1100 ggooddiinnaa oobbrraazzoovvnnoogg ppoorrttaallaa ssrreeddnnjjiihh šškkoollaa ZZaaddaarrsskkee žžuuppaanniijjee -- RRiivvaaOOnn

Zadar, 2010.

Srednje škole Zadarske županije i

RivaOn Obrazovni portal srednjih škola Zadarske županije

10 godina obrazovnog portala srednjih škola

Zadarske županije RivaOn

Zadar, 2010.

I M P R E S U M

Nakladnik: Medicinska škola Ante Kuzmanića

Za nakladnika: Davor Vidaković, prof.

Urednik: Edin Kadić, prof.

Lektura i korektura: Ivana Milutin, prof.

Edin Kadić, prof.

Grafička priprema: Andrija Vanjak, prof.

Edin Kadić, prof.

Tisak: Wa-graf, Zadar

Naklada: 800 primjeraka

ISBN 978-953-97023-4-0

CIP-Katalogizacija u publikaciji Znanstvena knjižnica Zadar UDK 821.163.42-053.6-822 DESET godina obrazovnog 10 godina obrazovnog portala srednjih škola Zadarske županije : RivaOn / <urednik Edin Kadić>. - Zadar : Medicinska škola Ante Kuzmanića, 2010 . - 101 str. : ilustr. (pretežno u bojama) ; 30 cm ISBN 978-953-97023-4-0 130702092

10 godina obrazovnog portala srednjih škola

Zadarske županije RivaOn

Predgovor urednika

Edin Kadić, prof. Glavni urednik RivaOn

Kako možemo iščitati iz rječnika Vladimira Anića, utopija je neostvariva zamisao, zamisao bez podloge, idealno stanje koje se ne može ostvariti, a utopist osoba koja se zanosi utopijom! Srećom, mnogo je osoba koje vjeruju da su granice stvarnosti, budućnosti i utopije gotovo nevidljive!

Prije dvadesetak godina, u kasnim noćnim satima, u praznoj školskoj učionici, počeo sam „lupati“

po tadašnjem čudu od računala: IBM 386, sa nekoliko kb memorije, Windowsima 3.1. Učio sam Winword i Excel, uvjeren da će to znanje doskora biti svakodnevnica, neophodnost, a s kojom će učenici već ulaziti u škole!

Zašto?! Jednostavno, utopističko vjerovanje, koliko god to izgledalo kao Orwelow svijet, svjesnost da tehnološki razvoj od vatre, kola, svemirske letjelice, kreće u smjeru hiperbrze globalizacije, informatizacije, internetizacije. Svjesnost da će moji učenici u narednih nekoliko godina biti generacije računala, interneta, bežične komunikacije, da će znanje biti mjereno okvirom mogućnosti nalaženja i korištenja informacijama, a ne njihovim pukim memoriranjem! Svjesnost da će moj poziv nastavnika, onoga koji podučava, doživjeti velike promjene i da će učenici nadmašiti učitelje, da će oni nas učiti, a mi ćemo ih samo usmjeravati, poput kapetana!

To me odlučno poticalo u praznoj školskoj učionici. Učenje! Ono što me fascinira to je brzina kojom se sve razvijalo, kojom se razvija, ali sa druge strane i

otpor, strah „starijih“ generacija pred neumitnosti i neophodnosti onoga što dolazi - potrebe korištenja novih tehnologija u novom nastavnom procesu, novom načinu poučavanja, novom pedagoškom pristupu.

Jutro u učionici, iz utopije u realnost! Informatička i komunikacijska tehnologija postajala je ubrzana, kompleksna, ali i sve

jednostavnija, pristupačnija. Ubrzano je ulazila u sve pore društva, a naročito škole u kojima se isprepliću tradicija i budućnost, novi pogledi, progresije. Sve se više osjećala potreba, neumitnost daljnjeg educiranja u korištenju tih novih tehnologija koje su sada širom otvorile vrata novim izazovima, potpuno novim pristupima nastavi, učenju. One su postala nezaobilazno pomoćno sredstvo u nastavi, a sa nezaustavljivim proporcionalnim rastom primjenjivosti!

Sva znanja koja sam stekao i koristio pri poučavanju uz pomoć novih tehnologija uvelike su

olakšali moj rad, animirali me i motivirali, ali i moje učenike. Njihova aktivnost postala je izraženija, a oni sami kreatori nastavnih sadržaja. Učenici su postali kreatori, a novi nastavni sadržaji nove aktivne metodske jedinice.

Upravo ta znanja i spoznaje želio sam sada podijeliti i sa svojim kolegicama i kolegama u školi. Pa zar to i nije moj poziv?!

Želio sam podijeliti svoja znanja i spoznaje sa nastavnicima koji će ih onda primijeniti u svom radu i kao takve onda još šire i kvalitetnije usmjeriti prema učenicima, kreirati kvalitetniji nastavni proces koji će stvarno zainteresirati učenike.

Utopija! Njihovo nepovjerenje prema novim tehnologijama, pa i samoj informacijsko- komunikacijskoj

opremi, za mene je bilo pomalo nestvarno, ali sam bio svjestan toga. To je bio novi izazov! Kako?

U svakom čovjeku skriva se vječna težnja za spoznajama, ali i zabavom, igrom! Postoji ono nešto pomalo narcisoidno! Tko to neće pogledati TV emisiju u kojoj je i on snimljen ili neće kupiti novine ako je u njima njegova slika, tekst o njemu?!

To je „rješenje“ motivacije, a elementi edukacije usmjeriti će se postepeno! Alat koji mi je tada bio dostupan bio je WEB, a novinarska i fotografska iskustva dobrodošla. Kreiravši prve školske web stranice nastojao sam aktualizirati događaje u školi, informirati, ali uz što više slikovnog materijala i tekstova koje su pisali sami učenici i nastavnici! Odjednom je pozornost djelatnika škole bila zaokupljena. „Ej, da li si vidjela fotografiju A.M. na školskim stranicama?“ Negativan odgovor, ali pozitivna želja da je pronađete, pogledate! Nastavnici kreću u internetski „lov“ na stranice, ali i nesvjesnom savladavanju osnova korištenja računala, novih alata.

Doskora se interes proporcionalno povećavao, a sami nastavnici potakli su želju za učenjem, radionicama i primjeni tih novih spoznaja i alata u svojoj djelatnosti, u svojim nastavnim procesima.

Kolo je pokrenuto i nakon dvije godine igre i nekoliko informatičkih radionica već se 90% djelatnika zbližilo sa računalom i osnovama novih tehnologija. Uočili su i osjetili prednosti koje im kao ispomoć u kvaliteti nastave pružaju nove tehnologije. Krenuli su!

Svjesnost da iskustva i pristup poticanju edukacije uz pomoć weba daje velike rezultate u mojoj sredini, ponukalo me da ovaj mali školski projekt prezentiram na CARNetovoj korisničkoj konferenciji

CUC 2000., a pozitivne reakcije slušatelja i sudionika potakle su me na daljnja promišljanja: „Zašto ovo ne primijeniti na širu, veću prosvjetno-pedagošku zajednicu, na moj grad, moju županiju?“

Ideja Obrazovnog portala svih srednjih škola

Zadarske županije RivaOn ovim je dobila svoj temelj i idejni okvir, a nakon dizajnerskog dijela i informatičke potpore Nevena Pintarića, dobila je svoj konačni identitet obrazovnog portala.

Prezentacijom u listopadu 2000. godine RivaOn je prihvaćen od strane ravnatelja 21

srednje škole Zadarske županije na sastanku Vijeća ravnatelja srednjih škola Zadarske županije. Pored ravnatelja, poseban doprinos i mogućnost kreativnog razvoja RivaOn, kao jedinstvenog

projekta u Hrvatskoj, dala je Zadarska županija koja je RivaOn uvrstila u program javnih potreba u kulturi, prosvjeti, sportu, informiranju i tehničkoj kulturi kao projekt od izuzetne važnosti za srednjoškolsko obrazovanje u županiji.

Moja usmjerenosti bila je na edukaciji i promicanju uporabe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u školama, u svim segmentima, od administrativnih poslova, redovne nastave, pa do svih izvannastavnih sadržaja. Cilj je bio potaknuti i educirati nastavnike, kao i učenike.

Tih prvih godina 21. stoljeća korištenje novih tehnologija u školama, pa i šire, još uvijek je predstavljalo novi iskorak kojega mnogi nisu mogli sagledati u današnjem svjetlu. RivaOn je kroz organiziranje Školskih redakcija RivaOn, uspješno potakla okolinu u kreiranju školskih web stranica, te uključila u njihov rad sve više učenika i nastavnika.

Organiziranjem brojnih novinarskih i radionica korištenja IK tehnologija RivaOn je dala obol promicanju i širenju uporabe novih pogleda na suvremeni pedagoški pristup nastavi i nastavnom procesu u kojeg su sada aktivno uključeni gotovo svi nastavnici, ali i svake godine nove generacije mladih srednjoškolaca.

Drugi cilj Obrazovnog portala RivaOn bio je povezati sve srednje škole Zadarske županije - međusobno ih upoznati. Do tada su učenici, pa i poneki nastavnici, malo znali o srednjim školama u svojoj županiji. Surađivali su, ali su međusobno bili dosta zatvoreni. Informacije o radu, kreativnosti, uspjesima pojedinih škola teško su se mogle doznati, međusobno razmjenjivati!

Upravo povezano sa informiranjem o svakoj od srednjih škola u županiji bilo je i dijeljenje informacija o aktivnostima u školama, ali i dalje, njihovim okruženjima, njihovim izvanškolskim

Prezentacija RivaOn u Solarisu 2001.

aktivnostima. Škole i njihov rad postali su javno dostupni preko stranica RivaOn, a ono što ga čini još specifičnijim je da su te informacije pisali sami učenici i nastavnici.

Na taj način je u proteklih deset godina kroz redakcije RivaOn prošlo preko 350 nekadašnjih srednjoškolaca od kojih su mnogi danas poznati novinari i fotografi, a vodilo ih je 40-tak njihovih nastavnika. Na internetskim stranicama RivaOn objavljeno je preko pet tisuća članaka, vijesti i izvješća o zbivanjima u školama, gradovima županije i Hrvatskoj, a isključivo vezano uz prosvjetu, školski sport i odgojno pedagoški rad.

Još jedna od karakteristika portala je njegov pozitivan stav u izvještavanju o svim događanjima, a sve iz pera i kamere učenika.

Za kraj, zašto RivaOn?! Zato što je već stoljećima Zadarska riva mjesto susreta, ćakula, prvih ljubavnih pogleda,

prijateljstava! To neprikosnoveno obilježje Zadra željeli smo „obući“ u suvremeno ruho kroz ovaj elektronski identitet!

Ova monografija nije osvrt na proteklih deset godina, već iznova pogled prema naprijed, pogled

prema budućim projektima koje ovaj jedinstveni obrazovni portal njeguje, a to je sloboda učeničke kreativnosti.

Na tom tragu je redakcija pokrenula niz manifestacija, među kojima je i Nagradni natječaj digitalne fotografije učenika srednjih škola Zadarske županije, pod simboličkim nazivom „Oko učenika“. Kroz dosadašnjih četiri natječaja sudjelovalo je ukupno 194 srednjoškolaca sa 411 digitalnih fotografija. Svi oni su iskazali veliku kreativnost, a njihovi radovi su prodani na završnim svečanostima. Novac prikupljen na tim aukcijama uvijek je bio usmjeren prema humanitarnim ciljevima, nabavkama opreme za pojedine učenike sa posebnim potrebama.

Na istom tragu je i ovogodišnji natječaj koji je za temu odabrao „Vrijeme“, vrijeme u kojem ovi mladi ljudi svoju kreativnost dijele sa nama. Trideset najboljih radova, po procjeni stručnog povjerenstva, nalazi se na stranicama ove monografije i potvrđuje koliko je široka njihova kreativnost, koliki su potencijali ovih mladih bića koje educiramo, usmjeravamo prema boljoj budućnost.

Ove godine redakcija RivaOn krenula je i korak dalje. Potaknuta novim pristupima u njihovom školovanju, uvođenjem državne mature i pisanja eseja, odlučili smo pokrenuti i natječaj za kratku priču, a sa ciljem kako bi se učenici iskazali i u pismenom izražavanju. Ove dvadeset i tri priče naših srednjoškolaca tiskanih u monografiji iznova ukazuju na njihovu bezgraničnu maštu i kreativnost, samo ako im se da malo prostora, a redakcija RivaOn i ova monografija upravo to rade – daju prostor mašti naših snova uobličenih u tekstove NAŠIH učenika!

Prošećite i vi našom Rivom!

O S V R T I Ivan Šimunić, prof. Pročelnik Ureda za društvene djelatnosti Zadarske Županije

10 godina Rivaon Održati se 10 godina u velikom moru medijskog

prostora, uspjeh je na koji mnogi portali mogu biti ponosni, a posebno portal svih srednjih škola - kakav je RivaOn.

Kao da smo jučer počeli. Poneseni silnom energijom profesora Edina Kadića, koji je svoju ideju o pokretanju portala predstavio Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, a u izostanku prostora koji bi povezivao sva događanja u školama, odlučili smo pokrenuti portal RivaOn.

Zadarska županija kao osnivač škola prepoznala je

važnost jedne takve stranice koja će davati sve informacije učenicima, profesorima, a i nama u Odjelu, te pratiti sve naše aktivnosti vezane uz prosvjetu.

RivaOn nam je velika pomoć u organizaciji i promociji natjecanja i svih izvannastavnih programa

koje Županija organizira. Obrazovanje i stručno osposobljavanje predstavljaju temeljna nematerijalna ulaganja, kako za učenike, tako i za nastavnike.

Bilo je tu u 10 godina svega: vijesti, natječaja, gostovanja, izleta, rezultata natjecanja, obavijesti za stručne skupove, pristiglih pisama, nagrada…

Pregledavajući arhivu Rive moglo bi se reći da je tu bilo „puno toga lipoga“. Najvažnije je da Riva oko sebe okuplja učenike željne novih znanja, spoznaja i doživljaja. Zahvaljujemo se na suradnji svim dosadašnjim i budućim urednicima i članovima školskih redakcija

i čestitamo 10. rođendan. Važno je napomenuti da je Riva prepoznatljiva u cijeloj Hrvatskoj pa i u inozemstvu. S ponosom je

predstavljamo gdje god se prezentiramo.

Natjecanja, smotre i susreti na RivaOn

Dodjele županijskih priznanja učenicima (2009.)

Davor Vidaković, prof. Ravnatelj Medicinske škole Ante Kuzmanića Zadar

Počašćen sam što mi se pruža prilika da

progovorim ukratko o Obrazovnom portalu srednjih škola Zadarske Županije s pozicije ravnatelja Škole u kojoj je Projekt začet.

Deset godina je brzo prošlo i red je da se osvrnem ukratko na to razdoblje.

Sve je ustvari započeo idejni tvorac, vizionar, svojevrsni zanesenjak kad su u pitanju informacijsko-komunikacijske tehnologije, odnosno njihova aplikacija u procesu obrazovanja - profesor Edin Kadić, inače profesor hrvatskoga jezika u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u Zadru. Bio je to logični nastavak nekih ranijih projekata (kao na primjer izrade web stranica Škole), započetih s ciljem animiranja i edukacije nastavnog osoblja i učenika u korištenju novih tehnologija.

Ideja je u startu podržana od strane matične Škole, a što je najvažnije odmah je prihvaćena i prepoznata kao nova kvaliteta od strane osnivača Zadarske Županije, koja o Projektu brižno skrbi u kontinuitetu.

Slobodno mogu reći da su se jednostavno poklopili svi parametri koji definiraju uspješnost nekog projekta.

Zahvaljujući tome Projekt se kontinuirano razvija i opstaje zasad kao jedini srednjoškolski portal u Republici Hrvatskoj.

Bilo je pokušaja da se na našem iskustvu isti ili slični projekti pokrenu u još nekim županijama u Hrvatskoj, ali su svi ti pokušaji, nažalost, završili neuspjehom, što samo po sebi ukazuje na složenost i zahtjevnost Projekta.

U Projektu RivaOn sudjeluju sve srednje škole što se iz samog naziva vidi, neke aktivnije neke nešto manje.

Kroz redakciju je u proteklih deset godina prošlo više od 350 učenika i 40 nastavnika, što je u stvari slikovito gledano cijela jedna škola.

Statistika govori da je objavljeno preko 2000 različitih vijesti i više od 3000 članaka, izvješća, komentara, reportaža…

Portal bilježi preko 170.000 posjeta tijekom godine, što dovoljno govori o njegovoj nužnosti, opravdanosti svrsishodnosti i potrebi.

Slobodno mogu reći da je on svojevrsni prozor u svijet, svjetionik za svakog srednjoškolca Zadarske Županije ali i šire, jer je Portal prepoznat i priznat i izvan granica jedinice lokalne samouprave kojoj pripada.

Najvažnije od svega je činjenica da su sve kreacije djelo učenika i nastavnika iz svih škola naše Županije, što stvara posebnu atmosferu glede suradnje, poticanja, tolerancije, razumijevanja, zajedničkog nastupa, stvaralaštva, timskog rada i slično.

U okvirima Portala nastali su i drugi projekti, kao na primjer „Oko učenika“ ili Natječaj za kratku priču, a što dodatno stvara i potiče kreativni duh kod učenika i njihovih mentora.

U godinama koje slijede pred svima nama su još brojni izazovi i nove kreacije. Zato ne preostaje mi ništa drugo nego zaželjeti daljnju uspješnu plovidbu ovom projektu i cijeloj njegovoj posadi.

Vijest: Edukacija školskih voditelja RivaOn

Zvonimir Stanić, dipl. ing Ravnatelj CARNeta

U ovo današnje, „ludo“ vrijeme, kada nas loše i ružne vijesti obasipaju sa svih strana, nevjerojatno zvuči činjenica da negdje, tako blizu nas, samo dva klika daleko, postoji mjesto gdje se piše o lijepim i dobrim stvarima, gdje se već 10 godina gleda svijet nekim drugim očima. Očima neopterećenih mladih ljudi, koji sebe vide u jednom ljepšem društvu, jednoj ljepšoj školi, gradu, domovini. Ono što mene naročito veseli, je to što se što se dio toga zajedništva odvija i u virtualnom svijetu, na internetu. Internet je medij koji nas sve nevjerojatno zbližava, povezuje. Potpuno je svejedno da li vam je sugovornik u drugoj sobi ili na drugom kraju svijeta. Netko će reći da nas to otuđuje, da postajemo usamljenici kojima su računalo i mreža najbolji prijatelji, i da ćemo tako izgubiti potrebu za stvarnim prijateljima. Ovaj projekt i ovaj portal su dokaz da tome nije tako. Nitko od nas nije dovoljno jak da sam smisli, izgradi i održi jedan takav sustav. Ali ujedinjeni na mreži, zajedno možemo sve.

Zajedništvo mladih ( i starijih ) Zadra i Zadarske županije, dovelo je do toga da već 10 godina postoji portal „RivaOn“, koji raste zajedno sa svima nama. Portal koji je svoje pubertetsko vrijeme već prošao, portal koji nas, koji smo svoje škole odavno završili, vraća u doba djetinjstva, koji nam vraća neke stare slike, boje, mirise i okuse, portal koji nam svima znači puno više od riječi napisanih i slika nacrtanih na ekranu računala.

Čestitam svima onima koji su projekt pokrenuli. Bez takvih ljudi, ovaj svijet ne bi bio ovakav kakav je. Čestitam svima koji su dio sebe utkali u portal, koji su svojim tekstom, fotografijom ili crtežom uljepšali vašu i našu Rivu. Čestitam i svima vama koji s tehničke strane odrađujete sve što je potrebno da bi portal svakodnevno bio tu.

Prvih 10 godina je najteže, drugih 10 će biti već malo lakše, slijedećih 10 još lakše. Nadam se da ćemo se na našoj Rivi još dugo zajedno družiti, veseliti, razmjenjivati ideje i iskustva. Neka nam Riva bude putokaz kako i ostale stvari oko nas možemo riješiti na isti način. Zajedništvom.

Darko Jureković Voditelj programa „Suradnici u učenju“ (Partners in Learning) Microsoft Hrvatska

U protekla dva desetljeća živjeli smo zgusnutu povijest, bogatu značajnim događanjima i velikim promjenama, na koje su velik utjecaj imale informacijske i komunikacijske tehnologije, koje su se i same u tom razdoblju intenzivno razvijale, preko pojave World Wide Weba, različitih inačica Windowsa, širenja Interneta do velikog broja malenih i multifunkcionalnih uređaja koji danas u sebi objedinjuju i mogućnosti mobitela i mogućnosti prijenosnih računala te sve raširenijeg „življenja u virtualnom“ kroz društvene mreže.

Vjerojatno će se činiti tek još jednim preuzetnim laskanjem ako među ona postignuća koja bih se usudio nazvati povijesno značajnim za naše školstvo u proteklom razdoblju ubrojim i portal „Riva On“ koji evo obilježava već deset godina neprekidnog rada i razvoja.

No, „Riva On“ je bio prvi portal u Hrvatskoj koji je uspio oko sebe okupiti sve srednje škole u jednoj županiji i prerasti u središnji informacijski servis namijenjen i školama i obrazovnim djelatnicima i učenicima. To je povijesna činjenica.

„Riva On“ je ujedno i projekt čija uspješnost nadilazi okvire sredine u kojoj je nastao i opstao jer nas sve, u nemalom broju sličnih ali i ne toliko trajnih ili uspješnih pokušaja stvaranja sličnih servisa namijenjenih školama, podučava mnogočemu. Podsjeća nas kako uspješnog projekta nema bez ideje, želje, žara i vizije „običnog“, takozvanog „malog“ čovjeka.

Sate, dane, pa i probdjevene noći još bi se i moglo zbrajati i preračunavati u nekakvu materijalnu protuvrijednost, ali predanost i požrtvovnost profesora Edina Kadića i njegovih suradnika na portalu nije moguće ni izmjeriti niti nagraditi.

Otkriva nam „Riva On“ i koliko je za uspješan projekt potrebno i važno i razumijevanje i potpora sredine.

Uz sav žar, entuzijazam i upornost svojeg pokretača i njegovih suradnika, portal vjerojatno ne bi doživio svoj deseti rođendan da ljudi poput gospodina Davora Vidakovića, ravnatelja Medicinske škole u Zadru i Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije, nisu prepoznali potencijal i vrijednost ideje ovakvog portala te osigurali potporu i resurse potrebne za pokretanje projekta i njegovo prerastanje u ono što „Riva On“ danas jest.

Pokazuje nam „Riva On“ kako ideje i kreativnog potencijala ima uvijek i u svim sredinama, „velikima“ i „malima“, neovisno o tome koliko su „bogate“ ili „siromašne“ onime što se danas uobičajeno smatra mjerilom bogatstva ljudi i društva. Zadar je sredina koja je proživjela velika stradanja u Domovinskom ratu i koja se još oporavlja od gospodarskih teškoća koje su pratile tranziciju iz prošlog sustava u sadašnji. Kada se u takvoj sredini prepoznaje, razumije i u okviru skromnih materijalnih mogućnosti podupire projekt poput „Rive On“, to zaista zaslužuje pozornost i priznanje i struke i sustava i društva u cjelini.

Pokazuje „Riva On“ i kako je stvaranje informacijskog servisa i „virtualne“ zajednice obrazovnih ustanova i djelatnika najuspješnije kada nastaje „odozdo“, unutar sustava, među samim nastavnicima, čvrsto usidrenim u svojoj sredini i struci i svim njihovim životnim borbama i poteškoćama.

Konačno, „Riva On“ pokazuje i koliko tehnologija može postati korisna ako se ne bojimo toga što ju možda ne poznajemo dovoljno ili toga što se brzo i stalno mijenja i razvija. Projekt ovog portala nastao je ponajprije iz potrebe i želje za stvaranjem nove zajednice, uz ponešto hrabrosti za sučeljavanje sa svim pitanjima koja to stvaranje sa sobom nosi.

Ovladavanje tehnologijom (odnosno svim tehnologijama koje su od početka portala do danas korištene na njemu i oko njega) slijedilo je potom, gotovo usput.

I svakako kao nešto samorazumljivo. U našem školstvu, gdje ne nedostaje tehnologija, ali nažalost ni suzdržanosti u njihovom

prihvaćanju, korištenju i iskorištavanju, ovakvi primjeri zaslužuju pozornost i priznanje upravo stoga što su još uvijek iznimka ondje gdje bismo željeli da postanu pravilo.

Što još napisati na kraju ovog kratkog obraćanja (proslova)? Koliko su proteklih deset godina bile kratko ili dugo vrijeme ovisi o motrištu. Godine 2000 vjerojatno su se činile dužima nego što se nam čine danas. Dalo bi se stoga naslutiti

kako će i sljedeće desetljeće proletjeti brže nego što se to u ovom trenutku čini. U svakom slučaju, teško je sada na njegovom početku i naslutiti, a kamoli predvidjeti što nas, kad

su tehnologije u pitanju, čeka na njegovom kraju. No, kakve god te tehnologije bile, vjerujem da će podjednako dobro služiti portalu „Riva On“ na

njegovom daljnjem putu prema punoljetnosti. Portalu, njegovim korisnicima ali i tvorcima želim da im i godine koje dolaze budu barem

podjednako uspješne kao i ovih prvih deset koje upravo obilježavamo, a Edinu i njegovim suradnicima, kao i svima koji su pripomogli tome da „Riva On“ postane ono što jest danas, veliko hvala u ime svih nas koji vjerujemo u potencijal tehnologija u obrazovanju ali i u kreativnu snagu naših nastavnika i učenika te u projekte poput ovog.

Svetko Perković, dipl. ing Ravnatelj Pomorske škole Zadar

U zadnjih nekoliko godina, kad internetski portali polako preuzimaju dominaciju u plasmanu informacija tiskanim medijima, značaj obrazovnog portala srednjih škola Zadarske županije RivaOn ima svoj poseban značaj.

Iako nastaje u krajnje amaterskim uvjetima, vrlo brzo poprima atribute pouzdanog i zanimljivog servisa informacija i vijesti za koje većina drugih medija nije posebno zainteresirana. Kako srednjoškolsko obrazovanje čini važan dio života zajednice i u čijem okrilju nastaju iznimna postignuća naših učenika i nastavnika gotovo ništa od tih aktivnosti nije promaklo Portalu u obliku vijesti i priloga. Iznimno je važno da tehnologija omogućava njihovo trajno arhiviranje i brzi pregled od svog utemeljenja, pa će značaj ovakvog servisa iz dana u dan biti sve veći.

RivaOn je pored svakodnevnog ažurnog izvještavanja ispunila i još neke, veoma važne, obrazovne zadatke. Pojavom Portala, po prvi put se otvara mogućnost svim učenicima i nastavnicima srednjih škola Zadarske županije da se okušaju u novinarskom izričaju i to svakodnevno. Tu su mogućnosti do sada iskoristili i koriste stotine učenika i desetci nastavnika. Takva uređivačka originalnost Portala je sigurno jedno od najznačajnijih postignuća i svoje trajanje može zahvaliti velikim dijelom i toj činjenici.

Akcije koje je kroz godine Portal provodio u namjeri dodatnog motiviranja učenika u umjetničkom stvaralaštvu, kroz akcije „Oko učenika“ i Natječaja za kratku priču sigurno su iznimni doprinos stvaranju pozitivnog, natjecateljskog, naboja u obrazovnoj zajednici i samu popularizaciju kako portala tako i informatičke tehnologije i takozvane „nove pismenosti“ kao uvjeta za pristup u moderna društva znanja i novih tehnologija.

Već deset godina, uz pomoć Portala, svakodnevno vidim što rade, i čime se ponose moje kolege u školama naše županije. Često je to i za mene nova ideja, izazov i poticaj za učenike i nastavnike naše škole. Zahvalan sam „ekipi iz sjene“ koja pouzdano kormilari portalom RivaOn: Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u kojoj stvar nastaje i koja je strpljivo potiče, Zadarskoj županiji koja nesebično odgovara na sve izazove „javnih potreba“, i naravno profesoru Edinu Kadiću, alfi i omegi Portala.

Uvjeren sam da će upravo njegova upornost, energija i inventivnost ostati u digitalnim arhivama RivaOn još puno godina…

Sastanak voditelja školski redakcija RivaOn (2010.)

Rade Šimičević, prof. Voditelj Strukovnog vijeća ravnatelja srednjih škola Zadarske županije

RivaOn - Obrazovni portal srednjih škola Zadarske županije nastao na inicijativu i htijenje prof. Edina Kadića sa skupinom učenika, zasigurno je oplemenio i usmjerio mnoge učenike u uporabu i promicanje informacijsko-komunikacijske tehnologije u afirmativnom smislu. Mnogi su učenici u proteklih deset godina prošli kroz radno – edukativni prostor RivaOn i stečena znanja danas koriste u svojim profesionalnim izazovima.

O programu rada u ovih deset godina ne želim pisati u ovoj prigodi, ali mogu kazati kako su ostvareni izuzetni rezultati u obrazovnom smislu, kako za učenike tako i za profesore, u korištenju suvremenih tehnologija u nastavnom procesu.

RivaOn je organizirala niz zanimljivih natječaja, gdje su učenici pokazali svu kreativnost razigrane mladosti, koji su dali i vrhunski rezultat, bilo da se radi o fotografiji ili pisanoj riječi. Dakako, da je uspjeh potpuniji kada se zna da se iza svakog natječaja organiziraju svečanosti humanitarnog karaktera, a cjelokupan prihod ostvaren aukcijama usmjerava se prema učenicima sa posebnim potrebama.

Isto tako, ne manje važno, je istaknuti kako je prof. Kadić uspio uključiti mladež iz svih srednjih škole Zadarske županije, što je dalo novu dimenziju suradničkim odnosima koji vladaju u sustavu našeg srednjeg školstva.

Na kraju, svjestan svih slabosti priređivanja monografije, tu će se naći samo dio događanja iz proteklog vremena, koji će poslužiti učenicima za rad na budućim projektima. Mladi su dobili priliku, oni su je iskoristili i zašto im onda ne dati budućnost?

U ime Udruge srednjoškolskih ravnatelja svima koji su dali svoj doprinos portalu RivaOn i tiskanju monografiji zahvaljujem i želim ostvarenje svih projekata vezanim za odgojno-obrazovni rad u vremenu koje dolazi.

Svečanost dodjele nagrada „Oko učenika 2007.“ i aukcija radova.

Prim. dr. Mirko Jamnicki Dojmi Suradnik RivaOn (Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar)

On-Line zbilja ili kako se školi dogodila globalizacija

Nepobitna je činjenica da sve više ljudi, pa čak i „okorjelih“ čitača tiskovina, sve češće izlazi na virtualno polje online samoposluge, premda još uvijek nije nastupila era potpunog ignoriranja tiskanih medija. Ta je virtualna samoposluga postala „globalno sijelo“ i, rekao bih, svagdanja nezaobilazna stanica modernog čovjeka. Internetske stranice, blogovi, facebook, tagovi, forumi i sva sila drugih mogućnosti prebivanja u virtualnom prostoru postali su danas notorna stvarnost. Kiosci s novinama, magazinima, revijama i periodikom sve su manje posjećeni, dok priključenju na internet danomice i noćimice hrli nepregledna gomila znatiželjnika.

Ovo je priča kako se online zbilja dogodila našoj školi.

Ljubav na prvi pogled Najveći entuzijast informatizacije u našoj školi, predan računalu bez ostatka, profesor je hrvatskog

jezika i povijesti umjetnosti - Edin Kadić. Od trenutka kada je, prije 15-tak godina u, tada još staroj zgradi škole, instaliran prvi PC uređaj (famozni 311), prof. Kadić od njega se odvajao samo kad je to bilo najnužnije: za vrijeme svojih redovnih sati predavanja ili za vrijeme onih par neophodnih sati sna. Tko ga poznaje ne mora se kladiti kako bi on rado bio izbacio i tih nekoliko sati sna, kad nam obnova moždanih resursa ne bi bila nasušna potreba. Koliko se sjećam bilo je to negdje 1993. ili 1994., a to je prvo elektronsko čudo našlo svoj privremeni smještaj u sobi „svaštari“. Taj je sobičak nekoć služio kao kemijski laboratorij, a sada je bio nešto kao čitaonica i dio priručne knjižnice do guše natrpan prašnjavim knjigama.

I dok smo mi ostali profači lagano zazirali od takvog nekog „pametnog” uređaja koji je najavljivao Novo doba elektronike, za profesora Kadića taj je događaj jednostavno djelovao poput okidača. Trigger mehanizam je proradio i čovjek se jednostavno zarazio. Kao kad se čovjek zaljubi. Nikada mi nije bilo jasno što to „kompjutoraše“ razlikuje od većine nas ostalih te se s nekom zadrtom strašću bacaju u neistražena prostranstva golema poput svemira! Stoji ona stara latinska „navigare necesse est“, ali ova vrst plovidbe posve je drugačija od landranja majčicom Zemljom i upoznavanja konkretnih božjih kreatura, običaja, geografskih znamenitosti i pejzaža! Za nas ostale, koji smo spram našega Dina bili pravi „kompjutorski papci“ ta vrsta e-groznice, internautike i fanatizma za virtualnim prostorima ostala je do danas ne(s)poznata kategorija! Mi, u nastavnim sredstvima zastali na kredi ili u najboljem slučaju uznapredovali do video-projektora i grafofolija (hrvatski: prozirnica), a on je već letio prema nepoznatim svjetovima kao što je Aleksandar Veliki hrlio prema Indiji, a Marko Polo Putem svile dospio do Kine.

Ako mislite da biste ga za vrijeme školskih odmora mogli zateći u zbornici kako s ostalim profesorima „brsti” prosvjetarske jade i probleme, grdno se varate. Taj je unovačeni fanatik informatike žudno grabio svaki trenutak slobodnog vremena ne bi li se što prije upoznao s tajnama nove tehnološke discipline i temeljito svladao kompjutorsku abacedu. Tražiti ga po hodnicima, razrednim predavaonicama ili u zbornici za kratkih školskih odmora, bilo je čisto gubljenje vremena. Mogli ste biti sigurni da ćete ga pronaći samo na jednome mjestu: u onoj maloj, od prašnjavih knjiga i kojekakve krame miomirisnoj „čitaonici“, kako sjedi pred magičnom sivom kutijom proničući u neotkrivene hardver i softver svjetove, odgonetajući programe, što nam ih je namrla IV. tehnološka revolucija! I, ako ste ga kojim slučajem oslovili i za nešto priupitali, jednako tako mogli ste biti sigurni da vas nije čuo, i da će pogled sa svjetlucajuće površine ekrana odvratiti tek nakon što ste pitanje nekoliko puta ponovili. Čudili smo se što ga je to „puklo” i tako snažno prikovalo za računalo, te se više ni u zbornici ne pojavljuje; za odmora, poput sjene protrči kraj učenika i kolega, te uleti u knjižnicu gotovo ne zamjećujući svijet oko sebe. Poput većine kompjutoraških frikova i njegove su misli gotovo neprekidno bile obuzete novim softverskim vragolijama i računalnim virtualnim

prostorima. Žudnja za informatičkom spoznajom glavni je krivac što je nerijetko dočekivao sitne sate u sobi „svaštari” jer njegova je mantra bila: spoznaj i nauči što više, odmah i sad!

Ali, nakon nekog vremena čudo se počelo odmotavati! U našoj školi, pred očima učenika i kolega, uskrsnuo je nov način informiranja i komuniciranja.

Pomoć u učenju i kreiranju nove stvarnosti Iako u školi postoji redovita nastava iz informatike, najviše zahvaljujući zanosu i poletu prof.

Kadića, naša je prosvjetna ustanova, jedna od prvih u Hrvatskoj napravila golem informatički iskorak. Kada je, doslovce samouk, pokupio temeljna znanja iz informatike, tu se nije zaustavio. Nije se zadovoljio činjenicom kako je otključao tajna vrata moderne tehnologije, kojom će se koristiti samo za vlastite potrebe. Uz svesrdnu i benevolentnu podršku našeg ravnatelja, profesora Davora Vidakovića, stvar s informatizacijom škole krenula je u odlučujući napad. Nakon selidbe u novu školsku zgradu (5. veljače 1997.), pomislio je kako bi i ostali profesori morali steći bar osnovna znanja iz informatike. Shvaćajući da živjeti u informacijskom društvu prije svega znači moderno se obrazovati, došao je na ideju održati tečaj koji bi se odvijao u večernjim satima, nakon završetka redovne nastave. Mislio je, suradnici će naučiti bar neke osnovne radnje, a ako ništa drugo, tečaj će im pomoći da razbiju zazor, da ne kažem strah od računala. U novoj su školi, prikladno adaptiranoj zgradi bivše vojarne, najprije montirana tri nova računala, da bi uskoro bio formiran i informatički kabinet. Iako je prijava na ovu „večernju školu informatike" bila dragovoljna, zanimanje za tečaj bilo je iznenađujuće veliko. Tečaj je održan sukcesivno u nekoliko grupa, te su se kolege profesori upoznali s osnovnim računalnim operacijama. I pored redovitog profesorskog posla, prof. Kadić nalazi vremena da započne s novim aktivnostima: unosom u računalo svih relevantnih podataka koji se odnose na Školu. Tako će se na jednom, svima lako dostupnome mjestu, naći podaci o razredima s popisom učenika, o nastavnicima, o predmetima koji su zastupljeni u nastavničkim programima, o svim natjecanjima u kojima sudjeluju učenici i njihovi mentori, o sadržaju svih brojeva školskoga magazina Elije itd., pa sve do izrade školskih WEB stranica i prezentiranja Škole putem interneta diljem globusa.

Od CARNeta i CUC-a do video-konferencija

No, kao što zakotrljana grudica snijega niz padinu uskoro počne „bujati” dosežući sve veće dimenzije, tako se zahuktala informatička aktivnost profesora Edina Kadića nevjerojatnom zamašnošću „kotrljala” dalje. S jednakim se elanom uključio u akademsku istraživačku mrežu CARNet, na čijim konferencijama sudjeluje od početka do danas, najprije kao slušač, a potom i kao predavač.

Godine 1999. bio je nazočan na Prvoj konferenciji CUC´99 na temu „Učenje Internetom", gdje su se iskristalizirali neki projekti primjenjivi u našoj Školi, među kojima je dominirala ideja pokretanja edukacije učenika i djelatnika putem izrade web stranica Škole. Tu je negdje, držim, začet i njegov koncept školskih web stranica, a potom i obrazovnog portala RivaOn.

Glavne teme CUC-a 2000. bile su: publiciranje webom, portali i tematska sučelja, digitalne knjižnice, oblikovanje weba, učenje putem weba…. Te je godine prof. Kadić, zajedno s maturanticom Ivonom Lozić koja mu je asistirala, nastupio s radom „Web stranica Medicinske škole Ante Kuzmanića Zadar kao edukacijsko sredstvo". Predavanje je bilo vrlo zapaženo, a naša škola, uz šibensku, bila je jedina u Hrvatskoj koja se predstavila na II. CARNetovoj korisničkoj konferenciji. Njegov rad govorio je o propagiranju informatičke pismenosti, edukaciji webom i Internetu.

Sljedeći izazov bila je izrada portala zadarskih srednjih škola, svim srednjim školama u Hrvatskoj prepoznatljivog i, dakako, planetarno dostupnog RIVAON portala. Treba samo klikom „otići” na portal pa da se vidi što je tamo sve ponuđeno, a da je RivaOn postao svojevrsna baza podataka o tome je suvišno trošiti riječi.

No, kako je RivaOn danas slavljenik-jubilarac, o njoj nešto više u sljedećem poglavlju.

Obrazovni portal RivaOn Najprije nešto o imenu portala. Kad sam 1982. doselio u Zadar, osupnula me ljepota i raznolikost krajolika i „dotukla“ raskoš

kulturne baštine Zadra. U prvoj godini života u raspjevanom hrvatskom gradu mediteranskog timbra, u zanosu došljaka koji upoznaje novi svijet, napisao sam dvadesetak kolumni o pojavama i fenomenima Zadra i njegova okružja. Gdje su ti zapisi (kucani na staroj Olivettici) danas, ne znam, vjerojatno sam ih u nepreglednom brdu svakojake papirologije nepovratno izgubio, ali sjećam se da je jedna od tih kolumni za temu imala zadarsku rivu. Tamo sam svašta natrtljao, a između ostalog sjećam se kako sam je definirao Bijelom kralješnicom Zadra. I dan-danas mislim kako je znamenita zadarska riva provodni motiv, nosivi stup, ponosna kralješnica milog nam Grada. Svako, pa i najljepše mjesto na svijetu, ima svoju „the dark side“, ali vjerujem kako je malo mjesta na svijetu koja imaju blještaviju i raspjevaniju svoju svijetlu stranu nego što je ima Zadar.

Eto, to je ono što me ushitilo kad sam čuo da će se naš srednjoškolski portal podičiti tim imenom. Ne znam „tko se toga prvi sjetio“, ali tko god da jest, na čast mu bilo.

Točno prije deset godina našem neumornom prof. Kadiću sinula je sjajna ideja da se utemelji zajednički obrazovni portal srednjih škola Zadarske županije. On bi predstavljao središte e-informacija o zbivanjima u školama (ponajprije naše županije) na kulturnom, odgojno-obrazovnom planu, plasirao bi u javnost kvalitetne izvorne učeničke i nastavničke radove i postignuća, odašiljao obavijesti i rasprave s odgojno-obrazovnom tematikom i djelovanjem na lokalnoj i općoj razini te dakako i prijenos informativnih, odgojno-obrazovnih sadržaja drugih web stranica, korisnih linkova i sl. Ta je zamisao zdušno podržana od strane ravnatelja, učenika i njihovih mentora županijskih zadarskih srednjih škola. Inicijativa je prihvaćena i od strane Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije što je bio znak da se može krenuti s realizacijom. Započevši skromno, ali s velikim entuzijazmom portal RivaOn u samo nekoliko godina razlistao se u moćni on-line servis informacija i svakovrsnih događanja, ne samo u Zadarskoj županiji i gradovima diljem Hrvatske, već i u svijetu, zbivanja izravno povezanih s obrazovanjem (i zabavom) srednjoškolaca. Danas je portal RivaOn - da parafraziram duhovitog prof. dipl. ing. Svetka Perkovića - postao nasušna potreba, navika s kojom brojni učenici, profesori i ravnatelji započinju dan. Teško je i nabrojati što se sve može naći na portalu, ali dovoljno je zaviriti u arhivu, pa da se vidi koliku množinu informacija i aktualnih zbivanja portal sustopice prati. Posebnu čar srednjoškolcima, uvijek željnim zdrave konkurencije, daju i dva natječaja raspisana na portalu u posljednje vrijeme. Prije nekoliko godina utemeljen Natječaj za najbolju digitalnu fotografiju i, od ove godine, Natječaj za kratku priču. Kako sam istinski fan kratke priče drago mi je da su u knjizi mjesto našle sve 23 priče srednjoškolskih učenika, a jednako tako lijepo je što je knjiga vizualno-dizajnerski uljepšana i odabranim fotkama s natječaja za najbolju digitalnu fotografiju. Ovakvi su natječaji ujedno i doprinos demokraciji populacije učenika, jer svatko se može natjecati i dobiti priliku da ponese neku od nagrada i tako ugrabi dio prave, ne one isprazne, quasi „celebrity“, slave.

Već prije sam spomenuo jednu od kolateralnih koristi koju je proizvela aktivnost na pripremanju materijala za portal, a sastoji se u brzom „opismenjavanju“ učenika. No, radost javnog izlaganja vlastitih tekstova s prigodnim fotografijama na portalu posve je specifična i zato učenici koji su odani takvoj vrsti aktivnosti imaju još i tu dodatnu motivaciju. Naime, prednost i privlačnost web portala, za razliku od primjerice tiskovina (koje možete kupiti, ali ih i ne otvoriti, kamoli pročitati), sastoji se u tome što će prilog koji netom što je „dignut“ na portal za kratko vrijeme biti posve sigurno „konzumiran“ od golemog broja korisnika, da ne kažem ovisnika o takvoj vrsti komunikacije. Eto, upravo ta garancija da će vas mnogi pročitati i eventualno mailom poslati vam povratnu informaciju - komentar daje posebnu draž portalima i uopće elektronskoj komunikaciji. Moji kolege i ja bili smo ne samo mentori brojnim našim učenicima u izboru i obradi tema (od ekologije do povijesti, od njege bolesnika do latinskog jezika, od beletrističke obrade tema do kemije i engleskog jezika, itd.), već smo ih nadzirali i u pisanju tekstova: da u svom prikazu budu sadržajni i sažeti te da im izričaj bude skladan.

Kako je od samog ustoličenja RivaOn i moja malenkost sudjelovala u kreiranju raznih priloga, navest ću neke uratke koje smo pripremali za portal. Kao liječnik, specijalist zdravstvene ekologije

nastojao sam ponajviše da sve ekološke manifestacije i aktivnosti kojima smo se bavili tijekom proteklih školskih godina u prikladnom obliku dospiju na portal. Najčešće je to bio kratak tekst uz popratne fotografije. Izvještavali smo tako sa SEMEP- a, koji se u vrućim ljetnim danima svake godine održava na otoku Visu. Zatim smo prilagali izvješća s Eko-kviza Lijepa naša, na kojem bismo često dogurali do državne razine. Prikazivali smo također naše uspjehe na Li-Dra-Nu u vrijeme dok sam bio urednik školskog magazina „Elija“ te mentor brojnim našim učenicima-kreativcima u pisanju novinarskih radova, eseja (glazba, film, prikazi knjiga) ili kratkim pričama. Bile su to zlatne godine literarne kreativnosti u našoj školi kad smo nerijetko osvajali najviša priznanja na županijskoj i državnoj razini. U arhivi portala nalaze se i svi brojevi „Elije“ s kratkim osvrtom na njihov sadržaj. Tamo je našla mjesto i naša bivša učenica, talentirana pjesnikinja, Petra Topić kad se 2004. godine, prva u povijesti naše Županije, okitila nagradom na Goranovu proljeću za srednjoškolske pjesnike, kao i njezina prva knjiga poezije „Stakleno cvijeće“ koju je škola tiskala 2005. Kad smo 2003. tiskali zbirku kratkih priča naših učenika „Ponoćni tulum u školi“ i 28. svibnja iste godine predstavili je u zadarskoj Gradskoj loži, tada je ta, sad već gotovo kultna i odavno rasprodana knjižica, osvanula i kao vijest na RivaOn portalu. Itd. itd. No, dakako, i brojni moji kolege-nastavnici marno su sudjelovali u mentorskom radu s učenicima na raznim područjima u okviru predmeta koji predaju ili slobodnih aktivnosti te u obradi prigodnih tekstova, a sve je to prikazano na portalu.

Dovoljno je otići na portal i otvoriti arhivu da se čovjek u to uvjeri. Moram napomenuti kako su nas i ravnatelj naše škole i prof. Kadić uvijek snažno poticali da sve

ono što smo uradili, a vrijedi javno objaviti, obradimo u prikladan uradak i dignemo na portal. To, govorili su, jednostavno mora postati pravilo, nešto poput uvjetnog refleksa.

Jer, kako kaže ona stara, ono što nije zabilježeno, kao da se nije ni dogodilo!

Kompletna informatizacija škole Već prije nekoliko godina naša je škola bila kompletno opremljena vrhunskom informatičkom

opremom, a učenici i profesori besplatno imaju 24-satni izravan pristup internetu. Najveća predavaonica pretvorena je u svojevrsni školski informatički centar s desetak PC-ija te s LCD projektorima i platnima za projekcije. Zbornica i sva ostala radna mjesta opskrbljeni su računalima. Ono što je za nas predavače bila prava poslastica i golema olakšica u odvijanju nastave: SVE, ali doslovce sve učionice opskrbljene su LCD projektorima i platnima za projekciju. To je uistinu bila revolucija u prezentiranju nastavnog gradiva i velika pobjeda moderne tehnologije. Vjerujem kako niti jedna škola u Hrvatskoj nije (ili bar dosad nije bila) do te mjere opremljena ovako sofisticiranom e-tehnologijom poput Medicinske škole Ante Kuzmanića u Zadru.

U svjetskom trendu

I tako je u svega petnaestak godina zatvoren veličajan krug od prvog školskog PC-ija sa slavnim procesorom 311 do međunarodne video konferencije prof. dr. Philipa Silversteina iz St. Joseph´s Medical Center, Pennsylvanija (SAD) o ljudskom imunosustavu, HIV-u i AIDS-u (održanom 31. ožujka 2010.), a u međuvremenu zgusnula se nepregledna množina zbivanja i edukacije rabljenjem sofisticirane računalne tehnologije s kojom stojimo uz bok razvijenom dijelu svijeta.

Vjerujem kako je Avantura informatičke spoznaje u koju je, u našoj školi prof. Edin Kadić prvi hrabro zagazio, bio naprosto nagonski impuls koji mu je duboko iznutra govorio kako treba odlučno raskinuti sa zastarjelom tehnologijom nastave i sustavnog obrazovanja učenika ako ne želimo živjeti u nekom prošlom svršenom vremenu. Prije nas ostalih osjetio je kako već svi, zapravo, neizbježno pripadamo informatičkom društvu i kako su računalna tehnologija i opća digitalizacija svjetski trendovi kojima se uzaludno opirati. Realnu zbilju zamijenio je stvarnošću koja simulira zbilju - virtualnim svjetovima u kojima je komunikacija i razmjena informacija brža, jednostavnija, prilagođena današnjem tempu življenja i za svaku civiliziranu sredinu, zapravo, neophodna.

Mladen Malik Direktor portala e-Zadar.hr

Deset godina u današnjem brzom tempu življenja može se doživjeti gotovo kao treptaj oka, no u svijetu visokih tehnologija, a pogotovo u razvoju interneta i svega što je iz njega proizašlo može se doživjeti kao vječnost.

Stoga, kada danas pričam o nastanku projekta RivaOn imam dojam da se vraćam vrlo davnoj prošlosti, a tako u svijetu tehnologija a pogotovo interneta zaista i jest. Podsjećam, 2000. godine kada je nastao portal RivaOn i među ono malo sretnih korisnika koji su u Hrvatskoj bili priključeni na mrežu imali su u najboljem slučaju dual ISDN priključak s maksimalnih 128 kb/sek, da ne govorim da je velika većina tadašnjih korisnika internetom surfala brzinom 28,8 kb/sek.

Kad govorimo o internetu kakvog danas poznajemo, podsjetit ću da je te 2000. godine od danas poznatih hrvatskih internetskih portala djelovao jedino Iskon.hr (danas Net.hr), a tek kasnije dogodili su se brojni drugi news i tematski portali bez kojih većina nas danas ne može zamisliti svakodnevno djelovanje.

Sve ovo spominjem samo kako bismo se svi zajedno prisjetili te ne tako davne prošlosti, te prostora i vremena u kojem je RivaOn nastala.

Danas je sasvim neko drugo vrijeme, brzina više nije upitna jer se surfa brzinom i od preko 10 Mb/sek, preglednici se svakodnevno usavršavaju, stranice se više ne rade u čistom HTML kodu već postoje brojni alati i programi, već je i web 2.0 zastarjeli pojam. Danas živimo u vrijeme brzog broadband interneta, Googlea, društvenih mreža (blogovi, Facebook, Twitter, LinkedIn, Flickr, Youtube)... Danas gotovo 40% hrvatskih domova posjeduje vezu na mrežu i dobar dio naših svakodnevnih navika ali posla preselio se na internet.

Projekt RivaOn odavno je postao i zadržao se kao jedan od prepoznatljivih zadarskih brandova, jedinstven u svakom pogledu. Plod promišljanja i rada nekolicine vizionara i entuzijasta na čelu s prof. Kadićem, danas je nezaobilazna postaja brojnih internauta i to ne nužno samo zadarskih srednjoškolaca. Dapače, RivaOn je i dan danas još uvijek jedini hrvatski srednjoškolski portal.

Uz brojne informacije nužne svakom srednjoškolcu, prigodu da artikuliraju svoja razmišljanja kroz brojne članke, komentare i fotografije dobilo je mnoštvo učenika koje to inače nigdje drugdje ne bi dobili, a vrhunac dosadašnjeg djelovanja portala su već tradicionalno organiziranje dviju prestižnih kulturnih manifestacija: književni nagradni „Natječaj za kratku priču“ i nagradni natječaj digitalne fotografije „Oko učenika“ koji su vrlo brzo postigli visoku razinu kvalitete prijavljenih radova i postale poznate i daleko van granica Zadarske županije.

U budućnosti očekujem daljnji ubrzani razvoj projekta RivaOn, za što bi osnovni preduvjet bio da se stranice napokon počne uređivati u nekom od poznatih i usavršenih CSS sustava, gdje je komunikacija uredništva s korisnicima nemjerljivo olakšana i koja nudi mnoge nove alate u interakciji s čitateljima.

Web stranice treba što prije prilagoditi duhu novog vremena, SEO optimizirati za tražilice, grafički učiniti što atraktivnijim kako bi se privuklo još više korisnika. Treba u promociji RiveOn maksimalno koristiti sve oblike gore navedenih društvenih servisa, koji će bazu korisnika uz već postojeću vrlo brzo proširiti daleko van granica grada Zadra i Zadarske županije.

Što se tiče kvalitete i kvantitete materijala za objavu, tu straha nema. Današnji srednjoškolci su uz svu ostalu edukaciju i informatički vrlo pismeni, te vrlo rado artikuliraju svoje stavove i razmišljanja, za što je RivaOn idealan medij.

Uvjeren sam da će se kroz projekt RivaOn u godinama koje su pred nama roditi brojne nove edukativne, kulturne, umjetničke, sportske i ine manifestacije i natječaje, da će mnogi mladi ljudi koji će u budućnosti kreirati svekoliki život grada i regije, svoje prve korake u tom smjeru ostvariti upravo na portalu RivaOn.

Uvjeren sam da će, kada budemo zajednički proslavljali 15. ili 20. godišnjicu djelovanja RiveOn, portal imati posjećenost i čitanost koja će daleko prelaziti gradske, regionalne pa i nacionalne okvire.

Osobno sam u to uvjeren. Sretno!

Darko Smrkinić Radio 057

Čista pozitivna energija

Kada mi je prije deset godina profesor Kadić, koji je tada bio i jedan od motora radijskoga srednjoškolskog kviza Gaudeamus, rekao da kreće sa projektom centralnog zadarskog portala srednjih škola kojega će uređivati i nastavnici i učenici, izgledalo mi je to pomalo nestvarno.

Iskustva govore kako je teško oko jedne neprofitabilne ideje okupiti i uskladiti velik broj učenika koji su i sami prezauzeti obavezama i koliko je entuzijazma i ljubavi prema poslu potrebno njihovim nastavnicima kako bi pronašli još malo slobodnog vremena i energije koju su spremni dati za opće dobro.

Danas međutim, nakon deset godina, sasvim je stvarno u dnevnoj komunikaciji, među prijateljima

ili našim klincima čuti „Moram vidjeti na Rivi...“ ili „Pogledaj na RivaOn...“ To znači da su ideja i veliki entuzijazam još jednom pokazali svoju snagu i značaj, te kako su uvijek

jači od lijenosti i malodušnosti. Kao znak zrelosti, vidim da je u RivaOn osim entuzijazma ugrađen savjestan i profesionalan pristup

uređivanju, a u skladu sa odgovornosti kakvu osjećaju samo oni koji znaju u kolikoj mjeri kvaliteta njihovog rada izravno utječe na život generacija koje obrazuju i odgajaju.

Stoga sam kao građanin ponosan što u Zadru imamo RivaOn, a kao roditelja me raduje što naša

djeca kroz osjetljivo doba odrastanja u Rivi imaju savjetnika i prijatelja.

Voditelji školskih redakcija RivaOn 2000. – 2010.:

• Andrija Vanjak Gimnazija Franje Petrića • Mile Maincinger Gimnazija Vladimira Nazora • Zoran Zorić Zadarska privatna gimnazija • Stanislava Nikolić – Aras Zadarska privatna gimnazija • Karmen Krstić Gimnazija Jurja Barakovića • Edita Medić Gimnazija Jurja Barakovića • Nebojša Gunjević Nadbiskupska klasična gimnazija • Viktorija Gadža Klasična gimnazija Ivana Pavla II. • Danijela Riger-Knez Hoteljersko-turistička i ugostiteljska škola • Nenad Marčev Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola • Tanja Telesmanić Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola • Josip Predovan Srednja škola kneza Branimira Benkovac • Mirko Jamnicki Medicinska škola Ante Kuzmanića • Maja Selimović Obrtnička škola Gojka Matuline • Dragan Bubalo Obrtnička škola Gojka Matuline • Silvana Vitez Obrtnička škola Gojka Matuline • Neven Pintarić Srednja škola Obrovac • Marin Joja Srednja škola Obrovac • Nela Joja Srednja škola Obrovac • Darko Tokić Srednja škola Obrovac • Jere Bilan Pomorska škola • Ivana Milutin Pomorska škola • Đemail Spahić Strukovna škola Vice Vlatkovića • Damir Dragoslavić Srednja škola Gračac • Danijela Petani Srednja škola Gračac • Maja Basioli Vrandečić Srednja škola Gračac • Tajana Žuža Tehnička škola • Goran Ugrinić Srednja škola Biograd na moru • Leonarda Lovrović Škola za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost • Jelena Stošić Škola za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost • Mateja Perić Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna • Jelena Rušev Mogilevskij Srednja škola Bartula Kašića Pag • Jelena Gnjidić Srednja škola Bartula Kašića Pag • Marija Čemeljić Srednja škola Bartula Kašića Pag • Marina Macan Poljoprivredno, prehrambena i veterinarska

škola Stanka Ožanića

Dosadašnji

Nagradni natječaji digitalne fotografije

učenika srednjih škola Zadarske županije

1.

Na 1. nagradni natječaj digitalne fotografije učenika srednjih škola Zadarske županije "RivaOn - oko učenika -

Powered by Olympus" 2004. pristiglo je 96 radova, a među njima je stručna komisija izabrala 30 najboljih. Dok je izložba proputovala kroz sve srednje škole naše Županije, posjetitelji portala RivaOn svojim on-line glasovanjem odabrali su tri najbolja rada: „Pogled kroz školski prozor“ Slobodana Matanovića (Srednja škola Gračac); „Potonula barka“ Mie Alihodžić (Strukovna škola Vice Vlatkovića) i „Zaboravljeni skrbnik“ Martine Baričević (Medicinska škola Ante Kuzmanića).

Na svečanosti proglašenja najboljih fotografija 21. prosinca 2004., u Gradskoj knjižnici Zadar, autorima su uručene nagrade, Olympusovi digitalni fotoaparati, a zatim je održana i javna dražba na kojoj su otkupljene sve fotografije. Cjelokupan prihod doniran je za kupnju računala učeniku Josipu Katari, štićeniku Udruge slijepih Zadarske županije.

Pogled kroz školski prozor

Slobodan Matanović (Srednja škola Gračac)

Potonula barka

Mia Alihodžić (Strukovna škola Vice Vlatkovića)

Zaboravljeni skrbnik

Martina Baričević (Medicinska škola Ante Kuzmanića)

2.

Na 2. nagradni natječaj "RivaOn - Oko učenika - Powered by Olympus" 2006., na temu „Prijateljstvo“, prijavilo se

32 učenice i učenika sa 54 digitalne fotografije. Posjetitelji portala RivaOn za najbolje radove izabrali su: „Dodir“ Julijane Bačić (Srednja škola kneza Branimira Benkovac) i „Prijateljstvom kroz život“ Matilde Vidović (Medicinska škola Ante Kuzmanića), dok je po ocjeni stručne komisije najbolja fotografija Natječaja „Najbolji prijatelji“ Maše Lovrin (Gimnazija Vladimira Nazora).

Na završnoj svečanosti održanoj 04. svibnja 2006. u Arsenalu, autorima su uručene nagrade, digitalni fotoaparati Olympus, te upriličena humanitarna aukcija. Cjelokupan prihod ostvaren od prodaje fotografija utrošen je za kupnju prijenosnog računala, printera i terapeutskog bicikla malom Nikoli, polazniku vrtića za djecu sa poteškoćama u razvoju "Latica", te digitalnog fotoaparata za potrebe Vrtića „Latica“.

Najbolji prijatelji

Maša Lovrin (Gimnazija Vladimira Nazora)

Dodir

Julijana Bačić (Srednja škola kneza Branimira Benkovac)

Prijateljstvom kroz život

Matilda Vidović (Medicinska škola Ante Kuzmanića)

3.

Na 3. nagradni natječaj "Oko učenika - Powered by Olympus" prijavilo se 38 učenika i učenica iz 12 srednjih škola

naše županije, sa 75 digitalnih fotografija. Među njima je stručna komisija, u sastavu Aleksandar Bonačić i Vladimir Ivanov, odabrala 30 najboljih

fotografija koje su kao izložba putovale kroz srednje škola Zadarske županije. Najbolji radovi Natječaja, po izboru posjetitelja portala RivaOn proglašeni su: "Samo sreća" Martine Štrkalj (Gimnazija Jurja Barakovića) i "Magla oko nas…" Petre Mustapić (Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola), a po odluci stručnog povjerenstva: "Trebalo bi uskoro" Barbare Ivković (Klasična gimnazija Ivana Pavla II.) i "Fizičar" Samante Livačić (Srednja škola kneza Branimira, Benkovac.

Na završnoj svečanosti, u svibnju 2007., autorima najboljih četiriju radova uručene su nagrade, te je upriličena javna dražba svih izloženih fotografija, a čijom su prodajom osigurana sredstva za kupnju prijenosnog računala za Nikolu, slabovidnog učenika Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje.

Samo sreća

Martina Štrkalj (Gimnazija Jurja Barakovića)

Magla oko nas…

Petra Mustapić (Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola)

Trebalo bi uskoro

Barbare Ivković (Klasična gimnazija Ivana Pavla II.)

Fizičar

Samanta Livačić (Srednja škola kneza Branimira, Benkovac.)

4. Natječaj digitalne fotografije učenika srednjih škola

Zadarske županije

Na ovogodišnji 4. natječaj, sa temom „Vrijeme“, prijavilo se 64 učenika iz 13 srednjih škola, a sa ukupno 189 radova. Među pristiglim radovima stručno povjerenstvo, Saša Bonačić i Vladimir Ivanov, odabralo je najboljih 30 učeničkih radova koji čine izložbu „Oko učenika – Powered ba BenQ“.

U tijeku „putovanja“ izložbe po srednjim školama naše Županije posjetitelji portala RivaOn moći će na internetskim stranicama glasati za najbolja dva rada, dok će dva rada biti odabrana po ocjeni stručnog povjerenstva.

Na glavnoj svečanosti obilježavanja „10 godina RivaOn“, 06. svibnja 2010., biti će proglašeni najbolji radovi i autorima uručene nagrade, a potom slijedi aukcija svih izloženih fotografija. Prihod ostvaren od prodaje namijenjen je daljnjem liječenju i rehabilitaciji nesretno stradalih mladih plivača PK „Jadera“.

1. Natječaj kratke priče učenika srednjih škola

Zadarske županije

Na 1. natječaja za kratku priču učenika srednjih škola Zadarske županije prijavila su se 24 učenika iz 8 srednjih škola, a stručno povjerenstvo, prof. Ante Murn, prof. Vlatko Majić i prof. Ante Mihić, među njima će odabrati najbolji rad čiji će autor na glavnoj svečanosti obilježavanja „10 godina RivaOn“, 06. svibnja 2010., biti nagrađen prijenosnim računalom, nagradom turističke agencije "F-tours putovanja doo Split".

Trap

a

Mar

ia M

agda

lena

Bač

ić, S

redn

ja š

kola

Kne

za B

rani

mir

a Be

nkov

ac

Ivan Jordan, Klasična gimnazija Ivana Pavla II.

MOJ DID

Jutros sam se opet probudija s refrenom pisme na usnama: Dida moj, dida moj, ode mi je zima, daj mi kaban svoj. Dida moj, dida moj, sve me boli, tilo traži, rakijom me sveg namaži, kao kad sam dite bija ja. Da mi bude miran san . Baci na me kaporan.

Dida moj, dida moj... Riči su to stare klapske pisme koja me uvik rastuži. Uvati me sjeta za mojin Didom.

Mog dida više nema. A, bija je on običan dalmatinski seljak iz siromašne obitelj. Mati Marija mu je vrlo rano umrla, pa se otac Ante ponovo oženio. Ima je brata i sestru koji su mladi umrli. Kroz čitavi život pratila ga je Smrt. Sa svojih dvadeset i nešto godina oženija je Luciju Benić, s kojom je posadijo novi nasad obitelj Jordan. Baba Luca mu je rodila tri sina i dvi ćeri. No, trbuvon za kruvon odlazi, kao i mnogi drugi iz Domovine, potražiti posao u inozemstvu. Nakon dvadeset godina napornog rada u Austriji vratija se kući.

Nosija je moj did, ka i svi didovi u Ljupču, tamnoplave gaće i kockastu flanelastu košulju. Na glavi, koju je ukrašavala ka snig bila kosa, stala je, pomalo nakrivo, bereta. Takvoga ga pamtim. Nikada ga u svom dvoru nisan moga zateći samog. Uvik je bija s nekim, priča, smija se, tješija druge ili bija tješen. Volija je nama unucin pričati događaje iz svoje mladosti: kako je prvi put dobija na bućan, kako je prvi put moga otpivavati pištulu u Crkvi, kako je upozna babu... Mog dida više nema. Umra je prošle godine o Svetoj Stošiji, svetici kojoj se mnogo utica, svetici kojoj je svaku godinu hodočastija u zadarsku katedralu, pa mu je ona dala tu čast da se priseli Ocu, baš na njezin dan, baš na dan kad zadarska crkva piva: Popjevkom veselom, blagdan objavite, Stošiju blaženu Zadrani častite. Sigurno se od sriće smija, moj Did.

Taj dan bio je tmuran, kišovit, izgledalo je ka da i samo nebo plače za njin. U teškoj muci ima je jednu veliku želju, da mu dođe Onaj, Onaj kome je i u najtežin trenucima života virno koraca u malu župnu crkvu u Ljubač. I napokon, doša mu je Isus: Učitelj, Prijatelj. Did je pun vire samo pogleda u komadić kruva u kojemu se skriva Bog i s pouzdanjem, ali teško reka: Božja se vrši! Nekoliko minuta posli, upirući oči prema križu, ispustija je svoju dušu Bogu. Umra je nakon duge i mučne borbe, ali smireno, umra je baš ka mučenik, ka sveta Stošija, polako u najvećoj agoniji, ali radosno što odlazi Bogu.

Nekoliko dana prije bija je raspoložen ka uvik. Mirno se probudija, poljubija svoju ženu Lucu, njegovu virnu pratiteljicu, i otiša bi pojisti ribu koju mu je vazda donosija najstariji sin Šime, a spremila nevista, moja mati. Ja san tada bija na božićnin praznicima, i uživa san gledajući kako on sa vidnin užitkom „tare“ oradu. Od ovakvih stvari on je živija. Nakon dvadeset godina provedenih u Austriji na poslu koji ga je doveja do bolesti, uživa je u plodovima svog rada, ali ipak je živija skromno kako i priliči običnom, skromnom hrvatskom seljaku: živiti svoj život mirno i pobožno.

Sićan se da san ja ka dite gleda televiziju, a on je sidija kraj vatre, i čita tiho izgovarajući molitvice iz malog, pohabanog molitvenika, kojega je, da bi spričija ispadanje listova, veza komadićom konopčića za lozu – „kurdele.“

Živija je od toga da ode na svoje misto u drugoj klupi kraj prolaza, u crkvi u Ljubču, i ako bi koji stranjski čovik doša da će sisti na njegovo misto, didov najbolji prijatelj, kum Martin Vukov, bi ga otira govoruć: Ajde biži ća, oli ne znaš da će sada Grgo doći. A kad bi did bija prikovan za krevet, meni bi Martin Vukov reka da rečen didu: Neka se Grgo ne boji, ja ću otirati svakog s njegovog mista, njegovo misto čeka samo njega. Tako niti na dan njegova sprovoda Martin nije da nikome da side na to misto, jerbo, kako reče, to misto je za njegova kuma Grgu.

Šeta

č u

ogle

dalu

vre

men

a

Dar

ia U

gark

ović

, Zad

arsk

a pr

ivat

na g

imna

zija

s p

ravo

m ja

vnos

ti

Uvik se falija kako je njegova obitelj lipo složna i kako mu se lipo svi skupe na njegovon rođendanu, o svetom Ivanu ili Maloj Gospi, o Božiću ili o Uskrsu. Često je govorija: Nije grij uživati u onome što mi je dragi Bog da i neće me Bog kazniti ako se pofalin kumu Zvonku i kumu Blažu kako dobru, lipu i složnu obitelj iman . Na njegov zadnji Božić, kad smo se svi tradicionalno okupili oko njega, zaplaka je i reka: Sigur san da mi je ovaj Božić zadnji, pa mi je drago što vas sve zadnji put zajedno vidin.

Najveća životna srića moga dida je bila gledati kako je lipo odgojija dicu, kako mu se unučad lipo škola, pa kad

san ja krića u Sjemenište govorija mi je: Da san i dotura, da san i inžinjera, da san i profešura, da san i dentišta, pa mi je vruća želja bila da dadnen i popa, ajde neka fala Mu što je tebe izabra, nije moga bolje. Nikad neću zaboraviti njegove suze kada me je ćaća odvozija u Zadar u Sjemenište. Ta mi se slika toliko urizala u svist, da je nakon tri godine još uvik živa. Teško mi je brez njega, ali me tješi to da je on sada kraj mene, kraj mog radnog stola, kraj mog klecala, i da gleda, i da se smiješi, onim njegovim posebnim smiješkom, smiješkom kakvim se samo did zna smijati.

Mog dida više nema. Njegov sprovod je bio poseban. Čitavo je selo došlo iskazati mu posljednju počast. Čitav ljubački krajolik se od njega oprašta. More je blago mrmorilo pod kratkim navalama juga, koje je zatim na kopnu, s plačnim zvukom napadalo obližnje topole, a one su zatim tiho mahale vrhovima, kao da je izgovaralo dječji: pa-pa.

Njegovih šest unuka, među kojima sam bio i ja, se sjatilo oko njegovog odra. Pronijeli smo ga, zadnji put, po selu. Don Ante je sa svojim snažnim glasom pjevao Bogu laude, a zatim je klapa polagano, ali gromko zapjevala: Bliže, o Bože moj, k veličju Tvom. Budi ti stijeg i vijek življenju mom! Vodi kud hoćeš nas, vodi kud hoćeš nas. Bliže, o Bože moj, k veličju Tvom.

Mala župna crkva nije mogla primiti svjetinu koja se sjatila, da oškropi svima milog pokojnika. Uz oblak tamjana i stoljetno glagoljaško pjevanje, ispraćen je moj Did iz crkve u svoj novi dom, na posljednji počinak.

Mog dida više nema i tilo mu pokriva sivi kamen. Grli ga kad ga ja već ne mogu. A, na kamenu piše: Uvik znaj da te volimo dragi Dide. Ima si časnu pojavu i uvik si nam nastoja pokazati stazu kojom nam triba poći. Uvik si nas potica na razmišljanje kako mudro iskoristiti dragocjene dane svoga života. Želija si da u životu odaberemo prave vridnosti. Ti si Dide poput svjetionika našoj obitelji. Čvrsta si stina, temelj na kojem počivamo, držiš nas sve na okupu i kao da budno paziš da ne posrnemo. Podučava si nas da gradimo sebi budućnost, ne zaboravljajući pritom na prijatelje, na žedne, gladne i bolesne. Vole te Tvoja Dica.

Did je cilom mistu toliko prirasta u srce da niko nije moga virovati da ga nema. Njegovo misto u crkvi se dosta vrimena ispuštalo prazno, ka da njega čeka. Mala dičica dugo nisu mogla razumiti zašto did Grgo više ne ide iz dućana s jogurtin i vodon, a moja mati ga je svako jutro čekala da mu da inzulin. Dugo ga ne mogasmo zaboraviti. Ove godine mi unuci o svetom Nikoli, ka i uvik, čekali smo poklon od Dida... Ali, njega nema! Ni Dida, ni poklona!

Još mi se uvik u snu pojavi Did. Sanjam ga kako me ljulja na na svojim kolinima, a ja ga samo gledan, i gledan, i gledan... I, kad se probudim, dođe mi da prokunem jutro što me budi i odvodi od moga Dida.

Navečer, kad izmolin svoje večernje molitve, sitin se svoga Dida i šapnem: Smiluj se, Bože, mome Didu!

Fali mi, jako mi fali moj Did!

Dio

sek

unde

A

ngel

o V

irag

, Gim

nazi

ja V

ladi

mir

a N

azor

a

Mirela Javorović, Srednja škola Gračac

VRIJEME

Ana je bila vedra djevojčica, u djetinjstvu je imala sve što je htjela. Bila je prava tatina princeza. S vremenom je postala dosta razmažena, pohlepna i sebična. Zbog toga je imala malo prijatelja, ali to njoj nimalo nije bilo bitno. Njoj je novac bio sve.

Roditelji je nisu naučili dijeliti, a ni štedjeti što je bio najveći problem. Kako vrijeme nije naša najbolja prijateljica, Ana je osjetila na svojoj koži. Vrijeme je donijelo

strahovitu nesreću, otac joj je poginuo u prometnoj nezgodi. Ona i majka ostale su same. Bol je bila ogromna, a vrijeme im nije pomagalo. Ubrzo su potrošile sav novac koji je iza oca ostao i došla su teška vremena za njih. Cijeli njihov život preokrenuo se preko noći. Nisu imale ništa. Ana je tražila neku utjehu, prijatelje, nije ni shvatila kako je s vremenom izgubila sve zbog svoje umišljenosti i škrtosti. Proklinjala je vrijeme koje tako brzo prolazi, koje je sa sobom odnijelo sve što je imala, svu sreću, onaj ugodni, raskošni stari život i njenog oca kojeg je voljela više od ičega.

Odrasla je, ludo se zaljubila, ali taj dečko nije ju primjećivao. Zbog svog gledanja na život i ponašanja, Ana nije bila prihvaćena u društvu. Majka, njena jedina prijateljica tješila ju je, govorila da bude uporna i vrijeme će pokazati svoje, on će se sigurno zaljubiti u nju jer u njoj se krije predivna osoba. Prolazili su dani, ali on nije htio čuti za nju. Za Anu je to bio još jedan poraz u nizu. Majčine riječi da vrijeme donosi zaborav i kako s vremenom mora biti jako strpljiva odzvanjale su joj u glavi. Vrijeme na njenoj strani nikada nije bilo. Nije joj donijelo ni njega, ni zaborav.

Nije više mogla čekati, nije ga mogla gledati s drugom. Morala je pobjeći iz grada jer tamo kao da je vrijeme stalo. Nitko nije zaboravljao tko je ona i kakva je bila, nitko se nije htio potruditi da upozna novu Anu, a ona vrijeme nažalost nije mogla vratiti, nije mogla izbrisati prošlost ni natjerati vrijeme da izbriše njihova sjećanja. Otišla se školovati daleko od svih, potražiti neki bolji život.

Voljela je sjediti u tišini među starim knjigama u knjižnici i razmišljati. Gledala je prašinu na zaboravljenim knjigama i pitala se je li ona tako zaboravljena, zapravo nadala se da je zaboravljena jer nije se ponosila onim što je bila. Razgovarala je sa starom knjižničarkom koje se uvijek žalila kako ju je vrijeme sustiglo, da ona ne može ispraviti prošlost i popraviti život jer je stara, ali Ana može jer pred njom je još dug put. Vrijeme je starici donijelo veliku mudrost, puno je Ani pomogla da se promijeni i shvati kako joj majka nedostaje i da je vrijeme da se vrati kući.

Pet godina se činilo puno, puno vremena, ali kad je došao dan da se vrati u svoje staro, rodno mjesto, činilo joj se da je tih pet godina zapravo prošlo munjevitom brzinom. U avionu joj je vrijeme sporo prolazilo, razmišljala je o tome što je tamo čeka, bilo ju je pomalo i strah. Majka joj se ponovno udala, imala je novu obitelj koja je Anu odmah prihvatila. Uz njih je nakon dugo vremena osjetila sreću i da njezin život ima smisla, ali nešto joj je nedostajalo. Mislila je, zapravo, bila je uvjerena da je sve prolazno, da vrijeme nemilosrdno poput silovitog vjetra sve sa sobom nosi, ruši. Njega ništa nije moglo izbrisati iz srca, iz misli. Srela ga je u kvartovskom kafiću gdje su se kao mladi okupljali. Oboje su se promijenili, ali njeno srce ga je prepoznalo. Imala je osjećaj da će joj iskočiti iz grudi koliko je snažno kucalo. Prepoznao je i on nju, pružio joj je ruku što ju je jako začudilo. Mario ju je pozvao na piće. Vrijeme je ipak godilo i njoj i njemu. Prvi put su razgovarali, a činilo se kao da su najbolji prijatelji. Pričali su o prošlosti koje se Ana nije baš s veseljem prisjećala. Bila je svjesna koje je sve greške učinila, ali po prvi put nije se sramila priznati sve to. Mario je morao otići, ali dogovorili su se da će se vidjeti idući dan. Ani je s njim vrijeme tako brzo proletjelo, uživala je u njegovom društvu. Svaki dan su se viđali, razgovarali su satima. Ubrzo nisu mogli jedno bez drugoga. Svaka minuta koju nisu provodili zajedno činila se kao vječnost. Tek sada, nakon toliko vremena shvatila je značenje nekih riječi koje joj je stara knjižničarka govorila. Mario je bio ljubav njenog života. Na svijetu nije bilo sretnijih od njih dvoje. Ana je mislila da je sve predivan san i bilo ju je strah da se ne probudi i da ničega od toga više ne bude. Željela je zaustaviti vrijeme u njegovom zagrljaju i tako ostati zauvijek. Provodili su predivne dane, mjesece, godine, nisu se hvatali za materijalne stvari, jednostavno su uživali u životu i njihovoj neizmjernoj ljubavi.

Vre

men

ski v

al

Ang

elo

Vir

ag, G

imna

zija

Vla

dim

ira

Naz

ora

Odvela ga je da upozna staricu koja joj je bila jedina obitelj u pet godina, ali nažalost je umrla. Bila je tužna, ali već je naučila da je život prolazna stvar, vrijeme ga odnosi sa sobom, u vječnost. Svi mi doživjet ćemo istu sudbinu, samo nikada ne znamo kada, jer vrijeme je nepredvidivo.

Ana se prepustila vremenu u naručje. Prestala je razmišljati o tome što može donijeti, o tome kako će jednom možda nju i Maria razdvojiti. Voljela je svim srcem, duhom i tijelom. Naučila je živjeti kao da je svaki dan posljednji, naučila je davati, a ne samo uzimati i bila je presretna. Pobijedila je svoj strah, pomirila se i postala je prijateljica s vremenom, a to nitko prije nije uspio.

Anita Glavan, Klasična gimnazija Ivana Pavla II.

PEPEO PEPELU

LONDON-CAMDEN

23:41:56 h

Sjedio si u pljesnivom lokalu, daleko od svih. Zadnja stolica za šankom. Pogled ti se gubio u zlatkastoj tekućini s pjenom poput algi priljubljenoj uz staklo. Nisi se obazirao na grupu muškaraca koji su glasno pričali o večerašnjoj utakmici i najavljenom nevremenu. Tu i tamo oni bi bacili pogled na tebe. Ovo je bio mali kvart, Liam. Nije pristojno tako se izolirati. Ali ti si nastavio piljiti u taj svoj bokal, pogledavši tek tu i tamo kroz prljavi prozor. Nad London se nadvilo jato čeličnih oblaka, i činilo se da će ostati tako neko vrijeme. Volio si gaziti po lokvama, zar ne? Sjećam se kad si prvi put došao u sedmom razredu u svojim martama i svi su ti se izrugivali ali ti ih nikad nisi prestao nositi. Makni se iz tog lokala, Liam. Podsjeća me na osnovnu zbog načina na koji muškarci odmjeravaju tvoje vojničke hlače uvučene u marte i dugu kosu. „Ka' da je iz Afganistana!“ Obrijao si bradu. Pokušavaš biti dobar mladić? Dobar pokušaj. Barmen je brisao čašu prljavom krpom, samo je još više prljajući. Počelo je grmjeti i muškarci su se polako ustajali. Jedan od njih je nosio šal Arsenala, crveni sa zlatnim topom. „Bit će to preloša tekma, Bob,“ govorio mu je barmen dok je ovaj plaćao. Bob samo odmahne glavom. „Englesko ljeto,“ promrmlja i iziđe iz lokala. Barmen uzdahne i rasprostre novine preko jednog od stolova u kutu. Promatrao te krajičkom oka. Mogla sam osjetiti njegovu neugodu, tako si djelovao na ljude, bio si pomalo mračnjak, znaš? Trebale su mi godine da shvatim što zapravo voliš. Na primjer: Lylu, svoju bivšu, muffine od borovnica, tužne krajeve, tekstove pjesama koji nisu imali smisla, sate ukradene zori, Jack Daniels, plaže zimi, bosa stopala, mrave, da, baš njih od svih životinja, prazne vlakove, krivu stranu ceste, pospane luke, usamljene heroje. A nisi volio Lylu, tvoju bivšu.

Slatke uspomene Lucija Plantak, Gimnazija Vladimira Nazora

Kiša je šamarala prljavi prozorčić, ali činilo se da ti ne primjećuješ ništa od toga. Izvukao si jednu Mayfair, ravno iz džepa, kako si uvijek radio. Lagano si uvlačio, pomalo žmirkajući a zatim otpuhujući iznad glave. Barmen je pogledao na sat na donjem dijelu ruke pa počeo stavljati stolice na stolove. „Zatvaramo za 5 minuta,“ obratio ti se, s očitim olakšanjem. Kimnuo si, popušivši cigaretu do kraja. Na šanku je zazveckalo 80 centi koje si izvukao iz džepa zajedno s jednim psećim keksom i omotom od lizalice. Naprtio si onaj golemi planinarski ruksak i izišao na hladnu, studenu kišu. Jedna slušalica ti je pokvarena. Nema veze. „Hej Lyla! Zvijezde samo što ne padnu!“ Još uvijek nisi obrisao tu pjesmu. Kako naivno. Čini ti se da je temperatura naglo skočila. Stojiš na sredini ceste kad podigneš pogled. Tvoja zadnja slika je užareni put koji razdvaja nebo prije no što padneš na tlo. „Nebo će ti pomoći uloviti me kad padnem...“ PORTOBELLO ROAD 23:41:56 h U ulici Wordsworth jedan bogalj upravo pomaže patuljku Remyu da se popne u tramvaj. „Ajde, maleni,“ bogalj potapša Remya po glavi. Bogalj se zove Aldrich. Izgubio je nogu kad je kao dijete nagazio na minu kraj mosta. Rijetko se kad igrao s ostalom djecom. Posvetio se sitnim užicima poput skupljanja novinskih članaka, slaganja puzzla i paljenja šibica. U grad je otišao studirati geografiju sa željom za putovanjima, ali ubrzo je prestao ići na predavanja. Prepustio se samosažaljenju i ispijanju whiskya u studentskom baru. Tada je upoznao Remya. Remy je odrastao u uglednoj obitelji. Bio je jedini patuljak među visokom braćom. Sramota. Jedini prijatelj bio mu je afrički tvor Pepito, kojeg su njegova braća uhvatila s ciljem da ga zakopaju živog. Odbačen od obitelji, svu energiju je uložio u studij šumarstva. Tamo je upoznao Adalene, patuljčicu, i ubrzo su se vjenčali. Kum im je bio Aldrich, kojeg su upoznali u studentskom baru. Kad su kupili kuću malo izvan Londona s namjerom da uzgajaju bundeve, pozvali su ga sa sobom. Pokazao se iznimno korisnim u izradi reklama za prodaju bundeva. Aldrich nije volio tramvaje i pješačke prijelaze. Volio je miris bundeva i buđenje u zoru.

„Jesi li vidio ono?“ Aldrich odjednom poskoči.

„Koje?“ Remy nezainteresirano pogleda prema prozoru.

„Bilo je…Prije samo trenutak… Poput kugle. Velike leteće kugle! Kunem ti se!“ Doda kad ga Remy pogleda podignutih obrva. „Svima nam treba malo sna,“ odvrati nehajno. „Zar ne, Pepito?“ Potapše džep košulje u kojem je bila sklupčana mala masa. Tramvaj se zaustavlja na nevidljivoj stanici na ulazu u selo. Pepito proviri njušku, njušeći sigurnost doma. Zatim skoči, krivudajući uskom stazicom u žitu. Pepito voli spavanje u sjenu. Ne voli gradove. Adelane ih dočeka u avokado zelenoj fotelji u dvorištu. Često se zamatala u deku i promatrala zvijezde. Mrzila je bilo kakav oblik samosažaljenja. Tvrdila je da mali ljudi (nije voljela izraz patuljci) mogu sve što i obični, samo na drukčiji način. „A ako misliš da udarajući čašom o stol radi snažnijeg dojma. Remy i Aldrich sjednu kraj nje uz umoran uzdah. Nisu napuštali selo osim ako nisu baš morali. Adelane ničim ne pokazuje da je primijetila njihov dolazak. Zuri u nebo zabrinjavajućom upornošću. „Adelane, dušo…“ Remy ju lagano prodrma.

Glo

baln

i ubo

jica

Fi

lip L

ozić

, Str

ukov

na š

kola

Vic

e Vl

atko

vića

„Remy…Gore,“ slabašno protisne Aldrich. Remyeve oči se naglo rašire, odražavajući goruće nebo. „Rekao sam ti, rekao sam ti…“ „Velika leteća kugla,“ ponovi Remy u nevjerici. Na starom radiju na naslonu fotelje svira Lyla. Remy polako uzima pivu sa stola i otpija dug gutljaj, dodajući je potom Adalene, koja je doda Aldrichu. Pred njima se proteže polje bundeva, spokojnih i dostojanstvenih. Postaje sve toplije. U idućem trenutku avokado zelena fotelja počne propadati kroz procjep u zemlji, odnoseći dva patuljka, bogalja i tvora, skupa s radiom koji još uvijek svira. Kraljevstvo odbačenih. CARNABY STREET 23:41:56 h Te noći si dugo govorio. Krov nebodera i svjetla cirkusa u daljini. „Zašto ne voliš Božić, Oscar?“ pitala sam iznenada. Ušutio si, gledajući u svoja koljena. Rekao si da si jednom imao baku, tamo negdje preko La Mancha. „Zvala se Lola, kao iz pjesme,“ dah ti je davao na mirisne štapiće i pepermint. „Bili smo na selu u posjeti. Imao sam možda pet godina, više-manje. Sjećam se tih večeri za stolom na balkonu, uz radio i jedva osjetljiv vjetar. Baka nije nikad puno govorila. Bila je boležljiva i pomalo paranoik. Tata mi je objasnio da je imala težak život i da je to sve što jedno dijete smije znati. Djed bi ju zagrlio kad bi utonula u duge tišine u svojoj pletenoj stolici. Ona bi samo zamahnula prema njemu, kao da tjera muhu. Imala je jednu dugu, sijedu pletenicu koju nije htjela odrezati ni kad joj je pranje postalo nemoguće, zbog bolova u kralježnici. Ponavljala je da je njena kosa kalendar.“ „Kalendar?“ „Kalendar. Tamo je dan kad su je roditelji poslali za švelju, dan kad se udala za mog djeda, kad je si premalen da bi vrijedio – pokušaj zaspati u sobi s komarcem!'' govorila bi, rodila mog oca i dan kad su dva vojnika došla na vrata tražeći Židovku imenom Lola. Zastao si, zabacujući glavu pogleda uprtog u nebo. „Tih dana je bila šutljivija i mrzovoljnija nego inače. Odbila je pridružiti nam se za stolom na Badnjak jer je bila umorna. Jeli smo u tišini dok je ona sjedila vani u onoj svojoj stolici. Djed me zamolio da joj kažem da uđe unutra jer je bilo hladno. Ali nije mi odgovarala. Sjedila je potpuno mirno, prozirnog pogleda.“ Glas ti je zadrhtao. Mogla sam te vidjeti: mršavi dječak s crnim čuperkom. Stavila sam ruku na tvoju podlakticu i neko vrijeme smo šutjeli. Na zadnjem katu je upravo počinjao tulum. „Znaš da je moj djed bio u Londonu?“ pitao si odjednom. Smijeh kroz suze. „Prije toga, naravno. Bio je pomorac. Govorio je da voli Temzu više od svih rijeka jer su u njoj zameci velikih država, klice carstava. Uglavnom, njegova ujna je imala u Londonu neku rodicu i zamolila ga je da joj odnese finu bocu vina. On i njegov asistent, Gonzalez, nekako su dospjeli na Picadilly gdje je živjela. No, ta je rodica bila prava krvopija i zadržala ih do kasno u noć. Kad su konačno otišli, više nije bilo ni taksija ni busa do Viktorijinog doka. Tada je prošao policijski auto, a dva pandura su ih zapitala što rade na praznom Picadillyu. Kad su im objasnili, odvezli su ih ravno pred brod. Ostatak posade je u čudu gledao kako im pandur otvara vrata i steže ruku u znak pozdrava.“

Krug

ovi ž

ivot

a

Filip

Loz

ić, S

truk

ovna

ško

la V

ice

Vlat

kovi

ća

Nastojala sam zamisliti kako bi izgledao tvoj djed, ali nije mi uspijevalo. Nisi mi nikad pričao o svojim precima. Zapravo si rijetko kad govorio. Ne smijemo svijetu reći što znamo, ponavljao si. Mislim kako nisi za ovaj svijet, ovaj svijet je tebe dopao nekom zabunom. Ti si vanzemaljac koji nas je došao posjetiti s druge planete. Očekujem da se raspršiš u milijun sitnih dijelova, u vilenjake, hobite, jednoroge, čarobnjake i da svi oni plešu kolo nad Londonom a ljudi ih gledaju i upiru prstom u njih i dive se: „O-o-o-o-o-o!“ Znam da bi ti se to svidjelo. Ti si znao protresti ljude, natjerati ih da se osjete nelagodno. „Glupa priča,“ rekao si, krivo tumačeći moju tišinu. „Uostalom, već je kasno.“ „Da…I tako je vruće…“ shvatim odjednom. A onda ostanem stajati širom otvorenih usta. I ti si primijetio. Tulum ispod nas se zahuktavao. Glazba do maksimuma. „Hey, Lyla!“ uzviknu pijani glasovi, uz zveket boca piva. Gledali smo kao u usporenom filmu kako meteor pada u srce Londona. „Koji…“ upita netko kad se zgrada zatrese, a crveni trag svjetlosti se počne širiti. Primaš moju ruku. Dva pustinjaka na krovu svijeta.

Vre

mep

lov

Fi

lip L

ozić

, Str

ukov

na š

kola

Vic

e Vl

atko

vića

Ana Režan, Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola

LEDENO DOBA 4: GLAS JAVNOSTI

1 . ožujka 2010., 18:30 h U mojoj kući mirna atmosfera.

Mama na računalu ubija vrijeme Solitaireom, a moj brat Luka, pa, kako se zove ona naporna radnja kad čitav dan ležiš na trosjedu i vegetiraš? Aha, ljenčari. Gledamo vijesti, tata je upravo ušao u kuću.

Mirna, uobičajena atmosfera kažem vam. Svaki dan nam izgleda potpuno jednako. Nikad ne ručamo zajedno. Oko tri sata nađemo se u dnevnom boravku, obavezno se posvađamo oko programa koji gledamo i mjesta koje će pojedinac zauzeti.

E, da, i jedna se fascinantna radnja odvija. O čemu god pričali, svađali se, vikali, bilo kako komunicirali, mamin talent neminovno izađe na vidjelo. Divan jedan talent, od bake moje ga naslijedila.

Koja god tema bila, ona to tako složi i metodom asocijacije dođe do zaključka da se sve događa radi mojih loših ocjena.

Blago meni, sedamnaest godina, a za toliko strašnih svjetskih katastrofa zaslužna.

Jedino oko čega se svi slažemo su „Najbolje godine“. Tada prostorijom odjekuje beskrajna grobna tišina povremeno prekinuta smijuljenjem. Osim glumcima u seriji, nikome nije dozvoljeno progovoriti. Ako slučajno netko od nas glasno zadiše, dežurni tata, jednom-dvaput drekne: „Muči, muči!“ i nitko se više ne usuđuje ni trepnuti, a kamoli otići na WC.

A onda odjednom, nenadano, nenajavljeno, ko iz vedra neba, grozno, strašno, na vijestima javljaju smak svijeta, kataklizmu, LEDENO DOBA!

Dajte ljudi, pa imam bujnu maštu. Na pamet mi padaju grozne scene: Janica Kostelić na tronu, snježna kraljica, Ivica joj pere noge. Zar joj nije hladno? Ljudska rasa gotovo izumrla, pokoji stanovnik ove mirne Zemlje stoji zaleđen umjesto ulične svjetiljke. Krasan prizor. Mama, tata i ja nad ledenom skulpturom moga brata pjevamo: „Možda i dogodi se čudo i mamut uspije preživjeti!“, dok ga sušimo fenom.

Čekajte, stanite…. Nije to moja mašta. Sve mi to zvuči poznato, previše da bi bio dejavu.

Zvuči mi kao, pa, kao crtić „Ledeno doba“… ma znate ga svi. Ta događa li se to sada nama? Hoćemo li se svi smrznuti i umrijeti, raspasti od hladnoće? Hoće li posljednje sekunde moga života izgledati kao najokrutnije scene filma „Dan poslije sutra“? Ako ću imati onako zgodnog dečka pokraj sebe ja se ne bunim. Taj bi tip zapalio svaku curu…ovaj vatru! Ma ne brinite, ništa od toga nama se neće dogoditi, jer na vijestima kažu da možemo glasati. Mislite li da dolazi ledeno doba, pitaju? Još samo da napravimo grupu na facebook-u LEDENO DOBA STAY AWAY, skupimo par milijuna glasova, pošaljemo Jadranki Kosor i sigurni smo još dvadesetak godina. Jesam li u pravu? Vrijeme će pokazati. Za svaki slučaj – obucite se toplo. Tko zna kakvu nam vremensku nepogodu donose moje buduće ocjene.

Jese

n u

men

i

Ivan

a Pe

tkov

ić, S

redn

ja š

kola

Gra

čac

Jelena Brkić, Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar

VRIJEME

Tržnica je opet bila prepuna svijeta. U zraku se osjećala miomirisna kombinacija benzina, novopečenog kruha i svježe ribe s obližnjih štandova.

S jedne strane fino uglađen djed s francuskom kapicom i na oko teškim kaputom prepirao se s prodavačem kako su prošle subote krastavci i krumpiri bili jeftiniji, te mu optuživačkim tonom pripisivao lopovluk. S druge strane sredovječni čovjek i žena koji nekako pokušavaju zaraditi za pō korice kruha, „plivali“ su u kiselom kupusu što se prosuo preko cijelog štanda i po podu, jer je čovjek djelovao pomalo smotano, a danas baš i nije bio njegov dan. Ispao je nespretnjaković, žena mu je brojala sve po spisku i suznih očiju prigovarala kako je posljednje kune iskapila za tu dostavu. S neke, ne znam ni ja koje strane, automobil čudnih tablica i boje umalo nije udario baku s teškom dioptrijom koja je pokušavala prijeći pješački prijelaz i bila na rubu srčanog napada kad je ugledala farove na svojim potkoljenicama. Konobar iz obližnje kavane pritrčao je i pružio joj šećera i vode pa su je nekako smirili. Ne osvrćući se na to, neukusno «sređena» žena srednjih godina, koja je držala štand donjeg rublja i košulja za starije osobe ali i voće, povrće i meso počela je vikati na sirotog čovjeka s kiselim kupusom kako će se od njegova sveprisutnog kupusa njena vrijedna roba usmrdjeti. Nosio vrag njega i njegov kupus! Neka ga dade seljacima van grada za svinje i kokoši.

Baba s dugačkom šareno-prljavom jaknom koja je na štandu nudila domaći sir, nagovarala je kupce da probaju sir tvrdeći kako nikad i nigdje neće naći bolji. Sve bi možda i ispalo dobro s tom bakom da joj ruke nisu bile već odavno posvađane s vodom i sapunom, a sir pun trunja i prašine. Nitko joj to nije imao srca kazati već su svi, kao i uvijek, ignorirajući druge, jurili za nekim svojim ciljem.

Gradski busevi vozili su svako pola sata. Ali tog jutra kao da su i vozači ustali na lijevu nogu, a svom težinom svojih lakata oslonili se na sirene. Pa je od tih piskavih zvukova pljuštalo na sve strane.

Žena sa štandom za donje rublje i košulje (za starije osobe) bila je sve glasnija i opasno se primaknula jadnom čovjeku s kiselim kupusom. Sipala je na njega sve gore uvrede i prijetnje, a on se siromah sav skupio ne znajući što će i kud će. I sve se na tren utišalo a onda kao grom iz vedra neba njegova žena izađe sa štapom u ruci i izazva zlostavljačicu na dvoboj usred tržnice, točno između štanda s ribom i zelenom salatom. Nisam stigla ni trepnuti, a one su već bile na podu, valjajući se po korama od mandarina, ostacima kupusa i ostalim pijačnim „drangulijama“.

Oko njih okupi se znatiželjna svjetina, a nitko ne pokaza ni trunčić volje da ih razdvoji.

Pretvorili su se u navijače.

„Kako se uopće usuđuješ vrijeđati moj kiseli kupus? Zbog tebe se i prosuo, ti bacaš neke prljave čini na nas, bestidnice jedna!“ čulo se psovanje kupusarove žene dok se s prodavačicom donjeg rublja hrabro počupala za ono malo kose što im je preostalo na glavi.

Čovjek u plavom, koji je čistio pločnik s onim fascinantnim strojem što ostavlja pjenu, našao se usred dvije vatre. Na kraju je upravo on pokupio ono najgore jer su mu u lice, vrat i prsa doletjele rotkvice, luk i komadi krumpira što su ih ratnice međusobno razmjenjivale.

Dva policajca koja su tu sasvim slučajno prolazila nisu htjela ni potruditi se da ih razdvoje i smire situaciju, uz ispriku da nisu još pojeli svoj prvi jutarnji obrok krafni i da se žure kako im albanac ne bi zatvorio pekaru jer danas radi dvokratno zbog prijave za zeleni karton.

Dio sekunde Antonio Šestić, Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar

Tako su se dvije žene i dalje naguravale i rušile sve oko sebe na tržnici stvarajući sve veći nemir i metež.

Nakon dobrih deset minuta vikanja i sveopćeg jutarnjeg kaosa, pet majstora koji su već dva dana popravljali pokretne stepenice (a one se pokvare netom ih majstori poprave), konačno su priskočili i nekako uspjeli smiriti strasti između dvije žene.

Obje raščupane i očerupane, s vidno manje kose na glavama te uprljane voćem i povrćem pokupile su svoj kupus i donje rublje i košulje i nestale svaka na svoju stranu ljutito i posramljeno se gegajući kao pingvini.

Majstori su dobili pljesak i zbrisali glavom bez obzira čim ih je baka s „čistim“ rukama počela nuditi svojim još „čistijim“ sirom.

Bilo je nečuveno kako apsolutno nitko na toj tržnici nizašto nije imao vremena; kako nitko nije mirno sjedio i pio kavu; kako je vrijeme postalo najdragocjenija stvar koju se nije moglo uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Nitko nije imao trunke slobodnog vremena, a ono je letjelo kao ludo.

Obezglavljene kokoši visjele su s prvog štanda, a djed koji je bio njihov vlasnik jedini je uspio držati vrijeme za rep pa je unatoč svoj ludnici oko njega mirno, u polusjedećem položaju, spavao kao beba. Posljedica tog posjedovanja vremena bio je valjda malo čudan i zazoran prizor njegovih kokoši koje nisu bile osobito zamamne pogledima kupaca.

Parking je bio više nego popunjen, čak su se i semafori pobunili u redoslijedu boja toliku je nervozu stvarala žurba među ljudima.

I dok se situacija naizgled smirivala, odjednom je baka počela vikati na djeda i tući ga svojom torbom na cvjetiće jer je umjesto glatkih kupio breskve s dlačicama.

Od svega toga naglo me zaboljela glava.

Jedni ne znaju računati pa ih proglase kradljivcima i lopovima, drugi se svađaju radi ćelavih i dlakavih breskvi, treći se tuku i gađaju lukom i drugim raspoloživim voćem i povrćem, auti uokolo „šišaju“ poput munje, nitko nikog ne „zarezuje“, a zrak postaje sve teži i teži.

Osjećam mučninu u želucu što od cijele ove gungule, što od loše skuhane kave iz lokalnog kafića jer ju je konobarica, zauzeta čupanjem obrva skuhala na brzinu kao da je pritom još šišala živicu i kosila travu.

I još sam je morala popiti napola gorku!

Sve me to malo ošamutilo pa sam se osjećala kao da se nalazim u bubnju perilice za rublje.

Tržnica je, kao i svakog jutra bila ogromna, živa, bučna, neobično aktivna centrifuga.

I sve je to još nekako moglo proći, uklopivši se u pojam ovog takozvanog „modernog“ načina života da me kao šlag na tortu iza prvog ugla nije dočekala baka „čistih“ ruku s još „čistijim“ sirom. Zadnje što sam vidjela jesu njegove mrvice svuda po meni i baku kako se zadovoljno smješka i puše nos u neku prapovijesnu maramicu.

Tad mi se smrklo pred očima i pala sam u provaliju.

Probudila sam se u bolnici u kojoj je, ako tako mogu reći, vladala jednaka zbrka kao na tržnici.

Bezvremensko stanje Ivona Lerga, Gimnazija Jurja Baraković

To je fascinirajuće, sinuo mi je naslov iz „24 sata“ koji je glasio: „Današnje su bolnice poput tržnica“.

Medicinska sestra, kratke masne kose i pomalo zrikavih očiju stajala je u dnu moga kreveta i vrtjela je kateter u ruci. U hodniku se čula neka vika. Pacijent iz sobe broj dva vikao je na sina jer ovaj punih pet dana nije dospio obići oca. „Nema se vrimena tata, ne razumiš ti kakav je danas tempo, ni vode se ne mogu stić napit!“ uzrujano mu je odgovarao sin, a onda su oboje zašutjeli jer je doktorica izašla na hodnik i počela proizvoditi iritantne zvukove «paljenja i gašenja» kemijske olovke što ju je držala u ruci.

U sestrinskoj sobi čulo se nekakvo lupanje. Buku je proizvodila sestra koja je zagubila bocu za transfuziju i bila je smetena jer se nije mogla sjetiti gdje je ostavila teglicu dragocjene tekućine: na nekom pultu u sestrinskoj sobi ili u hladnjaku. Neprekidno se ispričavala i ponavljala kako je sva sluđena od ovoga vremena, obaveza i žurbe. „Živim u stresu, pa ne znam više ni što radim!“ rekla je.

U bolnici je bila skoro veća strka nego na onoj tržnici koja mi je sad počela nedostajati.

Jedina stvar sporoga ritma bila je infuzija koja je odmjereno tekla brzinom od 60 kapi u minuti.

Doktor me pregledao i rekao da je to kod mene samo blaga sunčanica i da mi je zbog toga malo skočio tlak, no uskoro ću kući.

Pa da, nije ni čudo što mi ne valja tlak. To je od one kave. Ne bih se iznenadila da sam usput s kavom popila i neku obrvu ili koju vlas konobaričine kose.

Kapi infuzije su me smirivale.

Kapale su poput pješčanog sata koji neprimjetno sipi i tiho nosi vrijeme.

U toj sam infuziji gotovo mogla dotaknuti vrijeme, pričati s njim, upitati ga zašto toliko juri i izluđuje ljude širom planeta. Gdje toliko hita, zašto nas dovodi u situacije da se navečer ne sjećamo što smo ujutro doručkovali, mislili, uradili ili započeli…

Eto, dragi moji, čovjek jednostavno mora doći na takvo mjesto kao što je bolnica i gledati kako nečujno kaplje infuzija da bi se smirio.

Samo, preplašila sam se da me netko ne vidi gdje uljudno razgovaram s infuzijom i njezinim stalkom pa da mi likari smjesta prepišu jednosmjernu kartu za ludnicu.

Sklopila sam oči i poželjela da vrijeme jednostavno stane.

Sve se zaledilo.

Obezglavljene kokoši više se nisu gibale, baka sa sirom stala je u trku, konobarica je sjedila zaleđena na podu tražeći pincetu, doktori i sestre ostali su zamrznuti na hodniku i vladala je potpuna tišina.

Konačno sam odahnula. Od tolike tišine mozak se umirio i sve je odjednom bilo harmonično. Trgla sam se, do mene su smještali jednu gospođu zamotanu u gips, doimala se poput mumije.

Oko nje četvero djece koja su žurila na posao i doslovno trčala po odjelu rušeći sve oko sebe. Da, shvatila sam. Ono stanje zaleđenog mira od malo prije bilo je predobro da bi bilo istinito, bilo je samo plod

moje mašte ili snova.

Iz d

ana

u da

n

Ant

onia

Meš

trov

ić, G

imna

zija

Jurj

a Ba

rako

vića

S otpusnim pismom u rukama, kola hitne pomoći odvezla su me kući i pritom me pošteno protresla te sam izašla van kao da sam izletjela iz centrifuge.

U kući kaos. Djed, kao u nekoj nadrealističkoj slici, visi s plafona, ugrađuje neke cijevi, majka kuha kavu za jedanaest ljudi koji pomažu na radovima u kući. Tati kuha odmah dvije, jer u njega je jedno kao ni jedno. Brat trči od sobe do kupaonice i nestrpljivo čeka da veš mašina opere rublje kako bi mogao uzeti narukvicu svoje djevojke koja mu je ostala u džepu od hlača koje se vrte u toj centrifugi kao na vrtuljku.

Dolazim iz bolnice, s infuzije, pogođena sunčanicom, a u kući nitko nema vremena da me pita

kako sam i zašto sam ovaj put bljeđa nego inače, skoro providna. Opet to prokleto vrijeme, dijeli me i od vlastite obitelji. Ljubomorna sam. E, pa bilo bi dosta. Osjećam se kao stranac u kući, u državi, zemlji, kontinentu, svemiru. Kao stranac u vlastitoj koži. Baka trči na bus da stigne kod frizerke na zakazani mini-val i usput me opali torbom punom

porculanskih zdjelica u koljeno da sam prebrojala sve zvijezde na nebu. „ Nema veze, sve je to dobro bako, nema se vremena“ kažem joj. „Tako je zlato, vremena ni za lijek“, uzvraća ona i smješka se. Uh čovječe, rekla mi je zlato. Prva ohrabrujuća riječ danas. Krasno. Majka mi u prolazu, gotovo nemarno, dobacuje da nije stigla otići na roditeljski sastanak kako bi

konačno u trećem srednje koji polazim upoznala razrednicu koja već ozbiljno sumnja u postojanje mojih skrbnika.

Eto i tu mi se isprječava Vrijeme. Istjerat će me iz tijela i počet će živjeti moj život.

Možda ga onda netko uhvati. Da. Prat će zube mojom četkicom, ulazit će na moj facebook profil, pisat će moje pjesme, ljubit će mog dečka na moje rođene oči, na kraju će mi djeca ličiti na Vrijeme, leći će u moju grobnicu.

Znam, to mu je cilj, preuzima moju ulogu.

Izlazim iz igre.

The game is over now!

Odustajem i prepuštam se činjenici da Vrijeme ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Sum

rak

u je

sen

M

arija

Per

ić, G

imna

zija

Jurj

a Ba

rako

vića

Ivona Bratović, Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar

Naša prošlost čini našu sadašnjost. Ono što je bilo jučer već danas je prošlost i

ne može se vratiti.

Dan se već bližio kraju. Prošetala sam do livade na kojoj sam kao mala provodila lijepe dane. Sve lijepe slike vežu me za moje djetinjstvo i tu prekrasnu livadu gdje

smo se Lana i ja igrale i trčale do iznemoglosti. Otkad Lane više nema ja sam stala, nikada nisam odlazila na tu livadu. Na trenutak sam osjetila da mi netko pokušava nešto reći ali nisam nikoga vidjela. Pogledaj u daljinu i vidjet ćeš svjetlo, vidjet ćeš život. Ma kakav život i svjetlo, ne bez moje prijateljice, odvratila sam. Zašto si stala, zašto ne kreneš, ona bi tako htjela da te vidi sretnu i ispunjenu. Bilo me tako sram, što to ja radim, što ako mi ona cijelo vrijeme pokušava reći da se trgnem, da ovim neću ništa postići. Od kad nje nema u mom srcu je sama tuga, ali i ljutnja jer me ostavila. Od kad nje nema ja sam sama. Tada sam shvatila da nisam živjela, samo sam gledala kako vrijeme prolazi. Tako sam ga htjela vratiti unatrag. Polako, govorio mi je neki glas kojeg nikako nisam mogla vidjeti. Tvoja prva lekcija je da shvatiš kako smo u životu svi prolazni putnici. Život nas vozi po zahtjevnim terenima, a o nama kao putnicima ovisi hoćemo li se osjećati ugodno i sigurno ili ćemo nakon što ugledamo strmu padinu i ponor se uplašiti i odmah odustati. Da bi vožnja kroz život bila što bolja moramo smisliti dobar put, a prijevozno sredstvo do sretnijeg života su naši ciljevi. Postavljeni ciljevi nas tjeraju i guraju da ih ostvarujemo. Svaku riječ sam tako upijala i željela nešto poduzeti zbog Lane. U tom trenutku sam imala pregršt energije koja je htjela da moj život krene boljim putem, moje srce je bilo puno molitve i želje da krenem naprijed. Kao da sam otkrila životnu filozofiju koja će pomoći mnogim životima da krenu naprijed. Molila sam tog „nevidljivog sugovornika“ da mi pomogne i digne me iz tame i pokuša mi pomoći da krenem naprijed. U jednom sam trenutku bila presretna, a u jednom puna strahova i nesigurnosti. U životu uvijek postoje razdoblja kad nismo sigurni što i kamo želimo ići. Ponekad imamo jasnu sliku što želimo, ali ne znamo kako ćemo te želje ostvariti. Često smo zarobljeni svojim strahovima i ograničenjima koja kao ja si sami postavljamo i zbog toga ne pristajemo na izazove. Samo nemoj odustati na prvoj zapreci, nešto mi je govorilo. Trebali bi se zapitati koliko će trajati naše vrijeme putovanja i zašto bi se toliko trudili kad će sve nestati. Naš je život zapravo jedan val koji putuje po moru, zatim udari u obalu i više ga nema. Shvatila sam da koliko god bilo teško, ne smijemo odustati. Trebamo ići dalje, ne dopustiti da nas obavije crni oblak tame. Moramo skupiti dovoljno hrabrosti i ne dopustiti da nas strah od poraza zaustavi na našem putovanju kroz život. Život je najvrjednije što imamo, imamo hrpu razloga da živimo i težimo najvišim ciljevima. A pustolovina oko traženja razloga može biti jako zanimljiva, pomoći nam da prebolimo očaj oko gubitka. Razlog za životom možemo pronaći na svakom našem koraku.

Žuto

se

nosi

A

dita

Brč

ić, G

imna

zija

Jurj

a Ba

rako

vića

Anamarija Šimunić, Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna

VRIJEME

Danas u moderno vrijeme za ljude je višak slobodnog vremena luksuz kojeg si mnogi ne mogu priuštiti. Nažalost to primjećujem kod ljudi koji su mi bliski i dragi. Kad sagledam sve činjenice ne začudi me što ljudi uz posao kojeg obavljaju

da bi preživjeli nemaju vremena i često su puta bezvoljni. Nemam nade da će se situacija popraviti jer su ljudi u prošlosti i u gotovo svim njenim razdobljima imali problem s nedostatkom vremena.

Ljudima nije često puta na korist bilo vrijeme kao pojava u geografiji, a primjer za takvog čovjeka sam ja. Kad je vrijeme kišovito ja sam bezvoljna i sumorna, a kad je sunčano ja sam sretna i raspoložena za svaku vrstu zabave. Kad sam tužna zaželim da vrijeme koje ću provesti u toj tuzi iskopni i ispari te da mi se vrati osmijeh na lice.

Vrijeme provedeno u tuzi prolazi sporo i nije ga se lijepo sjetiti ni u jednom razdoblju života. Često razmišljam o tome da se stalno žalim da nemam vremena za odmor i ne znam kako ću izdržati teret modernog doba kad budem radila i zatvorila se u labirint u kojem nema vremena za odmor . Puno prilika imaju ljudi da odrastu i iz djece se pretvore u odrasle i zdrave osobe.

Danas zamjećujem da ljudi ne odrastaju iz raznih razloga i troše svoje životno vrijeme na stvari koje ne donose dobro ni njima ni ljudima oko njih. Danas svi različito razmišljaju o vremenu koje je korisno za nas kao pojedinca i društvo u kojem djelujemo kao komadić iz cjeline. Točnije, svi različito misle o tome kako iskoristiti vrijeme. Neki su mišljenja da vrijeme treba provesti u čitanju i učenju, drugi u tjelovježbi i zdravoj prehrani, a i treći imaju druga mišljenja koja su sasvim dobra.

Moje mišljenje je da životno vrijeme nije dugo i treba ga provesti sa ljudima koje volimo i cijenimo te u njihovoj uzajamnoj ljubavi koja nam daje potporu.

Naravno da u životu nikad nije dobro zanemariti učenje čiji je osnovni cilj da steknemo radnu naviku i da nam pomogne pri snalaženju u životnim situacijama. Tjelovježba je važna jer krati put do bolesti i klonulosti duhom.

Nikad se ne zapitamo da li je nama vrijeme u životu ultimatum ili zabava. Sama ne mogu dati objektivan odgovor na to pitanje iz tog razloga što je pitanje metaforičko i dvoslojno.

Kad moram naučiti gradivo za određeno vrijeme to je vrijeme koje je ultimativno i loše vrijeme, ali ima i vremena koje provodim u dobrom društvu i u čitanju zanimljivih knjiga pa ga s pravom mogu nazvati zabavnim.

Nikad neću sa potpunom sigurnošću moći odvojiti vrijeme koje mi je najdraže ili dan u tjednu koji mi je najbolji ili najsretniji. Mislim da sami možemo utjecati na raspored svog vremena te na taj način možemo rasporediti vrijeme u životu. Na meteorološko vrijeme ne možemo utjecati, ali moramo mu se dobro prilagoditi.

Možemo pokušati uljepšati djeliće života sebi i drugima. Vrijeme je prolazno, a s prolaznošću se vide posljedice na čovjeku i njegovoj okolini koju čini priroda. Vrijeme bih definirala kao nešto što nas prati i s čim moramo živjeti uz osmijeh na licu. Volim kad ljudi razmišljaju kao ja i uživaju u životu i svemu što on nudi. Mojim prijateljima uvijek objasnim da i oni uživaju u lijepim trenucima kao što su druženja s obitelji i prijateljima jer će nam to dobro provedeno vrijeme dati snagu da živimo i

Vrijeme je za polazak Martina Vitlov, Gimnazija Jurja Barakovića

opraštamo. Ako nam život bude tako prolazio moći ćemo živjeti uz osmijeh i biti u potpunosti zadovoljni. U životu je presudan dobar odnos s obitelji i prijateljima, a druženje s njima je korisno vrijeme koje čovjeku daje sigurnost jer je emocionalno biće.

Danas neki teoretičari i kritičari pokušavaju dokazati da se vrijeme ne može točno definirati, ali znaju da je prolazno i može se kreirati.

Mišljenja sam da je vrijeme prolazno samo onoliko koliko mu mi to dopustimo. Vrijeme prolazi onoliko brzo koliko mi dinamično živimo i koliko posla obavimo. Volim glazbu i zanimljiva su mi sva njena razdoblja kao što su srednji vijek, renesansa, barok i druga. Svako od tih razdoblja ima svoje vrijeme i prolaznost koja se mijenja i donosi nove stilove.

Meni se čini kao da je život dug i da ja ne osjećam njegovu prolaznost, ali je mogu vidjeti po drugima. Mogu osjetiti prolaznost kad pogledam majku, oca, braću i sestre. Prolaznost koja tvori vrijeme osjetim i na karakteru svojih bližnjih. Kad bi se ljudi zapitali čime mjerimo vrijeme došli bi do zanimljivih odgovora i pitanja. Rekla bih da se vrijeme mjeri satom, ali točniji odgovor bio bi da se vrijeme mjeri dobrotom i koliko je činimo.

Kad pričamo o vremenu sjetim se rođaka Antonia koji uvijek govori: „Daj mi još samo deset minuta i ja nikad nemam vremena.“ Te rečenice govori većina ljudi jer smo se mi ljudi zatvorili u jednu cjelinu koja je surova. Kad trebamo dati nekome vrijeme jer mu je potrebno kako bi on mogao živjeti zadovoljan i sretan, to ne radimo i često puta odbijamo. To pokazuje kako mi vremenom manipuliramo i da ga možemo bolje koristiti i pomoći bez srama onima kojima to treba.

Moda je umjetnost koja se vraća uvijek u isti stil i traje u vremenu. Traje i pritom povezuje ljude koji se njome bave i povezuje staro i novo vrijeme jer se uvijek vraća.

Kad sam bila u Rimu prošle godine nisam mogla vjerovati da me rodica zamolila da joj pomognem u poslu. Pristala sam misleći da će mi to biti dodatna zabava. Ona mi nije mogla objasniti ozbiljnost koju je nametalo vrijeme. Morale smo u dva dana smisliti za novine u kojima ona radi odličnu reklamu. Novine su imale reklamu koja je bila prekratka pa su odlučile mojoj rodici ponuditi taj posao uz dobar honorar. Ona nije imala izbora jer nije mogla ostaviti dojam nepouzdane i lijene osobe. Radile smo čitav dan i nismo uspjele. Sutra smo radile tri sata i ispunile sve potrebne formulare. Ja sam pisala riječi koje su bile iste na svim primjercima formulara, a ona je sastavila rečenice na talijanskom kojeg ja ne znam najbolje. Na kraju smo uspjele, ali je rekla da joj neki put nije drago da obavlja posao izvršnog direktora jer nikad nema vremena za sebe i svoje bližnje.

Zaključila sam da ne bi bilo dobro da nema vremena jer vjerojatno ljudi ne bi imali obaveze, a svi znamo da tada nastaje lijenost koja je veliko zlo. Učenici ne bi imali obavezu i nikad ne bi završili školu, mornari ne bi dolazili na vrijeme, autobusi i prijatelji bi kasnili, a to bi bilo loše i svijet ne bi mogao funkcionirati. Vrijeme poštujem, a mrzim kašnjenje te sve svoje prijatelje naučim da ne kasne i da paze na vrijeme.

Zrca

lna

sim

etri

ja

Mar

tina

Vit

lov,

Gim

nazi

ja Ju

rja

Bara

kovi

ća

Damira Piližota, Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna

Još se sjećam dana kad je ušetala sa sanjivih očiju na tijelu odrasle žene. Svaka sitnica još uvijek živi u mom umu, od mirisa ruža i duhana kojeg je kao trag ostavljala za sobom, do osjećaja

nijemosti kojeg je budila u meni. Kad ste mlad, uspješan odvjetnik žene vas ne odbijaju, bar tad mene nisu. Pod svaku cijenu morao sam je imati. Sjela je za stol u kutu i nježno prekrižila noge ne vidjevši me. Izgubio sam sebe dok je tamnocrvena haljina prelazila preko bijelih bedara, penjala do crne duge kose i stapala s istim crvenim ružem na punim usnama. Nisam znao kako da joj priđem, samo sam zadivljeno gledao dok je ona pušila te crtala po bilježnici u bijeloj zalogajnici, povlačeći i mene kao sivi dim. Mora da su prošli sati, a ona me nije pogledala, kao da ne postojim, tajanstvene oči me nijednom nisu okrznule, gorio sam i rađao se iz pepela svake sekunde želeći ju. Cigare su me spasile jer ona je ostala bez njih. Prišao sam kao u snu, tiše nego inače izustio: „Zamijetio sam da nemate više cigara. Hoćete?“ Nije podizala glavu, odgovorila mi je snažnim, ali mekim glasom: „Sjedi, želiš to.“ Sjeo sam, začuđen i zbunjen. Uzela je cigaru te me napokon probila žuto-zelenim očima, znatiželjnim i snažnim, ali još uvijek sanjivim. Poželio sam je voljeti i spustiti. „Dobre cigare?“ Pušio sam najskuplje da dokažem svoju moć. „To je važno?“ Pogleda u mene kao da me osuđuje. „Ja pušim najjeftinije. Oboje smo pušaći, pluća su nam ista.“ „Da…Imaš pravo.“ Zasramio sam se, malo pocrvenio, jer novcem sam pokušavao pobiti to nestvarno biće kraj sebe. „Što crtaš?“ Okrenula je elegantno bilježnicu prema meni. Povukla dim ne tražeći moju potporu, moju reakciju, nije marila. Nisam ostao zadivljen ljepotom, jer rad je u meni budio strah. Upitah ju: „Što je to?!“ „Sve za što živiš.“ Nisam shvaćao kako ja živim za čudovište koje trga sretne ljude,za komade tijela, agoniju i očaj…Mora da je zamijetila moju zbunjenost pa s iskricom u očima izusti: „Vidiš to čudovište je laž, novac, moć, vrijeme, mržnja, grijeh…“ „Aha, da vidim. Samo kako vrijeme? Ciljaš na ljudsku rastrganost, potrebu za prihvaćanjem i uspjehom. Gdje tu uklapaš vrijeme? Ma što je loše s uspjehom?“ Pravio sam se pametan. Tad sam vjerovao da jesam, ipak imao sam sve, vjerovao sam da imam sve. „Loše? Vrijeme vam donosi uspjeh, uspjeh moć. Dajete dušu satima, minutama. Dali ste suncu brojke da se ne izgubite, a već ste bili izgubljeni. Vidiš razliku između mene i tebe? Ja imam dan i noć. Ti imaš: 8 sati; posao, 14 sati; ručak, 16 sati; piće, 18 sati; spoj… Kad izađeš ne osjetiš vjetar, ne vidiš sunce, ne shvaćaš kišu…ne živiš. Samo trčiš i bježiš u svojim satima tražeći potporu jačih, spuštaš slabije, uporno hraniš sebe i svoj ponos lažima, potrošnim vjerama, materijalnim bogatstvima, izlizanim riječima… Živiš za svoje sate bez da dodiruješ njihovu dubinu tek plivaš površinom tužne i usamljene bare. Prepirali smo se bez imalo bijesa satima, prvi put sam tada živio vrijeme o kojem mi je pričala, njeno vrijeme, bez daha i potreba, volio sam ju. Naposljetku ona naglo ustane. „Gdje ideš?!“ „Postajem umorna, želim sanjati.“ „Da, kasno je. Gdje si odsjela?“ „U motelu preko puta“, odgovori sklopljenih očiju, dok je uvijala savršenstvo svog tijela kao mačka koja je dan provela spavajući na suncu. „U toj rupi?! Dopusti da ti platim hotel gdje ćeš imati sve što poželiš!“ Sa zavodničkim osmijehom ponudim joj opet novac. „Ti stvarno ne vidiš? Otvorit ću ti oči. Budi sutra ovdje kad sunce bude na vrhu neba.“ „U podne? Ali…“ Nehajno i pomalo zlo se osmjehnula i otišla bez kraja moje rečenice. Nestvarna i savršena nestala je. Ostao sam sjediti, razmišljao o njoj, njenoj ljepoti, njenim riječima. Jeli razmišljala o meni? Sutra je stiglo, u 12 sati bio sam na istom mjestu za istim stolom, naručio sam dvije kave i čekao, čekao, čekao…Ludio sam, ali sat na zidu tiho mi je govorio da kasni 5 minuta. Minute su prolazile, minute duge kao sati, sati koji su parali dušu na koju sam odavno zaboravio. Točno u 12 i 10 otvorila je vrata zalogajnice, u istoj crvenoj haljini, s istim očima, s istim usnama samo ovaj put s

Vri

jem

e pr

irod

e

Ana

Šte

fulić

, Gim

nazi

ja Ju

rja

Bara

kovi

ća

vjetrom u tamnoj kosi dovikne mi: „Hajde dođi. Zakasnit ćemo na bus!“ Brzo sam izašao na ulicu da budem kraj nje koja je uspijevala osvijetliti sivilo božanstvenom pojavom. U ruci je imala veliku futrolu s nekim instrumentom, nisam pitao, razmišljajući koliko još divna može biti dok ne dođu mane. „Gdje idemo?“ „Nije važno, vidjet ćeš kad dođemo.“ „Došao sam autom!“ Povukao sam je, začuđeno me pogledala i nijemo ušla. „Znaš, hvala ti.“ „Zašto?“ „Ne vidiš sebe kao niže biće, shvaćaš da smo oboje ljudi i da smo u suštini isti. Hvala ti.“ Nisam znao što da joj kažem samo sam ju lagano zagrlio i krenuo. U autu nismo puno pričali, patila je, zagrebao sam po starim ranama. Tuga me preplavila, šutio sam kao i ona. Riječima „Sad lijevo. Desno...“ dovela me do šume izvan grada. Čim smo izašli postala je ljepša nego ikad, sretna i ispunjena odvukla me šumskim putom do krasne livade. Potok, šumsko cvijeće, ptice, mirisi, zvukovi… i ona; raj na zemlji, na nebu. Sjela je na travu izvadila iz futrole violončelo, s osmjehom me pogledala i pozvala sebi. Došao sam, pitajući se da li je ovo sve san, sjeo kraj nje, a ona me lagano gurnula u vlažnu meku travu, naslonila svoju glavu na moja prsa te nježno rekla: „Sad zatvori oči i gledaj svijet oko sebe, voli ga.“ Zatvorio sam ih, prvi puta živio, osjećao, vidio, uistinu postojao. Ne znam koliko dugo smo ležali na travi kad se digla, a ja sam bez zvuka ostao je zvati nazad sebi. Odjednom glazba! Spajala se uz zvukove prirode sa svojim tužnim, teškim, divnim tonovima slomila je štitove na mom srcu, duge stare suze potekle su mojim očima. Otvorio sam ih te mutno ugledao palog anđela kako dodiruje žice, ostavlja svoju bol na svijetu. Noć je pala, a ona je vratila svoj instrument u futrolu, zagrlila me i poljubila. Nisam vjerovao da su njene usne na mojima, da je imam. Opet smo ležali na travi, ovaj put otvorenih očiju živjeli. Tu negdje kad je noć postala još tamnija pojavio se moj ponos i pogledao na sat. Ona je spavala, a ja sam morao ići, uzeo sam je u ruke ne budeći ju ostavio na zadnjem sjedalu. Vratio sam se po violončelo i našao je kraj auta obasjanu mjesečinom. „Gdje idemo?“ „U moj stan. Sutra u 8 imam važan sastanak, puno je novca u pitanju, još moram proučiti neke knjige.“ Okrenula je svoje bijelo lice i tiho ušla u auto. Pred stanom mi je tužno rekla: „Otvorio si oči, srce i sad opet sve bacio. Pitam se kao ti je uspjelo. Nadam se u drugom životu da ćemo zajedno živjeti u vremenu, da nećeš opet zatvoriti oči.“ Otišla je. Svaki dan sjedio sam u zalogajnici čekajući ju, plakao u sobi, molio, odlazio na livadu, vrištao. Mrzio sam je i volio. Ona me naučila da je vrijeme relativno, da sam živio i živim za laži. Sad kad sam sjedim, star, u velikoj praznoj kući, na hrpi novca, okrunjen prazninom, shvaćam koliko mi je željela pomoći, znala je. Poznanici su mi pričali o ženi, starici u crvenoj haljini, svira bol na ulicama nepoznatog grada, ne gleda ljude u oči. Ne znaju. U osamdeset godina jednom sam vidio noć i dan, kratko disao. Ne znaju da u hrpi novca čekam smrt i drugi život da napokon živim uz nju u vremenu kojeg sam odbacio.

Lady

Sun

shin

e

Nin

a Št

ulić

, Gim

nazi

ja Ju

rja

Bara

kovi

ća

Stipe Lukin, Gimnazija Franje Petrića

Stablo

Jutro je, tišina budi sunce, more se smije. Na obali ribari spremno već kreću na pučinu, prati ih samo pokoji galeb u nadi da su se noćas mreže popunile kako bi i oni okusili radost što je dijele zadovoljni ribari. To započinje još jedan vedar dan u

mjestu Bitnom. Ali u Bitnom su navikli već ljudi na vedre dane pa je za sve to još samo jedan novi dan, no to je tema za jednu drugu priču. Mi smo u Bitno navratili zbog jednog sasvim običnog stabla. Nije to bilo koje stablo. To je stablo kao i svako drugo. Nalazi se u blizini groblja pa bi mogli reći da ima simboliku, ali stablo je kao i svako drugo pa znači sva stabla imaju simboliku, a znamo da nemaju. To stablo je posebno, kao svako drugo. Još otkad su ga posadili u proljeće je cvalo, na ljeto se zelenilo, u jesen se skidalo, na zimu smrzavalo. Mnogi iz sela penjali su se na to stablo zaneseni dječačkom opijenošću, znate na što mislim. Mnogih od tih više nema, leže na groblju. I svi su oni zadnji put prolazili kraj stabla (nalazi se kraj groblja) i tko zna što je stablo mislilo. Možda se smijalo, možda je plakalo, možda je sanjalo kako je drugim stablima, a možda ga nije bilo briga. Mogli bi stablu dati ime, ali imena traju koliko i oni što ga daju, a ništa nije vječno. Sad kad smo upoznali stablo upoznajmo jednu dogodovštinu iz njegovog života. Ili njezinog tko zna, stablo mudro šuti. Bilo je proljeće i u Bitnom su svi voljeli to doba godine, pogotovo djeca. Jedan dječak iz gomile, po mnogima najbolji penjač na stabla u Bitnom, a ujedno i izazivač nevolja htio je osvojiti vrh koji je još bio neosvojen, vrh našeg stabla. Ne sjećam mu se više imena, ali nije to toliko važno jer imena traju koliko i oni koji ga nose. Dan je bio vedar, kao i svaki drugi u Bitnom i dječak je osjetio kako je to baš njegov dan. Pokušao je on i prije popeti se na stablo ali nije uspio. Neke su stvari nedostižne u životu. Toga dana dječaci su se igrali na obali i pričali o stablu, a mogli su pričati o bilo čemu drugom, nogometu, ribama, jučerašnjem danu u školi, curama, ali nisu. Stalno su pričali o stablu i možda su ih baš zato djevojčice doživljavale kao neozbiljne i često im se smijale dok su se bavile ozbiljnim stvarima, stvarima za odrasle jer svi znaju da djevojčice sazrijevaju brže od dječaka, ali takve su djevojčice. Pa ipak to nije sprečavalo dječake da odu do stabla i raspravljajući o svojoj snazi, hrabrosti i spretnosti nukaju onog drugog da se pokuša popeti na njega. Takvi su dječaci, a hrabrost je ništa doli vješto izbjegavanje kukavičluka. Bez obzira na svakojaka upozorenja svojih majki, a majke znaju najbolje, o opasnosti i visini stabla pa i pokojim batinama kad bi se vratili s modricama nisu htjeli ostaviti taj vrh neosvojenim. Zabranjeno voće najslađe je voće i nema ničeg ljepšeg doli otkriti tuđi vrt. Tog lijepog i vedrog dana (vjetar je bio blag) istupio je dječak, kojem sam zaboravio ime i rekao: -Idem do vrha stabla!-. I tako je počelo. Prvo je stavio jednu nogu na stablo pa drugu, pa jednu ruku pa drugu, polako i sigurno penjao se jednu po jednu granu vješto izbjegavajući oštre grančice koje su mu kao za opomenu htjele izgrebati lice. Većina ožiljaka zaraste, ali neki ostaju trajno kao podsjetnik na nas same i naše gluposti. S tla je mogao čuti bodrenje i povike svojih prijatelja, ipak mnogi od njih nisu željeli da osvoji vrh stabla, ali čuvali su to za sebe. Takvi su dječaci. Vika i navijanje probudili su znatiželju djevojčica koje, premda su prezirale sve u vezi s tim glupim natjecanjem među dječacima došle vidjeti što se tamo događa. Ne možemo svi uvijek biti ozbiljni, ali takve su djevojčice. Naš dječak je sad napredovao polako i sigurno i već je došao na samo par grana do vrha. Nitko se još nije toliko visoko popeo i uzbuđenje koje je nastalo među djecom probudilo je i pažnju grobara na obližnjem groblju, par zečeva je provirilo iz grmlja i hitro nestalo. -Evo ga, evo ga!- Čuo se glas nekog na tlu kad je dječak uhvatio posljednju granu. Posljednje grane uvijek su najteže premda izgledaju najlakše jer treba štedjeti snagu za njih. Uspio je, popeo se na vrh. Ono što je tada vidio vjerojatno mu je ostalo u sjećanju do kraja života, najljepši pogled u cijelome Bitnom. Vidio je more, ribare na pučini, možda svog oca kako krpa mreže, vidio je crkvu, krovove kuća, vidio je groblje, prozor svoje kuće i majku na njemu kako se dovikuje sa susjedom. Najljepši pogledi su i najopasniji jer ljepota nas zanese. No naše stablo je bilo ranjeno vremenom, ostarjelo i nije moglo podnijeti dječakov teret. Muk. U trenu iz divljačkog zanosa do grobne tišine dok su djeca promatrala kako se dječakovo tijelo

Sim

etri

ja u

pla

vom

D

omag

oj P

ediš

ić, G

imna

zija

Jurj

a Ba

rako

vića

lomi među granama i smrskane glave pada na tlo. Samo maloprije je bio na vrhu, a sad nepomično leži tu pred njima, prepun ožiljaka. Netko je počeo plakati, ali takva su djeca. Čula su se crkvena zvona, podne je. Kad je stigao grobar do stabla bilo je kasno sva su se djeca već razbježala, osim jednog. Taj je spavao na tlu, vjerojatno sanjao o stablu i vrhu i trenu kad je za sve postao heroj, kad je vidio što još nitko nije… Jutro je, čuju se crkvena zvona, procesija. Cijelo selo prati malog heroja do groblja, kroz žamor čuju se samo pokoja suza i riječi tuge kako to običava za procesija. Neutješni su mu otac i majka, ali takvi su roditelji. I dječak je kao mnogi prije njega, a i oni koji će doći prošao posljednji put kraj stabla. I stablo je šutjelo. Možda je plakalo, možda se smijalo, možda je sanjalo kako je drugim stablima, možda ga nije bilo briga. Ali takvo je stablo. Misa je završila i svi su otišli kućama, bilo je još mnogo posla, mnogo mreža za pokrpati, brodova za vezati, večera za skuhati, priča za ispričati. I mnogo je jutra još svanulo, ali takva su jutra. Stablo je i dalje u proljeće cvalo, na ljeto zelenilo, u jesen se skidalo, a na zimu smrzavalo. I mnogi su se još sjećali dječaka i njegovog velebnog trenutka, ali i ti su prošli kraj stabla. I do dana današnjeg dječak je bio jedini koji je osvojio stablo. Bio sam u Bitnom nedavno i nisam mu vidio spomenika. Išao sam na groblje da potražim dječakov grob. Kad malo bolje razmislim i znao sam mu ime, ali imena su takva. Vrijeme je očito učinilo svoje.

Ana Knežević, Gimnazija Franje Petrića

Vrijeme Bio sam još malen dječak kad je moju majku odnijelo vrijeme. Od tada prema vremenu osjećam osobito negodovanje i osjećaj straha. Zašto nešto postoji s nama, a mi u tome, ako je to nešto stvoreno da ruši i uništava, prije ili kasnije, sve

pred sobom, ostavljajući iza sebe ništa osim ugodnih uspomena i nešto običnih maštarija. Vjerojatno sam tada, duboko u sebi, odlučio vrijeme držati za neprijatelja, onog najpodlijeg što je ikada postojao i što je ikada imao veze sa mojim vlastitim postojanjem. Na početku, sjećam se, vrijeme je bilo nešto poput prijatelja. Osmijeh moje majke, mog oca i mog mlađeg brata trajali su u vremenu i bili su u punom smislu riječi sreća, lišena svake zavisti ili nekakve pokvarenosti koja odlikuje svako živo biće. I onda je jednog dana taj osmijeh nestao, nošen nepoznatim vjetrovima u daljine beskraja, a s njim je iščezla i svaka naša sreća. Iz toga sam naučio da će se svaki osmijeh jednom ugasiti, da će svaki zvuk sreće jednom utihnuti. Najgora stvar koje se može dogoditi kad se jednom odlučiš boriti protiv svog neprijatelja je ne poznavati ga, ne znati ništa o njemu. Tada ne možeš znati protiv čega organiziraš taj ustanak, je li vrijedno truda i možeš li ikako izaći kao pobjednik. Ne vidim to vrijeme, čak ni kad sklopim oči u tišini i pokušam stvoriti njegovu predodžbu. Vidim ga u rođenju i starosti, vidim ga u čekanju na vlak ili u kišnom danu koji postaje sunčan, ali nikad nisam uspio vidjeti nešto što bi barem malo sličilo na vrijeme samo. Htio sam se boriti svom onom dječačkom žestinom i strašću što sam imao u sebi, htio sam to vrijeme zgrabiti objema rukama, stisnuti čvrsto njegove dišne putove da tako možda samo nestane, napusti sve i nikada više ništa moje kradom ne odvede od mene. Htio sam to toliko jako, i iako spreman na sve nisam znao kako da pronađem osobu vremena, njegovu osobnost, njegov identitet! Pa kako sam uopće i mogao? Uništavajući njega, ja bih zasigurno uništio i sebe. Jer ja jesam u njemu, u njemu postojim bespomoćno i maleno, a ono vlada mnome. Kad bih ga samo mogao upoznati, možda ipak postoji mogućnost da bi pred tim moćnim licem ono najružnije i ono puno mržnje u meni ipak utihnulo. Možda ne bih, kako sam to mislio, od sebe dao ono najmanje ljudsko i osvete željno. Nego bi shrvan od tuge smogao samo spokojno izustiti pokoju riječ, kroz njih nudeći svoju istinsku i čistu bol. Da je vrijeme odvede sa sobom kao i sve drugo, da se i moja bol

U vremenu Ena Kovačević, Klasična gimnazija Ivana Pavla II.

pokaže vremenitom, da jednog dana iznenada nestane. Možda bi vrijeme, ako bih prema njemu bio ljubazan, učinilo to za mene i tada bismo bili jedan - jedan. Kako su dani odmicali, shvatio sam besmislenost moje potrage. Ja sam ipak samo jedan dječak u masi ljudi i nemam velikog značaja. Unatoč tome, ipak me prije spavanja mučio isti problem, uvijek je vrijeme za mene iznova bilo jedan prilično težak misterij. Ma kako brzo i odlučno od tih misli bježao, one su se uvijek vraćale, bile su poput vječnog druga na mojem putu, koračale su jednako brzo kao i ja. Srećom su mi društvo pravile samo u noćnim satima kad sam bio sam. Tijekom sunčana dana bio sam nevjerojatno veseo, imao sam prijatelje s kojima sam se igrao. Postojala je čak i jedna djevojčica čije su se oči katkad znale susresti s mojima i pružiti posebnu toplinu u mojim grudima. Kako li je samo predivan bio taj osjećaj, toliko snažan i lijep da sam znao smetnuti s uma da će i te trenutke odnijeti vrijeme i da će oni nestati. Znao sam uživati u trenutku i iste činiti što više lijepima i na neki način čarobnima, to uživanje u trenutku i nije tako besmisleno kao što zvuči. Možda je to bio način moje borbe protiv vremena, ustanak protiv odustajanja i protiv prihvaćanja nadolazećih događaja. Ta ista djevojčica mi je posudila list papira kad sam zaboravio svoju bilježnicu, a ja sam njoj jednom u školskom hodniku, kad je nestala sva ta uobičajena gužva, pomogao nositi njezine knjige dok se ona neprestano sramežljivo smješkala, baš onako kako samo volio. Pitao sam se koliko će vremena proći dok je zaista ne zavolim, mislio sam da ju već volim. Pitao sam se, hoće li ona jednom pomoći meni nositi svu moju bol, kao što sam ja njoj pomogao nositi knjige. Hoće li mi na taj način biti pomoć u onoj mojoj borbi protiv vremena. Uz nju možda vrijeme ne bi imalo toliku moć, uz nju bi vjerojatno vrijeme izgubilo svu veličinu i težinu te ne bi sličilo na ogromno i nemilosrdno stvorenje. Uz nju bi zasigurno vrijeme bilo ravnopravan protivnik. Ja bih ju volio onom čistom ljubavlju, a i ona bi voljela mene. Koliko će samo vremena proći dok je ne zavolim, da se mene pita, ja bih je zavolio odmah. Bila bi uz mene kad bi kiše padale, ona bi donosila žuto i toplo sunce. Tada sam shvatio da je jedino ljubav vječna i jedino ona može nadvladati vrijeme, a ako je moje malo srce čitavo ispunjeno njome, tada ga mogu nadvladati i ja. Čitav svijet, kojeg odrasli čitaju u crnoj kronici dnevnih novina, može se izliječiti samo ljubavlju. Svi smo mi mogući heroji i možemo spasiti svijet, ako mu podarimo svu svoju ljubav, a ona je beskrajna u svima nama. Vrijeme možda jest neprijatelj, ali mi smo sigurno dio onog prijateljskog, onog vječnog. Mi u sebi nosimo dio vječnosti koji nam stoji na raspolaganju za borbu protiv vremena. S tim dijelom vječnosti što nosi ime ljubav, možemo ploviti ljepotom i svime što je lijepo te na kraju dospjeti tamo gdje svako vrijeme prestaje. Tamo gdje smo bezuvjetno slobodni i oslobođeni okova vremena. Moj je pogled uvijek usmjeren prema plavom nebu, kao prema nečem toliko drukčijem od onoga što svi mi poznajemo. Ona ista djevojčica prišla mi je tiho, pogledala me svojim plavim očima i puna nestrpljenja upitala:- Idemo li? Idemo li zajedno prema našim domovima, ja i ti? Ja sam joj uzvratio isti pogled i osmjehnuvši se potvrdno odgovorio. I tada smo nestali. Tada sam je zavolio i shvativši da sam je zavolio, osjetio sam se sigurnim kao nikad prije. Imam ljubav, a ljubav je vječna, i nitko na ovom svijetu više mi ne može biti dostojan protivnik, pa čak ni vrijeme. Volio sam, vječnošću sam volio, beskrajem sam volio. Bio sam još malen dječak kad je moju majku odnijelo vrijeme, a još davno prije toga, postojao sam u trenucima kad je ljubav brisala svako vrijeme.

Gol

den

age

In

ga Ju

rin,

Kla

sičn

a gi

mna

zija

Ivan

a Pa

vla

II.

Marta Longin, Gimnazija Franje Petrića

Vrijeme je u našim rukama

Što je to vrijeme?

Nedefinirana stvarnost, neodređena konstanta, ili možda, školski, omjer puta i brzine... Možemo ga u nedogled pokušavati objasniti, možemo se zamarati

pitanjima koja nisu za nas, tražiti odgovore koji su nemogući, razbijati glavu s nastojanjem da ga definiramo, a možemo biti i kreativni pa to vrijeme jednostavno iskoristiti. Ne tratiti ga, jer ono je zapravo poklon. Vrijeme je tijek života koji nam je poklonjen da ga provedemo na način na koji to želimo. Jedino, a rekla bih i najbitnije, je vrijeme ne potratiti, ne ostaviti poklon sa strane, ne biti nezahvalan.

Što je za ljude vrijeme?

Mi smo masa koja postoji, masa koja živi i radi u vremenu na nekom prostoru. Ti prostori su različiti, uostalom kao i svi mi. Svi smo mi besplatno dobili vrijeme na korištenje, ali pod uvjetom da ga pazimo jer bi nam u protivnom moglo biti naglo oduzeto. Pod „mi“ ubrajam ljude bijele rase, i crne, i žute, i miješane. Ubrajam ljude plavih očiju, smeđih, zelenih, i visoke i niske, zdrave i one s pomanjkanjem sposobnosti. Kako se razlikujemo u mnogočemu, tako i u shvaćanju vremena. Za trudnicu je vrijeme sljedećih devet mjeseci prije novog života. Za novorođenče je vrijeme pred njime. Za bezbrižno dijete je vrijeme za igru, za televizijsku seriju, za rani odlazak u krevet. Za nas adolescente je vrijeme da odlučimo što želimo od života. Za studente je vrijeme da se potrude, da ugriju sjedalicu i sagrade temelje za uspjeh. Za majke je vrijeme kad je njihova obitelj na okupu, za očeve pak vrijeme utakmice, a za njihove klince vrijeme je da ih se pusti na miru. Za sredovječne ljude je vrijeme prisjećanja na stare uspomene i vrijeme kada pokušavaju izgledati mlađe. Za stare osobe je vrijeme samo sat koji otkucava... S druge strane, vrijeme zna napraviti i štetu. Za žrtve nesreće na Haitiu je vrijeme isteklo. Tamošnja djeca jedan sat, dan, tjedan shvaćaju kao vječnost proživljenu u strahu i bojazni bez svoje obitelji. Za one koji su vrijeme prezirno odbacili, ovisnike o drogama i alkoholu, za njih je vrijeme da se promijene. Vrijeme je za političare da odvedu svijet u bolje sutra. Prije svega, vrijeme je tu da ga se shvati ozbiljno. Ono je tu, neobjašnjivo je, ali mjerljivo. Određuje naš život i naše postupke postavljajući rokove unutar kojih mi moramo djelovati. Svijet se bazira na određivanju vremena. Bitno je prilagođavati se situacijama, biti virtuozan i uskladiti se s vremenom. Vodite brigu da ne kasnite za životom. Ljudi koji kasne nisu pouzdani, vrijeme ih prestiže i gazi, a ako su žrtve vremena, mogli bi postati i žrtve života. Vrijeme se ne može vratiti, zato je potrebno razmišljati unaprijed i zaustaviti radnje koje bi nam mogle izazvati teške posljedice.

Što je za mene vrijeme?

Beskonačni tok u kojem se očituje jučer, danas i sutra. Ja živim za danas, za upravo sada. Jučer je ono što je prošlo, loše se zaboravlja, dobro se pamti, jučer u sebi nosi iskustvo za sutra. Sutra je nešto što će tek biti, ne znam što mi donosi, ali svakako želim doživjeti. Što nam donosi budućnost u jednu ruku određuju naše vizije, želje i snovi. Naravno, potrebno ih je realizirati. Svi ambiciozno puno planiraju, a manje poduzimaju? Zašto? Odgovor je uvijek isti: Čekam pravo vrijeme, prave prilike i okolnosti. Ali čemu? Tako se možete samo načekati. Vrijeme je iluzija, prilike su tu da ih mi stvorimo sami, a okolnosti se mijenjaju kad se poduzme akcija. Druga stvar je strah, ljudi se boje života i onog što on nosi za sobom. Ali vrijeme je tu i da izliječi sve rane, htjeli mi povjerovati u to ili ne. A kako? Pored svega, vrijeme uz sebe donosi i promjene kojima se prije ili kasnije moramo prepustiti.

I, što je to vrijeme?

Uhv

ati m

e

Dam

ira

Piliž

ota,

Ško

la p

rim

ijenj

enih

um

jetn

osti

i diz

ajna

Naposljetku, vrijeme je želja. Više vremena je ono što nam treba, za proživjeti, za iskoristiti, za popraviti pogreške. A problem s vremenom je taj što prije ili kasnije, ono uvijek istekne. I zato, neću ga u nedogled pokušavati objasniti, neću se zamarati pitanjima na koja ne mogu dobiti odgovor, neću razbijati glavu s nastojanjem da ga definiram, bit ću kreativna – obgrliti priliku, stvoriti okolnosti, prilagoditi se promjeni i poklonjeno mi vrijeme proživjeti na svoj način.

Marija Pavlović, Gimnazija Franje Petrića

Vrijeme

Prvo na što mi misli polete vezano za vrijeme je već, nažalost, dobro poznata izreka: „Vrijeme je novac.“ Bože… na što smo dopustili da nam ode ta lijepa, slatka, mila riječ sa svim onim što ona predstavlja. Dok o tome tako razmišljam, tražim nit s kojom ću se povezati s vremenom. Nit je protkana mojom čežnjom da

pokušam dotaknuti vrijeme mojom dušom. Dušom koja je tako bliska s njim. Ona ga poznaje, ona mu je prijateljica. Moja duša hoda s vremenom od prije postanka svijeta. Davno prije mog rođenja moja duša poznaje vrijeme. Ono je bilo tu puno, puno prije svih nas ljudi. Željela bih da mogu pisati o tom, ali spoznaja o tim davninama mi je kao velom prekrivena. Osjećam tek da nam je vrijeme prijatelj, dobar učitelj i nadasve strpljivo. Ne uspoređuje se vrijeme uzalud sa rijekom. Ali ne bilo kojom rijekom, već rijekom koja ulijeva poštovanje, izaziva divljenje i koja nema dostojna protivnika. Zapravo moja duša ne može, bez obzira na bliskost s vremenom, spoznati njegov početak i kraj. Ipak znam, dobro znam, da smo prijatelji. Opet ćemo hodati zajedno, slutim da ću opet moći slijediti vrijeme. Duboko vjerujem u to.

Tko može posumnjati u vrijeme, a tko može podcijeniti dušu? Ja svakako nisam ta. Ipak… Onog trena kad je moja duša došla u moje tijelo, nešto se dogodilo između mene i vremena. Nastala je kemijska reakcija, a s njom i nuspojave. Ispočetka je još i dobro bilo. Vrijeme me mazilo, pazilo, družilo se sa mnom… Ljubav je cvala i ja sam se osjećala sigurnom i zaštićenom. Kad se okrenem iza sebe, uvijek se nasmijem od srca, puna zadovoljstva. To je vrijeme mog djetinjstva punog ljubavi između vremena i duše. Sad, sad je vrijeme moje mladosti. Osjećam čvrstu vezu moje duše i moje mladosti. Vrijeme je moj prijatelj, moj saveznik, i ne smijem dozvoliti da sjene oko mene to pomute, da posumnjam u naše prijateljstvo… Moram ostaviti prostora za vrijeme. Ali što se to događa? Osjećam da moje tijelo često puta neće slijedi moju dušu. Osjećam da veza između mog tijela i vremena nije stabilna, nije bliska. Moram vrlo pažljivo i vrlo mudro pokušati svojom dušom stvoriti balans između vremena i tijela jer ne smijem svom tijelu uskratiti ljepotu vremena u kojem živi. Bez obzira što je na neki način moje tijelo zarobljeno trenutkom vremena u kojem živi. Moje tijelo mora proći taj put svog življenja zbog sebe, zbog onih koji su bili prije i zbog onih koji će doći poslije. Ono što žarko želim je da ne potrošim uzalud svoje dragocjeno vrijeme u svom tjelesnom obliku. Da jednog dana kad moja duša napusti moje tijelo i opet počne blisko hodati sa vremenom, da na neki način svi budemo zadovoljni, da se ne osjećam prazno kada vratim pogled unatrag da osjetim zadovoljstvo što sam znala cijeniti vrijeme. Ne želim odvratan okus poštapalice „vrijeme je novac“. Ne, ne, ne! To je zabluda. Ako bih u to vjerovala i svojim tijelom proživjela ovaj dio puta vrijeme bi bilo nemilosrdno prema meni. Samljelo bi me i to s razlogom, i to s punim pravom. Nadam se da neću svoju mladost uzalud baciti, da ću zadržati korak s vremenom, da ću ga umjeti i znati poštivati, da ću mu dati prostora, da ću ga čuti i sačuvati kao nešto vrlo, vrlo dragocjeno i neprocjenjivo. Nadam se da neću ni pod starost otupiti i izgubiti svoj osjećaj za bliskog prijatelja, vrijeme. Da ću moći razumjeti svoju starost i da ćemo i tu držati korak i prijateljstvo, da će mi vrijeme pomoći da uvežem svoj život, u svom tjelesnom obliku, u interesantnu knjigu, vrijednu, u kojoj će vrijeme biti na visokom i važnom mjestu. U kojem će vrijeme biti sve ono što ono i zaslužuje biti. Da ću to uspjeti ostaviti generacijama koje dolaze kao rad koji će netko prepoznati i cijeniti. Dovoljno bi bilo da bude netko jer dragi prijatelji vrijeme nije novac. Novac je novina u

Užitak Damira Piližota, Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna

svijetu, on je prolazan, novac je ništa! Da, da, jedno veliko ništa. Nije bio oduvijek i neće ostati zauvijek. A vrijeme dragi moji, vrijeme je nešto i kad vam ovo napišem neću uspjeti ništa reći o njemu jer taj izraz kojim bih opisala, ukrotila, zaustavila, snimila vrijeme, ne postoji. Dakle, to je samo mali, majušni dio vječnosti. Vrijeme je nešto divno, neponovljivo, nezaustavljivo, drago, toplo, na trenutke poznato… Nešto što treba duboko poštivati. U slučaju da se mislimo s tim igrati, ne daj Bože rugati, vrijeme će nam postati ljuti neprijatelj. Upozoravam vas da vrijeme još nitko nije porazio, a da ono jest mnoge. Ja se toj spoznaji radujem jer osjećam da baš zato tu imam moćnog saveznika i da će, toplo se nadam, tako ostati i ubuduće. Potrudit ću se ljubiti svaki dio mog tjelesnog života u vremenu. Potrudit ću se žarko jer najviše od svega želim da na kraju, kad se moja knjiga života na zemlji ispiše na njenom kraju da stoji zabilježena ljubav i povezanost mene i vremena koje sam provela u svom tjelesnom obliku. Znam da će moja duša tad nastaviti prijateljstvo s vremenom i da njeni zubi nikad neće biti oštri za mene. Da će moje tijelo počivati u miru i svjetlosti moje duše. Ipak tijelo je jedan trenutak, jedan tik vremena, a duša, duša je njegova vječnost. Bože što ja volim vrijeme. Pustit ću mu se s povjerenjem, s ljubavi, nek me nosi, nek me grli, nek me voli, ljulja, opija i pazi na mene.

Odoh ja… Kao što sam vam rekla sad živim svoju mladost, a mogu se osvrnuti na vrijeme svog djetinjstva. Sa sigurnošću mogu reći da je ono bilo divno, divno iskustvo. Željela bih da se jednom tako sa slašću u ustima mogu osvrnuti na vrijeme mladosti, zrelosti i starosti. Željela bih da mi vrijeme moje starosti bude ispunjeno puninom. Isto tako svom svojom dušom i tijelom tu želju bi željela prenijeti na sve ljude. Ne želim da ranimo vrijeme, ne želim da ga izgubimo, ne želim da itko ikad okusi niti kap vremenskog gnjeva. Želim da se međusobno grlimo i volimo u vremenu jer tu ima prostora za sve. Tu ne treba mita, korupcije, novca… Tu je jedina ulaznica ljubav. Kad se to dogodi vrijeme će stati, počinuti i zavladat će spokoj. Nemojte misliti da i vremenu nije dosadilo trčati, trčati. I ono vapi za svojim mirom. Iako ja vjerujem da i vrijeme ima više dimenzija kao i mi dakle duboko u svojoj duši, kao kroz maglu, nosim spoznaju da postoje dimenzije gdje se vrijeme drugačije ponaša. Dok u jednoj dimenziji juri da ga niti naša misao ne može uhvatiti, već u drugoj ide lakše. U jednoj dimenziji se tek pomiče, a u drugoj čak stoji. Osobno mislim da je najljepše kad se može držati korak s vremenom. Tada uistinu možemo uživati. Svi imamo, odnosno svi smo u svom tjelesnom obliku makar jedan mali dio života bili blagoslovljeni tim vremenom, ali nažalost mnogi ne prepoznaju taj trenutak i on zauvijek ode. Kad se već daleko udaljimo pa se okrenemo, svi smo u stanju prepoznati to vrijeme. Tad nam ostaju dvije mogućnosti, da plačemo ili da se uputimo u vrijeme ispred nas, da ga zgrabimo i ne puštamo. Budimo hrabri i štogod bilo ne gubimo svoje vrijeme. Nitko nije rekao da će biti lako, ali ne mora biti ni teško, a nagrada je neprocjenjiva. Nema ništa ljepše nego proživjeti svoje vrijeme…

Vremeplov Matea Stojić, Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna

Donato Predovan, Gimnazija Franje Petrića

„Ne možeš promijeniti prošlost, ali možeš upropastiti sadašnjost brinući se za budućnost.” Što je autor htio reći? Prošlost bi trebalo shvaćati kao knjigu vlastite mudrosti, u koju ćemo zavirivati kad nas učinjena djela počnu sputavati u proživljavanju sadašnjosti. Često se opterećujemo pogreškama koje smo nekad učinili umjesto da nam one budu smjernice kako ne bi ponovili iste. U ljudskoj psihi, koja je

nama laicima nadasve kompleksna i iznimno teško objašnjiva, nije zanemariv apsurd da nam pogreške služe kao škola u sadašnjosti, a da pritom zanemarujemo sve one dobre stvari kojih se sjećamo samo s melankolijom.

Autor je htio ukazati na to kako smo preopterećeni tokom budućnosti, što nas dovodi do zapostavljanja sadašnjosti. U današnjem kapitalističkom društvu ideali su iskrivljeni, i ma koliko god mi toga bili svjesni većina kreće krivim putem, pritom gubeći vrijeme. A zašto gubimo vrijeme pridržavajući se nametnutih društvenih normi? Danas se od nas očekuje da se obrazujemo u što višem stupnju te da se zaposlimo i osnujemo obitelj, a onda „otegnemo papke“. Monotonija!!! Ljudi rade ono što ne vole jer društvo (pa tako i ekonomska situacija u državi) diktira da je to jedini način da živimo koliko-toliko normalno.

Sadašnjost bi trebala biti proživljena sa što većim zanosom i što većim entuzijazmom, no to bi bilo praktički nemoguće. Većina ljudi u sadašnjosti živi budućnost. Pritom nastaje problem. Živjeti budućnost u sadašnjosti znači ne raditi ništa, tj. samo maštati i zamišljati vlastitu budućnost u, skoro pa uvijek, najljepšem svijetlu. Jer tko bi normalan o svojoj budućnosti zamišljao i maštao negativne stvari? Možda bi bilo bolje da čovjek ne može percipirati budućnost. Živjelo bi se svaki dan kao da je posljednji. Ali opet, govorim samo hipotetski. Ljudima je urođena briga za budućnosti jer odlika odgovornog i zrelog čovjeka je upravo dotična. Kako sazrijevamo ta briga za budućnosti bi trebala biti sve jača. Stoga neki ljudi žele vječno ostati djeca upravo zbog bijega od odgovornosti i života odrasle osobe. „Planovi za budućnost…Ostati dijete.“ Živjeti kao dijete znači živjeti život punim plućima. Stoga bi svi trebali biti djeca. Je li to zaključak?

Ljudi danas nemaju hrabrosti raditi ono što žele. A zašto je to tako? Jer nemaju vremena za greške. Kad bi pogriješili, njihova djeca bi ispaštala, njihova obitelj pa i oni skupa s njima. Danas briga za budućnost kao da je postala legitimna stavka u ljudskom životu. A svjesni smo da možemo umrijeti sutradan ili za deset godina. Život sam po sebi traži hrabrost pa makar nam se to tada činilo naivnim i djetinjastim, besciljnim ostvarivanjem snova. Ja bih to nazvao životom. Nedovoljno hrabrosti, nedovoljno riskiranja u životu, u budućnosti, za koju se toliko brinemo, se poslije jednostavno transformira u potpuno novu emociju - žaljenje za neostvarenim snovima. Ti neostvareni snovi progonit će nas do kraja života. Istina je da ćemo zaboravljati na njih kako život ide, ali u podsvijesti će oni živjeti do kraja. S vremenom će nas neke stvari podsjetiti na te davno izgubljene snove. E - tu nastupa depresivna emocija zvana samosažaljenje. Ali ljudi su prilagodljiva bića, pa se tako pomire da neke stvari nisu za njih i da im jednostavno nije suđeno. Pojam sudbine usko je povezan s pojmom vremena. “Sve u svoje vrijeme.” znali su mi govoriti stariji ljudi. A kad je točno to vrijeme? E to mi nikad nitko od njih nije rekao. Čovjeku je očito urođen taj osjećaj i percepcija o vremenu te zato znamo kad dođe to vrijeme. Rješenje bi bilo da u korijenu promijenimo naše iskrivljene ideale za kojima toliko težimo te da prestanemo olako shvaćati život. Najlakše je zauvijek ostati dijete, to svatko može. Treba ustati i zauzeti se za probleme koje život s vremenom donosi te ih znati riješiti, no ujedno i pronaći vremena za biti dijete jer se čovjek mora nekako i opustiti od silnih briga. Pronaći taj savršeni sklad u vlastitom svijetu je najljepši osjećaj. Makar trajao samo neko vrijeme, može ostati pohranjen u našoj knjizi osjećaja te tako zauvijek ostati dostupan tokom života kao trenutan i učinkovit bijeg od sadašnjosti.

Vri

jem

e u

ruka

ma

Pe

tra

Dilb

er, G

imna

zija

Fra

nje

Petr

ića

Monika Marić, Gimnazija Franje Petrića

„Vrijeme je presporo za one koji čekaju, previše brzo za one koji se boje, predugo za one koji tuguju, prekratko za one koji se raduju, ali za one koji vole, vrijeme je vječnost.“

Henry Van Dyke

Glasine koje su se počele širiti prije nekoliko dana su se obistinile – izvještava jedan članak iz novina - Naše Vrijeme je odlučilo nakon bezbroj godina radnog staža dati ostavku i poći u mirovinu. Brojni znanstvenici su sazvali konferenciju kako bi razmotrili štetu koja bi mogla biti prouzročena. „Ovo je uistinu ozbiljan problem“ – kažu oni – „ne znamo uopće može li se bez vremena nastaviti živjeti. Egzistencija čovječanstva je upitna.“ I dok oni užurbano svim silama pokušavaju spasiti čovječanstvo mi donosimo originalno pismo Vremena upućeno svima nama: Poštovani Ljudi, Ovim putem Vas obavještavam da vaše Vrijeme daje ostavku i odlazi u mirovinu. Nakon svih godina žalopojki i prigovaranja odlučilo sam se povući s dužnosti i prepustiti vama moj posao jer mi vas je pun kufer, a i sudeći po svim pričama vi biste bili mnogo bolji za moje radno mjesto. Otkad se čovjek stvori ja moram slušati kako sam nepravedno i pokvareno. Još je drevni Australopitek s tim počeo – žalio se on na vremenske prilike, način života koji je bio u tom vremenu i ko zna što još ne. Žalili se i stari Egipćani što u njihovo vrijeme nije bilo nikakvih strojeva da im olakša izgradnju piramida. Došao Cezar pa se i on žalio na vrijeme što mu je dalo Asterixa i Obelixa. Gelileo Galilej se žalio što je bio ispred svoga vremena, a Napoleon što su bile loše vremenske prilike pa je izgubio rat sa Rusijom. Sve sam se te godine nekako suzdržavalo i nadalo kako će sve biti bolje no 21. stoljeće je prelilo kap u čaši. Ovo što se događa u današnjem svijetu je krajnje bezobrazno. Žale se stari što ih je vrijeme pregazilo i što su ostarjeli. Hoće oni da se vrate u svoju mladost kako bi ispravili koju pogrešku; neki bi odmah počeli štedjeti za mirovine, neki se više zabavljali a neki jednostavno bili marljiviji. Žale se odrasli jer ne znaju što će. Kažu da vrijeme brzo leti. Vele oni da ništa ne stižu i da im je bar malo više vremena. Nemaju vremena za djecu, prijatelje i hobije. Nemaju vremena čak ni biti bolesni zbog posla što im je natovarilo Vrijeme. Ali što je najžalosnije žale se i mladi. Oni su još najgori, i to iz generacije u generaciju se samo pogoršavaju. Ma oni se stvarno žale na sve. Kažu oni da je Vrijeme bez veze jer ga nikad nemaju dovoljno na ispitima, tulumima, i zabavama i onda kad im ja produžim vrijeme, e onda je još gore. Onda se žale kako im je dosadno i kako ne znaju što će od sebe. Nekidan je na facebooku osvanula grupa „Ne želim vrijeme kao prijatelja“ i to je krajnje nepristojno. I kao da to još nije dovoljno ima još žalbi koje ja moram slušati svaki dan: Ekonomisti se žale da vrijeme previše utječe na novac, profesori na trajanje sata, roditelji da djeca više provode vremena uz knjigu, djeca se opet žale da roditelji previše vremena s njima provode. Manekenke se žale jer vrijeme na njihovu licu ostavlja bore. Onaj tamo mali dječačić se žali što ja došlo vrijeme za krevet. I na kraju se još svi žale na ovo vrijeme financijske krize. Eto vam sad ono što ste željeli. Upravljajte vremenom i raspoređujte ga kako vas je volja. Meni je moj psihijatar rekao da ako želim ostati normalno pod hitno moram mijenjati profesiju. Nije mi samo jasna jedna stvar u cijeloj toj priči. Kako to da čovjek do dana današnjeg nije shvatio tu veliku „tajnu“ o korištenju vremena. Mislim ono kad je mogao ljudski um smisliti teoriju relativnosti onda je mogao i ovo. Ali izgleda da ljudi nikad ne vide ono očito. Po svemu sudeći ili ljudi to ne žele jer je jednostavnije kriviti to „glupo“ Vrijeme za sve neuspjehe ili su stvarno slijepi. Ja se iskreno nadam da je ovo prvo jer se to koliko toliko da ispraviti, sa sljepoćom je već malo teže. Evo pokušat ću vam objasniti na jednom vrlo jednostavnom primjeru: Ja Vrijeme svakome dajem iza ponoći nova 24 sata u džep, i stvarno nikad nikome manje. Sva filozofija je u tome da vi to svoje vrijeme iskoristite pravilno. Ono se ne može ni ubrzati ni skratiti. Ono je takvo kakvo je ali vaše je. Znam ja da bi ponekad bilo bolje da dan ima 48 sati ali na žalost to stvarno nije moguće izvesti. Uglavnom da ja ne skrećem previše od teme stvar je u tome da Vrijeme je život, ako znaš upravljati životom znaš i Vremenom. Svi kažu kako Vrijeme upravlja životima i da oni ništa ne mogu protiv toga što je naravno

Usa

mlje

na d

uša

Lu

cija

Ivko

vić,

Gim

nazi

ja F

ranj

e Pe

trić

a

velika laž. Ja sam tek sredstvo kojim ljudi žive život. Na vama je da iskoristite sve to Vrijeme što vam je darovano, a ne da mi poslije kad nešto zabrljate do kraja svog života jadikujete da se vratim unatrag. Stvar je u tome da treba naći ravnotežu. Ne trebate biti jedan od onih koji čekaju u životu i ništa ne rade, za te vrijeme presporo teče. Niti valja da budete oni koji se boje bilo kakav potez napraviti kako ne bi bio krivi. Za te pak vrijeme brzo prolazi. Ne treba se bojati grešaka jer čovjek je rođen da gubi i griješi. Treba samo paziti da greške ne budu prevelike. Ne treba ni biti jedan od onih koji previše tuguju jer ti svoju tugu predugo liječe u vremenu, ali ne treba se ni previše nečemu radovati jer onda vrijeme postaje prekratko. Treba biti jedan od onih koji na sve gledaju s ljubavlju, koji se i raduje i tuguje i boji i pokatkad čeka. Tek onda život jest onakav kakav bi trebao biti i kad to kažem ne mislim na ono „život je takav, čupav i dlakav“ nego na ono da je tek onda vrijedan življenja. Zanimljivo je kako se nitko, a pogotovo ne mladi, nije sjetio u googlati riječ vrijeme, pa da pronađe rješenja svog problema. Ne biste vjerovali što se sve tamo korisno može o vremenu pronaći. Googe kaže:

- Ako je sat kratak, duga je godina... Ima tu istine zaista. - Svaki sat ranjava, zadnji ubija. Dobro ti je istina ali sve ima svoj početak i kraj. Zato treba što

bolje iskoristiti ove sate što ''ranjavaju'' - Ne možemo birati vrijeme u kojem smo rođeni ali možemo birati sebe u tom vremenu...

Ova izreka je tako TOČNA, samo što nitko od vas ljudi ne želi tu činjenicu prihvatiti. - Ne krivi vrijeme ako njim ne znaš upravljati. Ova izreka mi je najdraža

I to nije još sve ima tih izreka na tisuće i tisuće samo ih treba pročitati i shvatiti. Nadam se da ćete nakon ovog mog poteza napokon uzeti život u ruke i ne provesti ga žaleći se na vrijeme a onda se Vremenu žaliti što je sve to prošlo. Ja se nadam da postoji bar netko od vas 6 i po milijardi tko je shvatio ono o čemu sam pričalo i tko će se udostojiti da to utupi svima ostalima u glavu.

Ivana Šanko, Srednja škola Bartula Kašića Pag

Vrijeme prolazi... Juri poput vlaka koji donosi nalet vjetra i šiba nas po licima. A onda nestaje u daljini... I što ostavlja? Ostavlja u vjetru ljude i događaje koji postaju sjećanja koja s vremenom blijede. Isprva osjećamo snagu tog vjetra, ali onda on počinje slabjeti i nastane tišina. U toj tišini tražimo vrijeme i tako ispočetka. Možemo li zaustaviti vrijeme, ili barem zadržati sjećanja? Teško. Zašto, uostalom, to i želimo? Važno je živjeti ono što imamo, a sjećati se onog što je bilo. Unatoč tome, svi žele izbjeći neizbježno - prolaznost. Borimo se i protiv same pomisli da smo samo prolaznici na ovom svijetu - on je postojao prije nas, a zasigurno će postojati i poslije. Ipak, želimo zauvijek ostati tu, a znamo da to nije moguće zbog same duljine ljudskog vijeka koji, po našem mišljenju, nije dovoljno dug. Ta se borba protiv prolaznosti, pretpostavljam, oduvijek vodi, a razloge bismo trebali tražiti u ljudskoj prirodi: borba protiv struje uvijek je zanimljivija od plivanja niz nju. Možda želimo zaustaviti protjecanje vremena jer znamo da smo i mi, kao i ono, prolazni i nestalni. To si ne želimo priznati nego zaustavljanjem vremena želimo zaustaviti sebe na mjestu i u vremenu gdje jesmo. Budući znamo kako u tome ne možemo uspjeti pokušavamo barem zadržati sjećanje na sebe same, ostaviti svoj trag u svijetu. Možda time želimo sebi i drugima stvoriti iluziju da ipak nešto ostaje za nama i da smo, barem po svojim djelima, trajni, da naša zvijezda može sjati zauvijek. Ali, to je samo iluzija i ništa više. Ljudi prolaze, a djela ostaju, ali ne zauvijek. Iako se mi sami pretvaramo u pepeo, smatramo da naša djela neće, ali griješimo. Naravno, umjetnik, znanstvenik ili čovjek koji je bio slavljen zbog svojih djela će, unatoč tome što će ona biti zapamćena, pasti u zaborav; on i njegovo djelo neće zauvijek živo tinjati u tuđim sjećanjima - jednom će postati tek ime koje učeni ljudi znaju, jedan od silnih podataka u njihovim glavama.

Vri

jem

e u

moj

im r

ukam

a

Mar

ta L

ongi

n, G

imna

zija

Fra

nje

Petr

ića

Vrijeme ne možemo zaustaviti. Vlak i dalje juri. Ali to ne znači da treba žaliti za onim što je prošlo. Ne smijemo živjeti u prošlosti, nego naučiti grliti sadašnjost kao najboljeg prijatelja. Prošlost ćemo zaboraviti, na budućnost ne možemo utjecati, zato uživajmo u onom što je sada ovdje - ovom trenutku, prolaznom, ali neprocjenjivom.

Natacha Žuža, Srednja škola Bartula Kašića Pag

Putujem

Ja bih išla tamo... Nemojte misliti da je to zato što svi moraju ići tamo. Ja znam da ću tamo upoznati još jedan dio sebe.

Zapravo, možda neću ništa vidjeti, bit će jutro, a na prozorčiću vodena para... ili možda smog! ... Saznat ću tada.

Aerodrom će biti stvarno velik, da, sigurno hoće, zato što tamo sve mora biti veliko! Sva sreća, neću biti sama. Sa sobom ću nositi kartu, i, naravno, prijatelja. I zvat će se Prijatelj. I bit će zima jer ja sanjam o zimi. Tada će Prijatelj kihati, on će navući desnu, a ja lijevu rukavicu, i s drugom ćemo se rukom čvrsto držati. I imat ćemo veliku torbu, ali praznu. Šetat ćemo gradom i gledati zgrade, ogromne. Divit ćemo se sviračima na ulici, smijati Horse guardu, plakati gledajući klauna.

Sigurno ćemo vidjeti veliki trg ( kako se ono zove?), Trafalgar Square. I proći će prvi dan. Morat ćemo izraditi kartu koja se zove Karta. Pokazat će nam put do St. Paul katedrale. Tamo blizu bit će nam hotel i moći ćemo slušati njeno čarobno zvono. Hotel neće biti velik, ali svako će nam jutro servirati doručak, onaj pravi, kakav znaju samo Britanci. Svaki dan stavit ćemo rukavicu na drugu ruku.

Vidjet ćemo muzeje, i trgove, i sigurno ćemo ići u China town zato jer želim tamo ići. Želim jesti u kineskom restoranu, i tamo će jedan Kinez nerazumljivo govoriti, ali imat će veliki osmijeh. Tada ćemo se smijati i bit ću sita od njegova smijeha.

Zadnja noć bit će najljepša, nećemo spavati. Izgubit ćemo se u gradu, napuniti svoju torbu. Srećom, moja torba nema dna. Ima dovoljno mjesta za još jedan život. Avion polijeće s aerodroma.

Probudim se u svom krevetu. Prijatelj se pretvorio u jastuk, ali na njemu pleše suza; u njoj stoji onaj čovjek iz restorana i smije mi se. Jednoga dana sigurno ćemo se ponovno smijati.

Petra Zubak, Gimnazija Jurja Barakovića

Puše jugo. Suho lišće nemirno izvodi svoju veličanstvenu, ali ujedno i pomalo strašnu melodiju šuštanja. Rijetki crveni oblaci žurno se kreću nebom stvarajući napetost u zraku jesenje večeri.

Pri završetku osnovnoškolskih dana,u bojici promjena koje su se zbivale u mom životu, dogodilo se i to. Sve je počelo jednom spontanom fotografijom koja je sasvim slučajno ujedinila tri osobe: prva, kao fotograf, bila sam ja. Jedna od osoba na

fotografiji bila je moja, tada već polako minula ljubav. Druga je bio on. Ta fotografija bila je prekretnica, mjesto susreta mog prošlog i budućeg života. Ono o čemu ću ja pričati je taj budući život. Ili barem njegov djelić, čiji pupoljak se još uvijek razvija.

U sjeni prošlih vremena Lovre Torbarina, Prirodoslovno grafička škola

Sve je dakle, počelo tom slučajno nastalom fotografijom. Ona je zapečatila staro i pokrenula novo. Pokrenula je upoznavanje dvoje ljudi do tada gotovo stranaca. Od dopisivanja preko neizbježnog msn-a, zajedničkih kartanja i preko uvijek prisutnih prijatelja, dogodila se ljubav. Ljubav jaka, koliko to može biti ljubav dvoje petnaestogodišnjaka. Željela sam ga uvijek viđati. Njegovu gustu crnu kosu i nezamjenjiv osmijeh mogla sam gledati svakodnevno. Ali ipak, nešto me sprječavalo da budem s njim, da po prvi put osjetim pravu, ne platonsku, ljubav. Bojala sam se. Čega? Ne znam, ali sam se bojala. Unatoč svakodnevnim dopisivanjima i snovima obilježenim njime, nisam htjela, nisam mogla prepustiti se mladenačkoj ljubavi koja me iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec sve više obuzimala. Prilikom jednog izlaska, slučajno ga vidjevši, kao i svaki put kad ga vidim, srce je poskočilo, leptirići u trbuhu zaigrali i osmijeh je zablistao na mom, a i njegovom licu. S nestrpljivošću, koju sam mu pročitala u očima, pozvao me sa strane. Dok smo sjedili na hladnim stepenicama, pričao mi je. Pričao je o svemu što nosi na srcu, o svemu što osjeća prema meni. Oči su mu gledale moje pognuto lice, a iz njih je zračio sjaj pojačan blagom svjetlošću ulične lampe. Bijeli mjesec nas je gledao. On je pomaknuo pramen moje kose. Taknuvši mi lice, toplina njegove ruke prostrujala je cijelim mojim tijelom ostavljajući otvorenu svaku moju poru. Usne su mu pokušale dotaknuti moje, a ja sam to, bojažljivo i bez riječi, odbila.

Ipak, odbivši poljubac, ljubav nisam mogla. Pred nama su bila predivna tri mjeseca otkrivanja tajni nekog do tad nepoznatog, veličanstvenog svijeta. Njegova čvrsta, ali nježna ruka u mojoj, zagrljaj u njegovu sigurnu naručju, njegovi poljupci lagani ali jaki... Vodili su me u drugi svijet, naš svijet. Ali zajedno sa mnom tamo su odlazili i moji strahovi. Njima sam srušila našu oazu sreće. Bojala sam se. Čega? Još uvijek nisam znala. Možda prevelike odgovornosti, možda prevelike obveze? Nisam znala, ali htjela sam pobjeći od tog straha, pobjeći od njega ne govoreći mu išta. Jer mu nisam mogla reći, sama sam pogrešno zaključila da je najbolje pobjeći. Pobjeći od svojih strahova. Pobjeći od njega. Puhalo je jugo. Ono isto jugo kao i sada. Isto lišće šuštalo je. Isti crveni oblaci bili su na večernjem nebu. Oni koji uvijek kao da se spremaju svojom žestinom i nervozom srušiti na mene, tada kao da su se stvarno srušili. Kada me vidio znao je da nešto nije u redu. Njegov osmijeh je iščeznuo u crvenoj zimskoj večeri. Zamijenila ga je ozbiljnost. Nesvjesno uzevši papire koje je imao u rukama, nervozno sam ih počela gužvati. Riječi koje je tada rekao: „ Zašto mi to uništavaš?“ zarežale su se duboko u moje srce, u moje pamćenje. Kao daje znao. Kao da je metaforom želio reći da zna da je gotovo. Htjela sam ga poljubiti, zagrliti, zaboraviti svoje namjere, ostati zaštićena u njegovu toplom naručju. Htjela sam da me pogleda onim sjajnim pogledom kao uvijek i pruži mi svoj osmijeh utjehe. Htjela sam, ali mu nisam dala razloga da to učini. Kad smo sjeli na klupu, u parku prekrivenu lišćem, mojom glavom prelomila se misao: „Zašto to radim?" Pogledala sam njegove oči, one iste iz kojih je one večeri blistao sjaj, i u njima vidjela blistave suze. Nisam znala zašto to radim, ali napravila sam to. Dok sam zbunjeno izgovarala nepovezane riječi, moje oči su se punile suzama, a on je šutio. Njegova tišina zaustavila je moj govor. Ostali smo mrtvo sjediti na klupi slušajući tužnu melodiju juga stoje hujalo kroz suho lišće. Kiša je lagano sipila iz crvenih oblaka ostavljajući vlažan trag u njegovoj gustoj kosi. Stabla oko nas sjetno su se njihala u ritmu lišća. Ustala sam, otišla i ostavila ga samog. Nije se micao. Nije ništa rekao. Svakim korakom srce me vuklo natrag bolno vrišteći. Sto sam to učinila? Zašto sam to učinila? Osjetivši sjedne strane neizmjerno olakšanje s druge me pritisnula teška bol.

Lažan osmijeh je zavladao mojim licem, u srce se uvukla iskrena tuga, ali on nije odustao. Vjerovao je u nas. Vjerovao da ga još volim. Javio se sutradan, javio se i dan nakon i svaki idući. Znala sam da sam pogriješila, a on mi je svakodnevno pružao priliku da ispravim pogrešku. Nije me puštao da odem i upravo ta upornost tjerala je onaj neobjašnjivi strah od mene. Tjerala ga je dok nije potpuno nestao i ostavio samo ljubav u mom srcu, ljubav koja je tinjala, ali nije ugasla. On nije dopustio da ugasne. On je ražario njezin plamen koji od tada i danas svijetli svakim danom sve jače, pružajući mom životu svjetlost, toplinu tijekom tmurnih, hladnih dana. Njegov osmijeh blista u mojim očima, a njegove ruke pružaju utočište mojim suzama.

Puše jugo. Zajedno koračamo suhim lišćem skladajući svoju melodiju šuštanjem. Topli vjetar gura naša leđa u istom smjeru vodeći nas u nepoznato, a žurni crveni oblaci na večernjem nebu upravljaju naše korake, sada ne odišući napetošću već izlijevajući svoju crvenu boju ljubavi na našu stazu.

Vremenski triptih Lovre Torbarina, Prirodoslovno grafička škola

Roberta Jurjević, Gimnazija Jurja Barakovića

Bila je subota i padala je kiša. Iznenada je počela, već sam bila izašla iz kuće. U lepršavoj haljinici boje ciklame i s prevelikom novom torbom, više sam pratila modne trendove nego vremensku prognozu. I tako sam, bez kišobrana i u ljetnim sandalama, trčala preko mosta živcirajući se jer moje pomno napravljene kovrče odlaze u nepovrat. Žurila sam na sastanak zvani „kava s prijateljicom“, pitajući se zašto mi je sinoć bilo tako teško slušati što gospodin Vakula govori. Ah da,

prikazivali su „Sumrak“ na drugom programu. U međuvremenu sam se pridržavala za ogradu, moleći se u sebi da se ne poskliznem, jer su mi noge opasno plesale po skliskim pločicama.

Bila sam već potpuno mokra kad sam stigla na trg. Proklinjući u sebi ljetne pljuskove, sjela sam na popularno stubište tješeći se da ne može biti gore- a Marina je trebala stići za dvije minute. I kao da tog jutra nisam smjela biti u pravu, mobitel je zavibrirao kao na zapovijed- Marina će kasniti. Dakle, može gore. Piljila sam tako u glavni gradski sat i odbrojavala sekunde. Znala sam da bi bilo pametnije da sam se sklonila u neki kafić, ali noge me baš i nisu slušale.

Kako nisam imala pametnijeg posla, počela sam pogledom prelaziti po pustom trgu, a tu i tamo bi protrčao poneki pokisao, meni sličan, prolaznik tražeći zaklon. Iznenadila sam se jer sam shvatila da su konačno, povrh sata, maknuli veliku najavu koncerta koji je prošao prije skoro tri mjeseca. Misli su mi se nekontrolirano vratile na taj dan, kad sam s prijateljima, uz taktove arija s Foruma, organizirala gradsko noćno kupanje. A onda sam se sjetila kako sam, na istoj toj rivi, mnogo godina ranije naučila voziti svoj prvi bicikl, popularnu crveno-plavu „ponycu“. Ubrzo sam s njom „osvojila“ čitav poluotok otkrivajući razne kutke i zakutke stare gradske jezgre. Oni se, doduše, poprilično dobro vide sa zvonika sv. Stošije, al opet, vidi se gotovo cijeli Zadar i okolni otoci. I naravno, pretrpani trajekti u zadarskom kanalu kojima možete pobjeći u izolaciju i ljetne radosti Ugljana, Pašmana, Iža… U misli mi je navrla slika jedne ljetne fešte u Lukoranu…

Tada je, iznenada, kišu i ubrzane korake proparao zvonki dječji smijeh. S mukom sam misli otrgnula od gitare uz more, a pogled od treperećih kazaljki i zapazila malenu kovrčavu djevojčicu.

Nosila je crvenu haljinicu, bijele cipelice i žutu kabanicu. Kiša joj je očito bila jako zabavna, pa je skakutala uokolo i na sav glas pjevala onog Bojana Jambrošića. Postariji čovjek, za kojeg sam pretpostavila da joj je djed, pokušavao ju je pratiti s običnim crnim kišobranom. Taj komično-apsurdni plemenski ples mi je zaokupio svu pažnju. No, kad je njezin pratitelj shvatio da je mala neuhvatljiva, a on tek napola suh, svalio se pored mene, na donju stubu. Izborano lice bilo mu je puno topline, radosti i brige. Dorothy (a činilo mi se primjerenim tako ju nazvati- bila je kao iz filma) je plesala, a djedica je prvi put obratio pažnju na mene.

Izgleda da mu prizor potpuno mokre cure koja nepristojno bulji, nije bio čudan jer mi se obratio. „Šinjorina, hoćete pod kišobran?“, pitao je. „Ne, hvala“. Bila sam malo otresita, znam, ali ljutnja me još sasvim nije bila prošla. Starac je slegnuo ramenima, okrenuo se prema Dorothy i počeo mrmljati. Nisam bila sigurna jesam li trebala čuti, ali ovo je govorio: „Njoj kiša ne smeta. Skakuće ovako već satima. A i zašto bi se brinula?“, uzdahnuo je. Definitivno mi se obraćao, možda ipak nisam tako ludo izgledala. „I ja sam nekad bio takav, svaka kiša je bila veselje, svaki problem nije bio problem“. Lagano me pogledao, nasmijavši se. „Bore su došle kad sam odlučio da sam dovoljno star da se počnem brinuti. Glupe li odluke!“ Opet je zastao. „Bilo bi dobro da mi je netko to tada rekao“. Opet me pogledao i namignuo mi.

Kad su mi njegove riječi doprle u mozak, nesvjesno sam se trgnula. Zar izgledam zabrinuto? Oko čega sam se ono brinula? Usta su mi se polako razvila u smiješak. Znam, znam- haljina, frizura. Spustila sam pogled i shvatila da čak i ne izgledam loše. Štoviše, činilo mi se da bi moglo proći kao dobro osmišljeni „wet-look“. Opet sam pogledala u starca, namjeravajući nastaviti razgovor, ali on je već zatvorio kišobran i polako odšetao za unukom. S druge strane, Marina mi je mahala i luđački se derala da je položila vozački. Krenula sam prema njoj misleći kako ovo ipak neće biti loš dan.

Kiša je prestala.

Izna

d vr

emen

a

Ivan

a O

rovi

ć, E

kono

msk

o-bi

rote

hnič

ka i

trgo

vačk

a šk

ola

Jana Morović, Gimnazija Jurja Barakovića

Inače užurbano i toplo selo opsjeo je mrak. Progutao je kuće, vrtove i more koje je svojim mirisom ukazivalo na postojanje. Njezino srce kucalo je u taktu tišine koja je gušila prirodu. Zamišljeno je gledala u daljinu koja je odjednom počela ocrtavati njegove bijele konture s kojih nije mogla skinuti pogled.

Bose su Mu se noge spoticale o pijesak i ostavljale trag koji se miješao s otpalim laticama ruže koju joj je nosio. Činilo joj se kao daje tek udahnula, a On je već bio tu.

Hladne su Mu usnice krale toplinu Njezinima pokušavajući Joj ostaviti neizbrisiv trag koji će nositi u srcu dovijeka. Oboje su se predali tom trenutku koji je pričao o dosadašnjoj strasti i ljubavi te nagoviještao gorak rastanak. Njezin zagrljaj napustila je toplina koja se, slutila je, ponovo pretvarala u bijelu sjenu. Mračna slutnja oduzela Joj je snagu da se pokrene kako ne bi očajnički potrčala i zauvijek Ga okovala svojim zagrljajem. Njezina skamenjena figura ostala je na obali, a Njezine su oči darivale more svojim biserima.

Bila je to ona nesretna godina obilježena novačenjem vojnika za rat koji je po drugi puta zamračio teritorije Novog i Starog svijeta. Vojnici su bili smješteni u štalama, koje su poklonici Nečastivome nazivali sobama. Svaku večer kad bi se pogasila svjetla, sobe bi ispunile tihe molitve, a mrak koji je pretvarao trenutke u vječnost branio je prolaz svakoj nadi. Fronte su odisale krvlju i mukom te otimale živote mladima. Nitko se nije brinuo za bližnjega. Svi su slijepo srljali za porocima i ciljevima koje su pokušavali doseći gazeći preko tuđih života.

On je tamo bio poput janjeta u vučjoj koži koje se našlo samo u šumi okruženo ostalom zvjeradi, stalno misleći kako će sutra doći dobar lovac koji će ga osloboditi. Šuma se mijenjala iz dana u dan, tren ju je oblikovao u bezličnu masu pepela, no vukovi su uglavnom ostajali boreći se za svoj cilj. Zvukovi su pretvarali živote u prašinu i prah koje je vjetar raznosio nazad u rodna im sela. Nije ni On ostao pošteđen takve sudbine. Oštri zvuk koji je nemilosrdno harao frontom bio je uporan u cilju da Mu oduzme dah i pretvori Ga u sjenu smrti. Bol, koja Mu je bila poslana, oborila Ga je s nogu na sasušenu travu posutu krvlju koju je pozdravljao topot konja uz veliki oblak prašine. Samoća je darivala tišinu. Na blještavom nebu bljedilo je sunce na kojem se razlijevao crni sat. Iz njega nije mogao pročitati gdje se nalazi.

Daleko selce obavila je tišina koja nije posustajala u nagonu da uguši sve nade. Ona, koja je uvijek bila vesela i lijepa, sada se pretvarala u tajanstvenu figuru čiji su teški koraci odzvanjali tišinom. Svaki dan dolazila je na obalu po neki odgovor, znak ili nadu. Sve je bilo bezuspješno. Trenuci su krali danima sate, a dani trenutke godini. Ona je znala da mora nastaviti dalje, ali jezičac na Njezinoj vagi nije se mogao odlučiti bi li da se vezao za prošlost ili slijepo krenuo u budućnost. Na uteg koji Joj je visio sa srca neumorno su se redale godine i činile ga neizdrživo teškim. Nikako ga nije mogla skinuti jer nije znala način niti ga je imala snage pronaći.

Ležeći na travi promatrao je crveno nebo. Na njemu su se isticali obrisi maloga djeteta s majkom koji su se lagano pretvarale u jasne slike. Sjedili su na obali i gledali za brodom koji je odnosio mornare u nepoznato. Majka nije bila spokojna, ali je imala u rukama novu nadu koja joj je ostavljala toplinu oko srca i pružala sigurnost. To malo dijete bio je On u vrijeme kada su Mu se bolni dani činili bezbrižnima. Potom se pojavilo mnoštvo djece koja su se nešto dovikivala i svojim nestašlucima obogaćivala roditelje i prijatelje. Prepoznao se u toj velikoj masi i činilo se kao da će opet u nju zaroniti i zaplivati veselim morem djetinjstva. Zatim se pojavilo veliko plavo more s malim bijelim brodićem na kom su bili njegov djed i On. Djedove ruke poput sasušene kore drveta držale su mališana na pladnju ljubavi dok mu je u očima još gorjela mladost. Učio Gaje kako loviti ribu, upravljati brodom i ostalim sitnicama koje male ljude čine sretnima. Hrapav glas pun strpljenja nesebično je sijao tople riječi. Slika se odjednom primijenila. Našao se gorko plačući u bijeloj prašnjavoj ulici koju je kupala kiša i ispirala ju od tragova koje je u njoj ostavio Njegov otac. Kad su oblaci prestali rasipati svoju gorčinu otišao je do obale gdje je pustio brodić koji je išao u potragu za lijepim uspomenama na Njegova oca. Tada se pojavila Ona. Njezin dah miješao se sa mirisom dunja na koje je mirisala, a bijela haljina imala je uzorak Njezine ljepote. Ta slika krasila je nebo neko

vrijeme, a onda se nekako izmijenila i to ne sama slika koliko osjećaji koji su je obavijali. Ambijent je bio potpuno isti. Ona je imala bijelu haljinu koju je sada nagrđivala tuga, lice Joj je dobilo duboke brazde ispunjene dugogodišnjim brigama. Pjevala je neku tužnu pjesmu i gledala u more. Tu se slika zamrznula. Bio je to kraj kratkog filma od kojeg se očekivao nastavak koji nosi objašnjenje. Nije ga bilo.

Crveno nebo kao u inat stavljalo Mu je pred oči tu zadnju sliku od koje nije mogao pobjeći. Što ju je više gledao shvaćao je kako na njoj zjapi jedna bolna praznina koju je samo On mogao popuniti. Shvatio je kako je cijeloga života bio neizmjerno voljen, ali nije bio siguran je li on tu ljubav uspio vratiti u onoj mjeri koja se od njega očekivala. Sada je još i više htio biti dio te slike koja Ga je i dalje boljela više nego rana koja Mu je nagrizala prsa. Napokon, kada se slika ugasila, činilo se kao da će Mu biti lakše, no onda se ponovo pojavio razliveni sat. Niti ovaj puta se nije mogla pročitati istina s njega, ali nije se niti činilo da je sat previše odmakao. Njegove kazaljke kao da nisu dopuštale koracima vremena da ih pokrenu. Taj sat nije omogućavao spokoj, već Mu se neumorno borio s razumom. Odjednom je dojurila neka bijela svjetlost. Progutala je sat, nebo i Njega ne ostavljajući nikakav trag za sobom.

Zemlja je deset puta obišla Sunce otkada su se zadnji puta vidjeli. Mrak je skrivao sve naznake života. Ona je sjedila s djetešcem na prsima gledajući u daljinu kao da će u beskonačnosti pronaći neki odgovor. Obala se činila tako blizu, a tako daleko i ocrtavala obris vremena koje je prošlo. Odjednom Joj se pogled zaustavio na djetetovim očima. U njima se nalazila neka toplina u kojoj sagorijevaju sve loše misli i događaji što su zalutali iz prošlosti sadašnjost. Dijete je unosilo neku novinu koja ne mijenjajući prošlost ispunjava sve rupe u srcu kako bi ono moglo kucati za budućnost bez ikakvih prepreka na svoj putu. U očima koje su se caklile poput bistrog mora mogli su se razaznati obrisi čovjeka koji je spreman zakucati u ritmu Njezina srca. Još jednom pogledala je u daljinu i onda zatvorila oči. Htjela je pogledati u svoju dušu da čuje njen šapat. Lako je bilo reći sam sebi kako sutrašnjica donosi novu stranicu života, ali nije bilo lako procijeniti koliko vremena je potrebno da izblijedi rane koje je donijelo.

Ostalo Joj je sada samo slijepo vjerovati koracima vremena. U rukama je sada držala novu nadu koja je unosila svjetlo u budućnost. Za nju, kao i za druge ljude, trebalo je napraviti novo mjesto u srcu koje će vrijeme produbiti i pretvoriti u iskrenu ljubav, a stare rane zaliječiti pretvarajući ih u prekrasne uspomene koje će u srcu spavati dovijeka.

Sara Livljanić, Gimnazija Jurja Barakovića

K'o jutro puno nevolja, k'o sunce u zalazu, volio sam ju. Njeni osmijesi i tlapnje pogleda skrivenih samo za mene stvoreni bili su. Prvi znaci bitke, polako su me sustigli s prvim urlicima i gubicima. Nisam trepnuo, bila je tu. Postojali su snovi, nisam im znao značenje, ali glumio sam zbog nje. Pričala je kako je jednom davno neki vitez napisao knjigu u kojoj se pronašla, slutio sam, nisam pitao. Pisala je, pričala i crtala svoje snove. Crtala je s bojama, a meni je ugljen

bio dovoljan. Pričala je o drugom svijetu, nisam shvaćao, ali želio sam biti tamo s njom, nisam ni slutio.

Koliba mala, prljava, nasuprot velegradu kojeg sam joj ja davao, nije željela. Udaljavala se. Bojao sam se da skriva nešto od mene, više se nije radovala našim susretima. Radio sam, želio sam kuću i dom, ka' i svi, ali ne i ona. Ona je željela je svjetove nepostojeće. Zatvaraju se vrata, prozori, u sebe. Osmijeh na licu, čežnja u pogledu. Čemu li se nada? Gdje li luta? Najvažnije gdje li sam ja?

Da, pisao sam i ja, za nju, zbog nje, o njoj. Nisam joj želio dopustiti da ode, ušuljao sam se u tu kolibu, otvorio ladice, prevrnuo krevete. Pronašao sam tu malu knjigu, taj roman. To je taj svijet o kojem je pričala. Čitao sam o vitezu klonulog duha iz šesnaestog stoljeća. Nije ni sanjao sutra, tek mrve kruha prosute po stolu. Dok njegovo djelo predstavlja cijeli pojam. Je li ponosan? Sviđa li mu se

taj naziv? Možda bi mu vise odgovarao cervanteizam? Ne znam, nisam ju pitao. Ušuljala se u strahu, otjerala me, morao sam otići, iako nisam želio.

Kasnije su mi rekli da me voljela, a sad me se boji. Bojao sam se i ja, sebe samog. Gubio sam se. Velegrad je ugasio svjetla, nestale su ptice pjevice.

Živio sam za danas, jer tko zna gdje ću biti sutra. Dolazio sam do njene kuće, promatrao sam ju. Tjerali su me iz ulice, iz grada. Prodao sam kuću, dušu, srce. Živio sam s drugim ženama, tuđu djecu volio. Pisao sam pjesme nikad poslane voljenoj ženi. Vraćao sam se ponekad, vidio sam ju sa nekim tko podsjeća na mene.

Jednom se nasmiješila, znala je da sam sirotinja. Nisam ju imao. Držao sam za ruku ženu za kojom nisam plakao kad je otišla. Naučio sam biti fin, odgojio sam sebe i djecu. Pričao sam im o bistrom vitezu, voljeli su ga kao i ona. Voljeli su i nju, ne znajući razlog. Skrivao sam se u svojim strahovima, nisam želio priznati...

Sjećam se svake crte lica njenog. S godinama sam urezao, kao prokletstvo, u sjećanje, pjesme svirane u kasnim noćnim satima, nošene prigušenom zlom boli. Smijao sam se životu u oči zbog njegovog poigravanja sa mnom. Nudio sam što nisam mogao pružiti, kupio sam sve što nisam mogao platiti. Nitko me nije ni tražio, nitko nije želio pokušati, ja sam Živio u prošlosti, a oni u budućnosti. Vozio sam se praznim parnim vlakovima oko novih svjetova, otkrivao sam napuštene zgrade prepune debelih mačaka lutalica. Klizio sam skupa sa kazaljkama satova, glumio sam gradske heroje. Suputnici su bili mali, nedovoljno vrijedni, pokušavali su dotaknuti zvijezde, ne znajući da im nebo to nikad neće dopustiti.

Ponekad bi se smiješio tom istom nebu jer sam ju imao, u snovima, u ono malo neprodanog srca. Govorili su da je sretna bila, bio sam i ja. Govorili su da ju voli, volio sam i ja. Govorili su da ona voli nekog drugog, nekog koga je poznavala davno prije, čije srce je kao rijeka sto protječe kroz gradsku vrevu, moje... Želio sam vjerovati u to, kupovao sam ljiljane bijele, vječno bačene, nikad dostavljene. Nisam imao snage, nisam želio biti njezino prokletstvo. Odlazila je, sve dalje i dalje, njeni koraci su se gubili u blještavilu mjesečine, hihotu stvarnosti. Dok sam se ja prepustio maštanju, o sutonu koji osmijehe njene čuva…

Luka Uskok, Gimnazija Jurja Barakovića

Radnja ove priče odvija se u dalekoj prošlosti, kada doba i vrijeme još nisu ni postojali. Postojahu užareno sunce i plavo nebo, blijedi mjesec i srebrne zvijezde, biljke i zvjerad i neograničena zemlja puna blagodati ravnopravno raspodijeljena među svim entitetima koji su bivali. Njome se najviše okoristila zvijer koja se oslanjala na dvije noge i uspostavljala strahovladu nad svom ostalom zvjeradi. Ta zvijer

prozva sebe Čovjekom i da si zdrav razum, mogućnost izbora i shvaćanja stvari oko sebe. Čovjek je živio u harmoniji sa svojom dimenzijom, a zauzvrat, priroda mu je dala da uživa sve

blagodati koje je posjedovala. Tako je Čovjek bio i ptica koja je letjela plavim nebom, i riba koja je plutala dubokim morima, i leptir koji je lijeno odmarao na šarenim cvjetnim pupoljcima, pa čak i visoko stablo koje se uzdizalo na jednoličnosti nepreglednih ravnina. Svjetlost i toplina je izvirala iz svakog djela koje bi napravio, pa tako i iz njega samog.

Ali, njegova pluća se ispune krvlju i grmljavinom, a glava pohlepom, te on odluči pokoriti sve što su njegove oči prije promatrale sa blagošću i poštovanjem. Uzdigao je sebe iznad onoga što jesu nekoć bili njegovi udovi. Vatre koje su gorjele za njega je ugasio; vodu koja ga je pojila je ukrotio, a Sunce koje je sjalo vječnim plamenom zamračio. Nakon toga, odluči pokoriti i tlo i sve ono stoje raslo i hodilo po njemu. Ono stoje tada nazvao redom i zakonom, uistinu bijaše tama. Proždirala je srce i um Čovjeka, a kako je on vladao svime što je postojalo, tako je proždiralo i čitavo postojanje.

Pregledavši, Čovjek uvidje da ima kontrolu nad svim postojanjima, uključujući čak i životinje svoje vrste. Ipak, to mu nije bilo dosta. Postojala je zvijer koja je proždirala sve pred sobom, ubijala kraljeve, isušivala mora i nagrizala plodnu zemlju, uništavala ono što bi on svojim rukama napravio i nedodirljivo letjela oko njega, bez krila i glasa, otpuhujući ga poput kule od karata. Čovjek nazva tu zvijer Vremenom.

U samoći i tišini provodio je Čovjek dane svog života, razmišljajući kako da se suprotstavi toj nadasve strašnoj nemani, ali nije dolazio do rješenja. Ostale životinje i ljude je bilo lako pokoriti, kopljima i mačevima, perom i tintom, ali ne i ovu. Nije imalo krv ni meso koju Čovjek može sasjeći, niti je imalo um da ga se može slomiti. Ono je hodilo onkraj zemlje po kojoj je Čovjek hodio, dalekim svemirima i dalekim planetima, neporecivo i neuništivo. Samo Vrijeme je rodilo svemir u kojem je živio Čovjek, a svemir je rodio Vrijeme.

Tada, Čovjeku sine ideja i on iz očaja napravi uređaj koristeći svoje ljudske metode, uređaj koji je trebao ograničiti i poraziti tu strašnu zvijer. Zadovoljan učinjenim, Čovjek nastavi živjeti u zabludi da je tim potezom uspio zavladati nesavladivim, poraziti neporazivo i slomiti nesalomivo. Čovjek si da za pravo da postane Bogom. Ipak, ono što mu nije bilo jasno je da nije ograničio Vrijeme, već samo izmjerio periode po kojima je Vrijemo hodilo po njegovoj dimenziji poimanja. Tada se dogodi ono stoje i predviđeno.

Vladajući Vremenom, ono ga konzumira i on iščezne poput bljeska šibice u mračnoj prostoriji. Njegovo tijelo ostane postojati, mrtvo i beživotno, a kosti mu izbijeliše krupne oči promatrača koji su živjeli nakon njega. Njegovom smrću, ljudi uvidješe da nema borbe protiv onoga što se ne može poraziti, te nastave tapkati u mraku koristeći uređaj, depresivni u svom postojanju i sumorni u svojoj egzistenciji.

Ipak želja Čovjeka da porazi Vrijeme i da postane Bogom, bila je toliko snažna da je zapalio istu vatru sukoba u srcima svojih potomaka i ostao živjeti u njihovim srcima bez obzira što ga je Vrijeme ubilo. Na neki način, porazio je vrijeme, ali nije bio živ da bi to ugledao, stoga je njegova pobjeda minula. Ljudi su nastavili stvarati uređaje i ograničavati sebe na razno razne načine. Evolucijski su napredovali, a duhovno umirali. Vrijeme je pak, ostalo isto, neshvatljivo u svojoj moći i snazi. Tako su ljudi postali Robovi Vremena, nesvjesni da je to upravo zato jer su mu prkosili i smatrali da ga mogu poraziti.

Baš kao i sudbina ljudi, završetak ove priče ostaje otvoren i nepoznat. Jedino što sada preostaje je čekati novog Čovjeka, koji će odbaciti okove Vremena i hodati u korak s njim , a ne boreći se protiv njega, jer Vrijeme uistinu jest prijatelj čovječanstva.

Izabela Laura, Gimnazija Jurja Barakovića

Veliki sivi oblaci prekrili su sunce tog siječanjskog dana u Bosni. Sat je otkucao 12.30 i svi putnici za Frankfurt trebali su se ukrcati u autobus koji će za nekoliko trenutaka krenuti. Mlađahan čovjek, u kasnim dvadesetima stajao je nepomično kraj perona 3, a pored njega nešto mlađa žena s djetetom. Imao je smeđi debeli kaput, crnu vunenu kapu na glavi, a u ruci staru harmoniku koju mu je dao njegov djed po povratku iz

Amerike još dok je bio dječak. Pogledao je u ženu čije su ga suzne oči preklinjale da ne ide. „Moram ići“, odgovori teško duboki glas. Žena ga čvrsto zagrli. „Čuvaj se“, rekne mu ona tiho. „Javi kad stigneš, nemoj da se brinemo“, namrštena čela, jedva se suzdržavajući da ne zajeca, kaže ona. On ju je dugo držao u naručju, nije ju htio pustiti. Nešto mu se steglo u grlu i ogroman teret okovan strahom obavio mu je srce. Nikad mu nije bilo teže. Sagnuo se do kćeri koja je upijala svaku njegovu riječ, svaki pokret. Pogladio ju je nježno svojim grubim rukama po mekanom bijelom licu i zagrlio ju čvrsto. Malena nije znala što se događa stoga je

samo uživala u zagrljaju. Pogledao ih je još jednom kestenjastim očima i dugim koracima krenuo k autobusu. Plave velike oči pratile su oca te zbunjeno promatrale ne bi li shvatile što se događa. „Gdje ide tata? Mama..!“. Majka nije odgovarala pa je dijete počelo plakati. Podigla ju je koščatim rukama čeznutljivo pogledavši svog dragog kako odlazi „Vratit će, vratit će se.“ Stasit čovjek neobrijane brade pogledavao je kroz prozor zabijeljenu cestu. Mislio je samo o tome kako ostavlja svoju obitelj nezaštićenu i pitao se je li to bila dobra odluka. U jednom trenu čak se pomislio ustati i reći vozaču da zaustavi vozilo, da se vrati u toplo naručje svoje žene. No onda je odustao. U jednu ruku bilo mu je drago da što mu je Antiša Perkov, ženin rođak u trećem koljenu ponudio smještaj i predložio da u velegradu kao ulični svirač proba zaraditi za stanarinu. Monkovo lice nije odavalo godine. Oči su mu bile utonule, ali nisu izgubile sjaj. Dvadeset sati mukotrpne vožnje kroz krajeve o kojima nikad nije ni sanjao da će ih vidjeti. A sad ide živjeti u stranu zemlju, sam, bez novaca u džepu. „Kako je do toga došlo?“. Sjetio se zadnjeg razgovora s vlasnicom stana u kojem živi njegova obitelj. „Već tri mjeseca neplaćanja! Izbacit ću vas van ne platite li mi!“ „Molim vas, ta oboje smo izgubili posao…“ „Sedam dana! To je sve što imate, žao mi je, ali i ja moram jesti!“ Sedam dana. To je bilo sve što je imao da zaradi prijeko potreban novac. Vrijeme je tako polako teklo dok se udaljavao od rodnog grada. Nije mu bilo nimalo lakše. Pored njega sjedila je punašna žena u zrelim godinama, dobro obučena, išla je posjetiti djecu u Munchen. Nisu mnogo razgovarali. Zabijeljeni borovi i visoke planine na kojim je pasao pogled i toplina autobusa vrlo brzo su ga uspavali. U 6,30 autobus je pristigao u Frankfurt. Vozač je prinio svoje krupno lice njegovom i hrapavim glasom pokušao ga probuditi. „Franfurt!“ Izašavši vani zapuhnuo ga je val velike hladnoće. Polako je počeo drhtati te se obavio šalom. Pogledao je okolo tražeći poznato mu lice Antiše Perkova. Bio je to visok mršav čovjek ispijena lica s crnim šeširom i sivim kaputom. Nespretno su se pozdravili, obojica malo zbunjeni i umorni. Antiša mu je uzeo naprtnjaču i doveo ga do obližnje kavane gdje su popili kavu i doručkovali poznate njemačke kobasice sa senfom. 'Kako mi je Miljenka?'', upita obazrivo rođak Antiša. „Kako će biti…“ zastane mu komad bijelog peciva u grlu, teško ga proguta. „Dobro, kad se uzme u obzir da su nas oboje otpustili i već tri mjeseca živimo na teret njenog oca i njegove bijedne mirovine“ Kimajući glavom, nastavi jesti svoje pecivo- miran čovjek. Obrazi su mu bili utonuli, činilo se kako je i on sam u sličnoj situaciji, ako ne i goroj. „Svugdje je tako, nama malim ljudima. I mene je zadesila besparica. Na nas se sve svaljuje, ali uvjeren sam da ćeš uspjet' zaradit koji dinar. Ovdje je situacija ipak malo drukčija, ljudi bolje zarađuju neg' u Bosni.“ Ovaj je pogledom potvrdio njegovu misao nadajući se da će doista tako i biti. Otišli su skoro putem podzemne željeznice gdje mu je Antiša pokazao gdje obično bivaju ulični svirači. Sve mu je izgledalo tako novo, neobično. Začuđeno je promatrao ljude svih rasa kako se užurbano kreću ka svojim odredištima niti ne primjećujući jedni druge. Prije rastanka, odveo ga je Antiša do jednog čovjeka koji je također svirao u podzemnoj, samo na drugom kraju. Bio je to bljedunjav čovjek, širokih leđa i hladna pogleda, podrijetlom Rus, zvan Vladimir kojeg je u dobra vremena Antiša znao razveselit kojim eurom više. „On me zna… Ako ti što slučajno bude trebalo, samo mu spomeni moje ime, on će znati gdje me naći.“ Pogleda punog nevjerice uprtog ka ogromnom Rusu nastavi: „Duguje mi uslugu. Doći ću po tebe oko šest dotad se snađi. Evo ti nešto novca za ručak. Danas tako izdrži, sutra će već biti drukčije.“ Izvadio je ostarjelu harmoniku, stavio pred sebe torbu koju je nosio. „Još šest dana. Toliko imam“. Počeo je svirati i pjevati ono malo što je znao.

Mnogi prolaznici bili su darežljivi i on se čudio kako mu dobro ide. Odmah mu je postalo malo lakše. Jedan od svirača koji inače tu sviraju ljuto je promatrao crnim očima pridošlicu kako mu oduzima zaradu. Prošao je debelim rukama po crnoj masnoj kosi, stajao tako nekoliko trenutaka no onda se ipak okrenuo i krenuo dalje. Sati su prolazili. Umoran, Monko je odlučio prigristi nešto. Pobrojao je novce, bilo je negdje oko tridesetak eura, uzeo harmoniku, mahnuo Vladimiru koji je ostao u podzemnoj te se vratio u kavanu koju je jedinu znao. Proveo je tamo sat-dva. Mučila ga je pomisao na ženu koja vjerojatno strepi jer ne zna je li joj muž sretno stigao, pa je pošao naći govornicu. Krenuo je ka podzemnoj željeznici gdje je pronašao telefon i kratko obavio poziv. Uskoro se,iako vrlo umoran, vratio sviranju sve dok Antiša nije došao po njega. Iz Nord Centruma krenuli su vlakom do Baden Sodena gdje se nalazio skromni stan Antiše Perkova. Noć se već nadvila nad grad, ali on je i dalje iskričavo svijetlio. Mjesec i zvijezde nisu tamo šaputali noćnim pticama svoje priče. Prekrivena maglom njihova svjetlost nije dopirala do stanovnika tog milijunskog grada. Antišin stan nalazio se na trećem katu male, reklo bi se podosta stare zgrade s koje se lomila boja. Živio je on sam, a stan, iako malen i taman, odisao je jednim toplim, domaćim ugođajem. Nasred kuhinje nalazio se drveni stol s četiri stolice iako su u uporabi bile samo dvije. Dnevni boravak, nasred koga se nalazio i krevet, bio je vrlo uredan, a na malom stoliću pokraj njega nalazila se unikatna lampa iz 1940. godine. Sat na zidu otkucao je 19 sati, bilo je to uobičajeno vrijeme za jelo. Večerali su grah. Atmosfera je bila pomalo sumorna. Shrvani umorom obojica su se složili da je vrijeme za spavanje. Monko, sklopivši oči, imao je pred sobom sliku mile mu žene i njene duge plave kose koja je uvijek odisala svježinom i velikih očiju kćeri Lamije što su ga čeznutljivo pogledavale pri odlasku. „Još pet dana“, pomisli. Zatim je usnuo. Budili su se veoma rano, točno u 5. Magla je bila izrazita. Bilo je nekih zastoja, pa je vlak stigao nešto kasnije na odredište. Kod podzemne su se Monko i ženin rođak razišli, a ovaj mu je dao upute kojim vlakom stići do njegova stana. On se uputio ka starom mjestu hitro. Neki val vrućine prožeo ga je cijela vidjevši da je onaj isti crni čovjek koji ga je jučer bjesomučno promatrao stao na njegovo mjesto. Što će sad ? Nikud drugdje ne zna doći, Antiše nema da mu pokaže. Vrijeme mu je odmicalo bezobrazno brzo i morao je naći mjesto za sviranje gdje god ono bilo. Usplahiren, izašao je van i tražio prvu prometniju ulicu. Mislio je: „Tu prolazi puno ljudi, mora da ću bar nešto zaraditi.“ Pored njega iz sata u sat dolazili su raznorazni prosjaci, pantomimičari, drugi ulični zabavljači. Sati su prolazili, ali novaca niotkud. Tu i tamo koji prolaznik bi se smilovao i ubacio koji euro, međutim niti približno dovoljno za podmirenje duga gazdarici. Tako ozlojeđenom, nije mu bilo ni do hrane pa je proveo cio dan bez jela. Pokušao je sabrati misli i ne razmišljati o tome da , ako ne stvori novac za tromjesečnu stanarinu u ovih pet dana, njegova žena i dijete neće imati gdje stanovati. „Ranije se ustati, ne spavati. Moram nabaviti novac.“ Toliko je bio predan toj svojoj težnji da se teško moglo naći odlučnijeg čovjeka u tom trenu u glasnom Frankfurtu. Ali, vrijeme je bilo presudno. Htio je stići do Antišinog stana prije mraka pa je stoga polako ustao i uputio tamo. Osjećao je hladnoću u kostima. I ona nije bila samo u temperaturama ispod ništice, bila je na licima ljudi koje je pozorno gledao prolazeći kroz ulicu nad koju se nadvio smog. S desne strane ulice nalazio se čovjek zamrljanog lica i oderane odjeće, prosjak. Monko se isprva nije obazirao na njega, ali onda ga je ovaj počeo zazivati. Nešto je mumljao na njemačkom kojeg Monko nije znao pa je samo produžio dalje. I ostalo bi to zaista tako da tajanstvena magla pod okriljem mjeseca nije popustila te otkrila prosjakovo ostarjelo lice i ožiljak koji su čak i čovjeka poput Monka zaplašili. Zabezeknuo se kad mu se ovaj zanio u lice i počeo ga probadati pogledom, moleći da mu udjeli nešto novaca. Bilo mu je muka. Novaca niotkud, a ovaj tu samo što nije skapao od gladi. Monka ipak čeka obrok doma. Njega neće spasiti nekoliko eura, ali ovog izgladnjelog i promrzlog čovjeka hoće. Ali, svaki euro je bio bitan. No nešto jezivo, nešto više od njega samog u očima tog čovjeka prestravilo je i natjeralo Monka da posegne za onom ljudskosti u sebi, da dokaže sebi da ga ovaj čelični svijet nije uspio lišiti

toga. Izvadi ono malo novca što je zaradio i udijeli mu. „Nek“ ti je sa srećom!' kaže on i nestane u magli… Sljedećih nekoliko dana bili su vrlo teški za Monka jer se nije mogao otarasiti misli da je dan isplate svakim danom sve bliži. Istina, novac je pristizao i nije se on žalio. Još mu je Antiša obećao dati nešto eura kad mu plaća sjedne. No to nije bilo dovoljno, još je kiša stalno padala i nije se moglo svirati na otvorenom,a borba za mjesto u podzemnoj bila je žestoka. I tako jednog jutra, u 6, kao i obično, sjeo je Monko neispavan u vlak i čekao da ga odvede do odredišta. Gledao je mrtvo u tu harmoniku koja je bila pred raspadanjem, kao i on. Pitao se koliko će još biti u stanju donositi zaradu, nadu, bijednu kakva je bila, ali je bitno da ju još nije izgubio. Sjetivši se žene navrle su mu suze na oči, no nije dopuštao da mu duh klone. 'Imaj vjere', to mu je ona uvijek govorila. 'Imaj vjere!' ponavljao je on u sebi. I tako je to vazda bilo. To ih je držalo i vodilo kroz život. Pristigavši na odredište izišao je na ulicu. Sunce je čak malo pokazalo svoje boje tog jutra. Nakon neprestane kiše. To ga je malo oraspoložilo. Spuštajući se niz beskrajno duge stepenice pothodnika da dođe na drugi stranu ulice koja se činila prigodna za posao, od silnog umora zavrtjelo mu se u glavi te je teturao do zida. Ne pazeći na harmoniku, ispustio ju je s ramena i ona se otkotrljala niz stepenice. U prvi čas nije shvatio što se dogodilo jer mu se zamračilo pred očima, no ubrzo se osvijestio te na dnu stepeništa ugledao svoju harmoniku. Brzim korakom krenuo je po nju nadajući se da je čitava. Dio njega bio je preplavljen panikom. „Nije slomljena! Ah!“, odahnuo je lagodno. Smiješak olakšanja se pojavio na njegovom sad već zaraslom licu. Sagnuo se da je podigne te uočio da je napukla na jednoj strani i da se komad drva odlomio. Stajao je tako nepomično držeći slomljenu nadu u rukama, ne mogavši vjerovati svojim očima. No to je bilo sve. Nikakvih drugih osjećanja nije bilo. A što bi mogao učiniti? Probat će je popraviti, to je sve što može. Ali kada? Vrijeme nestaje kao pijesak i nema toga što ga može spasiti sada, sa harmonikom i bez nje. Izbacivanje iz stana njegovoj obitelji ne gine. Samo čudo bi ih moglo spasiti. Pokupio je taj odlomljeni dio i vratio se laganim korakom do podzemne željeznice gdje je vrlo spokojno čekao vlak. Lice mu je bilo bezizražajno. Ušao je u Antišin stan te položio harmoniku na stol. Uzeo je ljepilo u ormariću pored kreveta i sjeo za stol te se uhvatio popravljanja instrumenta. Uzeo je komadić koji se odlomio i pokušao dokučiti gdje pristaje. Međutim, uskoro je uvidio da ne ide. „Nedostaje još dio!“ stisnuvši zube kaže on za sebe. Iako je djelovao vrlo miran, u njemu se odvijala velika borba. Srce mu je počelo jače lupati, krv mu je šikljala u glavu, lice mu se zacrvenilo. Preplavljen bijesom, u afektu, zgrabi cijelu harmoniku i baci je o zid i ona se gotovo raspadne. „K vragu!“ Položi ruke na lice i zaplače žestoko. Sjedne na klimavu stolicu i ostade tako jecati nekoliko trenutaka. „Što sam to učinio?“ pomisli i nakon što se malo smirio ustane i ode do razlomljene harmonike. Približi se i počne skupljati komadiće. Odjednom mu se razrogače oči te ruka zastane na mjestu. Tišina. Sat otkuca 12. Monko se i dalje ne pomiče. „Jel' ja to sanjam?“ Protrlja brzo oči. „Jer to mora da je san! Najljepši!“ Počne rukama prebirati po ostacima harmonike. „Ali nije! Nije!“ počne se gromoglasno smijati. Oči su mu zasuzile od sreće, srce radosno zaigralo dok je prebirao tvrdim prstima po krupnim dolarskim novčanicama skrivenim u olinjaloj djedovoj harmonici.

Natalija Mazor, Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar

Za početnike koji čeznu za pogledom svog postojanja, a žele upoznati dubinu svog uma, a vrijeme

je u njemu. Zato se vrijeme ne može sastavit u jednu kratku priču, objasniti ili prepričati slušateljima na nekim događajima, situacijama među ljudima, nezgodama i sl. Trebamo ga osjetiti. Postoji u našim čulima kao i svi procesi u našem tijelu, a iskazujemo riječima, pojavama, razmišljanjem...

U stvari, kao što vidite ne želim vas uvest u neke priče bake i djeda kako vrijeme prolazi ili žene i muškarca kao je vrijeme pred njima. No, ovo govorim iz naroda jer ga tako dokazujemo. Ne želimo biti slijepi i ne promatrati ga. Ja ga istinski volim, volim što sam kraj njega.

Evo, pokušat ću vam dočarat, odnosno „filozofirati“ na moj način bar jedan dio njega... Započnite sa pitanjima: „Koji je sat? Koji sat pogledati? Što prepoznajemo? Ima li malo dijete mogućnost tog znanja?“ „Već u hodu raspoznati...“ Zna li novorođenče kad je dan, a kad noć? Zar je to potrebno?“ U tihoj, hladnoj noći, veliko jugo ne zaobilazi dolazak svježeg sunčanog jutra, dok popodnevna glazba procijeni tišinu noći u njezinim mnogobrojnim inačicama. Tu smo u tajnama i nejasnoj organizaciji koja nanije ponudila priliku da uvidimo naše ostarjelo i nemoćno tijelo u određenom periodu, prohodamo njim. Prilika je...

Dok sve dolazi i prolazi,izraste pa tako i uvene,stvore se različite slike shvaćanja različite stvorene radnje, različiti postupci. Tud i život. Slika livade, svog prebivališta. Besmisleno je i pričati, prepričavati o stvarima koje ne vidiš na dohvat ruke, gdje su osjećaji potakli na događaje, te čije posljedice vidiš na svom terenu kao oblaci što se sudaraju i sa vlagom i s strujanjem vodene pare stvore kišu,te kiša svoje vlažne podove. Tvoji koraci to odnose. Ti se probijaš kroz gusti zrak tako da zalegneš na svoju livadu cijelim tijelom, pruženih ruku i nogu, raširenih očiju, blistavog osmijeha gledaš daljinu pred sobom, okrećeš glavu i uviđaš svoje horizonte. To svjesno stanje dovodi nas do zablude. To je čisto stanje predviđanja svijesti, predviđanja vremena.

E da stvari budu još kompliciranije, vidiš ga i u snu, tvoj podsvjesni dio. Svugdje je, mi živimo u njemu. Ja ga udahnem i izdahnem. Probajte i vi... Probajte pročuti svoj krik. Odzvanja na toj livadi, animirano i zvučno. Podsjetim je svakodnevno, moja najveća zadaća, sigurna sam i vaza. Tu je moj spokoj. Tu moja duša leži, pri zalaskom sunca gdje mi sunčeve zrake glade obraze. Brojim sate, minute, odgovaram na ponuđena vam pitanja i zaključujem sama. Moje male tajne...

Prolazit ce tako dan za danom, ali ti ćeš još uvijek biti tu u mom naručju. Pusti ću te da hodaš, ali sad te još trebam. Zasvirala je glazba. Čuje se zaigrani zvuči frule, gongovi odzvanjaju, veseli glasovi dopiru i pomislih: „Tu sam, tu pripadam!“ Uberem cvijet s svog zelenog polja, odjurim i nestanem u vremenu koje nikad ne prestaje.

S A D R Ž A J:

Predgovor urednika Edin Kadić …………………………………………………………………………………………………………………………. 5 Osvrti

Ivan Šimunić …………………………………………………………………………………………………………………..… 9 Davor Vidaković ……………………………………………………………………………………………………………….. 10 Zvonimir Stanić ………………………………………………………………………………………………………………… 11 Darko Jureković ……………………………………………………………………………………………………………….. 11 Svetko Perković ……………………………………………………………………………………………………………….. 13 Rade Šimičević …………………………………………………………………………………………………………………. 14 Mirko Jamnicki Dojmi ………………………………………………………………………………………………………. 15 Mladen Malik ………………………………………………………………………………………………………………….. 19 Darko Smrkinić ………………………………………………………………………………………………………………… 20

Voditelji školskih redakcija RivaOn 2000. – 2010. Voditelji školskih redakcija RivaOn 2000. - 2010. ……………………………………………………………… 21

Dosadašnji Nagradni natječaji digitalne fotografije učenika srednjih škola Zadarske županije

1. Nagradni natječaj „Oko učenika – Powerd by Olympus“ 2004. ……………………………….……. 24 2. Nagradni natječaj „Oko učenika – Powerd by Olympus“ 2006. ……………………………….……. 26 3. Nagradni natječaj „Oko učenika – Powerd by Olympus“ 2007. ……………………………….……. 28

4. Natječaj digitalne fotografije „Oko učenika – Powerd by BenQ“ i 1. Natječaj kratke priče učenika srednjih škola Zadarske županije

- Marija Magdalena Bačić „Trapa“ (fotografija) ...…………………………………………….………….. . 32 - Ivan Jordan „Moj did“ ………………………………………………………………………………….……………… 33 - Daria Ugarković „Šetač u ogledalu vremena“ (fotografija) …………..……………….…………... . 34 - Angelo Virag „Dio sekunde“ (fotografija) ……………..……………………….………………………….... 36 - Mirela Javorović „Vrijeme“ …….…………………………………………………………………………………… 37 - Angelo Virag „Vremenski val“ (fotografija) …..……………………………….………………………….... 38 - Anita Glavan „Pepeo pepelu“ ……………………………………………………………………………………… 39 - Angelo Virag „Vremenski val“ (fotografija) ..………………………………….………………………….... 38 - Lucija Plantak „Slatke uspomene“ (fotografija) ..………………………………………………………... . 40 - Filip Lozić „Globalni ubojica“ (fotografija) ..………………………………………………………………... . 42 - Filip Lozić „Krugovi života“ (fotografija) ..………………………………………………………………...... . 44 - Filip Lozić „Vremeplov“ (fotografija) ..………………………………………………………………………... . 46 - Ana Režan „Ledeno doba 4: Glas javnosti“ .……………………………………………………………….... 47 - Ivana Petković „Jesen u meni“ (fotografija) ..……………….……………………………………………... 48 - Jelena Brkić „Vrijeme“ ……………………………...………………………………………………………………... 49 - Antonio Šestić „Dio sekunde“ (fotografija) ..………………………………………………………………... 50 - Ivona Lerga „Bezvremensko stanje“ (fotografija) ………………………………………………………... 52 - Antonia Meštrović „Iz dana u dan“ (fotografija) ..………………………………………………………... 54 - Marija Perić „Sumrak u jesen“ (fotografija) ..……………………………………………………….…….... 56 - Ivona Bratović …………………………………………………………………………………………………….…….... 57 - Adita Brčić „Žuto se nosi“ (fotografija) ..…………………………………………………………...…….... 58 - Anamarija Šimunić „Vrijeme“ ………………….……………………………………………………….…….... 59

- Martina Vitlov „Vrijeme je za polazak“ (fotografija) ..……………………………………….…….... 60 - Martina Vitlov „Zrcalna simetrija“ (fotografija) ……….……………………………………….…….... 62 - Damira Piližota ……………………………………………………....……………………………………….…….... 63 - Ana Štefulić „Vrijeme prirode“ (fotografija) ..……………………………………….……................. 64 - Nina Štulić „Lady Sunshine“ (fotografija) ..……………………………………….………..………..….... 66 - Stipe Lukin „Stablo“ ……………………………….……………………………………….………..………..….... 67 - Domagoj Pedišić „Simetrija u plavom“ (fotografija) ..……………………….………..………..….... 68 - Ana Knežević „Vrijeme“ ………………………...……………………………………….………..………..….... 69 - Ena Kovačević „U vremenu“ (fotografija) ..……………………………………….………..………..….... 70 - Inga Jurin „Golden age“ (fotografija) ..…………………….……………………….………..………..….... 72 - Marta Longin „Vrijeme je u našim rukama“ ..………….……………………….………..………..….... 73 - Damira Piližota „Uhvati me“ (fotografija) ..….………….……………………….………..………..….... 74 - Marija Pavlović „Vrijeme“ ………………..…………………….……………………….………..………..….... 75 - Inga Jurin „Golden age“ (fotografija) ..…………………….……………………….………..………..….... 72 - Damira Piližota „Užitak“ (fotografija) ..….……………...……………………….………..………..…..... 76 - Matea Stojić „Vremeplov“ (fotografija) ..….………….……………………….…..……..…………….... 78 - Donato Predovan …………………………………..….………….……………………….………..…….…..….... 79 - Petra Dilber „Vrijeme u rukama“ (fotografija) ..……….……………………….………..………..….... 80 - Monika Marić ………………………………………………..……….……………………….………..………..….... 81 - Lucija Ivković „Usamljena duša“ (fotografija) ..……….……………………….………..………...….... 82 - Ivana Šanko …………………………………………………………….……………………….………..………..….... 83 - Marta Longin „Vrijeme u mojim rukama“ (fotografija) ..………………….………..………..…..... 84 - Natacha Žuža „Putujem“ ..……….……………………………………………………….………..………..….... 85 - Petra Zubak …………………………………………………...……….……………………….………..………..….... 85 - Lovre Torbarina „U sjeni prošlih vremena“ (fotografija) ..………………….………..………..….... 86 - Lovre Torbarina „Vremenski triptih“ (fotografija) ..……….……………………….…...………..….... 88 - Roberta Jurjević ……………………………………………...……….……………………….………..………..….... 89 - Ivana Orović „Iznad vremena“ (fotografija) ..……….……………………….………..……..……..….... 90 - Jana Morović ………………………………………………….……….……………………….………..…………….... 91 - Sara Livljanić ………………………………………………….……….……………………….………..………...….... 92 - Luka Uskok ………………………………………………….……….………………………….………..………..….... 93 - Izabela Laura ………………………………………………….……….……………………….………..………..….... 94 - Natalija Mazor ………………………………………………….……….……………………….……..………..….... 98

Pokroviteljstvo:

Zahvaljujemo se sponzorima na pomoći pri realizaciji:

• F-tours putovanja doo Split kao generalni sponzor 1. Nagradnog natječaja za kratku priču učenika srednjih škola Zadarske županije.

• BenQ kao generalni sponzor 4. Nagradnog natječaja digitalne fotografije učenika srednjih škola Zadarske županije „Oko učenika“

• KING ICT sponzoriranje 4. Nagradnog natječaja digitalne fotografije učenika srednjih škola Zadarske županije „Oko učenika“

• Radio 057 sponzoriranje 4. Nagradnog natječaja digitalne fotografije učenika srednjih škola Zadarske županije „Oko učenika“

Zadarska županija

ISBN 978-953-97023-4-0