46
FAKULTET ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE UNIVERZITET MEDITERAN PROJEKAT (SPECIJALISTIČKE STUDIJE) MREŽE U VIRTUALIZOVANOM OKRUŽENJU U Podgorici, 2014.

Projekat - specijalisticke studije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Mreže u virtualizovanom okruženjuProces kreiranja virtualnog okruženja i grafički prikaz rada u istom

Citation preview

Mree u virtualizovanom okruenju Ana katari

Mree u virtualizovanom okruenju Ana katari

FAKULTET ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJEUNIVERZITET MEDITERAN

PROJEKAT(SPECIJALISTIKE STUDIJE)

MREE U VIRTUALIZOVANOM OKRUENJU

Mentor: Student: Doc. Dr Adis Balota Ana katari s17/13

UVOD

Svjedoci smo sve vee globalizacije u dananjem svijetu gdje je internet postao normalna stvar i teko je zamisliti normalno funkcionisanje kompanija, obrazovnih ustanova ili pojedinca bez interneta. Zbog toga se stvara potreba za sve veim resursima servera, raunara i sistema za skladitenje podataka. Takoe se javlja potreba za uvanjem podataka tamo negdje na internetu, pristupom tim podacima, aplikacijama i radnim povrinama. Kao odgovor na sve vee zahtjeve korisnika javlja se virtualizacija.Cilj ovog rada je da objasni pojam virtualizacije kao i sam proces iste, uz pomo virtuelnih mrenih ureaja koji imaju karakteristike fizikih. Poenta je dokazati da se unutar virtuelnog (ne opipljivog) svijeta mogu napraviti i koristiti iste mree kao i one napravljene u fizikom svijetu, sa pravim hardverskim ureajima, i pritom uz potronju mnogo manje resursa.

1. Virtualizacija

U raunarstvu, virtualizacija predstavlja kreiranje virtualne verzije nekog ureaja ili resursa, kao to je server, ureaj za skladitenje podataka, mrea ili operativni sistem u kome host dijeli resurse na jedno ili vie radnih okruenja. Jedan vid virtualizacije je i prosto je particionisanje hard diska, jer od jednog fizikog diska dobijamo dva ili vie zasebnih diskova. Kada govorimo o virtualizaciji, teko je objasniti njen proces, ukoliko ne objasnimo sve komponente koje uestvuju u procesu, tako da imamo:

Host predstavlja fiziku mainu (raunar, server) sa svim hardverskim resursima na kojoj se odvija virtualizacija. Virtualna maina (Gost) oponaa rad odreenog operativnog sistema. U zavisnosti od toga koja se funkcionalnost stvarnog sistema implementira imamo 2 grupacije: Virtualna maina sistema (potpuna virtualizacija) prua potpunu zamjenu za eljenu realnu mainu i nivo funkcionalnosti potreban za izvravanje cijelog operativnog sistema. Virtualna maina procesa je dizajnirana za izvravanje samo jednog kompjuterskog programa, to joj omoguava apstraktno i platformski nezavisno okruenje za izvravanje programa. Hipervizor ili VMM (engl. Virtual Machine Monitor) je program koji omoguava podjelu hardverskih resursa unutar jednog raunara (hosta). Hipervizor je mozak svakog virtualnog sistema i kao takav zaduen je za raspodjelu resursa svim virtualnim mainama (CPU, RAM, HDD, NIC) i sprjeavanje moguih sukoba meu njima.Postoje 2 kategorije hipervizora: Tip 1 - hipervizor bez hosta (engl. Bare Metal) je sistem koji se instalira direktno na server. To je mali operativni sistem ija je uloga da kontrolie hardver, dijeli resurse i nadgleda gostujue operativne sisteme. Gostujui operativni sistem nije svjestan da se ne pokree na stvarnom hardveru. Hipervizor upravlja komunikacijom izmeu gosta i hosta tj. preko operativnog sistema hosta upravlja se resursima i nadgledaju se mogunosti gostujuih sistema.Ovoj grupi hipervisora spadaju: VMware ESXi, Citrix Xen Server i Microsoft Hyper-V. Tip 2 - gostujui hipervizor (engl. Host Hypervisor) je aplikacija koje se instalira i pokree unutar operativnog sistema hosta, a gostujue maine se instaliraju unutar aplikacije. Ova virtualizacija ima loije performanse od tip 1 virtualizacije zbog dodatnog sloja izmeu gostujueg operativnog sistema i hardvera hosta. Primjeri tip 2 hipervizora su: VMware Workstation i Virtual PC.

2. Podjela virtualizacije

U ovom poglavlju emo govoriti o tehnikama virtualizacije tj. o podjeli virtualizacije prema nekim kriterijumima.

2.1. Opta podjela

Najosnovnija podjela virtualizacije je podjela po namjeni tj. po onome to se virtualizuje.

1. Virtualizacija operativnog sistema Virtualizacija OS-a je najrasprostranjeniji oblik virtualizacije. Koriste je programeri, studenti kako bi isprobali i simulirali rad odreenih cjelina ili operativnih sistemaNpr. uenje rada na Linuxu bez potrebe dvije odvojene maine ili dvije odvojene particije. Takoe primjenjuje se za pristup udaljenim raunarima (desktop virtualizacija)

2. Virtualizacija serveraVirtualizacija servera je najrasprostranjenija komercijalna virtualizacija u dananjoj IT industriji. Ovu virtualizaciju bi mogli svrstati u virtualizaciju OS-a ali se zbog razliite primjene odvaja u posebnu kategoriju. Virtualizacija se bazira na tome da na jedan server instalira vie servera radi dobijanja razliitih pogodnosti.

3. Virtualizacija sistema za skladitenje podatakaVirtualizacija podataka predstavlja udaljeni pristup podacima tj. mree sistema za skladitenje podataka koje korisnik vidi kao jednu cjelinu. Ovu virtualizaciju moemo promatrati kao 2 cjeline: SAN (engl. Storage Area Network) i NAS (engl. Network Attached Storage).

4. Virtualizacija aplikacija Ovo je oblik cloud-raunarstva[footnoteRef:1] (engl. Cloud Computing). Poenta je u tome da korisnik nema lokalno instaliranu aplikaciju ve koristi internet servis SaaS (engl. Software as a Service). Korisnikov raunar posjeduje samo CPU i RAM, koji se koriste za pokretanje programa ali instalacije programa nema jer se sve odvija u cloud-u (negdje na internetu) Ovo je danas sve vie korien oblik virtualizacije i velike IT firme poput Google-a imaju velike pakete alata koji koristiti SaaS. [1: Cloud-raunarstvo je raunarstvo bazirano na internetu kod koga u velikim grupama imamo umreene udaljene servere sa ciljem centralizacije skladita podataka i mogunost online pristupa kompjuterskim servisima i resursima. ]

Npr. Google Apps od Google-a

5. Virtualizacija mree Virtualizacija mree predstavlja se u obliku VLAN-ova na svievima i virtualnih interfejsa na ruterima. U primjeru VLAN-ova koristi se vie odvojenih mrea a one su u stvari jedna fizika mrea na sviu.

6. Virtualizacija hardvera Virtualizacija hardvera se odnosi na kreiranje virtualne maine koja radi kao pravi raunar sa operativnim sistemom. Povezana je sa virtualizacijom operativnog sistema i virtualizacijom servera. Kod ove vrste virtualizacije imamo host stvarna maina, fiziki raunar, na kojoj se odvija virtualizacija, i imamo gosta to predstavlja virtuelnu mainu.Softver koji kreira virtuelnu mainu na hardveru hosta se naziva hipervizor (engl. Hypervisor / Virtual Machine Manager)

2.2. Podjela virtualizacije hardvera

Ova virtualizacija je najvanija za rad jer ne moemo raditi virtualizaciju operativnog sistema bez virtualizacije hardvera.

2.2.1. Potpuna virtualizacija

Ovaj nain virtualizacije omoguava potpunu simulaciju hardvera. (slika 1) Ova virtualizacija poznata je pod nazivom hardverska emulacija zbog simuliranja hardverskog okruenja za gostujue operativne sisteme.

Hipervizor

Slika 1. Virtualizacija hardvera potpuna virtualizacija

Host maina obezbjeuje hardversko okruenje. Unutar tog okruenja izvrava se gostujui operativni sistem. Gostujui operativni sistem i host ine jednu cjelinu i to omoguava prenosivost cjeline izmeu razliitih raunara. Hipervizor se nalazi izmeu hosta i hardvera i zaduen je za prevoenje poziva iz hosta prema resursima raunara. Kod ovog pristupa aplikacije se izvravaju nezavisno na operativni sistem hosta. Ovaj pristup omoguava pokretanje i izvravanje vie operativnih sistema na jednoj fizikoj maini (hostu). Mana potpune virtualizacije je u tome to se aplikacije izvravaju neto sporije. Primjer: Imamo fiziku mainu (laptop) na kome je podignut operativni sistem: Mac OS X Lion (host). Jedna od aplikacija na tom operativnom sistemu je VMware Workstation (hipervizor), na kome je podignuto vie operativnih sistema (gostujui operativni sistemi) (slika 2)

Slika 2. Potpuna virtualizacija Host Hipervizor Gostujui operativni sistemi

2.2.2. Djelimina virtualizacija

Djelimina virtualizacija ukljuuje simulaciju samo odreenog dijela hardvera. To najee znai da se na virtuelnoj maini ne moe pokretati cijeli operativni sistem, ali moe veliki broj programa. Primjer: Odvajanje adresnih prostora, odnosno dodjeljivanje posebnog virtualnog adresnog prostora svakoj virtuelnoj maini. Ovaj tip virtualizacije koristan je kod dijeljivanja memorijskih resursa razliitim korisnicima.

2.2.3. Paravirtualizacija

Paravirtualizacija je tehnika virtualizacije koja omoguava simuliranje operativnog sistema, ali za razliku od potpune virtualizacije ne simulira se direktan rad sa hardverom ve se komunikacija obavlja preko hipervizora. Virtualna maina, ukoliko eli da komunicira sa hardverom, alje sistemske pozive (engl. hypercall) hipervizoru koji ih onda dalje prosleuje hardveru. Uloga hipervizora je kontrolisanje pristupa resursima tj. obezbjeivanje resursa jednoj virtuelnoj maini, a uskraivanje ostalim. Slika 3. Proces paravirtualizacijePrednost ovog sistema je bolje izvravanje aplikacija, kao i injenica da hipervizor ne mora imati interfejs ka sistemskim programima, jer ih on ne sadri. Mana ove virtualizacije je neophodnost za modifikovanjem gostujueg operativnog sistema kako bi se ostvarila komunikacija sa interfejsom hipervizora. Za ovu virtualizaciju potrebno je imati pristup izvornom kodu operativnog sistema, pa je ona puno zastupljenija kod operativnih sistema koji imaju otvoreni kod (Linux).

Slika 4. Poreenje potpune i para-virtualizacije

2.2.4. Virtualizacija operativnog sistema

Ova virtualizacija se izvodi unutar operativnog sistema hosta. Jezgro operativnog sistema omoguava dijeljenje na vie izolovanih particija pri emu svaka particija replicira operativni sistem. Jezgro operativnog sistema pokree jedan operativni sistem, a omoguava svim particijama funkcionalnost operativnog tog sistema. Svaki operativni sistem ponaa se kao samostalan i njegove aplikacije nisu svjesne aplikacija drugih operativnih sistema. Slika 5. Virtualizacija operativnog sistema

Ova virtualizacija se koristi kada jedan operativni sistem prua odreenu funkcionalnost veoj grupi korisnika.Mana ove virtualizacije je to svi korisnici moraju koristiti isti operativni sistem, a izbor operativnog sistema koji ovakvu virtualizaciju omoguava je dosta ogranien.

2.2.5. Virtualizacija uz pomo hardvera

Ova virtualizacija poznata i kao izvorna virtualizacija (engl. Native), se bazira na principima potpune virtualizacije ali uz pomo hardvera koji prua arhitektonsku podrku (procesor hosta) koja olakava pokretanje hipervizora i omoguava gostujuim operativnim sistemima rad u izolovanoj sredini.Zbog nekih ogranienja procesora u prolosti, razvijeni su posebni procesori sa ekstenzijama koje su ubrzavale izvoenje virtualizacije i njenih rjeenja. Od 2006. godine poeli su se razvijati proceosri AMD-V (AMD) i Intel Vt (Intel).

2.2.6. Pregled tehnika virtualizacije (prednosti i nedostaci)

U Tabeli 1. se nalazi pregled prednosti i nedostataka svake od tehnika za virtualizaciju.

Tabela 1.PREDNOSTINEDOSTACI

Potpuna virtualizacijaOmoguava instalaciju izvornog operativnog sistema na virtuelni raunarNije mogua na svim sistemima

Djelimina virtualizacijaOmoguava dijeljenje memorijskih resursa meu korisnicimaSam dio programa se moe virtualno pokretati

ParavirtualizacijaOmoguava instalaciju operativnih sistema na virtuelni raunarZahtjeva izmjene unutar operativnih sistema koji se instaliraju

Virtualizacija operativnog sistemaEfikasno korienje resursa operativnog sistema hostaSvi operativni sistemi moraju biti isti

Virtualizacija uz pomo hardveraBri i efikasniji rad za virtuelne sistemeSmanjena efikasnost za druge primjene

3. Projektni zadatak

Zadatak ovog projekta je razvoj mree unutar virtualnog okruenja. Potrebno je dokazati da sve ono to je mogue napraviti sa fizikim mreama, u stvarnom svijetu, sa pravim hardverom, moemo ostvariti i unutar virtuelnog okruenja.Da bi se dokazalo gore navedeno, korieno je posebno okruenje za virtualizaciju VMware VSphere 5.5.0. VSphere podrazumijeva skup komponenti koje zajedno ine jednu cjelinu (VServer, Hypervisor ESXi 5.5.0, VMware VSphere Web Client i VMware VSphere Client ), o kojima e biti vie rijei u nastavku.Konkretan zadatak:Imamo 2 raunara, koja pripadaju razliitim mreama, a povezane su ruterom. Zadatak je omoguiti rutiranje meu mreama, i pingovanje raurara.(Slika 6.)Raunar 1: Operativni sistem: Windows 7 32-bit IP adresa: 10.1.1.2/24 Gateway: 10.1.1.1/24Raunar 2: Operativni sistem: Windows 7 32-bit IP adresa: 10.2.1.2/24 Gateway: 10.2.1.1/24Ruter: Operativni sistem: Vyatta 6.7 64-bit (Debian GNU/Linux 6 64-bit) Interfejs 1 ip adresa: 10.1.1.1/24 Interfejs 2 ip adresa: 10.2.1.1/24

3.1. VMware

VMware je amerika softverska kompanija koja prua softver i servise za cloud-raunarstvo i virtualizaciju i koja je prva usjeno izvrila virtualizaciju na 32-bitnoj arhitekturi.Evo nekih od njenih proizvoda: Desktop softver VMware Workstation omoguava pokretanje vie 32-bitnih i 64-bitnih operativnih operativnih sistema na jednom fizikom raunaru. VMware Fusion omoguava sline funkcionalnosti, ali za Intel Mac platforme VMware Player je besplatna verzija, za ne komercijalne svrhe, bez licenci za VMware Workstation ili VMware Fusion. Server softver VMware vSphere (ESXi) je proizvod namjenjen preduzeima, i omoguava bolje performanse u odnosu na besplatan softver VMware Server. VMware ESXi se pokree direktno na hardveru servera, dozvoljavajui virtualnim serverima da koriste hardver manje - vie direktno. Ovaj VMware proizvod se integrie unutar VMware centra, na taj nain nudei vie servisa. VMware Server postoji kao besplatan softver, za ne komercijalne svrhe, i moe da podeava virtualne maine. Kao host aplikacija, pokree se na postojeem Linux ili Windows serverskom operativnom sistemu.

Gore navedene su grupe softvera koje se odnose na konkretnu temu projekta, ali i pored ove dvije grupe softvera VMware kompanija razvija i jo softver za administraciju cloud-om, infrastrukturu za virtualizaciju desktopa, softver za backup[footnoteRef:2] podataka, kao i proizvode za umreavanje i zatitu mrea. [2: Backup rezervna kopija podatka]

3.2. VMware vSphere 5.5

VMware VSphere je posebno okruenje razvijeno za komercijalne svrhe i koristi se za upravljanje virtualnom infrastrukturom. VMware vSphere ini vie komponenti koje zajedno utiu na normalno funkcionisanje cjelokupne virtualne infrastrukture, o kojima e biti vie rijei u nastavku.

3.2.1. VMware ESXi

VMware ESXi je kljuni dio infrastrukture za virtualizaciju. ESXi je hipervizor bez hosta, to znai da se instalira direktno na server. Kod ESXi-a nemamo servisnu konzolu, ve se sva podeavanja vre direktnim pristupom ESXi platformi (preko VMware vSphere Client-a) ili indirektno, kroz podeavanja VMware vCenter Server-a.

3.2.2. VMware vCenter Server

VMware vCenter Server prua jedinstvenu taku kontrole datacentra. On se pokree na Windows serveru kako bi upravljao sa VMware ESXi hostovima i pruao neophodne servise datacentra kao to su kontrola pristupa, nadgledanje performansi i konfiguracija.

3.2.3. VMware vSphere Client

VMware vSphere Client je klientska aplikacija koja se koristi za pristup udaljenom VMware vCenter Server-u ili ESXi platformi.

3.2.4. VMware vSphere Web Client

VMware vSphere Web Client je web aplikacija koja vri istu funkciju kao i VMware vSphere Client, samo u web okruenu, upotrebom Web Browser-a.

3.3. VMware vSphere okruenje

Kao to smo i napomenuli, kljuna komponenta za rad itave virtualne infrastrukture je hipervizor ESXi 5.5.0. Da bismo dobili prikaz vCenter Server-a, i bilo kakvu mogunost upravljanja njime, najprije mora postojati hipervizor. U daljem tekstu u navesti korake koje je potrbno izvriti kako bismo doli do konanog VMware vSphere okruenja.

3.3.1. Instalacija ESXi 5.5.0 platforme

Za instalaciju VMware ESXi potrebano je:

Serverska platforma (64-bit x86 CPU) Hardverska maina sa najmanje 2 jezgra Minimum 4GB RAM-a 1/10/100 gigabitni Ethernet port

VMware ESXi platforma je besplatna i moe se skinuti sa stranice:https://my.vmware.com/web/vmware/info/slug/datacenter_cloud_infrastructure/vmware_vsphere_hypervisor_esxi/5_5 Nakon preuzimanja fajla, moete odluiti na koji nain ete pokretati instalaciju (sa CD-a, USB-a, HDD-a) Za potrebe ovog projekta, ESXi je instaliran u programu VMware Player sa konfiguracijom:

CPU: 4 jezgra, 2.4GHz, RAM: 6GB, HDD: 150GB,

Instalacija je vrlo jednostavna, i sastoji se iz prihvatanja licence, podeavanja tastature, izbora jezika i podeavanja pasvorda.

Na slici 6. je prikazann poetni prozor ESXi instalacije. Potrebno je pritisnuti ENTER na tastaturi radi nastavka instalacije.

Slika 6. Poetni prozor ESXi instalacije

Na slici 7. je prikaz ugovora o licenciranju. Potrebno je pritisnuti F11 na tastaturi za prihvatanje licence.

Slika 7. Prikaz ugovora o licenciranju

Na slici 8. je prikazan meni za izbor diska na kome e se izvravati instalacija. Potrebno je pritisnuti ENTER na tastaturi radi nastavka instalacije.

Slika 8. Meni za izbor diska

Na slici 9. je prikazan meni za izbor tastature. Za izbor koristiti strelice na tastaturi (gore, dolje), a za prihvatanje izbora tastature, pritisnuti ENTER.

Slika 9. Meni za izbor tastature Na slici 10. je prikazan prozor za unos pasvorda za root korisnika. Potrebno je potvrditi pasvord. Nakon toga, pritisnuti ENTER.

Slika 10. Prozor za unos pasvorda

Na slici 11. je prikazan prozor koji zahtjeva od nas potvrdu za poetak instalacije. Za nastavak instalacije pritisnite F11.

Slika 11. Potvrda za poetak instalacije Na slici 12. je prikazan prozor o zavrenoj instalaciji i potrebno je restartovati server, kako bi se poelo korienje ESXi platforme. Za restart servera pritisnite ENTER.

Slika 12. Uspjena instalacija

Na slici 13. je prikazan poetni ekran ESXi platforme. Neophodno je dodjeliti statiku ip adresu. Klikom na F2, otvorie nam se podeavanja (Traie nam username - root i password onaj koji smo kreirali prilikom instalacije)

Slika 13. ESXi platforma Na slici 14. je prikazan prozor za konfiguraciju ESXi platforme

Slika 14. Prozor za konfiguraciju

Na slici 15. je prikazan prozor za mrena podeavanja. Mi biramo IP Configuration.Imamo ponuene 2 opcije: Dinamika ip adresa (DHCP) Statika ip adresaMi podeavamo statiku ip adresu, kako bismo kasnije mogli da komuniciramo sa ESXi serverom.

Slika 15. Podeavanje statike ip adrese Nakon to smo zavrili sa instalacijom i podeavanjima ESXi servera, potrebno ga je restartovati i nakon toga, ostaviti aktivnim. Neophodno je da bude dostupan prilikom instalacije ostalih komponenti.

3.3.2. Instalacija VMware vCenter-a

Kao to je prikazano na slici 16, instalacija vCentra se sastoji od vie pojedinanih djelova (Custom Install), a to su: vCenter Single Sign-On[footnoteRef:3] [3: vCenter Single Sign-On je posrednik u autentifikaciji i razmjeni bezbjednosnih tokena. Kada je korisnik autorizovan upotrebom ovog posrednika, on moe pristupati vCentar servisima za koje ima odobren pristup.]

vSphere WebClient vCenter Inventory Service[footnoteRef:4] [4: vCenter Inventory Service skladiti aplikacije i podatke o stanju invertara vCentar Server-a, omoguavajui pretragu i pristup objektima invertatra.]

vCenter Server VMware vSphere ClientOsim mogunosti pojedinane instalacije svake od gore navedenih stavki, takoe postoji mogunost instalacije svih komponenti odjednom (Simple Install). Slika 16. Prozor za instalaciju vCenter-a

3.3.3. Instalacija VMware vSphere Client-a

Kao to smo pomenuli, jedan od naina upravljana hipervizorom ESXi serverom je uz pomo VMware vSphere Client-a. Obzirom da instalacija za ovaj softver dolazi u paketu sa ostalim komponentama vCentra, a da nam je potrebna prije instalacije svih ostalih komponenti, pokrenuemo samo njenu instalaciju. Instalacija je jednostavna, kao instalacija bilo kog programa.Na slici 17. je prikazan poetni prozor instalacije, potrebno je kliknuti na dugme Install i u nastavku samo klikati na dugme Next. Na poslednjem prozoru kliknuti dugme Finish, nakon ega e se pojaviti ikonica na Desktop-u.

Slika 17. Poetni prozor instalacije vSphere Client-a

Na slici 18. je prikazan prozor za pristupanje udaljenom serveru (ESXi). Unosimo: IP adresu servera (ESXi statika ip adresa), User name: root, password, onaj koji smo kreirali prilikom instalacije.

Slika 18. Prikaz prozora za pristup udaljenom raunaru (serveru)

Na slici 19. je prikazana konzola za upravljanje, dobijena uz pomo vSphere Clienta. Pristupili smo hipervizoru.

Slika 19. Konzola za dodavanje, nadgledanje i upravljanje virtualnim mainama

3.3.4. Proces instalacije vCenter Server-a

Kao to je prikazano na slici 20., da bi se instalirao VMware vCenter Server, potrebno je zadovoljiti neke od uslova, a to su instalacija dvije komponente: vCenter Single Sign-On vCenter Invertory Service

Slika 20. Prozor za pokretanje vCenter Server instalacijeNAPOMENA! Prije poetka instalacije VMware vCenter Server-a provjerite da li je instaliran .NET 3.5 framework. Ukoliko nije, instalirajte ga, jer u suprotnom nee biti mogue izvriti instalaciju.

Ovo su koraci za instalaciju .NET frameworka 3.5 kod Windows Server-a 2012:1. Najprije uite u Server Manager i idite na Add roles and features, kao to je prikazano na slici 21.

Slika 21. Server Manager dodavanje nove uloge ili svojstva

2. Klikite na Next, dok vam se ne pojavi prozor kao na slici 22. Sada, ekirajte .NET framework 3.5 Features i kliknite opet Next. Saekajte da se instalacija zavri.

Slika 22. Dodavanje .NET 3.5 Framework Features3.3.4.1. Instalacija vCenter Single Sign-On

Na slici 23. je prikazan poetni ekran instalacije vCenter Single Sign-On-a

Slika 23. Poetak instalacija vCenter Single Sign-On-a

Na slici 24. je prikazan ugovor o licenciranju koji je potrebno prihvatiti (ekirati dugme za prihvatanje) i kliknuti na Next.

Slika 24. Ugovor o licenciranju

Na slici 25. je prikazan prozor za unos parametara za autentifikaciju. Nakon unosa podataka, kliknuti Next, za nastavak instalacije.

Slika 25. Prozor za unos autentifikacionih podataka

Na slici 26. su prikazani prozori za unos naziva sajta, kao i prozor za unos HTTPS porta. Kliknuti Next za nastavak instalacije.

Slika 26. Unos naziva sajta i HTTPS porta

Na slici 27. je prikaz svih podeavanja. Potrebno je kliknuti na Install za poetak instalacije. Nakon zavretka, kliknite Finish.

Slika 27. Podeavanja SSO

3.3.4.2. Instalacija vCenter Inventory Service-a

Na slici 28. je prikazan poetni ekran instalacije vCenter Inventory Service a. Kliknemo na Next za nastavak instalacije.

Slika 28. Poetak instalacije vCenter Inventory Service-a

Na slici 29. je prikazan ugovor o licenciranju. Potrebno ga je prihvatiti kako bi se instalacija nastavila.

Slika 29. Ugovor o licenciranju

Na slici 30. je prikazan prozor za unos naziva domena kao i prozor za unos brojeva za portove. Kliknuti Next za nastavak instalacije.

Slika 30. Podeavanja naziv domena i portova

Na slici 31. je prikazan prozor sa ponuenim veliinama inventara, i potronju memorije u zavisnosti od veliine. Biramo onaj koji najbolje odgovara naim potrebama (U mom sluaju, to je Small). Kliknuti Next za nastavak instalacije.

Slika 30. Podeavanje memorije u zavisnosti od veliine inventara

Na slici 31. je prikazan prozor za unos podataka za autentifikaciju, radi pristupa inventaru. Kliknuti Next za nastavak instalacije. Nakon toga kliknuti na dugme Install. Kada instalacija zavri, kliknuti Finish.

Slika 31. Podeavanje autentifikacionih podataka za pristup inventaru3.3.4.3. Instalacija VMware vCenter Server-a

Nakon to smo ispunili uslove za instalaciju (instalacija vCenter Single Sign-On-a i vCenter Invertory Service), moemo prei na instalaciju VMware vCenter Server-a.

Kao i kod instalacije vCenter Single Sign-On-a i vCenter Invertory Service-a, i ovdje imamo ugovor o licenciranju koji je potrebno prihvatiti. Nakon toga, kliknemo Next, za nastavak instalacije.

Na slici 32. je prikazan prozor za unos autentifikacionih podataka za sam server. Kao to je ekirano na slici, server povlai lokalna podeavanja naloga. (username i password)

Slika 32. Podeavanja autentifikacionih podataka za administratorski nalog servera

Na slici 33. je prikazan prozor za podeavanje raznih portova na serveru.

Slika 33. Podeavanje portova na serveru

Na slici 34. je prikazan prozor za podeavanje memorije za server, u zavisnosti od broja hostova koji su nam potrebni. (U mom sluaju biramo Small). Za nastavak instalacije kliknemo na Next.

Slika 34. Podeavanje memorije na serveru, u zavisnosti od broja hostova

Na slici 35. je prikazan prozor za unos podataka za autentifikaciju, radi pristupanja serveru. (1), i potrebno je unjeti administratorski nalog kojim e se pristupati serveru (2). Kliknuti Next za nastavak instalacije. (1)(2)

Slika 35. Podeavanje autentifikacionih podataka za pristup serveru

Na slici 36. je prikazan prozor za povezivanje invertara sa serverom. Kliknemo na Next za nastavak instalacije, zatim na Install i na kraju Finish.

Slika 36. Podeavanje inventara za server3.3.5. Instalacija vSphere Web Client-a

Kao to smo pomenuli, vSphere Web Client se koristi za pristupanje serveru i upravljanje njegovim komponentama, uz pomo internet pretraivaa. Sada emo navesti korake za njegovu instalaciju. Kao i ostale komponente koje smo morali instalirati, i vSphere Web Client ima ugovor o licenciranju koji treba prihvatiti da bi se instalacija mogla nastaviti. Na slici 37. je prikazan prozor za podeavanje HTTP i HTTPS portova, kako bi Web Client mogao pristupati serveru.

Slika 37. Podeavanje portova za pristup serveru, preko web browser-a

Na slici 38. je prikazan prozor za unos podataka za autentifikaciju, radi pristupa serveru. Kliknuti Next za nastavak instalacije.

Slika 38. Podeavanje autentifikacionih podataka za pristup serveru Na slici 39. je prikazan prozor za instalaciju sertifikata za ostvarivanje zatienih sesija, Kliknuti na Install certificates. Nakon toga kliknuti na dugme Install. Kada instalacija zavri, kliknuti Finish.

Slika 39. Instalacija sertifikata za zatiene sesije

Instalacijom vSphere Web Client-a zavravamo sa ciklusom instalacija komponenti koje su nam potrebne za rad u vSphere-i.

LITERATURA

20.08.2014. http://en.wikipedia.org/wiki/Virtualization 20.08.214. http://en.wikipedia.org/wiki/VMware 28.08.2014. http://vbyron.com/blog/brocade-vyatta-5400-virtual-router-vsphere/ 20.08.2014. http://www.webopedia.com/TERM/V/virtualization.html

U Podgorici, 2014.

34