, te arhitektonske simbole ne reversu ugrauje se u domaÊu tradi-ciju; ponajprije ËistoÊom simbolike i stila.Na sjeveru najdramatiËniji je i najsugestivniji lanac medalja kojima suobiljeæavane pobjede nad Turcima u ratu od 1683. do 1689. Kovanesu u Nürnbergu, autori su im njemaËki kovinoresci, no motivi su kon-tinuirana priËa o naπoj sudbinskoj prekretnici.Ono πto osobito plijeni pozornost i πto se jedino u tome medaljer-stvu i moæe istaknuti kao ekskluzivnu osebujnost medija jesu minija-turne kartuπe u strukturi medalja (ø 8-12 mm), u kojima su teleskop-ski motivi panoramskih veduta osloboenih gradova, prikazani mik-roskopskom toËnoπÊu. Takvu razinu visoke profesionalnosti i optiËkesigurnosti hrvatska Êe medalja ponovo dosegnuti tek nakon otprilike250 godina, u medaljama Æelimira Janeπa, a poslije njega u kovani-cama Damira MatauπiÊa.

DEVETNAESTO STOLJE∆E:MEDALJE NACIONALNOG PREPORODAMedaljersko oznaËivanje povijesti donosi u XIX. stoljeÊu i jedan pri-vidni paradoks. Nacionalno je buenje zapoËelo tridesetih godina, amedalje u dugome slijedu nastaju tijekom Ëetrdesetih, da bi svojimoznakovljenjem ispunile tek drugu polovicu stoljeÊa.Ta vremenska raspuklina postaje logiËnom podsjetimo li se da povi-jest istiËe zaËetke novih kretanja i nastojanja, a medalje njihovo usp-jeπno dovrπenje.Povijest suvremenoga hrvatskog medaljerstva obiljeæena je cijelim su-stavom korjenitih promjena dotadaπnjih prilika, zahvaljujuÊi Ëemu poËi-nje kontinuirano razdoblje snaænoga procvata hrvatskoga medaljerstva.U prvome redu prestaje dotadaπnja rascijepljenost na medaljerstvoJuga i medaljerstvo Sjevera. Medalje obiljeæuju zbivanja vaæna za ci-jelu Hrvatsku.

Medalja

22

Od 1848. godine latinski jezik, napokon i zauvijek, ustupa svoje mje-sto hrvatskomu. Ali, veÊ 1841. godine pojavljuje se na nagradnojπkolskoj medalji, na kojoj je grb Trojednice na aversu, a na reversu di-daktiËka poruka: flSinko! Primaj nauk pak budi viran Bogu, kralju idomovini!«To su prve hrvatske rijeËi na jednoj medalji.Istodobno nastaje pravi lanac bliske povezanosti medaljerstva i sfra-gistike. I otad je neprekinut sve do medalja Damira MatauπiÊa i nje-govih suvremenika.Najistaknutiji zlatari i graveri postaju prvi domaÊi medaljeri u sada veÊ,bezmalo, stoljeÊe i pol dugome lancu. Bili su to Franjo Karress i nje-gov uËenik Josip RadkoviÊ, koji je i autor prve hrvatske gospodarskemedalje. S novom vrijednosnom oblaπÊu poËinje i nova, gospodar-stvu primjerena, ikonografija: simbolika rada i simboliËki animalistiË-ki motivi.Nakon medalja posveÊenih banu Josipu JelaËiÊu (iz 1848.), slijedio jeniz medalja kojima se oznaËuje nastanak najznaËajnijih nacionalnihustanova: utemeljenje ZagrebaËke nadbiskupije (1853.), tisuÊita ob-ljetnica sv. ∆irila i Metodija (1863.), otvaranje SveuËiliπta u Zagrebu(1874.), gradnja –akovaËke katedrale (1882.) te otvaranje Hrvatsko-ga narodnog kazaliπta (1895.).Tako je ustanovljena hrvatska tradicija obiljeæavanja spomenicama ipoËasnicama svih, za nacionalnu kulturu znaËajnih, prekretnica.Svaka prigoda obiljeæena medaljom dobiva ozraËje dogaaja vaæno-ga za kulturu. Medalje izraæavaju, pa i stvaraju, svijest o kulturi nacijei njezinim vrednotama.Time medaljerstvo, diskretno i istanËano, postupno oblikuje jednufilozofiju nacionalne kulture. Poput sazvijeæa u nastanku, ono stva-ra sustav vrijednosti πto zraËi kroz maticu vremena.

MEDALJERSKA SECESIJASecesija u hrvatsko medaljerstvo unosi slobodnije oblikovanje meda-lje i izraziti osobni izraz. Bio je to prvi znaËajniji iskorak iz oblikotvor-nih i simbolotvornih normâ toga medija, a time i iskorak prema stva-ranju nacionalnoga medaljerskog stila.U njemu Êe, meutim, uvijek ∑ kao i tada, u secesiji ∑ stvaralaËki udiopojedinih medaljera biti ogroman. Razumljivo je to i stoga πto je medijmedalje, na izvjestan naËin, ekskluzivan. Malobrojni mu se potpunoposveÊuju. Jedan genij moæe izmijeniti povijest.

Medalja

23

Zlatnu jezgru hrvatskoga secesijskog medaljertva Ëine dvojica auto-ra: Robert Frangeπ MihanoviÊ i Rudolf Valdec.Monumentalizam na minijaturi joπ je jedan paradoks koji je na me-dalji najizrazitiji. Frangeπovi animalistiËki motivi ∑ bik, konj ∑ u dina-miËnom suprotstavljanju snazi Ëovjeka oblikuju onaj simboliËki kom-pleks πto Êe ostati osebujnim obiljeæjem hrvatske likovne secesije: sim-boliziraju snagu naroda i, posredno, teænju za osloboenjem.Ta Êe unutarnja napetost tvoriti simboliËku aktualizaciju povijesti, kojumoæemo pratiti od Valdecove plakete flCasino« (u kojoj se parabolas antiËkim herojstvom isprepliÊe sa secesionistiËkom ornamentalnoπ-Êu) do kasnosecesijskih medalja Ivana MeπtroviÊa, osobito njegovihflDomagojevih strijelaca« iz 1931. (jednostrana medalja flStreljaËki sa-vez Jugoslavije«).Tekovine secesije, uz inovacijsko oblikovanje i inventivno prikaziva-nje motiva unutar zadanoga kruga, jesu upravo ta duboka simboliË-nost u paraboli πto spaja povijest i sadaπnjost.Tako medalja postaje najaforistiËnija ikoniËka poruka koja nacional-nu povijest pretvara u idejnu energiju suvremenih i aktualnih nacio-nalnih Ëuvstava i teænjâ.

KERDI∆EVO DOBADivovski medaljerski opus Ive KerdiÊa, πto nastaje tijekom cijele prvepolovice stoljeÊa (1905.-1953.) temeljem je suvremenoga hrvatskogmedaljerstva.Bio je prvi medaljer u naπoj kulturnoj povijesti koji se u prvome redu,gotovo jedino, posvetio medaljerstvu. Od te je misije, nesvjesno i spon-tano, stvorio svoj æivotni program. Gotovo nije bilo znaËajnijeg do-gaaja ili obljetnice, kojega KerdiÊ nije oznaËio svojim medaljerskimsimbolom.Takvim odnosom on je prvi jasno izdvojio medaljerstvo kao zasebani osebujan medij, koji zahtijeva i osobitu povijesnu svijest umjetnika.I cijelog Ëovjeka. I cijeli njegov rad.U tom je smislu KerdiÊ prva karika u lancu medaljera koji su stalni (ane povremeni) medaljerski tumaËi i simbolotvorci aktualne povijesti.A nema ih mnogo: KerdiÊ, Radauπ, Janeπ, MatauπiÊ.Stilski mu se izraz mijenjao tijekom toga dûgog razdoblja ∑ od sece-sijskoga, preko (relativno rijetkih) iskuπavanja novih oblika tijela me-dalje (oktogonalna medalja posveÊena Strossmayeru, gotiËki Ëetve-

Medalja

24

rolist medalje Hrvatskoga svesokolskog sleta), do smirena, ali snaænogportretnog realizma u odnosu sa sveËanom, Ëitkom i sugestivnom sim-bolikom reversa. Jedan je od temeljnih tvoraca Ëvrste nacionalne me-daljerske simbolike.Postao je srediπnjom osobom sve πirega kruga hrvatskih medaljera.To je ∑ recimo metaforiËki ∑ i proπirilo i stabiliziralo temelje nacionalno-ga medaljerstva, bez Ëega bi bio teπko i zamisliv, a kamoli provediv,eruptivan preobraæaj toga medija, kakav se zbio potkraj KerdiÊevadoba.ZaËetnik toga preobraæaja bio je Vanja Radauπ.

RADAU©EV ARHAI»NI EKSPRESIONIZAMRadauπeve robustne medalje, oblikovane u vidu kruga nepravilnog obo-da, vrlo visokog reljefa, najprije lijevane, a potom u zavrπnici izradekovane, s markantnim i ekspresivnim portretima na aversu, te s kraj-nje jednostavnim, jednomotivskim (ali s izoπtrenim sluhom za vrijed-nost povijesnih artefakata) odabranim simbolima na reversu, znaËilesu stvaranje posve novog izraza. I osobnoga, ali i nacionalnog.Te medalje unose u hrvatsko medaljerstvo taktil ∑ i kao oblik, i kao novumedaljersku osjetilnost, i kao novo simbolotvorno zraËenje: medalja,koja poziva dlan da je primi, okrene u ruci i osjeti (i kovinu, i oblik, ihladnoÊu, i Ëvrstinu), pretvara je u virtualni nacionalni arheoloπki arte-fakt. Ona je i izvorna ∑ i iskopina. Izravan je dodir sa starinom. Sugeri-ra taj dojam, ali ta je sugestivnost prevratniËki nova i (pokazalo se)dalekoseæna.Njegovih niti tridesetak medalja (znakovito se ponovio broj medaljaPavla DubrovËanina!) izmijenile su povijest toga medija.

STVARALA»KA EKSPLOZIJA ÆELIMIRA JANE©ARadauπ je stvorio nov oblik medalje. Janeπ je, slijedeÊi jednak impulsgovorenja oblikom πto nije unaprijed normiran, nego izrasta slobod-no iz ideje, stvorio beskraj oblika medalje.Tu novu morfoloπku ekspanziju medija obiljeæuju stajaËice, taktili, skulp-turalne spomenice, Ëak lebdjelice, uz jednostrane i dvostrane meda-lje, kovane i lijevane, plakete, pa i stvaralaËka uporaba novih mate-rijala (stakla, poliestera, drva s inkrustracijama...) te novih tehnologija.SpajajuÊi inventivnu igru oblika (πto su izravno otjelovljenje zamisli) ivisoku odgovornost (πto ukljuËuje ogromnu i sustavno njegovanu erudi-

Medalja

25

ciju), Æelimir Janeπ je radikalno izmijenio parametre unutar kojih semedij medalje razvio i koji su odreivali identitet medalje stoljeÊima.To je oplodilo svekoliko hrvatsko medaljerstvo. Iako su uza nj djelo-vali snaæni i, osobnim izrazom, prepoznatljivi novi medaljeri (kao πtoje znaËajna portretna medaljistika Koste Angelija Radovanija), Janeπje, neprijeporno, svojim duhom i genijalnom invencijom postao pre-poroditeljem hrvatskoga medaljerstva. Okupio je oko sebe, i potak-nuo na stvaranje medalja, brojne kipare. Svoje je nadahnuÊe prenioi mlaoj generaciji medaljera, meu kojima se osobito istiËu Zdrav-ko BrkiÊ i Damir MatauπiÊ.Neki Janeπovi suvremenici posveÊuju se, poput njega, vrlo sustavnomedaljerstvu. Tako su trojica najistaknutijih ∑ Æelimir Janeπ, Antun Ba-biÊ i Brane Crlenjak ∑ prvi predstavljali Hrvatsku na FIDEM-u 1963.godine.Janeπ je izmijenio i kulturnu recepciju medija. Njegovi simboli uraπ-Êuju u recepcijsku svijest sociokulturnih slojeva dotad neosvojenih me-daljerstvom. Prije njega tek su MeπtroviÊevi flDomagojevi strijelci« izmedaljerskog simbola uzrasli do razine mitskoga ikonografskog mo-tiva. Janeπ postaje najveÊi sijaË identifikacijskih znakova, prenesenihiz medaljerstva u kulturnu svijest sredine i u æivot.

Medalja

26

Ko eroplan, mala plastika,1998., 225 x 190 x 70 mm,lijevana posrebrena broncai kromirani bakar

Medalja

27II.Damir MatauπiÊ

28

Damir MatauπiÊ

29

Damir MatauπiÊ

Gotovo svatko moæe svoj rad nazvati æivotnim pozivom.Vrlo su rijetki oni koji mogu svoj rad nazvati æivotnom misijom.Meu njima su medaljeri.Damir MatauπiÊ je to spoznao vrlo rano. Ukovana je ta spoznaja veÊu njegove prve kovanice ∑ iako toga, svakako, nije bio svjestan. Tuspoznaju danas Ëitamo. No, u tom trenutku ∑ bilo je to prije ËetvrtstoljeÊa ∑ ona je bila duboko pod povrπinom njegovih ideja i njego-vih radova.Viπe je osjeÊao no πto je mogao iskustvom osjetiti da æivot medaljeovisi o osobitu obliku javne recepcije djela. Medalja je institucija. Tekako se sretno podudare intuicija umjetnika i nakana javnosti koja oËekuje(makar i podsvjesno) medaljersko vrjednovanje odreenih kulturnihvrijednosti, medalja Êe æivjeti. Bit Êe otisak opÊe vrijednosti ∑ idejneili emotivne.Kipu moæe podariti æivot i odziv pojedinih privræenika. Medalji je po-trebna ljubav mnogih. A upravo je to (evo prvoga paradoksa!) Ëiniekskluzivnom. ©to god Ëinio, medaljer je suËeljen i s odgovornoπÊuspram povijesti, a ne samo spram umjetnosti. Njegov je rad redovitojavni Ëin.Ogroman je to pritisak. Izdræati ga, a ostati slobodan i svoj, to je moæ-da najveÊe iskuπenje s kojim se medaljer suËeljuje i nosi.Opus umjetnika-medaljera uvijek je priËa o toj intimnoj drami.Ona ostaje skrivena. Ono πto je primjetno ∑ to je oblik u kojemu suosobnost autora i nadosobnost javnih oËekivanja ukovani u istu ko-vinu.I uvijek ∑ zauvijek. Jer, medalju se ne izlaæe, nego je se upuÊuje, po-sredstvom senzibiliteta i zanosa suvremenika, u vrijeme buduÊe.

ZA»ECI SUSTAVAMatauπiÊ je prvim dvjema medaljama naznaËio i dva bitna vrijedno-sna polja, predodreena da im se veliËine saæmu u medalje.Bile su to kovanice Zdenac æivota (1973.) i Tin UjeviÊ (1974.).Jedno djelo i jedan Ëovjek.No djelo (Zdenac) bilo je simbolom produhovljenja, a Ëovjek (Tin)uËinio je i svoj lik prepoznatljivim otjelovljenjem duha.I prsten je bio zatvoren.Opus medaljera postupno oblikuje vrijednosni sustav koji se tka iz-meu nekoliko odrednica. Jedna je osobna. To je vlastiti pounutreni

30

Damir MatauπiÊ

sustav duhovnih vrijednosti πto ih je medaljer usvojio. Druga je jav-na, druπtvena... To je (Ëesto nepredvidiv) kalendarij poËasti, obljetni-ca, druπtvenim ritualom obiljeæenih dostignuÊa, memorijalija... Ponu-de upuÊene medaljeru (izravno ili posredstvom πireg natjeËaja) poti-Ëu ga na viπe ili manje stalnu ukljuËenost u taj tijek æivota sociokultur-ne svijesti zajednice. Ta ukljuËenost uvjet je njegova umjetniËkog op-stanka.Drugi umjetnici (slikari, grafiËari, pa i kipari) nisu na sliËan naËinugrani u tekuÊu povijest. Oblik je njihove slobode neobvezujuÊi.Medaljer cijeloga æivota stvara u deterministiËkoj mreæi kakva je dru-gima nepoznata. Drugi mogu stvarati i flizvanvremenski«. Medaljer∑ nikada.Stoga su rane medalje izuzetno indikativne. One nastaju u psihozitakve autohtonosti kakvu medaljer Ëesto viπe nikada ne dostigne.Potreba za autohtonoπÊu, naravno, preoblikovat Êe se, pod takvim pri-tiskom vrijednosne utjelovljenosti u javnu druπtvenu svijest, na ose-bujan naËin: u vidu autohtone medaljerske poetike. Medaljerova jeosobnost upravo kodirana njegovom modelacijom ∑ oblikovanjem te-me koja, Ëesto, i nije njegov slobodan izbor.Medaljer govori stilizacijom i ono πto ne moæe reÊi temom.Time postiæe samoidentifikaciju i s izazovom πto, u prvoj, poËetnoj fazistvaranja, ponekad i nije bio u njemu sâmome zaËet.Zato je svaka njegova medalja (uspjela medalja) sublimat. Plod je unu-tarnjeg sukoba, sraza s nepoznanicom, njenog pounutrenja (samomedalja mora proÊi kroz te skrivene faze zaËeÊa) te modelacijskog poti-caja, poriva. Ona je svojevrsna rezultanta posve intimne osjetilnosti iimaginativnosti ∑ te zahtjeva zadane teme.MatauπiÊev UjeviÊ teleskopska je medalja.Govorimo, naravno, metaforiËki. Metafora, meutim, upozoruje najedno generiËko polaziπte MatauπiÊeve osobne medaljerske poetike.Mogli bismo reÊi da je svaka medalja pogled kroz vremenski tele-skop. No, MatauπiÊ i svoj prvi medaljerski portret i prvu legendu nareversu oblikuje, doslovce, kao pogled kroz poveÊalo.UËinak poveÊanja u fiziËkom prstenu umanjenice (svaka je medaljaminijaturizacija) neoËekivan je, plastiËki vrlo zahtjevan, i efektno pa-radoksalan stilogeni postupak. Govori, neprijeporno, o snaænoj obli-kotvornoj intuiciji mladoga autora.Dojmljiva glava legendarnog pjesnika, s njegovim gotovo mitskim πeπi-rom boema i lutalice, u desnom poluprofilu, izbija iz dubine i monu-

31

Damir MatauπiÊ

Tin UjeviÊ, kovanica,1974.,ø 32 mm, tombak

∆iro Truhelka, kovanica,1987., ø 32 mm, kovanosrebro i bakar

Dubrovnik, broπ, 1986.,60 x 40 mm, srebro iebanovina

32

Damir MatauπiÊ

Stablo mladosti I, stajaËica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana bronca, vitrajni emajl i iskucano srebro

33

Damir MatauπiÊ

mentalno puni prostor. Taj govor mase u tridesetmilimetarskoj kom-presiji, s rustiËnim rasterom ovratnika i kose iz kojih izbija tektonskaenergija snaænoga Ëela, nosa, vilice, ostvaruje takvu elementarnostgovora oblikom kakav je rijedak i u zrelijih umjetnika. No, velik um-jetnik tako i poËinje: ozbiljenom zreloπÊu.Revers Ëine naslovi pjesnikovih zbirkâ pjesama. Samo slova! No ta suslova Ëista plastiËnost ∑ izvan svih grafoloπkih matrica. Laka konkav-na zakrivljenja i saæimanja slova uz obodnicu kruga stvaraju dojamuveÊanja.No ispod tih opisivih oblika krije se ∑ ili nazire ∑ onaj teπko opisiviimpuls kakav Êe se iskazivati i potvrivati u kasnijem razvitku. To je,prije svega, svijest o kulturnoj misiji medalje. Zatim potreba da se unu-tar jednog tako neumoljivo normiranog umjetniËkog medija nae iz-raz koji je svjeæ ∑ a da ipak ne dovodi u pitanje klasiËne konvencijemedija. Ali to veÊ nije svjesno traæenje. RijeË je o uroenoj obliko-tvornoj intuiciji. Nadahnuta plastiËnost bila je jamac svega πto Êe usli-jediti u MatauπiÊevu stvaranju.

MA©TA, OBLIK I OBLICIDa je medaljerstvo medij u kojem su oblik i maπta najsuprotstavljeni-ji jedno drugom ∑ to Êe MatauπiÊ osjetiti vrlo brzo.Kiparstvo je plod oblikotvorne imaginacije. Medalja, meutim, nepoznaje oblike. Samo oblik. Krug. I dvije dimenzije. Ne tri. Ona je svo-jim poËasniËkim ritualom usmjerena na to da bude poloæena. Na pr-sa, na ruku, na plohu... Ne æeli prostor. Samo poËasniËko leæiπte.Za medaljera izuzetne oblikotvorne maπtovitosti, kakav je MatauπiÊ,to je bio izazov. Nesvjestan, naravno. Ali plodonosan.Maπta je, naposljetku, samo naËin nadvladavanja konvencije.Hrvatsko se medaljerstvo pobunilo protiv konvencije veÊ djelom Ma-tauπiÊeva uËitelja ∑ Janeπa. Stvorilo je vertikalnu medalju. StajaËicu.Okomilo se u prostoru. MatauπiÊ veÊ u petoj godini svoga stvaranjaËini korak u treÊu dimenziju prostora. Obgrlio ga je svojom ËeliËnomkompozicijom Triptih (1977.). Jedna plaketa, u tri inaËice, koje kaometalni flwidescreen« zatvaraju motriteljev pogled svojim zagrlja-jem. Ne nude vam prizor ∑ nego priËu! Polufigura æene mijenja se odlijeve k desnoj varijaciji, te je Ëitamo kao strip stvaranja.Ne samo jedan, nego tri iskoraka iz konvencija zbila su se istodobno:iskorak u prostor, iskorak u vrijeme i tehnoloπki pokus.

34

Damir MatauπiÊ

Plaketa je, kao Alica Lewisa Carrolla, proπla kroz zrcalo i naπla se uzemlji Ëudesnog.Ta je Ëudesnost bila, prije svega, virtualni svijet minuciozne igre inkru-stracijama emajla, srebra i bakra, graviranja...flSve je dopuπteno i sve je moguÊe!« ∑ inherentno je stvaralaËko ge-slo toga preobrazljivog triptiha plakete.Obliku je suprotstavljeno oblikovanje. Statici kipa ∑ dinamika kipar-stva. Plaketa je postala æiv proces. Razgranjuje se i razlistava svojimasocijacijama. Gledatelji su se, odjednom, naπli na drugoj strani pa-ravana πto odvaja autora od publike, nevidljivi zaËetak ideje i njezindovrπen oblik.A i sâma konaËnost dovedena je u pitanje.MatauπiÊevo Stablo mladosti (1978.) razlistava se u niz inaËica. Zaπtone? Da li je ijedno stablo jednako u dva uzastopna trenutka?OtkriÊe otvorena slijeda medaljerskih inaËica obogatit Êe, ne samoMatauπiÊev opus nego i samu ideju stvaranja.No, da je taj toliko snaæan i konvencijama nepokoran poriv stvara-laËke slobode posve zavladao MatauπiÊevim radom, on bi zauvijekbio izgubljen za hrvatsko medaljerstvo. Medalja zahtijeva najstroæijusamodisciplinu i pokornost autora konvencijama. Preslobodna bun-tovnika ubrzo izopÊuje sâma sredina koja je prirodni Ëuvar tradicija.NasreÊu ∑ to se nije dogodilo.MatauπiÊevo je djelo doæivjelo oblikotvornu bifurkaciju.

POLIVALENTNE FORME DAMIRA MATAU©I∆AKada se god govori o oblicima u kojima se pojavljuje djelo nekogaumjetnika ∑ monovalentno ili polivalentno, monoformno ili poliform-no i transformabilno ∑ tek se prividno i samo formalno govori o ob-licima, o formi. U bîti, uvijek govorimo o Ëovjeku.Govorimo o tome da li je njegova narav monolitna i konzistentna, ilinemirna i nepredvidiva, te iskuπava vlastite preobrazbe.Jedna je od najneobiËnijih oznaka MatauπiÊeva djela upravo taj spojkrajnjih suprotnosti: tvorac oblikotvorno najdiscipliniranijeg niza me-dalja u hrvatskoj medaljistici uopÊe, i do asketizma strog provoditeljnezaobilaznih normâ klasiËne medalje (od preciznosti pri izradi mode-la do kovine i kôva, odnosa aversa i reversa, simbola i legende, grafijei teme, itd.), istodobno je medaljer jedne od najnekonvencionalnijihstvaralaËkih fantazija u svekolikoj povijesti hrvatskoga medaljerstva.

35

Damir MatauπiÊ

Ida, plaketa, 1981., ø 100 mm,lijevana bronca

36

Damir MatauπiÊ

Njegov se senzibilitet nikada nije mogao posve podËiniti naËelimastvaralaËkog isposniπtva medaljera: samo jedna kovina, samo jedanoblik, samo jedna kovina, samo jedan motiv, samo jedan simbol, veÊovjeren i posveÊen tradicijom, kako bi medalja djelovala kao metal-na hostija u sakramentu sveËane dodjele. Ona je samo simbol i znakpoËasti. Ne smije biti heretiËna ni svojom maπtovitoπÊu, ni svojom teh-nologijom, ni svojim licem (neka bude monokromno i smireno!), pani obredom svoga predstavljanja. Ona je kanon. A kanon je vjeËan.Da bi bila vjeËna ∑ medalja se stoljeÊima nastojala liπiti svega prolaz-nog.Medalja nije samo kovina. Ona je i okov. Okiva autora ∑ ali okiva i poËa-snika. Autor ne smije prekriti formalne norme medaljerskog izraza.PoËasnik ne smije prekrπiti moralne norme ukovane medaljom, ne usimbol, nego u njegov æivot.Ispotiha se sukobljavaju dvije teænje: mir oblika i nemir duha.No, tu je protivnost i MatauπiÊ nosio u sebi kao osobito svojstvovlastitoga umjetniËkog mentaliteta. Trajao je u njemu sraz izmeu nje-gove naravi i njegova temperamenta.Taj bi sraz skrhao uistinu mnoga krila.MatauπiÊeva je krila ojaËao. U vrlo dinamiËnom suodnosu, on je po-mirio te suprotnosti. Vrhunskom stvaralaËkom samokontrolom i sa-modisciplinom odgovorna medaljera, stvarao je medalje.Istodobno, nesputanom maπtovitoπÊu stvarao je slobodne oblike. Ali,takoer, kao simbliËke kristalizacije ideja. U πirem smislu, i ti oblici pripa-daju medaljerstvu.Stoga su medalje postajale sve stroæije u izrazu. Nastajale su najprijelijevane. Zatim kovane. I naposljetku, memorijalni i prigodni novac uplemenitim kovinama. Samo struËnjaci znaju πto to znaËi: rezati re-ljef, dubina kojega ne smije premaπiti dvanaest tisuÊinki promjeramodela!Slobodni su, pak, oblici postajali sve slobodnijima i tehnoloπki sveinovativnijim.Uzajamnost tih dvaju uzleta bila je izuzetno plodonosna.Ona je izmijenila i MatauπiÊevo djelo ∑ ali i sâm medij medalje.

37

Damir MatauπiÊ

Vatroslav JagiÊ,dvostrano, 1995.,ø 72 mm, kovano srebroi pozlata

Antun Barac,dvostrano, 1995.,ø 72 mm, kovano srebroi pozlata

Stjepan IvπiÊ,dvostrano, 1995.,ø 72 mm, kovano srebroi pozlata

38

Damir MatauπiÊ

MEDALJEPrvi muzeografski podatak o medaljerstvu Damira MatauπiÊa posveje neuobiËajen i pomalo zapanjuje. Kao dvadesetogodiπnjak, 1974.godine, izlaæe svoj prvi rad na izloæbi FIDEM-a u Parizu.Tako kategoriËna i udarna naznaka æivotnoga opredjeljenja bila je, za-tim, nekoliko godina upravo preplavljena nemirnom bujicom atrak-tivnih plastiËnih djela ponesenih izrazito transmedijalnim nadahnu-Êem. Motivika im je osobna, intimna, emotivna. Suton (1974.), Kole-ga (1975.), Akt (1977.), Dvoje (1977. ∑ dva rada), U plavom (1977.)∑ otkrivaju zaokupljenost iracionalnim i pomalo introvertnim svije-tom, a autorove kategorizacije æanrovske pripadnosti rada upuÊujuna njihovo osnovno oblikovno svojstvo: otkrivanje izraæajnih moguÊ-nosti likovne intermedijalnosti. Kategorijalne odrednice, naime, πtoih Ëitamo jesu: zidna dekoracija, plaketa, komorna plastika, stajaËi-ca, reljef, zidni reljef... A informacije o tehnologiji i materiji joπ su raznovr-snije: emajlirani tombak, akvatinta, galvanizirani bakar, bljeπtavi Ëe-lik, kruπka i oksidirano æeljezo, lijevani aluminij, reducirano drvo, sreb-ro, pa poliester, lijevana bronca i olovo...Stvara se πiroka ljestvica ∑ od otpornih do podatnih tvari, od prirod-nih (drvo, kovina...) do umjetnih (poliester), te ljestvica tehnoloπkihpostupaka, od primarnih i prastarih (lijevano olovo) do vrlo minucioz-nih i delikatnih ∑ kao πto su galvanizacija, pa emajliranje, Ëak i akva-tinta!Pred gledateljem se otvara cijela mala enciklopedija tvari i tehnikanjihove obrade, primijenjena u praksi.Ne bismo se zadræavali na toj faktografiji kada ona ne bi otkrivala unutar-nji psiholoπki autorov portret: njegov eksperimentalni duh, istraæi-vaËki nemir, krajnje istanËanu i razigranu osjetljivost za tvar kao me-dij koji i sâm, iako u strukturi znaka, prema semiologiji, Ëini proizvolj-na Ëinitelja znaka, ipak djeluje i Êutilno s estetskim uËinkom svojomepidermom (priguπenom ili snaænom blistavoπÊu, glatkoÊom ili hrapa-voπÊu), pa i oblikom i na taktilnu senzaciju. A stvar ne morate dotak-nuti kako biste osjetili dodir. Oko je dotiËe i sugerira vam taktilnusenzaciju.Sinestezija?Da! I moæemo se tek Ëuditi kako sinestezija kao stilogeni Ëinitelj nijedosad bila teorijski primijeÊena i u likovnoj umjetnosti, a ne samo upoeziji i, eventualno, prozi.

39

Damir MatauπiÊ

Patka, mala plastika, 1978., 260 x 160 x 90 mm, lijevani aluminij i poliester

40

Damir MatauπiÊ

Dekanski lanac Akademijelikovnih umjetnosti u Zagrebu,

1979., 630 x 230 mm,srebro, emajl

41

Damir MatauπiÊ

SinestetiËnost se u hrvatskome medaljerstvu pojavljuje istodobno snekonvencionalnim oblikovanjem, odnosno s Radauπevim kovanimtaktilima. No MatauπiÊeva sinestetiËnost najËeπÊe nadmaπuje sve do-sadaπnje stilogene domaπaje.Time spaja i proæima nadosjetilno, iracionalno i produhovljeno nadah-nuÊe s vrlo Ëulnom ekspresijom nadËulne ideje. To je vrlo snaæno ozbi-ljeno veÊ i u njegovu plastiËnome miπljenju o samom fenomenu pro-stora (Prostor I. i Prostor II., te Ptica ∑ sve 1978.).Prva je to oblikotvorna fantastika koja Êe njegovim radovima dati krila(Ëak u doslovnom, a ne samo prenesenom smislu) dva desetljeÊa ka-snije.No, gdje je nestala medalja?

SERIJE, NIZOVI I LANCIU samo dvije godine MatauπiÊ je bio izradio dva lanca: Dekanski la-nac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1979.) i Lanac Meuna-rodne misije znanosti i mira (1980.).Vanjski se poticaj (prigoda i narudæba) samo savrπeno podudario s auto-rovim poimanjem svake vrijednosti kao dijela jednoga veÊeg sustavaveliËina.Uostalom, nije li sve πto cijenimo uvijek dio jednoga lanca zanosa, i nijeli sve πto volimo ugraeno u jedinstveni panoptikum srca?Takvo intuitivno poimanje kulturne vrijednosti svjedoËi nam da je u Ma-tauπiÊa zarana bio oblikovan osobit medaljerski tip svijesti.To je svijest koja misli u obliku komprimiranih plastiËkih simbola.RijeË je upravo o kompresiji ∑ a ne o saæimanju. Saæimanje spuπta unutar-nju napetost. Kompresija je diæe. Tako nastaje siÊuπni znak golema afek-tivnog naboja.Takvi su MatauπiÊevi znaci.Kaæemo flMatauπiÊevi« jer pripadaju sustavu poosobljene autorovepoetike, a ne samo nadosobnom sociokulturnom sustavu znakova.MatauπiÊ osjeÊa kulturu kao sloæen i slojevit kompleks. Taj intuitivniosjeÊaj preraπÊuje u plastiËku misao. Stoga on plastiËki misli slojevitoi asocijativno.Vrijednosti tako stvaraju meuodnose, interferiraju se, a simboli po-staju æariπtima polivalentnih prijenosa znaËenja.Takva je transsemantiËnost MatauπiÊeve simbolizacije izuzetno plodono-sna. Ona stvara i nove simbole i nova znaËenja postojeÊih simbola. Na

42

Damir MatauπiÊ

povrπinu istodobno izbijaju dubinska i latentna znaËenja. Znakovi namedalji postaju stilogeni ikoniËki kriptogrami. U njih prodiremo po-stupno, prihvaÊajuÊi njihov sloæeni kôd.MatauπiÊevi lanci anticipiraju tu poetiku.Medalje prvoga lanca u jednom su osobitom smislu medaljoni. For-malno ∑ stoga πto su raene kako bi bile karike u dekanskom lancu.No, to je tek formalni flalibi« njihova osebujnoga unutarnjeg struktu-riranja.PosveÊene su umjetnicima u povijesti likove kojih, uglavnom, ne pozna-jemo, pa ih se ne moæe autentiËno portretirati. MatauπiÊ ne pribje-gava fiktivnom portretu. Prepuπta svakom od njih da ispripovijedapo jednu priËu. Portretira ih prikaz njihova djela.Koji rad moæe nadomjestiti portret ∑ jer je postao simboliËnim pred-staviteljem autora ∑ veÊ je tradicijom, donekle, ustanovljeno. Na taj,tradicijom izgraen, simboliËni supstrat, na taj sublimat, MatauπiÊ na-dograuje svoju medaljonsku restrukturalizaciju.Medaljonsku, jer pojam medaljon, osim svoga primarnog medalji-stiËkog znaËenja amuleta objeπena poput ogrlice, ima i jedno klasiË-no: to je kruæna reljefna sekvencija unutar veÊe ∑ pa i arhitektonske ∑kompozicije (poput medaljona na Konstantinovu slavoluku u Rimu,naprimjer). »injenica da su ti medaljonski implikati nekoÊ bili i va-eni iz jedne cjeline i ugraivani u drugu govori o njihovoj tradicio-nalnoj autohtonosti, Ëak i unutar sloæenije cjeline.Projekt je bio vrlo sloæen i slojevit ∑ viπe no πto bi se u prvom trenut-ku moglo i pretpostaviti. Predstaviti jednoga arhitekta (Luciano Lau-rana), dvojicu slikara (fresko-slikara Vincenta iz Kastva i minijaturistaJulija KloviÊa), dvojicu autora reljefa (Buvinu i Radovana), te dvojicukipara (Jurja Dalmatinca i Franju Laurana) postavlja pred autora me-daljerske transformacije djela barem toliko razliËitih izazova. A zatim∑ valja ih uklopiti u skladnu i uravnoteæenu cjelinu. NaËiniti opus ∑ ane lanac.Od opusa komponirati lanac, to je bio tek zavrπni Ëin skladna tehno-loπkog ustrojenja jednoga nacionalno-povijesnog sazvijeæa u ritual-ni lanËani pektoral.Izbor motiva πto Êe biti ugraeni, ne u lanac, nego u jedan processimboliËnoga stupnjevanja i nadrastanja pojedinaËnih znaËenja. Uuzajamnim odnosima svaka vrijednost sâmu sebe nadrasta. Puno zna-Ëenje mogu dosegnuti tek u cjelini. Buvina, Radovan, Laurana itd., i

43

Damir MatauπiÊ

Vincent iz Kastva, medalja,1979., ø 100 mm, lijevanabronca

Francesco Lurana, medalja,1979., ø 100 mm, lijevanaposrebrena bronca

44

Damir MatauπiÊ

jesu lanac ∑ u poËeku tek povijesni. Kako to reÊi, kako upozoriti na tuvezu neËim πto ne bi bilo samo mehaniËkim povezivanjem karika ulancu?IkoniËkim stvaranjem unutarnjeg sklada.U srediπnju (ali ne i pektoralnu) kariku MatauπiÊ smjeπta jedinog ar-hitekta ∑ Luciana Lauranu. Arhitektonski renesansni ritam toga ar-hitekta-vizionara, gotovo nadrealistiËkog u njegovo doba, ne predstav-lja stereotipom arhitektonske vedute, nego ugaonikom atrija. Lûkovitoga ugaonika utjeËu na ritam lanËanog pektorala koji se interferirau boËnim karikama: u reljefnim sekvencijama iz opusa dvojice divo-va trinaestoga stoljeÊa, Andrije Buvine i Majstora Radovana.I Judin poljubac (Buvina) i Tri vojnika (Radovan) izbor su sugeriran Matau-πiÊevom potrebom za unutarnjim, ritmiËkim i strukturalnim skladompektorala: tri lica u kruænom, te tri figure u linearnom ritmu.To naËelo ritmiËkoga suodnosa toliko je snaæno da pritom postaje ne-vaænom Ëinjenica πto je Radovan, ustvari, predstavljen radom jednogaod svojih uËenika. UËiteljeva se vizionarnost Ëita i u djelu uËenika.Iznad toga srediπnjeg slijeda, dvama su medaljonima predstavljenadvojica slikara. Ritam skriven u njihovim kompozicijama bijaπe, i ovajput, uz reprezentantnost motiva, unutarnjim presuditeljem pri odbi-ru: grafiËki ornament inicijala (KloviÊ) u suodnosu je s ornamentomskeleta Vincentove smrti u plesu!Donji slijed, naposljetku, predstavlja dva kipara (Juraj Matejev Dal-matinac i Francesco Laurana) s dvjema glavama. Usmjerene su k sup-rotnim stranama, a ne licem u lice. Nevaæno? Ne! Pogledi tih lica ot-varaju prostor oko pektorala i Ëine ga, na svoj naËin, srediπnjicomzbivanja.Samo su rijetki meu medaljerima glavninu svoga medaljerskog dje-la stvorili unutar jasno koncipiranih opusa. Takva je sustavnost uvijekznak sustavnosti miπljenja i vrjednovanja sâmoga autora, ili, izravnijereËeno, znak njegove naravi ∑ a ne samo djela.MatauπiÊevo djelo otkriva, pri pozornijem ispitivanju, ne samo postoja-nje ugraenih sustava nego i razvijenu artikulaciju i malu ljestvicu odzatvorenijih i stroæijih do otvorenijih i arbitrarnijih veza meu meda-ljama.Tri su temeljna tipa takvih veza: lanci, zatvorene serije i otvoreni nizo-vi. No, ta tri tipa sustava razvijaju u njegovu djelu i vlastite tipoloπke pod-sustave.

45

Damir MatauπiÊ

Lovro MataËiÊ, dvostranamedalja, 1997., ø 90 mm,gravirano srebro i pozlata

46

Damir MatauπiÊ

Prvi memorijal Ive KerdiÊa,kovanica, 1980., ø 36 mm,kovano srebro, avers-revers

Æitna Madona, 1997.,ø 32 mm, kovano srebro,avers-revers

Riznica ZagrebaËke katedrale,kovanica, 1983., ø 39 mm,kovano srebro, avers-revers

47

Damir MatauπiÊ

Lanac πto smo ga analizirali Ëini najhomogeniji tip sustava. Kao tipi-Ëan zatvoreni slijed pojavljuje se njegov set medalja Univerzijada Zag-reb (1986. ∑ dvanaest medalja). »ini ih zatvorenim setom, ne samozajedniËka tematika veÊ i anegdotalni pristup temama: vjeverica flZa-gi« igra natjecateljske sportove, duhovito nadvladavajuÊi svoja zoo-loπka svojstva.Najreprezentativniji otvoreni niz nedvojbeno su njegove medaljenastale od 1983. do 1993. uz izloæbe u Muzejskom prostoru. I manje se-rije, meutim, poput Hrvatske naive (GeneraliÊ, LackoviÊ, Rabuzin), za-tvorene su, ali s moguÊnoπÊu prerastanja u otvoreni slijed.Nije to samo tehniËki podatak. RijeË je o jasno iskazanoj filozofiji me-daljerskoga stvaralaπtva.

MOTIVSKI SKLOPOVI I FENOMENIKONI»KE REINKARNACIJE MOTIVAKako vrijeme prolazi, MatauπiÊev nas medaljerski opus nosi, poput po-stojanog vala, u πirinu. Njegovo je more, Ëijem se zovu odziva, nacio-nalna kultura.Istodobno, meutim, mi, prateÊi ga, poniremo u dubinu autorova za-nosa i poËinjemo prepoznavati najdublje i najpostojanije struje nje-gova duha. Nutrinu njegovih zanosa.To je poput oceana. Postoje veliki sklopovi dubinskih sila u autorukoje ga pokreÊu cijelog æivota. Ili, joπ toËnije, one jesu njegov æivot. Iviπe: one su on sâm. On je ta duhovna i misaona dinamika iz koje sveizvire. I dublje od toga: on je sâm taj Izvor.Na povrπini tu dinamiku poËinjemo postupno raspoznavati po obri-sima golemih motivskih kompleksa kojima se, kao u sporoj i snaænojmatici, kreÊe njegovo stvaralaπtvo.Ti su motivski sklopovi dublji i vaæniji od bilo kojega, objektivno i svje-sno planiranog, projekta ili programa. Nastaju spontano i gotovo pri-rodno. Otvoreni su i traju koliko traje i autorov æivot, jer su oni au-tentiËan duhovni sadræaj njegova æivota. Posjeduju unutarnju sustav-nost koja se neprekidno razvija i graná ∑ poput stabla. I ne moæemoih kronoloπki ograniËiti, jer teænja koja ih pokreÊe nastoji na izvjestannaËin razmaknuti i sâme okvire autorova æivota.Tri su takva motivska opusa πto ih veÊ sada moæemo sa sigurnoπÊurazaznati, pa i imenovati (autor im jamaËno neÊe dati ime, buduÊida nastaju spontano i nesvjesno).

48

Damir MatauπiÊ

To su Srednjovjekovna Hrvatska, Stari Zagreb i Grad Varaædin.Ovi motivski sklopovi iskazuju, kada ih komparativno promatramo, nesamo tri razliËite strukture idejno-motivske individualizacije nego i trivrlo razliËite generiËke dinamike. Svaki od njih, naime, na samo sebi svoj-stven naËin oslobaa vrlo odreene stvaralaËke potencije u autoru.Unutar tematskoga sklopa Srednjovjekovne Hrvatske (∆iril i Metodije,Blaæ Jurjev Trogiranin, 1111 godina Hrvata i druge) oblikovane su te-meljne odrednice MatauπiÊeve medaljerske poetike.Unutar tematske skupine πto smo je uvjetno nazvali Stari Zagreb (odRiznice ZagrebaËke katedrale do srebrnjaka Zagreb, tak imam te rad ∑1988.), moæemo jasno razaznati unutarnji seizmiËki ocrt pounutre-nja autorove zaviËajne kulture, proces koji teËe od usvojenja najviπihnacionalnih vrijednosti do posvemaπnje intimizacije.Moæda je najneoËekivaniji i umjetniËki najintrigantniji proces πto seodvija unutar tematskoga sklopa kojemu nudimo ime Grad Varaædin.Srebrna i zlatna kovanica Varaædin (1991.) jezgra je i zaËetak te motiv-ske skupine. Poticaj u njoj zaËahuren je i, u prvi mah, nije bio primje-tan jer se u bîti i nije razlikovao od procesa preobrazbe kroz koji prolazisvaka medaljerska zamisao: dva se klasiËna motiva medaljerske iko-nografije, grb i svetac-zaπtitnik grada, ikoniËki preobrazuju u meda-ljerske ikonograme.Odnosno prelaze iz jednoga umjetniËkog medija u drugi i pritom semorfoloπki preoblikuju, restrukturirajuÊi se po unutarnjim zakonito-stima medija-udomitelja. Medalje.Da je, ipak, rijeË o neËemu znatno sloæenijem, otkrila je MatauπiÊevamedalja kovana u zlatu i srebru Æitna Madona (1997.), a za njom dvo-strana plaketa ∑ stajaËica Varaædin (1998.). Zbivao se fenomen ili uz-budljiva otkrivaËka pustolovina, πto bismo je ponajbolje mogli opisa-ti kao ikoniËku reinkarnaciju motiva.Na izvjestan naËin fenomen je bio anticipiran sâmim predloπkom. Ne-poznati je umjetnik iz XV. stoljeÊa u svojoj ikoni Æitna Madona svoj tan-koÊutni senzibilitet za tapiseriju bio prenio u temperu na dasci.Bila je to prva ikoniËka reinkarnacija.MatauπiÊ motiv prenosi u kovanicu od zlata. Druga reinkarnacija.Joπ razgranatiju medijsku preobrazbu doæivljuje jedna veduta Varaæ-dina iz 1732. godine.Grafika rastvara u MatauπiÊevoj plaketi-stajaËici dotad virtualnu tre-Êu dimenziju. Magija grafiËke redukcije grada prolazi, odjednom, kroz

49

Damir MatauπiÊ

Drevna kineska kultura,srebrnjak, 1984., ø 30 mm,kovano srebro i bakar

∆iril i Metodije,kovanica,1986., ø 38 mm,kovano srebro i pozlata

Blaæ Jurjev Trogiranin∑ Emanuel VidoviÊ, srebrnjak,1987., ø 38 mm, kovanosrebro i pozlata

Riznica ZagrebaËkekatedrale II, srebrnjak, 1987.,ø 38 mm, kovano srebro ipozlata

50

Damir MatauπiÊ

povratnu preobrazbu, iako u minijaturiziranoj kompresiji. Izrastajuzvonici. Otvaraju se prolazi kroz baroknu jezgru grada. U tiπini, kaosvoje vlastito privienje, grad se materijalizira u dragulj od bronce. Au dnu stajaËice Stari grad ∑ njeno (ili njegovo?) srce, oblikuje svojcjelovit, viπe ne reduciran i ne skraÊen, tlocrt i konfiguraciju. Pretvarase u skulpturu, uzidanu u urbanistiËko tkivo Varaædina.Zatim MatauπiÊ radi plaketu od terakote s jednakim motivom.Blistavost polirane i oporu kompaktnost reljefne bronce smjenjuju top-lina i mekoÊa, priguπenost i rustiËna primordijalnost terakote. PeËenezemlje. Tvari od koje smo sve poËeli i kojoj se vraÊamo.IkoniËka reinkarnacija rastvara nove doæivljajne i spoznajne svjetove,dotad skrivene primarnim medijem u kojemu je motiv bio zaËet.Temeljno naËelo te filozofije jest da je medalja simboliËka sublimaci-ja inherentnih kulturnih sustava koji veÊ jesu, latentno, u sveukupno-me fundusu kulturne povijesti nacije.Medaljerstvo, stoga, sadræi u sebi i gnoseoloπku komponentu. Ono,naravno, spoznaje sredstvima ikoniËkog jezika.Ta je misija spoznavanja povijesti kao sustavnoga kulturnog rasta bi-la snaæno naznaËena veÊ u medaljerstvu Æelimira Janeπa. No, Matau-πiÊ je svojim djelom prvi put dosljedno provodi, te je time uzdiæe dorazine æivotnog programa.To je, ujedno, temelj MatauπiÊeve medaljerske poetike.

RA–ANJE JEDNE POETIKEDamir MatauπiÊ je imao sreÊu da mu nadarenost bude prepoznata veÊu njegovoj dvadeset i petoj godini.Kategoriju flsreÊe«, naravno, ne treba shvaÊati iracionalno. Nadare-nost je magnetiËna. Ona je otvoreni poziv moguÊnostima. Javnost pre-poznaje talent i polazi mu ususret.Dekanski lanac ALU je zazvonio svojim karikama, kao zvekirima, navratima MatauπiÊeve buduÊnosti. Anticipirao ju je i kao prvi cjelovitsustav. Sve πto je slijedilo bilo je, u jednomu dubljem smislu, meda-ljersko potvrivanje temeljnoga naËela πto ga je spoznao tim lan-cem. Sve medalje πto su slijedile povezivale su se, kao karike, u slijed,logiËan, lanËan i usmjeren. U svakoj se medalji krilo, kao u zametku,zaËahureno nadahnuÊe i ideja o sljedeÊoj.Ta sustavna usmjerenost Ëini njegovo djelo konzistentnim. Ona je smi-saona u koncepciji, a stilogena u izrazu.

51

Damir MatauπiÊ

Majka Boæja od Kamenitihvrata, medalja, 1993.,ø 38 mm, kovano srebro ipozlata

Muzej Mimara, medalja,1990., ø 38 mm, kovanosrebro i pozlata

Zagreb, medalja, 1996.,ø 38 mm, kovano srebro ipozlata

52

Damir MatauπiÊ

Stilogenost svakoga pojedinaËnog medaljerskog izazova podsjeÊa naantiËki mit o Kairosu. Svaka tema nosi u sebi skriveni kôd. Samo njen.I bitna je u kreiranju nove medalje ona nevidljiva, pripremna faza: tra-ganje za sretnim trenutkom otkrivanja toga skrivenoga kôda. Kripto-kôda ∑ smjeli bismo reÊi, kad govorimo o MatauπiÊevu otkrivanju skri-venih znakova, ugraenih u zatvorenu jezgru medaljerske teme.Svijest o individualitetu svake pojedinaËne teme jest svijest o razlici.Svijest o pripadnosti nekomu πirem i viπem sustavu svake pojedinaË-ne veliËine (bila ona karika u lancu, ili medalja u slijedu), svijest je o isto-vjetnosti.To jesu dvije razine postojanja, ali ih medalja objedinjuje.Kao generatori ikoniËke strukture medalje, te se dvije razine, ili dva na-Ëela (naËelo istovjetnosti i naËelo razliËitosti) pojavljuju kao antino-mije.U MatauπiÊevu se djelu ozbiljuju i kao dvije razine stilskoga oblikova-nja. To su, pojednostavnjeno reËeno, razina sustava i razina znaka.No obje govore jednakim ikoniËkim jezikom.Razina sustava iskazuje se na dubljoj strukturotvornoj ravni. Razinaznaka na zamjetnoj, odreenijoj ravni. Prva je apstraktnija ∑ druga kon-kretnija. No, prepletene su u jedinstven vêz.S tom se suprotnoπÊu isprepliÊe drugi pâr antinomija. I njega moæe-mo promatrati na dvjema razinama. Na psiholoπkoj on se oËituje kaosuprotnost intelekta (eruditivnog i strogog) i nemira radoznalog,emfatiËnog, sklonoga pokusu i lomljenju stereotipa i kanona, te isku-πavanju svega neiskuπanog.Na izraæajnoj se razini ta antinomija iskazuje kao neprekidna razape-tost izmeu stvaralaËke stege i stvaralaËke slobode.Silovit i spontan poriv stvaralaËkog istraæivanja i spram primjene me-daljerske, poglavito plaketne, politehnologije prevladavao je u prvihdesetak godina MatuπiÊeva stvaranja (1973.-1983.). ©ezdesetak pr-vih radova ∑ Ëetvrtina u prvom popisu radova iz 1993. ∑ pripada tometipu. A πezdeset je u medaljerstvu ogroman broj!Taj se impuls i iskustvo, tehnoloπki restrukturirano, prelilo u medaljer-stvo u uæem smislu: u kovanu medalju.Takvo tehnoloπki polistrukturalno medaljerstvo postupno, uz druge stilo-gene osobine, stvara jedinstvenu MatauπiÊevu medalju, stilski obilje-æenu dinamiËnom strukturom znaka na medalji.Time se MatauπiÊ radikalno odvaja od klasiËnoga medaljerstva, u ko-jemu je znak bio neprijeporan i statiËan imperativ.

53

Damir MatauπiÊ

Dinamiku postiæe spektrom postupaka ∑ od strukturalnih do tehno-loπkih.Strukturalno, MatauπiÊeve medalje otkrivaju, razvijaju i njeguju ose-bujan stilogeni oblik πto bismo ga, uvjetno, mogli nazvati kovinogra-fizmom.PrihvaÊajuÊi i poπtujuÊi oblikotvornu stegu kovane medalje u srebru(ili zlatu), gdje je dubina reljefa samo dvanaest tisuÊinki promjera, abitna su naËela neprijeporna (odnos aversa i reversa, redukcija iko-niËkog sadræaja na jedan simbol i legende na temeljnu poruku, ko-munikacijska prepoznatljivost znaka i sl.), MatauπiÊ nalazi prostor stva-ralaËke interpretacije Ëesto veÊ standardiziranih simbola u njihovojgrafiËkoj restilizaciji i skladnoj ugradnji u zatvorenu sferu medaljer-skoga kruga.Kovinografizam pretpostavlja uporabu osobitih postupaka istanËa-ne obrade plemenite kovine radi postizanja estetskog uËinka jedna-koga grafizmu ∑ od poliranja ili rastera, do aplikacije druge kovine.Kovinografizam moæe u osobnom stilu pojedinih medaljera potpunoizostati (ili se pribliæiti nultoj razini), pojavljivati se sporadiËno (ovi-sno o motivu), ili se razviti u snaæan osobni izraz. To se zbilo u Ma-tauπiÊa. Njegov grafizam u kovanicama razvija ogromnu ljestvicu teh-noloπkih postupaka i grafiËke konceptualizacije, od krajnjega reduk-cionizma (Fuji!) do krajnjega hermetizma (npr. Koπljun, ACY-marine,Zbirka BiπkupiÊ i druge).Takav je stil jasno ∑ jasnije no ikad prije u povijesti hrvatskoga meda-ljerstva ∑ izdvojio osnovnu jedinicu medaljerskoga izraza.Najpogodniji izraz za tu jedinicu bio bi, vjerujemo, ikonogram.Ikonogram bi se, teorijski, razlikovao od piktograma u tome πto jepiktogram grafiËka jedinica jednoga kulturnom konvencijom ustalje-noga grafijskog sustava, a ikonogram bi bio jedinica ikonografskogsustava. Prvi pripada pismu ∑ drugi sustavu negrafijskih, ali grafiËkipredoËivih simbola.Ikonogram otvara moguÊnosti i slobodnoj interpretaciji i osobnojkreaciji.Upravo te moguÊnosti MatauπiÊ, rijetkom pronalazaËkom i stvara-laËkom intuicijom, otkriva i stvara: Portal Muzejskog prostora bio je,vjerojatno, poËetak.Jednom pokrenut ikonogram, stvoren ili preoblikovan, variran ili rein-terpretiran, postaje dinamiËkim ishodiπtem silâ. On viπe nije inertan

54

Damir MatauπiÊ

simbol, mehaniËki apliciran na polje medalje. A i medalja, time, pre-staje biti geometrijsko polje (flgeometrijski lik«) i postaje poljem silâ.Njezin krug viπe nije krug, nego kruæno gibanje. Od 1980. godine (I.memorijal Ive KerdiÊa) do danas brojne su medalje to vrlo eksplicitnoiskazale. I tamo, meutim, gdje to nije tako oËevidno iskazano struktu-ralnim odnosom, ikonograma i medaljom zadanoga kruga, virtual-nogibanje koncentriËnih krugova ili ovala, odsjeËaka i tetiva, centrifu-galnih i centripetalnih tendencija upisanih u ustrojstvo znaka ili zna-kova, artikulacija polja ∑ kriæna i kruæna, zvjezdasta ili poligonalna,transverzalna, projektivna (projekcija prostora pojavljuje se veÊ 1978.kao ideja i ikoniËki izazov ∑ Ëak u vrlo apstrahiranom smislu, gotovoiracionalnom) ili saæimajuÊa (Ëime raste napon unutarnjih sila) trajnije nemir i trajni kompozicijski izazov.Motiv nije okvir ikoniËke zadaÊe, nego polaziπna toËka. On se obli-kuje pokretanjem u sebi zatvorenih, tek nasluÊenih silnica, koje segibaju unutar kruga medalje kao unutar zatvorenog svemira.Granice su medalje granice svijeta.Medalje Damira MatauπiÊa nose u sebi, poput krajnje komprimira-nih kozmosâ, vlastitu upisanu kozmogoniju. One su sklad oznakov-ljenih strukturotvornih sila.Da je duboko pounutrena pomisao na medalju kao na simboliËnusintezu svijeta trajno nazoËna i stvaralaËki djelatna u MatauπiÊevudjelu, iskazale su, vrlo izravno, medalje Philip Noel Baker (1984.) ibrojne πto su slijedile i varirale njezinu sferoidnu projekciju. No, i uonima u kojima ta medaljerska kozmogonija nije tako otvoreno izre-Ëena, ona djeluje i strukturira unutarnje sile.MatauπiÊeva je medalja, poput svemira, ograniËeni beskraj.Uz to, ovako pokrenuta, ona viπe nije samo prijenosnik znaka. Ona jesimbolotvorna. Sâma stvara svoj svijet sinteze smisla.Tu njenu sugestivnu moÊ oplemenjuje iznimna toplina modelacijekakva obiljeæuje MatauπiÊev medaljerski rukopis. Moæda bi bolje od-govarao pojam ∑ rukorez. Snaæna empatija pokreÊe njegovo ponira-nje u dubinu svakoga motiva i suæivljavanje s njim.To stvaralaËko poistovjeÊivanje najviπa je unutarnja vrijednost djela.

55

Damir MatauπiÊ

Kyoto ∑ cvijet kultureJapana, kovanica, 1986.,ø 18 mm, kovano srebro,avers-revers

ACY-marine, srebrnjak,1990., ø 38 mm, kovanosrebro, revers

Franjevci na raskriæjukultura,kovanica, 1988., ø 38 mm,kovano srebro i pozlata

56

Damir MatauπiÊ

STVARALA»KA DINAMIZACIJA MATAU©I∆EVE POETIKEStvaralaËki kozmos MatauπiÊevih strukturotvornih sila, πto smo ga vrlosaæeto i pojednostavnjeno pokuπali opisati, doima se na medaljamamirno. Ali te su sile vrlo djelatne ∑ nimalo virtualne ∑ u procesu konci-piranja medalje. U fazi iskuπavanja, skiciranja, sav je taj svemir nemirau vrenju.Medalja ga prividno zaustavlja u nasluÊenom savrπenstvu.No, proces stvaranja medalja tu ∑ tako teorijski opisanu ∑ dinamikustalno obogaÊuje novim oblicima. Uz to, svako se iskustvo ugraujeu ona πto slijede. Proces je autogenerativan i autoregulativan. Poeti-ka je dinamiËan i samostvarajuÊi sustav.Stoga Êe praÊenje njegove dinamizacije, kronoloπko i postupno, ot-kriti niz oblika i rjeπenja, tek nagovijeπtenih u polaziπtima.OsjeÊaj za sustavnost veliËina oznakovljenih medaljama potvrdio se uMatauπiÊevu djelu u dva koncentriËna kruga i na dva naËina, odnosnou dva oblika πto upozoruju na uzajamni vrijednosni odnos.Srediπnji krug ∑ nacionalnu kulturu ∑ MatauπiÊ artikulira i oznaËuje analitiË-ki. VeÊ prve medalje oznaËuju dvije reprezentantne nacionalno-kulturnevrijednosti iz dvaju tematskih sklopova. Motivi su plod intimne sklo-nosti koliko i objektivna uvida u sloæenost nacionalno-kulturnoga su-stava vrijednosti.Vanjski vrijednosno-motivski krug oznaËuje strane kulture. Ovdje je Ma-tauπiÊev pristup sintetiËki. Medalje sintetiziraju cijelu kulturu u jednukovanicu i jedan mikro-sustav simbola: Drevna kineska kultura (1984.)∑ lik Kineza, s osobitim naËinom odijevanja i Ëeπljanja; Æidovi na tluJugoslavije (1988.) ∑ Davidova zvijezda, menora i sinagoga u sintezi;Islamska konfesija (1989.) ∑ dæamija i ajet iz Kurana...MatauπiÊeva empatija vrlo se tankoÊutno iskazala u medaljistiËkim port-retima. I opet je jedan lanac portreta uveo osobe kao karike u lancuprogresije jedne vrijednosti, jedne ideje ili jedne kulture. Sve je diosustava i, po pripadnosti sustavu, dobiva povijesno znaËenje i posta-je jamcem danaπnjice i sutraπnjice.To je 1980. godine svojim ikoniËkim jezikom portreta u karikama lan-ca rekao Lanac Meunarodne misije znanosti i mira.Ovaj put suradnici su mu medaljeri Zdravko BrkiÊ, Kruno Boπnjak,Ante Despot, Stanko JanËiÊ, Æelimir Janeπ, Vladimir MatauπiÊ, Stipe

57

Damir MatauπiÊ

Sikirica, Kosta Angeli Radovani i Marija UjeviÊ. Deset autora ∑ desetmedaljona. I deset velikana znanosti i mira.Osim vlastitoga medaljona i oblikovanja cjeline lanca, MatauπiÊ je au-tor i jedanaestoga, sintetiËkog, pektoralnog medaljona. Ta kljuËna karikanosi u sebi projekciju planeta Zemlje.Rodio se jedan od MatauπiÊevih lajtmotiva.Postojanje lajtmotiva jedna je od vrlo indikativnih komponenata ustrukturi svekolikoga MatauπiÊeva djela. Izvorno je znaËenje pojmalajtmotiv ∑ vodeÊi motiv. I rijetko je kada to znaËenje bilo tako oprav-dano kao u ovom sluËaju. Cijelo je njegovo stvaranje voeno nekimatemeljnim idejama.Njegovi se lajtmotivi ne ponavljaju, no uvijek stvaraju nove struktu-ralne inaËice. Ta njihova varijabilnost otkriva da oni æive ∑ i u stvara-laËku se svijest vraÊaju iz fundusa podsvijesti kao vlastite oblikotvor-ne reinkarnacije.Tako se plastiËki alomorfi spomenuta motiva pojavljuju na medalja-ma iz 1984. (Philip Noel Baker) ∑ u obliku zatvorene elipsoidne projekci-je Zemlje, a 1991. (Svjetsko prvenstvo u boÊanju) ∑ u obliku raskriljene,otvorene projekcije.Svaki je plastiËki alomorf ujedno i alosem, odnosno inaËica temeljno-ga znaËenja. U te tri inaËice tri su smisla (cjelina Zemlje, njezino zajed-niπtvo, te njena sveobuhvatnost) dâna uz pomoÊ triju ornamental-nih inaËica temeljnoga ikonograma.Transfiguracija simbola uvijek je pokretana, ne samo istraæivanjemtransformabilnosti ikonograma no i teænjom za transsemantizacijom.Novi je oblik novi sklad ∑ ali i novi smisao.Uporedo, i u uzajamnoj vezi, razvija se i po nekoliko poetoloπkih otkri-Êa. Tako se na reversu medalje uz 1984. (Philip Noel Baker) pojavljujezemljina sfera upisana ispod teksta poruke (gesla flPeace throughsport«), dok je 1991. sfera iznad malene medalje ∑ inaËice cjeline me-dalje.Medalja samu sebe citira u vidu kriptoinaËice. I Ëini to stvarajuÊi sloje-vitu strukturu.Na medaljistiËki fenomen citata ∑ kao ikoniËke veliËine ∑ upozorio jeFea VukiÊ, u svojoj monografskoj studiji o MatauπiÊu, veÊ 1993. go-dine.Njegovoj interpretaciji moæemo dodati samo joπ kratku opasku: rijeËje o stilskom postupku πto obiljeæuje postmodernu.

58

Damir MatauπiÊ

To, meutim, ne znaËi da je MatauπiÊ postmodernistiËki medaljer. Digni-tet medalje, njeno povijesno dostojanstvo i stilski tradicionalizam ko-jim se ta svijest o njenoj historijskoj misiji izraæava uzdiæe je iznad povi-jesnih promjena i mijenâ, pa i mijenâ stilova. Renesansa ∑ vrijeme ob-nove Ëovjekova dostojanstva ∑ rodila je medalju, te renesansa u me-daljama i njihovim tradicionalnim konvencijama sâmu sebe nadæiv-ljuje i traje, ispod povrπine, do danas. Njihova medaljerska etika rene-sansna je. Njihov optimizam posve je suprotan postmodernistiËkoj skep-si. Njihovo razumijevanje kontinuuma iznad je postmodernistiËkogadiskontinuiteta. Ukratko, njihovo shvaÊanje svijeta nije postmoder-nistiËko.I postmodernistiËki stilski postupak u MatauπiÊevu je medaljerstvu uprotupostmodernistiËkoj funkciji. On ∑ u duhu renesansnih tradicija∑ potvruje vrijednosti, a ne dovodi ih u sumnju.

NA SREBRNOJ CESTI:SURADNJA S MUZEJSKO-GALERIJSKIM CENTROMGodine 1983. zbio se jedan presudan stvaralaËki doticaj: preklapa-nje dugoroËnog programa monografskih izloæbâ u organizaciji Mu-zejsko-galerijskoga centra i duhovno-kreativnih intencija Damira Ma-tauπiÊa.Svi su projekti MGC-a ili otkrivali nepoznatu kulturu, ili donosili novespoznaje o nedovoljno spoznatima kulturnim sustavima. Kao prirod-na nadgradnja takvoga niza monografskih projekata pojavila se za-misao da se svaku izloæbu obiljeæi prigodnim ∑ ali vjeËitim ∑ znakom.Kulturnim simbolom. Medaljom. Takvo je simboliËno obiljeæavanje du-hovne baπtine moralo biti utemeljeno na tradiciji, a medalje su, i svo-jim oblikom, i kovinom, i ikoniËkom strukturom, slijedile drevni sim-bol stabilne vrijednosti: srebrni talir.Srebro visoke ËistoÊe (999/1000), standardizirana teæina (20 g) ipromjer (ø 37 mm, prema promjeru talira 40 mm), te naËelna obavi-jesna struktura (avers i revers, simboli i legenda) bijahu elementi testandardizacije. No, dok su fiziËki (ËistoÊa, teæina i promjer) bili ne-prijeporni, u ikoniËkoj strukturi otvarala su se vrata stvaralaËkoj inici-jativi. Konkretnije: simbolotvorstvu.Za najveÊi broj tema nisu postojali konvencijom odreeni simboli.Trebalo ih je, kao latentne moguÊnosti, pronaÊi ∑ upravo proËitati ∑u bogatoj grai jedne kulturne epohe, ili osobe.

59

Damir MatauπiÊ

Rijeka∑Trsat, dvostranamedalja, 1996., ø 26 mm,kovano zlato

Islamska konfesija,srebrnjak, 1989., ø 38 mm,kovano srebro

Æidovi,medalja, 1988., ø 100 mm,lijevana bronca

60

Damir MatauπiÊ

A Ëitanje je uvijek osobno. Tek onaj tko Ëita i za druge (kao πto to Ëinimedaljer-simbolotvorac) nasluÊuje referencijalne moguÊnosti i neja-sna oËekivanja kulturne javnosti, te nalazi toËku u kojoj se njegovaosobna recepcija ∑ recimo, djela jednoga slikara, ili kipara, ili bît jed-ne velike epohe ∑ i javna, πira recepcija presijecaju.MatauπiÊeva intuicija i steËena kultura dobivaju otvoren ocean po koje-mu Êe zaploviti.Osobine πto su ga odvojile od ostalih hrvatskih medaljera i, napo-kon, nakon prvih projekata u kojima sudjeluje viπe autora, uËinile me-daljerom MGC-a, ali i kljuËnim hrvatskim medaljerom cijeloga raz-doblja, bile su njegova snaæna imaginacija, sposobnost afektivnogpounutrenja najrazliËitijih duhovnih sadræaja, kulturna otvorenost (πtoje veÊ i znak zrele etiËke svijesti) i æiva intelektualna radoznalost, kojaje prerasla u rijedak otkrivaËki dâr.U vrlo ubrzanom slijedu i s izuzetnom jasnoÊom otkrivaju se, od me-dalje do medalje, bitne znaËajke novoga, MatauπiÊeva, osjeÊanja ishvaÊanja medalje.Prva je u nizu, posveÊena djelu (i izloæbi) Ivana MeπtroviÊa, gdje je Ma-tauπiÊ tek joπ jedan od nekoliko medaljera koji srebrnim i zlatnim ko-vanicama odaju poËast velikom umjetniku te, ujedno, daju osobnovienje njegova djela, osobnost doæivljaja, iskazanu medaljom na ko-joj su djela drugoga umjetnika, pri Ëemu je primarni zahtjev auten-tiËnost mikroreljefnog prikaza odabranoga djela. ZadaÊa se Ëini go-tovo neizvedivom. Medaljer je pri takvoj zadaÊi ponajprije visoko-struËan prijenosnik duha drugoga autora.Ne prvi put ∑ nesvladivost izazova u MatauπiÊevu je stvaranju samopoticaj za pronalaæenje nenapadnog, ali sugestivna i svjeæeg rjeπenja.Ono nije sugestivno, nego je diskretno, ali je stoga prijamljivije i suge-stibilnije.Ukratko, MatauπiÊ je medaljom Djevojka s lutnjom/Veseli aneli (1983.)monumentalnog i epskoga kipara otkrio kao intimistiËkoga i lirskog.Svoju osobnu toplinu prenio je u modelaciju motiva.Istodobno je stvorio medalju koja ima dva gotovo ravnopravna aver-sa. Samo tekst posveÊenja, jedan motiv izdvaja kao primarni.Binominativnost (ili dvostruko imenovanje) te medalje prirodno Êeprerasti u tematsku bipolarnost u sljedeÊoj medalji. Bila je to kovanicaMuzejski prostor/Izloæba Riznice ZagrebaËke katedrale (1983.).

61

Damir MatauπiÊ

Dvije prstenasto povezane teme simbolizirane su dvama simbolimana dvama aversima medalje. Svaki je od njih onome drugome revers.Ta uzajamna tematska inverzija promovirala je simbole s takvom iz-ravnoπÊu i jasnoÊom, da je tekst legende na medalji postao izliπnim.I ∑ nema ga! Sve je reËeno ikoniËkim jezikom: raskoπnim baroknimportalom MGC-a i drevnim peËatom ZagrebaËke biskupije. I dvjemagodinama. Jedna je povijesna (1371.) ∑ druga aktualna (1983.).»istoÊa barokne stilizacije (portal) i gotiËke (peËat) posve je nepomu-Êena i ikonogrami dotiËu samu obodnicu kruga kovanice. No ovoj opo-ziciji povijesnih stilova pridruæuje se, ili izrasta iz nje, i opozicija sklad-ne proËiπÊenosti portala i gotiËke ikoniËke zasiÊenosti peËata. Ispodte opozicije nasluÊuje se joπ jedna, diskretnija od prethodnih: unu-tarnja proËiπÊenost neËega πto je u izvorniku monumentalno (vrata)i unutarnja prezasiÊenost neËega πto je u izvorniku minijaturno (pe-Ëat).Da sfragistiËki entitet ∑ peËat ∑ bude medaljerskim simbolom, to i nijenovo, jer on i jest simbol. No promovirati jedan ulaz (vrata!) u simbol ∑to je veÊ vrlo nadahnuto simbolotvorstvo!Diskretne opozicije, na kojima je utemeljena koncepcija MatauπiÊe-vih medalja, stvaraju osobito jedinstvo dviju stranica kovanice. Onesu, i motivski i strukturalno, u komplementarnom odnosu.»ak i struktura ikonograma kao vrste simboliËnog ornamenta ugra-uje se u tu komplementarnost. U ovom primjeru ∑ zaoπtreni oval pe-Ëata i zaobljeni pravokutnik portala!Takvo strukturotvorno ikoniËko miπljenje u sve sloæenijim i suptilni-jim opozicijama prirodno je preraslo u viπi (i vrhunski!) stupanj Ma-tauπiÊevom znakovno-semantiËkom kombinatoriËnoπÊu. Zahvaljuju-Êi tome, simbolizirana znaËenja postaju slojevita. PolisemantiËnostsimbola i sâmu recepciju pretvara u procesuirani doæivljaj. Od pre-poznavanja primarnoga znaËenja, preko nasluÊivanja skrivenih i iko-niËkim kôdom zagonetnijih znaËenja, do oblikovanja aure osobnihasocijacija i ulaæenja, postupnog, u nova konotativna suznaËja, reci-pijent medalje otkriva, ne znaËenje, nego mali svemir znaËenja.Jedna od najbriljantnijih medalja toga tipa neprijeporno je srebrnakovanica ∆iril i Metodije (1986.)Preobraæaj grafema u polivalentne znakove moæda je prvo nadahnu-Êe koje je pokrenulo unutarnje rastvaranje ideja, iz kojih je roena

62

Damir MatauπiÊ

njezina unutarnja strukturalizacija. Arhitektonika hrvatskih glagolj-skih grafema, njihova izrazita vertikalnost (svi grafemi svih drugihpisama stvoreni su da leæe na tlu, na podlozi, na papiru ∑ samo gla-goljska slova sâma sebe grade u visinu, te asociraju na postament,na portal, na preslicu zvonika, na spomenik...) vjerojatno je dala prvipoticaj oblikotvornom i znaËenjskom preobraæaju znakova. I Matau-πiÊ gradi graom grafema virtualni oltar temelja hrvatske kulture.Grafem ÆT (Æ∑ kao æivot!) oslonjen na nakovanj podoban grafemuTT(S ∑ πto je slovo!) otvara svoje niπe i preobrazuje se u triptih. LikoviSolunske braÊe ∑ ∆irila i Metodija ∑ stoje u boËnim poljima, dok se usrediπnjemu roje znakovi novog (i prvog!) pisma.Druga strana (Avers? Revers? Obje su strane oboje!) sadræi prvi spo-menik. Plutej BaπËanska ploËa. Plutej ∑ poËetak kulture, te grafem nadrugoj strani medalje (grafem ÆÆ∑ poËelo æivota) u strukturalnomsu suzvuËju. Jednak temeljni oblik ponavlja se u dvjema inaËicama.I plutej i grafem su paËetvorine. Komplementarnim ih u toj istovjet-nosti Ëini kompaktnost jedne (ploËa) i perforiranost druge (slovo).Strukturalno ∑ avers i revers su ikoniËki akord. A medalja je, zaista, iko-niËka kompozicija.U dvotematskoj medalji Blaæ Jurjev Trogiranin/Emanuel VidoviÊ (1987.)jedino taj kompozicijski akord Ëini medalju konzistentnom: kriæiπtena oba polja pomaknuto je k donjemu lijevom kutu (kutu! ∑ iako jerijeË o medalji, dakle o kruænici). No kriæiπte raspela (Blaæ) prenosi svo-je konotacije svetosti i na arhitektonsko kriæiπte interijera (Emanuel),te konotira ateljeu suznaËenje posveÊena prostora.Maketa grada na aversu medalje Dubrovnik (1987.) i simbolika zve-kira na njezinu reversu stvaraju cijeli spektar prateÊih znaËenja: gradkao lavovski Ëuvana vrata utoËiπta, grad kao strukturalna cjelina (ve-duta mu je piramidalna!), grad kao savrπena struktura (gradacija pira-mide i koncentriËnost kruga), grad kao ponos, kao obrana, kao kul-tura...Medaljom Franjevci na raskriæju kultura (1988.) autor otkriva nove di-namiËke potencije kruga: njegovu koncentriËnost, artikulativnost, na-petosti centripetalne dinamike (zdjelica i animalistiËki motiv u njezi-nu srediπtu) i centrifugalne (oklopnik na srednjovjekovnom peËatu Bo-sne raspinje iznutra krug svojim kasom i kopljem)... I opet su ikoniËkimotivi, pretvoreni medaljom u ikonograme, s motriπta poruke samodo-statni i autonomni. Njihovoj individualiziranoj povijesnoj ljepoti i kul-

63

Damir MatauπiÊ

turnoj prepoznatljivosti ne treba viπe dodatnih, prateÊih verbalnihpojaπnjenja.Obavijesna autonomija ikoniËkoga znaka na medalji stvorila je nekaod najproËiπÊenijih MatauπiÊevih rjeπenja.Obavijesna autonomija ikonograma osobito je sugestivna u meda-ljama posveÊenima egzotiËnim, prostorno ili vremenski dalekim, kultu-rama. Nakon medalje Drevna kineska kultura (1984.) slijedi Fuji (1986.)∑ medalja na kojoj je sâm duh Japana lucidno dân jednim irealnimvalom krivulje toga nebeskog vulkana, kao da ju je samo jedan dodirkista u ruci nepoznatog Boga ispisao u beskraju.flMinimalizam« rekli bi, stupidno, zapadnjaËki estetiËari. No, u ovoj me-dalji ozbiljena je takva duhovna identifikacija s iracionalizmom um-jetnosti Dalekoga istoka, da ju je moguÊe uporediti tek s ulaæenjem u duharapske u koju se pretvara pismo na medalji o srednjovjekovnoj Bosni, ilis kondenzacijom kulture u svijetleÊe simbole (1988.) na medalji Æi-dovi...Na tima trima medaljama tri su pisma: japanski ideogrami, bosanËi-ca i starohebrejsko pismo. Na medalji Islamska konfesija (1989.), cijelije revers jedan ajet iz Kurana, ispisan, naravno, arapskim pismom.Medalja ∆iril i Metodije bila nam je otkrila glagoljicu. Nije pritomuopÊe bitno πto zapadnjaËki motritelj vidi u ovim napisima neËitljiveznakove, jer moæe vidjeti ono πto je ispod njih: osebujni duh kulture injezin autentiËni rukopis.Jedna vrlo stilogena snaga koja i u grafiji i u ikonogramima u Matau-πiÊa progovara usklaenim suzvuËjem jest intrigantnost zagonetnostiideograma ∑ ili ikonograma ∑ koji je uvijek, jednim svojim znaËenj-skim slojem, i kriptogram. Tajno pismo nepoznata duha. Poziv za po-niranje u tajne, πto su pod kriptogramom skrivene kao pod kljuËem.OtkljuËati ih! ∑ to je izazov πto ga motritelj osjeÊa pri susretu s njima.A njihova jedinstvena estetska magnetiËnost samo pojaËava taj po-ziv skriven u medalji i taj poriv potom otkriven u pokloniku medalje.

MEDALJERSTVO KAO POIMANJE SVIJETAMatuπiÊevo je medaljersko vizionarstvo pokrenuto jednim dubokimpoimanjem svijeta.Ne u ideoloπkom smislu ∑ iako njegovo djelo nosi u sebi i neprijepornuproroËku misiju i svijest o njoj. On i sustavnoπÊu i skladom, ali i svojevrsnomzanosnom himnom svoga medaljerstva ∑ doslovno, kao da pjeva me-

64

Damir MatauπiÊ

500. obljetnica Senjskogaglagoljskog Misala,dvostrana medalja,1994.,ø 70 mm, kovano srebroi bakar

65

Damir MatauπiÊ

daljerske ditirambe ljudskome duhu i kulturi ∑ neprekidno intuitivnoponire u unutarnji ustroj svijeta ∑ bio to vulkan u Japanu ili znak napergamentu Solunske braÊe, duh nestaπne vjeverice flZagija« na meda-ljama ZagrebaËke univerzijade ili bol Raspetoga na medalji pijeteta...Medalje su, u svekolikoj omamljujuÊoj raskoπnosti svojih znakova, pone-sene dubokim osjeÊanjem sklada i smisla πto proæima i pokreÊe, ustro-java i uzdiæe sveukupnu gradbu Svijeta.U tom smislu, one su svojim najdubljim znaËenjskim slojem medaljer-ska emanacija strukture svemira. I ne njegove materijalne strukture,nego sâmoga sklada koji tu strukturu proæima i time osmiπljuje.Pojedina medalja izdvaja iz toga svemira smisla jedan znak ∑ kao jed-nu zvijezdu. I ako medaljerski opus poput MatauπiÊeva i nazovemo sa-zvijeæem ∑ to nije samo emfatiËna slika. One posjeduju unutarnjisklad, sustavnost, dinamiËnu i harmoniËnu uzajamnost svega πto se nanjima zbiva i, napokon, teæe k stvaranju svijesti o tome svemiru vrijed-nosti kao svome konaËnom ispunjenju.U svojoj najskrivenijoj dubini, MatauπiÊevo je medaljerstvo upravoto. Svemir koji spoznaje sâma sebe.Ali na jednoj pragmatiËnijoj ravni ono koraËa ukorak s PovijeπÊu. I taje razina potkraj osamdesetih donosila neoËekivane potrese.

MEDALJER KAO POVJERENIK POVIJESTIMedaljer je sublimator povijesti.Moæda se povijest i ne zrcali posve idealno u tekuÊemu medaljerstvujedne kulture, ali je vrlo blizu savrπenom. I to nije sluËajno.Svi rituali, naime, sve prigode u kojima se saæimlje i iskazuje nacio-nalna historijska svijest zajednice, svi glavni duhovni sadræaji, stvorilisu u razvijenoj kulturi ∑ kakva je hrvatska ∑ ne samo stabilne ustano-ve povijesnoga sjeÊanja i povijesne aktualizacije, nego su te ustano-ve i institucionalizirani oblici sjeÊanja (i upozorenja na uporiπne toË-ke sjeÊanja za buduÊnost) zaπtitni mehanizmi koji istodobno i osvjeπÊu-ju povijesnu kulturu.A povijest je ono πto nam se dogaa.Medaljerstvo je ikoniËki izraz i sinteza te svijesti. Sublimat. Medaljerje stvaralac u sklopu toga determinizma.Njegova je stvaralaËka sloboda uvjetovana na osebujan naËin, kakavne poznaje nijedan drugi umjetnik.Prirodno je da se njegov osobni duh i slobodnu imaginaciju ne moæeni potpuno saæeti, ni svesti na ono πto tekuÊa povijest od njega zah-tijeva i oËekuje.

66

Damir MatauπiÊ

MatauπiÊ je od kraja sedamdesetih do poËetka devedesetih razviojednu od najplodonosnijih identifikacija s ustanovama nacionalnogapovijesnog sjeÊanja i samospoznavanja. Akademija likovnih umjet-nosti, mirotvorne institucije, MGC kao srediπnja i po agilnosti neu-sporediva s bilo kojom drugom ustanovom muzejsko-galerijskog ti-pa, svjetski sportski susreti kojima je Hrvatska bila domaÊin, te spon-tani lanac kulturnih obljetnica..., sve je to stvaralo zaπtitno okruæjenjegovu stvaralaπtvu u razdoblju duljem od jednoga desetljeÊa.PoËetkom devedesetih, meutim, prilike se dramatiËno mijenjaju.Hrvatska proæivljuje stres neposredne predratne ugroæenosti identi-teta. Vlastite su im sudbine otuene i ne pripadaju im.Medaljer je prirodni povjerenik povijesti. Povijesna drama nuæno iizravno djeluje na njegovo stvaranje. Nijedan stvaralac ne podnositaj oblik pritiska. Medalje, ma πto govorile, uvijek govore o povijesti. Prom-jena u povijesti izravno izaziva promjenu njihova govora.Ta je promjena dvojaka ∑ no ta su dva pokretaËa promjene uvijek usuodnosu. Jedino se oblik toga suodnosa moæe mijenjati od autora doautora ∑ autorova je umjetniËka osobnost onaj treÊi Ëinitelj πto djelu-je poput katalizatora stvaralaËkog stresa.Medaljer, najprije, poput svakoga drugog svjedoka i sudionika povi-jesti, i osobno proæivljuje stres. To je psiholoπki Ëimbenik.Njegov je stres dvostruk. Proæivljuje ga i kao Ëovjek, ali i kao umjet-nik, jer je svjedoËenje o povijesti smisaona jezgra, bît samosvojnogidentiteta medija s kojim poistovjeÊuje svoj æivot.Drugi je Ëimbenik koji, nuæno i radikalno, mijenja njegovo stvarala-πtvo vanjski ∑ sociokulturni, mogli bismo reÊi. Mijenja se, naime,struktura ustanovâ koje su flklijenti njegova talenta«. Mijenja se i oblik i na-rav projekata πto ih mu one (i aktualna povijest njihovim institucionali-ziranim posredstvom) nude.Njegova je umjetniËka narav katalizator koji te moguÊe kaotiËne i ra-zorne prodore u stvaralaËku dinamiku pomiruje, te uspostavlja noviunutarnji red. ©to je umjetnik jaËi ∑ jaËi je i taj autoregulacijski meha-nizam u njemu.Danas slobodno moæemo reÊi da u hrvatskom medaljerstvu nema izra-zitijeg primjera u kojem se te zakonitosti iskazuju od MatauπiÊeva.Njegova je umjetniËka sudbina i u znanstvenom smislu egzemplar-na, πto, meutim, istodobno potvruje da danas u hrvatskoj umjet-nosti nema izrazitijega (egzemplarnijega ∑ moæemo, s pravom, po-noviti) medaljera.

67

Damir MatauπiÊ

Milan GrloviÊ ∑ prvipredsjednik HND, dvostrano,1998., ø 38 mm, kovanosrebro i pozlata

Ivan LackoviÊ Croata, zlatnik,1988., ø 38 mm, kovanosrebro i pozlata

Proglaπenje blaæenimkardinala Alojzija Stepinca,dvostrano, 1998., ø 39 mm,srebro

68

Damir MatauπiÊ

Njegovo stvaralaπtvo doæivljuje u devedesetim godinama snaænu po-larizaciju.Da li se (i koliko?) izmijenila njegova bît, ili je samo (i kako?) doπlo doradikalna i osobitoga unutarnjeg restrukturiranja?A ako jest, kakve je plodove donijelo to unutarnje preustrojavanje?Nove oblike? InaËice poznatih? Odumiranje jednih, a raanje dru-gih? Kakvih? I zaπto? I s kakvim novim smislom?Jedna se polarizacija poËela zbivati u MatauπiÊevu medaljerskom stva-ralaπtvu veÊ u drugoj polovici osamdesetih godina, no ona joπ nijebila uËinila njegov izraz dvosmjernim (medalje i ne-medalje), negotek znaËenjski dvoslojnim.Poznat nam je sloj πto bismo ga mogli (ne najsretnije) nazvati jav-nim. »ine ga kovanice, iskovane, a zatim promovirane, Ëime su zavr-πile na uobiËajen naËin svoje raanje. Postale su javnom kulturno--povijesnom Ëinjenicom i smirile se u tom poloæaju.No, MatauπiÊ, 1986. godine, izdvaja jedan dio gotovih srebrnih ko-vanica ∆iril i Metodije, i podvrgava unutarnjoj preobrazbi njihov pri-marno monumetalni, monokromatski identitet.Ne pozlaÊuje ih, nego odreene detalje njihove ikoniËke strukture isti-Ëe aplikacijom tankih listiÊa zlata.Uporabom dviju (ili viπe) kovina MatauπiÊ ne Ëini samo jedan u me-daljerstvu rijedak (i vrlo zahtjevan, zbog izuzetne delikatnosti tvorbemalene forme) tehnoloπki podvig, nego postiæe ∑ upravo u meda-ljerstvu joπ rjei ∑ polikromatski uËinak. Tu je estetsku izraæajnostsugestivno interpretirao Fea VukiÊ u veÊ spominjanoj monografiji iz1993. godine. No, da je taj izraz metalnog polikromatizma (ranije flre-zervirana« gotovo iskljuËivo za visokovrijedan autorski nakit od ple-menitih kovina) nosio u svojoj nakani i treÊi, joπ dublji smisao ∑ se-mantiËki ∑ dojmljivo su otkrile polikromatske (i viπekovinske) inaËicemedalje Ivan LackoviÊ Croata (1988.) i Rabuzin (1989.).Te medalje, osobito na reversu, sadræe motive njihovih slika. A slikesu im (kao Ëesto u slikarskoj naivi) fabulativne. PriËaju priËu. A naπanaiva i jest mitsko slikarstvo.OznaËujuÊi zlatnim ili bakrenim aplikacijama pojedine (viπe puta i naviπe naËina odabrane) fragmente priËe, MatauπiÊ suptilno mijenja se-mioloπko teæiπte unutar strukture sloæena ikoniËkoga znaka.Dobivamo, kao rezultat, ne samo tehnoloπke inaËice jedne medalje ne-go fabularne inaËice jedne priËe. Jednaka je ∑ ikoniËki, ali uvijek druk-

69

Damir MatauπiÊ

Ëija ∑ semantiËki. Pokrenuta je iznutra. I postaje osobnom. Jednu jepriËu moguÊe i razliËito Ëitati. Upravo to postiæe MatauπiÊ diskret-nom aplikacijom, malim kontrastima kovinâ. Otvara malena vrata skri-vene dinamike virtualnih mitskih zbivanja.Te su unutarnje varijacije, prije svega, vrlo intimne. One su osobnoËitanje. Uvijek jedno od moguÊih.MatauπiÊ je ranije otvorio Ëak i neprimijeÊena vrata osobne stvaralaË-ke slobode u koridoru medalja sankcioniranih strogom javnom funkci-jom oznaËivanja nacionalnih kulturnih sustava.Upravo je taj najintimniji stvaralaËki poriv MatauπiÊev bio, dramatiË-nim zbivanjima nakon 1990. godine, doveden u stanje πto bismoga, blago reËeno, mogli oznaËiti frustrirajuÊim.A naposljetku, intimni se poriv naπao posve osloboen tek u stvara-nju πto bismo ga, najprimjerenije, mogli nazvati slobodnim oblicima.KlasiËno se hrvatsko medaljerstvo takoer cijepa u novoj sociokul-turnoj i institucionalnoj konstelaciji izazvanoj, izravno ili neizravno,ratom te preustrojem i kulturnih ustanova, ali i opÊe kulturne svijesti.Odnos spram povijesti se mijenja. Povijest, zapravo, prestaje biti po-vijeπÊu. Snaæno se aktualizira. Sve πto nam se ikada dogodilo ∑ doga-a se sada, a ako se ne zbiva sada ∑ nije se (bar privremeno u aktual-noj svijesti) ni zbìlo.Kultura se, uz to, zatvara. Prirodno. Nacionalna je kultura 1991. bilaobasjana zasljepljujuÊim bljeskom smrti. Sve πto nije bilo obasjano timbljeskom, te je godine potonulo u sjenu.Lanac kulturnih projekata MGC-a i njemu imanentan lanac Matau-πiÊevih projekata ∑ puca i, naposljetku, gasne.Dolazi do disperzije naruËitelja. Manje ih je, ali se projekti snaænije is-tiËu.To, meutim, otvara novu arenu. Za svaki se projekt valja boriti, tesvojoj viziji izboriti pravo na oæivotvorenje, u izmijenjenim prilikama.U stvoreni vakuum ulazi novi, divovski pokretaË obiljeæavanja opÊena-cionalnih dragocjenosti vrijednosnim kovanicama. To je dræava. »inito posredstvom svojih ustanova novËane moÊi ∑ banaka. I, naravno,ne treba medalje, nego medaljoidni novac. Prigodan, sveËan, rarite-tan, visoko umjetniËki oblikovan ∑ ali novac!Zbila se, dakle, korjenita promjena inherentne, ali odluËujuÊe, nacio-nalno-kulturne filozofije obiljeæavanja povijesti vrijednosnim kovani-cama.

70

Damir MatauπiÊ

Sve πto je bitno postaje ∑ akutno. I opÊenacionalno.Jedino novac moæe pokriti to polje ∑ veliko kao Hrvatska.MatauπiÊevo stvaralaπtvo ne doæivljuje bifurkaciju, nego trosmjernoraËvanje. Na medalje, na novac i na ∑ slobodne oblike.Unutarnje jedinstvo odræavano je na stilski vrlo sloæen, ali i vrlo stilo-gen naËin. MatauπiÊeva nadarenost pokazala se doraslom i tome povije-snom iskuπenju. To je onaj presudni katalizator koji je nove okolnostipretopio u nov mikrometalni halucinatorij.

VRIJEME AKTUALNOSTI: MEDALJE DEVEDESETIHMoæe li se zvijezdu podvrgnuti inverziji, te joj krakove preusmjeritispram njezina srca? Moæe li to srce postati os vrtnje? Moæe li ta vrtnjauhvatiti sve vjetrove svijeta? Moæe li biti zatvoreni cvijet? Moæe li se me-daljom flopisati«kvadraturu kruga? Ili je iznutra razloæiti u poliptih?Ili ∑ moæe li se naËiniti medalju kao kruæeÊi poliptih? Moæe li plaketabiti poliptih? Moæe li diptih biti knjigom? Moæe li se plaketu rastvori-ti? Moæe li se naËiniti spomenicu osloboenu postamenta? A ako jemoguÊe ∑ ne znaËi li to let? I nije li let u krilima? I nisu li veÊ jedra ∑ krilanad vodama? I postoji li duboka, skrivena, ali stalna veza πto povezu-je sve oblike ljudskoga poleta ∑ od kamena do leta? I moæe li se toopjevati pjesmom od tvari ∑ od kamena do kovine, od kovine dokristala...? Moæe li se? Moæe li se? Moæe li se...?Stvarati ∑ znaËi iskuπavati nemoguÊe.Postoji prizvuk paradoksalnoga u svima tim pitanjima. No, medaljaje i roena iz paradoksalne teænje: stvoriti monument, oko kojega jemoguÊe zatvoriti dlan, kao πkoljku.Sva su ta pitanja, kao i mnoπtvo drugih intrigantnih pitanja, skrivenau nemiru iz kojega su niknuli radovi Damira MatauπiÊa u devedese-tim godinama.RijeË je o kreativnu nemiru πto otkriva nove kompozicijske oblike. Onizvodi autora iz okruæja medijskih standarda. Pojedina djela ne pripa-daju ni medaljama, ni plaketama ∑ ali ipak izrastaju iz jednakoga psi-holoπkog i duhovnoga sustava, te moæemo slijediti jedan impuls πtonastaje u najrazliËitijim mutacijama ∑ od novca do stakla. Senj ∑ obli-kovno nadahnut glagoljiËkim slovom (SS), pretvorenim u jedro ∑ za-Ëet u novcu (5 kuna, 1995.), materijaliziran je u kamenom spomeniku naulazu u grad, no istodobno oduhovljen u prozirnoj i nestvarnoj stak-lenoj stajaËici.

71

Damir MatauπiÊ

Jedro, mala plastika, 1997., 190 x 190 x 250 mm, posrebreni bakar i krom

72

Damir MatauπiÊ

Duboko jedinstvo oblikotvornih poticaja i nova, iznenaujuÊa raz-novrsnost oblika i unutarnjih kompozicijskih rjeπenja (napose u me-daljama) obiljeæuje taj oblikotvorni vatromet u kojemu se prekaljujuMatauπiÊeve zamisli u tekuÊem desetljeÊu.Disperzija naruËitelja projekata prijeti egzistencijalnom nesigurnoπÊu,ili je, u najmanju ruku, moguÊi uzroËnik autorova nemira. MGC, ACY--marine, Diners club, Svjetsko prvenstvo u boÊanju, filharmonija, va-raædinski flGarestin« kada su u pitanju medalje u vezi s Gradom Va-raædinom ∑ samo su neke ustanove za koje radi medalje u rasponuod samo godinu dana! Teme su joπ raznovrsnije, a izazovi redovitonepredvidivi. Invencija je, u cijelomu tom poslovnom nemiru, potica-na dosad nedoæivljenom razigranoπÊu motiva. Autor je duhovni i krea-tivni sudionik u samoprepoznavanju identiteta najrazliËitijih Ëvoriπtaduhovnoga æivota zajednice. Postaje kljuËarom simbola jednoga bu-enja u πirokom i vrlo ubrzanom intenzitetu.Dva se, ustvari, korelativna i suptilna preobraæaja poËinju odvijati uMatauπiÊevu stvaralaπtvu poËetkom devedesetih.Jedan sustav posve intimnih osobina ∑ istanËan osjeÊaj za minucioz-nu kreaciju, za minijaturu, intelektualna i simbolotvorna pronicljivost,snaæna empatija naspram svih kulturnih vrijednosti i sposobnost da seu svemu sagleda kulturalnu jezgru ∑ resublimirao se u MatauπiÊevu meda-ljersku poetiku. Ta je poetika, u svome proËiπÊavanju, dosegnula jed-nu prije (barem u takvoj osustavljenosti) nedosegnutu proËiπÊenost iobavijesnu integralnost ikoniËkog znaka.Postupno nestaje prijaπnja polarizacija medaljerske obavijesti na slikui tekst, na simbol i legendu. IkoniËka simbolizacija razvija cijelu skaluprirodnog uklanjanja teksta kao svojevrsnog balasta koji, obavjeπÊuje,pojaπnjuje, ali i reducira znaËenje simbola. Simbol je uvijek svojim zna-Ëenjima i sugestijama zorniji od bilo kakvih rijeËi. Tako su, recimo, poje-dine flrijeËi« ili denotati medalja, poput imenâ flBlaæ Jurjev Trogira-nin« i flEmanuel VidoviÊ« jednostavno bile ugraene u gredu ∑ kriæaili interijera. Ne razbijaju i ne sijeku polje medalje odsjeËkom i sl. Nagranici su neprimjetnoga. Grafemi na peËatu bosanskog vladara sa-mo su grafemska enigma ∑ najveÊem broju motritelja posve neËitlji-vi, ali i nepotrebni kao Ëitljiva poruka. Motritelj flËita« simbol. Simboliæidovske civilizacije i kulture toliko su integralni da bi im tekst, prijepokrio negoli otkrio znaËenje.ProËiπÊenje i integralizacija ikoniËkoga znaka samo je krunski izrazjednoga dubljeg strukturotvornog procesa.

73

Damir MatauπiÊ

MatauπiÊeve su medalje ikoniËki strukturirane jednom, prije njega posvenepoznatom, medaljerskom euritmijom, πto polje medalje pretvara u uvijeknov dinamiËki ikonografski ornament, u kojem stvaraju ne samo poeto-loπku nego i poetiËnu simbiozu strukturalizacije i oznakovljenja.Apstrakcija ornamenata i konkretnost znaka na polju medalje ozbi-ljuju skladnu dinamizaciju svih strukturalnih komponenata. Ta dinami-zacija i ne mora biti primjetna u prvi mah, no ona djeluje opÊim estet-skim dojmom. Sveti Nikola, na medalji Varaædin (1991.), svojom oËe-vidnom piramidalnoπÊu istodobno i stvara teæiπte slici ∑ a time i teæi-πte krugu (koji je, po svojoj naravi, dokinuÊe svih dimenzija), simboli-zira zaπtitniËku snagu (intenziviranu minijaturizacijom vedute grada unjegovu okrilju), a svojom masom, takoer, stabilizira koncentriËnulegendu upisanu oko njega.Kao to, i svako je drugo rjeπenje polifunkcionalno (u strukturalno-dina-miËkom smislu), i ujedno polisemantiËko (u znaËenjskom i simbolizi-rajuÊem smislu).Zatvoreni cvijet, ili inverzija zvijezde (pentagrama ili heksagrama),stvaraju ornament od pet, ili πest, trokutastih polja, zaobljenih i timeublaæenih vrhova, okrenutih srediπtu. Tako dobivena polja, poput ro-tacijskoga (a ne samo kruænoga) minijaturnog poliptiha, nukaju nasda medalju okreÊemo na dlanu oko njene osi.Tako je stvorena medalja Muzej Mimara (1990.).Strukturalno-ritmiËka je inaËica toga konceptualnog rjeπenja HrvatskinovËiÊ (1991.). Pet je hrvatskih povijesnih grbova sloæeno u kruæni pen-taptih, kao da je pet πtitova, pretvorenih u pet latica jednoga cvijeta,preklopilo svoje oπtre vrhove spram srca cvijeta i zatvorilo krug.Stvarni krug medalje ∑ koncentriËna obodnica srediπnjega motiva ∑nije samo geometrijski prsten nego simbol zatvorena zajedniπtva.Koliko su nove MatauπiÊeve euritmiËke strukture pokazuje i to πto mora-mo stvarati novo nazivlje (na temeljima tradicionalnoga) kako bismoih, uopÊe mogli kategorizirati i opisati.Kako fluhvatiti sve vjetrove svijeta«? Njihovim apstrahiranjem, narav-no, u svekolikost svih pravaca, u vizualiziranu shemu kruæne ekspan-zije, strukturiranu u simbol. PrehermetiËna pretpostavka? Ali ∑ to jeflRuæa vjetrova«! Revers medalje ACY-marine (1990.).Simbol sjedinjuje i viziju kompasa i strukturu ruæe vjetrova, moæda iastrolab, a u srcu rotacije minijaturni jedrenjak (ø 12 mm!), okruæenviticama valova (joπ u vrtnji oko srediπta), zaustavlja vrtnju i uspostav-lja stabilne dimenzije u svom prostoru. U kozmosu vjetra i mora, vodei svoda, broda i beskraja.

74

Damir MatauπiÊ

Nikakav tekst viπe nije potreban. PolisemantiËni ornament simbola,koji nam hipnotiËki hvata pogled u svoju koncentriËnu mreæu, rekaoje sve. Nadmaπio je moguÊe dosege rijeËi.I u tome se krije sva unutarnja Ëarolija MatauπiÊeve medaljerske poe-tike vizualne euritmije, neiskuπane prije njega.Postao je pionir novoga izraza i morao je prvi iskuπati sve himeriËno-sti, draæi, ali i sve rizike i zamke nove poetike. Psihologiji je dobro pozna-to da ritmiËko ponavljanje jednakih oblika, pokreta i tonova, djelujehipnotiËki, ekstatiËno, da vodi u najviπa stanja nadËulnog spoznava-nja ∑ u zanos.No, smisao, racionalan smisao, izloæen je opasnosti iπËeznuÊa.U ornamentalnoj ikonografiji tu bi se opasnost moglo oznaËiti kao or-nament koji je sâmome sebi svrhom. Vez, ukras. Izmeu hipnotiËkogritma ornamentaliziranog simbola i svijesti o prepoznatljivu smislu,granica je fluidna. O autoru ovisi hoÊe li je motritelj osjetiti.Lanac sidra kojim je zanos usidren u konkretno oznaËivanje u Ma-tauπiÊa se nikad ne kida.Koliko je inventivno njegovo pronicanje u latentne ornamentalne ivrlo poosobljene moÊi nekoga znaka ∑ kao zatvorene strukture kojau sebi nosi vlastiti sustav odnosa i gibanja ∑ toliko je istanËana i njego-va osjetljivost na granicu na kojoj bi prepoznatljivost znaka bila razo-rena ornamentalnom gustoÊom i grafiËkom kakofonijom. Svaki jeznak neotkrivena medaljoidna etida. Kao ikoniËki glazbenik, Matau-πiÊ otkriva maleni svemir medaljoidnih skladbâ i Ëini ih vizualno ozbi-ljenima. Iznosi ih iz nevidljivoga u vidljivi svemir znakova.U godinama veliËanstvenoga otpora barbarstvu i samospoznaje na-cionalnog identiteta u bljesku razaranja i smrti, u 1991. i 1992., Ma-tauπiÊ, na intencijama takva medaljerstva, stvara novi tip medalje.Novu etiËku ulogu i novo kulturno oznakovljenje te uloge.Stvara humanitarnu medalju.Srediπnje oæivotvorenje toga spektra MatauπiÊevih medalja je meda-ljica Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj (1992.). Ko-vana u viπe veliËina (ø 18 i ø 31,5 mm) i u veÊoj nakladi od uobiËaje-nih, ta medalja svoju ekskluzivnost postiæe upravo svojim πirenjem.Ona postaje simbolom privræenosti matiËnoj kulturi i domovini u kri-tiËnom trenutku povijesti. Aktualna je, Ëak akutna, a ne memorijalna.Svojom rasprπenoπÊu anticipira hrvatski kovani novac πto Êe se poja-viti tek sljedeÊe godine ∑ 1993. MatauπiÊ mu neÊe biti prvi autor, alimu je nedvojbeno prvi anticipator.

75

Damir MatauπiÊ

70 godina HrvatskognumizmatiËkog druπtva,dvostrano, 1998., ø 32 mm,kovano, patinirano srebro

Za obnovu razruπenihspomenika kulture uHrvatskoj, srebrnjak, 1992,ø 31,5 mm, kovano srebro

ZagrebaËka filharmonija,medalja, 1992., ø 38 mm,kovano srebro

76

Damir MatauπiÊ

Hrvatski novËiÊ (1991.), pa i srebrna replika Slavonskog banovca, ko-ju veÊ 1990. radi, takoer, MatauπiÊ, Ëine s tom medaljom jednu uz-laznu liniju, malen medaljerski crescendo jedne zamisli, spram koje Êese, u povratnoj lavini, sruËiti zlatni i srebrni slap medaljoidnoga hr-vatskog novca, πto u sebi sjedinjuje i plaÊevnu moÊ i snaæni nabojsimboliËkih duhovnih znaËenja.Njihova ikoniËka strukturalizacija izrasla je izravno iz MatauπiÊeve zrelei proËiπÊene medaljerske poetike. Tima je svojim medaljama ∑ kovani-cama πto simboliziraju i svoju posebnu ideju i opÊu ideju novca Ma-tauπiÊ, istodobno, odredio ikonografske koordinate hrvatskoga ko-vanog novca, u koje Êe se ugraditi ostali autori novca (K. KovaËiÊ, K.Hraste, B. Crlenjak i drugi). Njihova koncepcijska izmirenost s ose-bujnim i skladnim determinizmom kovane i kruæne novËanice bit Êe,u pravilu, utoliko uspjeπnija, ukoliko s veÊom sigurnoπÊu slijedi Ma-tauπiÊeve strukturalno-konceptualne vrijednosti. RastvarajuÊi struk-turalnu, a donekle i funkcionalnu, granicu πto odvaja monetu i me-dalju, MatauπiÊ u srediπnjoj struji svoga stvaranja, u medaljama, struk-turalno oponira vlastitoj hermetiËnosti simbola kristaliziranog u iko-nografski ornament. Klatno se vratilo jednostavnosti. Tako nastaju me-dalje posveÊene trima velikanima hrvatske filologije ∑ Vatroslav JagiÊ,Stjepan IvπiÊ i Antun Barac (1995.).Strukturalno proËiπÊene, one nose samo po jedan ikonogram na re-versu svakoga od triju portretnih aversa. Oblikovane su meko u port-retu, rustiËno u cjelini tijela medalje (s diskretnim naznakama takti-la), toplo a snaæno u koncepciji reljefnog polja, pravokutnoga imarkantno utisnutog u kruænu masu kovine. Taj primordijalni diskurs pra-vokutnika i kruga, te nenametljiva ljepota ikonograma, suptilno nag-laπena pozlatom i poliranjem, u kontrastu s masivnijim tijelom neo-taktila, spajaju dva krunska uËinka MatauπiÊeva medaljerstva: lirskuemotivnost, te rustikalnu ljepotu i dignitet starine.Stvaranje medaljistiËkoga ikonograma proËiπÊeno je do savrπenstva, aistodobno vrlo poosobljeno ∑ i kao autorska zamisao i kao osjeÊaj zaneponovljivu, jedinstvenu narav motiva. Set medalja Vino u Hrvata iz1993., uporeen s medaljama kao πto su Zbirka BiπkupiÊ (1993.), HNKu Zagrebu (1995.) i Varaædin (1991.-1996.) to sugestivno potvruju.Nepreciznost postojeÊega znanstvenog pojmovnika osujeÊuje nas unakani da toËno i prepoznatljivo govorimo o MatauπiÊevu dosegu, iu poimanju i u stvaralaËkoj konceptualizaciji medaljerskoga mikro--prostora.

77

Damir MatauπiÊ

Pojam fldimenzija« rabi se i kao kvantitativno odreenje (tj. kao sino-nim za veliËinu), i kao kvalitativno (tj. kao skupni termin za prostor-ne entitete ∑ πirinu, duæinu i visinu), i kao dinamiËko odreenje (jerodnosi tih entiteta Ëine polje gibanja), pa uvjetno i kao pojam zakoordinate zemaljskoga ravnovjesja (flhorizontala« i flvertikala« ta-koer su dimenzije prostora).Maleni prostor medalje omeen je, kao polje recepcije, i jednombioloπkom preprekom: pragom ljudskih sposobnosti vizualne rezo-lucije.MatauπiÊ je dotiËe ∑ ali ne prelazi. ProËiπÊenom monumentalizaci-jom medaljerskoga zapisa, istodobno, dokida relativnu siÊuπnost me-dalje (njenu flveliËinu« u fiziËkom smislu) i Ëini je entitetom izvan i iznadtih odnosa.OtkrivajuÊi prostor medalje kao prostor zatvorenih sila, on u njoj isku-πava sve vidove prostornih meuodnosa, pokreÊe ih kao strukturotvor-nu dinamiku silâ, a usmjeruje slijepe sile teænjom da budu tumaËi vida:da ikonogram postane njihovim dinamiËkim regulatorom.To je, fiziËki opisano, bît njegova stvaranja.No, ta je fiziËka bît tek iznutra pokrenuta, te nadvladana i preobliko-vana znaËenjima koja njome govore. Duhovnim znaËenjima. Tako jestvoreno djelo koje je postalo medaljerskom apoteozom ljudskomeduhu.

NOVACStvaralaËka narav kakva je MatauπiÊeva, narav naklonjena hermetiË-nima znakovnim strukturama, nepokoriva i maπtovita, uopÊe nije pred-odreena stvaranju kovanog novca.Autor novca mora biti spreman pokoriti se tuima, veÊ dovrπenimaikonografskim premisama i disciplinirano ih prenijeti u model. Pro-stor za slobodnu inicijativu suæen je do granice brisanja. Sve πto je po-trebno Ëesto se svodi na Ëitljiv i Ëist kovinorezaËki rukopis. Autor je ma-nje tvorac, a viπe reproduktivac. Koliko je sposobniji zatomiti sebe ∑toliko ima viπe uspjeha.Pa ipak se hrvatskome novcu, u trenucima njegova zaËinjenja, vjerojat-no nije moglo dogoditi niπta bolje od toga da mu Damir MatauπiÊbude idejni anticipator.Govorimo o ideji u najapstraktnijem smislu. Ideji o samome entitetu,a ne o ideji kao konkretnomu idejnom rjeπenju.

78

Damir MatauπiÊ

150 kuna ∑ OI Atlanta ‘96,gimnastika i rukomet, 1996.,ø 37 mm, kovano srebro

150 kuna ∑ OI Atlanta ‘96,stolni tenis i streljaπtvo, 1996.,ø 37 mm, kovano srebro

25 kuna ∑ EXPO LISABON,optjecajni novac, 1998.,ø 32 mm, dvanaesterokut,bimetal,jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro25 kuna ∑ 5 godina RH uUjedinjenim nacijama,1997., ø 32 mm,dvanaesterokut,bimetal,jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro25 kuna ∑ Podunavlje,1997., ø 32 mm,dvanaesterokut,bimetal,jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro25 kuna ∑ Svjetski kongresesperantista, 1997.,ø 32 mm, dvanaesterokut,bimetal,jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro

79

Damir MatauπiÊ

Prvi hrvatski kovani optjecajni novac razoËaravajuÊe je neinventivan,a rjeπenja su pragmatiËki izravna. Kuna je æivotinja, i ona se naπla na flpi-smu«. TrËi. Na aversima triju kovanica (1, 2 i 5 kuna) tri su predstav-nika iz triju æivotnih medija (zemlje, zraka i vode) hrvatske zoosfere.Slavuj, tunj, medvjed. Sve tri vrste gotovo istrijebljene. Ekoloπki apel?Na fllipama« rascvala je granËica lipe ispod pisma. Na aversima je slije-de biljke kojima je namijenjena simboliËka funkcija. Trebale bi sim-bolizirati naπu floru. Kukuruz, vinova loza, hrast luænjak, duhan, vele-bitska degenija. Poznavatelji znaju da su od njih pet ∑ tri naturalizira-ne industrijske biljke. I kukuruz, i duhan, i sadaπnja loza ∑ doπle iz Ameri-ke. Ostale dvije ∑ izumiru. Uniπtavamo ih.Prvi nadahnuti otklon od te pragme bila je MatauπiÊeva kovanica od5 kuna, posveÊena petstotoj obljetnici tiskanja Senjskoga glagoljskogMisala, uvrπtena u optjecaj u srpnju 1995. u povodu emisije prigodno-ga kovanog novca.Istina je da je tada samo MatauπiÊ izradio jednu kulturnu monetarnuprigodnicu. Ostale su prigode (djelo dugoga autora) bile FAO, OUN,Nogometno prvenstvo, te Olimpijske igre (1996.).Istina je, takoer, da je jedino MatauπiÊ stvorio novi simbol ∑ u skla-du sa svojom medaljerskom poetikom, polisemantiËki, kompleksansimbol (grafem i jedro, more, brod i kriæ ∑ saæeti u jedan znak), koji jeuz to prirodno ugraen u kruænicu kovanice svojim valovitim krivulja-ma. Odnosno dinamikom silnica.Devetstota obljetnica ZagrebaËke biskupije i Grada Zagreba (1994.)okupila je vodeÊu medaljersku trojku zagreba ∑ Æelimira Janeπa, Zdrav-ka BrkiÊa i Damira MatauπiÊa. I, unatoË prirodnoj potrebi da tri kovanicetrojice autora budu ikonografski usuglaπene, MatauπiÊev je autorski ru-kopis (na nominali od 500 kuna) prepoznatljiv u mikrostilizaciji udvoje-nih simbola, povezanih ritmiËkim suzvuËjem dviju kruænica.Za Dan dræavnosti Republike Hrvatske (1995.) set rade dvojica najagil-nijih autora hrvatskoga kovanog novca ∑ Kuzma KovaËiÊ i Damir Matau-πiÊ. MatauπiÊeva invencija kovinografiËkoga ugraivanja znaka u znakstvara jednu od najËistijih struktura, u kojoj se kvadratiËni mozaik grbapojavljuje kao grafiËka ∑ simboliËka matrica πto objedinjuje kopno imore, te pet povijesnih grbova, stiliziranih u pet flkuÊica«.A i taj naziv rabimo, slijedeÊi bisemantiËnost grafiËkoga obrasca, bise-mantiËki. flKuÊice« su i terminoloπko odreenje strukturalne jedini-ce, i simbol pet domova ∑ ishodiπta sjedinjene domovine.

80

Damir MatauπiÊ

PadaË, mala plastika, 1998., 130 x130 x 180 mm, lijevana posrebrena bronca, kromirani bakar

81

Damir MatauπiÊ

5 kuna, 500. obljetnicatiskanja Senjskogaglagoljskog Misala, 1995,ø 26,5 mm, slitina nikla ibakra

150 kuna, Baranja ∑ oraoπtekavac, 1997., ø 37 mm,kovano srebro

200 kuna, Baranja ∑ crnerode, 1997 ø 40 mm,kovano srebro

82

Damir MatauπiÊ

Tako grafiËko rjeπenje, zapravo, nadrasta razinu simbola i prerasta uznatno sloæeniju poruku: u konceptualizaciju povijesti. U priËu o po-stanku dræave i u sliku njezine unutarnje sloæenosti. Godine 1996., udvije serije posveÊene XXVI. olimpijskim igrama u Atlanti (autori Kaæi-mir Hraste i Damir MatauπiÊ), najavljena su MatauπiÊeva autorskistrukturirana rjeπenja, kovinografiËki obrasci πto Êe biti virtuozno raz-vijeni veÊ sljedeÊe godine.Dva su: poligonalno polje u krugu (rukomet i gimnastika), te ovali ikoncentriËni krugovi inkorporirani u krug (streljaπtvo i stolni tenis). »etirisu sporta sloæena u parove sugestijom kruæne ili poligonalne naraviπto se u njima krije kao genom specifiËnoga ornamentalno-dinamiËkogasklada. Oko i cilj, loptica i reket, kombinatorika pokreta i geometrija igra-liπta ∑ ili heksagonalna struktura na novcu inaËe nevidljivih gimnastiË-kih sprava ∑ nositelji su tih strukturotvornih odnosa.Tri dvanaesterokutne prigodne kovanice (nominale od znakovito ne-standardnih 25 kuna!), posveÊene primanju Hrvatske u OUN, Kongre-su hrvatskih esperantista, te Hrvatskome Podunavlju, tu su medaljer-sko-monetarnu poetiku dovele do takvih konceptualnih rjeπenja daih moæemo smatrati sintezom i sublimacijom svih dotadaπnjih ∑ i tehno-loπkih, i ornamentalno-grafiËkih, i simbolotvornih ∑ domaπaja u Ma-tauπiÊevu opusu.Dvije kovine. Po dva osnovna geometrijsko-strukturalna lika u simbolo-tvornoj interakciji: mnogokutnik novca i kvadrat zemljopisne karteza Podunavlje. Mnogokutnik i ritmiËka igra koncentriËnih elipsa i kru-gova za Esperanto. I najzad ∑ koncentriËnost krugova u mnogokutuza OUN.Teπko da je ikada neki naπ autor novca rjeπavao tako sloæene propozi-cije. I teπko da je ikada sloæenost zadaÊe bila tako stvaralaËki poticajna.

MALA PLASTIKA ∑ SLOBODNI OBLICIGrananje MatauπiÊeva mikroplastiËnog stvaralaπtva na nekoliko upo-rednih medija, neprijeporno je (inaËe vrlo rijetko) na vrlo osobit na-Ëin obogatilo svaki od tih medija posebice. Mi smo ih razvrstali u tristvaralaËka smjera ∑ medalje, novac i mala plastika. No, njegov istraæi-vaËki impuls svakomu je od tih medija πirio spektar oblika i tehnoloπkihoplemenjivanja. Svaki je tehnoloπki novitet, primijetili smo, bio i stilo-gen. I to vrlo usmjereno stilogen.Mnoge su okolnosti ∑ kao πto je oblikovanje njegova duha u roditelj-skom domu, sazrijevanje pod svjetlom Janeπova lucidnoga genija,

83

Damir MatauπiÊ

rano ukljuËivanje u velike i dugoroËne projekte, od Dekanskog lancaALU do medaljerstva MGC-a, pa Ëak i snaæne genetske predispozicije∑ pogodovale takvomu razvitku djela i nadarenosti πto se u djelu ozbi-ljuje. No, primijetili smo, takoer, da je MatauπiÊ i osujeÊujuÊe okolno-sti, svojim odgovorom na izazov, znao preobratiti u poticajne.Svi su njegovi mediji uzajamno isprepleteni. Razumljivo. Jedan je duhu njima i tek ih sociokulturne konvencije, kao i autorova potreba zauspostavljanjem osebujna identiteta svakoga umjetniËkog djela, uvrπ-Êuju u zasebne opuse.Kada bi stvorio jedan oblik, nije to bilo dovrπenje, nego pokretanje.Od samoga poËetka zamjeÊujemo snaænu potrebu da se novim ob-likom otkrije nepoznati svemir oblika u koji se jednim djelom ulazi.Zbilo se to prvi put, Ëini se, nastankom njegove stajaËice Stablo mla-dosti (1978.). Prije dvadeset godina.U njegovu popisu radova (iz 1993.) ta fascinacija od bronce, srebrai emajla navedena je pod brojem 17. No, u tih sedamnaest ranih ra-dova gotovo polovica (osam) povezano je u parove. Nazivi su imAkt, Dvoje, Prostor (I. i II.) i Stablo mladosti (I. i II.).Nije rijeË o inaËicama. RijeË je o istraæivanju slobodnih oblika.Takvo je istraæivanje, nedvojbeno, u samoj naravi kiparstva. No, Ma-tauπiÊevo je djelo pokazalo kako je, ovaj put, rijeË o joπ neËemu ∑moæda i presudnijem od toga kiparskog tvoraËkog nagona.Stablo je mladosti, doslovce, fascinacija. Dogaa se neπto nemogu-Êe. Iracionalno je i irealno.Stablo svijetli. Ono raa svjetlo. Kao plod.Postignuto je to primjenom, gotovo bismo mogli reÊi, zlatarskih po-stupaka u izradi mikroskulpture. Srebrom i emajlom.Taj nadstvarnosni uËinak (πto ni i kom sluËaju ne treba mijeπati s nadrea-lizmom) otkrio je jedno svojstvo MatauπiÊeve vrlo osobne lucidnosti:nevidljiva, no uvijek pod naπom rukom, skrivena su vrata πto otvara-ju moguÊnosti nemoguÊega. Nije rijeË samo o imaginaciji i imaginar-nom. Posrijedi je svojevrsno duhovno Ëulo za fantastiËno.Imaginacija stvara virtualnu ∑ ali moguÊu ∑ stvarnost. Maπta prekidatu vezu, osmjeljuje se za halucinantne vizije ∑ i pokuπava ih ozbiljiti.Svojima slobodnim oblicima MatauπiÊ je zaËeo jednu vrstu mikrop-lastiËnoga stvaralaπtva koje bismo se osmjelili nazvati djelima umjet-niËke fantastike.RijeË je o vrlo osobnom traganju, koje je izvan svih konvencionalnihi druπtveno prihvaÊenih umjetniËkih oblika, te vrlo rijetko ta djela napu-

84

Damir MatauπiÊ

Hrvatski prirodoslovnimuzej, medalja, 1996.,ø 65 mm, kovano srebroi pozlata, revers

85

Damir MatauπiÊ

PlivaË, mala plastika,1998., 235 x 150 x 150 mm,lijevana posrebrenabronca, epoksi

86

Damir MatauπiÊ

πtaju umjetnikov atelje. No, njihova nezbiljska vizionarnost ponese-na je duboko pounutrenom vjerom da je Ëovjek, svojom vizionar-skom prirodom, latentni Ëudotvorac. I da je upravo u mediju mik-roplastike to moguÊe sugerirati. Ona je upravo tako intimna kao πtoje intimna slutnja. Komorna je i prisna.I nije rijeË samo o osobitu æanru mikroplastike. RijeË je o plastiËnomemiπljenju o Ëovjeku i njegovim iracionalnim moÊima.Neki su MatauπiÊevi opusi, nastali u krilu takva halucinatorija, tragiË-no stradali: najprije serija inaËica Stabla mladosti. Zatim opus u stak-lu Senj, iz 1995., u kojemu se monument glagoljiËkoga grafema, valmora, gibanje vjetra i krilo jedra, nestvarna prozirnost svjetla i sta-mena podloga tla od sleena kamena i staklene soli stapaju u vizio-narskom gibanju oblika. U Senju, najveÊi broj primjeraka nestali su, aneki su od njih jamaËno ∑ stradali.Jedna orijentalna bajka priËa o mudracu koji je ponudio kalifu svu mud-rost svijeta sabranu u deset knjiga, ali za divovsku svotu. Kalif ga odbi-ja ∑ i mudrac spaljuje knjige, jednu po jednu. Za posljednju kalif dajecijelo blago zahtijevano u poËetku za svih deset.Naπ trivijalni svijet nije svijet bajke i staklene je stajaËice skrhao flne-poznat Netko«. No MatauπiÊev Senj u staklu dosegnuo je, igrom zlasluËaja, jednaku vrijednosnu sudbinu.Jedan je slobodan oblik iz 1986. bio dosegnuo veliku popularnost.Bilo je to Zvono LotrπËak. U njemu nije kula Ëuvala vrata i zvonom najav-ljivala poveËerje, nego su vrata, u smjeloj i duhovitoj inverziji, Ëuvalakulu i njome, pretvorenom u zvono, zvonila radost i sjeÊanje.TrenutaËno, u njegovu ateljeu nastaje niz faustvranËiÊevskih plastiË-nih vizija LetaËi. »ovjek koji leti ∑ najviπi je san Ëovjeka uopÊe.Nije li sâmo stvaranje neprekidni let u nemoguÊe?Slobodan oblik stvara slobodu u najrazliËitijim otjelovljenjima. I u oni-ma prividno najpodËinjenijim. On ih iznutra preobrazuje slobodommisli i njihova izraza.MatauπiÊevo je djelo priËa o tome.

87

Damir MatauπiÊ

Varaædin, dvostrana stajaËica, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca

88

Damir MatauπiÊ

Pegaz, mala plastika, 1998., 130 x 240 x 170, posrebrena bronca

89

Damir MatauπiÊ

III.Mali rjeËnik medaljerskih pojmova

Mali rjeËnik

90

Mali rjeËnik

91

AMAJLIJA, AMULET, TALISMAN ∑ rijedak predmet kojemu se pripisu-je magijsku, najËeπÊe zaπtitnu moÊ. »esto ga se nosi objeπena o vrpcuoko vrata. Po tome je, ali i po znaËenju, protooblik medaljona.

AMBLEM, AMBLEMATI»NOST ∑ (fran. emblème) znak neËijega dru-πtvenog poloæaja (plemiÊki grb) ili pripadnosti (zastava i grb dræave),ideje (kriæ) ili misije (crveni kriæ). Utemeljen je na tradiciji i odreentradicijom, ili ovjeren propisom nadleæne ustanove (statuta).AmblematiËnost: teænja znaka za pretvaranjem u stabilan amblem.

APLICIRANJE ∑ (lat. applicatio = priljubljivanje, dodavanje) tehnoloπkipostupak kojim se na temeljnu podlogu priËvrπÊuje ploπni dodatakili detalje raene u drugome materijalu (na medalji: drugom kovi-nom, emajlom, i sl.). Od istoga korijena (na temelju sliËna postanka)nastao je i pojam plaketa.

AVERS ∑ (prema lat. versus = istinit, pravi) prednja, naslovna stranamedalje πto odreuje njezino denotativno, tj. osnovno znaËenje. Unovca, to je flglava«, tj. ona strana kojom se odreuje pripadnostnovca. Suprotna je strana revers (u novca i flpismo«) koji sadræi oba-vijesti ili simbole konotativna znaËenja. U uporabi su i nazivi fllice« iflnaliËje« ∑ znaËenjski nepogodni, jer se znaËenja aversa i reversanadopunjuju, a ne suprotstavljaju.

AUTORSTVO MEDALJE ∑ signirano je, najËeπÊe, samo monogramomili, zbog skuËena prostora, potpuno nesignirano. Monogram autorinajËeπÊe oblikuju u specifiËan znak ∑ signum.

BBARELJEF ∑ (franc. bas-relief) izrazito plitak reljef, πto je osobina me-daljerstva, napose pri otkovu u plemenitim kovinama. Na kamenimreljefima pojavio se veÊ u kulturama drevnoga Egipta i Asirije.

BEDÆ ∑ (engl. badge = znaËka, dugme, puce) jednostavna ploπnaznaËka s nekonvencionalnom devizom ili ikoniËkom porukom. flPuce-ta πto govore« pojavila su se u tinejdæerskoj avangardnoj kulturi Zapa-da u krilu tzv. bitnika ili hipy-naraπtaja. Pripada pop-kulturi.

A

Mali rjeËnik

92

CCIZELIRANJE ∑ umjetniËka dorada (najËeπÊe ruËna, rjee strojna) me-dalje ili sliËnih djela umjetnosti ili umjetniËkog obrta. Nuæna je na-kon lijevanja ili primjene drugoga primarnog postupka. Rade je au-tori, ali i cizeljeri.

EEGZERG (ODSJE»AK) ∑ medaljerski pojam πto oznaËuje polukruænopolje na medalji, dobiveno, najËeπÊe, linijom koja razdvaja ikoniËki(gornji) i tekstualni dio aversa ili reversa. U egzerg se obiËno upisujedatum ili sliËnu tekstualnu poruku. Pri artikulaciji polja medalje naj-ËeπÊi i najuobiËajeniji postupak.

FFIDEM ∑ Fédération internationale de la médaille (Meunarodni savezza medalju) Pariz. Prvi znaËajan prodor hrvatskih medaljera na izloæ-be FIDEM-a zbio se 1963. godine u Den Haagu.

FILIGRANARSTVO ∑ (lat. filum = nît i granum = zrno) umjetniËki obrtu kojem se izrauje ornamentalni nakit od zlatnih i srebrnih æica. UDalmaciji se ∑ pod utjecajem Bizanta ∑ razvija veÊ od IX. i X. stoljeÊa.

GGALVANSKA MEDALJA ∑ medalja dobivena galvano-plastiËkim po-stupkom, odnosno pokrivanjem kovinske osnove medalje finalnomkovinom, otopljenom u tekuÊini (galvanskoj kupki) primjenom po-stupka elektrolize. SliËan postupak primjenjuje se i pri pozlati ili po-srebrivanju medalje.

GEMA ∑ (lat. gemma) dragi ili poludragi kamen umjetniËki obraen,najËeπÊe s portretnim motivom u izuzetnoj minijaturizaciji. Minijaturi-zacijom, pripisivanom vrijednoπÊu i (Ëesto) magijskom konotacijom, je-dan je od anticipatora kasnijega medaljerstva. I danas se pojavljujekao dio medaljona ili kao medaljon (franc. camée = kameja).

GILUÆIRANJE ∑ postupak pri emajliranju, πto omoguÊuje da se ispodprozirna emajla prepozna podlogu od kovine i osobitu strukturu tepodloge.

Mali rjeËnik

93

GRAVIRANJE, GRAVERI ∑ (franc. gravure) urezivanje znakova ili likovadubljenjem tvrde povrπine (kovine, kamena, drva...) mehaniËkim po-stupkom (dubaËem, dlijetom, noæem...) ili kemijskim postupkom ∑jetkanjem. Postupak je poznat od paleolita (πpiljski crteæi, petroglifi,tj. motivi urezani u kamen, hijeroglifi...). Danas graveri primjenjuju i od-govarajuÊe strojeve (pantograf).

GRB ∑ amblem kojim se oznaËuje osobu, obitelj, porodicu (plem-stvo), pokret, grad, dræavu... Pojavio se prvi put 1099. godine u Kriæar-skom ratu. »est je simbol na medaljama ∑ joπ ËeπÊi na novcu. U povi-jesti se je najprije pojavio na πtitu, zatim na peËatima, a od 1140. nanovcu. Osobite ikonografske norme grbova prouËava heraldika.

IIKONA, IKONI»NOST ∑ (grË. eikon = slika) prvotno je pojam flikona«oznaËivao svaku sliku, a potom samo religijsku, koja se je morala podËi-njavati strogima ikonografskim normama. Stoga i pojam flikoniËnost«oznaËuje slikovnost u πirem, ali i likovnu standardizaciju u uæem smi-slu, pri Ëemu slika dobiva znaËenje slikovnog znaka.

IKONOGRAFIJA ∑ u doslovnome smislu opis jednoga slikovnog su-stava. U πiremu smislu sâm taj sustav, kao i znanost koja se bavi su-stavima likovnih znakova ili slika sa svojstvima simbola.

INKRUSTRACIJA ∑ (lat. incrustratio = umetanje) tehnoloπki postupak uumjetnosti ili umjetniËkom obrtu kojim se postiæe osobit estetski uËi-nak utiskivanjem skupocjena materijala u jednostavnu podlogu. Utehnologiji inkrustriranja kovine emajlom (franc. émail) na kovinu se nano-si prah silikata, fluorida, boraksa i kovinskih oksida, πto ih se na temperaturiod 700 do 900 stupnjeva Celzijevih tali, povezuje s podlogom i daje od-govarajuÊu boju, te uËin prozirne ili neprozirne glazure.

JJEDNOSTRANA MEDALJA ∑ medalja koja posjeduje samo avers, dokje ploha reversa ikoniËki i tekstualno neiskoriπtena. Avers tada, najËeπÊe,preuzima i funkciju reversa. Medalje su, u pravilu, dvostrane, dok su plakete,u pravilu, jednostrane.

Mali rjeËnik

94

KKARTU©E NA MEDALJI ∑ (fran. cartouche) kao grafiËki naËin markira-nja vaænoga dijela teksta kruænim ili ovalnim razgraniËenjem u odno-su na ostali tekst pojavljuju se veÊ u starome Egiptu (rozeta ∑ I. stolje-Êe prije Krista), te u strukturi medalje imaju i demarkacijsku, i markira-juÊu ulogu.

KOLAJNA ∑ tradicionalni naziv za medalju s kvaËicom ili uπicom, uz po-moÊ koje se priËvrπÊuje na vrpcu. U uæem smislu kolajna je niæi rang od-liËja (u odnosu na orden) za (najËeπÊe) vojne zasluge.

KOVANA MEDALJA ∑ medalja dobivena kovanjem (vidi punca).

LLANAC, REKTORSKI, DEKANSKI... ∑ sveËani lanac, sastavljen od meda-ljona s osobitima motivima, πto ih dekan ili rektor, po tradiciji, stavljaritualno oko vrata u sveËanim prigodama.

LEBDJELICE ∑ taktili ili medalje koje nisu predviene za oslanjanje napodlogu, nego slobodno lebde u prostoru, objeπene o tanku nît.

LIJEVANA MEDALJA ∑ medalja dobivena izlijevanjem u kalupu od pi-jeska.

MMAGIJA ∑ rituali, drevni ili drevnoga podrijetla, kojima se osobitimpostupcima, uz pomoÊ (magijskih) predmeta nastoji utjecati na ira-cionalne sile. Magija je u osnovi brojnih rituala suvremene civilizacije∑ i religijskih i svjetovnih. Medaljerski rituali, djelomice, potjeËu od tedavne geneze.

MALA PLASTIKA ∑ kiparska djela osobitog izraza, veliËina kojih (visina,πirina, dubina) ne premaπuje 30 centimetara.

MEDALJA ∑ (franc. médaille) metalna ploËica, okrugla oblika, veliËi-nom prilagoena ljudskoj ruci ili oznakovljenju poprsja, dobivena lijeva-njem, kovanjem ili graviranjem koju se, kao poËasnicu, ritualno uru-Ëuje zasluæniku kao simbol njegovih zasluga. Postojala je veÊ u rimskoj

Mali rjeËnik

95

kulturi, dok se suvremena medalja pojavljuje 1438. godine, kad je njo-me poËaπÊen bizantski car Ivan VIII. Paleolog. Autor joj je bio Pisanel-lo, a prvi hrvatski medaljer, Pavao DubrovËanin, izrauje prve medaljepetnaestak godina poslije.U πirem smislu, medaljom se smatra svaku poËasnicu, bez obzira na oblik:plakete, stajaËice ili taktili (vidi tipologija medaljerstva, te tjelesne zone).

MEDALJERSKI MATERIJALI ∑ klasiËni medaljerski materijali bijahu zlato,srebro i bronca. Danas se u medaljerstvu rabi brojne slitine: uz broncu(2-6 posto kositra 1 posto cinka i 93-97 posto bakra), takoer i elektron(70-75 posto zlata i 25-28 posto srebra), mjed (bakar i cink, uz manje ko-liËine drugih kovina), silumin (aluminij i silicij, uz dodatak mangana i dru-gih kovina), tombak (72-90 posto bakra, uz cink), te, kao relativno Ëistekovine, cink, kositar, olovo i æeljezo. Od prirodnih materijala u meda-ljerstvu se joπ susreÊemo i s kamenom i terakotom, od tehnoloπki dobive-nih ∑ sa staklom i (sve ËeπÊe) poliesterom, a od materijala bioloπkog pod-rijetla ∑ s drvom (πimπir, ebanovina i, opÊenito, sve vrste tvrdoga drva) ibjelokosti. Potonje se najËeπÊe rabi pri izradi medaljona. Zastupljenost iodbir materijala ovisi o æeljenu uËinku, otpornosti, te o materijalnim itehnoloπkima moguÊnostima autora.

MEDALJERSTVO ∑ sveukupnost medaljerske produkcije, uz prateÊutehnologiju i struËnu suradnju jednoga autora, jedne nacionalne kul-ture ili svijeta.

MEDALJOGRAFIJA ∑ disciplina koja, po odreenim normama i meda-ljerskom pojmovniku, opisuje medalje.

MEDALJON ∑ manja, u pravilu intimna, medalja koju se nosi oko vrata kaovrstu medalje, kao amulet ili kao nakit.

MONETA ∑ (lat. moneta = kovanica, kovani novac) danas kovani no-vac. Formalno, oblikom, materijalom i strukturom (avers ∑ revers) bioje uzorom medalji.

OOBLIK ∑ (vidi tipologija medaljerstva)

ODSJE»AK ∑ (vidi egzerg)

Mali rjeËnik

96

ORDEN ∑ institucionalizirano priznanje za zasluge (u prvome redu voj-ne, a danas i civilne), veliËinom i oblikom srodno medalji, a stavlja ga sena prsa. Kao odlikovanje, pojavljuje se sredinom XVIII. stoljeÊa (1748.)u doba carice Marije Terezije. Prethodio mu je nagradni zlatni novac, teflRitterorden« kao znak pripadnosti jednomu viteπkom redu.

PPATINIRANJE ∑ (prema lat. patina = zdjela, tava) umjetni postupakkojim se na medaljama (i drugim predmetima) primjenom kemijsko-ga postupka dobiva odgovarajuÊu boju povrπine: prirodna patina bron-ce, nastala oksidacijom, jest svjetlozelena.

PE»AT ∑ kao oznaka vlasniπtva, zatim identiteta, a poslije i znak auten-tiËnosti dokumenata, razvija se veÊ od staromezopotamskih kulturâ. Raz-vio je osobitu ikonografiju i strukturalno ∑ obavijesne norme. Njima sebave sfragistika ili sigilografija. Zbog svoje lapidarnosti i ikono-grafskebliskosti s medaljama, Ëest je atribut u medaljerskoj simbolizaciji.

PEKTORAL ∑ (lat. pectus, pectoris = prsa) magijska ili poËasniËka relikvi-ja koju, u obliku ploËe na lancu, nose dostojanstvenici objeπenu oko vra-ta. Lanac ima svoju genezu u pektoralu.

PLAKETA ∑ (franc. plaquette) mali ploËasti reljef, najËeπÊe pravokutnaoblika (ili okruglog, ali je tada znatno veÊi od medalje) koji ima poËa-sniËku ili srodnu ulogu. U poËetku je razumijevao apliciranje. Kao ob-lik spomenice, ili poËasnice, pojavio se u Francuskoj potkraj XIX. sto-ljeÊa.

POLIRANJE ∑ (lat. polio = gladiti) jedan od zavrπnih postupaka u teh-nologiji izrade medalje. Primjenjuje se nakon cizeliranja, kada se æelidobiti glatku povrπinu visoke blistavosti.

PUNCA ∑ (lat. punzone) alat za kovanje novca ili medalje, odnosnoËeliËni peËat na kojemu je negativ reljefa πto Êe biti utisnut na aversili revers (za dvije strane nuæne su dvije punce). Danas se puncu ËeπÊenaziva, jednostavno, flalatom«. Punca je, takoer, pojam kojim se oz-naËuje vrlo siÊuπan znak, utisnut na povrπinu medalje, πto potvrujepropisanu ËistoÊu kovine.

Mali rjeËnik

97

RREDUCIRANJE ∑ tehnoloπki postupak kojim se, uz pomoÊ stroja za redu-ciranje, od veÊeg modela dobiva manji, prema æeljenu omjeru.

REVERS ∑ (lat. reverti = vraÊati se) druga strana medalje, nasuprot aver-su. flNaliËje« medalje. NajËeπÊe sadræi simboliËku kompoziciju, koja os-novno znaËenje (aversa) dopunjuje suznaËenjima, konotacijama. Upravilu ima snaæan afektivni naboj, ili dopunjuje obavijest.

SSIGNATURA, SIGNIRANJE, SIGNUM ∑ (lat. signare = oznaËivati, bilje-æiti) oznaËivanje autorstva znakom ∑ najËeπÊe stiliziranim monogra-mom kao autorskim potpisom ∑ flsignumom«.

SIGILOGRAFIJA ∑ (lat. sigillum = peËat, i grË. grafo = piπem) znanost opeËatima. PeËati se pojavljuju kao jedan od ËeπÊih medaljerskih simbola.

SKULPTURALNA SPOMENICA ∑ osebujan oblik minijaturne spomeni-ce, s medaljerskom funkcijom i znaËenjem, no slobodna vertikalna obli-ka. Kao skulptorsko-medaljerska kategorija potjeËe od Æ. Janeπa.

SPOMEN-PLO»A ∑ ploËa s tekstom, ponekad i reljefom, priËvrπÊenana zgradu, stijenu ili tlo, kako bi oznaËila mjesto i vaænost nekoga povi-jesnog dogaaja. Postoji od antike. Prethodnica je plakete (koja, me-utim, nema obiljeæje javnoga i statiËkog, nego komornoga).

STAJA»ICA ∑ noviji tip medalje ili medaljoidne spomenice, s malimpostoljem πto je odræava u okomitu poloæaju.

TTABULA ∑ (ploËa) antiËki (rimski) naziv za spomen-ploËu toga doba.ZnaËenje je u to doba bilo i πire (zavjetna ploËica, ploËica za pisanje,ploËa sa zakonima, itd.).

TAKTIL ∑ medaljoidni oblik spomeniËke plastike, namijenjen i taktil-nom doæivljavanju u πaci, a ne samo vizualnom.

TIPOLOGIJA MEDALJERSTVA ∑ moæe biti utemeljena na razliËitimamjerilima, te su stoga i tipoloπke klasifikacije medaljerstva razliËite. Prva

Medalja

98

je tipologija formalna i utemeljena na obliku. Razlikujemo medalju (dvo-stranu, rjee jednostranu), plaketu, stajaËicu, skulpturalnu spomenicui taktil.Tehnoloπka klasifikacija poznaje kovanu, lijevanu galvansku i gravira-nu medalju, uz joπ neke rjee tehnoloπke postupke.Po naravi poËasti πto je se medaljom odaje nekoj osobi, asocijaciji (rad-noj, politiËkoj, vjerskoj i sl.) ili dogaaju, medalje mogu biti: memori-jalna, komemorativna, jubilarna, sakralna, vojna, sportska, gospodar-ska, privatna i sl. U pravilu je prigodnica i poËasnica.

TJELESNE ZONE (MEDALJERSKA SEMANTIZACIJA) ∑ vrlo rano, na teme-lju bioloπkih funkcija odreenih tjelesnih zona i nagonskoga osjeÊa-nja njihove naravi i znaËenja (intimnosti, radne funkcije, obrambene isl.) te zone (prsa i vrat, ruka...), dobivaju odreeno i vrlo naglaπeno zna-Ëenje. Medalju se ugrauje u taj prirodni sustav znaËenja oblikom i veliËi-nom, te ritualom kojim je se promiËe.

ZZNA»KA ∑ jednostavan, malen, najËeπÊe kovinski znak, πto ga se nosi naprsima (u zapuËku, na reveru...), ima simboliËko znaËenje (opredjeljenjaza odreenu ideju i sl.), ali ne vrjednuje posebno pojedinca koji ga nosi.

ÆÆETON ∑ (franc. jeton) kovinska ili plastiËna ploËica, najËeπÊe okrugla oblika,s reljefom ili nekom drugom oznakom (bojom i sl. ), πto interno (u odre-enom klubu, igraËnici i sl.) sluæi kao zamjena za novac. Postoji i telefonskiæeton, æeton-ulaznica i drugo. Vrlo malena medalja nije æeton.

Medalja

99Summary

Medal designer Damir MatauπiÊ

Summary

100

The medal is given as a reward to a historically meritorious person. It is given at an appropriate occasion- tocommemorate an anniversary or for exceptional merits, accompanied by a ritual of a public or festive act.The nobleness and exceptional quality of the medal is determined by its material, which also serves tofulfil the aspiration to become a lasting souvenir by the very choice of material: it is as a rule, minted orcast in precious metals (gold, silver, bronze) and it is made by eminent artists. That’s why it is also a miniaturistwork of art. Its dimensions are determined by human body measures: the surface of the palm or, for a chainor medallion, the central part of the human chest. The palms and chest are human symbolic and preciouslyvaluable zones.The obverse side of the medal indicates the person who is being honoured by the medal, or the event thatis being emphasized by the medal. This is why the obverse side is the denotative field.The reverse side determines the nature of the merit or the value that is being emphasized by the medalby a symbolic composition or text (legend). This is why the reverse forms a connotative horizon aroundthe obverse in the meaningful structure of the medal as a symbolic sign.The origin of the medal comes from the mythical rituals and objects that were considered symbols offate in pre-historic times: the amulets, talismans, good-luck pieces and similar objects. The esthetic feelingfrom which it originated is the feeling for the beauty of the natural form: the pebble or the form of an idealcircle. The magic of the circle is the archetype of the magic of the medal.At the time of the Roman Empire the medal appeared as the sign of homage, whereas the tabula ∑ thetable with a historic inscription ∑ can be considered the ancestor of the plaque.The Croatian medallist art has its beginning at the time of the Renaissance, when the ancient Romancustom of presenting medals was reintroduced. Ever since that time the development of medal design, themedal design of modern times, has continued uninterruptedly. The contemporary medal has, in manyrespects, retained many of the fundamental Rennaissance characteristics, by its form, its symbolism andcharacteristic inventory (the symbolic micro-systems), and its ethical meaning.All this also applies to the Croatian medal design, but its historic development is the illustration of thedramatic history and conflicts that the country, its people and culture had to live through.The first medal in the history of the Croatian medal design was made by Pavao DubrovËanin (his namewas actually Pavko AntojeviÊ, a native of Dubrovnik) in Naples at about 1450. That was barely twentyyears after the first Renaissance medal was made by Pisanello.The first medal minted on Croatian soil originates from the year 1706. Its author was Pavao Lonciares fromNaples, who has also coined money in Dubrovnik.Several eminent people in Croatia were honoured by medals at the time of the Renaissance; there areseveral historical events, particularly from the time of the war for the liberation from the Turks, all of themmarked by medals that also tell us about the Croatian destiny, but the uninterrupted continuity of Croatianmedal design runs from the middle of the 19th century and is closely connected with the period of theNational Revival.The contemporary medal design was born at the time of the secession in art, with medals designed byRobert Frangeπ MihanoviÊ and Rudolf Valdec. The first half of the 20th century is marked by the medaldesign of Ivo KerdiÊ and his contemporaries. But the Croatian medal design has received its authenticexpression due to the genius of Vanja Radauπ and his free forming of expressionist tactile medals, robustand laconic. Following in his wake comes the inexhaustible lucidity and visionary medal design of ÆelimirJaneπ ∑ by which the Croatian medal design has finally become distinguished as one of the most signifi-cant, individualistic and noticeable designs within the framework of world creation in this specific me-dium, the medium that has brought together the virtuosity of the miniature and the monumentality of themeaning.

Damir MatauπiÊ ∑ one of the students of Æelimir Janeπ ∑ made his entrance into this rare and exclusivemedium at an early stage: as a twenty-year-old artist, mature in style and individual expression. His coinsfrom the years 1973 and 1974 (The Well of Life,Tin UjeviÊ) present to us the essential spiritual andintellectual characteristics of the medal designer: the feeling of belonging of overall value to a system ofexcellence. The medal designer creates this system gradually as a symbolic sublimation of history.The imaginativeness, the inquisitive, even experimental spirit have led MatauπiÊ in his early years in thedirection of the creation of a virtual world in the form of a plaque-tryptich, the standing-up figure (TheTree of Youth) or hermetical sculptural micro-compositions (Space).Series, strings and chains that he made in 1979 and 1980 have definitely brought about his affirma-tion as the most competent medal designer of the younger generation. In the Deans’ Chain of the Acad-emy of Art in Zagreb he has shown his symbol-forming intuition in condensing the complete artistic history

Summary

101

of the people into a system-chain containing seven fundamental medals. The definite formation of theartist’s medal-designing type of conscience has begun here, and the perfection of the making of the medallicmicro-relief has finally been determined.The birth of a new poetics was systematically directed by this work of art. Since that time his work hasbeen made consistent, and yet, in continuity, while creating signs, innovative on two essential levels ∑ thelevel of sign and the level of system.One can follow the creative dinamism of MatauπiÊ’s poetics like the birth of a small cosmos of medallic signs,determined by an inner structuralization of meaning and sense, which are to develop complex interrelations.The central circle of values ∑ the national culture ∑ has been analitically articulated by MatauπiÊ; when dealingwith foreign cultures he has applied the synthetic way. Empathy ∑ a powerful characteristic of his personality∑ has monitored his inventiveness while discovering potential cultural symbols, which its expressionpromoted into signs of complete cultural complexes. Ancient Chinese Culture (1984), Walls on YugoslavSoil (1988) and Islamic Confession (1989) are characteristic examples of the above.We can follow the creative development and branching out into plastic alomorphs of the key signs of hisideal and ethical leitmotifs. The pulsating of the global projection of the Earth, the cross as the symbolof suffering and faith, as well as the structural and ideal uniting of values, divided by time, but akin to theideas of similar values, like e.g. Blaæ Jurjev Trogiranin and Emanuel VidoviÊ united into one, bipolar medal-like structure, are only some of the poetologic innovations. The two obverses have thus become reverses toeach other in a mutual inversion, in which each value has a connotation, additionally making them illumi-nate each other.The structures that have mutually bound signs in this way have entered complementary relations withtheir very icon-like quality.Besides, MatauπiÊ’s work shows characteristics of development of specific polysemantics of symbols. It is theiconic eurithmics in the graphic structuralization of the sign and the intriguing enigmatic quality of the signthat gradually uncovers layers of hidden and foreboded meanings that enoble and deepen his poetics.The medal is the commisary of history. And it speaks through his work, cleansed down to its meaningfuland emotional quintessence. This mission and the awareness of it is what MatauπiÊ expresses by his work.The medals from the 90s tell us about the current times.The string of cultural projects prepared by the Museum-Gallery Centre, the sponsor of the systematicmedallist projects of Damir MatauπiÊ, has somehow got interrupted in these years. Croatia had sufferedattacks and the current history got critical in such a way that the past was pushed into the background,or was revaluated and updated in a new way. Besides, the sociocultural constellation, where the authorwould meet orders and challenges, became more restless, dispersed and differently structured. The com-memorative festive coin as a form of the medallist design variant and the state that featured as the partythat would order it turned this exclusive honour into a more popular, but all-encompassing expressionof general national feelings and aspirations.This was the time when MatauπiÊ created the humanitarian medal as a new medallistic institution in termsof value (For the reconstruction of the destroyed monuments of culture in Croatia ∑ 1992), as well asthe symbolic archetype of the national currency (Croatian Coin ∑ 1991), and further, the symbolic anticipa-tion of the money as the holder not only of commercial values but also of the national and state identity.Throughout all this time the artist further developed the technology of the medal making. After encrustrationand the application of copper and gold upon the silver coin (thus being able to come up with severalvariants of the same iconic-fabular picture), MatauπiÊ arrived at such a hermetically cleansed sign thatcrystallized one motive into an iconographic ornament. He achieved this terseness with his medals dedi-cated to the leading figures of the national culture in the area of language and words ∑ Vatroslav JagiÊ,Stjepan IvπiÊ and Antun Barac (1995). The other pole in the structuralization of the medal field, in contrastto this sublime iconogram, is present in the medals featuring a very complex inner iconic structure.This range was spread in this particular period by two mediums present in his creative work, going in divergentdirections of the target discipline and the target formative freedom.These mediums were the medium of money and the medium of small plastics of free forms.

Money is definitely not a medium naturally close to the temperament and spirit of MatauπiÊ. Being imagina-tive and innovative, MatauπiÊ found it hard to subject himself to the iconographic discipline of the coineageof money, the medium that would repress the author’s individuality to the limits of expunging.The power of the talent has become expressed in the ability to turn obstacles into advantages by meansof that same talent.This has been proved in the case of MatauπiÊ in his creating of commemorative, jubilean and honorarycoins. His powerful authorship has left a strong personal stamp upon the symbolization of the symbolic

Summary

102

sign on the coin. The complex symbol is the result of different combinations by means of coining graphics:the Glagolitic grapheme and sail are united into a polysemantic and polystructural whole on the 5- Kuna-coin dedicated to the Glagolitic Missal from Senj; there is also the combination of a ship and a cross; inthe possibly most complex coin, the 25-Kuna-coin, dedicated to the liberation of the Croatian Danuberegion, the combination includes the Croatian coat-of-arms, the geographical map, the most impor-tant rivers of eastern Croatia and the cities-heroes from this war-ridden region of our country.Together with the above mentioned, MatauπiÊ has also shown a great deal of skill and experience in themaking or design of coins made up of two metals, and also in the investigation of possibilities of producingnew medal-like forms: he used great virtuosity in structuring metal and graphic designs to produce polygo-nal coins or to incorporate a square geographical map onto the coin, or trying out a rhythmical accordingof ovals and circles, as on the coin dedicated to Esperanto, or according concentric circles in a polygon,like in the OUN Coin, also a 25-Kuna coin.Thus within the limited propositions present at the making of the model or the project of the idea of the coin,the author’s freedom of ideas and symbols of the formative iconograms has found its expression akin to thewholly personal one present when designing and making micro structures of free forms.

The small plastics of free forms, that have mostly dominated in the work of MatauπiÊ in the 70s, after-wards to temporarily withdraw into shadows, have become the most fascinating branch of his art inthe 90s. They showed a deep inner tension, hidden under a visible self-discipline.The medal is subject to very strict and formative as well as sociocultural conventions. A specially coinedmedal is an area where MatauπiÊ has definitely developed into a virtuoso. But with the medal, you can seethat even imagination, and particularly the form-relative inventiveness, is kneaded and compressed intothese sancrosanct conventions. The form-relative imaginativeness and poetic inspiration with MatauπiÊ,who is an expressively lyrical medallist, used to be in a supressed psychological conflict with these norms.He would adopt them and make them his own personal law, but his temperament was in no way extin-guished, it was only kept under control.His need to be unconventional and use fascinating expressions, that would unite in themselves all the possi-bilities of the iconic spacial plastic art, has become quite evident in his plastic work of art The Tree of Youthfrom the year 1978. The standing-up figure with encrustrations and stained-glass window effects antici-pated the source that would be liberated more than two decades later.His works of art in glass, in the combinations of bronze and transparent materials, in which ideas of thesurreal and transcendental have become imbued with the realistic aspirations of the man to overcomehis physical determinism ( e.g. the series Fliers), have reached the level of an artistic fiction, previously unknownin the region of the medallist art.These cycles have been given a new expression by the spiritualized material and the medallist poetics ofthe idea that has directly grown into the form. Moreover, one could say that we have arrived at the dawnof the birth of a new medium of miniature plastic. The new poetics has thus grown into a new medium.The complexity of MatauπiÊ’s work has opened new possibilities in this ostensibly closed field of the medal-list art.

Bogdan Mesinger

Summary

103

Popis radovaProjekti i izvedbe

Radovi

104

1 Zdenac æivota, kovanica, 1973., ø 48 mm, bakar2 Tin UjeviÊ, kovanica,1974., ø 32 mm, srebro3 Suton, zidna dekoracija, 1974., 170 x 120 mm, emajlirani tombak,

akvatinta4 Kolega, plaketa, 1975., 80 x 85 mm, lijevana bronca5 Akt, komorna plastika, 1977., 420 x 280 mm, galvanizirani bakar, sjajni

Ëelik6 Dvoje, stajaËica, 1977., 115 x 140 mm, kruπka i oksidirano æeljezo7 Dvoje, reljef, 1977., 310 x 390 mm, lijevani aluminij8 Akt, stajaËica, 1977., 117 x 137 mm, reducirano drvo9 U plavom, zidni reljef, 1977., 260 x 190 mm, lijevana bronca, srebro,

akvamarin10 Triptih, stajaËica, 1977., 198 x 380 mm, galvanizirani bakar, emajl,

srebro, nerajuÊi Ëelik11 Patka, komorna plastika, 1978., 260 x 160 x 90 mm, lijevani aluminij

i poliester12 Taktila, taktila, 1978., ø 95 mm, lijevana bronca i olovo13 Prostor I, stajaËica, 1978., 123 x 140 x 23 mm, lijevana bronca14 Prostor II, stajaËica, 1978., 123 x 140 x 23 mm, lijevana bronca,

inkrustrirano srebro i bakar15 Ptica, sitna plastika, 1978., 40 x 80 x 20 mm, lijevani aluminij16 Stablo mladosti I, stajaËica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana

bronca, vitrajni emajl i iskucano srebro17 Stablo mladosti II, stajaËica, 1978., 140 x 130 x 30 mm,

lijevana bronca18 Luciano Laurana, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca19 Buvina, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca20 Radovan, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca21 Francesco Laurana, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca22 Juraj Dalmatinac, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca23 Akademija likovnih umjetnosti, medalja, 1979., ø 100 mm,

lijevana bronca24 Vincent iz Kastva, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca25 Juraj Julio KloviÊ, medalja, 1979., ø 100 mm, Iijevana bronca26 Dekanski lanac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1979.,

630 x 230 mm, srebro, emajl, srebrni medaljoni27 I. memorijal Ive KerdiÊa, kovanica, 1980., ø 36 mm, kovani bakar28 Marie Curie, jednostrana kovanica, 1980., ø 37 mm,

kovani bakar i emajl29 Lanac Meunrodne misije znanosti i mira, 1980., 650 x 220 mm,

srebro, pozlata, srebrni medaljoni30 Vlado Majder, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca31 Nada DimiÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca32 Nikola PejnoviÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca33 Ivo Rukavina, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca

Radovi

105

34 Ivica BuiÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca35 Franjo Ogulinac, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca36 Milanka KljaiÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca37 Kata DumboviÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca38 Joæa Prπa, plaketa, 1981., ø 80mm, lijevana bronca39 Uroπ KruniÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca40 Mato JerkoviÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca41 Ivo Goπnjak, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca42 Jandro »ipor, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca43 Plaketa SSRNH Sisak, plaketa, 1981., 78 x 65 mm, kovani bakar44 Ida, plaketa, 1981., ø 100 mm, lijevana bronca45 Ida, medaljon, 1981., ø 38 mm, bjelokost i zlato46 Æeton izloæbe Mala plastika u Hrvatskoj ∑ Berlin, kovanica, 1981.,

ø 36 mm, kovani bakar47 OpÊina Novi Zageb, plaketa, 1981., ø 65 mm, kovani posrebreni bakar48 Medicinski fakultet SveuËiliπta u Zagebu, plaketa, 1981., ø 65 mm,

kovani posrebreni bakar49 Savez samostalnih privrednika Hrvatske, plaketa, 1982., ø 75 mm,

pozlaÊeni kovani bakar50 AMD INA, plaketa, 1982., ø 70 mm, kovani niklani bakar51 ZagrebaËka plinara, plaketa, 1982., ø 100 mm, lijevana bronca52 Znanstveni skup gastroenterologa Hrvatske, stajaËica, 1982.,

140 x 130 x 32 mm, lijevana pozlaÊena bronca53 L. B. ZmajiÊ, medalja, 1982., ø 80 mm, kovani bakar54 Æar-ptica, medalja, 1983., ø 100 mm, Iijevana bronca55 Zrinski, medalja, 1983., ø 39 mm, kovano srebro56 Plenarij, plaketa, 1983., 90 x 80 mm, patinirani orah i srebro57 Plenarij II, medaljon, 1983., 21 x 17 mm, bjelokost i srebro58 Muzejski prostor ∑ Riznica ZagrebaËke katedrale,

medalja,1983., ø 70 mm, Iijevana bronca59 Muzejski prostor ∑ Riznica ZagrebaËke katedrale, kovanica, 1983., ø

39 mm, kovano srebro60 MeπtroviÊ Veseli aneli),medaljon, 1983., 37 x 25 mm, ebanovina,

srebro61 MeπtroviÊ (Veseli aneli), kovanica, 1983., ø 36 mm, kovano srebro62 Djevojka s lutnjom (Veseli aneli), zlatnik, 1983., ø 20 mm,

kovano zlato63 Djevojka a lutnjom (Veseli aneli), srebrnjak, 1983., ø 30 mm,

kovano srebro64 J. J. Strossmayer, medalja, 1984., ø 100 mm, lijevana bronca65 J. J. Strossmayer, zlatnik, 1984., ø 24 mm, kovano zlato66 J. J. Strossmayer, srebrnjak, 1984., ø 30 mm, kovano srebro67 Drevna kineska kultura (izloæba), medalja,1984., ø 100 mm,

lijevana bronca68 Drevna kineska kultura, zlatnik, 1984., ø 24 mm, kovano zlato

Radovi

106

69 Drevna kineska kultura, srebrnjak, 1984., ø 30 mm, kovano srebro70 Philip Noel Baker, stajaËica, 1984., 150 x 150 x 30 mm,

lijevana bronca71 Philip Noel Baker, srebrnjak, 1989., ø 22 mm, kovano srebro72 Druπtvo za uzgoj peradi, medalja, 1984., ø 100 mm, lijevana bronca73 400 godina Javnog tuæilaπtva Hrvatske, srebrnjak, 1985.,

ø 34 mm, kovano srebro74 ©esti svibnja ∑ nagrada opÊine Duga Resa, plaketa, 1985.,

80 x 57 mm, kovani bakar75 Muzej A. T. Mimara, stajaËica, 1985., 305 x 85 x 25 mm,

lijevana polirana bronca, emajl i srebro76 Zageb, kovanica, 1985., ø 37 mm, kovano srebro77 Ljudevit Gaj, kovanica,1985., ø 22,5 mm, kovano srebro78 Radovan-Buvina, kovanica,1985., ø 30 mm, kovano srebro79 Zrinski, medalja,1985., ø 100, lijevana bronca80 Zrinski, kovanica,1985., ø 39 mm, kovano srebro81 Bernard, portret, 1985., 550 x 350 x 250 mm, lijevana bronca82 Univerzijada ‘87, stajaËica, 1985., 150 x 70 x 90 mm,

lijevana bronca i emajl83 Dubrovnik, medalja, 1986., ø 100 mm, Iijevana bronca84 Dubrovnik, srebrnjak, 1986., ø 38 mm, kovano srebro85 Zagreb, tak imam te rad, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca86 Zagreb, tak imam te rad, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro87 Beram, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca88 Beram, kovanica, 1986., ø 32 mm, kovano srebro89 Zvono LotrπËak, stajaËica, 1986., 116 x 74 x 35 mm, lijevana bronca90 ∆iril i Metodije, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca91 ∆iril i Metodije, kovanica,1986., ø 38 mm, srebro i pozlata92 Fuji, medalja, 1986., ø 75 mm, lijevana posrebrena bronca93 Kyoto ∑ cvijet kulture Japana, kovanica, 1986., ø 18 mm,

kovano srebro94 Univerzijada Zagreb, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca95 Univerzijada Zagreb, zlatnik, 1986., ø 24 mm, kovano zlato96 Univerzijada Zageb, srebrnjak, 1986, ø 30 mm, kovano srebro97 Atletika, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca98 Atletika, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato99 Atletika, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro100 Vaterpolo, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca101 Vaterpolo, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato102 Vaterpolo, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro103 Koπarka, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca104 Koπarka, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato105 Koπarka, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro106 Nogomet, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca107 Nogomet, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato

Radovi

107

108 Nogomet, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro109 Odbojka, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca110 Odbojka, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato111 Odbojka, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro112 Plivanje, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca113 Plivanje, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato114 Plivanje, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro115 Skokovi u vodu, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca116 Skokovi u vodu, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato117 Skokovi u vodu, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro118 MaËevanje, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca119 MaËevanje, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato120 MaËevanje, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro121 Gimnastika, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca122 Gimnastika, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato123 Gimnastika, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro124 Veslanje, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca125 Veslanje, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato126 Veslanje, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro127 Tenis, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca128 Tenis, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato129 Tenis, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro130 Kajak, plaketa, 1986., ø 80 mm, kovano srebro, lijevana bronca131 Kajak, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato132 Kajak, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro133 Sportska medalja ∑ Univerzijada, prijedlog, medalja, 1986.,

70 x 45 mm, kovani pozlaÊeni bakar, hladni emajl134 Blaæ Jurjev Trogiranin ∑ Emanuel VidoviÊ, srebrnjak, 1987.,

ø 38 mm, kovano srebro135 Meugorje, medalja, 1987., ø 100 mm, lijevana bronca136 5. obljetnica Muzejskog prostora, plaketa, 1987., ø 80 mm,

lijevana bronca137 5. obljetnica Muzejskog prostora, kovanica, 1987., ø 20 mm,

kovano srebro138 Pastoral, srebrnjak, 1987., ø 38 mm, kovano srebro139 Riznica ZagrebaËke katedrale II, zlatnik, 1987., ø 24 mm,

kovano zlato140 Riznica ZagrebaËke katedrale II, srebrnjak, 1987., ø 38 mm,

kovano srebro141 ∆iro Truhelka, medalja, 1987., ø 100 mm, lijevana bronca142 ∆iro Truhelka, kovanica, 1987., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata143 Æidovi na tlu Jugoslavije, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca144 Æidovi na tlu Jugoslavije, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato145 Æidovi na tlu Jugoslavije, srebrnjak, 1988., ø 30 mm, kovano srebro146 ZagrebaËki motivi, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca

Radovi

108

147 ZagrebaËki motivi, srebrnjak, 1988., ø 38 mm, kovano srebro148 Ivan LackoviÊ Croata, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca149 Ivan LackoviÊ Croata, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato150 Ivan LackoviÊ Croata, srebrnjak, 1988., ø 30 mm, kovano srebro151 Ivan LackoviÊ Croata, kovanica, 1988., ø 38 mm, kovano srebro,

zlato i bakar152 Meugorje, srebrnjak, 1988., ø 30 mm, kovano srebro153 Meugorje, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato154 Pozdrav Zagrebu, stajaËica-triptih, 1988., 300 x 200 mm, srebro,

posrebreni bakar, emajl, drvo155 Franjevci na raskriæju kultura, medalja, 1988., ø 150 mm,

lijevana bronca156 Franjevci na raskriæju kultura, kovanica, 1988., ø 38 mm, kovano srebro157 Pisana rijeË na tlu Hrvatske ∑ & glagoljica, plaketa, 1988.,

100 x 80 mm, Iijevana bronca158 OdliËje Å Ambasador turizma opÊine Cres-Loπinj«, odliËje ∑ broπ,

1988., 75 x 45 mm, srebro i pozlata159 August ©enoa, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca160 August ©enoa, zlatnik, 1988., ø 18 mm, kovano zlato161 August ©enoa, srebrnjak, 1988., ø 28 mm, kovano srebro162 GeneraliÊ, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca163 GeneraliÊ, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato164 GeneraliÊ, srebrnjak, 1988., ø 28 mm, kovano srebro165 JAT∑Ikar, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca166 JAT∑Ikar, zlatnik, 1988., ø 16 mm, kovano zlato167 JAT∑Ikar, srebrnjak, 1988., ø 28 mm, kovano srebro168 Rabuzin, medalja, 1989., ø 100 mm, lijevana bronca169 Rabuzin, zlatnik, 1989., ø 20 mm, kovano zlato170 Rabuzin, srebrnjak, 1989., ø 30 mm, kovano srebro171 Gospoa X, medaljon, 1989., ø 36 mm, slonovaËa i srebro172 Eurobasket ‘89, sportska medalja, 1989., ø 85 mm, kovani bakar,

posrebreno, pozlaÊeno173 Islamska konfesija, medalja, 1989., ø 150 mm, lijevana bronca174 Islamska konfesija, zlatnik, 1989., ø 18 mm, kovano zlato175 Islamska konfesija, srebrnjak, 1989., ø 28 mm, kovano srebro176 Gradec i Kaptol, medalja, 1989., ø 150 mm, lijevana bronca177 Gradec i Kaptol, zlatnik, 1989., ø 18 mm, kovano zlato178 Gradec i Kaptol, srebrnjak, 1989., ø 38 mm, kovano srebro179 Ban JelaËiÊ, portret, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca180 Ban JelaËiÊ, portret, zlatnik, 1990., ø 18 mm, kovano zlato181 Ban JelaËiÊ, portret, srebrnjak, 1990., ø 28 mm, kovano srebro182 Ban JelaËiÊ, spomenik, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca183 Ban JelaËiÊ, spomenik, zlatnik, 1990., ø 18 mm, kovano zlato184 Ban JelaËiÊ, spomenik, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro185 Muzej Mimara, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca

Radovi

109

186 Muzej Mimara, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato187 Muzej Mimara, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro188 Lovro MataËiÊ, medalja, 1990., ø 90 mm, reducirano srebro189 ACY marine, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca190 ACY marine, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato191 ACY marine, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro192 Zadar ∑ sv. Donat, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca193 Zadar ∑ sv. Donat, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato194 Zadar ∑ sv. Donat, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro195 Diners club ∑ 40. obljetnica, medalja, 1990., ø 150 mm,

lijevana bronca196 Bemex-tours, medalja, 1990., ø 150 mm, galvanizirani bakar197 Bemex-tours, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato198 Bemex-tours, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro199 KoπIjun, medalja, 1990., ø 150 mm, galvanizirani bakar200 Koπljun, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro201 Æena s kovrËavom kosom, dvostrani medaljon, 1991.,

70 x 55 mm, ebanovina, bjelokost i srebro202 900 godina ZagrebaËke biskupije ∑ Alojzije Stepinac, medalja, 1991.,

ø 150 mm, galvanizirani bakar203 900 godina ZagrebaËke biskupije ∑ Alojzije Stepinac, zlatnik, 1991.,

ø 20 mm, kovano zlato204 900 godina ZagrebaËke biskupije ∑ Alojzije Stepinac, srebrnjak,

1991., ø 38 mm, kovano srebro205 BoÊe ‘91 ∑ Svjetsko prvenstvo u boÊanju, natjecateljska medalja,

1991., ø 65 mm, ruËno obraeno srebro, zlatni umetak206 BoÊe ‘91, spomen-medalja, 1991., ø 50 mm, kovani posrebreni bakar207 BoÊe ‘91, zlatnik, 1991., ø 18 mm, kovano zlato208 BoÊe ‘91, srebrnjak, 1991., ø 38 mm, kovano srebro209 Hrvatski novËiÊ, medalja, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar210 Hrvatski novËiÊ, srebrnjak, 1991., ø 31,4 mm, kovano srebro211 1111 godina Hrvata, plaketa, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar212 1111 godina Hrvata, medalja, 1991., ø 50 mm, kovano srebro213 Varaædin, medalja, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar214 Varaædin, zlatnik, 1991., ø 18 mm, kovano zlato215 Varaædin, srebrnjak, 1991., ø 38 mm, kovano srebro216 Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, medalja,

1992., ø 150 mm, galvanizirani bakar217 Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, zlatnik, 1992.,

ø 18 mm, kovano zlato218 Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, srebrnjak,

1992, ø 31,5 mm, kovano srebro219 ZagrebaËka filharmonija ∑ Jakov Gotovac, medalja, 1992.,

ø 150 mm, galvanizirani bakar220 ZagrebaËka filharmonija ∑ Jakov Gotovac, zlatnik, 1992., ø 18 mm,

kovano zlato

Radovi

110

221 ZagrebaËka filharmonija ∑ Jakov Gotovac, srebrnjak, 1992.,ø 38 mm, kovano srebro

222 StruËak, stajaËica, 1992., 140 x 130 x 35 mm, lijevano srebro i pozlata223 750 godina Zlatne bule, medalja, 1992., ø 150 mm, galvanizirani

bakar224 750 godina Zlatne bule, srebrnjak, 1992., ø 38 mm, kovano srebro225 Obljetnica Muzejskog prostora i Muzeja Mimara, 1992., ø 150 mm,

medalja, galvanizirani bakar226 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., ø 150 mm, lijevana

bronca227 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., ø 20 mm, kovano zlato228 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., ø 38 mm, kovano zlato229 Majka Boæja od Kamenitih vrata, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca230 Majka Boæja od Kamenitih vrata, 1993., ø 20 mm, kovano zlato231 Majka Boæja od Kamenitih vrata, 1993., ø 38 mm, kovano zlato232 Fra Ante AntiÊ, medalja, 1993., ø 150 mm, lijevana posrebrena bronca233 Fra Ante AntiÊ, medalja,1993., ø 55 mm, kovano srebro i pozlata234 1 kuna ∑ prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993.,

ø 127 mm, gips235 1 lipa ∑ prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993.,

ø 127 mm, gips236 2 lipe ∑ prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993.,

127 mm, gips237 Vino u Hrvata, medalja, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca238 Vino u Hrvata, medalja, 1993., ø 65 mm, kovano srebro, pozlata i

emajl239 Kaleæ ∑ velika nagrada, 1993., 125 x 245 mm, srebro, pozlata, emajl240 Antonius Ivandija, 1993., ø 140 mm, lijevana bronca241 Dr. Vinko Zlamalik, 1993., ø 195 mm, lijevana bronca242 Dr. Vinko Zlamalik II, 1993., ø 195 mm, lijevana bronca243 Zbirka BiπkupiÊ, dvostrana medalja, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca244 Zbirka BiπkupiÊ, medalja, 1993., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata245 Zbirka BiπkupiÊ, zidni reljef, 1993., 600 x 400 mm,

posrebrena bronca i srebro246 ZagrebaËka banka, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca247 ZagrebaËka banka, 1993., ø 20 mm, kovano zlato248 Lovro MataËiË, medalja, 1993., ø 90 mm, srebro i zlato249 OsunËane kroπnje, mala plastika, 1994., 150 x 100 x 100 mm, lijevana

posrebrena bronca, djelomiËna pozlata, a’jour emajl250 Krπtenje, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca251 Krπtenje, dvostrana medalja, 1994., ø 38 i ø 50 mm, kovano zlato252 Sv. potvrda, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca253 Sv. potvrda, dvostrana medalja, 1994., ø 38 i ø 50 mm, kovano zlato254 Vino u Hrvata, dvostrana medalja, 1994., ø 20 i ø 38 mm, kovano

zlato i srebro

Radovi

111

255 Vino u Hrvata, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca256 Kaleæ ∑ Vino u Hrvata, 1994., 130 x 235 mm, rukom obraeno srebro,

pozlata, poludrago kamenje, emajl257 StruËak, mala plastika, 1994., 150 x 50 mm, posrebrena bronca, srebro258 Flora-art, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca259 Flora-art, dvostrana medalja, 1994., ø 20 i ø 38 mm, kovano zlato

i srebro260 Papa Ivan Pavao II, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm,

lijevana bronca261 Papa Ivan Pavao II, dvostrana medalja, 1994., ø 20 i ø 38 mm,

kovano zlato i srebro262 Draæen PetroviÊ, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm,

lijevana bronca263 Draæen PetroviÊ, dvostrana medalja, 1994., ø 26 i ø 38 mm,

kovano zlato i srebro264 Faust VranËiÊ, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca265 J. A. Samaranch, zidni reljef, 1994., 600 x 400 mm, lijevana bronca266 J. A. Samaranch, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca267 J. A. Samaranch, dvostrana medalja, 1994., ø 26 i ø 38 mm, kovano

zlato i srebro268 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja,

1994., ø 150 mm, lijevana bronca269 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana

medalja, 1994., ø 70 mm, kovano srebro i bakar270 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja,

1994., ø 26 i ø 32 mm, kovano zlato i srebro271 ZagrebaËka biskupija ∑ 500 kuna, dvostrano, 1994., ø 150 mm,

lijevana bronca272 Senjski Misal ∑ 5 kuna, dvostrano, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca273 Petar Zrinski i Katarina, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca274 Petar Zrinski i Katarina, dvostrano, 1995., ø 26 i ø 38 mm, kovano

zlato i srebro275 Meugorje, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca276 Meugorje, dvostrano, 1995., ø 20 mm, kovano zlato277 Vatroslav JagiÊ, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca278 Vatroslav JagiÊ, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro, pozlata279 Antun Barac, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca280 Antun Barac, 1995., ø 72 mm, kovano srebro i djelomiËna pozlata281 Stjepan IvπiÊ, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca282 Stjepan IvπiÊ, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro, djelomiËna

pozlata283 Sv. Ante, dvostrano,1995., ø 150 mm, lijevana bronca284 Sv. Ante, dvostrano, 1995., ø 18 i ø 65 mm, kovano zlato i kovano srebro285 Dan dræavnosti ∑ 1000 kuna, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana

bronca

Radovi

112

286 Dan dræavnosti ∑ 500 kuna, dvostrano, 1995., ø 150 mm,lijevana bronca

287 Dalmatia-cup, zidna medalja, 1995., 200 x 300 mm, lijevana bronca,gravirano plexi-staklo

288 Hrvatsko narodno kazaliπte, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca289 Hrvatsko narodno kazaliπte, 1995., ø 20, ø 26, ø 38 kovano zlato,

ø 39 kovano srebro290 5 kuna, verzija II, optjecajni, 1995., ø 150 mm, sadra291 Senj ∑ jedro &, mala plastika, 1995., 150 x 100 x 100 mm,

ruËno oblikovano kristalno staklo292 Senj ∑ jedro &, mala plastika, 1995., 150 x 150 x 400 mm,

ruËno oblikovano kristalno staklo293 Senj ∑ jedro &, mala plastika, 1995., 170 x 100 x 130 mm,

ruËno oblikovano kristalno staklo, 6 kom. unikatno294 Split ∑ 1000 kuna, dvostrano, 1995., ø 150, sadra295 Split ∑ 500 kuna, dvostrano, 1995., ø 150, sadra296 Janjevo, jednostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca297 Hrvatski kraljevski grad Knin, medalja, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca298 Varaædin, dvostrano, 1995., ø 26 mm, kovano zlato299 »akovec, medalja, 1995., ø 150 mm, sadra300 »akovec, medalja, 1995., ø 26 mm, kovano zlato i ø 32 mm, kovano srebro301 Dr. Franjo Tuman,1995., ø 150 mm, sadra302 Dr. Franjo Tuman, 1995., ø 38 mm, kovano zlato i srebro (unikat)303 Varaædin, plaketa grada, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca304 Lovro pl. MataËiÊ, medalja, 1995., ø 90 mm, srebro, zlatni aplikat i

djelomiËna ruËna pozlata305 Zagreb, dvostrana medalja,1996., ø 150 mm, lijevana bronca306 Zagreb, dvostrana medalja, 1996., ø 26 i ø 38 mm, kovano zlato307 Hrvatski prirodoslovni muzej, dvostrana medalja, 1996., ø 150 mm,

lijevana bronca308 Hrvatski prirodoslovni muzej, dvostrana medalja, 1996., ø 65 mm,

kovano srebro309 Spomen-ploËa Jakovu BlaæioloviÊu, 1996., 1350 x 850 mm, sadra310 Druπtvo karikaturista Hrvatske, dvostrana medalja, 1996., ø 38 mm,

kovano srebro311 Rijeka∑Trsat, dvostrana medalja, 1996., ø 150 mm, galvanizirani bakar312 Rijeka∑Trsat, dvostrana medalja, 1996., ø 26 mm, kovano zlato313 OI Atlanta ‘96 ∑ 200 kuna, koπarka ∑ plivanje, 1996., ø 130 mm, sadra314 OI Atlanta ‘96 ∑ 200 kuna, tenis ∑ atletika, 1996., ø 130 mm, sadra315 OI Atlanta ‘96 ∑ 150 kuna, rukomet ∑ gimnastika, 1996.,

ø 130 mm, sadra316 OI Atlanta ‘96 ∑ 150 kuna, streljaπtvo ∑ stolni tenis, 1996.,

ø 130 mm, sadra317 OI Atlanta ‘96 ∑ 100 kuna, vaterpolo ∑ veslanje, 1996.,

ø 130 mm, sadra

Radovi

113

318 OI Atlanta ‘96 ∑ 100 kuna, invalidne osobe ∑ jedrenje, 1996.,ø 130 mm, sadra

319 Hrvatski novËarski zavod, jednostrano, 1996., ø 152 mm,dvanaesterokut, sadra

320 Varaædinska banka, dvostrana medalja, 1996., ø 150 mm,lijevana bronca

321 Varaædinska banka, dvostrana medalja, 1996., ø 26 mm, kovano zlato322 Otokar Kerπovani, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, diptih,

1996., 240 x 155 mm, lijevana bronca323 Nikπa Antonini, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, dvostrana

medalja, 1996., 100 x 140 x 50 mm, lijevana bronca324 Marija JuriÊ Zagorka, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva,

dvostrana medalja, 1996., 120 x 80 x 30 mm, lijevana bronca325 Æarko KaiÊ, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, dvostrana

medalja, 1996., 97 x 95 x 18 mm, lijevana bronca326 Meugorje III, dvostrano, 1996., ø 150 mm, sadra327 Meugorje III, dvostrano, 1996., ø 26 mm, kovano zlato328 Dukat Republika Herceg-Bosna, 1996., ø 150 mm, lijevana bronca329 Dukat Republika Herceg-Bosna, 1996., ø 20 mm, kovano zlato330 Osijek 200 kuna, jubilarno, dvostrano, 1996., ø 150 mm, sadra331 Alpe-Jadran banka, dvostrano, 1996., ø 150 mm, sadra332 ZagrebaËka filharmonija, dvostrano, 1996., 72 x 72 mm, kovano

srebro i djelomiËna pozlata333 Pliva, dvostrano, 1996., ø 50 mm, kovano zlato334 Kaleæ ∑ Vino u Hrvata, 1996., 140 x 240 mm, izvlaËeno srebro,

poludrago kamenje335 Centar za vozila Hrvatske, medalja, 1996., ø 100 mm, kovano zlato336 Medaljon posveÊen knjizi, 1996., 50 x 35 mm, ebanovina, bjelokost, zlato337 Æitna Madona, dvostrano, 1997., ø 150 mm, lijevana bronca338 Æitna Madona, dvostrano, 1997., ø 20 i ø 26, kovano zlato,

ø 32 kovano srebro339 Marin DræiÊ, nagrada Ministarstva kulture RH, 1997.,

185 x 145 x 145 mm, lijevana bronca340 25 kuna ∑ Podunavlje,dvanaesterokut, 1997., ø 182 mm, sadra341 25 kuna ∑ Svjetski kongres esperantista, dvanaesterokut, 1997., ø

182 mm, sadra342 25 kuna ∑ 5 godina RH u Ujedinjenim nacijama, dvanaesterokut,

1997., ø 182 mm, sadra343 Blaæ BaromiÊ, spomen-knjiga, mala plastika, 1997., 115 x160 x 160

mm, lijevana bronca344 »ikin kriæ, 1997., 80 x 105 mm, kromirani bakar, srebro, djelomiËna

pozlata345 Plitica, sakrament krπtenja, 1997., ø 110 x 30 mm, srebro i umetnuto

zlato346 Veselko Tenæera, nagrada HND, dvostrana medalja, 1997.,

110 x 25 x 125 mm, lijevana bronca

Radovi

114

347 Lovro MataËiÊ, dvostrana medalja, 1997., ø 90 mm, gravirano srebros imitacijom zlata

348 KloviÊevi dvori, zidni reljef, 1997., 900 x 140 mm, lijevana bronca349 Jedro, mala plastika, 1997., 190 x 190 x 250 mm, posrebreni bakar,

krom350 ATP∑Varaædin, dvostrana medalja, 1997., ø 32 mm, kovano srebro351 AP∑Varaædin, dvostrana medalja, 1997., ø 32 mm, kovano srebro352 AP, dvostrana medalja,1997., ø 32 mm, kovano srebro353 AP, dvostrana medalja,1997., ø 20 mm, kovano srebro354 Æitna Madona, zidni reljef, 1997., 170 x 220 mm, kombinirana tehnika355 Rijeka, obostrano, 1997., ø 26 mm, kovano zlato356 ZagrebaËka slavistiËka πkola, stajaËica, 1997., 100 x 20 x 105 mm,

lijevana bronca357 Baranja 1.000 kuna ∑ crne rode, 1997., ø 150 mm, sadra358 Baranja 500 kuna - orao πtekavac, 1997., ø 150 mm, sadra359 Baranja 200 kuna ∑ crne rode, 1997., ø 150 mm, sadra360 Baranja 150 kuna ∑ crne rode, 1997. ø 150 mm, sadra361 Slap, mala plastika, 1997., 130 x 130 x 180 mm, kombinirna tehnika362 PadaË, mala plastika, 1998., 220 x 260 x 150 mm, kombinirna tehnika363 Drvo djeËjih sanja, 1998., 120 x 80 x 150 mm, kombinirana tehnika364 Kardinal Alojzije Stepinac ∑ 200 kuna, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra365 70 godina Hrvatskog numizmatiËkog druπtva, dvostrano, 1998.,

ø 150 mm, sadra366 70 godina Hrvatskog numizmatiËkog druπtva, dvostrano, 1998.,

ø 32 mm, kovano, patinirano srebro367 Svjetski kongres Interpola ∑ MUP RH, 1998., ø 40 mm, kovano srebro368 A. T. Mimara ∑ 100. obljetnica roenja, 1998., ø 38 mm, kovano

srebro, djelomiËna ruËna pozlata369 Milan GrloviÊ ∑ prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., ø 130 mm,

lijevana bronca370 Milan GrloviÊ ∑ prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., ø 38 mm,

kovano srebro371 Svjetsko nogometno prvenstvo Francuska ‘98, dvostrano, 1998.,

ø 150 mm, sadra372 Svjetsko nogometno prvenstvo Francuska ‘98, dvostrano, 1998.,

ø 24 mm, kovano zlato, ø 40 mm kovano srebro373 25 kuna ∑ EXPO LISABON, optjecajni novac, 1998., ø 182 mm,

dvanaesterokut, sadra374 Ko eroplan, mala plastika, 1998., 225 x190 x 70 mm, lijevana

posrebrena bronca, kromirani bakar375 Nebeska vrata, mala plastika, 1998., 225 x 125 x 100 mm,

kombinirana tehnika376 Ivana BrliÊ MaæuraniÊ ∑ 200 kuna, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra377 Cibona, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra378 Cibona, dvostrano, 1998., ø 20 i 24 mm, kovano zlato, ø 38 mm, kovano

srebro

Radovi

115

379 Proglaπenje blaæenim kardinala A. Stepinca, dvostrano, 1998., ø 150 mm,sadra

380 Proglaπenje blaæenim kardinala A. Stepinca, dvostrano, 1998.,ø 16 i 20 mm, kovano zlato ∑ ø 39 mm, srebro

381 Varaædin, dvostrana stajaËica, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevanabronca

382 Varaædin, zidni reljef, 1998., 240 x 180 mm, terakota383 Varaædin, triptih, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca,

djelomiËno posrebrenje384 PlivaË, mala plastika, 1998., 235 x150 x 150 mm, lijevana posrebrena

bronca, epoksi385 Ronilac, mala plastika, 1998., 300 x 220 x 140 mm, lijevana

posrebrena broca, plexi386 Pegaz, mala plastika, 1998., 130 x 240 x 170, posrebrena bronca

OPTJECAJNI I JUBILARNI NOVAC REPUBLIKE HRVATSKEprovedeni natjeËaji1. Nominala 500 kuna, jubilarni novac

900 godina ZagrebaËke biskupije i Grada Zagreba1994. ∑ ø 20 mm, kovano zlato

2. Nominala 5 kuna, optjecajni novac500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala1995. ∑ ø 26,5 mm, slitina nikla i bakra

3. Nominala 5 kuna, jubilarni novac500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala1995. ∑ ø 26,5 mm, kovano zlato (200 primjeraka)

4. Nominala 500 kuna, jubilarni novacDan dræavnosti Republike Hrvatske1995. ∑ ø 18 mm, kovano zlato

5. Nominala 150 kuna, jubilarni novacDan dræavnosti Republike Hrvatske1995. ∑ ø 37 mm, kovano srebro

6. Nominala 1 dukat, jubilarni novacHrvatski kraljevski grad Knin1995. ∑ ø 20 mm, kovano zlato

7. Nominala 150 kuna, jubilarni novacXXVI. olimpijske igre, Atlanta 1996. ∑ rukomet i gimnastika1996. ∑ ø 37 mm, kovano srebro

8. Nominala 150 kuna, jubilarni novac

Radovi

116

XXVI. olimpijske igre, Atlanta 1996. ∑ streljaπtvo i stolni tenis1996.∑ ø 37 mm, kovano srebro

9. Nominala 1 dukat, jubilarni novacRepublika Herceg-Bosna1996. ∑ ø 20 mm, kovano zlato

10. Nominala 25 kuna, optjecajni prigodni novacHrvatsko Podunavlje1997. ∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,

prsten - novo srebro11. Nominala 25 kuna, optjecajni novac

Prvi kongres Hrvatskih esperantista1997. ∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro

12. Nominala 25 kuna, optjecajni novac5 godina Republike Hrvatske u OUN1997.∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro

13. Nominala 1000 kuna, jubilarni novacBaranja, crne rode1997. ∑ ø 22 mm, kovano zlato

14. Nominala 500 kuna, jubilarni novacBaranja, orao πtekavac1997. ∑ ø 18 mm, kovano zlato

15. Nominala 200 kuna, jubilarni novacBaranja, crne rode1997. ∑ ø 40 mm, kovano srebro

16. Nominala 150 kuna, jubilarni novacBaranja, orao πtekavac1997. ∑ ø 37 mm, kovano srebro

17. Nominala 25 kuna, optjecajni novacExpo Lisabon ‘98,1998. ∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,prsten - novo srebro

Radovi

117

SAMOSTALNE IZLOÆBE1986. god. Muzejski prostor LotrπËak, Zagreb

Galerija Josip Kraπ, Zagreb1989. god. Galerija Vama, Varaædin

Galerija Lapidarij, Omiπalj1990. god. Galerija Portret, Zagreb1992. god. Muzej Mimara (atrij), Zagreb1993. god. Hotel Adriatic, Opatija1994. god. Adria-banka, Crikvenica

Muzej Mimara (prizemlje), Zagreb1995. god. FranjevaËki samostan sv. Ante (atrij), Zagreb1997. god. Galerija Garestin, Varaædin

Galerija ZagrebaËke slavistiËke πkole Vincent iz Kastva, Pula1998. god.1999. god. MGC KloviÊevi dvori

KOLEKTIVNE IZLOÆBE1974. god. FIDEM, Pariz1979. god. XI. salon mladih, UmjetniËki paviljon, Zagreb

Nakit sitna plastika, Galerija Ulrich, Zagreb1980. god. I. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek, Zagreb, Berlin1983. god. Umjetnici »rnomerca, Knjiænica i Ëitaonica V. Nazor, Zagreb

II. memorijal Ive KerdiÊa, Nova Gradiπka, PeËuh1985. god. Taktila ‘85, Tifloloπki muzej, Zagreb1986. god. Umjetnici »rnomerca, Knjiænica i Ëitaonica V. Nazor, Zagreb1987. god. III. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek, Zagreb, Beograd1988. god. Fond humanosti i solidarnosti, Muzej Mimara, Zagreb

Galerija nad Atlantikom, Zagreb, München, Split, Beograd, New YorkProfesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb

1990. god. Dvanaest hrvatskih medaljera, Muzejski prostor, ZagrebProfesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, ZagrebIV. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek

1991. god. Zagreb art-fair, ZagrebArs Croatica, Feldefing, Austrija

1992. god. 10. obljetnica Muzejskog prostora, Muzejski prostor, ZagrebSalon sakralne umjetnosti, SplitHrvatski umjetnici Herceg-Bosni (donacije), MGC ZagrebProfesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, ZagrebFIDEM, British Museum, London

Izloæbe

Medalja

118

1994. god. Æupni dvor u SenjuFIDEM, BudimpeπtaZagrebaËka banka, Gradska πtedionica, ZagrebProfesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, ZagrebOlimpijski muzej, Lausanne

1995. god. Profesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb1996. god. FIDEM (Svjetska izloæba medalja), Neuchatel1997. god. Akademija likovnih umjetnosti 1907 -1997.,

Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb1988. god. V. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek

FIDEM, Den Haag

PROMOCIJE1984. god. Zlatnik i srebrnjak DREVNA KINESKA KULTURA

Muzejski prostor, Zagreb1985. god. Srebrnjak MUZEJSKI PROSTOR ∑ RIZNICA ZAGREBA»KE

KATEDRALEMuzejski prostor, Zagreb i ZagrebaËka katedralaNagrada PHILIP NOEL BAKEROlimpijski muzej, Sarajevo

1986. god. Srebrnjak ∆IRIL I METODIJE, Muzejski prostor, Zagreb1987. god. Srebrnjak BLAÆ JURJEV TROGIRANIN ∑ EMANUEL VIDOVI∆

Muzejski prostor, ZagrebGradska vijeÊnica, VenecijaZlatnici i srebrnjaci UNIVERZIJADA ‘87Muzejski prostor, Zagreb i Jugoslavenski kulturni centar, New YorkZlatnik i srebrnjak DUBROVNIKMuzejski prostor, Zagreb i hotel Excelsior, Dubrovnik

1988. god. Zlatnici i srebrnjaci opusa ZAGREB, Dverce, ZagrebSrebrnjak FRANJEVCI NA RASKRIÆJU KULTURAMuzejski prostor, ZagrebZlatnik i srebrnjak ÆIDOVI NA TLU JUGOSLAVIJEMuzejski prostor, ZagrebZlatnik i srebrnjak AUGUST ©ENOAKlub knjiæevnika Hrvatske, Zagreb

1990. god. Zlatnik i srebrnjak ISLAMSKA KONFESIJAZagrebaËka dæamija i Huserbegova dæamija, SarajevoZlatnik i srebrnjak BAN JOSIP JELA»I∆Trg Republike, ZagrebZlatnik i srebrnjak ZADAR ∑ SV. DONATArheoloπki muzej, Zadar i Muzejski prostor, Zagreb

Izloæbe

Medalja

119

1991. god. Zlatnik i srebrnjak BO∆E ‘95Hotel Inter • Continental, ZagrebZlatnik i srebrnjak VARAÆDINGalerija Garestin, Varaædin

1992. god. Zlatnik i srebrnjak ZA OBNOVU RAZRU©ENIH SPOMENIKAKULTURE U HRVATSKOJMuzej za umjetnost i obrt, ZagrebZlatnik i srebrnjak ZAGREBA»KA FILHARMONIJA ∑ JAKOVGOTOVAC, Dverce, ZagrebZlatnik i srebrnjak ZLATNA BULAMuzej Mimara, ZagrebZlatnik LIJEPA NA©AUdruæenje obrtnika, Zagreb

1993. god. Zlatnik i srebrnjak KAPTOL I GRADECHotel Ambasador, Opatija

1994. god. Zlatnik i srebrnjak 500. OBLJETNICA SENJSKOGA GLAGOLJSKOGMISALA, Æupni stol u SenjuPomorski muzej, RijekaZlatnik i srebrnjak VARAÆDINGalerija Garestin, VaraædinJubilarni zlatni i srebrni novac RH500 I 100 KUNA ∑ ZAGREBA»KA BISKUPIJANarodna banka Hrvatske, Zagreb

1995. god. Zlatnik 100. GODINA HNK ZAGREBHrvatsdko narodno kazaliπte, ZagrebZlatnik i medalja SV. ANTE PADOVANSKIFranjevaËki samostan sv. Ante, ZagrebOptjecajni novac 5 KUNA ∑ SENJ, SenjJubilarni zlatni novac 500 KUNA ∑ DAN DRÆAVNOSTINarodna banka Hrvatske, ZagrebJubilarni zlatni novac 1 DUKAT ∑ HRVATSKI KRALJEVSKI GRAD KNINNarodna banka Hrvatske, Zagreb

1996. god. Zlatnici ME–UGORJEÆupni ured u MeugorjuJubilarni zlatni novac 1 DUKAT HRVATSKE REPUBLIKEHERCEG-BOSNE, Hrvatska poπtanska banka, Mostar

1997. god. Zlatnik i srebrnjak ÆITNA MADONAGalerija Garestin, Varaædin

1998. god. Srebrnjak A. T. MIMARA, Muzej Mimara, ZagrebZlatnik i srebrnjak SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO,FRANCUSKA 1998.Muzej Mimara, ZagrebZlatnik i srebrnjak CIBONA ∑ D. PETROVI∆Cibona, Zagreb

Izleæbe

Medalja

120

DAMIR MATAU©I∆ ÆIVOTOPIS

Roen je u Zagrebu 15. lipnja 1954. Godi-ne 1974. zavrπio je ©kolu primijenjene um-jetnosti, Odsjek za likovnu i tehniËku ob-radu metala, a iste godine upisuje studijkiparstva u Akademiji likovnih umjetno-sti u Zagrebu. Diplomirao 1979. godi-ne na Odsjeku za malu plastiku i me-daljerstvo u klasi prof. Æelimira Janeπa.Od 1986. do 1996. nastavnik je u ©koli

za primijenjenu umjetnost i di-zajn u Zagrebu, na Odsjeku za oblikovanjekovine, a od 1996. docent je za malu plastiku i medaljerstvo u Akademijilikovnih umjetnosti ∑ Kiparski odsjek.Damir MatauπiÊ izlaæe od 1974. Sudjelovao je na 30 skupnih izloæbâ,izmeu ostalih, na FIDEM-u (meunarodne smotre medaljerstva) Pariz,London, Budimpeπta, Neuchatel. Imao je 40 javnih promidæbâ zlatnih me-dalja ∑ Muzejski prostor, Gradska vijeÊnica Venecija, Dverce, Hrvatskanarodna banka i drugi javni prostori, te priredio 12 samostalnih izloæbâ odkojih je najznaËajnija bila ona u Muzeju Mimara. Autor je 12 jubilarnihapoena Republike Hrvatske otkovanih u zlatu i srebru, optjecajne kovaniceu apoenu 5 kuna s motivima Senjskoga glagoljskoga Misala i Ëetiri razliËitaapoena od 25 kuna prvog viπestraniËnog bimetalnog novca kovanog usvijetu s prigodnim motivima. Oblikovao je viπe medalja i malih skulpturaπto ih se dodjeljuje kao nagrade za postignute domaπaje u kulturi, sportu ijavnome æivotu, te stotinjak drugih medalja kovanih u zlatu ∑ ukupno viπeod 350 dvostranih medalja i stajaËica.Dobitnik je viπe izvedbenih nagrada na podruËju numizmatike te ukazomPredsjednika RH odlikovan Ordenom Danice s likom Marka MaruliÊa zazasluge u kulturi.O Damiru MatauπiÊu objavljeni su brojni kritiËki osvrti u javnim glasili-ma, specijaliziranim Ëasopisima The medal, Money trend, a 1993. godine,u nakladi Biblioteke Prizma, tiskana je monografija s tekstom Fee Vuki-Êa.Velik dio MatauπiÊevih radova pohranjeni su u arhivu Muzejsko-galerij-skog centra Zagreb, zatim u Olimpijskome muzeju u Lausannei, zbirci Mu-zejau Vatikanu, te u brojnima, muzejskim i privatnim, zbirkama medalja i nu-mizmatike u Hrvatskoj i inozemstvu.Æivi u Zagrebu, Ulica Stanka AndrijeviÊa 30, tel. 3778980.