STRUKTURA DRŽAVNE VLASTI

Struktura državne vlasti obuhvata tri glavna elementa:

1. Organizaciju vlasti na vrhu države 2. Suverenost3. Organe države

Organizacija vlastina vrhu države

Za jednu državnu vlast može se tvrditi da je konstituisana onda kada je uspostavila svoju suverenost na određenoj teritoriji. Pojam suverenosti u tom smislu je istovjetan sa činjenicom da je država u stanovitom trenutku i u određeno vrijeme da nametne monopol prinude na teritoriju na kojoj će se postizati njena vlast, te da ima praktičnu mogućnost da tu vlast efikasno vrši i sprečava vršenje neke druge vlasti.

Druga bitna stavka organizacije vlasti na vrhu države jeste problem legalizacije. Grupa koja želi da legalizuje svoju vlast kao najvišu mora obezbjedit uslove da najprije postane vladajuća, što znači da ona istiskuje ostale grupe u konkurenciji i da svoj projekat nameće kao dominirajući. Vladajuća klasa u državi se diferencirala kroz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Ova podjela ujedno izražava i strukturu vlasti na državnom vrhu. Njena organizacija je takva da obezbjeđuje da se vladajuća volja sprovodi na jedinstven način ali sa različitih aspekata. Zakonadavna vlast tu volju izražava na inperativan ( zapovjedan ) način i obezbjeđuje joj zaštitu u slučaju njenog nepoštovanja. Izvršna vlast ima zadatak da sprovodi njene zamisli, a sudska da vrši kontrolu i izriče presude nad ovim ponašanjima koja nisu u skladu sa tim zamislima. Ovim putem državna vlast osigurava svoju integralnost , ali je pitanje organizaciskih mehanizama njenog vršenja da li će se taj proces odvijati na demokracki ili autokracki način. Državna vlast mora biti politički jedinstvena, a fukcionalno podjeljena po vrstama ograna koji je vrše. Politička jedinstvneost podrazumjeva da na vrhu ne mogu biti dvije li više volja.

Suverenost

Da bi akt kostituisanja jedne državne vlasti bio potpun, ona mora da bude suverena. Pojam suverenosti, koji je izveden iz latinske riječi „superanus“- najviši, kod nas bi se moglo prevest kao „vrhovništvo“ i biti uzet kao sinonim monopola državne prinude.

Suverenost je unutranja i postoji onda kada državna vlast efektivno djeluje na svojoj teritoriji i ako uspjeva da praktično provodi svoju političku volju.

Spoljnu suverenost država posjeduje ukoliko je priznata od međunarodne zajednice i ukoliko joj polazi za rukom da održava svoj teritorijalni integritet kao nezavisan subjekt međunarodnog prava, vodeći politiku za koju se opredjelila bez prinude drugih država ili njihovih saveza.

Narodna suverenost je zapravo postulat (zahtjev) koji je u svoje ustave unijela buržoazija. Međutim, ideolzi mlade građanske klase, sistemacki razvijaju da osnov najviše vlasti treba tražiti u volji naroda i u razumu koji će kroz nju moći da dođe do izražaja.Po njihovom mišljenju

narodu je trebalo ostaviti mogućnost slobodnog opredjeljenja za oblik vladavine u kome će živjeti, kao i pravo da revolucionalnom pobunom ukloni režim koji neodgovara njenom interesu.

Nacionalna suverenost je takođe tvorevina buržoaziske epohe. Teorija o njoj počele su se intenzivnije razvijati u toku nacionalnih građanskih revolucija 18 i 19 vijeka. Ideal je bio „jedna nacija – jedna država“,zbog čega je nacionalni osjećaj prerastao u nacionalistički, naročito ako su pripadnici različitih nacija živjeli na istoj teritoriji.

Strukura suverenosti

čine je tri elementa:

1) Nosilac (subjekt) suverenosti. U modernim državama to je narod (nacija). U starijim društvima subjekt suverenosti bili su samo slobodni građani ili pripadnici određenih slojeva, staleža i klasa.

2) Savremeni organ. Pod ovim pojmom tradicionalno se podrazumjeva najviši državni organ čija je državnost da izražava volju subjekta (nosioca) suverenosti (parlament). Savremeni organ svoje svojstvo potvrđuje kroz zakonodavnu djelatnost koja se u podjeli vlasti smatra najvišom i u principu nadređenom ostalim dvjema vlastima (izvršnoj i sudskoj).

3) Predstavnih suverenosti- Država, kao organizacija sa savremenom vlašću i kao subjekt međunarodnog prava, mora biti oličena u određenoj osobi koja će biti sinbol njene jedinstvenosti i otjelotvoravati njenu pojavu. Ta osoba je prestavnik suverenosti, i u tom slučau njene izjave i postupci obavezuju državu. Upravo iz tog razloga predstavnih suverenosti je sam šef države (monarh ili precjednik).

Vrste državnih organa

Politčki organi određuju pravac opšte političke djelatnosti. Na svoju funkciju u demokrackim državama dolaze izbornim putem, a u diktatorskim državama oni bivaju postavljeni od viših organa, a ove imenuje šef države koji se obično smatra „vođom“, te njegove odluke nepodliježu formalnoj demokrackoj verifikaciji. U širem značenju politički organi izražavaju interese vladajućih klasa, dok u užem značenju taj interes definišu oni djelovi vladajuće klase kji su političkim organima omogućili dolazak na vlast. Politički organi mogu da budu sastavljeni od dvije vrste članova. Prvi imaju reprezentativnu (predstavničku) poličku fukciju, a čine ih oni članovi kji imaju redovnu profesiju od koje se izdržavaju,a politikom se bave sporedno- onda kada zasjedaju forumi čiji su oni članovi. Drugu vrstu članova čine „profesionalni plitičari“, koji se od članova reprezetativnih organa razlikuju po tome što se oni politikom bave kao pozivom i što im je ona redovna djelatnost. Obje vrste političkih organa ( i reprezentativni i profesionalni) na funkciju dolaze izborom.

Stručni organi se od političkih razikuju po dva osnovan kriterija, a to su da moraju imati određenu stručnu spremu i način dolaska na vast. Politički organi se biraju, a stručni organi se postavljaju (imenuju), i vrlo često nisu vezani mandatom. Kada stručnjaci počnu pokazivati sve izrazitiju težnju da prodru u politički aparat ili čak da ga osvoje, tada se može govoriti o tennokratiji (vladavini stručnjaka). Njeni teoretičari smatraju da upravljanje modernom državom zahtjeva u visokom stepenu poznavanje tehnoloških, sociološko-ekonomskih i administrativno-političkih procesa, te da će vrlo brzo doći vrijeme kada će se iz sfere upravljanja morati da budu eliminisan klasičan tip „političara-laika“, a njegovo mjesto će da zauzme „političar-stručnjak“.

Politikči organi često bivaju svjesni opasnosti koje predstavljaju pojavu tehnokratije i nemogućnost da obuzdaju faktičku moć sturčnih organa. U birokratizovanim sistemima oni tada nastoje da uspostave neku vrstu „ravnoteže moći“ sa tehnokracijom, te se rađa nova struktura unutar države koja se naziva tehnobirokratija. Riječ je o sprezi u kojoj birokratija pristaje na tehnokracke poglede u nemogućnosti samo upravljanja ali istovremeno primorava tehnokratiju na podređenost u formalnim odnosima vlasti.

Zborni organi obuhvataju veći broj lica zbog čega se nazivaju i koletivnim. To su obično prestavniki organi(skupština parlamentarna) i susreću se na svim nivoima društvenosti na kojima treba izraziti neku koletivnu volju (npr. Republička supština, skupština sportskog kluba,...). zborni organ je svaki organ u kome se odluke donose većinom glasova. Odluke se izglasavaju većinom koja može bit apsulutna (50% glasova plus 1), relativna-( najveći broj glasova u konkurenciji prijedloga kad npr. Jedan kanditat dobije 45% glasova, drugi 35%, a treći 20%) i kvalifikovana (iskazuje se razlomkom-npr. 1/3, 2/3, 3/5 prisutnih).

Inoksni organi se sastoje takođe od više lica,ali se od zbornih razlikuju po načinu donošenja odluka. Odluke donosi šef (starješina, rukovodilac) organa- odatle i naziv inoksni organ. Primjer takvog organa je šef države,ministar,vojni i policiski komadant... Inoksni organ se obrazuje tamo gdje je potrebna veća oprativnost, efikasnost i ekspeditivnost djelovanja. Inoksni organ najčešće provodi načelne odluke nekog zbornog organa. Zborni organi imaju samo formalnu moć, zbog toga što se njihovi članovi sastaju samo povremeno, i djelatnosti koja im je povjerena ne mogu da posvete čitav radni vijek.

Oružani organi su nosioci kao izraz činjenice da se država već od svojih početaka konstituisala kao prinudna zajendica i da je stoga morala da ima posebno izdvojen aparat sile čijim će posredstvom primoravati na poželjna ponašanja svih članova društva koji bi se protivili provođenju njenih odluka. Dvije glavne vrste oružanih organa su vojska (za zaštiu spoljne bezbjednosti) i policija (za održavanje unutrašnjeg reda i poretka). U modernim državama susreću se i mješovite formacije (jedinice teritorijalne odbrane i zaštite) koje za kratko vrijeme mogu da mobilišu veliki procenat ljudi i suprostave se unutrašnjem i spoljnom neprijatelju. Princip subordinacije-podčinjenosti-

Civilni organi su svi oni organi koji nisu oružani. Tu spada većina državnih oružanih organa koji se od oružanih razlikuju prije svega po većoj demokratiji uzajamnog odnošenja i nepostojanja krute nadređenosti i obaveznosti na poslušnost. Kod njih se vrše niže instance po pravilu odnose po sistemu nadležnosti, a ne subordinacije, a nadležnosti su razgraničene zakonom. Poseban fenomen predstavlja tzv. Militarizacija države, koja nastupa nakon državnog udara, kad gupa visokih vojnih funkcionera silom prisvaja vlast i uvodi vojnu diktaturu, dovodoeći svoje članove na najistaknutije državne položaje i primoravajući civilne organe da služe njenim ciljevima.

Policijska država se uspostavlja onda kada vladajuća grupa ukine demokratiju i građanska prava i slobode, kao i ustvnost i zakonitost postupanja državnih organa, te zavede svoju diktaturu koju sprovodi putem policiskog terora. Policija u njoj kontroliše rad svih ostalih organa, čak i vojnih i nije odgovorna nikome do šefu države.

Prema formalnom kriteriju državni organi se djele na odlučujuće( politički, civilni, zborni) i izvršne (sturčni, oružani i inoksni)

Prema faktičkom kriteriju izvršni organi postaju odlučujuči. ( često Parlament kroz svoju zakonodavnu vlast sankcioniše volju vlade).

DEMOKRATSKI ORGANI su organi koji na funciju dolaze izborom,a birokratski su oni koji dolaze postavljanjem ili imenovanjem. Izbor organa je demokraticniji u onoj mjeri u kojoj u njemu ucestvuje vise lica ili cak citavo jedno tijelo. Postavljanje bi u sustini bilo birokratsko,jer ga vrsi odredjeni organ ili pojedinac iz njegovog sastava koji je za to ovlasten,pa je sam akt postavljanja podlozniji proizvoljnosti I subjektivizmu nego demokratska procedura izbora,pogotovo ako organ ili pojedinac imaju diskrecionu vlast.

Podjela organa na birokratske I demokratske moguce je izvrsiti I u pogledu metoda I stila njihovog djelovanja. Demokratski organ ce tada biti onaj koji djeluje pod normama otvorenosti javnosti rada,dostupnosti informacija,podleznost kontroli ne samo visih organa nego I javnosti I slicno. Nasuprot tome birokratski organ nastupa sa pozicije zatvorenosti,iskljucenja javnosti,I zadrzavanja informacija I slicno.

STRUKTURA I NACIN RADA DRZAVNIH ORGANA

Struktura drzavnih organa u osnovi je odredjena njihovom hijerarhijom. Nizi organi izvrsavaju naredjenja ili upustva visih. Takav odnos naziva se subordinacijom ili vertikalnom povezanoscu,jer omogucuje jedinstveno djelovanje drzave kao organizacije po principu odozgo prema dole.

Svaki drzavni organ ima svoju nadleznost. Ona obuhvata skup poslova koji spadaju u djelokrug njegovog rad I utvrdjena je pravnim aktom kojim se taj organ konstituise.

Sluzbeno lice je osoba kojoj je povjereno da predstavlja ili zastupa drzavni organ I cije se izjave I postupci smatraju obavezujucim za taj organ,kao sto je I sluzbeno lice odgovorno organu koji predstavlja,drugim institucijama I javnosti.

OBLICI DRZAVE

OBLICI VLADAVINE odrejuju se prema pravnom I politickom svojstvu lica koje se nalazi na celu odredjene drzave,I tu drzavu predsavlja prema inostranstvu I prema vlastitom narodu. Takva lica se nazivaju sef drzave ili drzavni poglavar.

Sef drzave najcesce je jedno lice ali moze biti I zborni tj. Kolektivni organ.

MONARHIJA je naziv za one oblike vldavine u kojima se na celu drzave nalazi lice sa posebnim I jasno izvojenim privilegijama koje na vlast dolazi nasljednim putem.

NEOGRANICENA MONARHIJA ili apsolutna je oblik monarhije u kojoj vladareva licnost simbolizuje zakonodavnu izvrsu I susdsku vlast.

OGRANICENA MONARHIJA se pocela pojavljivati onda kada je razvoj proizvodnih snaga donio na historijsku pozornicu nove drustvene snage sa razvojnom klasnom svijescu I spoznajom prevazidjenosti apsolutizma kao oblika vladavine

REPUBLIKA predstavlja oblik vladavine kod koga se na celu drzave dolazi izbornim putem. U republici predsjednik na funciju dolazi putem izbora,I na njoj se po pravilu zadrzava odredjeno vrijeme(mandatni period o 4,5 ili 7 god.).

NEOGRANICENA REPUBLIKA je identicna sa demokratijom. U noj predsjednik ima tacno utvrdjena I ustavom I zakonodavno potvrdjena ovlastenja,te je odgovoran za svako njihovo prekoracenje.

TOEKRATSKA REPUBLIKA je oblik republike na cijem se celu nalazi duhovna licnost koja moze imati dvojako svojstvo:da bude samo predsjednik ili da bude duhovni vjerski vodja kome je podredjen predsjednik zajedno sa ostalim republikansikm institucijama

OBLICI PODJELE VLASTI

Odnos zakonodavne,izvrsne I sudske vlasti odreduje oblike vladavine. Kada se govori o oblicima drzavne vlasti uporedo se pominju termini jedinstvo I podjela vlasti. Tri najznacajnija sistema podjele vlasti su:

1.PARLAMENTARNI SISTEM je u istorijskom pogledu proizvod engleske politicke tradicije. Engleska nema ustav u formalno pravnom smislu kakav danas imaju najveci broj zemalja svijeta(ustav kao najvisi pravni akt koji je donio najvisi zakonodavno organ po tacno utvrdjenom postupku)ali,u Engleskoj postiji bogata ustavna tradicija koju cini niz znamenitih akata cisto ustavnog znacenja. Parlament,vlada I sef drzave cinr osovu sistema u Engleskoj.

2.PREDSJEDNICKI SISTEM je bio ustanovljen ustavom SAD 1787. Zasnovan je na ideji o dosljednoj podjeli vlasti izmedju zakonodavne sudske I izvrsnih organa. Zakonodavnu vlast vrsi kongres,izvrsnu predsjednik,a sudsku vrhovni sud. Specificnost ovog sistema je u tome sto kongres I predsjednika bira neposredno sam narod I sto se nacelno smatraju odgovornim samo birackom tijelu,a ne uzajamno,I ovaj system nema vladu.

3.KONVENTSKI SISTEM postoji samo u Svicarskoj. Temeljnja odlika ovog sistema sadrzana je u ideji da zakonodavna vlast mora da ima najvisi znacaj I uticakj u zivtu drzave Ida se stoga izvrsna vlast posmatra samo kao njena izvedba. Ovaj system konstituisan je svicarskim ustavom iz 1874.

OBLICI DRZAVNOG UREDJENJA

Odredjuje se prema odnosu ce ntralnih I necentralnih organa. Centralni organi imaju vlast koja se proteze na citavom teritoriju jedne drzave,dok se pojam necentralnih organa nesto slozenijh I u nih spadaju dvije glavne vrste:organi drzave-clanica koje su usle u sastav jedinstvene drzavne tvorevine,I lokalni organi cija se vlast prostire u okvirima manjih pravno politickih ili aministrativnih zajednica.

SLOZENA DRZAVA je evolutivna drzavno pravna tvorevina koja se susrece na odredjenom stepenu razitka drzave kao historijskog fenomena. Kroz historiju su se razvila dva osnovna oblika slozenih drzava konfederacija I federacija.

KONFEDERACIJA je nastala kao rezultat medjudrzavnog sporazuma I njegove formalizacije u vidu medjudrzavnog ugovora o kracem ili duze stupanju u savez dvije ili vise drzava koje su zadrzavale svoju suverenost ili drzavno pravni subjektivitet.

FEDERACIJA je kao oblik slozene drzave nastala pretezno u novom vijeku. Njeno odlikovanju u drzavno pravnu zajednicu odvijalo se na dva nacina:stupanjem suverenih drzava u novi drzavni oblik,ili unutrasnjim raslojavanjem dotad jedinstvene proste drzave na dvije ili vise clanica koje su I dalje ostale u njenom sastavu.

PROSTA UNITARNA DRZAVA predstavlja onaj oblik drzavnog uredjenja koji je odredjen odnosom izmedju centralnih I necentralnih organa.

CENTRALIZACIJA drzavnog organa postoji onda kada je efektivna vlast u drzavi koncentrisna na njenom vrhu I kada se vlast ostalih organa posmatra samo kao njena izvedba,bez ikakvih drugih prava koja bi proisticala iz autonomije nizih organa.

DECENTRALIZACIJA oznacava cinjenicu da necentralni organi imaju odredjeni stepen samostalnosti unutar koga visi organi mogu da ocjenjuju zakonitosti njihovog postupanja. Vrste decentralizacije odredjuju se po razlicitim kriterijama. Ako visi organ postavlja nize organe,on ace biti birokratska,a ako se nizi organi izaberu od predstavnickih tijela ili uspostave neposredno od samog naroda onda ce biti demokratska.

LOKALNA SAMOUPRAVA je historijska tekovina ciji se zaceci mogu pratiti od pocetka kapitalisticke epohe. Ona je najcesce regulisana statutom teritorijalne jedinice na kojoj se vrsi.

UNIJA predstavlja sredinu izmedju konfederacije I federacije. U realnoj uniji postoji zajednicki sef drzave ciji je polozaj regulisan ustavom. Personalna unija ima samo jedan zajednicki organ-sefa drzave sa ustavno definisanom ulogom.

OBLICI POLITICKOG SISTEMA

Definicija politickog sistema:

1.sistem institucionaliziranih nosilaca poiticke vlasti u jednoj zemlji,

2.nacin njihovog konstituisanja,organizacije I djelovanja

3.skup istitucija I odnosa preko kojih se uspostavlja organizivana veze nosilaca politicke vlasti I drustvenih snaga u cije ime oni vladaju.

ORGANIZACIJA I IDEOLOGIJA POLITICKIH PARTIJA

U svakoj partiji razlikujemo dva momenta koji opredjeljuju njen opsti tim a to su organizacija I ideologija. Organizacija podrazumjeva postojanje visih I nizih organa ciji odnos ide odozgo prema dole I odozdo prema gore. Ideologija podrazumjeva skup politickih pogleda koji izrazavaju sustinske interese odredjene stranke I koje odredjuju praktince pravce njenog djelovanja.

STRUKTURA PARTIJA I UNUTAR PARTIJSKI ODNOSI

Po odnosu centralnih I lokalnih organa partije se mohu razvrstati na centralistiske I decentralisticke. Po odnosu unutar partijiskih grupacija partije se mohu promatrati kao monopoliticke ili kao pluralisticke. Po prirodi unutar partijskog rezima dijele se na demokratske I autoritarne. Prema prijemu novih clanova partije se mohu podijeliti na kadrovske I masovne. Po odnosu prema postojecem politickom poretku mohu biti status qou,I revolucionarne I reformisticke.

OBLICI POLITICKOG REZIMA

Rezim je opste svojstvena oznaka za ovaj oblik drzave u cijem se okviru ispitije odnos izmedju drzavnog aparata I naroda u odrdjenoj zemlji. Uobicajeni naziv za rezime u kojima vlada volja jednog-samovlada,jeste autokratija.

STVARNA AUTOKRATIJA

U kojoj postoji formalne demokratske institucije,ali ne I demokratski duh djelovanja politickog.

FORMALNA AUTOKRATIJA

Nema formalnih demokratskih institucija niti javnih prava I sloboda,nego je vladajuca grupa nesputana bilo kakvim zakonskim ogranicenjem.

POJAM PRAVA

Pravo je normativni poredak zasticen mogucnoscu primjene drzavne primjene.

PRAVO I OBICAJ

Pravila unutar grupnog ponasanja mohu se vizuelno pratiti I usjecati u svijest nizom kontinuiranih tjelesnih radnji. Svojim uzastopnim ponavljanjem one prelaze u neku vrstu automatizma I ne zahtjevaju poseban intelektualni napor. Reakcija ne njihovo vrsenje od strane pojedinca dolazi spolja,bilo od clanova same grupe ili od clanova neke druge grupe. Svojom sputanoscu I nemilosrdnoscu ona vrsi na pojedinca svojevrsno I prisilno vaspitno dejstvo,prisiljavajuci ga gotovo fizicki da prihvati odredjene obrasce ponasanja.

Sankcija je vrlo efikasna,a izrazava se kroz reakciju citave grupe,posvijesni prezir ,bojkot,ignorisanje I izgon iz grupe.

PRAVO I MORAL

Moral je system predstava o dobru I zlu(individualna psiholoska cinjenica). Taj system pojavljuje se kao regulator individualnog I grupnog ponasanja koji svoj osnovni izvor ima u unutrasnjem ubjedjenju da je ono dobro,te se pojavljuje kao autonoman u odnosu na vanjske uticaje. Covjek po moralnoj normi postupa ne iz staha od spoljne sankcije nego iz licnog ubjedjenja koje mu daje snagu I posticaj da istraje u odabranom ponasanju. Postoji veliki broj teorija o izvoru unutrasnjeg moralnog uvjerenja kao pokretaca ljudskog djelovanja. Svima njima je zajednocko da postoji jedan visi uzrocnik morala,izvan ili izvod ljudske svijesti,koji joj diktira sadrzaje I uvodi je u sveru viseg normativnog poretka. Taj poredak metafizika je sagledala u najvisoj ideji dobra,teologija ga je izvodila iz objave Bozije volje,racionalizam Iz spoznaje razuma …

Osnovna moralna sankcija je unutarnja,unutarnje dekomponiranje licnosti,nemir,nelagoda,griznja savjest,ubjedjivanje da se ponasanje nece ponoviti,trajni dusevni poremecaji,samoubistvo. Moralna norma pretvorena u pravnu gubi autonomnost I postaje heteronomna (zasnovana na spoljnoj prinudi).

AUTONOMIJA VOLJE

Postoji onda kada se subject po zapovjesti ponasa zato sto je uvjeren da je ona dobra I da je u saglasnosti s njegovim etnickim,kulturnim,politickim,I drugim nacelima.

HETERONOMIJA VOLJE

Postiji kod pravnog subjekta u slucaju kada ponasanje,koje od njega zahtjeva pravna norma,vrsi ne iz unutrasnjeg uvjerenja da je ono dobro,nego iz straha od sankcije koja moze da bude primjenjena.

PRAVO I RELIGIJA

Sa terminoloskog gledista pojam religije(lat.re-ligo ponovo vezati)upucuje na oblik svijesti u cijem aktu covjek sebi stvara predstavu o jednom visem subjektu za koga je sudbinski vezan I cije promisli I naloge mora bezuslvno sprovoditi ako zeli njihove naklonosti I spasenje. Religijska zapovjest se od obicajne I moralne razlikuje po intenzitetu poruke I uticanju na covjekove nagone( strah,praznovjerje,).pravni poredak stupa u okvirnom odnos prema religiji onda kada njene formule uzima za najvise maksime(nacela)svoga zakonodavstva I kada u njihovim posredstvom pribavlja najvisi legitimitet. Sankcija-transcedentalna (onostrana)uz primjenu odmazde na drugom svijetu.

NORMATIVNI DIO PRAVNOG PORETKA

PRAVO

Je poredak drustvenih normi zasticenih mogucnoscu primjene drzavne prinude, kome je cilj da volju vladajuce klase izrazi kroz formu zakona I da zastiti njene ekonomske,politicke I ideoloske interese,ted a u njihovu korist regulira stanje u drustvu(rijesi drustveni konflikt)koji bi bez organizirane prinude doveo u pitanje opstanak drustva.

PRAVNA NORMA je pravilo o ljudskom ponasanju koje je zasticeno mogucnoscu primjene drzavne prinude

SASTAV(STRUKTURA)PRAVNE NORME

Trodjelna ili cetverodjelna struktura. Svaka norma ima

-hipotezu(pretpostavku)

-dispoziciju(zapovjest)-naredjenje zabranjenje

-adresant(prvi subjekt)

-adresat(drugi subjekt)

HIPOTEZA(pretpostavka)pravne norme opisuje cinjenice koje izazivaju potragu za regulaciju jednog drustvenog odnosa ili dogadjaja kao pravnog odnosa I kao pravnog dogadjaja.

Te cinjenice mogu biti prisutne Ili ce tek nastupiti. Hipoteza se navodi vec u prvom dijelu teksta norme,jer je ona pretpostavka utemeljenje same norme. Hipoteza pravne norme moze biti odredjena potpuno ili djelimicno. Potpuno je definisana u normama koje stite neki javni interes(drzavni lil drustveni), a djelimicno pravnim granama gdje poredak subjektima ostavlja autonomiju volje(npr.gradjansko pravo).

DISPOZICIJA PRAVNE NORME je sacinjena od zapovjesti koju stvaralac norme (adresant) upucuje subjektu norme (adresatu) u pogledu nekog ponasanja. To ponasanje moze biti pozeljno samo sa stanovista adresanta(npr.u krivicnom pravu koje stiti drustvene I drzavne vrijednosti) lil samo sa stanovista adresata(npr.u gradjanskom pravu koje stiti privatni interes,pa je drzava u toj sferi ravnodusna). Veoma su ceste I situacije obostranog interesa(kada gradjani u drzavi osjecaju garante pravne bezbjednosti pa njene norme usvajaju kao svoje). Ipak ,u sva tri slucaja dispozicija sadrzi zapovjest kaja kaze da subjekti prava treba da se ponasaju prema njenim zamislima.

SANKCIJA

Pravilo o ponasanju treceg subjekta(drzavni organ).svaka sankcija rukovodjenja je sa dva motiva,prvi od njih sadrzan je u teznji za osvetom(odmazdom)I u svojoj je biti iracionalan.

Drustvo zeli da kazni pojedinca oduzimanjem najvaznijih egzistencijalnih dobara(slobode,zivota). Drugi motiv pravnog sankcionosanja jeste prevaspitavanje covjekove licnosti I on se moze nazvati racionalnim, vrste sankcija odredjuju se prema prirodi ucinjenog prekrsaja. Po kriteriju dobara koja se subjektu oduzimaju djele se na tjelesne,materijalne I moralne. Po kriteriju cilja moguce ih je razlikovati kao retributivne I restitutivne. Prvima je cilj odmazda,a drugima naknada stete,I povracaj u predasnje stanje. Zatim sankcije prema licima prema licima I prema aktima. Prema licima se primjenjuju krivicne,gradjenske,administrativne I disciplinske sankcije. Sankcije prema aktima su sankcije protiv njihove nezakonitosti I po pravilu se svode na nistavost I rusljivost pravnih akata.

PRAVNI AKT

Nastaje kao akt svijesti,volje I razuma kolektivnih ili individualnih pravnih subjekata ciji je cilj da odredjeni drustveni odnos regulise prihvatanjem sadrzaja postojecih pravnih normi ili stvaranjem novih pravnih normi.

OPŠTI PRAVNI AKT

sadrzI opstu pravnu normu,odnosi se na neogeranicen broj subjekata I neogranicen broj buducih situacija.

USTAV

Je konstitutivni pravni akt svake drzave u kojoj postoji u formalnom smislu. Formano odredjenje ustava znaci da je on donesen od nadleznog organa I po ustavotvornom postupku ,koji je po duzini svoga trajanja I slozenosti procedure specificniji od svih drugih formalno pravnih postupaka. Ustav u formalnom smislu donosi zaseban ustavotvorni organ(ustavotvorna skupstina)dok u redovnim okolnostima u stav donosi zakonodavnja skupstina(parlament0

ZAKON

Pravni akt u kome je formalizovana volja vladajucih politickih partija-sociolosko tumacenje.

Nadleznost za donosenje zakona ima skupstina. Zakon u formalnom smislu ima poslije ustava najvisu pravnu snagu I izvor je prava za sve ostale nize pravne akte.

PODZAKONSKI PRAVNI AKT

Ili ^pravni akt nizi od zakona^upotrebljavaju se da u formalno pravnom smislu pznace one akte koje donose izvrsni organi I organi pravosudja,kao I predstavniciki organi opstina u okviru lokalnog zakonodavstva I njihovi izvrsni organi.

UREDBA

Specificni akt vlade kao najviseg izvrsnog tijela koji se nalazi na vrhu drzave.uredba se od zakona razlikuje prije svega spoljnim obiljezima. Vlada je po pravilu donosi na sjednicama.

Broj uredbi je mnogo veci od broja zakona jer I vlada mnogo cesce zasjeda nego skupstina.

UKAZ

Je podzakonski akt koji je u odnosu prema uredbi specifican utoliko sto ga donosi sef drzave kao inokasni ili zborni organ(predsjednistvo). Od zakona u materijalnom smislu razlikuje se po tome sto ne sadrzi opstu nego pojedinacnu normu jer regulise neku konkretnu situaciju.

POJEDINACNI PRAVNI AKTI

Sadrze pojediinacnu pravnu normu,odnose se na dredjene subjekte I jednu situaciju (odluke,presude,rjesenja),

PRAVNI ODNOS

Drustveni odnos regulisan pravnim poretkom I zasticen mogucnoscu primjene drzavne prinude. Pravni odnos se krece na dva nivoa. Prvi nivo je dat I objektivnom pravu kao personifikacija pravnog poretka I izvora prava u formalnom smislu(ustavu,zakonu,podzakonskim aktima). Na nivou objektivnog prava pravni odnos se pojavljuje kao apstraktom,jer je regulisan opstom normom ili aktom. Drugi nivo je dat u subjektivnom pravu. Ono se izvodi iz objektivnog I sastoji se u ovlastenu subjekta prava u pravnom odnosu da nesto sam cini ili da od drugog zahtjeva da cini ili da nesto podnosi. U pojmu pravnog odnosa bitan je I moment kontrolabilnosti-sposobnost pravnog poretka da pod svojom kontrolom drzi tok drusveni odnosa koji je reguliro I pretvorio u pravne.

PRAVNE CINJENICA

Cinjenice iz svakodnevnog zivota za koje pravni poredak vezuje pravne ucinke I uzima I h kao osnov za nastanak pravnog odnosa. Pravno stanje-individualno regulisanje pravne cinjenice. Pravne cinjenice djele se na prirodne dogadjaje I ljudske radnje. Prirodni dogadjaji su nezavisni od ljudske volje(elementarne nepogode). Ljudske radnje postupci najcesce su proizvodi ljudske svijesti,razuma I volje,ali za pravnu regulaciju mogu biti od znacaja iako nisu nastale na osnovu jednog od ova tri elementa.

SUBJEKTI PRAVA

Lica kojima pravni poredak dodjeljuje (priznaje)odredjeni krug prava I obaveza nezavisno od njihove savjesti I volje.

FIZICKO LICE-covjeku kao subjektu prava poredak omogucuje cetiri vrste sposobnosti

1.pravna sposobnost-oznacava svojstvo covjeka da moze biti nosilac prava I obaveza I postize se upisom u maticne knjige rodjenih

2.poslovna sposobnost-stice se odredjenim tjelesnim I psihickim uzrastom I ima dva osnovna preduslova:zivotnu dob,I psihofizicke sposobnosti subjekta prava

3.deliktna sposobnost-ogleda se u sposobnosti da se bude odgovorno za ucinjena krivicna djela I prekrsaje.

4.politicka sposobnost-se stice punoljetstvom I psihofizickom zreloscu. Njen sadrzaj cine aktivna I pasivna fizicka prava

PRAVNO LICE-drustvena tvorevina kojoj pravni poredak pridaje svojstvo subjekta prava radi zadovoljavanja odredjenih drustvenih potreba I interesa.

ELEMENTI PRAVNOG ODNOSA

Pravno ovlascenje-moc jednog subjekta koja je priznata od strane pravnog poretka da od drugog subjekta zahtjeva odredjenu vrstu poonasanja. Nacin na koji nastaje sam pravni odnos moze biti prinudom I tada se pravnom odnosu pojavljuje strana koja ima vlast I strana koja je duzna da se podredjuje toj vlasti. Prva strana je obicno drzava,koja se pojavljuje kao subject koji raspolaze ovlascenjem,dok su subjekti obaveze gradjani ili drustvene organizacije. Njeno pravno ovlascenje naziva se nadleznoscu I pripada organu koji naspravm subjekta obaveze nastupa kao olicenje drzavne vlasti. Odnosi u kojima subject ima nadleznost a drugi obavezu oznacavaju se kao ^javno pravi^. Kada pravni odnosi nastaju dobrovoljno saglasnoscu volja zainteresovanih sibjekata kada se pravno ovlascenje iskazuje kao subjektivno pravo(privatno pravni odnosi).

Pravna obaveza(duznost)u pravnom odnosu je istaknutiji element jer je neposredno regulisana mogucnoscu primjene drzavne prinude. Obaveza moze biti jednostrana I uzajamna,pozitivna

kada se zahtjeva neka radnja I negativna kada se trazi poustanje radnje. Takodjer moze biti javnopravna I privatnopravna.

Zahtjev za ostvarenje pravnog ovlascenja postoji u pravnom odnosu koji nastaje saglasnoscu volja ikoji se nalaze u polozaju koordinacije. Sagalsnost volja predpostavlja zelju subjekta ovlascenja I subjekta obaveza da se svrha pravnog odnosa ostvari bez intervencije drzavne prinude. “pravo na zastiti prava”ili”tuzbeno pravo”omoguceno je interverncijom drzavnog organa za prinudu u odnosu na koga se subject obaceza nalazi u subordiniranoj (podredjenoj)poziciji.

OBJEKTI PRAVA

Pravni odnosi imaju konkretan preduvjet povodom kojeg nastaju I taj predmet se naziva objektom prava. Podjela objekata prava obuhvata cetiri vrste

1.stvari-svi predmeti materijalnog svijeta koji su podobni za prisvajanje.

2.ljudske radnje-ogdledaju se u razlicitim oblicima kao sto su cinjenje I davanje ili trpljenje. Za radnju je nuzno da bude odredjenja I moguca.

3.licna dobra-temeljne ljudske vrijednosti(zivot,cast,ugled moral)

4.intelektualni proizvodi-duhovne tvorevine iz oblasti naucnog I kulturnog stvaralastva,filozofije,drustvenih nauka,egzaktnih disciplina,umjetnosti,knjizevnosti I sl.

USTAVNO UREDJENJE BIH

- Washingtonski sporazum-mart 1994

- Dejtonski sporazum-decembar 1995

- Washingtonski sporazum 1994

- Ustav FBiH 1994-struktura vlasti

- Organi federacije(zakonodavni,izvrsni I sudski)

-parlament

-vlada

-vrhovni sud I ustavni sud

Organi kantona(zakonodavni,izvrsni I sudski)

-skupstina

-vlada I guverner(danas ne postoji)

-kantonalni sud

Opcine-lokalna samouprava

-nacelnik

-vijece

-opcinski sud

Dejtonski sporazum 1995

-ustav BiH-struktura vlasti

-zakonodavna-parlamentarna skupstina

-izvrsna-predsjednistvo BiH;vijece ministara

-sudska-ustavni sud BIH,

-centralna banka

Uvedena nova ministarstva I osnovan sud BiH

VOJNE I ORUŽANE SNAGE BiH:

Oružane snage su profesionalna, jedna vojna sila koju organizira i kontrolira Bosna i Hercegovina. Oružane snage imaju aktivnu i rezervnu komponentu. Oružane snage, kao instituciju Bosne i Hercegovine, čine pripadnici iz reda sva tri konstitutivna naroda i reda ostalih, u skladu s Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine.Oružane snage sastoje se iz rodova organiziranih po sistemu pukova. Postoje tri pješadijska puka koji su organizacije odgovorne za vojno naslijeđe i identitet jedinica i naroda iz kojih potiču. Oni nemaju operativna ni administrativna ovlaštenja.Brigada je osnovna formacija Oružanih snaga. Komande brigada sastoje se od pripadnika višepukova. Brigade se sastoje od bataljona iz više od jednog pješadijskog puka.

Vojne snage

Vojnim snagama, u smislu ovog Zakona, smatraju se sve formacije i jedinice, borbene i za podršku, kopnene, zrakoplovne i snage za protuzračnu odbranu organizirane od institucija Bosne i Hercegovine. Vojne snage ne mogu biti organizirane, obučavane, opremljene ili mobilizirane na teritoriji Bosne i Hercegovine, osim u skladu s ovim Zakonom i Zakonom o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o službi u OSBiH).Svako vođenje vojne evidencije ili evidencije za potrebe organiziranja ili obučavanja vojnih i paravojnih snaga od strane lica i organa koji nisu propisani ovim Zakonom i Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH krivično je djelo i kažnjivo je prema odredbama Krivičnog zakona.

PRAVA I DUŽNOSTI INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Nadležnosti Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina organizira, razvija i održava vojni kapacitet i spremnost Oružanih snaga radi:a) osiguranja suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektivitetaBosne i Hercegovine,b) unapređenja ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine,c) ispunjenja međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine,d) zaštite državljana Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina osigurava transparentnu, demokratsku i civilnu kontrolu nad Oružanim snagama.

(1) Bosna i Hercegovina vrši komandovanje i kontrolu nad Oružanim snagama.(2) Lanac komandovanja i kontrole nad Oružanim snagama počinje od Predsjedništva Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo) do ministra odbrane Bosne i Hercegovine, zatimpreko načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga, komandanata Operativne komande Oružanihsnaga i Komande za podršku Oružanih snaga do komandanata podređenih komandi i jedinica.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.Nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština)nadležna je da:a) proglasi ratno stanje na zahtjev Predsjedništva u slučaju direktnog napada na Bosnu i Hercegovinu ili dio Bosne i Hercegovine,b) proglasi vanredno stanje na zahtjev Predsjedništva kada postoji prijetnja postojanju Bosne iHercegovine, prijetnja napada na Bosnu i Hercegovinu ili bilo koji dio Bosne i Hercegovine ilineposredna ratna opasnost,c) vrši demokratsku parlamentarnu kontrolu nad Oružanim snagama i svim institucijama odbrane na nivou Bosne i Hercegovine,d) za donošenje zakona koji se odnose na organizaciju, finansiranje, popunjavanje, obuku, opremanje, razmještaj i upotrebu Oružanih snaga,e) potvrđuje postavljenja načelnika i zamjenike načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga,komandanta i zamjenike komandanta Operativne komande Oružanih snaga, komandanta i zamjenike komandanta Komande za podršku Oružanih snaga i svih oficira s činom generala u Oružanim snagama,f) nadzire i istražuje sva pitanja koja se odnose na organizaciju, finansiranje, popunjavanje, obuku, opremanje, razmještaj i upotrebu Oružanih snaga,g) donosi propise o čuvanju tajnih podataka tokom istraga i razmatranja.

Predsjedništvo Bosne i HercegovineKomanda i kontrola

Predsjedništvo, djelujući prema konsenzusu, ima vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama.

Nadležnosti Predsjedništva

Predsjedništvo donosi odluke konsenzusom i nadležno je da:a) zahtijeva proglašenje ratnog stanja od Parlamentarne skupštine,b) zahtijeva proglašenje vanrednog stanja od Parlamentarne skupštine,c) uputi Oružane snage u operacije tokom rata, vanrednog stanja ili mirovnih operacija van zemlje, u skladu sa zakonom,d) ovlasti ministra odbrane Bosne i Hercegovine da naredi upotrebu i razmještaj Oružanih snaga,e) angažira vojne snage za pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe inesreće,f) određuje i mijenja veličinu i strukturu Oružanih snaga u skladu sa zakonom,g) utvrdi odgovarajuću nacionalnu zastupljenost u Oružanim snagama uzimajući u obzir posljednji popis stanovništva, operativnu gotovost, potrebe za popunjavanjem, moral i koheziju Oružanih snaga. Predsjedništvo će se posebno pobrinuti da se, osim u pješadiji, odgovarajuća nacionalna zastupljenost osigura i u jedinicama u drugim rodovima putem preciznog definiranja minimalne zastupljenosti lica u tim jedinicama,h) odobri organizaciju vojnih snaga za zadatke i misije,i) postavlja načelnika i zamjenike načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga, komandanta i zamjenike komandanta Operativne komande Oružanih snaga i komandanta i zamjenike komandanta Komande za podršku Oružanih snaga,j) unapređuje profesionalna vojna lica u činove generala u Oružanim snagama,k) postavlja i smjenjuje generale u Oružanim snagama,l) smijeni načelnika ili zamjenike načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga, komandanta ili zamjenike komandanta Operativne komande Oružanih snaga i komandanta i zamjenike komandanta Komande za podršku Oružanih snaga, na prijedlog ministra odbrane Bosne i Hercegovine,m) imenuje i smjenjuje vojnodiplomatske predstavnike i vojne predstavnike u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine i međunarodnim organizacijama kao i vojne predstavnike Bosne i Hercegovine u stranim, multinacionalnim ili međunarodnim vojnim komandama i drugim stranim, multinacionalnim ili međunarodnim institucijama,n) informira Parlamentarnu skupštinu o strateškim sigurnosnim i odbrambenim pitanjima,o) usvoji Sigurnosnu politiku i Odbrambenu politiku Bosne i Hercegovine s ciljem pružanja strateških smjernica u vanjskim poslovima i pitanjima odbrane.

SASTAV ORUŽANIH SNAGA

Oružane snage sastoje se od profesionalnog vojnog osoblja, pripadnika rezervnog sastava koji su

angažirani u vojnu službu, civilnih lica i kadeta. Oružane snage u svom sastavu imaju pripadnike rezervnog sastava, čiji je zadatak pružanje podrške aktivnim mirnodopskim snagama, održavanje operativne gotovosti, dopuna operativnim potencijalima i poboljšanje održivosti aktivnih snaga.Pripadnici rezervnog sastava koji nemaju prijašnjeg vojnog iskustva moraju proći vojnu obuku u skladu s dodijeljenom vojnoevidencijskom specijalnošću, odnosno položajem. Svi pripadnici rezervnog sastava moraju proći redovnu obuku kako bi ispunili zakonske obaveze.

PROGLAŠENJE RATNOG ILI VANREDNOG STANJA

Predsjedništvo zahtijeva proglašenje ratnog stanja od Parlamentarne skupštine u slučaju direktnog napada na Bosnu i Hercegovinu. Vojni napad na bilo koji dio Bosne i Hercegovine bilo kakvim vojnim sredstavima i u bilo kojem obliku smatra se napadom na cijelu Bosnu i Hercegovinu.(2) U slučaju direktnog napada na Bosnu i Hercegovinu, Parlamentarna skupština sazvat će vanrednu sjednicu što je prije moguće kako bi se razmotrio zahtjev za proglašenje ratnog stanja.

Zahtjev za proglašenje vanrednog stanjaPredsjedništvo zahtijeva proglašenje vanrednog stanja od Parlamentarne skupštine kada postoji prijetnja postojanju Bosne i Hercegovine, prijetnja normalnom funkcioniranju ustavnih institucija ili neposredna ratna opasnost.

Proglašenje ratnog ili vanrednog stanja(1) Proglašenje ratnog ili vanrednog stanja razmatra Parlamentarna skupština, na zahtjev Predsjedništva, ako ona zasjeda u vrijeme zahtjeva.(2) Ako Parlamentarna skupština ne zasjeda u vrijeme zahtjeva za proglašenje ratnog ili vanrednog stanja, Predsjedništvo može narediti angažiranje jedinica Oružanih snaga ili njihovu upotrebu.

Rokovi za razmatranje(1) Ako postoje opravdani razlozi za proglašenje vanrednog stanja, ili u slučajevima kada jePredsjedništvo, zbog hitnosti, naredilo angažiranje jedinica Oružanih snaga za uklanjanje uzroka za objavu vanrednog stanja, Parlamentarna skupština sazvat će specijalnu sjednicu u roku od 48 sati kako bi razmotrila zahtjev za proglašenje vanrednog stanja ili naredbu o upotrebi Oružanih snaga.(2) Ako Parlamentarna skupština ne proglasi vanredno stanje u roku od 72 sata od zahtjevaPredsjedništva ili naredbe za angažiranje i upotrebu Oružanih snaga, zahtjev će se smatrati odbijenim, a naredba stavljena van snage.

PRIRODNE I DRUGE KATASTROFE I NESREĆE

Angažiranje

(1) Ministar odbrane, po ovlaštenju Predsjedništva, može angažirati Oružane snage u slučaju prirodnih i drugih katastrofa i nesreća, na zahtjev odgovarajućih civilnih organa Bosne i Hercegovine ili entiteta o čemu izvještava Parlamentarnu skupštinu.(2) Jedinice Oružanih snaga mogu se razmjestiti kao pomoć civilnim vlastima u slučaju prirodnih i drugih katastrofa i nesreća, u skladu s uputstvima koja donosi ministar odbrane.

Sadržaj misijeNaredba kojom se razmještaju jedinice Oružanih snaga za pomoć civilnim vlastima sadrži:a) konkretnu prirodu misije,b) jedinice i broj angažiranog ljudstva,c) kome su jedinice odgovorne,d) trajanje misije,e) zadatak.

SUKOB INTERESA I PROFESIONALIZAM

Lice na službi u Oružanim snagama štiti i održava državnu imovinu i koristi je samo u ovlaštene svrhe. Dužnost lica na službi je i da iznese na vidjelo prevare i korupciju lica u lancu komandovanja.

Sukob interesaProfesionalna vojna lica na službi u Oružanim snagama neće:a) imati finansijski interes koji je u sukobu sa savjesnim obavljanjem njihovih dužnosti,b) imati zaposlenje van Oružanih snaga ili obavljati bilo koje druge aktivnosti koji su u sukobu sa zvaničnim dužnostima i odgovornostima.

Političko i javno djelovanje(1) Pripadnici Oružanih snaga, uključujući generale, neutralni su u političkim pitanjima i neće se angažirati u bilo kojoj vrsti aktivnosti političkih stranaka niti biti izabrani ili imenovani na javnu dužnost.(2) Ovaj član ne sprečava pripadnike Oružanih snaga da se registriraju za glasanje i glasaju ili da se kandidiraju za izbore u skladu s odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04 i 20/04).(3) Pripadnik rezervnog sastava, koji je izabran ili imenovan na javnu dužnost, nije obavezan dati ostavku na dužnost ako je angažiran na redovnoj obuci, ali ne može za vrijeme boravka u Oružanim snagama djelovati i nastupati s pozicije stranačke pripadnosti.

Podržavanje Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i HercegoviniOd vojnih lica očekuje se da podržavaju provođenje Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni iHercegovini. Aktivnosti protiv Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i opstrukcija smatraju se osnovom za smjenu s dužnosti.

Zabrana službe(1) Oficirima s bilo kojim činom nije dozvoljeno da služe u Oružanim snagama ili da budu zaposleni u Ministarstvu odbrane nakon službe u oružanim snagama druge države.(2) Pripadnici Oružanih snaga ne mogu pripadati oružanim snagama drugih država ni svim ostalim vojnim i paravojnim snagama i ne mogu ih regrutirati druge države.

(3) Odredbe stava (1) ovog člana ne odnose se na oficire s bilo kojim činom, koji su u profesionalnu vojnu službu entitetskih vojski stupili do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Zabrana angažiranja državljana Bosne i HercegovineDržavljanima Bosne i Hercegovine čije je prebivalište na području Bosne i Hercegovine, uključujući i one s dvojnim državljanstvom, zabranjeno je služiti vojni rok i obučavati se u svojstvu regruta u oružanim snagama drugih država.

Kodeks ponašanjaMinistar odbrane može propisati kodeks ponašanja za pripadnike Oružanih snaga.

Lica na službi u Oružanim snagama(1) Na službi u Oružanim snagama mogu biti vojna lica, civilna lica i kadeti. Vojna lica su profesionalna vojna lica i lica u rezervnom sastavu dok su na službi.

(2) Profesionalna vojna lica su:a) vojnici,b) podoficiri,c) oficiri,d) generali.(3) Civilna lica na službi u Oružanim snagama su državni službenici i zaposlenici na koja se primjenjuju odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 12/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04 i 48/05) i Zakona o radu u institucijama BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05/).

(4) Lica u rezervnom sastavu su:a) rezervni vojnici,b) rezervni podoficiri,c) rezervni oficiri,d) rezervni generali.(5) Pripadnici rezervnog sastava za vrijeme vršenja vojne službe imaju ista prava i obaveze kao iprofesionalna vojna lica, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.(6) Pod vršenjem vojne službe u rezervnom sastavu podrazumijeva se vrijeme provedeno na obuci, vježbama i u izvršenju misija.(7) Kadeti su lica koja se u stručnim vojnim školama i akademijama obrazuju za profesionalnu vojnu službu u Oružanim snagama. Kadeti imaju prava i obaveze koje su propisane ovim Zakonom i propisima koje donosi ministar odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ministar odbrane).Vidovi, rodovi i službe

Oružane snage sastoje se iz vidova, rodova i službi.a) Vidovi su:1) kopnena vojska,2) zrakoplovstvo i protuzračna odbrana.b) Rodovi su:1) pješadija,

2) artiljerija,3) artiljerijsko-raketne jedinice protuzračne odbrane,4) oklopno-mehanizirane jedinice,5) avijacija,6) inžinjerija,7) veza,8) atomsko-biološko-hemijska odbrana,9) elektronsko izviđanje i protuelektronska borba,10) zračno osmatranje i javljanje,11) vojnoobavještajni.c) Službe su:1) tehnička služba,2) zrakoplovna tehnička služba,3) služba vojne policije,4) saobraćajna služba,5) intendantska služba,6) sanitetska služba,7) veterinarska služba,8) građevinska služba,9) finansijska služba,10) pravna služba,11) geodetska služba,12) informatička služba,13) muzička služba,14) vjerska služba.

Pukovi(1) Pješadijski pukovi baštine identitet i vojno naslijeđe jedinica i konstitutivnih naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba) iz kojih potiču: Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Vojske Republike Srpske (VRS).(2) Pukovi i komande pukova nemaju operativna ni administrativna ovlaštenja.(3) Svaki puk ima malu, neoperativnu komandu puka i personal. Na čelu komande puka je oficirOružanih snaga ispod čina OF-5. Broj dodatnog personala u komandi puka neće biti veći od deset za svaki puk. Komandanti i personal pukova su pod komandom komandanta najbliže brigade.(4) Ljudstvo u komandama pukova su pripadnici Oružanih snaga i raspoređeni su u komande pukova uskladu sa sistemom upravljanja ljudstvom. (5) Komandama pukova administrativnu podršku pružaju komande najbližih brigada.(6) Zastupljenost pukova u paradama, svečanostima i posebnim događajima odobrava se kroz lanac komandovanja u skladu s Pravilnikom o svečanostima.(7) Komande pukova mogu:a) upravljati muzejom puka,b) kontrolirati finansijski fond puka koji se stvara iz dijela novčanih sredstava iz budžeta za odbranu, sufinansiranja iz donacija, dobrovoljne članarine pripadnika i neprofitne aktivnosti, a

što posebnim propisom regulira ministar odbrane. Finansijski fond puka služi za finansiranje aktivnosti iz člana 6. stav (7) ovog Zakona,c) pripremati, istraživati i njegovati historiju puka,d) objavljivati biltene puka,e) čuvati kulturno-historijsko naslijeđe puka,f) davati uputstva o održavanju posebnih svečanosti,g) davati uputstva o običajima, odjeći i ponašanju puka,h) voditi oficirske, podoficirske i vojničke klubove.(8) Pukovi mogu u svom sastavu imati aktivnog, rezervnog ili penzionisanog oficira koji služi kao pukovnik puka. Pukovnik puka je isključivo počasni položaj i nema operativna ni administrativna ovlaštenja.(9) Ministar odbrane donosi propise koji dodatno definiraju organizaciju i odgovornosti pukova,uključujući imenovanje pukovnika pukova i drugog personala u komandama pukova.(10) Ministar odbrane imenuje pukovnike pukova, na prijedlog komandanta puka.

Prijem u profesionalnu vojnu službu

U profesionalnu vojnu službu može biti primljeno lice koje ispunjava opće uvjete:

a) da je državljanin Bosne i Hercegovine,b) da je zdravstveno sposobno za službu u Oružanim snagama,c) da nije osuđivano na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci,d) da nije prethodno otpušteno iz državne službe ili pravnog lica zbog povrede službene dužnosti u posljednje tri godine,e) da mu pravosnažnom presudom nije zabranjeno obavljanje određenih djelatnosti, odnosnodužnosti za vrijeme trajanja takve zabrane,f) da se protiv njega ne vodi krivični postupak za krivično djelo za koje se goni po službenojdužnosti,g) da ima odgovarajuću stručnu spremu potrebnu za obavljanje određene dužnosti,h) da nije mlađe od 18 godina ni starije od 27 godina u vrijeme prijema, osim ako gornja starosnagranica nije zanemarena u skladu s propisima koje donosi ministar odbrane,i) da je odslužilo vojni rok ili je na drugi način osposobljeno za dužnost na koju se prima.(2) Osim općih uvjeta iz stava (1) ovog člana, ministar odbrane utvrdit će posebne uvjete

Profesionalno vojno lice u Oružanim snagama ima prava i dužnosti da:

a) štiti suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim pravom,b) pridržava se Zakona o odbrani, direktiva, propisa i naređenja ministra odbrane i Sigurnosne politike i Odbrambene politike Bosne i Hercegovine,c) pridržava se važećih propisa u Oružanim snagama i pravila službe Oružanih snaga kao i drugih pravila i propisa važećih u Oružanim snagama i jača vojnu disciplinu,d) izgrađuje dobre međuljudske odnose u vojnim jedinicama i vojnim ustanovama i propagira humane etičke principe,e) stručno se usavršava i pomaže usavršavanju drugih pripadnika Oružanih snaga,

f) čuva naoružanje i druga materijalna sredstva koja su mu povjerena u službi,g) profesionalno i besprijekorno obavlja dužnosti i izvršava dobivena naređenja,h) ličnim primjerom discipline, hrabrosti i samopožrtvovanja utiče na druge pripadnike Oružanih snaga,i) iskazuje samoinicijativu i kreativnost u vršenju službe,j) posjeduje i nosi vojne iskaznice kojim dokazuje pripadnost Oružanim snagama ik) pridržava se i poštuje sve norme ponašanja u službi i van službe.

Standradni ponašanja

Sva profesionalna vojna lica na službi u u Oružanim snagama obavezna su da postižu i održavajunajviše profesionalne i lične standarde utvrđene ovim Zakonom, Zakonom o odbrani i Kodeksomponašanja za pripadnike Oružanih snaga.(2) Nadzor nad primjenom Kodeksa ponašanja iz stava (1) ovog člana vrši generalni inspektor.Sva vojna lica na službi u Oružanim snagama dužna su da podržavaju i poštuju zakone Bosne iHercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.(2) Vojno lice na službi u Oružanim snagama neće preduzimati, usmjeravati niti predlagati aktivnosti za koje se zna, odnosno vjeruje da predstavljaju kršenje postojećih zakona, politika i propisa.

POLICIJSKA SLUŽBA BiH

POLICIJSKA OVLAŠTENjA

OSNOVNI PRINCIPI

Obaveza identifikacije

(1) Prije nego što policijski službenik pocne primjenjivati policijska ovlaštenja, obavezan je da se identifikuje pokazivanjem službene policijske legitimacije ili policijske znacke.(2) U izuzetnim slucajevima, kada identifikovanje iz stava 1. ovog clana može ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugih lica ili dovesti u pitanje postizanje zakonitog cilja koji opravdava primjenu policijskih ovlaštenja, policijski službenik može se identifikovati na drugi nacin ili odgoditi identifikaciju.(3) Cim okolnosti iz stava 2. ovog clana prestanu, policijskislužbenik identifikuje se na nacin iz stava 1.ovog clana.

Prikladnost i proporcionalnost primjene policijskihovlaštenja(1) Primjena policijskih ovlaštenja mora biti prikladna i proporcionalna potrebi radi koje se creduzima.(2) Policijska ovlaštenja primjenjuju se sredstvima kojima se može postici zakoniti cilj sa najmanje štetnih posljedica i u najkracem mogucem vremenu.

Odluke i naredbe za primjenu policijskih ovlaštenja

(1) Policijski službenik primjenjuje policijska ovlaštenja prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadredenog službenika ili nadležnog organa.(2) Policijski službenik nece izvršiti naredbu ukoliko bi time pocinio krivicno djelo po krivicnom zakonodavstvu u BiH. Policijski službenik ce odmah podnijeti izvještaj o neizvršavanju naredbe svom neposredno nadredenom službeniku, odnosno višem nadredenom službeniku ukoliko je naredba izdata od strane neposredno nadredenog policijskog službenika.(3) Ukoliko naredba bude ponovljena bez obzira na izvještaj o neizvršavanju, policijski službenik ce svoj izvještaj dostaviti odjeljenju za unutrašnju kontrolu policijskog organa u kojem je zaposlen (u daljem tekstu: odjeljenje za unutrašnju kontrolu).

POJEDINA POLICIJSKA OVLAŠTENjA

Policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom(1) Pored dužnosti i ovlaštenja propisanih ZKP-om,policijskim službenicima se, u cilju sprecavanja krivicnih djela iodržanja javnog reda i mira, ovim zakonom daju sljedecapolicijska ovlaštenja:1. provjera i utvrdivanje identiteta lica i stvari;2. obavljanje razgovora;3. privodenje;4. potraga za licima i stvarima;5. privremeno ogranicavanje slobode kretanja;6. izdavanje upozorenja i naredbi;7. privremeno oduzimanje predmeta;8. korištenje tudih vozila i komunikacionih sredstava;9. pregled lica, stvari i prevoznih sredstava;10. snimanje na javnim mjestima;11. upotreba sile;12. obrada licnih podataka i vodenje evidencija;13. zaprimanje prijava.

(2) Ovlaštenja, koja su policijskim službenicima data ovim zakonom, mogu se ograniciti zakonom kojim se uspostavlja određeni organ.

DUŽNOSTI I PRAVA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

Opšte dužnosti policijskih službenika

(1) Policijski službenik ce se pri vršenju svojih dužnosti rukovoditi opštim interesom te narocito služiti i pomagati javnosti.(2) Policijski službenik bice nepristrasan te izbjegavati aktivnosti ili propuste koji su nespojivi sa dužnostima ili koji krše dužnosti regulisane ovim zakonom.(3) Policijski službenik ce se uvijek uzdržavati od javnog ispoljavanja politickih uvjerenja, a od javnog ispoljavanja vjerskih uvjerenja dok je na dužnosti.

(4) Policijski službenik nece tražiti niti prihvacati za sebe ili svoje srodnike bilo kakvu dobit, korist, uslugu ili kakvu drugu naknadu, osim onih dozvoljenih ovim zakonom.(5) Policijski službenik nece zauzimati nekretnine koje su u vlasništvu izbjeglice ili raseljenog lica, niti ce zauzimati stan za koji je izbjeglica ili raseljeno lice, pravno osnovano zatražilo povrat stanarskog prava, niti ce zauzimati stan pod upravom organa zaduženog za stambena pitanja, a koji bi trebalo da se koristi u svrhu alternativnog smještaja.

Prava policijskih službenika

Policijski službenik ima pravo:a) na stalno radno mjesto do trenutka dok se ne steknu uslovi za penzionisanje, ako nije drugacije regulisano ovim zakonom;b) na odmor kako je odredeno ovim zakonom;c) da bude nagraden za dužnosti i obavljanje poslova kako je odredeno ovim zakonom i odgovarajucim propisima;d) na platu i nadoknade u skladu sa ovim zakonom i odgovarajucim propisima;e) na napredovanje u karijeri i profesionalni razvoj krozobuku i na drugi nacin;f) da osniva i uclanjuje se u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom;g) na fer i pravicno postupanje bez obzira na pol, rasu, racionalno ili društveno porijeklo, religiju, entitetsko državljanstvo, mjesto stanovanja, politicko ili drugo mišljenje,rodenje, dob, imovinski, bracni ili drugi status;h) da nadredeni i podredeni postupaju s njim uz poštovanje ljudskog dostojanstva te da se nepotrebno ne dovodi u fizicku opasnost.

Opšte osnove za zapošljavanje

(1) Policijski organ zapošljava najbolje prijavljene kandidate te obezbjeduje da se kandidati koji ne ispunjavaju uslove iskljuce iz procesa.(2) Zapošljavanje policijskih službenika zasniva se na:- raspoloživosti radnih mjesta;- medijskom oglašavanju kampanje zapošljavanja;- javnom konkursu;- prethodnom utvrdivanju uslova;- transparentnom procesu odabira.

OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNA AGENCIJA BiH (OSA)

DUŽNOSTI I ZADACI AGENCIJE

Agencija je odgovorna za prikupljanje obavještajnih podataka u vezi sa prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine, kako unutar, tako i van Bosne i Hercegovine, njihovo analiziranje i prenošenje ovlaštenim dužnosnicima i tijelima navedenim u članu 6. stav 5. ovog zakona, kao i za prikupljanje, analiziranje i prenošenje obavještajnih podataka s ciljem pružanja pomoći ovlaštenim službenim osobama kako je definirano zakonima o krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, te ostalim nadležnim tijelima u Bosni i Hercegovini kada je to potrebno radi suzbijanja prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod "prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine" smatrat će se prijetnje suverenitetu, teritorijalnom integritetu, ustavnom poretku, osnovama ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje po globalnu sigurnost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu, uključujući:a) terorizam, uključujući međunarodni terorizam;b) špijunaža usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po sigurnost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;c) sabotaža usmjerena protiv vitalne nacionalne infrastrukture Bosne i Hercegovine ili na drugi način usmjerena protiv Bosne i Hercegovine;d) organizirani kriminal usmjeren protiv Bosne i Hercegovine ili štetan po sigurnost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;e) trgovina drogama, oružjem i ljudima usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po sigurnost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;f) nezakonita međunarodna proizvodnja oružja za masovno uništenje, ili njihovih komponenti, kao i materijala i uređaja koji su potrebni za njihovu proizvodnju;g) nezakonita trgovina proizvodima i tehnologijama koje su pod međunarodnom kontrolom;h) radnje kažnjive po međunarodnom humanitarnom pravu;i) djela organiziranog nasilja ili zastrašivanja nacionalnih ili vjerskih grupa u Bosni i Hercegovini.Pri izvršavanju aktivnosti navedenih u stavovima 1. i 2. ovog člana, Agencija ima pravo da koristi operativna sredstva i metode navedene u Poglavlju VIII. i Poglavlju IX. ovog zakona.

Agencija vrši razmjenu obavještajnih podataka i ostvaruje druge oblike saradnje s obavještajnim i sigurnosnim službama u drugim državama i drugim stranim i međunarodnim institucijama u cilju obavljanja zadataka navedenih u stavovima 1. i 2. člana 5. ovog zakona, u skladu s članom 70. i 71. ovog zakona.Agencija koristi svoja operativna sredstva i metode u cilju pružanja zaštite institucijama i objektima Bosne i Hercegovine kao i institucijama i objektima Federacije, Republike Srpske i Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt), te diplomatskim misijama Bosne i Hercegovine u inostranstvu, kao i prilikom državnih posjeta i drugih događaja, kako to odrede predsjedavajući Vijeća ministara (u daljem tekstu: predsjedavajući) ili generalni direktor. Agencija nije odgovorna da osigura fizičku zaštitu za gore navedene institucije i događaje. Agencija sarađuje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije (u daljem tekstu: Međunarodni tribunal), inter alia, tako što Tribunalu dostavlja podatke u vezi sa licima koja su odgovorna za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine.Agencija provodi sigurnosnu provjeru lica koja se prijave za posao u Agenciji, u cilju

određivanja stepena njihove odgovornosti i povjerljivosti, kao i onih osoba koje traže državljanstvo Bosne i Hercegovine. Kada je to potrebno radi ispunjavanja svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom, Agencija blagovremeno obavještava slijedeće zvaničnike i tijela o obavještajnim pitanjima kako na vlastitu inicijativu tako i na njihov zahtjev: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (kolektivno) (u daljem tekstu: Predsjedništvo), predsjedavajućeg Vijeća ministara, ministra vanjskih poslova, ministra sigurnosti, ministra odbrane, predsjednike, potpredsjednike i premijere Federacije i Republike Srpske, ministre unutarnjih poslova Federacije i Republike Srpske, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Doma naroda Pralamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Narodne skupštine Republike Srpske, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Predstavničkog doma Federacije, predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Doma naroda Federacije, kao i Sigurnosno-obavještajnu komisiju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sigurnosno-obavještajna komisija). Informacije se dostavljaju u skladu s principom "potrebno da zna", osim ukoliko nije drugačije propisano ovim zakonom.Agencija izrađuje i stavlja na raspolaganje javnosti godišnji izvještaj o svojim ciljevima, programima i generalnom težištu svojih aktivnosti, koji je zasnovan na informacijama koje nisu povjerljive.

Zapošljavanje u Agenciji

Odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ne primjenjuju se na zaposlene u Agenciji. U slučajevima kada prava i obaveze zaposlenih i radni odnosi nisu regulirani ovim zakonom, primjenjuju se odgovarajući zakoni i propisi Bosne i Hercegovine o radnim odnosima. Struktura zaposlenih u Agenciji generalno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva. Za prijem u radni odnos u Agenciji nije obavezan javni konkurs.Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji utvrđuju se uvjeti za svako radno mjesto u Agenciji, kao i posebni uvjeti za zapošljavanje u Agenciji.

Prava i obaveze uposlenika

Zaposleni u Agenciji izvršavaju zadatke na koje su raspoređeni u skladu sa ovim i drugim relevantnim zakonima i propisima uz poštivanje principa sadržanih u Ustavu Bosne i Hercegovine. Zaposleni snose ličnu odgovornost za časno izvršavanje zadataka Agencije, kako je to utvrđeno ovim zakonom i drugim relevantnim dokumentima o politici Agencije.Ukoliko zaposleni smatra da je primio nezakonitu naredbu, svoju zabrinutost u pogledu nezakonitosti saopćava naredbodavcu. U slučajevima kada naredbodavac ponovi naredbu, zaposleni traži pismenu potvrdu te naredbe. Ukoliko zaposleni i dalje ima određene reserve, prosljeđuje naredbu neposrednom rukovodiocu naredbodavca i o tome obavještava glavnog inspektora.Zaposleni može da odbije izvršenje naredbe za koju opravdano smatra da predstavlja krivično

djelo prema krivičnim zakonima Bosne i Hercegovine.Zbog preduzimanja radnje iz prethodnog stava, zaposleni ne može biti disciplinski kažnjen, osim ukoliko glavni inspektor tu radnju ne smatra neosnovanom.Ukoliko zaposleni u Agenciji smatra da je Agencija ili zaposleni u Agenciji prekršio ili krši relevantni zakon, propise ili politiku, o tome mora obavijestiti glavnog inspektora.

OPERATIVNI PRINCIPI

Agencija mora biti depolitizirana, i ne učestvuje u protežiranju, zaštiti ili podrivanju interesa bilo koje političke stranke, ili zakonite političke organizacije ili bilo kojeg konstitutivnog naroda. Agencija ne može provesti istragu o djelima protesta, podrške ili neslaganja koji su organizirani i provedeni na zakonit način.

Agencija nema ovlasti da fizički prisili na saradnju niti ovlasti za hapšenje.

Agencija se ne može baviti vojnim aktivnostima niti uvozom, izvozom, tranzitom ili posredovanjem u prodaji oružja ili vojne opreme.

Unutarnja organizacija i detaljna operativna pravila Agencije, kao i struktura subordinacije i naređivanja, utvrđuju se na taj način da se uvijek može utvrditi individualna odgovornost.

Generalni direktor može ovlastiti zaposlene da nose oružje tokom izvršavanja dužnosti prikupljanja obavještajnih podataka ukoliko postoji sumnja da je ugrožen život ili sigurnost zaposlenih ili drugih osoba. Oružje se može koristiti i upotrijebiti samo u nužnoj odbrani. Uvjeti i način korištenja vatrenog oružja reguliraju se Pravilnikom o nošenju i upotrebi vatrenog oružja kojeg donosi generalni direktor, a odobrava predsjedavajući i ministar sigurnosti.

Agencija i druga tijela i institucije Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na, Državnu graničnu službu, SIPA-u, entitetska i kantonalna ministarstva unutarnjih poslova, poreske i carinske organe, Finansijsku policiju, tijela Interpola za vezu, urede za saradnju sa Međunarodnim tribunalom i vojne obavještajno sigurnosne strukture, obavezni su međusobno sarađivati i pomagati jedni drugima u obavljanju svojih dužnosti i da koordiniraju aktivnosti u okviru njihove nadležnosti, u skladu sa zakonima i propisima vezanim za zaštitu izvora, metoda i ostalih povjerljivih informacija.Generalni direktor može, uz odobrenje predsjedavajućeg, sa institucijama Bosne i Hercegovine dogovoriti pružanje tajne obavještajne pomoći.Generalni direktor može, uz odobrenje predsjedavajućeg i ministra vanjskih poslova, rasporediti zaposlene u Agenciji da služe kao oficiri za vezu u ambasadama Bosne i Hercegovine u inozemstvu, kada to bude potrebno radi ispunjavanja dužnosti Agencije u skladu sa ovim zakonom.

Osobe koje smatraju da su njihova prava narušena radnjama ili propustima Agencije mogu se obratiti nadležnom sudu.Svaka osoba u Bosni i Hercegovini može podnijeti žalbu generalnom direktoru u vezi sa radnjama Agencije.

Agencija ne može tajnim sredstvima i metodama prikupljati obavještajne podatke o međunarodnim organizacijama ili nedomaćim tijelima koja su osnovana u skladu sa Okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, osim u cilju sprječavanja prijetnji usmjerenih prema tim organizacijama i tijelima. Generalni direktor dužan je obavijestiti šefove pomenutih organizacija i tijela o svim takvim prijetnjama kao i Izvršni obavještajni odbor.

MEĐUNARODNA SARADNJA AGENCIJE

U cilju ispunjavanja svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom, Agencija može, uz odobrenje predsjedavajućeg, zaključivati sporazume sa sigurnosnim i obavještajnim agencijama stranih zemalja.U cilju ispunjavanja svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom, Agencija također može, uz odobrenje predsjedavajućeg, nakon njegove konsultacije sa ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, zaključivati sporazume sa institucijom strane države, ili nekom međunarodnom organizacijom države ili nekom njenom institucijom.Predsjedavajući informira Sigurnosno-obavještajnu komisiju o postojanju takvih sporazuma.Na osnovu međunarodnih sporazuma, Agencija može sarađivati sa stranim sigurnosnim i drugim odgovarajućim službama u svrhu razmjene podataka, zajedničkog obavljanja aktivnosti koje spadaju u nadležnost rada Agencije, i u cilju uspostavljanja tehničke i obrazovne saradnje.

Agencija može stranim obavještajnim i drugim odgovarajućim službama dostaviti podatke o građanima Bosne i Hercegovine samo na osnovu informacija da građanin predstavlja opasnost po sigurnost Bosne i Hercegovine, države primatelja traženih podataka, ili opasnost širih razmjera po regionalnu ili globalnu sigurnost.Agencija ne može dostaviti podatke vezane za građane u skladu sa prethodnim stavom osim ukoliko nema osnovane garancije da će primalac podataka osigurati jednak nivo zaštite koju su ti podaci imali u Bosni i Hercegovini.

PRIKUPLJANJE INFORMACIJA

Agencija je ovlaštena da prikuplja, analizira, čuva i distribuira obavještajne podatke nadležnim tijelima unutar Bosne i Hercegovine na način koji je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ovim zakonom i drugim relevantnim državnim zakonima.

Agencija može prikupljati samo one informacije za koje se opravdano može pretpostaviti da su potrebne za obavljanje njenih dužnosti nabrojanih u članovima 5. i 6. ovog zakona.

Tokom istraga čije je provođenje odobrio generalni direktor Agencije, Agencija ima ovlaštenje da prikuplja informacije:

a) iz svih javno raspoloživih izvora;b) od drugih tijela i institucija u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da udovolje zahtjevima Agencije osim u slučajevima kada im je to izričito zabranjeno zakonom;c) mjerama fizičkog praćenja na javnim mjestima (tj. namjenskog i sistematskog posmatranja s ciljem prikupljanja informacija o konkretnim pitanjima koja se tiču osoba ili objekata za koje se osnovano smatra da su uključeni u bilo koje aktivnosti ili u pripreme aktivnosti koje spadaju u

djelokrug odgovornosti Agencije);d) mjerama praćenja na mjestima koja nemaju javni karakter, s tim da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članovima 77. i 78. ovog zakona;e) mjerama pretresa pokretne i nepokretne imovine, s tim da su ispunjeni uvjeti utvrđeni članovima 77. i 78. ovog zakona;f) mjerama praćenja elektronskih medija s tim da su ispunjeni uvjeti iz članova 77. i 78. ovog zakona; ig) upotrebom drugih izvora za koje se vjeruje da bi mogli osigurati informacije koje su potrebne Agenciji, s tim da su ispunjeni uvjeti iz člana 75. ovog zakona.

Saradnja sa Agencijom, u skladu sa članom 74, tačka g) ovog zakona, je na dobrovoljnoj osnovi.Ukoliko se moraju uzeti lični podaci o osobi koja pruža informacije, ta osoba mora biti o tome obaviještena prije nego što Agencija uzme njegovu izjavu. Takvo obavještenje može biti uskraćeno samo zbog općeg javnog interesa koji spada u djelokrug odgovornosti Agencije.

b) Mjere tajnog prikupljanja informacija za koje je potrebno odobrenje generalnog direktora

Kada generalni direktor smatra neophodnim u cilju ispunjavanja dužnosti Agencije utvrđenih ovim zakonom, Agencija može:

a) prikupljati informacije držeći u tajnosti razloge za prikupljanje informacija zbog njihove sigurnosne prirode;b) uspostaviti tajne kontakte s fizičkim osobama;c) uspostaviti i koristiti informacione sisteme koji unapređuju prikupljanje podataka;d) koristiti oblike operativnih obmana koji ne uzrokuju fizičke povrede niti narušavaju zdravlje;e) pripremati i koristiti tajne dokumente za zaštitu zaposlenih u Agenciji i fizičkih osoba koje sa njima sarađuju, kao i za prikrivanje sigurnosne prirode svrhe same operacije;f) osnivati i održavati privremene organizacije radi prikupljanja tajnih podataka;g) raspoređivati zaposlene da rade kao tajni agenti u institucijama i tijelima u skladu sa članom 67. stav 2. ovog zakona.

Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje

Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine.Ukoliko generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za takva praćenja i pretrese.

Svi takvi zahtjevi moraju sadržavati sljedeće:

1) Vrstu komunikacije za koju se predlaže upotreba mjera prisluškivanja, vrstu informacija, evidencija, dokumenata ili stvari koje su predložene za prikupljanje, i sredstva koja će u tu svrhu biti upotrijebljena;2) Ime osobe ili osoba koje su predložene kao predmet praćenja ili pretresa;3) Opći opis mjesta ili mjesta koja se predlažu za vršenje praćenja ili pretresa, ukoliko je moguće dati opći opis takvog mjesta;4) Informacija kojom se obrazlaže opravdanost primjene mjera praćenja ili pretresa kako bi omogućila Agenciji da provede istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine;5) Izjava da se tražene informacije ne mogu prikupiti u potrebnom vremenskom periodu ni na jedan drugi način;6) Rok ne duži od 60 dana na koji se traži važenje naloga;7) Informacija o svim ranijim zahtjevima koji su podneseni u vezi sa osobom ili mjestom koje je predmet praćenja ili pretresa, datum kada je zahtjev podnesen, ime sudije kome je upućen i odluka sudije o tom zahtjevu.Sudija donosi odluku u roku od 48 sati nakon podnošenja zahtjeva. Nije moguće uložiti žalbu protiv ove odluke.Građanin Bosne i Hercegovine koji je bio predmet praćenja ili prisluškivanja treba, po okončanju praćenja ili prisluškivanja, biti obavješten o preduzetim mjerama najduže u roku od 30 dana po okončanju postupka.Prilikom primjene mjera tajnog praćenja i pretresa u skladu sa ovim članom, Agencija koristi što nenametljivije tehnike koje su joj na raspolaganju.

Nalog mora sadržavati:

a) vrstu komunikacije koja se namjerava prisluškivati, vrstu informacija, evidencija, dokumenata ili stvari koje se moraju prikupiti, te ovlaštenja koja će se primijeniti u te svrhe;b) imena osobe ili osoba za čije praćenje je nalog izdat;c) opći opis mjesta ili mjesta na kojima se nalog treba izvršiti ukoliko se takav opis može dati; id) rok važenja naloga.Kada to smatra odgovarajućim, sudija također može propisati određene uvjete za izvršavanje naloga.Nalog ne može biti odobren za period duži od 60 dana. U opravdanim slučajevima, sudija može produžiti važnost naloga na dodatne periode od po 30 dana ukoliko je uvjeren da je nalog i dalje potreban.Izuzetno od odredaba člana 77. ovog zakona i prethodnog stava ovog člana, upotrebu ovih mjera može odobriti generalni direktor uz saglasnost predsjedavajućeg, ukoliko bi odgađanje prouzrokovalo nepopravljivu štetu po sigurnost Bosne i Hercegovine.Nakon što odobri upotrebu tih mjera, generalni direktor mora odmah obavijestiti sudiju, koji preduzima odgovarajuće radnje kako bi potvrdio odobrenje ili obustavio prikupljanje informacija, u skladu sa ovim zakonom.

Tajno prikupljanje podataka se odmah obustavlja:

a) Kada je ostvaren cilj koji je postavljen u nalogu;b) Kada se iz njihove dalje upotrebe ne očekuju dodatni rezultati;c) Kada je postavljeni rok za završetak istekao bez produžavanja; ilid) Kada je tajno prikupljanje podataka nezakonito iz bilo kog razloga.Generalni direktor osigurava da se podaci koji su prikupljeni na način koji nije u skladu sa ovim zakonom odmah unište. U takvim slučajevima, generalni direktor će o tome obavijestiti predsjedavajućeg i glavnog inspektora i pokrenuti disciplinski postupak protiv onog koji je postupio suprotno zakonu.

Sudija je pod obavezom čuvanja tajnosti informacija do kojih dođe prema članu 77. ovog zakona.

UPRAVLJANJE PODACIMA

Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine se ne primjenjuje na lične podatke koje prikuplja i obrađuje Agencija.

Lični podaci koji se prikupljaju prema ovom zakonu moraju:

a) biti pohranjeni u opravdanu svrhu prema ovom zakonu i ne smiju se koristiti na način koji je u suprotnosti s tom svrhom;b) biti ažurirani kada je to potrebno;c) biti sačuvani u obliku koji omogućava identifikaciju predmetnih podataka ne duže nego što je potrebno radi svrhe u koju su podaci pohranjeni; id) biti proslijeđeni prema principu

DRŽAVNA AGANECIJA ZA ISTRAGU I ZAŠTITU (SIPA):

Nadležnost SIPA-e

(1) Poslovi iz nadležnosti SIPA-e su:

1. sprečavanje, otkrivanje i istraga krivičnih djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Sud), a posebno: organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima idrugih krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih menunarodnim pravom, te teškogfinansijskog kriminala. 2. prikupljanje obavještenja i podataka o krivičnim djelima iz tačke 1. ovogstava, te praćenje i analiza sigurnosne situacije i pojava koje pogoduju nastanku i razvojukriminaliteta;3. pružanje pomoći Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) uprikupljanju obavještenja, te izvršavanje naloga Suda i Glavnog tužioca BiH (u daljnjem tekstu:Tužilac);4. fizička i tehnička zaštita osoba, objekata i druge imovine zaštićene po ovome zakonu;5. zaštita svjedoka;6. provonenje menunarodnih sporazuma o policijskoj saradnji i drugih menunarodnih instrumenata unjenoj nadležnosti;7. kriminalistička ekspertiza;8. ostali poslovi propisani zakonom i drugim propisom.

(2) SIPA obranuje podatke i vodi evidencije u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima BiH,Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH i drugim propisima BiH.

Sastav SIPA-e

SIPA se sastoji od sljedećih odjela i jedinica:

1. Kriminalističko-istražni odjel;2. Finansijsko-obavještajni odjel;3. Odjel za zaštitu ličnosti i objekata;4. Odjel za zaštitu svjedoka;5. Jedinica za specijalnu podršku;6. Odjel za unutrašnju kontrolu;7. niže organizacijske jedinice uspostavljene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

SLUŽBENA SARADNJA

Pružanje pomoći

(1) Organi uprave i druga tijela, službe i druge institucije u BiH, entitetska i kantonalna ministarstvaunutrašnjih poslova, carinske i poreske vlasti, finansijska policija, tijela za vezu s Interpolom,nadležna tijela Brčko Distrikta BiH i druga odgovarajuća tijela dužna su saranivati sa SIPA-om i nanjen zahtjev pružiti pomoć SIPA-i u obavljanju poslova iz njene nadležnosti, te koordinirati djelatnostiiz svoje nadležnosti, u skladu sa zakonom i drugim propisima o zaštiti izvora, metoda i ostalihnejavnih informacija.(2) SIPA je dužna saranivati i pružiti pomoć tijelima iz stava 1. ovog člana na njihov zahtjev.(3) Način pružanja pomoći i sva ostala pitanja vezana uz pružanje pomoći i saradnju iz stava 1. i 2.ovog člana urenuju se menusobnim sporazumom ili drugim pravnim aktom u mjeri u kojoj nisuutvrnena zakonom.

Dužnost obavještavanja nadležnoga tijela

(1) SIPA je dužna obavijestiti nadležna tijela u BiH o saznanjima prikupljenim u obavljanju svojihdužnosti, a u vezi s pripremanjem ili činjenjem krivičnog djela koje je u nadležnosti tog tijela, kao i omjerama i radnjama preduzetima u cilju sprečavanja činjenja ili pronalaženja i hapšenja počinilacatakvih krivičnih djela.(2) Nadležna tijela u BiH dužna su obavijestiti SIPA-u o saznanjima prikupljenim u obavljanju svojihdužnosti, a u vezi s pripremanjem ili činjenjem krivičnog djela iz nadležnosti SIPA-e, kao i o mjeramai radnjama preduzetim u cilju sprečavanja činjenja ili pronalaženja i hapšenja počinilaca takvihkrivičnih djela.

Međunarodna saradnja

(1) SIPA može saranivati sa stranim organima za provonenje zakona i drugim stranim odgovarajućimtijelima, u cilju obavljanja svojih poslova po ovome zakonu. Saradnja može uključivati razmjenupodataka i zajedničko obavljanje radnji iz nadležnosti SIPA-e.(2) SIPA može dostaviti stranim organima za provonenje zakona i drugim stranim odgovarajućimtijelima podatke o državljanima BiH, ukoliko primi obavještenje da državljanin predstavlja opasnostza sigurnost BiH, državu u kojoj se nalazi ili širu opasnost za regionalnu ili globalnu sigurnost.(3) Saradnja sa stranim organima za provonenje zakona u krivičnim stvarima obavlja se preko Ureda

za saradnju s Interpolom.(4) Bez obzira na stav 2. ovoga člana, SIPA neće dostaviti podatke o državljanima BiH ukoliko nemarazumno osiguranje da će primalac osigurati isti stepen zaštite podataka koji se osigurava u BiH.(5) Ukoliko se podaci odnose na krivični postupak koji se vodi u BiH, razmjena podataka iz ovogačlana vrši se u skladu sa zakonom o krivičnom postupku.

Svjedoci pod prijetnjom i ugroženi svjedoci

(1) Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje.

(2) Porodica iz stava 1. ovog člana podrazumijeva osobe koje mogu odbiti svjedočenje prema ZKP-u BiH.

(3) Ugroženi svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete i maloljetnik.

(4) Zaštićeni svjedok je onaj svjedok koji se saslušava prema odredbama člana 14. do 23. ovog zakona.

i na umu da je Nacrt Zakona o krivi~nom postupku izra|en tako da predvi|a poseban zakon o zatiti svjedoka;Tužitelj u toku istrage, a nakon podizanja optužnice Sud, obavještava organ nadležan za pitanja socijalnog staranja o uključenju ugroženog svjedoka u postupak i omogućava pružanje pomoći tog organa kao i psihološku potporu svjedoku, uključujući prisustvo odgovarajućih stručnih osoba prilikom ispitivanja ili saslušanja.

Red izvođenja dokaza na glavnom pretresu

U toku glavnog pretresa, Sud može saslušati svjedoke pod prijetnjom i ugrožene svjedoke u najskorije moguće vrijeme i ima mogućnost da sasluša te svjedoke na glavnom pretresu drugačijim redoslijedom od onog koji je propisan u ZKP-u BiH. Ispitivanje

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će u odgovarajućoj mjeri kontrolirati način ispitivanja svjedoka kada se ispituje ugroženi svjedok, posebno u cilju zaštite svjedoka od uznemiravanja i zbunjivanja.

(2) U izuzetnim okolnostima, Sud može, uz suglasnost stranaka i branitelja, saslušati ugroženog svjedoka tako što će mu direktno postavljati pitanja u ime stranaka i branitelja.

Svjedočenje putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka

Pri odlučivanju da li postoje opravdani razlozi da se svjedok ispita putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka na način na koji stranke i branitelj mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom, takođe će se uzeti u obzir potreba da se osigura zaštita svjedoku pod prijetnjom i ugroženog svjedoka.

Udaljavanje optuženog

(1) Kada postoji opravdana bojazan da će prisustvo optuženog uticati na sposobnost svjedoka da svjedoči potpuno i tačno, Sud može, po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka ili branitelja, a nakon saslušanja protivne stranke i branitelja, narediti da optuženi bude udaljen iz sudnice.

(2) Optužnom će biti omogućeno da prati svjedočenje putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka ili će svjedočenje biti zabilježeno i predočeno optuženom.

(3) Branitelj će biti prisutan na saslušanju. Nakon što se optuženom predoči svjedočenje svjedoka, a prije nego se svjedok otpusti, branitelju i optuženom omogućit će se da se konsultuju.

(4) Na rješenje iz stava 1. ovog člana stranke i branitelj mogu izjaviti žalbu. Vijeće apelacionog odjeljenja razmatra žalbu u roku od 72 sata nakon prijema žalbe.

Pri odlučivanju da li se zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu, Sud će također uzeti u obzir potrebu da se osigura zaštita svjedoka pod prijetnjom koji bi se mogao izložiti, ili njegova porodica, velikoj ličnoj opasnosti, odnosno zaštita ugroženog svjedoka koji bi se mogao izložiti značajnoj duševnoj boli ako bi se pojavio na glavnom pretresu

Ograničenje prava optuženog i njegovog branitelja da pregleda spise i dokumentaciju

(1) U izuzetnim okolnostima, ako bi otkrivanje nekih ili svih ličnih podataka svjedoka ili drugih detalja doprinijelo otkrivanju identiteta svjedoka i ozbiljno dovelo u opasnost svjedoka pod prijetnjom, sudija za prethodni postupak može, po prijedlogu Tužitelja, odrediti da neki ili svi lični podaci svjedoka, ostanu povjerljivi nakon podizanja optužnice.

(2) Tužitelj odmah obavještava optuženog i njegovog branitelja o podnošenju prijedloga iz stava 1. ovog člana.

(3) Ako je moguće, sudija za prethodni postupak će saslušati optuženog i njegovog branitelja prije nego što donese rješenje iz stava 1. ovog člana. Sudija za prethodni postupak mora donijeti rješenje u roku od 72 sata nakon prijema prijedloga.

(4) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dopuštena.

(5) Ako sudija za prethodni postupak nije bio u mogućnosti da sasluša optuženog i njegovog branitelja prije donošenja rješenja iz stava 1. ovog člana, Sud će ih saslušati odmah po primitku optužnice.

(6) Sud može ukinuti rješenje iz stava 1. ovog člana po službenoj dužnosti ili po prijedlogu optuženoga ili njegovog branitelja.

(7) Sud ukida rješenje iz stava 1. ovog člana na prijedlog Tužitelja.

(8) Sud će uvijek voditi računa o potrebi da se, čim bude moguće, otkriju podaci na koje se rješenje iz stava 1. ovog člana odnosi. Otkrit će se dovoljno detalja kako bi se odbrana pripremila za ispitivanje svjedoka. Podaci moraju biti otkriveni najkasnije u vrijeme kada svjedok daje iskaz na glavnom pretresu.

KRIVIČNO-PRAVNA DIMENZIJA ODBRANE I SIGURNOSTI

KRIVIČNA DJELA PROTIV INTEGRITETA BOSNE IHERCEGOVINE

Napad na ustavni poredak

Ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Ugrožavanje teritorijalne cjeline

Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorije Bosne i Hercegovine ili da dio njene teritorije pripoji drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Sprječavanje borbe protiv neprijatelja

Građanin Bosne i Hercegovine koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba spriječava građane Bosne i Hercegovine ili građane njenih saveznika da vode borbu protiv neprijatelja, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Služba u neprijateljskoj vojsci

(1) Građanin Bosne i Hercegovine koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba služi u neprijateljskoj vojsci ili drugim neprijateljskim oružanim formacijama, ili sudjeluje u ratu ili oružanom sukobu boreći se protiv Bosne i Hercegovine ili njenih saveznika, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.(2) Ko vrbuje građane Bosne i Hercegovine za službu u neprijateljskoj vojsci ili drugim neprijateljskim oružanim formacijama ili za sudjelovanje u ratu ili oružanom sukobu protiv Bosne i Hercegovine ili njenih saveznika, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Pomaganje neprijatelju

(1) Građanin Bosne i Hercegovine koji za vrijeme rata pomaže neprijatelju u provodjenju prinudnih mjera prema stanovništvu Bosne i Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.(2) Građanin Bosne i Hercegovine koji u cilju pomaganja neprijatelja politički ili privredno sarađuje s neprijateljem za vrijeme rata,kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Podrivanje vojne i odbrambene moći

(1) Ko u namjeri da umanji odbrambenu moć Bosne i Hercegovine uništi, učini neupotrebljivim ili omogući da pređu u ruke neprijatelja odbrambena postrojenja, objekti, položaji, naoružanje ili druga vojna i odbrambena sredstva ili preda trupe neprijatelju, ili ko u istoj namjeri omete ili dovede u opasnost vojne ili odbrambene mjere, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.(2) Ko nabavlja sredstva za učinjenje krivičnog djela iz stava1. ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Oružana pobuna

(1) Ko učestvuje u oružanoj pobuni koja je usmjerena protiv ustavnog poretka Bosne I Hercegovine ili protiv njenih najviših institucija, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.(2) Ko organizira ili bilo kako rukovodi učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana,kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.(3) Ko nabavlja sredstva za učinjenje krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Otmica predstavnika najviših institucija Bosne i Hercegovine

(1) Ko u namjeri ugrožavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine ili sigurnosti Bosne i Hercegovine protupravno zatvori, drži zatvorenu ili na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja službenoj osobi institucija Bosne i Hercegovine pri vršenju njene službe, s ciljem da nju ili nekoga drugoga prisili da što izvrši, ne izvrši ili trpi, kaznit će kaznom zatvora od najmanje tri godine.(2) Ko u namjeri ugrožavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine ili sigurnosti Bosne i Hercegovine protupravno zatvori, drži zatvorenog ili na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajućem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, predsjedniku domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjedniku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, predsjedniku Suda Bosne i Hercegovine ili glavnom tužitelju Bosne i Hercegovine, kaznit će kaznom zatvora od najmanje pet godina.