Silvana Bampa-Listeš, prof.

RAZLIKOVNA GRAMATIKA MJESNOGA GOVORA U NEORIĆU

Jadni mi jadni štokavci, nemamo domaće riječi...

Ivan Slamnig

UVOD Mjesni neorićki govor pripada južnoštokavskom ikavskom govoru (skupina bosansko – hercegovačko – dalmatinskih govora) koji je u suodnosu s čakavskim narječjem splitske regije budući da utječe na promjene u govoru jer Split zbog velikog prirasta stanovništva postaje grad štokavskoga govora. Suodnos se očituje u velikom broju talijanizama i nekim osobinama čakavskog narječja.

Razlikovne osobine govora:

1. slaba vokalnost 2. skraćivanje riječi 3. gubljenje glasova 4. zamjena glasova 5. ikavski refleks jata 6. stezanje glasova 7. krnji infinitiv 8. različitosti u sklonidbi i sprezanju 9. predmetanje glasova (protetsko j) 10. talijanizmi

Upitno – odnosna zamjenica što javlja se u dva oblika: ŠTO – ŠTA Drugi se oblik češće čuje i polako potiskuje prvi oblik. što - Svekrvice, što si tako žuta, il' te boli, il' si puno ljuta? šta - Iman lolu ja u selu svomu: pa šta ću ga tražit u drugomu! Šta ću, nane, kad baraba bane?

Bježi kući, moje lipo lane.

SLABA VOKALNOST (jak konsonantizam)

Očituje se u gubljenju vokala što uvjetuje stanovitu tvrdoću izgovora:

dotrati – dotirati (dotjerati) otrati – otirati (otjerati) i inačice: potrati, natrati

oblaziti – obilaziti udriti – udariti j – je beška – bešika kaška – kašika sikra – sikira pojte – pojate vrteno – vreteno blažna – blažena kolko – koliko njezna – njezina četri – četiri šesnest – šesnaest

Na Zelovu rodili kumpiri, a na Dicmu sikre i kosiri.

Oj, divojko, da nisi daleko, češće bi te oblazio, seko.

Dođi, lole, makar bila šala, da ne kažu da san te potrala.

SKRAĆIVANJE RIJEČI Jezična pojava koja se javlja kao posljedica slabe vokalnosti:

š – oš – oćeš (hoćeš) moš – možeš okle – odakle oša – otišao gori – govori mate – mater maća – maćeha taka – takva zajno – zajedno neš – ne ćeš vako - ovako s – si b – bi

Oj, curice, ako 'š biti moja, ima pure, kupit ćemo loja.

Dođi, lole, u nedilju veče moja mate uštipaka peče.

Vako ti je kod nas običajno: pa po dva-tri zapivati zajno.

Curuj, curo, dok si u matere, neš curovat kad dođeš u mene.

Šotana mi od kotula kraća ka da mi je darovala maća.

Što ću, Bože, od života svoga cura moja ošla za drugoga.

Sinoć, lole, sanjalo se meni da s uza me, moj cvite rumeni.

GLASOVI

a) samoglasnici: nema promjene u odnosu na standardni jezik

b) u mjesnom se neorićkom govoru ne realiziraju ili zamjenjuju drugim glasovima suglasnici h i f.

Gubljenje glasova:

1. Suglasnik h se u potpunosti izgubio u govoru (uzrok je što glas h nema zvučnog para pa se izostavlja ili zamjenjuje drugim glasovima: j i v. Gubljenje glasa h najčešće je na početku ili kraju riječi budući da su to udarna mjesta i njegovim gubljenjem suglasnički skup postaje intergriraniji:

odati – hodati oš – oćeš – (hoćeš) titi – htiti – (htjeti) lad – hlad valiti – hvaliti rast – hrast ajduci – hajduci ajde – hajde i – ih

gra – grah njiov – njihov vr – vrh Mala moja uvatila spuža, pa se vali: Evo moga muža! Ja malena, malena od roda, nije veći koji sa mnom oda. Ženit ću pa šta bilo bilo. ne ću više odati na silo. Curo mala, brkovi ti crni,

još i malo bećarski zavrni.

Da se ljubav stavi na vr bora, i bor bi se osušiti mora. Misli mala od rastova panja: evo lole, biće ljubovanja. Sveti Petre, oko tebe rasti, čuvaj moju lolu od propasti. Garav lole, svekrva je kriva što ga nije umivati tila.

2. U početnim suglasničkim (bezvučnim) skupovima gubljenje glasova uvjetovano je slabljenjem napetosti suglasnika koji su dalji od samoglasnika pa se oni reduciraju: tica – ptica šenica – pšenica ćer – kćer ko – tko čela – pčela di – gdi – (gdje) Kuća gori, plamena ne daje, mate plače, ćer jon se udaje. Ja curicu ljubija na vodi, pa mi ne će šenica da rodi. Ja bez tebe, moja lolo mila,

kano tica kad izgubi krila.

3. Samoglasnik e gubi se u brojevnim imenicama:

dvoj – dvoje troj – troje oboj – oboje Svekar viče, a svekrva reži, dođi đavle oboj pa i veži. Ja malena, moj lole ka jela, oboj nas je iz istoga sela.

4. Samoglasnik o gubi se na početku riječi:

vaki – vakav – ovakav naki – nakav – onakav

Umetanje glasova. Između glasova d i j; t i j umeće se samoglasnik i, te se ne vrši jotacija tih glasova. netijak – netjak – (nećak) rodijak – rodjak – (rođak) Rodijače, ićemo na silo kad mi dođe moje zlato milo. Zamjena glasova

1. Glas h zamjenjuje se glasovima v i j:

h = v

kruv – kruh uvo – uho kuvati – kuhati gluv – gluh vrpa – hrpa puvati – puhati juva- juha trbuv – trbuh muva – muha

Dođi, lole, i donesi kruva,

kisela se kupusina kuva. Usta moja od uva do uva, da mi se je nakljukašit kruva.

...a on uze drinovu toljagu,

poče muvu biti po trbuvu. h = j

oraj – orah najeriti – naheriti (nakriviti) smij – smih – smijeh tija – tiha ujtila – ujitila – uhitila (uhvatila) Iđe lole, šešir najerija, viče selu da me ostavija. Pivala bi, ne mogu od smija, umra lole, sidila san i ja. ...nije ono kiše malo, neg jutarnja tija rosa...

2. Glas f (koji se izgubio u govoru) zamjenjuje se glasom v:

f = v

vumar – fumar (dimnjak) važol – fažol (grah) veta – feta (kriška) Vilip – Filip štov – štof (vunena tkanina) vurešt – furešt (stranac) vudra – fudra (podstava) vamilija – familija (obitelj) vrigati – frigati (peći) vritule – fritule (uštipci) štuv – štuf (neraspoložen) vino – fino (dobro) vriško – friško (svježe) šuvigati – šufigati (zapržiti)

Iman lolu, ime mu je Niko, lipši mi je nego vriško mliko. Ajte kući vurešti, mladići, nestalo mi petruje u svići. Pivala bi, ne mogu od jada moga lolu satrala verata. Moja lole, ne daju mi moji, ja san štuva, veseli su tvoji. ...ja ću tute ladovati, svakom svatu vesti kapu, mom diveru najviniju... U riječi sofra glas f zamjenjuje se glasom p: sofra – sopra Kad je bilo vrime od užine, unda momče sopru učinilo, na sopru je žetalice zvao.

3. Samoglasnik o na početku riječi često se zamjenjuje samoglasnikom u: unda – onda unde – ondje Kad nareste tunja na boriću, unda ću se virovat mladiću. Ne ću, nane, di je braće sedan, nego unde di je manje jedan.

4. Samoglasnici b i p zamjenjuju se glasom v:

zivka – zipka provati – probati

5. Glas j zamjenjuje se glasom n u nekim oblicima zamjenice moja i ona, te u jednini pridjeva ženskog roda (dativ i lokativ):

mojon – mojoj njon – njoj (nenaglašeni oblik) jon – joj (nenaglašeni oblik) malon – maloj Ja ću mojon malon kupit šlape, neka bolje oko mene skače. Gospe moja, od sedan žalosti, čuvaj mene u mojon mladosti. Maramica, na njon ime tvoje, nije, lole, za džepove tvoje. Oklen voda izvirala, iz kamena, iz lamena, na njon sidi Divica, na glavi jon krunica. Mene moji svi u kući kore što san malon kupija postole; neka dere, oću devetere.

6. Glasovi a i o u nekim riječima zamjenjuju se glasom e:

teplo – toplo resti – rasti Naresla je ljubičica plava na jastuku di moj lole spava.

Zamjena suglasničkih skupova

a) suglasnički skup st realizira se u govoru kao c (rvacki, svjecki, splicki), a u tom obliku se javlja u riječi staklo:

staklo – caklo (imenica) staklen – caklen (pridjev)

Moj se lole gospodski ponaša, vino pije iz cakleni čaša.

b) suglasnički skup št realizira se u nekim riječima kao šć:

namišćati – namještati kršćen – kršten Ložin vatru i namišćan stoce, eto lole kroz zelene doce.

c) suglasnički skup sk i sp realiziraju se kao šk i šp (uglavnom u riječima koje potječu iz talijanskog jezika):

sk; sp = šk;šp škuro (tamno) tal. (scuro) škancija (polica) tal. (scansia) škartoc (papirnata vrećica) tal. (scartoccio) škatula (kutija) tal. (scatola) španjulet ( cigareta) tal. (spagnoletta) špijati ( uhoditi) tal. (spione, spia)

špina (slavina) tal. (spilla) šporkati (prljati) tal. (sporco – nečisto, prljavo) štacija (stanica) lat. (statio – stajanje) Pisme moje u škatuli stoje. Kad i pivan, same mi se broje. Prijelaz m u n čakavska je osobina koja je s vremenom prodrla dublje u unutrašnjost. M uvijek na kraju riječi prelazi u n, osim ako taj prijelaz ne utječe na promjenu značenja riječi.

a) U prvom licu prezenta jednine: radin – radim učin – učim iđen – iđem – (idem – ići /infinitiv/) volin – volim želin – želim

Ne volin te, nit' te volin, gade

nit' te volin, nit' mi mate dade. Udat ću se, nane, od ovaca, ne pitan te robe ni novaca. Pleten igle, sidin kod ovaca, mene nana goji za vilanca.

b) U dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica u kojima se gubi oblični nastavak -a, u instrumentalu jednine imenica s nastavkom -om (-em), te instrumen- talu pridjeva s nastavkom -im:

gušterican – guštericama đavlin – đavlim (đavlima) nogan – nogam (nogama) rogan – rogam (rogama/rogovima) likarin – likarima kruvon – kruvom (kruhom) vodon – vodom nebon - nebom suvin – suhim Meni kuća, a svekrvi polje, nek se kučka s gušterican kolje. Ne ću, nane, di je puno braće, ko će đavlin okrpiti gaće. Sat na ruci, a štikle na nogan, ne smi kravi, ubost će je rogan. Obolila, jadna li je ona, pa je ćaća po likarin gona. Moj se lole vali da uživa, zemlju stere, nebon se pokriva.

Pitaju me čin me nana goji: kruvon suvin i vodon napoji.

c) U instrumentalu jednine osobne zamjenice ona te u instrumentalu jednine posvojnih zamjenica ( -om, -im: - on, -in): s njom = s njon s njim = s njin s mojim = s mojin (tvojin, njegovin, našin, vašin, njiovin)

s mojom = s mojon (tvojon, njegovon, našon, vašon, njiovon) ... divna majka plače tužbu, pa plačite s njon u družbu.

Stezanje glasova Samoglasnički skup ao ( l = a = aa) steže se u a.

ao – aa – a kota – kotao zava – zaova posa – posao paka – pakao Mlada cura udat će se svaka, a za stare otvoren je paka. Kupuj, nane, zelene šudare nisu moje poudane zave.

Stezanje samoglasničkog skupa ao vrši se i u glagolskom pridjevu radnom (što će biti obrađeno u poglavlju o oblicima riječi) – išao – išaa – iša. Glasovne promjene Sibilarizacija se samo djelomice provodi u govoru: javlja se u nominativu, lokativu i dativu množine (junaci – junacin; momci – momcin), dok se često ne provodi u dativu i lokativu jednine (pruga – prugi; majka – majki).

Privari me lole, nema veze, doće drugi u zelovskon prugi.

Disimilacija (razjednačivanje na udaljenost) se vrši na dva načina:

a) disimilacija prvog člana suglasničkog skupa preoblika mn = vn

gumno – guvno

b) disimilacija drugog člana suglasničkog skupa

preoblika mnj = mlj

dimnjak – dimljak dimnjačar – dimljačar blagoslov – blagosov (redukcija glasa l )

Refleks Ђ Neorićki govor pripada ikavskom izgovoru štokavskoga narječja iako se za potre- be stiha i pod utjecajem narodne poezije javljaju (i)jekavski oblici: Ja i lole sidili do zore

pa vodili lipe razgovore. Moj dragane, da mi nije smišno, ja bi tebe privarila grišno. Pivaj, drugo, ne ćemo zadugo, ja ću selo prominiti drugo. Gori svića, nije legla srića, srića čeka svojega mladića. Kosa smeđa, pala do po leđa, lole moja, tvoj me pogled vrijeđa. Iman dragog, ne sviđa se meni, prodat ću ga po vezenoj c'jeni. Dođi, moja lole, iza brijega, od tebe mi nema milijega.

OBLICI Imenice

a) množina jednosložnih imenica muškog roda je kratka:

žiri – žirovi bori – borovi brodi – brodovi rozi – rogovi voli - volovi noži – noževi snopi – snopovi dvori – dvorovi Posadit ću bor do bora, devet bora do mog lole dvora. Curo mala, pruži roge ćaći, ako misliš berekina naći. Cviće moje, izili te voli, kad te nisan darovala loli. Mala moja kopala kumpire, misto cime iskopala žire. Ne ćeš, mala, nedilju ti svetu, gonat snope na mom magaretu. Zelen bor se nadvija nad more da pokrije mog dragana dvore.

Za potrebe stiha javlja se i duga množina imenica koje imaju samo kratku množinu: jastuci – jastukovi oblaci – oblakovi Sinje more krevet moga lole, a valovi bili jastukovi. U mog lole oči đavolove, savile bi s neba oblakove. Neke zbirne imenice rabe se u množini ( preoblikovanje zbirnih imenica koje znače mnoštvo iz jednine u množinu): drveća (drveće) lišća (lišće) kamenja (kamenje) grmlja (grmlje)

b) U dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica ženskoga i muškog roda gubi se nastavak a što uvjetuje prelazak završnoga -m u -n.

D, L, I kravan – kravama curan – curama (k) ovcan – ovcama (na) nogan – nogama Mene nana po dernecin šalje, (L) u Prugovo, ako ću i dalje. Šta će selo kad nestane žena, ko će curan nadivat imena. (D) Da si, mala, kolko zrno prosa, ja bi tebe u džepovin nosa. (L) Mala ima posla priko glave: bacit kravan i uščupat trave. (D) Mala moja ko uskrsno jaje,

iđe k ovcan pa se pituraje. (D) Kuća moja ograđena žicon, zato mene zovu propalicon. ( I ) Ja malena u brdu gojena, suvin kruvon i vodon gojena. ( I )

c) U sklonidbi imenice pas nepostojano a zadržava se u svi oblicima riječi: N pas G pasa D pasu A pasa V pasu L (na) pasu I (s) pasom Oj, mladiću, ne volin te više, ja te mrzin ka pasa i više. Oj, komšija, svoga pasa veži Da na moga barabu ne reži.

d) Imenica tlo mijenja rod i javlja se u obliku tlev:

N tlev G tleva D tlevu A tlev V tlevu L (na) tlevu I (s) tlevom

e) Umjesto lokativa za označavanje mjesta radnje rabi se genitiv:

Taj film igra u Centrala. (u Centralu) Kupio sam cipele u Dalme. (u Dalmi) Prva lole, povrati se sada, našla san ti rada u Otpada. (u Otpadu)

f) Umjesto dativa za označavanje smjera glagolske radnje rabi se genitiv:

Idemo: u sestre (sestri) u doktora (doktoru – liječniku) u mene (meni) u tebe (tebi) Ajte, dico, u Pekića, tute ima zelenčića.

g) Umjesto akuzativa u niječnim rečenicama dolazi genitiv (slavenski genitiv):

pokrivača – pokrivač

Ajme meni! Šta će meni žena? Žena jača, ne da pokrivača.

h) Umjesto prijedloga o u lokativu se upotrebljava prijedlog od: Pričali smo od tome.

Razgovarali su od meni.

i) U instrumentalu jednine imenica muškog roda iza palatala ne provodi se prijeglas, nego se zadržava nastava –om u kojem zvršno - m prelazi u -n.

nožom - nožon - nožem mužom - mužon - mužem mačom - mačon - mačem Tudan mi ga provodoše, svakin ružon obružiše i na križ ga raspeše, sa mačon ga probodoše. Pridjevi Kod nekih pridjeva završno -l se čuva i ne prelazi u -o.

debel – debeo topal – topao vesel – veseo

U genitivu množine ne ostvaruje se glas h:

Poznaje se ko je zdravi pluća, kad zapiva, čuje se do Muća. Lika goji konja i junaka, Dalmacija lipi divojaka. Mačkare su i ludi su dani, ima sada i baba pijani. Daj, divojko, rekla ti je nana, suvi šljiva sa zeleni grana.

U dativu, lokativu i instrumentalu jednine umjesto nastavka -oj javlja se nastavak -on: maloj = malon Tata kaže: Obisi se, sine! Oću, tata, malon oko vrata.

Zamjenice

Najveća odstupanja od standardnoga jezika javljaju se u sklonidbi zamjenica.

Osobne zamjenice. ja: I = s menon Oj, divojko, materina Mare, oćeš poć s menon u mačkare. ti: I = s tebon, tobon Ako ćeš me oženiti, lole, odma s tebon ja iđen iz škole. Moj dragane, ime ti je ružno, srce moje za tobon je tužno. Oj, ljubavi, terete na glavi, jadan li je ko se tobon bavi. on: I = s njin

Visok jablan, pod njin voda ladna, vojnik lole, a ja za njin jadna. Seti Petar u raj grede,

za njin majka tekon teče. ona: D = njon, jon (enklitički/nenaglašeni oblik) L = u njon I = s njomen Moja mala sva u svili, iz džepa jon grumen pure viri. Volila me, sad ne voli više, Koji jon se đavli dogodiše. Iman malu, ime jon Marija, godinu je od mene starija. Maramica, na njon ime moje, nije, lole, za džepove tvoje.

mi: D = nami, (nan), namin; isto i L, I Tu će nami misa biti, kod mise će Isus biti. vi: D, L, I, = vami (van), vamin

Reka van je sutra da dođete, dat će vami bilo tilo od šenice, crnu krvcu od lozice. oni: N = oni G = njizi, nji D = njiman, jin, in A = njizi, nji, nje, ji, i V = / L = na njiman I = s njiman, njimon ... na nje laju dva arapska brata, više njizi mrtvo tilo riče. Svin se srcen za nji kajen, nji se čuvat obećajen.

Oči moje ko dva mala boba, jadan lole za njiman do groba. Stare cure i mršave konje,

poslat ćemo Talijane po nje.

Curo mala, brkovi ti crni, još i malo bećarski zavrni. Meni mala dvoje bičve dala i terluke; nije i oprala. Govoru mi da pisama znaden,

i znat ću ji dok se ne udaden. (protetsko j) Mala ima posla priko glave, bacit kravan, uščupat in trave.

one: G = nji D, L, I = njiman, in A = njizi

Oči moje ka dva mala boba, jadan lole za njiman do groba. Žene lude pa me kude loli, njizi mrzi, mene isto voli.

sebe: I = sa sebon

Posvojne zamjenice moj: D, L, I = mojin G (m) = moji (mojih) tvoj: D, L, I = tvojin G (m) = tvoji (tvojih) njegov: D, L, I = njegovin G (m) = njegovi (njegovih) moja: D, L, I = mojon tvoja: D, L, I = tvojon njegova: D, L, I = njegovon naš: D, L, I = našin G (m) = naši (naših) vaš: D, L, I = vašin G (m) = vaši (vaših) njihov: N = njiov G (m) = njiovi (njihovih)

D, L, I = njiovin svoja: D, L, I = svojon

Oči moje pune su magneta pa mi mojon drugarici smeta. Kad se sitin lani ovo doba, jao mojon mladosti do groba. Volio me – ne volio, mali, tvojon su me divojčicon zvali

Svaka mate svojon ćeri daje. sira, mlika i dikoje jaje. U Bejara kuće od dasaka, mi ne ćemo njiovi momaka. Moj dragane, lišće od javora, sićaš li se naši razgovora. Nane moja, pusti tvoji dvora

otkad moja ne dolazi lola.

Pokazne zamjenice

ovaj = ovi taj = ti onaj = oni jednina:

N = ovi, ti, oni D, L = ovon, ton, onon I = ovin, tin, onin Ostavi se luda smija, spomeni se svoga grija,

ako misliš sritan biti, i na ovon svitu preživiti.

Teško onon ko svit ne ljubi jer u tami dušu gubi. množina: N = ovi G = ovizi D = ovizima/ovizn A = ovize V = / L = ovizima/ovizin I = s ovizima/ovizin taj: množina: N = ti G = tizi D = tiziman/tizin/timan A = tize V = / L = na tiziman/tizin/timan I = s tiziman/tizin/timan onaj: množina: N = oni G = onizi D = onizin A = onize V = / L = na onizin I = s onizin

ovakav = vaki, vaka, vako takav = taki, taka, tako onakav = naki, naka, nako Ajde, lole, ni briga me nije, takoga ću naći i kasnije. Doša lole pa se s menon ruga, nakoga bi skuvala od luga. Kad se moja mala crkvi sprema, ona misli da je nake nema. Moj kolega, sad je moda taka: žena mužu zapovida svaka. Oj, studenče vode žive, oj, čistoćo slavne dive, na nas pusti slavne zrake od milosti majke take. Upitne i odnosne zamjenice tko, što: N = ko

I = s kin, s čin Sveta Kate, Katarina, lipa diko matrina, ko te goji, ko te poji? Da je meni viditi onoga, za kin vene pola srca moga. Ja uzdani pokraj lole moje; on me pita: Za kin, dušo, to je? Tri Marije redon gredu, svaka nosi busić masti s čin će trati slavne rane.

koji: D, L = kojen; I = kojin koja: D, L, I = kojon Reka mi je lole prsten dati, prid kojin se vidi večerati.

Reci, lole, da san ti najdraža, možeš kojon učiniti naža. kakav = kaki Neodređene zamjenice nitko = niko itko = iko netko = neko svatko = svako, svak; D = svakon Oj, nevene, svak te bere, a ja mlada đatru zere. Crne oči ne vidu u mraku, a zelene u svakon budžaku. Evo mene ko iz gore vuka, ima l' iko da bi se potuka.

Brojevi

Odstupanja u izgovoru brojeva uvjetovana su trima razlozima: a) ikavskim refleksom glasa JAT

dvije = dvi, dvima

b) prijelazom krajnjeg -m u -n

sedam = sedan osam = osan

c) slabom vokalnošću (ispadanje vokala)

jedanaest = jedanest trideset = triest četrdeset = četerest

Umri, diko, kajat ću te lipo, ne ću pivat za dvi ure i po. Ja te, lole, privarila ne bi, da je sedan sučija na tebi. Četir zvizde nasrid neba stoje, to su oči loline i moje.

Ja varala četrnest bećara, i tebe ću, moja lolo stara. Svaka luda koja mene čeka, šesnest san i oženiti reka. Ja baraba rođen triest treće, ostarija pa me cure ne će. Ja san mojoj kupija sandale, broj četerest pa jon opet male.

Glagoli a) U trećem licu množine prezenta kojima infinitivna osnova zavšava na -i, - a,

oblični nastavak je -u. radu: rade (raditi) mislu: misle (misliti) živu: žive (živjeti) nosu: nose (nositi) vozu: voze (voziti) bavu: bave (baviti) vidu: vide (vidjeti) sjaju: sjaje (sjati) bleju: bleje (blejati) izlazu: izlaze (izlaziti) Lipo li je siditi u ladu i gledati što budale radu.

Crne oči ne vidu u mraku, a zelene u svakon buđaku. Govoru mi da san piturana; ovaku me porodila nana. Iman lolu, lola ima brata, ko dva bora izlazu iz dvora. Muzla mala ovce i kozice, zabolu je sve kosti i koštice.

b) U trećem licu (3. l. pz.) prezenta glagola s infinitivnim nastavkom -ći umjesto glasa k u

osnovi se javlja glas č (analogija s drugim licima u kojima se provodi palatalizacija):

peći: peču (peku) tući: tuču (tuku) vući: vuču (vuku) sjeći: siču ( siku)

Kad zapivan priko Lećevice, trču cure četveronožice. Sat na ruci, a ne tuču ure, samo nosi da ga vidu cure.

c) Glagol ići u prezentu ima oblik iđen koji se javlja da bi se razlikovao od prezenta

glagola isti/ jisti (jedem) - iden. ići 1. iđen 1. iđemo 2. iđeš 2. iđete 3. iđe 3. iđete isti (jesti) 1. iden 1. idemo 2. ideš 2. idete 3. ide 3. idu

Iđe lole, iđu moji jadi, ja san s mojin lolon u zavadi.

Iđe lole i poveja štene, mislija je uvatiti mene. Svekrvice, duga li si vika, ajd u goru nek te ide zvirka.

d) Infinitiv se javlja samo u krnjem obliku ( bez -i u nastavku): Ako, lole, znadeš namigivat, znan se i ja s tobon podrugivat. Otišla bi da mi moji dadu

obać lolu na udarnom radu. Kopat, orat, ne dadu mi Turci, oden k ovcan, poklaše i vuci. Ja ću moga lolu zaularit, on će radit, ja ću gospodarit. Selo moje, bolje van je mučat, jer ne ćete vi na miru ručat.

e) Glagolski se pridjev radni javlja u dva oblika:

1. bio = bija (biti) 2. kajao = kaja (kajati)

Završno -l (kajal) reflektira se u - a. Kod nekih glagolskih pridjeva završno se -a spaja s prethodnim i nastaje dugo a.

kajal – kaja + a = kajaa = kaja došal – doša + a = došaa = doša U momaka slobodna prodaja,

da moj umra, đava bi ga kaja. Kasno lega, a rano se diga, bolje bilo da nisan ni liga. Prikide se, lole, naša veza nema lanca koji bi nas veza. Da znaš, dragi kako srce boli, doša bi mi da ti kuća gori. Ja baraba nisan ništa ukra,

samo prase naturija na se.

U drugom slučaju, kad je ispred završnog -a drugi vokal, javlja se između tih dvaju vokala sekundarno – j –:

bil – bia = bija volil – volia = volija živil – živia = živija govoril – govoria = govorija napravil – napravia = napravija

Splitska rivo, odnija te đava i onoga ko te cementava.

Kažu meni: Lole ti se ženi, da moj bija, ne bi se ženija.

Nisi, lole, dolazija često, drugi ti je zauzeja mjesto. Vidi moga silenoga lole, obuja je didove postole. Veni, mala, venija san i ja, kad je drugi tebi dolazija. Ja curicu ljubija na vodi pa mi ne će šenica da rodi.

f) Glagolski se prilog sadašnji javlja u krnjem obliku: sjekući – sikući – sikuć plačući – plačuć Jeste li se umorile, žene, pod orajon pritresajuć mene. Ja san svome loli otkaz dala, ode plačuć kano beba mala. Sinoć san se naplakala sita ljubeć gada koji ne mirita. ...sikuć bukve zaboliše ruke, uze pušku, ode u ajduke. Izvor voda izvirala, zlatne čaše ispirala,

čime neva vodu dala; ona dajuć i zaspala...

g) Aorist se javlja bez nastavačnog - h u 1. licu jednine, a aorist pomoćnog glagola biti

javlja se u svim licima u obliku bi.

Oj, vojnice, duga roka tvoga, (vojnica – vojni rok) zaboravi ja svakoga svoga.

Ja oboli, blago mome loli,

ne će mu se poderat postoli. Zaboravi i dušu izgubi, mala moja, što te ne poljubi.

h) Imperfekt i pluskvamperfekt ne žive u govoru, osim imperfekta pomoćnog gla- gola biti koji se javlja u obliku biše za 2. i 3. lice jednine. Kalvarija biše jedna gora di je Isus umrit mora.

i) Imperativ se u drugom licu jednine uporabljuje bez nastavaka -j, - i .

ženi – žen zavij – zavi kroji – kroj Uzmi,mala, tri crna šudara, srce zavi, mene zaboravi. Žen se, lole, ženila te nana, sedan puta u nedilju dana. Udat ću se, nane moja, i ja, kroj mi robu, nek san silenija.

j) Futur prvi glagola s nastavkom -ći u infinitivu uporabljuje se u skraćenom (stegnutom) obliku doći će – doće ići ću – iću Subota je, doće oba moja, drugarice, dat ću ti jednoga. Žen se, brate, iću ti u svate, tebi, lolo, ne ću ni u kolo.

Prilozi

Mnogi prilozi odstupaju svojim oblikom od standardnog govora što je uvjetovano ikavskim refeksom jata, gubljenjem glasova (slaba vokalnost) i proširivanjem osnove:

dolje = dolikarce gdje = di gore = gorikarce iza = poza

kasnije = kašnje koliko = kolko kuda = kudan lakše = lašnje nigdje = nigdi odakle = kudalen, kudavde, oklen onako = nako ovako = vako ovamo = vamokarce ovdje = vode odatle = otalen prije = prija tamo = tamokarce toliko = tolko tu = tute, tutek, tutekarce tuda = tudalen ujutro = ujitra vani = vanka zajedno = zajno malo = zero Zapivajmo, drugarice moja, dogodine ko zna di će koja. Kaži, lole, kolko imaš braće, nisan ni ja jedina u ćaće. Kudan moja lolica koraca, crna zemlja bile ruže baca. Ja ću brigu ostavit za kašnje, zapivat ću; čini mi se lašnje. Moj dragane, da mi tebe nije, ne bi znala oklen sunce grije. U mog lole nigdi ništa nema, samo mačka na pendžeru dr'jema.

Kukavica kukala na grani,

nako moji kukali dušmani. Aj otalen, Božja Mati, ne mogu ti križa dati, sa križe će sunce sjati i po cilon svitu obasjati.

Umri, lole, ja ću poza tobon, neka iđe sprovod za sprovodon.

Mene lole privariti tija, ja mudrija pa ja njega prija.

Mišliš, mala, da je meni lako, ne daj, Bože, ni magarcu vako. Aj tudalen, mila mati, ne mogu ti križa dati. Putuj, putuj, listić moj dok ne nađeš ko je tvoj, a kad nađeš ko je tvoj, tutek stani, listak moj. Kad ujitra ustanen,

Bogu vala uzdanen. Kako ću van svin prostiti, kad me psuju kolko veli, tolko i mali. Stan, počekaj, sinko Pere, zajno ćemo u raj gresti. Gospa kleči vanka grada, čeka sina svoga draga. ''Daj mi, sine, križ nositi, za tebe ću krv proliti.'' Kud mi moja drugarica ode, polja malo, livade ni zere.

Prijedlozi

Prijedlog su koristi se umjesto prijedloga sa:

Zamiri me, lole, su tri zlata, prsten, veru, lanac oko vrata.

RJEČNIK

A ajvan – životinja ala (ga se) – olako shvaćati aran – raspoložen, vedar, dobre volje arar – vreća argote – razbacane stvari; igračke arija – zrak autaši (auti) – opanci s potplatima od autogume

B

badanj – velika posuda za vrenje mošta badati – bosti badilj – lopata badnjak – debelo drvo koje se pali na Badnjak bagav – šepav bajam – badem balini – puščana tanad, zrna, metci baketina – drvce namazano ljepilom za hvatanje ptica bakra – bakreni lonac balancana – patlidžan balancin – sprava koja povezuje konja i kola balati – plesati balatura – balkon balun – lopta; nogomet ba ma – banak – klupa bančić – stoličica bankuza – vrsta kartaške igre bas, basetan – nizak (čovjek) bati – dio kravljeg roga batiti – stupati baul – škrinjica baverin – ubrus za dijete begenati – odobravati bekina – koža (oderana sa životinje) belenčuk – željezna naprava za vezivanje krave; karika berekin – mangup; šaljivac berlav – blesav; razrok berleša – luđak, blesavac beška – kolijevka, zipka beštija – životinja beštima – psovka

bicikla - bicikl bičve – čarape bićerin – čašica (javlja se i u obliku pićerin) bidun – zaljevača bigunac – posuda za tiještenje vina bijur – kristal bikariti – odvajati kožu od mesa; derati bilušina – trava bimbati – razbrojavati (bim – bam – bom) biži – grašak blazinja (blaznja) – prostirka bokun – komad bonogracija – zastornica borša – torba bošket – drvce na kojem se hvataju ptice botilja – boca botu – jedanput botun – puce braga – prsten kojim se spajaju cijevi branati – zasipavati; nositi branka – vrata, vratnica, gol (nogomet) brećelan – koji dugo traje (kruh) brekinja – oskoruša brekulja – muha brena – lonac za iskuhavanje vode bricav – bez dlaka brina – ledinica; uzvišeni prostor među dvjema njivama briškula – kartaška igra briktaš – novčanik (javlja se i u obliku britkaš) brnica – suknja brokva – čavao bronza – zvono (zvonce) na stoci bronzin – lonac brtulin – nožić bruškin – četka bržole – kotleti bublica – nakićenka (ukras koji se nosi u maškarama) buganac – oteklina (kurje oko); ozeblina bukin – poljevača bule, bulin – mala kugla u igri balota butiga – trgovina buža – rupa bužmara – bačvica

C caka – staklo cata – dinja cempres – čempres

cerovina – hrastovina cigančica - korov cima – stabljika krumpira cintare – usna harmonika ciplja – cjepanica cmilje – smilje cokule – obuća cota – šepava žena cripnja – peka crljen – crven cukar – slador, šećer cveknuti – udariti

Č čampre – kandže, nokti čančoliti – moliti čandrljati – šarati čandrljine – praporci čelinak – trava čemušati – kidati čepurast – razgranat čepurika – šipak čepušati – čeranj – prostor iznad komina za sušenje mesa češagija – naprava za timarenje čevrljin – dječak čibušiti – pušiti čikara – šalica čikolada – čokolada čimovica – stjenica; dosadna osoba ciplja – čudo – mnogo čuljko – janje čuriti (pz. čuri) – stajati uspravno

Ć ćakulona – brbljavica, tračavica ćiba – kavez, krletka ćićiti (pz. ćići) – sporo rasti, ne napredovati (za biljke), preživjeti, biti pritajen ćimbula – košara za hvatanje ptica ćiriti – viriti ćiverica – glava ćoka – cigareta ćopa – rupa; skrovište ćuskija – alatka za vađenje kamena, poluga

ćuš – uzvik kojim se tjera magare ćužiti – nositi na leđima

D deknuti – udaviti delati – raditi didevole – pauk dišpet – inat divenice – krvavice divljakinje – šumske jagode doklapati – doći don – gospodin dota – miraz dotarica – udavača s dobrim mirazom dožuntati – dodati drčina – djeca drsnuti – naglo povući dudla – malj; velika sjekira duja – dvica duperan – (iz)nošen dvornica – trava

Đ

đatar – vrag đezmica – posuda za kuhanje kave đilet(in) – prsluk điran – vrsta cvijeća (geranium) đul – ruža đendar – ogrlica (đerdan)

E

elopran – zakoplov, avion

G

gaće – hlače galebina – životinjski izmet

galetica – keks galoper – gamaši – gumaši (nazuvak) gargaše – sprava za češljanje (grebenanje) vune garikula – cvijeće (karanfil) gljeto – dlijeto gnjeca, gnječka – blato gnjoj – gnoj gnjojar – gnojište gnjusav – gobav – kriv (iskrivljen) gobelje – kolski kotač goloper – kaloper, perunika goričica – metla od bilja gradele – roštilj gratati – ribati grataljka – ribež grebene – naprava za vlačenje vune grezo – ružno, grubo; hrapavo grilje – rolete; rebrenice grintati – dosađivati; prigovarati; tužiti se grintav – pospan; dosadan; onaj koji prigovara grišim – konac za šivanje grljota – grijeh grudine – hrpa kamenja guća – potkošulja guda – prasica gudin – svinja, prasac gumaše – obuća slična opancima gunjav – dlakav gurla – česma, oluk gustirna – bunar

I inčije – drugačije inkarat – žbuka inkartati – ožbukati inkartavati – žbukati intimela – jastučnica inžinjavati – dobro pogledati; izmisliti isporaviti - ispraviti iščeprljati – ogrebati izasobice – zaredom izba – staja izrepan – poderan izrepati – poderati izgrampati – izgrebati

J jačerma – gornji dio narodne (ženske) nošnje jaketa – sako; jakna japno – vapno jare – zdrave, svijetle, čiste, vedre, rane (djevojke, pšenica) ječim – ječam jopet – opet

K kablić – posuda za mlijeko kacati – potopiti kacavida – odvijač kaciola – zaimača, kutlača kadina – lančić; ogrlica kadipa – cvijeće kain – lavor kalati – skinuti kalci – vunene čarape kalača – posuda za ostatke jela (spirine) kaldeja – dio peći na drva kalija – čaša kamenica – kameno korito (za čuvanje ulja) kamirati – prijatelji kanaćal – dalekozor kanela – slavina na bačvi kantar – vaga kantinela – letvica kapsel – lijes kapula – luk kariola – tačke kar – zapežna kola karijola – kolica, tačke karota – mrkva karta – papir kartina – cigaretni papir kašeta – sanduk kaška – žlica kašnje – kasnije kašun – kutija za alat katriga – stolica kaula – cvjetača kavarica – posuda za kavu kezme – malo prase, odojče klačina – mjesto za gašenje vapna klapiti – sanjati

klašnjenica – pokrivač od kozje dlake (jednobojni) kljuka – kuka kljukašiti – jesti kočeta – uzglavlje, drveni dio postelje iznad glave (bedrenica postelje) kogula – džezva kokošja voljica – trava kolektiva – dio zemlje koju obrađuje cijelo selo kolet – ovratnik kolombar – dječja igra koltrine – zavjese komar – komarac komaštre – lanac na ognjištu komin – ognjište (kamin) komporaća – zaručnički prsten koncina – kartaška igra konistra – velika korpa konšerva – prerađena rajčica (pire) kontat – računati korpet – korzet korto – korito kosac – svinjeća dlaka kosir – oruđe za sječu kosjenica – trava kostriš – trava kotula – podsuknja kotlanica – dio komina, njihalo za komoštre koviljano – kovrčavo kovilje – kovrče; vrsta trave kravljopanci – opanci od kravlje kože kredencija – kuhinjski ormar krešiti – poskupjeti krik – kočnica na zaprežnim kolima krosno - razboj, tkalački stan krozet – dio narodne nošnje krožun – kožuh krpuša – krpelj krušćurina – divlja kruška krto – košara kruna – bunarski okvir kuglavija – oklagija, sukač kućar – svinjac kučit – saviti kudalen – otkud kudavde – odakle kudilja – kudjelja kular – ovratnik kulje – debeo čovjek kukuruzina – ostatak od kukuruza kukumar – krastavac kumparan – sako

kumpir – krumpir kupa – crijep kurdela – traka kureljine – otrijebljeni dio kukuruza kušin – jastuk kuta – čaša kutriti – gledati; očekivati kuver – škrinjica kuverta – prekrivač za postelju kužina – kuhinja kužinca – komin (otvoreno ognjište) kvartač – lončić krvcat – vreti

L laboda – trava lačina – stelja od borovih iglica lajona – lajavica, ogovoruša, brbljavica lapež (lapiš) – olovka lancun – plahta lanilist – trava lapat – zakrpa laptina – veliki snijeg laprdat – pričati (pogrdno!) lapta – veliki snijeg ( dok pada – veličina pahuljica) lašnje – lakše laza – otvor u ogradi lepoštica – trava lepušina legruti – regruti, vojni obveznici letretavati – slikati (fotografski) letrika – električna struja libar – knjiga libiti se – šuljati se lijeto – dlijeto likasta – plava kosa lisa – drvena (dvostruka) vrata na kući, vrata na oboru, kapija litavac – bodljikava trava livica – trava livorver – revolver, samokres lopača – trava lug – pepeo; pepelnica (bolest bilja) lugara – pepeljara lumbrela – kišobran lužnjača – posuda za skupljanje pepela

M maca – teški čekić mačkare – maškare maća – mrlja maća – maćeha malovan – manualni radnik malovat – uloviti mandat – pismo manistra – tjestenina maslo – maslac mast – mošt mašklin – kramp, pijuk maštilo – vjedro matun – cigla, opeka mauš – kartaška igra mazija – staro željezo (čelik) maža – vreća mećaja – dio stapa za metenje mlijeka menđule – sprava za stezanje midenka – žlica miritati – pristajati; zaslužiti mirliše – miriše mistrija – oruđe za žbukanje mišaja – oruđe za miješanje mititi – mimoići (se) mižerno – malo; nisko mličavac – trava mličika – trava mlišnica – kaša modrna – suknja od debeloga sukna mosur – ledenica, siga moti – pokreti motirati – davati znakove (kod kartanja) motuz – uže mrginj – prostor između dvije ledine mrkan – ovan mudante – gaće mudantine – gaćice mukte – besplatno mukinja – jestiva bobica mulac – vanbračno dijete; mangup mure – igra na prste (šije – šete), šijavica murtela – biljka (bosiljak) musleša – čovjek koji ne zna ništa muša – državno zemljište mutap – pokrivač od kozje dlake ( s uzorkom)

N nabumbizati – istući nagrišpan – zgužvan najlipuši -najlipši najskoli – naročito, izričito nakljukašiti – najesti nakokulj – način vezivanja čvora napiturati - obojiti; našminkati se nasupati – namočiti; nabubriti navaldati – nakovrčati kosu nožice – škare nu izi –

NJ njizi dvizi –

O obadat – bježati (stoka) obadavati – obraćati pozornost na ... oblejati se – napiti se obluk – dio na kolijevci odek – ovdje odlučiti – odvojiti ovce u stadu odrna – loza visoko podignuta na stupovima ogreda – ograđena njiva oknjusiti (se) – uvenuti (za biljke), preneseno značenje: oneraspoložiti se, izgubiti volju za nešto okresine – otpadci od drveta okoprčan – borben, koji ne da na se oplićak – prsluk, dio nošnje koji pokriva pleća, kraći ogrtač opsum (na oposum) – obratna strana; naopako oraj – orah osekniti (se) – obrisati nos (useknuti se) osin – hlad, neosunčana strana oškoprcno - živahno, puno sebe ošurgat – ribati ožeći – opeći ožeg – sprava za poticanje vatre

P

paketina – jastuk za dijete

panceta – slanina pancir – lanac para – igra (trula kobila) parašalo – prošlo patina – krema za cipele pečenica – kotlet peglo – glačalo pelav – ćelav pendžer – prozor perač – cvijet perača – spužva perčin – kosa (čuperak) peršun – postelja (za jednu osobu) petrisimul – peršun petrulja – petrolej picukara - redovnica pića – sijeno; hrana (stsl. pišta) pićerin – čašica pijet – tanjur pilje – igra s kamenčićima piljak – kamenčić pinjur – viljuška pitar – lonac za cvijeće pitur – ličilac, soboslikar pitura – šminka; boja piz – težina, teret pizetan – težak piždri – gleda plet – ogrtač (pleteni) placa – prostor plisnav – prljav, nečist podbila – trava podić – lončić podumita – temelj (fundament) podveza – vezanje čarapa posta – sjenik polapati – brzo jesti polpete – kosani odresci polučak – mjera za žito (4 kg) poma – rajčica pometina – posteljica (placenta) pomidora – rajčica ponistra – prozor poprečak – ožeg porubati – pokrasti postola – cipela postov – tkanina pošada – nož za jelo potuljen – zgrbljen potvorina – svinjeća kralješnica

povrigati – ispeći površilo – ručka za lonce praljak – pritka (taklja) pramčelje – mjesto na suncu (prisoj) prasetnjak – svinjac praska – breskva praška – drvo za loženje (potpala) prega – kecelja pregljača – pregača, kecelja priboj – brana pribotunati – prigovoriti prikuća – dvorište primetače – sušilo prisvediti – pregrijati, oprljiti, izgorjeti pritkučje – dvorište priša – žurba, brzina priuza – konopac za vezanje teleta privezača – obruč za žene prug – dva kreveta (postelje) pruga – autobus prndecati (prdecati) se – poskakivati; veseliti se prstenka – igra pržun – zatvor pržina – pijesak pujsaš – štakor pule – mlado magare puljati – čistiti; trijebiti; biskati punat – bod puntina – svrdlo; čavlić puntižel – građevinska daska punjka – rupica za puceta pupa – mekani dio (sredina) kruha puvaljika – naprava za potpirivanje vatre

R raca – vrsta; rasa; rod rađa – posao, rad rakan – vez rasmulje – krpe raskasapiti – razrezati, biti brzo gotov (preneseno značenje) rašeto – rešeto raštela – kapija rečina – naušnica rednje – dio konjske opreme ređipet – prsluk, grudnjak reloj – sat režentati – isprati ribanj – ribež

rga – posuda za sjeckanje kupusa rigata – obruč za bačve ronzati – gunđati rumbati – provaliti ruzina – hrđa

S sać – peka sad – mjesto gdje se sadi sada – dio narodne nošnje (ačerima) salandžija – salandžisati – salaučina – bura; jak vjetar sampas – sanjada – velika posuda za kuhanje sarkati – dirati (se) u svašta selen – celer sicaljka – naprava za sjeckanje kupusa sić – vjedro silen – čovjek koji se pravi važan silenica – silena djevojka sinjati – zabilježiti sinija – niski stolić skale – ljestve skaline – stube skokošiti - slačak – trava slatkoran – koji voli jesti slime - sljeme; vrh (krova) slipa – igra slavić – slavuj slavnica – slamarica (za spavanje), slamnjača smaknuti – rasprodati smiriti – udariti smrdonja – smrdljiv čovjek soče – nabor(i) soldati – vojnici sopica – beton sopra – stol (sofra) soren – srušen soriti – srušiti sparićat – napraviti na brzinu spekljan – spetljan; smotan! spirine – ostatci jela; napoj spiza – hrana splužica – naprava za zagrtanje krumpira sprećat – prekriti (peku) žeravicom ( kad se peče kruh ili krumpiri) sprež – trava spreža – igra

stejana – stelna (krava) sticati se – naljutiti se; uvrijediti stočić – stolica strnina – ljekovita trava (senjine) strunja – torba strunjica – torbica stura – dio zaprežnih kola sućija – tuberkuloza sukanac – pokrivač (vuneni) svića na tup – fenjer svićica – ramstek svinjak – svinjac svitnjak – krijes (na Svetoga Ivana)

Š

šalovati – postaviti daske šalpa – šal šandule – opanci; obuća (sandale) šarac – poskok šašun – kamen veličine šake šempjan – lud šepurika – šipak šest – urednost ševa – dječja igra, školica ševast – šepav šigureca – sigurnica šilježe – ovca od godine dana šimija – majmun šinja – tračnica širulja – trava škalja – sitan kamen (zbirna imenica) škancija – polica škartoc – papirna vrećica škatula – kutija škavetin – ladica škovace – smeće škovacera – lopatica za smeća škripac – trava škurja – bič škver – brodogradilište škure – žaluzine škuro – tamno šnala – ukosnica šnire – vezice šoldi – novci šorci – patike šotana – suknja

špade – boja u kartama španjulet – cigareta špaker – štednjak šparožina – špicalija – lijek špinja – špinjača – špinat špiglo – zrcalo špinjaka – trava špigeta – vezica (cipele) špioda – pribadača šporet – štednjak štacija – stanica, postaja šticiguz – ljutica; ljut (onaj koji se lako uvrijedi) štir – trava; korov štikadent – čačkalica štipalice – kvačice štraca – krpa; neuredna žena štekenac – naprava za vezivanje psa štramac – madrac šterika – svijeća štov – vunena tkanina štrukavati – cijediti štumik – stomak, želudac štuv – zasićen; komu je dosta svega šudar – rubac, marama šudarić – rupčić, maramica šugoman – ručnik šundrati – uganuti (nogu) šur – čep šurlin – trava šuštine – vrsta metalnog puceta, kopča šuvit – tavan šuvela – ostatak otrijebljenoga kukuruza šuverini – žigice, šibice šuvigati – zapržiti švora – opatica

T tatiji (pz. taji) – vlaži, propušta vlagu taklja – podupirač (loza, rajčica) takujin – novčanik tanga – boja za tkaninu tangati – bojati tkaninu tapun – gornji čep na bačvi taraba – potkrovlje pojate tarabiti – povezivati dvije loze

teća – niski lonac; varulja terkije – trake za pletenje opanaka teljug – obruč za zvono (stoka) terina – zdjela za salatu tić – ptić timun – ruda; upravljač tlev – pod toćati – namakati, umakati tonobil – automobil trijangula – oštrilo za sjekiru trnita – valoviti elementi za krovište trapula – stupica; mišolovka traverša – pregača trbuv – trbuh trentun – kartaška igra trešeta – kartaška igra trikaši – vrsta cipela trliš – radničko odijelo trlja – igra trnina – divlja šljiva trupina – debelo drvo za sjedenje tuka – purica tunja – dunja turta – bijeli kruh turutva – trava tušt – trava tutek – tu tvorilo – sprava za stezanje sira

U

učančoliti – namoliti upavčiti – uprijeti, uperiti prst urapak – otpadci od pršuta ušonja – čovjek velikih ušiju uzglavač – jastuk uzglavnica – jastuk užanca – običaj

V vaca – veliki kamen vaik – uvijek, vazda vamilija – obitelj vangel – posuda varćak – varićak (mjera za žito) vapor – brod

varenika – mlijeko (kuhano) varnjača – kuhača važ – limenka važol – grah vele – mnogo vendati – pričati vera – zaručnički prsten verata – vlak vešta – haljina veta – kriška vida – zavrtanj vilance – financ; policija vino – lijepo (fino) vijola – kovrča vištola – vještica višće – ljepilo za hvatanje ptica vitica – zaručnički prsten vižle – psić vlašo – labavo (pletivo); mekano vojnica – vojska, vojni rok vonj - miris vrigati – peći vriško – svježe vrta – vrt vritula – uštipak vršalj – gumno vučija – posuda za nošenje vode (na leđima) vudra – podstava vula – vrsta igre vumar – dimnjak vurešt – stran, stranac

Z

zableušiti - zabulati – ogladnjeti začibiti – zapaliti cigaretu zadavati – mirisati (biti namirisan) zakliniti – zatvoriti zakrakunati – zatvoriti; zakračunati zakrikati – zakočiti zaklopača – posuda za nošenje mlijeka zaleušiti – pljusnuti, ošamariti zaleuška – pljuska zalužiti – udariti zameljati – uprljati zaobadati se – divlje se ponašati ( krava kad je napadne obad)

zapinjač – igla sigurnica zaplićak – gornji dio narodne nošnje zaprećat – staviti žar na peku zapuntan – zapetljan, zapleten; zavezan zasponjiti – zatvoriti; zakopčati zatapunati – začepiti gornji čep na bačvi zava – zaova zavrzan – šaljivac zboj – kat zeman – vrijeme zero – malo zgrišpano – zgužvano zidnjak – veliki kamen zloran – onaj koji slabo jede, bira hranu zvekulja – muha zvonjerin – sat (budilica)

Ž žalo – šljunak žuna – ovca žutenica – divlje zelje žvrlja – kapija

ZAVIČAJNI ONOMASTIKON Prezimena: Asanović, Bazina, Bratić, Bulić, Čelan, Galešić, Jelavić, Jeličić, Jurić, Karin, Kraljić, Landikušić, Marasović, Maretić, Mijić, Piplica, Režić, Romić, Sarić, Serdarević, Sočo, Stričević, Stupalo, Šolić, Veić, Vrdoljak, Vuknić, Zuban Etnici: Bazini (Bazine), Crivačani, Donosenjani (Donja Mala), Dražani (Draga), Gizdavčani, Glavičani, Krivodočani (Krivi Dolac), Milini (Miline), Mućanjani, Neorčani, Ogorčani, Podglavčani (Pod Glavicom), Prugovljani, Strmići (Strmi), Sutinjani, Šuti (Šute), Zelovljani Nadimci: Bafulinka, Baja, Balabanka, Banovica, Batčovka, Bazinuša, Bebuša, Bega, Bečinka, Belegija, Bešker, Biće, Bigo, Biguša, Bikanuša, Boćko, Bogetalo, Borinuša, Borkuša, Brajo, Buki, Bužgi, Cimbro, Crljenko, Čičuša, Čomrda, Čundara, Ćalinko, Ćele, Ćićo, Čipa, Ćoro, Ćupi, Drimalo, Dude, Dudli, Dujkan, Džepo, Đato, Đirluša, Gamiza, Gare, Galešuša, Garuša, Gazimuša, Gizdavka, Grmuša, Iko, Imbo, Ivaniš, Jaka, Jazo, Ječimar, Jeličuša, Jovinka, Jus,

Kain, Katuša, Keka, Kemija, Ketalo, Kikec, Kiksmo, Kivel, Komšo, Krte, Kulje, Kuso, Kuvo, Lajbo, Lucara, Lućanjka,Lupeščić, Makica, Manistra, Marašuša, Mareta, Markić, Maretuša, Masle, Mašegolovka, Mekinja, Meli, Mijuša, Mito, Mujse, Munjalo, Murgo, Muslača, Pela, Perac, Pipa, Popuša, Prego, Puntižel, Puškalo, Puza, Sabaut, Seiz, Silinka, Strmuša, Šalja, Šako, Šćepo, Šeher, Šejko, Šibe, Škica, Šljocinka, Šoluša, Šorga, Špensa, Špicko, Šujo, Šuvija, Tandara, Trumanuša, Tudek, Tuj, Ujla, Vejuša, Zapa, Zelenko, Zujan, Žmara, Žuna

ORONIMI Baravića strana, Bazinove ploče, Brig, Bubrig, Bučaj, Bujakovac, Bukve, Bunarić, Ćurak, Debeli lad, Debelić, Doci, Dolac, Dražica, Drinova greda, Gavranovo gnjizdo, Glavice, Goline rupe, Golobrig, Gomelica, Grabarje, Grabići, Gradina, Grečica, Grkljenovac, Imber, Ispod kuka, Ivanov umac, Jazinka, Jerkušina kula, Ježova jama, Jurića brig, Kačarova strana, Kičer, Klačina, Kravja glava, Krivin brig, Kruščice, Kula, Kuk, Lad, Ljut, Ljiljačina ogreda, Male paske, Malo biljce, Neorsko brdo, Ogradice, Orlove stine, Osoje, Oštrići, Paske,Perića ogreda, Plandište, Podazid, Podbrig, Poratak, Povr Batinove vlake, Privija, Rastova rupa, Režin umčić, Rupište, Samogred, Sarića kosa, Sočin umac, Sokolova kamenica, Strana, Stranjik, Topla strana, Torine, Umac, Veliko biljce, Vrelo, Vuline drage, Visovac, Zeleni doci, Zmijoder, Ždrilo

HIDRONIMI Bare, Baretine, Bilo vrilo, Bašića vrilo, Bukovik, Draga potok, Čićići, Galešića kamenica, Gavranac, Javorak, Jezerine, Ježine, Kačarovo vrilo, Kava, Kovačićeva kamenica, Kukalj, Liskovac, Malo vrilo, Marašovo vrilo, Mijića potok, Mijića vrilo, Modri vir, Napolešića vir, Podadonje vrilo, Poljakovac, Priboj, Romića potok, Rupa, Skrinjica, Sočina lokva, Sokolac, Stobreč, Strane, Strmino vrilo, Studeno vrilo, Sutina, Šegovića potok, Točilo Toponimi (sela): Crivac, Gizdavac, Muć, Neorić, Ogorje, Prugovo, Sutina, Zelovo zaselci: Balabani, Bazine, Beare, Bratići, Draga, Donja Mala, Dublje, Galešići, Grablje, Jakići, Jurići, Kačari, Kravići, Landikušići, Leke, Maraši, Matendi, Mijići, Mirit, Milina, Pekići, Pod Glavicom, Režići, Romići, Sarići, Serdarevići, Sesari, Soči, Strmi, Stupalo, Šolići, Šumići, Vrdoljaci

ŠUME Bazinova paska, Begin dočić, Bukova draga, Bukovik, Buljuše, Doci, Dolac, Drage, Dubine, Dupčići, Ćukova greda, Čepinuša, Čepeguša, Čićića brdo, Gaj, Glavičice, Grabarje, Granište,

Grebalište, Jaglina, Ječimište, Jurina greda, Kivelina ogreda, Klačine, Klanac, Krajnji briščić, Krč, Krivin brig, Krstača, Kuke, Latice, Lekina glavica, Lučice, Lukovac, Nožica, Njivica, Oblog, Okapina, Orlovača, Osrdak, Paščica, Paškov umčić, Pod, Ripište, Rogina paska, Rupica, Samogred, Slanuše, Stajetina, Strane, Strikina paska, Šarine ogrede, Šegovića draga, Šegovića gajina, Šegovuše, Šušanj, Vranina paska, Zubanova šuma

NJIVE, PAŠNJACI, LEDINE Andrina ledina, Bare, Barica, Benevicija, Bilodar, Blebin dolac, Bradvače, Brčuša, Brig, Brižine, Cerina, Čvrljevo, Dočići, Dola, Draga, Dražice, Drekuše, Dubrava, Dubravnice, Đajinovac, Glavičice, Greda, Grudina, Guvnište, Guvno, Iza doca, Iza ploče, Janjičar, Jaretine, Jezerine, Jokina draga, Kačaruše, Kalinovo, Kambeluša, Kamenje, Karamuša, Kobletina, Kevina radnja, Krč, Krčina, Krilove, Krivača, Latica, Ledina, Ledinica, Lekina njiva, Livadnice, Liskov dolac, Lokve, Loluše, Lučice, Lučine, Luke, Mali vuk, Matenduša, Medovi vrtli, Međine, Mirit, Mitrovo gnjizdo, Oblog, Obrva, Ogrede, Ogredice, Orašac, Pećine, Pijukovac, Planduše, Plitvine, Podgrabnjača, Ponori, Ponornice, Potočine, Pritožnice, Pritržnice, Progonsko polje, Radnje, Rašnjakuše, Seline, Stobreč, Stupe, Stupi, Šarine grebine, Šakićeve njive, Široka pritožnica, Ščepuša, Usplavčina, Uže, Veića doci, Voloder Vrdoljakuša, Vrtline, Vulina draga, Zapotnjača, Zelenuša, Zubanuša

VINOGRADI Botine latice, Brčuša, Brižine, Igrečica, Jezerine, Jokina draga, Karamuše, Karluše, Kljunovac, Latice, Lučine, Luke, Međine, Mitrov dolac, Naplavci, Nove brižine, Okrugla, Oškornice, Pladinuša, Ploče, Pole, Sikavica, Stare brižine, Strane, Stupi, Široka, Viništa, Zagrablje, Žali Jadni mi jadni štokavci, nemamo domaće riječi... * * *

Razumije nas i ča i kaj, o sudbine li hude! Izmisli, Jure, koji jezik da domaći nam bude. Ivan Slamnig (Štokavsko spravišće) Razlikovna je gramatika napisana da bi učenici uočili razlike između zavičajnog i književnoga govora te tako lakše usvojili standardni jezik. Zavičajni govor, koji je osnova

našeg jezičnog osjećaja, često se potiskuje i gleda kao nešto loše (učenici sami često znaju reći da je njihov govor ''seljački'' za razliku od književnoga ''gradskoga govora''), a ne kao duboka povezanost čovjeka i kraja. Ma kako daleko bili, uvijek jedan komadić zavičaja skriven živi u nama i dovoljna je jedna riječ da slika oživi, a jezik jest slika naših osjećaja i misli. Razlikovna gramatika i opisane jezične pojave (odstupanja od standarda), oprimjerene su djelima usmene narodne književnosti koja je zastupljena dvama književnim rodovima –lirikom i epikom (pjesme, poslovice, zagonetke, priče, legende) te kratkim retoričkim oblicima napisanim deseteračkim distisima (gange, rere, ojkalice) različite tematike: od rugalica, ljubavnih stihova, pjesmama o mjestima, svekrvama, poslu do ''misaonih'', a skupljana su u trima selima: Neoriću, Sutini i Zelovu odakle dolaze učenici naše škole. Tijekom izrade Gramatike učenici su prikupili preko tisuću i sedam stotina rera, upoznali značajke svoga govora, uočili, popisali i usustavili razlike da bi Gramatika ubuduće poslužila kao nastavno sredstvo u svim razredima u obradi slovničkoga gradiva i probudila svijest o vrijednosti zavičajnoga govora.

SUMMARY

Differential grammar is published for students to notice the differences between the native and standard lanquaqe in order to acquire standard Croatian. There are some examples of differential grammar and descriptive linguistic terms (standard variations) in the work of verbal folk literature which is represented by two literary types – lyric and epic poetry (poems, proverbs, riddles, stories and legends) and short rhetorical forms written in two syllable verses. While the Grammar was being written, students were collecting poems. They got aquainted with features of their own native tongue, they noticed, listed and systematized the diffferences in order to use Grammar as the teaching material in all classes in grammar lessons and to incite the value of the native tongue.