STRUKTURA DRŽAVNE VLASTI

Struktura državne vlasti obuhvata tri glavna elementa:

1. Organizaciju vlasti na vrhu države 2. Suverenost3. Organe države

Organizacija vlastina vrhu države

Za jednu državnu vlast može se tvrditi da je konstituisana onda kada je uspostavila svoju suverenost na određenoj teritoriji. Pojam suverenosti u tom smislu je istovjetan sa činjenicom da je država u stanovitom trenutku i u određeno vrijeme da nametne monopol prinude na teritoriju na kojoj će se postizati njena vlast, te da ima praktičnu mogućnost da tu vlast efikasno vrši i sprečava vršenje neke druge vlasti.

Druga bitna stavka organizacije vlasti na vrhu države jeste problem legalizacije. Grupa koja želi da legalizuje svoju vlast kao najvišu mora obezbjedit uslove da najprije postane vladajuća, što znači da ona istiskuje ostale grupe u konkurenciji i da svoj projekat nameće kao dominirajući. Vladajuća klasa u državi se diferencirala kroz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Ova podjela ujedno izražava i strukturu vlasti na državnom vrhu. Njena organizacija je takva da obezbjeđuje da se vladajuća volja sprovodi na jedinstven način ali sa različitih aspekata. Zakonadavna vlast tu volju izražava na inperativan ( zapovjedan ) način i obezbjeđuje joj zaštitu u slučaju njenog nepoštovanja. Izvršna vlast ima zadatak da sprovodi njene zamisli, a sudska da vrši kontrolu i izriče presude nad ovim ponašanjima koja nisu u skladu sa tim zamislima. Ovim putem državna vlast osigurava svoju integralnost , ali je pitanje organizaciskih mehanizama njenog vršenja da li će se taj proces odvijati na demokracki ili autokracki način. Državna vlast mora biti politički jedinstvena, a fukcionalno podjeljena po vrstama ograna koji je vrše. Politička jedinstvneost podrazumjeva da na vrhu ne mogu biti dvije li više volja.

Suverenost

Da bi akt kostituisanja jedne državne vlasti bio potpun, ona mora da bude suverena. Pojam suverenosti, koji je izveden iz latinske riječi „superanus“- najviši, kod nas bi se moglo prevest kao „vrhovništvo“ i biti uzet kao sinonim monopola državne prinude.

Suverenost je unutranja i postoji onda kada državna vlast efektivno djeluje na svojoj teritoriji i ako uspjeva da praktično provodi svoju političku volju.

Spoljnu suverenost država posjeduje ukoliko je priznata od međunarodne zajednice i ukoliko joj polazi za rukom da održava svoj teritorijalni integritet kao nezavisan subjekt međunarodnog prava, vodeći politiku za koju se opredjelila bez prinude drugih država ili njihovih saveza.

Narodna suverenost je zapravo postulat (zahtjev) koji je u svoje ustave unijela buržoazija. Međutim, ideolzi mlade građanske klase, sistemacki razvijaju da osnov najviše vlasti treba tražiti u volji naroda i u razumu koji će kroz nju moći da dođe do izražaja.Po njihovom mišljenju

1

narodu je trebalo ostaviti mogućnost slobodnog opredjeljenja za oblik vladavine u kome će živjeti, kao i pravo da revolucionalnom pobunom ukloni režim koji neodgovara njenom interesu.

Nacionalna suverenost je takođe tvorevina buržoaziske epohe. Teorija o njoj počele su se intenzivnije razvijati u toku nacionalnih građanskih revolucija 18 i 19 vijeka. Ideal je bio „jedna nacija – jedna država“,zbog čega je nacionalni osjećaj prerastao u nacionalistički, naročito ako su pripadnici različitih nacija živjeli na istoj teritoriji.

Strukura suverenosti

čine je tri elementa:

1) Nosilac (subjekt) suverenosti. U modernim državama to je narod (nacija). U starijim društvima subjekt suverenosti bili su samo slobodni građani ili pripadnici određenih slojeva, staleža i klasa.

2) Savremeni organ. Pod ovim pojmom tradicionalno se podrazumjeva najviši državni organ čija je državnost da izražava volju subjekta (nosioca) suverenosti (parlament). Savremeni organ svoje svojstvo potvrđuje kroz zakonodavnu djelatnost koja se u podjeli vlasti smatra najvišom i u principu nadređenom ostalim dvjema vlastima (izvršnoj i sudskoj).

3) Predstavnih suverenosti- Država, kao organizacija sa savremenom vlašću i kao subjekt međunarodnog prava, mora biti oličena u određenoj osobi koja će biti sinbol njene jedinstvenosti i otjelotvoravati njenu pojavu. Ta osoba je prestavnik suverenosti, i u tom slučau njene izjave i postupci obavezuju državu. Upravo iz tog razloga predstavnih suverenosti je sam šef države (monarh ili precjednik).

Vrste državnih organa

Politčki organi određuju pravac opšte političke djelatnosti. Na svoju funkciju u demokrackim državama dolaze izbornim putem, a u diktatorskim državama oni bivaju postavljeni od viših organa, a ove imenuje šef države koji se obično smatra „vođom“, te njegove odluke nepodliježu formalnoj demokrackoj verifikaciji. U širem značenju politički organi izražavaju interese vladajućih klasa, dok u užem značenju taj interes definišu oni djelovi vladajuće klase kji su političkim organima omogućili dolazak na vlast. Politički organi mogu da budu sastavljeni od dvije vrste članova. Prvi imaju reprezentativnu (predstavničku) poličku fukciju, a čine ih oni članovi kji imaju redovnu profesiju od koje se izdržavaju,a politikom se bave sporedno- onda kada zasjedaju forumi čiji su oni članovi. Drugu vrstu članova čine „profesionalni plitičari“, koji se od članova reprezetativnih organa razlikuju po tome što se oni politikom bave kao pozivom i što im je ona redovna djelatnost. Obje vrste političkih organa ( i reprezentativni i profesionalni) na funkciju dolaze izborom.

Stručni organi se od političkih razikuju po dva osnovan kriterija, a to su da moraju imati određenu stručnu spremu i način dolaska na vast. Politički organi se biraju, a stručni organi se postavljaju (imenuju), i vrlo često nisu vezani mandatom. Kada stručnjaci počnu pokazivati sve izrazitiju težnju da prodru u politički aparat ili čak da ga osvoje, tada se može govoriti o tennokratiji (vladavini stručnjaka). Njeni teoretičari smatraju da upravljanje modernom državom zahtjeva u visokom stepenu poznavanje tehnoloških, sociološko-ekonomskih i administrativno-

2

političkih procesa, te da će vrlo brzo doći vrijeme kada će se iz sfere upravljanja morati da budu eliminisan klasičan tip „političara-laika“, a njegovo mjesto će da zauzme „političar-stručnjak“. Politikči organi često bivaju svjesni opasnosti koje predstavljaju pojavu tehnokratije i nemogućnost da obuzdaju faktičku moć sturčnih organa. U birokratizovanim sistemima oni tada nastoje da uspostave neku vrstu „ravnoteže moći“ sa tehnokracijom, te se rađa nova struktura unutar države koja se naziva tehnobirokratija. Riječ je o sprezi u kojoj birokratija pristaje na tehnokracke poglede u nemogućnosti samo upravljanja ali istovremeno primorava tehnokratiju na podređenost u formalnim odnosima vlasti.

Zborni organi obuhvataju veći broj lica zbog čega se nazivaju i koletivnim. To su obično prestavniki organi(skupština parlamentarna) i susreću se na svim nivoima društvenosti na kojima treba izraziti neku koletivnu volju (npr. Republička supština, skupština sportskog kluba,...). zborni organ je svaki organ u kome se odluke donose većinom glasova. Odluke se izglasavaju većinom koja može bit apsulutna (50% glasova plus 1), relativna-( najveći broj glasova u konkurenciji prijedloga kad npr. Jedan kanditat dobije 45% glasova, drugi 35%, a treći 20%) i kvalifikovana (iskazuje se razlomkom-npr. 1/3, 2/3, 3/5 prisutnih).

Inoksni organi se sastoje takođe od više lica,ali se od zbornih razlikuju po načinu donošenja odluka. Odluke donosi šef (starješina, rukovodilac) organa- odatle i naziv inoksni organ. Primjer takvog organa je šef države,ministar,vojni i policiski komadant... Inoksni organ se obrazuje tamo gdje je potrebna veća oprativnost, efikasnost i ekspeditivnost djelovanja. Inoksni organ najčešće provodi načelne odluke nekog zbornog organa. Zborni organi imaju samo formalnu moć, zbog toga što se njihovi članovi sastaju samo povremeno, i djelatnosti koja im je povjerena ne mogu da posvete čitav radni vijek.

Oružani organi su nosioci kao izraz činjenice da se država već od svojih početaka konstituisala kao prinudna zajendica i da je stoga morala da ima posebno izdvojen aparat sile čijim će posredstvom primoravati na poželjna ponašanja svih članova društva koji bi se protivili provođenju njenih odluka. Dvije glavne vrste oružanih organa su vojska (za zaštiu spoljne bezbjednosti) i policija (za održavanje unutrašnjeg reda i poretka). U modernim državama susreću se i mješovite formacije (jedinice teritorijalne odbrane i zaštite) koje za kratko vrijeme mogu da mobilišu veliki procenat ljudi i suprostave se unutrašnjem i spoljnom neprijatelju. Princip subordinacije-podčinjenosti-

Civilni organi su svi oni organi koji nisu oružani. Tu spada većina državnih oružanih organa koji se od oružanih razlikuju prije svega po većoj demokratiji uzajamnog odnošenja i nepostojanja krute nadređenosti i obaveznosti na poslušnost. Kod njih se vrše niže instance po pravilu odnose po sistemu nadležnosti, a ne subordinacije, a nadležnosti su razgraničene zakonom. Poseban fenomen predstavlja tzv. Militarizacija države, koja nastupa nakon državnog udara, kad gupa visokih vojnih funkcionera silom prisvaja vlast i uvodi vojnu diktaturu, dovodoeći svoje članove na najistaknutije državne položaje i primoravajući civilne organe da služe njenim ciljevima.

Policiska država se uspostavlja onda kada vladajuća grupa ukine demokratiju i građanska prava i slobode, kao i ustvnost i zakonitost postupanja državnih organa, te zavede svoju diktaturu koju

3

sprovodi putem policiskog terora. Policija u njoj kontroliše rad svih ostalih organa, čak i vojnih i nije odgovorna nikome do šefu države.

Prema formalnom kriteriju državni organi se djele na odlučujuće( politički, civilni, zborni) i izvršne (sturčni, oružani i inoksni)

Prema faktičkom kriteriju izvršni organi postaju odlučujuči. ( često Parlament kroz svoju zakonodavnu vlast sankcioniše volju vlade).

DEMOKRATSKI ORGANI su organi koji na funciju dolaze izborom,a birokratski su oni koji dolaze postavljanjem ili imenovanjem. Izbor organa je demokraticniji u onoj mjeri u kojoj u njemu ucestvuje vise lica ili cak citavo jedno tijelo. Postavljanje bi u sustini bilo birokratsko,jer ga vrsi odredjeni organ ili pojedinac iz njegovog sastava koji je za to ovlasten,pa je sam akt postavljanja podlozniji proizvoljnosti I subjektivizmu nego demokratska procedura izbora,pogotovo ako organ ili pojedinac imaju diskrecionu vlast.

Podjela organa na birokratske I demokratske moguce je izvrsiti I u pogledu metoda I stila njihovog djelovanja. Demokratski organ ce tada biti onaj koji djeluje pod normama otvorenosti javnosti rada,dostupnosti informacija,podleznost kontroli ne samo visih organa nego I javnosti I slicno. Nasuprot tome birokratski organ nastupa sa pozicije zatvorenosti,iskljucenja javnosti,I zadrzavanja informacija I slicno.

STRUKTURA I NACIN RADA DRZAVNIH ORGANA

Struktura drzavnih organa u osnovi je odredjena njihovom hijerarhijom. Nizi organi izvrsavaju naredjenja ili upustva visih. Takav odnos naziva se subordinacijom ili vertikalnom povezanoscu,jer omogucuje jedinstveno djelovanje drzave kao organizacije po principu odozgo prema dole.

Svaki drzavni organ ima svoju nadleznost. Ona obuhvata skup poslova koji spadaju u djelokrug njegovog rad I utvrdjena je pravnim aktom kojim se taj organ konstituise.

Sluzbeno lice je osoba kojoj je povjereno da predstavlja ili zastupa drzavni organ I cije se izjave I postupci smatraju obavezujucim za taj organ,kao sto je I sluzbeno lice odgovorno organu koji predstavlja,drugim institucijama I javnosti.

OBLICI DRZAVE

OBLICI VLADAVINE odrejuju se prema pravnom I politickom svojstvu lica koje se nalazi na celu odredjene drzave,I tu drzavu predsavlja prema inostranstvu I prema vlastitom narodu. Takva lica se nazivaju sef drzave ili drzavni poglavar.

Sef drzave najcesce je jedno lice ali moze biti I zborni tj. Kolektivni organ.

4

MONARHIJA je naziv za one oblike vldavine u kojima se na celu drzave nalazi lice sa posebnim I jasno izvojenim privilegijama koje na vlast dolazi nasljednim putem.

NEOGRANICENA MONARHIJA ili apsolutna je oblik monarhije u kojoj vladareva licnost simbolizuje zakonodavnu izvrsu I susdsku vlast.

OGRANICENA MONARHIJA se pocela pojavljivati onda kada je razvoj proizvodnih snaga donio na historijsku pozornicu nove drustvene snage sa razvojnom klasnom svijescu I spoznajom prevazidjenosti apsolutizma kao oblika vladavine

REPUBLIKA predstavlja oblik vladavine kod koga se na celu drzave dolazi izbornim putem. U republici predsjednik na funciju dolazi putem izbora,I na njoj se po pravilu zadrzava odredjeno vrijeme(mandatni period o 4,5 ili 7 god.).

NEOGRANICENA REPUBLIKA je identicna sa demokratijom. U noj predsjednik ima tacno utvrdjena I ustavom I zakonodavno potvrdjena ovlastenja,te je odgovoran za svako njihovo prekoracenje.

TOEKRATSKA REPUBLIKA je oblik republike na cijem se celu nalazi duhovna licnost koja moze imati dvojako svojstvo:da bude samo predsjednik ili da bude duhovni vjerski vodja kome je podredjen predsjednik zajedno sa ostalim republikansikm institucijama

OBLICI PODJELE VLASTI

Odnos zakonodavne,izvrsne I sudske vlasti odreduje oblike vladavine. Kada se govori o oblicima drzavne vlasti uporedo se pominju termini jedinstvo I podjela vlasti. Tri najznacajnija sistema podjele vlasti su:

1.PARLAMENTARNI SISTEM je u istorijskom pogledu proizvod engleske politicke tradicije. Engleska nema ustav u formalno pravnom smislu kakav danas imaju najveci broj zemalja svijeta(ustav kao najvisi pravni akt koji je donio najvisi zakonodavno organ po tacno utvrdjenom postupku)ali,u Engleskoj postiji bogata ustavna tradicija koju cini niz znamenitih akata cisto ustavnog znacenja. Parlament,vlada I sef drzave cinr osovu sistema u Engleskoj.

2.PREDSJEDNICKI SISTEM je bio ustanovljen ustavom SAD 1787. Zasnovan je na ideji o dosljednoj podjeli vlasti izmedju zakonodavne sudske I izvrsnih organa. Zakonodavnu vlast vrsi kongres,izvrsnu predsjednik,a sudsku vrhovni sud. Specificnost ovog sistema je u tome sto kongres I predsjednika bira neposredno sam narod I sto se nacelno smatraju odgovornim samo birackom tijelu,a ne uzajamno,I ovaj system nema vladu.

3.KONVENTSKI SISTEM postoji samo u Svicarskoj. Temeljnja odlika ovog sistema sadrzana je u ideji da zakonodavna vlast mora da ima najvisi znacaj I uticakj u zivtu drzave Ida se stoga

5

izvrsna vlast posmatra samo kao njena izvedba. Ovaj system konstituisan je svicarskim ustavom iz 1874.

OBLICI DRZAVNOG UREDJENJA

Odredjuje se prema odnosu centralnih I necentralnih organa. Centralni organi imaju vlast koja se proteze na citavom teritoriju jedne drzave,dok se pojam necentralnih organa nesto slozenijh I u nih spadaju dvije glavne vrste:organi drzave-clanica koje su usle u sastav jedinstvene drzavne tvorevine,I lokalni organi cija se vlast prostire u okvirima manjih pravno politickih ili aministrativnih zajednica.

SLOZENA DRZAVA je evolutivna drzavno pravna tvorevina koja se susrece na odredjenom stepenu razitka drzave kao historijskog fenomena. Kroz historiju su se razvila dva osnovna oblika slozenih drzava konfederacija I federacija.

KONFEDERACIJA je nastala kao rezultat medjudrzavnog sporazuma I njegove formalizacije u vidu medjudrzavnog ugovora o kracem ili duze stupanju u savez dvije ili vise drzava koje su zadrzavale svoju suverenost ili drzavno pravni subjektivitet.

FEDERACIJA je kao oblik slozene drzave nastala pretezno u novom vijeku. Njeno odlikovanju u drzavno pravnu zajednicu odvijalo se na dva nacina:stupanjem suverenih drzava u novi drzavni oblik,ili unutrasnjim raslojavanjem dotad jedinstvene proste drzave na dvije ili vise clanica koje su I dalje ostale u njenom sastavu.

PROSTA UNITARNA DRZAVA predstavlja onaj oblik drzavnog uredjenja koji je odredjen odnosom izmedju centralnih I necentralnih organa.

CENTRALIZACIJA drzavnog organa postoji onda kada je efektivna vlast u drzavi koncentrisna na njenom vrhu I kada se vlast ostalih organa posmatra samo kao njena izvedba,bez ikakvih drugih prava koja bi proisticala iz autonomije nizih organa.

DECENTRALIZACIJA oznacava cinjenicu da necentralni organi imaju odredjeni stepen samostalnosti unutar koga visi organi mogu da ocjenjuju zakonitosti njihovog postupanja. Vrste decentralizacije odredjuju se po razlicitim kriterijama. Ako visi organ postavlja nize organe,on ace biti birokratska,a ako se nizi organi izaberu od predstavnickih tijela ili uspostave neposredno od samog naroda onda ce biti demokratska.

LOKALNA SAMOUPRAVA je historijska tekovina ciji se zaceci mogu pratiti od pocetka kapitalisticke epohe. Ona je najcesce regulisana statutom teritorijalne jedinice na kojoj se vrsi.

6

UNIJA predstavlja sredinu izmedju konfederacije I federacije. U realnoj uniji postoji zajednicki sef drzave ciji je polozaj regulisan ustavom. Personalna unija ima samo jedan zajednicki organ-sefa drzave sa ustavno definisanom ulogom.

OBLICI POLITICKOG SISTEMA

Definicija politickog sistema:

1.sistem institucionaliziranih nosilaca poiticke vlasti u jednoj zemlji,

2.nacin njihovog konstituisanja,organizacije I djelovanja

3.skup istitucija I odnosa preko kojih se uspostavlja organizivana veze nosilaca politicke vlasti I drustvenih snaga u cije ime oni vladaju.

ORGANIZACIJA I IDEOLOGIJA POLITICKIH PARTIJA

U svakoj partiji razlikujemo dva momenta koji opredjeljuju njen opsti tim a to su organizacija I ideologija. Organizacija podrazumjeva postojanje visih I nizih organa ciji odnos ide odozgo prema dole I odozdo prema gore. Ideologija podrazumjeva skup politickih pogleda koji izrazavaju sustinske interese odredjene stranke I koje odredjuju praktince pravce njenog djelovanja.

STRUKTURA PARTIJA I UNUTAR PARTIJSKI ODNOSI

Po odnosu centralnih I lokalnih organa partije se mohu razvrstati na centralistiske I decentralisticke. Po odnosu unutar partijiskih grupacija partije se mohu promatrati kao monopoliticke ili kao pluralisticke. Po prirodi unutar partijskog rezima dijele se na demokratske I autoritarne. Prema prijemu novih clanova partije se mohu podijeliti na kadrovske I masovne. Po odnosu prema postojecem politickom poretku mohu biti status qou,I revolucionarne I reformisticke.

OBLICI POLITICKOG REZIMA

Rezim je opste svojstvena oznaka za ovaj oblik drzave u cijem se okviru ispitije odnos izmedju drzavnog aparata I naroda u odrdjenoj zemlji. Uobicajeni naziv za rezime u kojima vlada volja jednog-samovlada,jeste autokratija.

STVARNA AUTOKRATIJA

U kojoj postoji formalne demokratske institucije,ali ne I demokratski duh djelovanja politickog.

7

FORMALNA AUTOKRATIJA

Nema formalnih demokratskih institucija niti javnih prava I sloboda,nego je vladajuca grupa nesputana bilo kakvim zakonskim ogranicenjem.

POJAM PRAVA

Pravo je normativni poredak zasticen mogucnoscu primjene drzavne primjene.

PRAVO I OBICAJ

Pravila unutar grupnog ponasanja mogu se vizuelno pratiti I utjecati u svijest nizom kontinuiranih tjelesnih radnji. Svojim uzastopnim ponavljanjem one prelaze u neku vrstu automatizma I ne zahtjevaju poseban intelektualni napor. Reakcija na njihovo vrsenje od strane pojedinca dolazi spolja,bilo od clanova same grupe ili od clanova neke druge grupe. Svojom sputanoscu I nemilosrdnoscu ona vrsi na pojedinca svojevrsno I prisilno vaspitno dejstvo,prisiljavajuci ga gotovo fizicki da prihvati odredjene obrasce ponasanja.

Sankcija je vrlo efikasna,a izrazava se kroz reakciju citave grupe,posvijesni prezir ,bojkot,ignorisanje I izgon iz grupe.

PRAVO I MORAL

Moral je sistem predstava o dobru I zlu(individualna psiholoska cinjenica). Taj sistem pojavljuje se kao regulator individualnog I grupnog ponasanja koji svoj osnovni izvor ima u unutrasnjem ubjedjenju da je ono dobro,te se pojavljuje kao autonoman u odnosu na vanjske uticaje. Covjek po moralnoj normi postupa ne iz staha od spoljne sankcije nego iz licnog ubjedjenja koje mu daje snagu I posticaj da istraje u odabranom ponasanju. Postoji veliki broj teorija o izvoru unutrasnjeg moralnog uvjerenja kao pokretaca ljudskog djelovanja. Svima njima je zajednocko da postoji jedan visi uzrocnik morala,izvan ili izvod ljudske svijesti,koji joj diktira sadrzaje I uvodi je u sveru viseg normativnog poretka. Taj poredak metafizika je sagledala u najvisoj ideji dobra,teologija ga je izvodila iz objave Bozije volje,racionalizam Iz spoznaje razuma …

Osnovna moralna sankcija je unutarnja,unutarnje dekomponiranje licnosti,nemir,nelagoda,griznja savjest,ubjedjivanje da se ponasanje nece ponoviti,trajni dusevni poremecaji,samoubistvo. Moralna norma pretvorena u pravnu gubi autonomnost I postaje heteronomna (zasnovana na spoljnoj prinudi).

8

AUTONOMIJA VOLJE

Postoji onda kada se subjekt po zapovjedi ponasa zato sto je uvjeren da je ona dobra I da je u saglasnosti s njegovim etnickim,kulturnim,politickim,I drugim nacelima.

HETERONOMIJA VOLJE

Postiji kod pravnog subjekta u slucaju kada ponasanje,koje od njega zahtjeva pravna norma,vrsi ne iz unutrasnjeg uvjerenja da je ono dobro,nego iz straha od sankcije koja moze da bude primjenjena.

PRAVO I RELIGIJA

Sa terminoloskog gledista pojam religije(lat.re-ligo ponovo vezati)upucuje na oblik svijesti u cijem aktu covjek sebi stvara predstavu o jednom visem subjektu za koga je sudbinski vezan I cije promisli I naloge mora bezuslvno sprovoditi ako zeli njihove naklonosti I spasenje. Religijska zapovjest se od obicajne I moralne razlikuje po intenzitetu poruke I uticanju na covjekove nagone( strah,praznovjerje,).pravni poredak stupa u okvirnom odnos prema religiji onda kada njene formule uzima za najvise maksime(nacela)svoga zakonodavstva I kada u njihovim posredstvom pribavlja najvisi legitimitet. Sankcija-transcedentalna (onostrana)uz primjenu odmazde na drugom svijetu.

NORMATIVNI DIO PRAVNOG PORETKA

PRAVO

Je poredak drustvenih normi zasticenih mogucnoscu primjene drzavne prinude, kome je cilj da volju vladajuce klase izrazi kroz formu zakona I da zastiti njene ekonomske,politicke I ideoloske interese,ted a u njihovu korist regulira stanje u drustvu(rijesi drustveni konflikt)koji bi bez organizirane prinude doveo u pitanje opstanak drustva.

PRAVNA NORMA je pravilo o ljudskom ponasanju koje je zasticeno mogucnoscu primjene drzavne prinude

SASTAV(STRUKTURA)PRAVNE NORME

Trodjelna ili cetverodjelna struktura. Svaka norma ima

-hipotezu(pretpostavku)

-dispoziciju(zapovjest)-naredjenje zabranjenje

-adresant(prvi subjekt)

9

-adresat(drugi subjekt)

HIPOTEZA(pretpostavka)pravne norme opisuje cinjenice koje izazivaju potragu za regulaciju jednog drustvenog odnosa ili dogadjaja kao pravnog odnosa I kao pravnog dogadjaja.

Te cinjenice mogu biti prisutne Ili ce tek nastupiti. Hipoteza se navodi vec u prvom dijelu teksta norme,jer je ona pretpostavka utemeljenje same norme. Hipoteza pravne norme moze biti odredjena potpuno ili djelimicno. Potpuno je definisana u normama koje stite neki javni interes(drzavni lil drustveni), a djelimicno pravnim granama gdje poredak subjektima ostavlja autonomiju volje(npr.gradjansko pravo).

DISPOZICIJA PRAVNE NORME je sacinjena od zapovjesti koju stvaralac norme (adresant) upucuje subjektu norme (adresatu) u pogledu nekog ponasanja. To ponasanje moze biti pozeljno samo sa stanovista adresanta(npr.u krivicnom pravu koje stiti drustvene I drzavne vrijednosti) lil samo sa stanovista adresata(npr.u gradjanskom pravu koje stiti privatni interes,pa je drzava u toj sferi ravnodusna). Veoma su ceste I situacije obostranog interesa(kada gradjani u drzavi osjecaju garante pravne bezbjednosti pa njene norme usvajaju kao svoje). Ipak ,u sva tri slucaja dispozicija sadrzi zapovjest kaja kaze da subjekti prava treba da se ponasaju prema njenim zamislima.

SANKCIJA

Pravilo o ponasanju treceg subjekta(drzavni organ).svaka sankcija rukovodjenja je sa dva motiva,prvi od njih sadrzan je u teznji za osvetom(odmazdom)I u svojoj je biti iracionalan.

Drustvo zeli da kazni pojedinca oduzimanjem najvaznijih egzistencijalnih dobara(slobode,zivota). Drugi motiv pravnog sankcionosanja jeste prevaspitavanje covjekove licnosti I on se moze nazvati racionalnim, vrste sankcija odredjuju se prema prirodi ucinjenog prekrsaja. Po kriteriju dobara koja se subjektu oduzimaju djele se na tjelesne,materijalne I moralne. Po kriteriju cilja moguce ih je razlikovati kao retributivne I restitutivne. Prvima je cilj odmazda,a drugima naknada stete,I povracaj u predasnje stanje. Zatim sankcije prema licima prema licima I prema aktima. Prema licima se primjenjuju krivicne,gradjenske,administrativne I disciplinske sankcije. Sankcije prema aktima su sankcije protiv njihove nezakonitosti I po pravilu se svode na nistavost I rusljivost pravnih akata.

PRAVNI AKT

Nastaje kao akt svijesti,volje I razuma kolektivnih ili individualnih pravnih subjekata ciji je cilj da odredjeni drustveni odnos regulise prihvatanjem sadrzaja postojecih pravnih normi ili stvaranjem novih pravnih normi.

10

Opsti pravni akti sadrze opstu pravnu normu,odnose se na neogeranicen broj subjekata I neogranicen broj buducih situacija.

USTAV

Je konstitutivni pravni akt svake drzave u kojoj postoji u formalnom smislu. Formano odredjenje ustava znaci da je on donesen od nadleznog organa I po ustavotvornom postupku ,koji je po duzini svoga trajanja I slozenosti procedure specificniji od svih drugih formalno pravnih postupaka. Ustav u formalnom smislu donosi zaseban ustavotvorni organ(ustavotvorna skupstina)dok u redovnim okolnostima u stav donosi zakonodavnja skupstina(parlament0

ZAKON

Pravni akt u kome je formalizovana volja vladajucih politickih partija-sociolosko tumacenje.

Nadleznost za donosenje zakona ima skupstina. Zakon u formalnom smislu ima poslije ustava najvisu pravnu snagu I izvor je prava za sve ostale nize pravne akte.

PODZAKONSKI PRAVNI AKT

Ili ^pravni akt nizi od zakona^upotrebljavaju se da u formalno pravnom smislu pznace one akte koje donose izvrsni organi I organi pravosudja,kao I predstavniciki organi opstina u okviru lokalnog zakonodavstva I njihovi izvrsni organi.

UREDBA

Specificni akt vlade kao najviseg izvrsnog tijela koji se nalazi na vrhu drzave.uredba se od zakona razlikuje prije svega spoljnim obiljezima. Vlada je po pravilu donosi na sjednicama.

Broj uredbi je mnogo veci od broja zakona jer I vlada mnogo cesce zasjeda nego skupstina.

UKAZ

Je podzakonski akt koji je u odnosu prema uredbi specifican utoliko sto ga donosi sef drzave kao inokasni ili zborni organ(predsjednistvo). Od zakona u materijalnom smislu razlikuje se po tome sto ne sadrzi opstu nego pojedinacnu normu jer regulise neku konkretnu situaciju.

POJEDINACNI PRAVNI AKTI

Sadrze pojediinacnu pravnu normu,odnose se na dredjene subjekte I jednu situaciju (odluke,presude,rjesenja),

11

PRAVNI ODNOS

Drustveni odnos regulisan pravnim poretkom I zasticen mogucnoscu primjene drzavne prinude. Pravni odnos se krece na dva nivoa. Prvi nivo je dat I objektivnom pravu kao personifikacija pravnog poretka I izvora prava u formalnom smislu(ustavu,zakonu,podzakonskim aktima). Na nivou objektivnog pra va pravni odnos se pojavljuje kao apstraktom,jer je regulisan opstom normom ili aktom. Drugi nivo je dat u subjektivnom pravu. Ono se izvodi iz objektivnog I sastoji se u ovlastenu subjekta prava u pravnom odnosu da nesto sam cini ili da od drugog zahtjeva da cini ili da nesto podnosi. U pojmu pravnog odnosa bitan je I moment kontrolabilnosti-sposobnost pravnog poretka da pod svojom kontrolom drzi tok drusveni odnosa koji je reguliro I pretvorio u pravne.

PRAVNE CINJENICA

Cinjenice iz svakodnevnog zivota za koje pravni poredak vezuje pravne ucinke I uzima I h kao osnov za nastanak pravnog odnosa. Pravno stanje-individualno regulisanje pravne cinjenice. Pravne cinjenice djele se na prirodne dogadjaje I ljudske radnje. Prirodni dogadjaji su nezavisni od ljudske volje(elementarne nepogode). Ljudske radnje postupci najcesce su proizvodi ljudske svijesti,razuma I volje,ali za pravnu regulaciju mogu biti od znacaja iako nisu nastale na osnovu jednog od ova tri elementa.

SUBJEKTI PRAVA

Lica kojima pravni poredak dodjeljuje (priznaje)odredjeni krug prava I obaveza nezavisno od njihove savjesti I volje.

FIZICKO LICE-covjeku kao subjektu prava poredak omogucuje cetiri vrste sposobnosti

1.pravna sposobnost-oznacava svojstvo covjeka da moze biti nosilac prava I obaveza I postize se upisom u maticne knjige rodjenih

2.poslovna sposobnost-stice se odredjenim tjelesnim I psihickim uzrastom I ima dva osnovna preduslova:zivotnu dob,I psihofizicke sposobnosti subjekta prava

3.deliktna sposobnost-ogleda se u sposobnosti da se bude odgovorno za ucinjena krivicna djela I prekrsaje.

4.politicka sposobnost-se stice punoljetstvom I psihofizickom zreloscu. Njen sadrzaj cine aktivna I pasivna fizicka prava

PRAVNO LICE-drustvena tvorevina kojoj pravni poredak pridaje svojstvo subjekta prava radi zadovoljavanja odredjenih drustvenih potreba I interesa.

12

ELEMENTI PRAVNOG ODNOSA

Pravno ovlascenje-moc jednog subjekta koja je priznata od strane pravnog poretka da od drugog subjekta zahtjeva odredjenu vrstu poonasanja. Nacin na koji nastaje sam pravni odnos moze biti prinudom I tada se pravnom odnosu pojavljuje strana koja ima vlast I strana koja je duzna da se podredjuje toj vlasti. Prva strana je obicno drzava,koja se pojavljuje kao subject koji raspolaze ovlascenjem,dok su subjekti obaveze gradjani ili drustvene organizacije. Njeno pravno ovlascenje naziva se nadleznoscu I pripada organu koji naspravm subjekta obaveze nastupa kao olicenje drzavne vlasti. Odnosi u kojima subject ima nadleznost a drugi obavezu oznacavaju se kao ^javno pravi^. Kada pravni odnosi nastaju dobrovoljno saglasnoscu volja zainteresovanih sibjekata kada se pravno ovlascenje iskazuje kao subjektivno pravo(privatno pravni odnosi).

Pravna obaveza(duznost)u pravnom odnosu je istaknutiji element jer je neposredno regulisana mogucnoscu primjene drzavne prinude. Obaveza moze biti jednostrana I uzajamna,pozitivna kada se zahtjeva neka radnja I negativna kada se trazi poustanje radnje. Takodjer moze biti javnopravna I privatnopravna.

Zahtjev za ostvarenje pravnog ovlascenja postoji u pravnom odnosu koji nastaje saglasnoscu volja ikoji se nalaze u polozaju koordinacije. Sagalsnost volja predpostavlja zelju subjekta ovlascenja I subjekta obaveza da se svrha pravnog odnosa ostvari bez intervencije drzavne prinude. “pravo na zastiti prava”ili”tuzbeno pravo”omoguceno je interverncijom drzavnog organa za prinudu u odnosu na koga se subject obaceza nalazi u subordiniranoj (podredjenoj)poziciji.

OBJEKTI PRAVA

Pravni odnosi imaju konkretan preduvjet povodom kojeg nastaju I taj predmet se naziva objektom prava. Podjela objekata prava obuhvata cetiri vrste

1.stvari-svi predmeti materijalnog svijeta koji su podobni za prisvajanje.

2.ljudske radnje-ogdledaju se u razlicitim oblicima kao sto su cinjenje I davanje ili trpljenje. Za radnju je nuzno da bude odredjenja I moguca.

3.licna dobra-temeljne ljudske vrijednosti(zivot,cast,ugled moral)

4.intelektualni proizvodi-duhovne tvorevine iz oblasti naucnog I kulturnog stvaralastva,filozofije,drustvenih nauka,egzaktnih disciplina,umjetnosti,knjizevnosti I sl.

13

SIPA

Definicija SIPA-e

(1) SIPA je upravna organizacija u okviru Ministarstva sigurnosti BiH (u daljnjem tekstu:

Ministarstvo), s operativnom samostalnošću, osnovana radi obavljanja policijskih poslova, a na čijem je čelu direktor, i koja se finansira iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i menunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

(2) SIPA djeluje isključivo na profesionalnim osnovama, ne zastupajući, ne štiteći niti podrivajući interese bilo koje političke stranke, registrirane organizacije ili udruženja, bilo kojeg konstitutivnog ili drugog naroda u BiH.

Nadležnost SIPA-e

(1) Poslovi iz nadležnosti SIPA-e su:

1. sprečavanje, otkrivanje i istraga krivičnih djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine (u

daljnjem tekstu: Sud), a posebno: organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima i drugih krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih menunarodnim pravom, te teškog finansijskog kriminala.

2. prikupljanje obavještenja i podataka o krivičnim djelima iz tačke 1. ovog stava, te praćenje i analiza sigurnosne situacije i pojava koje pogoduju nastanku i razvoju kriminaliteta;

3. pružanje pomoći Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) u

prikupljanju obavještenja, te izvršavanje naloga Suda i Glavnog tužioca BiH (u daljnjem tekstu:Tužilac);

4. fizička i tehnička zaštita osoba, objekata i druge imovine zaštićene po ovome zakonu;

5. zaštita svjedoka;

6. provonenje menunarodnih sporazuma o policijskoj saradnji i drugih menunarodnih instrumenata u njenoj nadležnosti;

7. kriminalistička ekspertiza;

8. ostali poslovi propisani zakonom i drugim propisom.

14

(2) SIPA obranuje podatke i vodi evidencije u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima BiH, Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH i drugim propisima BiH.

Radni odnosi u SIPA-i

(1) Zaposlenici SIPA-e su policijski službenici, državni službenici i ostali zaposleni u skladu s

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

(2) Policijski službenici su ovlaštene službene osobe na čije se radne odnose primjenjuje Zakon o policijskim službenicima BiH.

(3) Na radne odnose ostalih zaposlenika na poslovima za koje je potrebna visoka stručna sprema primjenjuje se Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, a na namještenike na poslovima za koje nije potrebna visoka stručna sprema posebni propisi.

(4) Radna mjesta na kojima rade policijski službenici te radna mjesta državnih službenika i ostalih zaposlenika urenuju se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Policijska ovlaštenja

Policijski službenici zaposleni u SIPA-i primjenjuju policijska ovlaštenja u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima BiH i postupaju kao ovlaštene službene osobe u skladu sa zakonima o krivičnom postupku u BiH (u daljnjem tekstu: zakon o krivičnom postupku).

Sastav SIPA-e

SIPA se sastoji od sljedećih odjela i jedinica:

1. Kriminalističko-istražni odjel;

2. Finansijsko-obavještajni odjel;

3. Odjel za zaštitu ličnosti i objekata;

4. Odjel za zaštitu svjedoka;15

5. Jedinica za specijalnu podršku;

6. Odjel za unutrašnju kontrolu;

7. niže organizacijske jedinice uspostavljene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Zaštićene osobe

(1) Zaštićene osobe su:

a) članovi Predsjedništva BiH;

b) predsjedavajući Vijeća ministara;

c) ministri u Vijeću ministara;

d) predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH;

e) predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH;

f) predsjednik Suda Bosne i Hercegovine;

g) Glavni tužilac Bosne i Hercegovine;

h) strani zvaničnici u posjeti BiH i druge osobe po odluci Vijeća ministara.

(2) Na obrazloženi zahtjev zaštićenih osoba iz stava 1., alineja d), e), f) i g) ovog člana, SIPA će pružiti zaštitu i ostalim članovima Parlamentarne skupštine BiH, ostalim sudijama Suda BiH, odnosno zamjeniku Tužioca i ostalim tužiocima BiH, po odluci direktora, a na osnovu stručne procjene SIPA-e.

(3) Kada to situacija nalaže, SIPA može pružiti zaštitu osobama zaposlenim u institucijama BiH, u diplomatskim i konzularnim predstavništvima u BiH te osobama u posjeti BiH, po odluci direktora a na osnovu stručne procjene SIPA-e.

Zaštićeni objekti i druga zaštićena imovina

(1) Zaštićeni su objekti i druga imovina kojoj je BiH obavezna pružiti zaštitu prema menunarodnom pravu ili zakonu.(2) Drugi objekti i imovina štite se po odluci Vijeća ministara.

16

(1) Vojnim snagama, u smislu ovog Zakona, smatraju se sve formacije i jedinice, borbene i za podršku,

kopnene, zrakoplovne i snage za protuzračnu odbranu organizirane od institucija Bosne i Hercegovine.

Vojne snage ne mogu biti organizirane, obučavane, opremljene ili mobilizirane na teritoriji Bosne i

Hercegovine, osim u skladu s ovim Zakonom i Zakonom o službi u Oružanim snagama Bosne i

Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o službi u OSBiH).

(2) Svako vođenje vojne evidencije ili evidencije za potrebe organiziranja ili obučavanja vojnih i paravojnih

snaga od strane lica i organa koji nisu propisani ovim Zakonom i Zakonom o službi u Oružanim

snagama BiH krivično je djelo i kažnjivo je prema odredbama Krivičnog zakona

(Zadaci Oružanih snaga)

Zadaci Oružanih snaga su:

a) učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, u operacijama za podršku miru i samoodbrani, uključujući

i borbu protiv terorizma,

b) pružanje vojne odbrane Bosni i Hercegovini i njenim državljanima u slučaju napada,

c) pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe i nesreće,

d) protuminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini,

e) ispunjenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

17

Definicija DGS-a 

(1)    DGS je upravna organizacija u okviru Ministarstva sigurnosti BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo), s operativnom samostalnošću, osnovana radi obavljanja policijskih poslova vezanih za nadzor i kontrolu prelaska granice BiH (u daljem tekstu: državna granica), i drugih poslova propisanih zakonom. 

(2)    DGS djeluje isključivo na profesionalnim osnovama i ne zastupajući, ne štiteći niti podrivajući interese bilo koje političke stranke, registrirane organizacije ili udruženja, ili bilo kojeg konstitutivnog ili drugog naroda u BiH. 

18