Prirucnik Za Polaganje Strucnog Upravnog Ispita

Prirunik za polaganje strunog upravnog ispita

1


2

P R I R U N I K ZA POLAGANJE STRUNOG UPRAVNOG

ISPITA


3

P R I R U N I K ZA POLAGANJE STRUNOG UPRAVNOG ISPITA

Pripremili: Niko Grubei, zamjenik ministra pravde BiH Jusuf Halilagi, sekretar Ministarstva pravde BiH Milana Popadi, pomonica ministra pravde BiH Nikola Sladoje, pomonik ministra pravde BiH Sadeta kalji, pomonica ministra pravde BiH Lektor: Lejla Nuhodi tampa: Izdava: Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine Trg BiH 1, Sarajevo


4

UVODNA RIJE

elei olakati polaganje strunog upravnog ispita kandidatima sa srednjom, viom, a u budunosti i visokom kolskom spremom, Ministarstvo pravde BiH odluilo je izdati ovaj prirunik.

Prirunikom je u potpunosti obuhvaeno gradivo za spremanje strunog upravnog ispita za sve stepene strune spreme. Kao polazna osnova za izradu Prirunika koriten je Program strunog upravnog ispita za pripravnike i zaposlenike na nivou Bosne i Hercegovine.

Na kraju Prirunika priloeni su: Odluka o uslovima i nainu polaganja strunog upravnog ispita pripravnika i zaposlenika na nivou Bosne i Hercegovine (''Slubeni glasnik BiH'', br.46/04 i 50/05), Program strunog upravnog ispita za pripravnike i zaposlenike na nivou Bosne i Hercegovine (''Slubeni glasnik BiH'', br.46/04 i 50/05) i obrazac zahtjeva za polaganje strunog upravnog ispita, s objanjenjem.

Kandidatima napominjemo da je potrebno uiti one dijelove Prirunika koji su

obuhvaeni Programom polaganja strunog upravnog ispita za pripravnike i zaposlenike na nivou Bosne i Hercegovine, za strunu spremu za koju pripremaju polaganje strunog ispita.

Prirunik moe posluiti i kao podsjetnik dravnim slubenicima i zaposlenicima u svakodnevnom radu te za pripremu drugih ispita.

Ministarstvo pravde BiH iskreno zahvaljuje USAID JSDP koji je finansirao izdavanje ovog prirunika. Sarajevo, 6. decembra 2006. godine

MINISTARSTVO PRAVDE BiH


5

OSNOVE USTAVNOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE 1. Uvodne napomene

Ustavni sistem predstavlja cjelinu ustavnih principa i pravila kojima se ureuje dravna, privredna i politika organizacija. Kako je ustav pravni akt s najviom pravnom snagom, ustavna pravila predstavljaju osnovna pravila cjelokupnog pravnog sistema jedne drave. Ustavni sistem Bosne i Hercegovine( u daljnjem tekstu:BiH) ine: Ustav BiH, Ustav Federacije BiH s ustavima kantona i Ustav Republike Srpske. Ustav BiH ini osnov i ima prednost u odnosu na ustavnopravna pravila entiteta. Isto tako, Ustav Federacije BiH nadreen je ustavima kantona.

BiH je sloena drava koja se sastoji od dva entiteta s visokim stepenom autonomije: Federacije BiH i Republike Srpske, te Brko Distrikta BiH. Ustavom BiH nisu utvrene osnove unutranje organizacije entiteta i niih jedinica vlasti u entitetima. Ovim je entitetima data mogunost da samostalno urede svoje modele organiziranja vlasti i upravljanja, tako da se institucije i oblici unutranje organizacije vlasti izmeu dva entiteta BiH u velikoj mjeri razlikuju. U okviru Federacije BiH, kantoni su svojim ustavima predvidjeli odreene specifinosti, uglavnom prihvatajui model organizacije i institucija vlasti istovjetan onom u Federaciji BiH.

Ustav BiH, zakoni i propisi organa BiH, u okviru njenih ustavnih prava i ovlatenja, obavezujui su za entitete. Tako su u raspodjeli nadlenosti izmeu BiH i entiteta institucijama BiH date izriite izvorne nadlenosti u odreenim oblastima. Izvorna nadlenost znai donoenje, izvravanje i primjenu zakona i utvrene politike u odreenoj oblasti na cijeloj teritoriji BiH, to u okviru ovih nadlenosti podrazumijeva: da organi BiH donose zakone, kao i druge propise za izvravanje zakona iz ovih oblasti (ako je to ovlatenje utvreno zakonom); da entiteti mogu donositi zakone iz ovih oblasti samo na osnovu izriitog i preciznog prijenosa datog u zakonu BiH i da ovi zakoni imaju sudsku zatitu od Ustavnog suda BiH.

BiH nije obian zbir entiteta i tri konstitutivna naroda. U okviru njenih institucija usklauju se pojedinani, esto proturjeni interesi, s opim interesom u demokratskoj proceduri, uz onemoguavanje prevlasti ili privilegija entiteta, konstitutivnih naroda i dr. Ovim se ukazuje na jo dva aspekta bh. federalizma: prvi, upuenost na meuentitetsku saradnju zasnovanu na principu dobrovoljnosti, i drugi koji nije zasnovan na osnovama iskljuivosti vlasti, prinude i naredbodavnim odnosima, ve na odnosima saradnje i ravnopravnosti, na osnovu konsenzusa.

Opi okvirni sporazum za mir u BiH, parafiran 21. novembra 1995. u Daytonu i potpisan 14. decembra iste godine u Parizu, sadri 11 aneksa, kojima su dogovoreni osnovni principi dravnopravne organizacije te civilnog i vojnog aspekta mirovnog sporazuma. Aneks IV. Sporazuma sadri Ustav BiH, kao najvii pravni i politiki akt jedne drave. Sastavne dijelove Ustava BiH ine i Aneks I.: Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u BiH i Aneks II.: Prijelazne odredbe. Ustav BiH stupio je na snagu nakon potpisivanja Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kao ustavni akt kojim se amandmanski mijenja i nadreuje Ustav Republike BiH. Ustavom BiH utvrena je obaveza entiteta da, u roku od tri mjeseca od njegovog stupanja na snagu, amandmanski izmijene i usklade svoje ustave s Ustavom BiH.

U uvodu Ustava BiH navedeno je da: oslanjajui se na potivanje ljudskog digniteta, slobode i jednakosti; posveeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju; uvjereni da demokratske strukture vlasti i pravini postupci najbolje stvaraju mirne odnose unutar pluralistikog


6

drutva; u elji da promoviraju opu dobrobit i privredni razvoj kroz zatitu privatnog vlasnitva i promociju trine ekonomije; voeni principima i svrhama Povelje Ujedinjenih naroda; opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politiku nezavisnost BiH u skladu s meunarodnim pravom; odluni da osiguraju puno potivanje meunarodnog humanitarnog prava, inspirirani Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, meunarodnim ugovorima o graanskim i politikim pravima i o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava; podsjeajui na Osnovne principe usuglaene u Genevi i New Yorku, Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i graani BiH ovim utvruju Ustav BiH.

U 12 lanova Ustava BiH utvreni su: kontinuitet, demokratski principi, sastav, kretanje robe, usluga, kapitala i lica, glavni grad, simboli i dravljanstvo BiH, ljudska prava i osnovne slobode, nadlenosti i odnosi izmeu institucija BiH i entiteta, Parlamentarna skuptina BiH, Predsjednitvo BiH i Vijee ministara BiH; Ustavni sud BiH; Centralna banka BiH i izmjene i dopune Ustava BiH, te prijelazne odredbe. 2. Kontinuitet, demokratski principi i sastav

Republika BiH, ije je slubeno ime od stupanja na snagu Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH Bosna i Hercegovina, nastavila je svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu kao drava, s unutranjom strukturom izmijenjenom Ustavom BiH i u postojeim meunarodnopriznatim granicama. Ona ostaje drava lanica UN-a i moe zadrati lanstvo ili se prijaviti za lanstvo u organizacijama sistema UN-a i drugim meunarodnim organizacijama.

BiH je demokratska drava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

BiH se sastoji od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske, te Brko Distrikta BiH.

Ustavom BiH garantira se sloboda kretanja irom BiH, te da BiH i entiteti nee ometati punu slobodu kretanja lica, robe, usluga i kapitala irom BiH i da nijedan entitet nee provoditi bilo kakvu kontrolu na meuentitetskoj granici.

Glavni grad BiH je Sarajevo. BiH e imati one simbole koje svojom odlukom odredi Parlamentarna skuptina BiH i

potvrdi Predsjednitvo BiH. 3. Dravljanstvo

Postoji dravljanstvo BiH, koje regulira Parlamentarna skuptina BiH, i dravljanstvo svakog entiteta, koje reguliraju entiteti pod uslovom da su svi dravljani bilo kojeg entiteta samim tim i dravljani BiH.

Nijedno lice ne moe biti arbitrarno lieno dravljanstva BiH ili dravljanstva entiteta ili na drugi nain ostavljeno bez dravljanstva. Niko ne moe biti lien dravljanstva BiH ili entiteta po bilo kojem osnovu kao to su: spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili bilo koji drugi status.

Sva lica koja su bila dravljani Republike BiH neposredno prije stupanja na snagu Ustava BiH su dravljani BiH. Dravljanstvo lica koja su roena poslije 6. aprila 1992. godine, a prije stupanja na snagu Ustava BiH, regulirat e Parlamentarna skuptina BiH.

Dravljani BiH mogu imati dravljanstvo druge drave, pod uslovom da postoji bilateralni ugovor izmeu BiH i te drave kojim se to pitanje ureuje, a koji je odobrila


7

Parlamentarna skuptina BiH, u skladu s Ustavom BiH. Lica s dvojnim dravljanstvom mogu glasati u BiH i u entitetima samo ako je BiH drava njihovog prebivalita.

Dravljanin BiH u inozemstvu uiva zatitu BiH. 4. Ljudska prava i osnovne slobode

Demokratski karakter ustavnog ureenja moe se cijeniti stepenom garancije ljudskih prava i sloboda. Ovim pravima tite se tjelesni, duhovni, politiki, kulturni, ekonomski i socijalni integritet i ljudsko dostojanstvo svakog lica, posebno u postupku pred organima vlasti. U ostvarivanju propisanih garancija osnovno je to u kojem su stepenu stvorene praktine pretpostavke (politike, pravne, ekonomske, kulturne i dr.) da se proklamirano i ostvaruje. Ustavom BiH zagarantirano je da e BiH i oba entiteta osigurati najvei nivo meunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za BiH, kao to je predvieno Sporazumom o ljudskim pravima. Ustavom BiH utvreno je da se prava i slobode u konvencijama i njihovim protokolima direktno primjenjuju u BiH i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Sve nadlene vlasti u BiH obavezale su se da e saraivati s organizacijama i osigurati neogranien pristup organizacijama utvrenim u ovom sporazumu; bilo kojem meunarodnom mehanizmu nadgledanja ljudskih prava uspostavljenom za BiH; nadzornim organima uspostavljenim bilo kojim meunarodnim sporazumom ili navedenim u Konvenciji o zatiti i kanjavanju zloina genocida iz 1948., Meunarodnim sudom za bivu Jugoslaviju i bilo kojom drugom organizacijom koju je ovlastilo Vijee sigurnosti UN-a.

Sva lica na teritoriji BiH uivaju ljudska prava i slobode, to ukljuuje: a) pravo na ivot, b) pravo lica da ne bude podvrgnuto muenju, ni neovjenom ili poniavajuem

tretmanu ili kazni, c) pravo lica da ne bude drano u ropstvu ili potinjenosti, ili na prisilnom ili

obaveznom radu, d) pravo na linu slobodu i sigurnost, e) pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga prava u

vezi s krivinim postupkom, f) pravo na privatni i porodini ivot, dom i prepisku, g) slobodu misli, savjesti i vjere, h) slobodu izraavanja, i) slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja s drugima, j) pravo na brak i zasnivanje porodice, k) pravo na imovinu, l) pravo na obrazovanje, m) pravo na slobodu kretanja i prebivalite. Sva lica u BiH bit e slobodna od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to su:

spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno i socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili drugi status. Ustavom BiH garantirano je uivanje navedenih prava i sloboda kao i onih predvienih u meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I. Ustava BiH.

Ustavom BiH posebno se istie pravo svih izbjeglica i raseljenih lica da se slobodno vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, u skladu s Aneksom VII. Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, da im se vrati imovina koje su bili lieni za vrijeme neprijateljstava od 1991. godine i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu koja im ne moe biti vraena. Sve obaveze i/ili izjave u vezi s takvom imovinom koje su date pod prisilom nitavne su. BiH i svi


8

sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posebno upravljaju entiteti ili koji djeluju u entitetima duni su potovati osnovna ljudska prava i slobode navedene u Ustavu BiH.

BiH e ostati ili postati stranka ugovornica meunarodnih sporazuma pobrojanih u Aneksu I. Ustava.

Ustavom BiH predvia se obaveza svih nadlenih organa vlasti u BiH da sarauju i osiguraju neogranien pristup: svim meunarodnim posmatrakim mehanizmima ljudskih prava koji se uspostave za BiH; nadzornim organima koji se uspostave bilo kojim meunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu I. Ustava; Meunarodnim sudom za bivu Jugoslaviju i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlatenoj od Vijea sigurnosti UN-a s mandatom koji se tie ljudskih prava ili humanitarnog prava. 5. Nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine

Ustavom BiH navedene su sljedee oblasti koje su u nadlenosti institucija BiH: a) vanjska politika, b) vanjskotrgovinska politika, c) carinska politika, d) monetarna politika, kao to je predvieno odredbama Ustava BiH o Centralnoj

banci BiH, e) finansiranje institucija i meunarodnih obaveza BiH, f) politika i reguliranje imigracije, izbjeglica i azila, g) provoenje meunarodnih i meuentitetskih krivinopravnih propisa, ukljuujui

i odnose s Interpolom, h) uspostavljanje i funkcioniranje zajednikih i meunarodnih komunikacionih

sredstava, i) reguliranje meuentitetskog saobraaja, j) kontrola zranog saobraaja.

6. Nadlenosti entiteta

Vano je istai da je Ustavom BiH izriito data presumpcija nadlenosti entitetima, tako da su oni nadleni za sve vladine funkcije i ovlatenja koja nisu Ustavom BiH povjerena institucijama BiH.

Entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim dravama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH. Svaki entitet moe takoer sklapati sporazume s dravama i meunarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skuptine BiH, koja takoer moe zakonom predvidjeti da za odreene vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.

Svaki entitet pruit e svu potrebnu pomo BiH kako bi joj se omoguilo da potuje meunarodne obaveze BiH, s tim da e finansijske obaveze u koje je uao jedan entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skuptine BiH i Predsjednitva BiH, ostati obaveza tog entiteta, osim ako je ta obaveza neophodna za nastavak lanstva BiH u nekoj meunarodnoj organizaciji.

Entiteti e ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zatitu lica pod svojom jurisdikcijom, odravanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje e funkcionirati u skladu s meunarodnopriznatim standardima uz potivanje meunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrenih Ustavom BiH i preduzimanjem ostalih odgovarajuih mjera.

Ustavom je predvieno da e BiH preuzeti nadlenost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta, koje su predviene aneksima Opeg okvirnog sporazuma za


9

mir u BiH (Sporazum o arbitrai, Sporazum o ljudskim pravima, Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima i Sporazum o Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika) ili koje su potrebne za ouvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta BiH, u skladu s podjelom nadlenosti izmeu institucija BiH. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vrenje ovih nadlenosti.

Takoer, Predsjednitvo BiH moe odluiti da sugerira meuentitetsku koordinaciju u stvarima koje su u nadlenosti BiH, predviene Ustavom BiH, osim ako se u konkretnom sluaju jedan entitet tome usprotivi.

Entiteti i sve njihove administrativne jedinice u potpunosti e se pridravati Ustava BiH, kojima se stavljaju van snage zakonske odredbe BiH i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija BiH. Opi principi meunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka BiH i entiteta.

U periodu od est mjeseci od stupanja na snagu Ustava BiH entiteti e poeti pregovore s ciljem uvrtavanja i drugih pitanja u nadlenost institucija BiH, ukljuujui koritenje izvora energije i zajednike privredne projekte. 7. Parlamentarna skuptina BiH

Parlamentarna skuptina BiH ima dva doma: Dom naroda i Predstavniki dom, koji se sastaju u Sarajevu.

Dom naroda ima 15 delegata, od kojih su dvije treine iz Federacije BiH (ukljuujui pet Hrvata i pet Bonjaka) i jedna treina iz Republike Srpske (pet Srba).

Nominirane hrvatske, odnosno bonjake delegate iz Federacije BiH biraju hrvatski, odnosno bonjaki delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skuptina Republike Srpske.

Devet lanova Doma naroda ini kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri bonjaka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

Predstavniki dom ima od 42 poslanika, od koji se dvije treine biraju s teritorije Federacije BiH, a jedna treina s teritorije Republike Srpske.

Poslanici u Predstavnikom domu biraju se neposredno iz svog entiteta, u skladu s Izbornim zakonom BiH.

lanovi oba doma Parlamentarne skuptine BiH imaju poslaniki imunitet, to znai da ne mogu biti pozvani na odgovornost u okviru dunosti u Parlamentarnoj skuptini BiH.

Parlamentarna skuptina BiH nadlena je za: a) donoenje zakona potrebnih za provoenje odluka Predsjednitva BiH ili za

vrenje funkcija Parlamentarne skuptine BiH po ovom ustavu, b) odluivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija BiH i za meunarodne

obaveze BiH, c) odobravanje budeta za institucije BiH, d) odluivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora, e) ostala pitanja koja su neophodna da se provedu njene dunosti ili koja su joj

dodijeljena zajednikim sporazumom entiteta. Da bi bile usvojene, sve zakonodavne odluke moraju odobriti oba doma. Odluke

Parlamentarne skuptine BiH nee stupiti na snagu prije nego to budu objavljene. Sve odluke oba doma donosit e se veinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Ako veina glasova ne ukljuuje jednu treinu glasova delegata ili poslanika s teritorije svakog entiteta, predsjedavajui i njegovi zamjenici e se komisijski sastati nastojei da, u roku od tri dana od dana glasanja, postignu saglasnost. Ako ta nastojanja ne uspiju, odluke e donijeti veina onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi protiv odluke ne ukljuuju dvije treine ili vie delegata ili poslanika izabranih iz svakog entiteta. Predloena odluka Parlamentarne


10

skuptine BiH moe biti proglaena destruktivnom po vitalni interes bonjakog, hrvatskog ili srpskog naroda veinom glasova iz reda bonjakih, hrvatskih ili srpskih delegata. Takvu predloenu odluku morat e odobriti u Domu naroda veina bonjakih, hrvatskih i srpskih delegata koji su prisutni i glasaju. Kada veina bonjakih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na vitalni interes, predsjedavajui Doma naroda odmah e sazvati zajedniku komisiju koja se sastoji od tri delegata - po jednog iz reda bonjakih, hrvatskih i srpskih delegata, s ciljem rjeavanja tog pitanja. Ako komisija ne uspije rijeiti pitanje u roku od pet dana, predmet se prenosi na Ustavni sud BiH, koji e u hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost sluaja.

Dom naroda moe se raspustiti odlukom Predsjednitva BiH ili vlastitom odlukom o samorasputanju, pod uslovom da je odluku o samorasputanju odobrila veina koja ukljuuje veinu delegata najmanje dva naroda, bonjakog, hrvatskog ili srpskog. 8. Predsjednitvo BiH

Predsjednitvo BiH sastoji se od tri lana: jednog Bonjaka, jednog Hrvata, od kojih se svaki bira neposredno s teritorije Federacije BiH i jednog Srbina, koji se bira neposredno s teritorije Republike Srpske (tako da svaki glasa glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjednitvu BiH), u skladu s Izbornim zakonom BiH. Bilo koje upranjeno mjesto u Predsjednitvu popunjava se iz odgovarajueg entiteta, u skladu sa zakonom.

Mandat lanova Predsjednitva BiH izabranih na izborima traje etiri godine. lanovi Predsjednitva BiH mogu se kandidirati jo jednom, nakon ega se ne mogu kandidirati etiri godine.

lanovi Predsjednitva BiH imenuju izmeu sebe jednog lana za predsjedavajueg. Poslije toga, nain izbora predsjedavajueg odreen je rotacijom.

Predsjednitvo BiH nadleno je za: a) voenje vanjske politike BiH, b) imenovanje ambasadora i drugih meunarodnih predstavnika BiH, od kojih

najvie dvije treine mogu biti izabrane s teritorije Federacije BiH, c) predstavljanje BiH u meunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i

traenje lanstva u onim meunarodnim organizacijama i institucijama u kojima BiH nije lanica,

d) voenje pregovora za sklapanje meunarodnih ugovora BiH, otkazivanje i uz saglasnost Parlamentarne skuptine BiH, ratifikacija meunarodnih ugovora,

e) izvravanje odluka Parlamentarne skuptine BiH, f) predlaganje godinjeg budeta Parlamentarnoj skuptini BiH, uz preporuku Vijea

ministara BiH, g) podnoenje izvjetaja o rashodima Predsjednitva BiH Parlamentarnoj skuptini

BiH na njen zahtjev, ali najmanje jednom godinje, h) saradnju, prema potrebi, s meunarodnim i nevladinim organizacijama u BiH, i) vrenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dunosti koje mu

prenese Parlamentarna skuptina BiH ili na koje pristanu entiteti. Predsjednitvo BiH nastojat e sve odluke usvajati konsenzusom. Odluke Predsjednitva BiH mogu usvojiti dva lana ako svi pokuaji da se postigne

konsenzus propadnu. Ali, lan Predsjednitva BiH koji se ne slae s odlukom moe proglasiti odluku Predsjednitva BiH destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju s koje je izabran, pod uslovom da to uradi u roku od tri dana nakon njenog usvajanja. Takva odluka bit


11

e odmah upuena Narodnoj skuptini Republike Srpske, ako je tu izjavu dao lan s njene teritorije, bonjakim delegatima u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, ako je tu izjavu dao bonjaki lan ili hrvatskim delegatima u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, ako je tu izjavu dao hrvatski lan. Ako takav proglas bude potvren dvotreinskom veinom glasova u roku od 10 dana nakon upuivanja, osporavana odluka Predsjednitva BiH nee imati uinka.

Predsjednitvo BiH obavlja dunost civilnog komandanta Oruanih snaga. 9. Vijee ministara BiH

Predsjednitvo BiH imenuje predsjedavajueg Vijea ministara BiH, koji preuzima dunost nakon to Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH odobri imenovanje. Predsjedavajui e imenovati ministre i zamjenike ministara, koji e preuzeti dunost nakon odobrenja Predstavnikog doma.

Predsjedavajui i ministri ine Vijee ministara BiH i odgovorni su za provoenje politike i odluka BiH u oblastima iz ustavnih nadlenosti BiH, dodatnih nadlenosti ili nadlenosti Predsjednitva BiH u koordinaciji meu entitetima, o emu podnose izvjetaj Parlamentarnoj skuptini BiH, ukljuujui najmanje jedanput godinje izvjetaj o rashodima BiH.

Najvie dvije treine svih ministara mogu biti imenovani s teritorije Federacije BiH. Vijee ministara BiH podnosi ostavku ako mu Parlamentarna skuptina BiH izglasa nepovjerenje. 10. Ustavni sud BiH

Ustavni sud BiH ima devet lanova. etiri lana bira Predstavniki dom Parlamenta Federacije BiH, a dva lana Narodna skuptina Republike Srpske. Preostala tri lana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija s Predsjednitvom BiH. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti dravljani BiH ili bilo koje susjedne drave. Sudije se u prvom mandatu imenuju na period od pet godina, osim ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija i ne mogu biti ponovo imenovani. Nakon tog perioda, Parlamentarna skuptina BiH moe predvidjeti zakonom drugaiji nain izbora troje sudija stranaca, s tim to tu dunost mogu obavljati do 70. godine ivota, osim ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.

Ustavni sud BiH podrava Ustav BiH i titi ustavnost i zakonitost. Ustavni sud BiH jedini je nadlean da odlui o bilo kojem sporu koji se javlja po

Ustavu BiH izmeu dva entiteta, ili izmeu BiH i jednog ili oba entiteta, te izmeu institucija BiH, ukljuujui, ali ne ograniavajui se na to da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom dravom u skladu s Ustavom BiH, ukljuujui i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet BiH i da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s Ustavom BiH.

Ustavni sud BiH takoer ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u Ustavu BiH kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u BiH.

Ustavni sud BiH nadlean je u pitanjima koja su mu proslijeena od bilo kojeg suda u BiH u vezi s tim da li je zakon od ijeg vaenja njegova odluka zavisi usaglaen s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, sa zakonima BiH ili u pogledu postojanja ili domaaja nekog opeg pravila meunarodnog javnog prava koje je znaajno za odluke Ustavnog suda BiH. Odluke Ustavnog suda BiH su konane i obavezujue.


12

11. Centralna banka BiH

Prvi Upravni odbor Centralne banke BiH ine: guverner, kojeg imenuje Meunarodni monetarni fond nakon konsultacija s Predsjednitvom BiH, i tri lana koje imenuje Predsjednitvo BiH, od kojih su dva iz Federacije BiH (jedan Bonjak, jedan Hrvat, koji zajedno imaju jedan glas) i jedan iz Republike Srpske, na mandat od est godina. Guverner nee biti dravljanin BiH ni bilo koje susjedne drave. U sluaju istog broja glasova, glas guvernera je odluujui. Nakon toga, Upravni odbor Centralne banke BiH imat e pet lanova, koje imenuje Predsjednitvo BiH na mandat od est godina. Odbor e imenovati meu svojim lanovima guvernera na mandat od est godina.

Centralna banka BiH jedina je institucija ovlatena za tampanje novca i monetarnu politiku na cijeloj teritoriji BiH.

Nadlenost Centralne banke BiH odreuje Parlamentarna skuptina BiH. U prvih est godina poslije stupanja na snagu Ustava BiH, Centralna banka BiH nee moi davati kredite tampanjem novca, niti funkcionirati kao valutna komisija. Nakon tog perioda, Parlamentarna skuptina BiH moe ovu nadlenost povjeriti Centralnoj banci BiH. 12. Finansije

Parlamentarna skuptina BiH svake godine, na prijedlog Predsjednitava BiH, usvaja budet koji pokriva izdatke neophodne za izvravanje nadlenosti institucija BiH i meunarodnih obaveza BiH. Ako se takav budet ne usvoji blagovremeno, budet za prethodnu godinu bit e koriten na privremenoj osnovi. 13. Ope odredbe

U opim odredbama Ustava BiH utvreno je da nijedno lice koje se nalazi na izdravanju kazne, izreene presudom Meunarodnog suda za bivu Jugoslaviju, i nijedno lice koje je pod optunicom suda, a koje se nije povinovalo naredbi da se pojavi pred ovim sudom, ne moe biti kandidat ili imati bilo koju imenovanu, izbornu ili drugu javnu dunost na teritoriji BiH. 14. Amandmanska procedura

Ustavom BiH utvrena je amandmanska procedura za njegove izmjene. Ustav BiH moe biti mijenjan ili dopunjavan odlukom Parlamentarne skuptine BiH, ukljuujui dvotreinsku veinu onih koji su prisutni i glasaju u Predstavnikom domu. Ustavom BiH utvreno je ogranienje, tako da se nijednim amandmanom na Ustav BiH ne moe eliminirati ni umanjiti bilo koje od prava i sloboda navedenih u Ustavu BiH, niti izmijeniti ova odredba o ogranienju. Ovim se uvodi ustavna zabrana bilo kakve revizije Ustava BiH koja se tie zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. 15. Stupanje na snagu i prijelazne odredbe

Ustav BiH stupio je na snagu nakon potpisivanja Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kao ustavni akt kojim se amandmanski mijenja i nadreuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine.


13

OSNOVE SISTEMA DRAVNE UPRAVE BiH

U Opim odredbama Zakona o upravi (Slubeni glasnik BiH, br. 32/2002) ureeno je da su organi uprave BiH, ministarstva i druge institucije BiH odreene zakonom, a osniva ih zakonom Parlamentarna skuptina BiH.

Odreeni poslovi uprave mogu se zakonom povjeriti institucijama s javnim ovlatenjima (javne korporacije, komore, javna preduzea-drutva, agencije i sl.).

Osnovni princip rada organa uprave BiH u okviru njihove nadlenosti je: efikasno i potpuno ostvarivanje prava i sloboda graana predvienih Ustavom BiH i Aneksom I. Ustava BiH.

U organima uprave BiH slubeni jezici su: bosanski, hrvatski i srpski, a slubena pisma su: latinica i irilica. Stranke se mogu sluiti i drugim jezicima na troak organa uprave.

U organima uprave BiH osigurava se odgovarajua nacionalna zastupljenost dravnih slubenika i zaposlenika u skladu s posljednjim popisom stanovnitva u BiH.

Rad organa uprave dostupan je javnosti, osim izuzetaka utvrenih zakonom. BiH je odgovorna za tetu koju organi uprave BiH nanesu treim licima, ali ima pravo

nadoknade od dravnih slubenika i zaposlenika kada je teta uinjena namjerno ili krajnjom nepanjom.

Sredstva za rad organa uprave i institucija s javnim ovlatenjima osiguravaju se u budetu institucija BiH i meunarodnih obaveza BiH. 2. Poslovi uprave a) Provoenje zakona i drugih propisa

Organi uprave u okviru svojih nadlenosti provode zakone i druge propise njihovom neposrednom primjenom, zatim rjeavanjem upravnih stvari u upravnom postupku, vrenjem upravnog nadzora i drugih upravnih poslova iz svoje nadlenosti.

Organi uprave u obavljanju ovih poslova duni su pratiti stanje u oblasti za koju su nadleni, ali su i odgovorni za stanje u toj oblasti.

Odgovornost se sastoji od podnoenja izvjetaja i informacija Predsjednitvu BiH, Vijeu ministara BiH i Parlamentarnoj skuptini BiH, po njihovom programu ili zahtjevu, kao i kada organ uprave procijeni da treba mijenjati stanje u pojedinoj oblasti ili kada treba preduzeti posebne mjere, te u drugim sluajevima.

b) Vrenje upravnog nadzora nad provoenjem zakona i drugih propisa

Prilikom vrenja upravnog nadzora organi uprave nadziru provoenje zakona i drugih propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna ovlatenja.

Upravni nadzor obuhvata: a) nadzor nad zakonitou akata kojima se rjeava u upravnim stvarima, b) nadzor nad zakonitou rada institucija koje imaju javna ovlatenja, c) inspekcijski nadzor. Za svaki od ovih segmenata koriste se razliiti instrumenti s ciljem efikasnijeg

realiziranja pojedinih vrsta nadzora. Nadzor nad zakonitou akata u upravnim stvarima realizira se: a) rjeavanjem po albama u drugostepenom upravnom postupku, b) nadzorom nad zakonitou rada institucija kojima je povjereno vrenje javnih

ovlatenja, takoer u drugostepenom upravnom postupku, i to: rjeavanjem po


14

albama u drugostepenom upravnom postupku, kada organ uprave iz ije oblasti se povjerava vrenje javnih ovlatenja rjeava u drugom stepenu.

Nadzor nad zakonitou rada institucija s javnim ovlatenjima realizira se davanjem

saglasnosti na akte koje donose institucije s javnim ovlatenjima od organa uprave iz ije se oblasti povjerava vrenje javnih ovlatenja.

Inspekcijski nadzor, kao najautoritativniji oblik upravnog nadzora, vri se posredstvom inspekcijskih organa u okviru nadlenosti organa uprave i sadri posebna ovlatenja, te e biti posebno obraen pri kraju ovog dijela.

Instancijski nadzor je efikasno sredstvo s ciljem zakonitog postupanja jer se u albenom postupku mogu otkloniti eventualni propusti prvostepenog organa, odnosno pravnog lica kojem je povjereno vrenje javnih ovlatenja.

Kada su zakonom ovlateni, organi uprave u vrenju upravnog nadzora mogu nadzirati zakonitost upravnih akata organa uprave i institucija kojima je povjereno vrenje javnih ovlatenja i preduzimati mjere za koje su ovlateni zakonom.

O nadzoru nad zakonitou upravnih akata detaljna pravila razraena su u Zakonu o upravnom postupku.

c) Donoenje provedbenih propisa

Za veinu zakona potrebno je donijeti provedbene propise, a to se radi tako da se u zakonu utvrdi obaveza rukovodioca organa uprave da donese provedbene propise kako bi omoguila primjena zakona iz njegove nadlenosti. Rukovodilac organa uprave donosi provedbene propise i kada treba omoguiti provoenje i drugih propisa (npr. odluka) iz svoje nadlenosti kada je tim propisom za to ovlaten.

Dakle, da bi se realizirala ova funkcija organa uprave, uslov je da je u propisu (zakon, odluka i dr.) rukovodilac organa uprave ovlaten, ali i obavezan da donese provedbeni propis (pravilnik, uputstvo i dr.).

Provedbenim propisom se pojedini instituti iz zakona i drugog propisa detaljnije i preciznije ureuju jer je neracionalno a i teko izvodljivo, iz normativno-pravnih razloga kao i zbog primjene nomotehnike, sve pravne institute urediti osnovnim propisom.

Zakonom i drugim propisom potrebno je propisati i rok u kojem rukovodilac organa uprave treba da donese provedbeni propis (npr. 30 ili 60 dana).

d) Predlaganje i davanje preporuka u vezi sa zakonima i drugim propisima

U okviru nadlenosti organa uprave kojima upravljaju, rukovodioci organa uprave obavezni su da predloe i daju preporuke u vezi s propisima iz nadlenosti organa uprave ili prema zakljuku Vijea ministara BiH.

S obzirom da organi uprave izrauju propise iz svoje nadlenosti, oni istovremeno predlau i donoenje propisa, odnosno daju preporuke iz svoje nadlenosti ili prema zakljuku Vijea ministara BiH.

U postupku izrade propisa organi uprave obavezni su pribaviti miljenja zainteresiranih organa vlasti, strunih institucija i drugih pravnih lica o nacrtima propisa koje predlau, koja za obraivae nisu obavezna, ali su u obrazloenju duni navesti razloge zbog kojih odreene prijedloge i sugestije nisu prihvatili.


15

e) Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne i izvrne vlasti

Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja Parlamentarne skuptine BiH, Predsjednitva BiH i Vijea ministara BiH u vezi s provoenjem zakona i drugih propisa iz svoje nadlenosti kao i o stanju i problemima u oblasti za koju su ti organi osnovani.

Navedena obaveza organa uprave izvrava se tako da se odgovara na poslanika ili delegatska pitanja u Parlamentarnoj skuptini BiH ili davanjem izvjetaja i informacija na zahtjeve Predsjednitva BiH ili Vijea ministara BiH. f) Obavljanje drugih upravnih i strunih poslova

Osim navedenih osnovnih funkcija, organi uprave duni su u okviru svoje nadlenosti pratiti stanje u oblastima za koje su osnovani, a posebno za provoenje zakona i drugih propisa i preduzimati mjere za koje su ovlateni ili davati preporuke nadlenim organima s ciljem provoenja zakona i drugih propisa.

Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su osnovani tako da neposredno prikupljaju podatke za praenje stanja kada su za to ovlateni zakonom, kao i na osnovu podataka koje im dostave drugi organi uprave ili pravna lica na njihov zahtjev, na osnovu kojih izrauju analitike, informativne i druge materijale o pitanjima iz svoje nadlenosti. Za potrebe izrade navedenih materijala moe se ostvariti saradnja s drugim organima uprave i strunim i naunim institucijama.

Prilikom izrade zakona i drugih propisa, te izrade analitikih, informativnih i drugih materijala za ije provoenje je potrebno osigurati finansijska sredstva, organi uprave duni su u obrazloenju navesti iznos i izvore osiguranja potrebnih finansijskih sredstava. 3. Povjeravanje javnih ovlatenja

Institutom povjeravanja javnih ovlatenja pojedini poslovi iz okvira osnovnih funkcija organa uprave (upravni i struni poslovi) povjeravaju se javnim korporacijama, komorama, javnim preduzeima-drutvima, agencijama i drugim pravnim licima koji u okviru svoje djelatnosti odluuju o pojedinanim stvarima o odreenim pravima i obavezama graana, javnih preduzea i drugih pravnih lica.

Jedino se poslovi inspekcijskog nadzora ne mogu povjeriti navedenim institucijama, osim strunih poslova koji su znaajni za vrenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnika ispitivanja i sl.).

Na rad institucija s javnim ovlatenjima na odgovarajui nain se primjenjuju principi Zakona o upravi.

Ako institucije s povjerenim javnim ovlatenjima ne obavljaju povjerene poslove u skladu sa zakonom i drugim propisom, organ uprave koji vri upravni nadzor nad radom te institucije obavezan je pismeno upozoriti ovlateni organ te institucije i predloiti mu mjere za rjeavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je preduzeti i druge mjere u okviru svojih prava i dunosti kako bi se javna ovlatenja vrila u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Upravni nadzor nad radom institucija s javnim ovlatenjima u obavljanju poslova uprave koji su preneseni na te institucije vre organi uprave iz upravne oblasti za koju su ti organi osnovani, u skladu sa zakonom.

Prilikom vrenja upravnog nadzora nad radom institucije s povjerenim javnim ovlatenjima, nadleni organ uprave ima prava i dunosti:

a) provoditi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadlenosti osigurati zakonito i pravovremeno obavljanje poslova,


16

b) rjeavati po albama protiv donesenih upravnih akata u vrenju povjerenih javnih ovlatenja, kada je to utvreno zakonom,

c) davati struna uputstva i objanjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vrenje povjerenih javnih ovlatenja,

d) preduzimati i druge mjere i ostvarivati druga prava koja po zakonu ima drugostepeni organ uprave u upravnom postupku.

Institucija s javnim ovlatenjima duna je nadlenom organu uprave koji vri upravni

nadzor nad njenim radom najmanje jednom godinje podnijeti izvjetaj o vrenju povjerenih javnih ovlatenja i na traenje organa uprave dostavljati odreene podatke i isprave koji su znaajni za vrenje nadzora.

Navedeni izvjetaj sadri podatke o stanju upravnog rjeavanja u oblasti za koju su prenesena javna ovlatenja s iskazanim podacima o ostvarivanju prava graana i pravnih lica u upravnom postupku, odnosno broju predmeta, roku u kojem su rijeeni, nainu rjeavanja i dr., kao i podatke o strunoj spremi i broju lica koja su radila na ovim poslovima.

Nadleni organ uprave koji vri upravni nadzor moe traiti podnoenje izvjetaja i u kraim rokovima ako to ocijeni potrebnim. 4. Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti BiH, organu izvrne vlasti BiH, meusobni odnosi organa uprave, odnosi organa uprave prema izvrnim organima i organima uprave entiteta i Brko Distrikta BiH, odnosi organa uprave prema Ombudsmenu za ljudska prava BiH a) Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skuptini BiH

Organi uprave odgovorni su Parlamentarnoj skuptini BiH za zakonito, potpuno, efikasno i profesionalno obavljanje poslova iz svoje nadlenosti.

Organi uprave imaju ovlatenja i obaveze Parlamentarnoj skuptini BiH radi razmatranja iznositi pojedina znaajnija pitanja iz svoje nadlenosti i davati preporuke u vezi s provoenjem i izvravanjem zakona i drugih propisa.

Organi uprave obavezni su, na zahtjev Parlamentarne skuptine BiH, podnositi izvjetaje o svom radu, stanju u oblasti za koju su osnovani, provoenju zakona i drugih propisa, odgovarati na pitanja poslanika ili delegata u Parlamentarnoj skuptini BiH i, u skladu s programom rada ili na zahtjev Parlamentarne skuptine BiH, pripremati prijedloge zakona i drugih propisa, analitike, informativne i druge materijale.

Organi uprave obavezni su, na zahtjev Parlamentarne skuptine BiH, preduzeti odgovarajue organizacione, personalne i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvravanje poslova.

b) Odnos organa uprave prema Vijeu ministara BiH

S ciljem osiguranja provoenja zakona i drugih propisa, Vijee ministara BiH usmjerava i usklauje rad organa uprave, s obzirom da su njihovi poslovi stalni i operativni, a veza izmeu organa uprave i Vijea ministara BiH neposrednija i stalnija nego prema Parlamentarnoj skuptini BiH.

Vijee ministara BiH osigurava provoenje zakona i drugih propisa davanjem uputstava i smjernica organima uprave o nainu provoenja zakona i drugog propisa, zatim davanjem naloga da u odreenom roku donesu propise ili preduzmu mjere za koje su ovlateni, utvrivanjem rokova za izvravanje pojedinih zadataka i nalaganjem organima


17

uprave da ispitaju stanje u oblastima iz svoje nadlenosti i podnesu Vijeu ministara BiH izvjetaj s odgovarajuim prijedlozima.

Organi uprave obavezni su Vijeu ministara BiH dostavljati izvjetaje o svom radu te o stanju u oblastima iz njihove nadlenosti, kao i informacije, objanjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju potrebnu za rad Vijea ministara BiH.

Organi uprave mogu od Vijea ministara BiH traiti uputstva i smjernice o odreenim pitanjima provoenja zakona i drugih propisa, na ta je Vijea ministara BiH obavezno odgovoriti.

Organi uprave mogu Vijeu ministara BiH predlagati razmatranje pojedinih pitanja iz svoje nadlenosti i davati prijedloge za preduzimanje pojedinih mjera.

Prema Zakonu o Vijeu ministara BiH, Vijee ministara BiH je organ izvrne vlasti BiH koji ostvaruje svoja prava i vri dunosti kao vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH.

Vijee ministara BiH ine: predsjedavajui i ministri koji upravljaju ministarstvima, od kojih su dva ministra iz razliitih konstitutivnih naroda u odnosu na predsjedavajueg ujedno i zamjenici predsjedavajueg, s mandatom koji je isti kao i mandat Parlamentarne skuptine BiH.

Predsjedavajueg Vijea ministara BiH imenuje Predsjednitvo BiH a Parlamentarna skuptina BiH odobrava imenovanje.

Predsjedavajui Vijea ministara BiH imenuje ministre i zamjenike ministara koji su iz razliitih konstitutivnih naroda odmah nakon stupanja na dunost i od Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH trai potvrdu imenovanja.

Ukupni sastav Vijea ministara BiH e tokom cijelog mandata osigurati jednaku zastupljenost konstitutivnih naroda, kao i odgovarajuu zastupljenost ostalih u skladu s Ustavom BiH.

Svako ministarstvo ima i sekretara kojeg imenuje Vijee ministara BiH, u skladu s principima utvrenim Zakonom o Vijeu ministara BiH. c) Meusobni odnosi organa uprave

Meusobni odnosi organa uprave zasnivaju se na ovlatenjima utvrenim Ustavom BiH i zakonom, kao i na saradnji i meusobnom informiranju i dogovaranju.

U ostvarivanju meusobne saradnje organi uprave duni su jedni drugima dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova, razmjenjivati informacije i iskustva i imenovati zajednike radne grupe i druga radna tijela i ostvarivati druge oblike meusobne saradnje.

d) Odnos organa uprave prema izvrnim organima, organima entiteta i Brko Distrikta BiH

Odnosi organa uprave prema izvrnim organima i organima uprave entiteta i Brko Distrikta BiH zasnivaju se na ovlatenjima utvrenim Ustavom BiH i zakonom, kao i na saradnji, meusobnom informiranju i dogovaranju.

Organi uprave imaju pravo od izvrnih organa, organa uprave i drugih organa entiteta i Brko Distrikta BiH traiti podatke, izvjetaje i ostalu dokumentaciju potrebnu za vrenje svojih nadlenosti utvrenih Ustavom BiH i zakonom.

Organi uprave duni su izvrnim organima, organima uprave i drugim organima entiteta i Brko Distrikta BiH dostaviti podatke potrebne za njihovo djelovanje.


18

e) Odnosi organa uprave prema Ombudsmenu za ljudska prava BiH

Odnos organa uprave prema Ombudsmenu za ljudska prava BiH zasniva se na obavezama organa uprave utvrenim Ustavom BiH i zakonom, kao i na meusobnoj saradnji, informiranju i dogovaranju.

Organi uprave obavezni su omoguiti ombudsmenu, na njegov zahtjev, nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno rada dravnih slubenika u organu uprave.

Organi uprave obavezni su ombudsmenu osigurati sve slubene isprave, ukljuujui i tajne, kao i upravne spise i osigurati saradnju svakog dravnog slubenika posebno, u pribavljanju potrebnih informacija, isprava i spisa.

Organi uprave obavezni su ombudsmenu, na njegov zahtjev, osigurati prisustvo prilikom rjeavanja upravnih stvari. U protivnom, ombudsmen moe zatraiti od Vijea ministara BiH da preduzme potrebne mjere protiv rukovodioca organa uprave. 5. Odnos organa uprave prema javnim korporacijama, komorama, javnim preduzeima (drutvima), agencijama i drugim pravnim licima BiH i strankama a) Odnosi organa uprave prema javnim korporacijama, komorama, javnim preduzeima (drutvima), agencijama i drugim pravnim licima BiH

Organi uprave imaju prema javnim korporacijama, komorama, javnim preduzeima (drutvima), agencijama i drugim pravnim licima BiH ovlatenja i obaveze predviene zakonom.

Saradnja se ostvaruje u pitanjima od interesa za rad organa uprave i navedenih pravnih subjekata meusobnom dostavom podataka i informacija, u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama BiH.

b) Odnos organa uprave prema strankama

Kada se govori o odnosu organa uprave prema strankama, to se prvenstveno odnosi na rjeavanje zahtjeva graana i pravnih lica u upravnom postupku u propisanim rokovima.

Isto tako, organi uprave duni su po slubenoj dunosti pribavljati potrebne podatke o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija kod tih organa ili institucija koje imaju javna ovlatenja.

Posebno treba istai obavezu organa uprave da nadoknade stranci trokove u sluaju kada se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice slubene radnje radi kojih je pozvana nisu obavljene.

Trokovi se isplauju na teret sredstava za rad organa uprave, a ako slubena radnja nije obavljena namjerno ili iz krajnje nepanje slubenog lica, organ uprave ima pravo naknade prema slubenom licu za isplaenu naknadu trokova.

Organi uprave obavezni su bez odgaanja razmotriti predstavke i prijedloge stranaka koje se odnose na nepravilan odnos dravnih slubenika u organu uprave kada se njihovi zahtjevi rjeavaju kod organa uprave u upravnom postupku.

Rukovodilac organa uprave obavezan je ispitati podnesene predstavke i prijedloge i ako ih ocijeni utemeljenim preduzeti zakonom utvrene mjere prema dravnom slubeniku na iji se rad predstavka odnosi.

Rukovodilac organa uprave obavezan je u roku od osam dana od dana prijema predstavke pismeno odgovoriti stranci o preduzetim mjerama u vezi s njegovom predstavkom.

Organi uprave obavezni su uspostaviti prijemni ured (pisarnicu) radi prijema podnesaka i pruanja strune pomoi graanima u vezi s podnesenim zahtjevima.


19

Iz istih razloga potrebno je odrediti radno vrijeme organa uprave, a ako to potrebe zahtijevaju, radno vrijeme organa uprave moe biti i dvokratno.

Iste obaveze imaju i institucije s povjerenim javnim ovlatenjima. 6. Osnove organizacije organa uprave a) Principi organizacije organa uprave

Rad organa uprave zasniva se na sljedeim principima: a) racionalna organizacija rada, efikasno obavljanje poslova i uspjeno upravljanje

organom uprave, b) grupiranje poslova u skladu s njihovom prirodom i nainom njihovog obavljanja, c) potpunije objedinjavanje zajednikih i opih poslova radi njihovog racionalnog

obavljanja i koritenja usluga zajednikih slubi uspostavljenih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave,

d) ostvarivanje pune saradnje organa uprave s drugim organima, a posebno s onim organima i institucijama koji su osnovani za pruanje ekspertne i tehnike pomoi.

Osnovna razlika izmeu organa uprave i upravnih organizacija u pravnoj teoriji zasniva se na poslovima koje obavljaju.

Tako se organi uprave osnivaju prvenstveno za obavljanje upravnih poslova, a upravne organizacije za obavljanje odreenih strunih i drugih poslova iz nadlenosti BiH koji uglavnom zahtijevaju primjenu odreenih strunih i naunih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.

Vano je napomenuti da vaea rjeenja u Zakonu o upravi nisu konsekventno provela ova stajalita pravne nauke jer u organe uprave svrstavaju i upravne organizacije.

Sljedei problem u Zakonu o upravi je definiranje vrsta upravnih organizacija. Uobiajeno je u pravnoj teoriji da se kao upravne organizacije definiraju zavodi i direkcije. Kako su na nivou BiH uspostavljene i druge vrste upravnih organizacija, koje esto nose nazive neadekvatne poslovima koje obavljaju, potrebno je definirati i u praksi provesti nazive koji se uklapaju u definiciju da su upravne organizacije: uredi, slube, zavodi, direkcije, instituti i komisije.

Upravne organizacije mogu biti samostalne ili u sastavu odreenih organa uprave zavisno od toga da li je potrebno poslove iz nadlenosti upravne organizacije, odnosno strune i s njima povezane upravne poslove zbog specifinosti i uzajamne povezanosti s poslovima organa uprave postaviti u okvir organa uprave ili oni zbog svog karaktera zahtijevaju da ih obavlja samostalna upravna organizacija.

Za obavljanje strunih i drugih poslova za potrebe organa zakonodavne i izvrne vlasti i organa uprave mogu se uspostaviti odreene strune, tehnike i druge slube, kao zajednike ili samostalne, o emu odluuje Parlamentarna skuptina BiH, Predsjednitvo BiH, odnosno Vijee ministara BiH.

Vano je napomenuti da se u nadlenost ovih slubi ne mogu davati poslovi iz djelokruga organa uprave, a da se, to se tie unutranje organizacije, naina upravljanja, finansiranja i drugog, na ove slube primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na organe uprave.

b) Unutranja organizacija organa uprave

Unutranja organizacija organa uprave utvruje se pravilnikom.


20

Pravilnik o unutranjoj organizaciji donosi rukovodilac organa uprave uz potvrdu Vijea ministara BiH i on mora biti usaglaen s nadlenostima organa uprave, kao i s Odlukom o principima za utvrivanje unutranje organizacije uprave institucija BiH.

Pravilnikom o unutranjoj organizaciji organa uprave utvruju se: a) organizacione jedinice i njihova nadlenost, b) nain upravljanja, c) programiranje i izvravanje poslova, d) ovlatenja i odgovornosti dravnih slubenika u obavljanju poslova, e) ukupan broj dravnih slubenika i zaposlenika za obavljanje poslova, f) naziv i raspored poslova po organizacionim jedinicama, s opisom poslova za

svakog dravnog slubenika i zaposlenika ili grupu dravnih slubenika i zaposlenika s potrebnim uslovima koji se tiu strune spreme i drugih uslova za rad na odreenim poslovima,

g) broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uslovi za njihov prijem. Pravilnicima o unutranjoj organizaciji potrebno je detaljno razraditi sva navedena

pitanja na principima Zakona o upravi i propisanim principima kroz Odluku o principima za utvrivanje unutranje organizacije uprave institucija BiH, te grupiranje poslova, odreivanje stepena sloenosti i uslova za njihovo vrenje u skladu s Odlukom o poslovima osnovnih djelatnosti i pomono-tehnikim poslovima i uslovima za njihovo vrenje u organima uprave institucija BiH.

Pravilnike o unutranjoj organizaciji potrebno je usaglasiti i s odredbama Zakona o Vijeu ministara BiH, Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, Zakonom o dravnoj slubi u institucijama BiH i Zakonom o radu u institucijama BiH.

c) Upravljanje organima uprave

U skladu s novim zakonskim rjeenjima, potrebno je izmijeniti postojee odredbe Zakona o upravi.

Prema novim rjeenjima, ministarstvom upravlja ministar, a upravnom organizacijom direktor, koji ima status sekretara s posebnim zadatkom, u skladu sa Zakonom o dravnoj slubi u institucijama BiH. Ministar ima jednog zamjenika, koji nije iz istog konstitutivnog naroda kao ministar, koji ga zamjenjuje u sluaju njegovog odsustva ili sprijeenosti. U upravljanju ministarstvom ministar sarauje sa svojim zamjenikom i sekretarom ministarstva.

Prema novim rjeenjima, direktor upravne organizacije moe imati jednog zamjenika koji ne moe biti iz istog konstitutivnog naroda kao direktor.

Direktora samostalne upravne organizacije imenuje Vijee ministara BiH, na prijedlog predsjedavajueg, a upravne organizacije u sastavu ministarstva na prijedlog ministra, nakon provedene procedure po Zakonu o dravnoj slubi u institucijama BiH.

U ministarstvima se mogu postavljati sljedei rukovodei dravni slubenici: sekretar, pomonik ministra, glavni inspektor i sekretar s posebnim zadatkom, a u upravnoj organizaciji: zamjenik direktora i pomonici direktora.

Pravilnikom o unutranjoj organizaciji utvruju se radna mjesta, poslovi i ovlatenja rukovodeih dravnih slubenika. 7. Ovlatenja, obaveze i odgovornosti rukovodioca organa uprave a) Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik, rukovodei dravni slubenici i dravni slubenici s posebnim ovlatenjima

Prava i obaveze upravljanja organom uprave ima rukovodilac organa uprave.


21

U okviru navedenih prava i obaveza, rukovodilac predstavlja organ uprave i: a) organizira rad organa uprave i osigurava zakonito, pravilno, pravovremeno i

ekonomino izvravanje poslova, odnosno efikasno funkcioniranje organa uprave kao cjeline,

b) donosi propise i druge akte iz nadlenosti organa uprave i preduzima druge mjere za koje je ovlaten,

c) odluuje u skladu sa zakonom o pravima, dunostima i odgovornostima dravnih slubenika i zaposlenika u obavljanju slube.

Rukovodioca organa uprave, kao i njegovog zamjenika, imenuje i razrjeava organ odreen Ustavom BiH i zakonom.

Rukovodilac organa uprave obavezan je, na osnovu i u okviru Ustava BiH, zakona, drugih propisa i smjernica Vijea ministara BiH, savjesno obavljati povjerenu dunost i lino je odgovoran za to, kao i za rad organa uprave kojim upravlja.

Nadlenosti rukovodeih dravnih slubenika regulirani su Zakonom o dravnoj slubi u institucijama BiH.

Poslove inspekcijskog nadzora i druge znaajnije upravne i strune poslove obavljaju dravni slubenici s posebnim ovlatenjima i odgovornostima, koje postavlja i razrjeava rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drugaije odreeno.

Rukovodilac organa uprave i rukovodei dravni slubenici ne smiju obavljati dunost, aktivnost ili biti na poloaju koji dovodi do sukoba interesa s njegovim slubenim dunostima, u skladu sa zakonom.

b) Odgovornost rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika

Rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u primjeni svojih ovlatenja i izvravanju obaveza ne pridravaju zakona, smjernica Parlamentarne skuptine BiH i Vijea ministara BiH.

U sluaju postojanja odgovornosti rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika, oni se smjenjuju s dunosti, to ne iskljuuje krivinu odgovornost ni odgovornost za naknadu tete.

Prijedlog za smjenjivanje podnosi organ odreen Ustavom BiH i zakonom. U postupku smjenjivanja rukovodiocu organa uprave, odnosno njegovom zamjeniku

omoguit e se da se izjasni o injenicama zbog koji je pokrenut postupak smjenjivanja kao i da daje obavjetenja i potrebne podatke znaajne za utvrivanje te odgovornosti.

Povodom prijedloga za smjenjivanje, organ nadlean za smjenjivanje donosi odluku kojom se utvruje postojanje razloga za smjenjivanje ili odluku kojom se odbija prijedlog za smjenjivanje.

Povodom prijedloga za smjenjivanje, organ nadlean za smjenjivanje moe, i kada nema osnova za donoenje odluke o smjenjivanju, ukazati na nepravilnosti u radu rukovodioca i njegovog zamjenika.

Dok traje postupak smjenjivanja, organ nadlean za smjenjivanje moe udaljiti od primjene ovlatenja i izvravanja obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno njegovog zamjenika.

Protiv odluke o prijedlogu za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika, kao i odluke o udaljavanju od obavljanja dunosti dok se vodi postupak za smjenjivanje, ne mogu se koristiti pravna sredstva.

Rukovodilac organa uprave, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogunosti uspjeno primjenjivati povjerena ovlatenja i izvravati obaveze i ne moe preuzeti odgovornost za to, ima pravo podnijeti ostavku.


22

Rukovodilac, odnosno njegov zamjenik ostaju na dunosti do roka odreenog zakonom ili roka koji odredi organ nadlean za odluivanje o ostavci.

Podnesena ostavka ne iskljuuje voenje postupka smjenjivanja. Na rukovodioce i zamjenike rukovodilaca upravnih organizacija, koji su dravni

slubenici, prilikom utvrivanja njihove odgovornosti primjenjuju se odredbe Zakona o dravnoj slubi u institucijama BiH. 8. Dravni slubenici i zaposlenici

Najsloenije poslove osnovnih djelatnosti u organima uprave obavljaju dravni slubenici.

Ostale poslove za potrebe organa uprave obavljaju zaposlenici. Prijem dravnih slubenika u radni odnos u organ uprave, prava, obaveze i

odgovornosti, druga statusna pitanja, plae i druga materijalna primanja dravnih slubenika, kao i spreavanje sukoba interesa u obavljanju dunosti dravnih slubenika ureuje se Zakonom o dravnoj slubi u institucijama BiH.

Prijem zaposlenika u radni odnos u organ uprave, prava, obaveze i odgovornosti i druga statusna pitanja, kao i plae i druga materijalna primanja zaposlenika ureuju se Zakonom o radu u institucijama BiH. 9. Inspekcijski nadzor a) Zajednike odredbe o inspekcijskom nadzoru

Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju organi uprave u skladu sa zakonom. Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju inspektori. Kada to potreba slube zahtijeva, rukovodilac organa uprave moe ovlastiti i drugog

dravnog slubenika u organu uprave koji ima odgovarajuu strunu spremu da izvri odreene poslove inspekcijskog nadzora, odnosno da inspektoru pomae u vrenju nadzora, o emu se donosi rjeenje.

Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje slubeno svojstvo, identitet i ovlatenja predviena zakonom.

Ministar pravde propisuje oblik i sadraj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovodilac organa uprave u kojem taj inspektor radi.

Postupak inspekcijskog nadzora pokree se i vodi po slubenoj dunosti, a svako ima pravo podnijeti zahtjev inspektoru da izvri odreeni inspekcijski pregled i preduzme upravne mjere za koje je ovlaten zakonom.

Prema ovom zahtjevu, inspektor je obavezan izvriti inspekcijski nadzor, sastaviti zapisnik i preduzeti odgovarajue mjere i o tome pismeno izvijestiti podnosioca zahtjeva u roku od osam dana od dana prijema zahtjeva.

Svaki organ iji rad podlijee inspekcijskom nadzoru duan je inspektoru omoguiti vrenje nadzora i dati mu potrebna obavjetenja i podatke znaajne za vrenje nadzora.

U vrenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu neposredno pregledati poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave, kao i vriti druge radnje u skladu s ciljem inspekcijskog nadzora (utvrivanje identiteta lica, sasluavanje, uzimanje uzoraka radi analize i sl.).

Ako se inspektoru u vrenju inspekcijskog nadzora onemoguava obavljanje pregleda ili prua fiziki otpor ili ako se taj otpor utemeljeno oekuje, inspektor moe zatraiti pomo nadlene policije koja je obavezna pruiti potrebnu zatitu i omoguiti inspektoru da izvri inspekcijski nadzor.


23

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da se ne ugrozi zakonom i drugim propisom odreena slubena tajna.

O svakom inspekcijskom nadzoru inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti injenino stanje utvreno inspekcijskim nadzorom.

Zapisnik se sastavlja po pravilima upravnog postupka, a dostavlja se odgovornom licu kod kojeg je izvren inspekcijski nadzor.

Kada u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeen zakon ili drugi propis ije izvrenje nadzire, inspektor ima ovlatenja i obavezu:

a) narediti da se utvreni nedostaci i nepravilnosti otklone u odreenom roku, b) narediti preduzimanje odgovarajuih upravnih radnji koje je pravno lice, organ

uprave i institucija s javnim ovlatenjima obavezan da preduzme, c) zabraniti preduzimanje radnji za koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom ili

drugim propisom nad ijim provoenjem vri nadzor, d) izrei i naplatiti novanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlaten, e) preduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je ovlaten. Ako inspektor utvrdi da je povredom zakona ili drugog propisa uinjena povreda

radne dunosti, prekraj, privredni prijestup ili krivino djelo, duan je, bez odgaanja, podnijeti zahtjev za utvrivanje odgovornosti zbog povrede radne dunosti ili poinjenog prekraja, odnosno prijavu zbog poinjenog privrednog prijestupa ili krivinog djela.

O preduzimanju upravnih mjera inspektor odluuje rjeenjem. Osnova za donoenje rjeenja predstavlja injenino stanje navedeno u zapisniku. Ovlateno lice ima pravo izjaviti albu na rjeenje nadlenom organu u roku od osam

dana od dana njegovog prijema. Rjeenje po albi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema albe. Protiv rjeenja donesenog po albi moe se pokrenuti upravni spor kod Suda BiH. O izvrenom inspekcijskom nadzoru i preduzetim upravnim mjerama inspektor vodi

evidenciju. Sadraj i nain voenja evidencije propisuje ministar pravde BiH. Inspektor moe privremeno oduzeti isprave i predmete koje u prekrajnom ili sudskom

postupku mogu posluiti kao dokaz, o emu je duan izdati potvrdu. Inspektor je obavezan pratiti provoenje upravnih mjera naloenih rjeenjem i u

granicama svojih ovlatenja osigurati njihovo provoenje. Ako inspektor ne moe osigurati provoenje upravnih mjera na nain i u roku kako je

rjeenjem odreeno, duan je o tome, bez odgaanja, izvijestiti rukovodioca organa uprave koji je obavezan preduzeti mjere radi osiguranja provoenja naloenih mjera.

Inspektor moe preduzimati i odgovarajue preventivne aktivnosti s ciljem spreavanja nastupanja tetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provoenju zakona i drugih propisa ije izvrenje nadzire kao to su: upozorenje fizikim i pravnim licima na obaveze iz propisa, ukazivanje na tetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i slino.

Javna korporacija, komora javno preduzee (drutvo), agencija i drugo pravno lice i institucija s javnim ovlatenjima, odnosno organi uprave kod kojih je izvren inspekcijski nadzor, obavezni su postupiti po rjeenju inspektora. b) Upravna inspekcija

Poslove upravne inspekcije nad provoenjem zakona koji se odnose na dravne slubenike i zaposlenike u organima uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i uredsko poslovanje u organima uprave obavlja Ministarstvo pravde BiH.

Poslove upravne inspekcije neposredno obavljaju upravni inspektori.


24

Na mjesto upravnog inspektora moe se postaviti diplomirani pravnik koji ima poloen struni ispit za dravne slubenike u organima uprave i najmanje tri godine radnog iskustva na najsloenijim upravnim poslovima.

Upravni inspektor u vrenju inspekcijskog nadzora nad provoenjem zakona i drugih propisa vri nadzor posebno u vezi s:

a) ostvarivanjem prava i pravnih interesa i izvravanjem obaveza graana, javnih korporacija, komora, javnih preduzea (drutava), agencija i drugih pravnih lica u upravnom postupku,

b) primjenom propisa koji se odnose na organizaciju i nain rada organa uprave, c) radnim odnosima u organima uprave i ispunjavanjem uslova dravnih slubenika

koji rade na poslovima upravnog rjeavanja u institucijama s javnim ovlatenjima, d) rjeavanjem upravnih stvari u propisanim rokovima, e) pravilnom primjenom propisa u upravnom postupku, f) nainom prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebno koji se pribavljaju

po slubenoj dunosti, g) provoenjem administrativnog izvrenja, h) pruanjem pravne pomoi graanima, javnim korporacijama, komorama, javnim

preduzeima (drutvima), agencijama i drugim pravnim licima u upravnom postupku,

i) voenjem evidencije o upravnim predmetima, j) primjenom propisa o uredskom poslovanju. Ako upravni inspektor utvrdi da nepravilnosti i nedostaci u radu proizlaze iz

nestrunosti dravnog slubenika u obavljanju poslova na koje je rasporeen, predloit e rukovodiocu organa uprave da tog dravnog slubenika rasporedi na druge poslove.

Tokom inspekcijskog nadzora upravni inspektor sastavlja zapisnik o izvrenom inspekcijskom nadzoru, koji posebno sadri utvreno injenino stanje i nepravilnosti i nedostatke u radu, te primjerak zapisnika dostavlja rukovodiocu organa uprave ili upravne organizacije, a po potrebi i Vijeu ministara BiH.

Ako upravni inspektor prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeen zakon ili drugi propis, duan je donijeti rjeenje i njime naloiti potrebne mjere.

Protiv ovog rjeenja rukovodilac organa uprave i institucije s javnim ovlatenjima moe u roku od osam dana od dana prijema rjeenja izjaviti albu ministru pravde BiH.

alba na rjeenje odgaa njegovo izvrenje. Protiv rjeenja ministra pravde BiH moe se pokrenuti upravni spor kod Suda BiH. Ako upravni inspektor utvrdi da se povredama zakona i drugih propisa graanima,

javnim korporacijama, komorama, javnim preduzeima (drutvima), agencijama i drugim pravnim licima onemoguava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na drugi nain, obavezan je, o tome, bez odgaanja, pismeno upoznati Vijee ministra BiH, ukazati na posljedice koje su iz takvog stanja nastupile ili bi mogle nastupiti i predloiti preduzimanje odgovarajuih mjera.

Graani, javne korporacije, komore, javna preduzea (drutva), agencije i druga pravna lica imaju pravo radi zatite svojih prava utvrenih zakonom i drugim propisima obraati se usmeno ili pismeno upravnom inspektoru u svim sluajevima kad im se na bilo koji nain oteava da brzo i jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese ili izvravaju svoje obaveze kod organa uprave, agencije ili institucije s javnim ovlatenjima, a naroito ako:

a) im se u zakonom propisanom roku ne rjeavaju zahtjevi i albe u upravnom postupku,


25

b) se od njih trai da u upravnom postupku dokazuju injenice uvjerenjima i drugim javnim ispravama koje je po slubenoj dunosti obavezan pribavljati dravni slubenik koji vodi upravni postupak,

c) im se ne izvravaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih interesa u upravnom postupku,

d) im se ne prua pravna pomo u ostvarivanju prava i pravnih interesa i u izvravanju obaveza u upravnom postupku.

Upravni inspektor obavezan je odmah postupiti po ovim zahtjevima. 10. Sredstva za rad organa uprave

Sredstva za rad organa uprave iskazuju se u budetu, koji donosi Parlamentarna skuptina BiH, na prijedlog Predsjednitva BiH, a na preporuku Vijea ministara BiH.

Sredstva za rad organa uprave ine: sredstva za plae i naknade, sredstva za materijal i usluge, kapitalni izdaci i programi posebne namjene.

Prihodi koje organi uprave ostvare svojom djelatnou ine budetska sredstva.

a) Sredstva za plae

Organi uprave stiu sredstva za plae dravnih slubenika i zaposlenika, u skladu s pravilnikom o sistematizaciji poslova, kao i zavisno od broja i strukture zaposlenih.

Plae dravnih slubenika i zaposlenika u organima uprave ureuju se posebnim propisom donesenim na osnovu zakona.

b) Sredstva za materijal i usluge

Sredstva za materijal i usluge slue za: a) nabavku potronog materijala, sitnog inventara i isplatu trokova grijanja, b) isplatu trokova za elektrinu energiju i odravanje istoe u radnim prostorijama, c) isplatu trokova za potansko-telefonske usluge, zakup i redovno odravanje

prostorija, d) nabavku strunih publikacija, literature i tampanje slubenih materijala, e) isplatu putnih i drugih trokova koji predstavljaju lina primanja, a koji se po

posebnim propisima priznaju organima uprave, f) isplatu drugih trokova potrebnih za vrenje djelatnosti organa uprave, g) isplatu naknade za pokrie izdataka za ishranu dravnih slubenika i zaposlenika

tokom rada, naknade za prijevoz dravnih slubenika i zaposlenika na posao i s posla, naknade za koritenje godinjeg odmora i drugo,

h) isplatu trokova osiguranja i drugih kapitalnih izdataka. Sredstva za materijal i usluge koji su zajedniki za dva ili vie organa uprave (grijanje,

elektrina energija, odravanje radnih prostorija i sl.) dodjeljuju se, po pravilu, organu ili slubi u ijem je djelokrugu obavljanje poslova koji ine zajednike trokove, o emu odluuje Vijee ministara BiH, na prijedlog ministra pravde. c) Program posebne namjene

Program posebne namjene slui za podmirenje odreenih posebnih potreba u vezi s radom organa uprave.

Sredstva za program posebne namjene mogu se koristiti neposredno iz budeta ili prenijeti na poseban raun organa uprave.


26

d) Kapitalni izdaci

Kapitalni izdaci: a) inventar i druge pokretne stvari, b) izdaci namijenjeni za nabavku opreme. Organ uprave moe sredstva za kapitalne izdatke koristiti zajedno s drugim organima

uprave i drugim institucijama. Vijee ministara BiH moe utvrditi da se pojedina sredstva obavezno zajedniki

koriste za sve organe uprave ili za dva ili vie organa uprave i odrediti nain njihovog zajednikog koritenja.

Ministarstvo finansija i trezora BiH donosi propise i ope akte o materijalno-finansijskom poslovanju organa uprave. 11. Propisi i drugi akti organa uprave

Organi uprave donose ope akte iz svoje nadlenosti radi omoguavanja provoenja zakona, te donose pojedinane akte.

Organi uprave mogu donositi akte samo kad su za to izriito ovlateni zakonom. Opi akti objavljaju se u Slubenom glasniku BiH.

U skladu s ovim zakonom, opi akti su: uputstva, instrukcije i naredbe (u daljnjem tekstu: opi akti).

Uputstvom se propisuje nain rada u obavljanju odreenih poslova uprave iz nadlenosti organa uprave.

Instrukcijom se utvruju blia pravila za provoenje i primjenu odreenih zakona i drugih propisa.

Naredbom se nareuje ili zabranjuje postupanje u odreenoj situaciji koja ima opi znaaj. 12. Nadzor nad provoenjem zakona

Nadzor nad provoenjem Zakona o upravi vri Ministarstvo pravde BiH, putem upravne inspekcije. 13. Primjena odredbi Zakona o upravi na odreene organe i slube u BiH

Odredbe Zakona o upravi o sredstvima za rad organa uprave shodno se primjenjuju na Parlamentarnu skuptinu BiH, Predsjednitvo BiH, Vijee ministara BiH i njihove slube i pravosudne institucije ako za pojedine od tih organa, slubi i institucija zakonom nije drugaije odreeno.

Odredbe Zakona o upravi o rukovodiocima organa uprave, njihovim zamjenicima i rukovodeim dravnim slubenicima na odgovarajui nain se primjenjuju na rukovodioce, njihove zamjenike i rukovodee dravne slubenike u slubama organa uprave i drugih organa, ako zakonom nije drugaije odreeno. 14. Kaznene odredbe

Novanom kaznom kaznit e se za prekraj javna korporacija, komora, javno preduzee (drutvo), agencija i drugo pravno lice, kao i institucija s javnim ovlatenjima ako:


27

a) na zahtjev organa uprave ne dostavi izvjetaj, podatke i informacije iz oblasti svoje djelatnosti,

b) zahtjeve stranaka ne rjeavaju u propisnim rokovima, c) ne postupe po podnesenoj predstavci, prijedlogu ili pritubi stranke i u propisnom

roku ne daju pismeni odgovor, d) po slubenoj dunosti ne pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o injenicama

o kojima se vodi slubena evidencija ili ako zahtijevaju da stranke pribavljaju ta uvjerenja i javne isprave,

e) inspektoru onemoguavaju vrenje inspekcijskog nadzora i ne daju mu potrebne podatke i obavjetenja,

f) ne postupe po preventivnim mjerama inspektora ili po rjeenju inspektora, g) se graanima, javnim korporacijama, komorama, javnim preduzeima

(drutvima), agencijama i drugim pravnim licima onemoguava ili oteava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa.

Za prekraj iz ovog zakona kaznit e se novanom kaznom i odgovorno lice u organu uprave, agenciji ili instituciji s javnim ovlatenjima.

Novanom kaznom kaznit e se upravni inspektor ako se ne postupi po zahtjevu iz ovog zakona.

Novanom kaznom iz ovog zakona kaznit e se za prekraj javna korporacija, komora, javno preduzee (drutvo), agencija i drugo pravno lice, ako organu uprave ne dostavi u propisanom roku traene podatke ili akte u vezi s postupanjem u upravnom postupku, vrenju upravnog nadzora ili praenjem stanja u odreenoj oblasti.

Za prekraj iz ovog zakona kaznit e se novanom kaznom i odgovorno lice u javnoj korporaciji, komori, javnom preduzeu (drutvu), agenciji, organu uprave i drugom pravnom licu.

Odgovornim licem u organu uprave u smislu odredbi ovog zakona smatra se rukovodilac organa uprave, inspektor, kao i dravni slubenik koji je zaduen za neposredno izvravanje odreenog posla, a nije ga ili je izvrio radnju suprotno datoj obavezi.

Postupak za prekraje po odredbama ovog zakona provodi institucija odreena zakonom.

Sredstva koja organi iz ovog zakona naplate izricanjem novanih kazni u prekrajnom postupku, koji provedu na osnovu ovog ili drugog zakona, prihod su budeta institucija BiH.


28

UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOR I. OSNOVE UPRAVNOG POSTUPKA

Zakon o upravnom postupku (Slubeni glasnik BiH, br. 29/02 i 12/04) usvojila je Parlamentarna skuptina BiH na sjednici Predstavnikog doma, odranoj 20.6.2002., i na sjednici Doma naroda, odranoj 25.6.2002. Zakon je objavljen 12.10.2002., a stupio je na snagu 20.10.2002.

Po ovom zakonu duni su postupati organi uprave BiH i drugi organi kada u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima graana, pravnih lica ili drugih stranaka, kao i preduzea (drutva), ustanove i druga pravna lica, kada na osnovu vrenja javnih ovlatenja koja su im povjerena zakonom rjeavaju u upravnim stvarima. U daljnjem tekstu koristit emo zajedniki naziv organa koji vode upravni postupak. 1. Osnovni principi upravnog postupka

Svi organi koji vode upravni postupak obavezni su, u primjeni materijalno-pravnih pravila i odgovarajuih odredbi Zakona o upravnom postupku ( u daljnjem tekstu:ZUP), koje reguliraju pojedina procesna pitanja, polaziti od njegovih osnovnih principa. Oni su osnova i pravac za tumaenje i primjenu pojedinih odredbi ZUP-a.

Petanest je osnovnih principa upravnog postupka, koji su utvreni ZUP-om, i to: a) princip zakonitosti; b) princip zatite prava graana i zatite javnog interesa; c) princip transparentnosti; d) princip javnosti; e) princip efikasnosti; f) princip materijalne istine; g) princip sasluanja stranke; h) princip ekonominosti postupka; i) princip pomoi neukoj stranci; j) princip ocjene dokaza; k) princip samostalnosti u rjeavanju; l) princip dvostepenosti; m) princip konanosti rjeenja; n) princip pravosnanosti rjeenja; o) princip upotrebe jezika i pisma.

a) Princip zakonitosti

Principom zakonitosti utvruje se da su organi koji vode postupak, kada postupaju u upravnim stvarima, duni te stvari rjeavati na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opih akata institucija koje imaju javna ovlatenja i koji oni donose na osnovu javnih ovlatenja.

U upravnim stvarima u kojima je organ koji vodi upravni postupak ovlaten da rjeava po slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlatenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlatenje dato.

Pravila postupka utvrena odredbama ovog zakona vae i za sluajeve u kojima je taj organ ovlaten da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj ocjeni.

Instrumenti za zatitu ovog principa su alba u upravnom postupku i tuba u upravnom sudskom postupku, kao i sistem vanrednih pravnih lijekova.


29

b) Princip zatite prava graana i zatite javnog interesa

Ovaj princip utvruje obavezu organima koji vode upravni postupak, kada vode postupak i rjeavaju, da:

a) strankama omogue to laku zatitu i ostvarivanje prava, vodei pri tomu rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih lica ni u suprotnosti sa zakonom utvrenim javnim interesom;

b) kada slubeno lice koje rjeava neku upravnu stvar, s obzirom na postojee injenino stanje, sazna ili ocijeni da odreena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, duno je na to upozoriti stranku;

c) ako se na osnovu zakona strankama nalau neke obaveze, prema njima treba primijeniti one mjere predviene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postie cilj zakona.

c) Princip transparentnosti

Princip transparentnosti utvruje obavezu organima koji vode upravni postupak da omogue graanima i pravnim licima pravo pristupa informacijama upravnog postupka, u skladu sa zakonom.

d) Princip javnosti

Princip javnosti znai da slubeno lice koje vodi upravni postupak omogui prisustvo javnosti, osim ako je prisustvo javnosti iskljueno zakonom.

e) Princip efikasnosti

Princip efikasnosti obavezuje organe koji vode upravni postupak, kada rjeavaju u upravnim stvarima, da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa graana, preduzea (drutava), ustanova i drugih pravnih lica, a to obuhvata dobru organizaciju u izvravanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rjeavanje upravnih stvari u upravnom postupku, uz njihovo svestrano razmatranje.

Primjenom ovog principa ne moe se zanemariti znaaj drugih principa, nego on treba da omogui, zajedno s principom ekonominosti, racionalno, brzo i efikasno, sa to manje trokova, postupanje organa koji vode upravni postupak.

f) Princip materijalne istine

Princip materijalne istine obavezuje organe koji vode upravni postupak da u postupku utvrde pravo stanje stvari.

Da bi se utvrdilo pravo stanje stvari, organ koji vodi upravni postupak duan je da provede sve dokaze i utvrdi sve injenice koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja.

g) Princip sasluanja stranke

Princip sasluanja stranke garantira da se u upravnom postupku ne moe donijeti rjeenje prije nego to stranka koje se to tie ne bude sasluana, odnosno prije nego to joj se prui mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su vane za rjeavanje.


30

Izuzetno, rjeenje u upravnom postupku moe se donijeti bez prethodnog izjanjenja stranke, ali samo u sluajevima kada je to zakonom dozvoljeno.

h) Princip ekonominosti postupka Princip ekonominosti postupka utvruje obavezu organa pred kojima se vodi upravni postupak da postupak vode brzo i sa to manje trokova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja uestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje injeninog stanja i za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja.

i) Princip pomoi neukoj stranci

Ovaj princip znai da je organ uprave duan pruiti pomo stranci koja je neuka.

j) Princip ocjene dokaza

Princip ocjene dokaza ovlauje slubeno lice koje vodi upravni postupak da samo ocjenjuje dokaze u upravnom postupku. Koje e injenice uzeti kao dokazne odluuje ovlateno slubeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i paljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

k) Princip samostalnosti u rjeavanju

Ovaj princip podrazumijeva da organ koji vodi upravni postupak donosi rjeenje samostalno u okviru ovlatenja datih zakonom, drugim propisima i opim aktima.

Ovlateno slubeno lice samostalno utvruje injenice i okolnosti i na osnovu utvrenih injenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno ope akte na konkretni sluaj.

l) Princip dvostepenosti

Princip dvostepenosti ili princip prava na albu znai da protiv rjeenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo albe.

Ovo takoer znai da stranka ima pravo uloiti albu i kada prvostepeni organ nije u odreenom roku donio rjeenje o njenom zahtjevu.

Samo zakonom moe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije dozvoljena i to ako se na drugi nain osigura zatita prava i zakonitosti.

Ako nema drugostepenog organa uprave , alba protiv prvostepenog rjeenja moe se izjaviti samo kada je to zakonom predvieno. Tim zakonom bit e odreen organ koji e rjeavati po albi.

Protiv rjeenja donesenog u drugom stepenu alba nije dozvoljena.

m) Princip konanosti rjeenja

Princip konanosti rjeenja u upravnom postupku znai da je rjeenje protiv kojeg se moe izjaviti redovni pravni lijek (alba) u upravnom postupku, a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odreene neke obaveze, konano u upravnom postupku.

Protiv njega moe se pokrenuti sudski (upravni) spor, ali se o njemu vie ne moe voditi upravni postupak.

Ovo rjeenje moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koje predvia ZUP ili drugi zakon.


31

n) Princip pravosnanosti rjeenja

Rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba ni pokrenuti upravni spor, a kojim je stranka stekla odreena prava, odnosno kojim su stranci odreene neke obaveze, jeste pravosnano rjeenje.

Ovo rjeenje moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koje predvia ZUP ili drugi zakon.

o) Princip upotrebe jezika i pisma

S obzirom da su slubeni jezici u BiH bosanski, hrvatski i srpski, ovim principom utvreno je da se upravni postupak vodi na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, a da se kao sredstva komuniciranja mogu koristiti i ostali jezici.

Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika.

Ako je zakonom kao slubeni jezik odreen i dodatni jezik, taj jezik koristit e se u skladu sa zakonom.

Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak duan je da joj omogui da prati tok postupka na svom jeziku. Organ e pouiti stranku, odnosno drugog uesnika o mogunosti koritenja njegovog jezika u postupku, a u zapisnik e zabiljeiti da je stranka, odnosno drugi uesnik pouen o tom pravu i njegova izjava u vezi s datom poukom bit e unesena u zapisnik.

Stranka i drugi uesnici u postupku koji nisu dravljani BiH, a ne znaju jezik na kojem se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate posredstvom tumaa (prevodioca).

U upravnom postupku slubena pisma su latinica i irilica. 2. Stvarna i mjesna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku

Pod nadlenou jednog organa podrazumijeva se pravo i dunost tog organa da radi po odreenim upravnim stvarima i na odreenom podruju.

Stvarna nadlenost je vrsta upravnog posla ili vie vrsta srodnih poslova ije je obavljanje stavljeno u dunost jednog organa ili veeg broja istovrsnih organa. Ona se odreuje propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili propisima kojima se odreuje nadlenost pojedinih organa.

Openito, mjesna nadlenost podrazumijeva odreeno podruje dravne teritorije na kojoj odreeni organ moe obavljati poslove iz svoje stvarne nadlenosti. Ona se odreuje po propisima o organizaciji organa uprave.

Nadleni organ za rjeavanje u upravnom postupku je organ koji je stvarno i mjesno nadlean za rad po odreenoj upravnoj stvari.

Nijedan organ ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa i samo je rijeiti, niti prenijeti stvar na rjeavanje drugom organu, osim ako je to propisano zakonom.

Stvarna i mjesna nadlenost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka ni dogovorom organa, osim ako je to nije zakonom drugaije odreeno.

Svaki organ tokom cijelog postupka pazi po slubenoj dunosti na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost i ako uoi da nije stvarno ili mjesno nadlean, uputit e upravnu stvar na rjeavanje nadlenom organu. 3. Stranka


32

Stranka je lice: a) po ijem je zahtjevu pokrenut postupak ili; b) protiv kojeg se vodi postupak; ili, c) koje radi zatite svojih prava i pravnih interesa ima pravo da uestvuje u

postupku. Stranka u upravnom postupku moe biti svako fiziko ili pravno lice. Organi uprave i drugi organi, poslovne jedinice preduzea, naselje, grupa lica i dr. koji

nisu pravna lica, mogu biti stranke u postupku ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjeava u upravnom postupku.

Stranka moe biti i sindikalna organizacija, ako se upravni postupak odnosi na neko pravo ili pravni interes dravnih slubenika i zaposlenika.

Fiziko lice koje je potpuno poslovno sposobno moe samo obavljati radnje u upravnom postupku (procesna sposobnost). Za procesno nesposobno fiziko lice radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik.

Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog zastupnika.

Tokom cijelog postupka organ po slubenoj dunosti pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka moe biti stranka u upravnom postupku i da li stranku zastupa njegov predstavnik, odnosno zakonski zastupnik. 4. Podnesci

Pod podnescima se podrazumijevaju: a) zahtjevi; b) obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka; c) prijedlozi; d) prijave; e) molbe; f) albe; g) prigovori; h) druga saopenja kojima se pojedinci ili pravna lica obraaju organima uprave. Podnesci se, u pravilu, predaju: a) neposredno ili alju potom pismeno; b) usmeno saopavaju na zapisnik kod organa uprave; c) alju faksom ili telegrafski, ako nije drugaije propisano; d) telefonom, ako se radi o kratkim i hitnim saopenjima i ako je to po prirodi stvari

mogue. Podnesak mora biti razumljiv i sadravati sve to je potrebno da bi se u vezi s njim

moglo postupiti. Podnesak mora posebno sadravati: a) oznaavanje organa kojem se upuuje; b) predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog; c) ko je zastupnik, odnosno punomonik stranke, ako ga ima; i d) ime, prezime i adresu podnosioca, odnosno zastupnika ili punomonika. Podnesak mora biti vlastoruno potpisan. Izuzetno, podnesak moe potpisati umjesto

podnosioca njegov suprunik, jedan od roditelja, sin ili ki ili advokat koji je sastavio podnesak po ovlatenju stranke, te to lice mora na podnesak staviti svoje ime i adresu. Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpie, podnesak e potpisati drugo pismeno lice i staviti na podnesak svoje ime i adresu.


33

Podnesak se predaje organu nadlenom za prijem podnesaka, koji ga je duan primiti, a podnosiocu, na njegovo traenje, izdati potvrdu o prijemu podneska.

Ako podnesak sadri neke formalne nedostatke, organ koji je primio podnesak uinit e sve propisane radnje koje e osigurati da se nedostaci otklone i odrediti podnosiocu rok za njihovo otklanjanje. Ako se nedostaci ne otklone u odreenom roku, smatrat e se da podnesak nije ni podnesen. 5. Pozivanje

Organ koji vodi postupak ovlaten je da poziva lica ije je prisustvo u postupku potrebno, a koja borave na njegovom podruju.

U pravilu, pozivanje se ne moe vriti radi dostavljanja pismenih otpravaka rjeenja i zakljuaka ili radi saopenja koja se mogu izvriti potom i na drugi nain pogodniji za lice kojem se saopenje treba dostaviti.

Izuzetno, na usmenu raspravu moe biti pozvano lice koji boravi van podruja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olakava, a dolazak ne uzrokuje vee trokove ili vee gubljenje vremena za pozvanog.

Pozivanje se vri pismenim putem, ako posebnim propisima nije previen drugi nain pozivanja.

U pismenom pozivu naznait e se: a) naziv organ koji poziva; b) ime, prezime i adresa lica koje se poziva; c) mjesto, dan, a kada je to mogue i sat dolaska pozvanog; d) predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu (kao stranka, svjedok, vjetak

itd.); e) koja pomona i dokazna sredstva pozvani treba ponijeti. U pozivu se mora navesti da li je pozvano lice dun

Documents

Prirucnik Za Polaganje Strucnog Upravnog Ispita