Pokretanje i vođenje upravnog postupka

Sveuilite J

Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku

Pravni fakultetIntegrirani preddiplomski i diplomski studij pravaKatedra upravnih znanostiNeboja BulkaPokretanje i voenje upravnog postupka

Seminarski rad iz predmeta: Upravno pravo

Osijek, svibanj 2011.SADRAJ:I.UVOD..11.1. Nadlenost za voenje upravnog postupka..21.2. Naela upravnog postupka....41.3. Izuzee slubene osobe u upravnom postupku....61.4. Stranke u upravnom postupku.71.5. Komuniciranje tijela i stranaka9II. POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA..92.1. Openito o pokretanju upravnog postupka.92.2. Spajanje i razdvajanje upravnih stvari..102.3. Izmjena zahtjeva stranke.102.4. Odustanak od zahtjeva i obustava postupka..112.5. Postupak rjeavanja upravne stvari12III. POSTUPAK DO DONOENJE RJEENJA.123.1. Ispitni postupak.123.2. Skraeni postupak.133.3. Posebni ispitni postupak...133.4. Prethodno ( prejudicijelno ) pitanje143.5. Usmena rasprava..15IV. DOKAZNI POSTUPAK...164.1. Dokazi i dokazivanje.164.2. Vrste dokaznih sredstava...174.3. Osiguranje dokaza..............................20V. RJEENJE205.1. Openito o donoenju rjeenja...205.2. Oblik i sastavni dijelovi rjeenje....215.3. Vrste rjeenja...225.4. Rokovi za donoenje rjeenja.235.5. Ispravljanje greaka u rjeenju......245.6. Razlika izmeu rjeenja i zakljuka..246. Zakljuak.....25Prilog26Literatura.30I. UVOD Zakonom o opem upravnom postupku ureuju se pravila na temelju kojih tijela dravne uprave ( ministarstva, dravne upravne organizacije, sredinji dravni uredi i uredi dravne uprave u upaniji) i druga dravna tijela, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u okviru djelokruga utvrenog na temelju zakona, postupaju i rjeavaju u upravnim stvarima.

sl.1. tijela dravne upraveHrvatski sabor donio je na 9. sjednici, 27. oujka 2009., noviZakon o opem upravnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZUP ) koji je stupio na snagu 1.sijenja 2010. i koji bi trebao osigurati ravnoteu izmeu zahtjeva za objektivnim i brim odluivanjem s jedne, te zatitom prava i legitimnih interesa graana i drugih stranaka koji sudjeluju u postupku, s druge strane. Ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukije, ako je to nuno za postupanje u pojedinim upravnim podrujima, te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona. On se primjenjuje na odgovarajui nain i na sklapanje upravnih ugovora i na svako drugo postupanje javnopravnih tijela iz podruja upravnog prava, koje ima neposredan uinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, ako zakonom nije drukije propisano. Takoer se primjenjuje na odgovarajui nain i u postupcima zatite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne slube (u daljnjem tekstu: pruatelji javnih usluga), odluuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili druga pravna zatita.

U ovom seminarskom radu se govorit u o pokretanju i voenju upravnog postupka. Dakle, upravni postupak je skup sustavno obavljenih pravnih radnji to ih poduzimaju tijela dravne uprave i druga dravna tijela, tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti kada u okviru djelokruga svoje nadlenosti rjeavaju o pravima i obvezama pojedinaca u konkretnim upravnim stvarima. Velika novina novog ZUP-a jest da je po prvi puta definiran pojam upravne stvari. Prema l.2. ZUP-a upravna stvar je svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rjeava o pravima i obvezama i pravnim interesima stranaka neposredno primjenjujui zakone i druge propise kojima se ureuje odgovarajue upravno podruje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom odreena kao upravna stvar.

Pri pisanju ovog seminarskog rada koristio sam knjigu Upravno pravo Prof.dr.sc. Branka Babca i Upravno pravo Prof.dr.sc. Ive Borkovia, Zakon o opem upravnom postupku, te jo neke lanke s interneta.1.1. Nadlenost za voenje upravnog postupkaNadlenost je pravo i dunost nekog tijela da rjeava konkretnu stvar u upravnom postupku. Nadlenost dijelimo na stvarnu i mjesnu. Za voenje upravnog postupka stvarno su nadlena javnopravna tijela. Njihova stvarna nadlenost utvruje se zakonom, a ukoliko stvarna nadlenost nije odreena pozitivnim propisima, stvarno je nadleno tijelo dravne uprave u ijem su djelokrugu poslovi ope uprave. Mjesna nadlenost je pravo i dunost javnopravnog tijela da postupa na odreenom podruju ili po odreenom kriteriju. Kriteriji za odreivanje mjesne nadlenosti (forumi) su: 1.forum rei sitae kada se upravni postupak vodi za nekretninu, mjesno je nadleno ono tijelo na ijem se podruju nekretnina nalazi.

2.forum sedis kada se upravni postupak vodi prema pravnoj osobi, mjesno je nadleno ono tijelo na ijem podruju pravna osoba ima sjedite.

3.forum actus kada je predmet upravnog postupka djelatnost pravne osobe, a djelatnost se obavlja izvan sjedita, mjesno je nadleno tijelo na ijem se podruju obavlja ta djelatnost. 4.forum domicilii kada se upravni postupak vodi prema fizikoj osobi, mjesno je nadleno tijelo na ijem podruju ona ima prebivalite.

5.forum casus ako se mjesna nadlenost ne moe utvrditi na ni jedan od ova etiri naina, mjesno je nadleno ono tijelo na ijem je podruju dolo do povoda za pokretanje upravnog postupka.

S obzirom na prirodu nadlenosti koja se oituje u injenici da je to prinudno pravo (ius cogens), pitanje micanja nadlenosti rijeeno je na nain da je takvo micanje mogue samo na osnovi zakona. To su slijedei sluajevi:

Perpetuatio fori (ustaljivanje nadlenosti) tijelo koje je mjesno nadleno u trenutku pokretanja postupka ostaje nadleno do kraja postupka, ak i ako su se u meuvremenu promijenile okolnosti zbog kojih bi neko drugo tijelo postalo mjesno nadleno.

Delegatio fori preputanje mjesne nadlenosti drugom tijelu; u upravnom postupku mogue samo kada je to zakonom izriito doputeno. Supstitutio fori ovlast da jedno tijelo oduzme upravni predmet iz nadlenosti drugog tijela i rjeava ga umjesto njega; takoer doputeno samo kada to zakon izriito predvia.

Prorogatio fori mijenjanje mjesne nadlenosti u upravnom postupku dogovorom izmeu javnopravnih tijela, javnopravnih tijela i stranaka, ili samih stranaka; u upravnom postupku nije doputeno, osim kada to zakon izriito predvia.

Sukob nadlenosti nastaje kao posljedica mogueg razliitog tumaenja normi o nadlenosti. Zbog toga i u upravnom postupku moe doi do sukoba izmeu tijela i pravnih osoba koja postupaju po ZUP-u oko pitanja tko je od njih nadlean da postupa u odreenoj stvari odnosno na odreenom podruju. iroko dana mogunost da upravne stvari rjeavaju prema odredbama ZUP-a razliita dravna tijela i pravne osobe na temelju javnih ostavlja i veliku mogunost pojave razliitih oblika sukoba nadlenosti. ZUP sadri detaljne odredbe o rjeavanju sukoba nadlenosti. Sukob nadlenosti moe biti pozitivan ili negativan, ovisno da li se dva ili vie javnopravnih tijela izjasne kao stvarno ili mjesno nadlenim ili nenadlenim u istoj upravnoj stvari. O sukobu nadlenosti odluuje neposredno vie javnopravno tijelo (drugostupanjsko tijelo) u djelokrugu kojeg se nalazi ta upravna stvar, a ako takvog tijela nema, o sukobu nadlenosti odluit e sredinje tijelo dravne uprave nadleno za poslove ope uprave. Ako su u sukobu nadlenosti tijela dravne uprave i druga dravna tijela, ili tijela dravne uprave i tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave, ili druga dravna tijela i tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave, o tome e bez odgode odluiti sud nadlean za upravne sporove. Postupak odluivanja o sukobu nadlenosti pokree se na prijedlog tijela koje je posljednje rjeavalo o nadlenosti ili na prijedlog stranke. Tijelo koje rjeava o sukobu nadlenosti istodobno e ponititi odluku koju je donijelo nenadleno javnopravno tijelo, odnosno ponitit e odluku kojom se nadleno javnopravno tijelo proglasilo nenadlenim, i dostaviti predmet na rjeavanje nadlenom tijelu. Protiv odluke kojom je rijeeno o sukobu nadlenosti ne moe se izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor. Ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi vie upravnih ili drugih postupaka, stranci e se omoguiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese sve zahtjeve, koji e se po slubenoj dunosti bez odgode dostaviti nadlenim javnopravnim tijelima. Isto tako, na jedinstvenom upravnom mjestu stranke i druge zainteresirane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomo iz nadlenosti javnopravnog tijela.

1.2. Naela upravnog postupkaCilj je upravnog postupka da se u rjeavanju konkretne stvari doe do materijalne istine i da se pritom adekvatno zatite kako prava i interesi stranaka tako i opedrutveni interesi. To moe biti postignuto samo uz strogo pridravanje osnovnih naela koja propisuje Zakon. U Zakonu o opem upravnom postupku postoje pojedina osnovna naela koja ine osnove na kojima on poiva. Ta naela jesu: 1.naelo zakonitosti javnopravno tijelo rjeava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa, te opih akata donesenih na temelju zakonom utvrenih javnih ovlasti. U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlateno rjeavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. 2.razmjernosti u zatiti prava stranaka i javnog interesa kad se na temelju propisa stranci nalae kakva obveza, prema njoj e se primjenjivati one mjere koje su za nju najpovoljnije ako se takvim mjerama postie svrha propisa. Pri voenju postupka javnopravna tijela duna su strankama omoguiti da to lake zatite i ostvare svoja prava vodei pri tom rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava treih osoba niti u protivnosti s javnim ineteresom. 3.pomoi stranci kad slubena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit e je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili proputanja u postupku, a brinut e se i da neznanje odnosno neukost stranke ne bude na tetu prava koja im po zakonu pripadaju.

4.utvrivanja materijalne istine u postupku treba utvrditi pravo stanje i u tu se svrhu moraju utvrditi sve injenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rjeavanje upravne stvari.

5.samostalnosti i slobodne ocjene dokaza slubena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvruje injenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrenih injenica i okolnosti rjeava upravnu stvar. Koje e injenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvruje slubena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. 6.uinkovitosti i ekonominosti u upravnim stvarima treba postupati to je mogue jednostavnije, bez odgode i uz to manje trokova, ali tako da se utvrde sve injenice i okolnosti bitne za rjeavanje o upravnoj stvari.

7.pristupa podacima i zatite podataka javnopravna tijela duna su strankama omoguiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj stranici javnopravnog tijela i pruiti im druge obavijesti, savjete i strunu pomo. U postupku se moraju zatititi osobni i tajni podaci, sukladno proipisima o zatiti osobnih podataka, odnosno tajnosti podataka.

8.pravo stranke na pravni lijek protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari rijeilo u propisanom roku, stranka ima pravo albe, ako zakonom nije drukije propisano. Protiv drugostupanjske odluke, odnosno protiv prvostupanjske odluke protiv koje nije doputena alba moe se pokrenuti upravni spor, a protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pruatelja javnih usluga stranka ima pravo na prigovor. 9.zatita steenih prava stranaka pravomonom odlukom kojom je stranka stekla odreeno pravo odnosno kojom su stranci odreene neke obveze, moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima propisanim zakonom.

10.slubena uporaba jezika i pisma postupak se vodi na hrvatskom jeziku i pismu. Postupak se moe voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u slubenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrenim propisima donesenim na temelju zakona o slubenoj uporabi jezika i pisma.

1.3. Izuzee slubene osobe u upravnom postupkuZahtjev za objektivnou voenja upravnog postupka i rjeavanja namee potrebu da se ponekad iskljui iz mogunosti voenja postupka i odluivanja odreena slubena osoba ija objektivnost i nepristranost mogu biti upitni jer postoje izvjesne okolnosti koje takvu slubenu osobu stavljaju u poseban odnos bilo prema samoj upravnoj stvari o kojoj se rjeava, bilo prema subjektima koji sudjeluju u postupku. ZUP taksativno nabraja uvjete izuzea koji su prema svojoj prirodi takvi da postojanje bilo kojeg od njih dovodi do izuzea slubene osobe ili prema njezinoj inicijativi ili na prijedlog stranke. To su sluajevi kad se slubena osoba mora izuzeti. Ti sluajevi su : a) ako je slubena osoba u predmetu o kojem se vodi stranka, suovlatenik, odnosno suobveznik, svjedok ili vjetak ili osoba ovlatena za zastupanje, b) ako je sa strankom ili osobom ovlatenom za zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobonoj liniji do etvrtog stupnja zakljuno, brani drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zakljuno, i po prestanku braka, c) sa strankom ili osobom ovlatenom za zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika, d) ako je sudjelovala u prvostupanjskom postupku izuzet e se od voenja drugostupanjskom postupka. Slijedei sluajevi su kada se slubena osoba moe izuzeti, a to su: a) ako je slubena osoba sa strankom ili osobom ovlatenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu; b) ako je slubena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu; c) ako slubena osoba prema stranci postupa diskriminirajue; d) ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost slubene osobe.

1.4. Stranke u upravnom postupku

Stranka u upravnom postupku je osoba prema ijem se zahtjevu vodi upravni postupak; prema kojoj se vodi postupak; i osoba koja ima pravni interes da sudjeluje u postupku koji mora dokazati. S postupovnopravnog gledita razlikujemo, dakle, aktivnu stranu ( osoba prema ijem je zahtjevu postupak pokrenut, pasivnu stranu ( osoba protiv koje se postupak vodi) i umjeaa ( osoba koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku). Stranka u upravnom postupku moe biti svaka fizika i pravna osoba, kao i skupina osoba koje nemaju posebnu pravnu osobnost, ali imaju neku zajedniku poveznicu i mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se u postupku rjeava (npr. stanari neke zgrade). Uvjeti za stranako djelovanje jesu: stranaka sposobnost koja postoji kod onih subjekata koji su sposobni da budu nosioci prava i obveza. Dakle stranaka sposobnost je sposobnost biti nosilac prava i obveza. Drugi uvjet je procesna sposobnost koja jest sposobnost samostalnog obavljanja radnji u postupku, te kao trei stranaka legitimacija kao ovlatenje osobe da moe kao stranka sudjelovati u postupku. Po izriitoj zakonskoj odredbi radnje u postupku mogu poduzimati potpuno poslovno sposobne osobe i osobe s ogranienom poslovnom sposobnou kad im se na temelju zakona priznaje ograniena poslovna sposobnost u upravnoj stvari koja je predmet postupka. Zastupanje predstavljaju sve one situacije u kojima postupovne radnje ne poduzima stranka ve to umjesto nje ini netko drugi, s tim da se tim radnjama ostvaruje pravni uinak kao da ih je poduzela sama stranka. Zastupnik mora podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje. ZUP poznaje etiri vrste zastupanja, a to su: zakonsko zastupanje, zastupanje preko punomonika, zajedniko predstavljanje (postupovna zajednica) i privremeni zastupnik. Za osobe koje su potpuno ili djelomino liene poslovne sposobnosti, pa ne mogu samostalno obavljati radnje u postupku (nemaju procesnu iliti postupovnu sposobnost) vai naelo da radnje u postupku obavlja njihov zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik se odreuje na osnovi zakona ili aktom nadlenog dravnog tijela donesenim na osnovi zakona. ZUP omoguava voditelju postupka da ukoliko posumnja da zakonski zastupnik ne ulae dovoljno pozornosti u zastupanju, moe o tome obavijestiti tijelo koje obavlja nadzor nad zakonskim zastupnikom, te mu odrediti privremenog zastupnika. Pravnu osobu zastupa zakonski zastupnik ili ovlateni predstavnik. Privremenog zastupnika odreuje voditelj postupka u sljedeim sluajevima: 1.ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika; 2) stranci kojoj prebivalite, boravite ili sjedite nisu poznati, koja nema punomonika, a radnja se u postupku protiv te osobe mora hitno poduzeti; 3)stranci kojoj su identitet i adresa poznati, ali se ne nalazi na podruju RH, a na zahtjev voditelja postupka nije u ostavljenom roku odredila osobu ovlatenu za zastupanje. U tim situacijama voditelj postupka donosi zakljuak o imenovanju privremenog zastupnika koji se dostavlja stranci, ukoliko je to mogue, a ukoliko nije objavljuje se na oglasnoj ploi ili internetskoj stranici javnopravnog tijela. Ovlast privremenog zastupnika prestaje kad se stranka ili osoba ovlatena za njezino zastupanje pojavi u postupku, odnosno ako stranka u pisanom obliku odredi osobu ovlatenu za zastupanje. Stranka odnosno njezin zakonski zastupnik moe odrediti opunomoenika koji e je zastupati u upravnom postupku u svemu osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. Motiv za ovu vrstu zastupanja jest da osoba, koja je inae poslovna sposobna i ne mora imati zakonskog zastupnika, smatra da e neka druga osoba bolje zatititi njezina prava i pravne interese nego to bi ona to sama uinila. ZUP odreuje da se za opunomoenika moe odrediti odvjetnik, odvjetniki ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona moe zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom (neovlatenim pruanjem pravne pomoi). Ukoliko voditelj postupka smatra da se opunomoenik bavi nadripisarstvom, donijet e rjeenje kojim mu uskrauje ovlast za zastupanje. Protiv tog rjeenja postoji pravo albe, ali ono ne odgaa izvrenje rjeenja. Zajedniko predstavljanje ili procesna zajednica predstavlja udio vie stranka u istom postupku u kojem takve stranke istupaju zajedniki kao jedna stranka prema tijelu koje vodi postupak. Procesna zajednica moe biti materijalna i formalna. Karakteristika materijalne procesne zajednice jest u tome to su svi zajedniari povezani meu sobom i bez obzira na pojedini proces. U upravnom postupku oni ine jedinstvenu stranku i djelovanje jednog zajedniara vrijedi i za sve ostale (npr. suvlasnici izvlatenog zemljita). U formalnoj procesnoj zajednici zajedniari se nalaze, dodue, u jednakom pravnom poloaju ali nisu i nerazdruivi (npr. vie osoba trai, radi zajednikog interesa, donoenje jednog upravnog akta). Institut procesne zajednice pridonosi racionalizaciji upravnog postupka.

1.5. Komuniciranje tijela i stranakaKomuniciranje (priopivanje) izmeu javno-pravnih tijela, stranaka i drugih osoba vidi se, posebice, kroz one odredbenice upravnog postupnika koje se odnose, i to: a) na podneske, dotino na pisana priopenja s kojima se stranke i drugi sudionici obraaju javno-pravnim tijelima; b) na pozivanja, dotino postupovne radnje s kojima se osoba ija je nazonost u postupku potrebitom upuuje traenje da se pojave pred nadlenim javno-pravnim tijelom koje postupak vodi; c) na voenje zapisinika, dotino sastavljanje javne isprave s kojom se zasvjedouje provoenje vanijih postupovnih radnji, kao i usmenih izjava stranaka i treih osoba. Priopivanje izmeu javno-pravnih tijela i sudionika postupanja upravnoga izraava se i kroz skup usustavljenih radnji usmjerenih na naroiti pravni uinak, a to je dostavljanje, dotino obavjetavanje stranaka i drugih sudionika o mjestu i vremenu poduzimanja postupovnih radnji, kao i o njihovom sadraju, s tim da onaj osebujni pravni uinak moe nastupiti samo uz pretpostavku valjanoga dostavljanja.

II. POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA2.1. Openito o pokretanju upravnog postupka

Upravni postupak pokree nadleno tijelo po slubenoj dunosti (porezni postupak) ili u povodu zahtjeva stranke (izdavanje graevinske dozvole). Upravni postupak pokree tijelo koje je stvarno odnosno mjesno nadleno za rjeavanje o stvari koja e biti predmet postupka neovisno o tome tko daje inicijativu za pokretanje postupka. Ukoliko se postupak pokree na zahtjev stranke, on se s formalnopravno smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva javnopravnom tijelu. Zahtjev za pokretanje postupka stranka moe neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a moe ga poslati i potom ili dostaviti elektronikim putem. Ako voditelj postupka utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za voenje postupka rjeenjem e odbaciti zahtjev. Kad se postupak pokree po slubenoj dunosti on se formalnopravno smatra pokrenutim u trenutku kad slubena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom voenja postupka. Postupak se pokree po slubenoj dunosti kad je to propisano zakonom ili je nuno radi zatite javnog interesa. Posebno vane dispozitivne stranake radnje u upravnom postupovnom pravu, pored postavljanja zahtjeva, smatraju se: izmjena zahtjeva, odustanak od zahtjeva i poravnanje.

2.2. Spajanje i razdvajanje upravnih stvariSpajanje dviju ili vie upravnih stvari u jedan postupak jest mogunost u upravnom postupku koja je predviena da se ostvari naelo ekonominosti i djelotvornosti postupka. Spajanjem stvari u jedan postupak pridonosi se racionalizaciji procesnih radnji i umjesto da se o svakoj stvari vodi poseban postupak i odluuje, spajaju se dvije ili vie stvari i o njima se vodi jedan postupak i istovremeno odluuje o svima. Da bi u upravnom postupku moglo doi do spajanja stvari u jedan postupak, potrebno je da budu ispunjeni odreeni uvjeti koje propisuje zakon. Prema ZUP-u moe se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad su posrijedi prava i obveze vie stranaka pod slijedeim uvjetima: da se prava i obveze stranaka temelje na istom ili slinom injeninom stanju i na istoj pravnoj osnovi, a javnopravno tijelo koje vodi postupak je stvarno i mjesno nadleno za voenje svih tih postupaka. Do razdvajanja upravnih stvari doi e ako se promijene okolnosti zbog kojih su stvari spojene u jedan postupak.

2.3. Izmjena zahtjeva strankeIzmjena zahtjeva za pokretanje postupka, u smislu ZUP-a obuhvaa dvoje. a) proirenje stavljenog zahtjeva i b) stavljanje drugog zahtjeva (umjesto prijanjeg). Nakon to je pokrenut postupak, stranka moe do donoenja rjeenja u prvom stupnju proiriti stavljeni zahtjev, ili umjesto prijanjeg zahtjeva staviti drugi, i to bez obzira na to zasniva li se izmijenjeni odnosno proireni zahtjev na istoj pravnoj osnovi, ali pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom injeninom stanju. Protiv zakljuka kojim se ne dozvoljava izmjena, odnosno proirenje zahtjeva doputena je posebna alba. Smanjenje zahtjeva se formalnopravno ne smatra izmjenom zahtjeva ( jer za to nije potrebno doputenje voditelja postupka). Stranka moe formalno zatraiti dozvolu za izmjenu zahtjeva od voditelja postupka, s tim da on izmjenu nee dopustiti ako smatra da ne postoje uvjeti za to, on ju odbacuje rjeenjem.

2.4. Odustanak od zahtjeva i obustava postupkaStranka koja postavlja zahtjev u upravnom postupku ima, naravno, pravo odustati od svog zahtjeva. Zakonska odredba kojom se stranci daje mogunost da odustane od svojega zahtjeva u tijeku cijelog postupka navodi na zakljuak da stranka ima pravo odustati od svojeg zahtjeva u prvostupanjskom, ali i u drugostupanjskom postupku. Pruanje takve mogunosti da stranka odustane, logina je posljedica shvaanja da je postavljanje zahtjeva i odustajanje od njega pravo stranke kojima ona slobodno raspolae. Ako se postupak vodi na zahtjev stranke, ona ima pravo od svog zahtjeva odustati. To moe napraviti izriito, davanjem propisane izjave volje da odustaje od zahtjeva, a moe odustati i preutno, tj. da se iz njezinog ponaanja moe zakljuiti da je odustala od zahtjeva. U sluaju odustanka ne postoji vie potreba za voenjem postupka, pa voditelj donosi rjeenje o obustavi postupka (postupak se obustavlja i kad se utvrdi da vie ne postoje pretpostavke za voenje postupka). Stadiji postupka u kojim stranka moe odustati od zahtjeva: a) prije donoenja prvostupanjskog rjeenja; b) nakon donoenja prvostupanjskog rjeenja, a prije isteka roka za albu (s rjeenjem o obustavi nee se dirati onaj dio prvostupanjskog rjeenja koji je povoljan za stranku); c) nakon to je izjavljena alba protiv prvostupanjskog rjeenja, a prije dostave drugostupanjskog rjeenja (s rjeenjem o obustavi postupka ponitava se prvostupanjsko rjeenje u cijelosti, pa i onaj dio koji je za stranku bio povoljno rijeen).

2.5. Postupak rjeavanja upravne stvariBez obzira na to pokree li se postupak po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke voditelj postupka moe upravnu stvar rijeiti na dva naina: neposrednim rjeavanjem upravne stvari i provoenjem ispitnog postupka. Voditelj postupka moe rijeiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka samo u sluajevima propisanim zakonom, i ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima. ZUP razlikuje dvije situacije u kojima je voditelj postupka ovlaten neposredno rjeavati, i to: neposredno rjeavanje u postupku pokrenutom po slubenoj dunosti i neposredno rjeavanje u postupku pokrenutom na zahtjev stranke. Neposredno rjeavanje u postupku pokrenutom po slubenoj dunosti mogue je: a) ako se pravo stanje stvari moe utvrditi na temelju slubenih podataka kojima raspolau javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjanjenje stranke radi zatite njezinih prava ili pravnih interesa; b) ako je to nuno za poduzimanje hitnih mjera radi zatite ivota i zdravlja ljudi, i imovine vee vrijednosti, ako je to u javnom interesu, a te se radnje ne mogu odgoditi. Neposredno rjeavanje u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke mogue je: a) kad je stranka u svom zahtjevu navela sve injenice i dokaze na temelju kojih se moe utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje moe utvrditi na temelju opepoznatih ( notornih) injenica ili slubenih podataka kojima raspolae javnopravno tijelo; b) kad je propisano da se stvar moe rijeiti na temelju injenica i okolnosti koje nisu u potpunosti dokazane ili su uinjene samo vjerojatnima, ali se u tom sluaju zahtjevu stranke mora udovoljiti.

III. POSTUPAK DO DONOENJA RJEENJA3.1. Ispitni postupak

Ispitni postupak je jedini pravozatitni postupak u punom smislu rijei, a provodi se kada je to nuno radi utvrivanja injenica i okolnosti koje su bitne za razjanjavanje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije ili vie stranaka s protivnim interesima (kontradiktoran postupak), te kada je to potrebno da se strankama omogui zatita njihovih prava i pravnih interesa. Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donoenja odluke, davati izjave i objanjenja, iznijeti sve pravnorelevantne injenice i okolnosti, i pobijati navode protivne strane koji se ne slau s njezinim navodima. Takoer, voditelj postupka duan je omoguiti stranci izjanjavanje o svim injenicama i okolnostima iznijetim u postupku, sudjelovanje u izvoenju dokaza, i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vjetacima, kao i upoznavanje s rezultatima izvoenja dokaza. Dunost stranke jest sudjelovati u utvrivanju pravnorelevantnih injenica, i osobno dati izjavu kad to zatrai voditelj postupka ili kad je to propisano zakonom.

3.2. Skraeni postupakTijelo koje vodi upravni postupak moe stvar koja je predmet postupka rijeiti u skraenom postupku, a to znai bez poduzimanja posebnih procesnih radnji za utvrivanje injeninog stanja ( kao to su npr. ispitivanje svjedoka, uviaj i sl.). Kod skraenog postupka sjedinjuju se, zapravo, sam ispitni postupak i neposredno rjeavanje. Ali provoenje skraenog postupka moe ii na tetu materijalne istine, pa ono nije pravilo u upravnom postupku, ve izuzetak koji je zakonom precizno odreen. Po skraenom se postupku neposredno moe rijeiti stvar: 1) ako je stranka u svom zahtjevu navela injenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se moe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moe utvrditi na podlozi opepoznatih injenica ili injenica to su tijelu to vodi postupak poznate; 2) ako se stanje stvari moe utvrditi na osnovi slubenih podataka kojima raspolae tijelo koje vodi postupak, a nije potrebno posebno sasluanje stranke radi zatite prava odnosno pravnih interesa; 3) kad je propisom utvreno da se stvar moe rijeiti na podlozi injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvruju, pa su injenice ili okolnosti uinjene vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke mora udovoljiti; 4) kad se, u javnom interesu, radi poduzimanja hitnih mjera koje se ne mogu odlagati, a injenice na kojima rjeenje treba biti zasnovano utvrene ili bar uinjene vjerojatnim.

3.3. Posebni ispitni postupakKad ne postoje uvjeti za neposredno rjeavanje prema skraeno postupku, provodi se posebni ispitni postupak. Posebni ispitni postupak provodi se s dvojakom svrhom, ili se posebni ispitni postupak vodi da bi se utvrdile injenice i okolnosti koje su vane za rjeavanje stvari ili se posebni ispitni postupak vodi kako bi se strankama omoguilo da ostvare svoja prava i pravne interese. Tijek ispitnog postupka odreuje, prema okolnostima pojedinog sluaja, slubena osoba koja vodi postupak. Ovlasti slubene osobe pri odreivanju tijeka postupka kreu se u granicama koje joj daju mogunost: da posebno odreuje koje se radnje u postupku moraju izvriti i da izdaje nareenja za njihovo izvrenje, da odreuje red kojim e se pojedine radnje vriti i rokove u kojima e se izvriti ako nisu propisani zakonom, da odreuje usmenu raspravu i sve to je potrebno za njeno odravanje, da odluuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima i da odluuje o svim prijedlozima i izjavama.

3.4. Prethodno (prejudicijelno) pitanjePrethodno pitanje jest pitanje koje ini samostalnu pravnu cjelinu, za ije je rjeavanje nadlean sud ili koje drugo tijelo ( dakle, ne ono koje vodi upravni postupak), a koje je prema svojoj prirodi takvo da se bez njegovoga prethodnog rjeavanja ne moe rijeiti konkretna upravna stvar koja je predmet postupka. Npr., pokrenut je postupak za utvrivanje porezne obveze, a da bi to bilo mogue, potrebno je prethodno rijeiti pitanje vlasnitva na poreznom objektu. Utvrivanje vlasnitva jest prethodno pitanje odluno za rjeavanje glavnog pitanja porezne obveze i njene visine. Za rjeavanje tog prethodnog pitanja nadlean je sud. esto se u upravnom postupku jave odreena pitanja bez ijeg se prethodnog rjeenja ne moe rijeiti sama stvar koja je predmet postupka. ZUP daje tijelu koje vodi postupak dvije mogunosti: ili da, pod uvjetima iz zakona, samo raspravi to pitanje (tada rjeenje prethodnog pitanja ima pravni uinak samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeeno) ili da prekine postupak dok nadleno tijelo to pitanje ne rijei. Kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, na postojanje braka, na utvrivanje oinstva ili drugim zakonom predvienim sluajevima, tijelo koje vodi postupak mora prekinuti postupak (ne smije takvo pitanje rijeiti). Kad je postupak prekinut zato to tijelo koje vodi upravni postupak nije pretreslo prethodno pitanje, a postupak za rjeavanje prethodnog pitanja, koji se moe voditi samo po slubenoj dunosti, jo nije pokrenut kod nadlenog tijela, tijelo koje vodi upravni postupak zatrait e od tijela nadlenog za rjeavanje prethodnog pitanja da pokrene postupak o tom pitanju. U stvari u kojoj se postupak za rjeenje prethodnog pitanja pokree u povodu zahtjeva stranke, tijelo koje vodi upravni postupak moe zakljukom naloiti jednoj od stranaka da u svrhu rjeenja prethodnog pitanja trai od nadlenog tijela pokretanje postupka, odreujui joj rok do kojega je duna to uiniti, i da mu o podnesenom traenju podnese dokaz. Pritom e tijelo koje vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice proputanja. Ako stranka ne podnese u odreenom roku dokaz da je od nadlenog tijela traila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat e se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a tijelo koje vodi upravni postupak obustavit e postupak. Ako to nije uinila protivna stranka, tijelo koje vodi postupak e nastaviti postupak i samo e raspraviti prethodno pitanje.

3.5. Usmena raspravaJedna od najvanijih procesnih radnji u ispitnom postupku svakako je usmena rasprava. Usmenu raspravu odreuje osoba koja vodi postupak, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, uvijek kad je to korisno za razjanjenje stvari. Odreivanje usmene rasprave ovisi, tako, u naelu, o slubenoj osobi koja vodi postupak. Postoje samo dva sluaja u kojima zakon nalae odreivanje usmene rasprave i to: 1) u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima ili 2) kad se mora izvriti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka. Za usmenu raspravu vrijedi naelo javnosti, a javnost se moe iskljuiti (zakljukom koji mora biti obrazloen i javno objavljen) gdje je zakonom predvieno, i to: a) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti; b) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave; c) ako treba raspravljati o odnosima u nekoj obitelji i d) ako treba raspravljati o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetniku tajnu. Javnost se ne moe iskljuiti kod priopenja rjeenja. Tijek usmene rasprave je u potpunosti u rukama voditelja postupka, to odgovara prihvaenom naelu istrane (inkvizicijske) maksime. Slubena osoba koja vodi postupak duna je na poetku usmene rasprave utvrditi tko je od pozvanih osoba doao, odnosno, provjeriti jesu li odsutnima pozivi pravilno dostavljeni. Ako na usmenu raspravu ne doe stranka na iji je zahtjev pokrenut postupak , to se moe protumaiti na dva naina: ili da je stranka povukla prijedlog, odnosno odustala od njega ( tzv. afirmativna litiskontestacija) ili da je ostala kod svog prijedloga ( tzv. negativna litidskontestacija). Ti se sustavi u upravno postupku primjenjuju uvjetno. Naime, prema ZUP-u, ako se za takvu stranku uredno pozvanu na raspravu, koja nije dola na usmenu raspravu moe pretpostaviti iz cjelokupnog stanja stvari da je prijedlog povukla, postupak se rjeenjem obustavlja. Protiv takvog zakljuka doputena je alba. Ako se ne moe pretpostaviti da je stranka povukla prijedlog ili ako se postupak u javnom interesu mora nastaviti prema slubenoj dunosti, slubena e osoba, povesti raspravu bez te osobe ili e je odgoditi. Slino tome, ako na raspravu ne doe stranka protiv koje je postupak pokrenut, ne moe se ni tada zauzeti jednostrano stajalite afirmativne litiskontestacije, tj. da takva osoba svojim izostajanjem s rasprave priznaje navode koji se iznose protiv nje. ZUP ostavlja voditelju postupka dvije mogunosti : ili da provede raspravu bez te stranke ili da na njen troak odgodi usmenu raspravu ako je to potrebno radi pravilnog rjeenja stvari. Na usmenoj raspravi treba raspraviti i utvrditi ono to je predmet ispitnog postupka. Ako se predmet ne moe raspraviti na jednoj raspravi, slubena osoba koja vodi postupak prekinut e raspravu i zakazati to prije njen nastavak.

IV. DOKAZNI POSTUPAK4.1. Dokazi i dokazivanjeDokazivanje jest skup postupovnih radnji to ih poduzimaju nadleno tijelo, stranke i drugi sudionici rad prikupljanja, ispitivanja i ocjenjivanja dokaznih sredstava radi utvrivanja injenica pravno ili dokazno-smjerodavnih za odluenje o pravima i obvezama pojedinaca, pravnih osoba i drugih sudionika u pojedinanim upravnim stvarima, dakle o stanovitoj pravnoj stvari koja fungira kao predmetak upravnog postupanja. Pravilna primjena prava, prava materijalnoga i prava postupovnoga, predmnijeva prije i iznad svega da je u nadlenoga tijela uoblieno uvjerenje o injenicama i okolnostima takvo da stoji nesumnjivi zakljuak o postojanju onih pravno ili dokazno smjerodavnih injenica. Kao to je reeno, u pitanju su injenice pravno-smjerodavne i/ili dokazno smjerodavne o kakvima postoje vie ili manje razliite, vie ili manje sline, tvrdnje s obzirom na njihovu izvjesnost. S pomou dokazivanja provjeravaju se takve tvrdnje i pokuava se stei nedvojbena uvjerenost. U upravnom postupku, ba kao i u bilo kojem drugom pravno-zatitnom postupku, ne utvruje se neposredno ''istinitost injenica ve ''istinitost dokaznih argumenata'', i to na taj nain to ej ona prethodna-istinitost injenica proizlazi kao ''logiki zakljuak iz potonje-istinitost dokaznih argumenata''( S. Triva).

4.2. Vrste dokaznih sredstavaS obzirom pak na svoja po crti utjelovljena steena svojstva, dokazna sredstva znade se svrstati na osobna svjedoci, vjetaci, tumai i stranke, te stvarna isprave i predmeti oevida. Isprave odnosno mikrofilmske kopije isprava ili reprodukcije tih kopija su jedno od temeljnih dokaznih sredstava. Pojam isprave moe se shvatiti u irem i uem smislu. U irem smislu isprava je svaki predmet koji moe posluiti za utvrivanje relevantnih injenica jer sadri trag ije promatranje moe pomoi pri stjecanju spoznaje o takvoj injenici. U uem smislu isprava je dokazno sredstvo izdano u pisanom obliku kojim se utvruje postojanje ili nepostojanje odreene injenice ili dogaaja. Postoji razlika izmeu tzv. javne i privatne isprave. Javna isprava je ona koju je u propisanom obliku izdalo dravno tijelo u granicama svoje nadlenosti, a koja moe biti prilagoena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u istom obliku izdala ustanova ili druga pravna osoba u poslovima koje obavlja na osnovi javnih ovlasti. Za javne isprave postoji zakonska presumpcija istinitosti. Naime, takve isprave dokazuju ono to se u njima potvruje ili odreuje, no doputeno je dokazivati da su u takvoj ispravi injenice neistinito utvrene ili da je sama isprava neispravno sastavljena. Nasuprot javnim ispravama postoje privatne isprave. Privatne isprave nemaju presumpciju istinitosti, ve se njima, u pravilu, samo dokazuje da je njihov donosilac dao izjavu koja je sadrana u ispravi. Koritenje isprave kao dokaznog sredstva i utvrivanje njezine dokazne snage odreuje slubena osoba koja vodi postupak. injenice koje su pravno relevantne za rjeavanje stvari koja je predmet postupka mogu se utvrivati i svjedocima kao vrlo pogodnim dokaznim sredstvom. Svjedoci su fizike osobe sposobne da opaze injenicu o kojoj trebaju svjedoiti i koje mogu to svoje opaanje priopiti. ZUP propisuje da svjedok moe biti svaka osoba koja posjeduje ove dvije sposobnosti: Prvo, sposobnost opaanja injenice. Ta sposobnost osobe koja svjedoi mora biti prisutna u trenutku nastajanja okolnosti koja se utvruje. Svjedok, dakle, mora imati sposobnost da svojim ulima opazi dogaaj koji se utvruje kao injenica u asu njegova zbivanja i onako kako se zaista dogodilo. Drugo, svjedok mora imati sposobnost da ta svoja opaanja priopi. Za osobu koja se uzima kao svjedok dunost svjedoenja znai: a) obvezu da se odazove pozivu za svjedoenje i b) da svjedoi, tj. da dade iskaz o injenicama o kojima svjedoi. Dunost svjedoenja graanska je dunost, stoga svjedok moe uskratiti svjedoenje samo kad to propisuje zakon, tj: 1.) Na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili gonjenju njega, njegova srodnika po krvi u ravnoj liniji, a u pobonoj do zakljuno treeg stupnja, njegova branog druga ili srodnika po tazbini do zakljuno drugog stupnja i onda kad je brak prestao, kao i njegova staratelja ili staranika, usvojitelja ili usvjenika; 2) Na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obvezu odnosno pravo da uva poslovnu, profesionalnu, umjetniku ili znanstvenu tajnu, 3) O onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku, odnosno o onome o emu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku. Svjedok se moe osloboditi od dunosti svjedoenja i o pojedinim drugim injenicama kad iznese vane razloge za to. Prema posebnoj odredbi zakona ne moe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja slubene, dravne ili vojne tajne dok je nadleno tijelo ne oslobodi te dunosti. Svjedoci se sasluavaju pojedinano ( bez prisutnosti onih koji e se poslije sasluati). Ve sasluani svjedok moe se ponovno sasluati, a ne smije se udaljiti bez doputenja slubene osobe koja vodi postupak. Svjedok se prethodno upozorava da je duan govoriti istinu te mu se predoavaju posljedice davanja lanog iskaza. Ako svjedok, koji je uredno pozvan, ne doe, a izostanak se ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti sasluan, tijelo koje vodi postupak naredit e da se prinudno dovede i da snosi trokove privoenja, a moe ga se kazniti i novano. Ako svjedok doe, pa bez opravdanog razloga odbije svjedoiti, iako je upozoren na posljedice odbijanja, moe se novano kazniti, a ako i nakon toga odbije svjedoiti, moe ponovno biti novano kanjen. Zakljuak o izricanju novane kazne donosi slubena osoba koja vodi postupak. Izjava stranke kao posebno dokazno sredstvo utvrena je u upravnom postupku prvi put Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o opem upravnom postupku iz 1965. godine. Mogunost da se relevantne injenice dokazuju i izjavom stranke, pored ostalih dokaznih sredstava, doprinosi lakem i brem voenju upravnog postupka i ujedno poboljava poloaj same stranke u postupku. Izjava stranke, meutim, moe sluiti kao dokazno sredstvo samo kad za utvrivanje odreene injenice n postoji neposredni dokaz ili kad se takva injenica ne moe utvrditi na podlozi drugih dokaznih sredstava, i u stvarima male vanosti, ako bi odreenu injenicu trebalo utvrivati sasluanjem svjedoka koji ivi u mjestu udaljenom mjestu od sjedita tijela koje vodi postupak ili bi inae, zbog pribavljanja drugih dokaza bilo oteano ostvarivanje prva stranke. Za ostalo se samo zakonom moe propisati da se odreene injenice mogu dokazivati izjavom stranke. Vjetaci su osobe koje raspolau odreenim strunim znanjem i njime pomau tijelu koje vodi postupak kad se u postupku jave takve injenice za ije je utvrivanje odnosno ocjenu potrebna posebna strunost kojom tijelo odnosno slubena osoba raspolae. Zbog toga ZUP trai da se dokaz izvodi vjetaenjem kad god je za utvrivanje ili ocjenu neke injenice vane za rjeavanje stvari potrebno struno znanje kojim ne raspolae slubena osoba koja vodi postupak. Vjetaka (jednog ili vie njih) odreuje slubena osoba koja vodi postupak, ali za vjetaka ne moe biti odreena osoba koja ne moe biti svjedok. Obveza je svake osobe ( koja ima potrebnu strunost) da se primi vjetaenja. Vjetak moe uskratiti vjetaenje zbog istih razloga zbog kojih i svjedok moe uskratiti svjedoenje. Prije poetka vjetaenja ( koje se u pravilu izvodi na usmenoj raspravi , ali moe biti odreeno i izvan nje), vjetak se upozorava da je duan briljivo razmotriti predmet vjetaenja i u svom nalazu tono navesti to opazi i nae, a svoje obrazloenje i miljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vjetine. Kad vjetak izloi svoj nalaz i miljenje, slubena osoba koja vodi postupak, kao i stranke, mogu mu postavljati pitanja i traiti objanjenje u svezi s danim nalazom i miljenjem. Ako vjetak koji je uredno pozvan ne doe, a izostanak ne opravda, ili doe pa odbije vjetaiti ili ako u odreenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i miljenje, moe biti novano kanjen. Odredbe ZUP-a koje vrijede za vjetake primjenjuju se i na tumae. Posebna vrsta dokaznog sredstva pomou kojeg sam voditelj postupka opaa neposredne injenice i okolnosti relevantne za rjeavanje stvari koja je predmet postupka je uviaj. Uviaj se, prema tome, obavlja ako je za utvrivanje neke injenice ili za razjanjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaanje slubene osobe koja vodi postupak. Stranke takoer imaju pravo prisustvovati uviaju. Uviaj se, u pravilu, obavlja na mjestu gdje se stvar nalazi, ali ako se stvar moe bez tekoa donijeti na mjesto gdje se vodi postupak, onda se uviaj obavlja na tom mjestu. Vlasnik ili dralac stvari, prostorija ili nekretnina koje se moraju razgledati, ili u kojima se, odnosno na kojima se nalaze stvari uviaju, ili preko kojih je potrebno prijei, duan je dopustiti da se uviaj izvri. U protivnom se prema takvoj osobi mogu primijeniti sankcije kao i prema svjedoku koji uskrati svjedoenje.

4.3. Osiguranje dokazaZbog posebnih razloga ZUP omoguuje da se dokaz izvede u svakom stanju postupka, pa ak i prije nego to je postupak pokrenut. Osiguranje dokaza jest postupovno-pravni institut s kojim se omoguuje u situacijama (a) kada postoji ''opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi izvesti '', ili pak (b) ''da e izvoenje nekog dokaza biti znatno oteano'', dokaz izvesti, i to u svakom stadiju postupka, pa i prije nego to uope kakav postupak i bude pokrenut. Osiguranje dokaza poduzima se po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke, dotino osobe koja na tom ima ''pravnoga interesa''. Za osiguranje dokaza to ga se tijekom postupka poduzima, nadleno je tijelo koje postupak vodi, a za ono prije pokretanja postupka-tijelo na ijem se podruju nalaze stvari to ih treba razgledati, dotino na ijem podruju borave osobe to ih treba sasluati. O osiguranju dokaza odluuje se s posebnim zakljukom, s tim to je alba doputena samo protiv rjeenja s kojim se prijedlog da se osiguranje dokaza provede odbije, ali takva alba ne prekida tijek postupka.

V.RJEENJE5.1. Openito o donoenju rjeenjaDonoenjem formalnog rjeenja kojim se odluuje o predmetu postupka ostvaruje se svrha voenja upravnog postupka. Stoga je faza postupka u kojoj se donosi rjeenje i time okonava postupak najvanija faza postupka. Prema pravnoj normi mogu se kao donosioci rjeenja javiti razliita tijela, odnosno, pravnom normom mogu biti propisani razliiti uvjeti za donoenje rjeenja bilo da ga donosi samo jedno tijelo ili su to tzv. sloena rjeenja, u ijem postupku donoenja sudjeluju dva ili vie tijela s razliitim ulogama, pa je ZUP utvrdio posebne kriterije za postupanje takvih donosilaca u razliitim okolnostima. Kad stvari rjeava kolegijalno tijelo, ono moe rjeavati kad je prisutno vie od polovine njegovih lanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odreena posebna veina.

5.2. Oblik i sastavni dijelovi rjeenjaOblik i sastavni dijelovi rjeenja odreeni su ZUP-om. I mada se pritom opaa nastojanje da se pojednostavni oblik, odredbe o tome, uz one o sastavnim dijelovima rjeenja detaljno su razraene. Rjeenje se, u pravilu, uvijek donosi pismeno. Sam ZUP izriito predvia da se rjeenje donosi pismeno, dok se mogunost donoenja usmenog rjeenja moe predvidjeti samo zakonom, odnosno propisom donesenim na osnovi zakona. Rjeenje ima i svoje sadrajne dijelove (primjer rjeenja: vidi prilog, str.28.). Prema ZUP-u to su: uvod, dispozitiv, obrazloenje, uputa o pravnom lijeku, naziv tijela s brojem i datumom rjeenja, potpis slubene osobe i peat tijela. Pojedini dijelovi mogu se izostaviti samo ako je to predvieno zakonom ili propisom donesenim na osnovi zakona. Uvod rjeenja sadri: naziv tijela koje donosi rjeenje, propis o nadlenosti, ime stranke (punomonika ili zastupnika) i kratko naznaenje predmeta postupka. Dispozitivom je svakako najvaniji dio rjeenja. Dispozitivom se rjeava o predmetu postupka u cijelosti kao i o svim zahtjevima stranaka o kojima u tijeku postupka nije posebno rijeeno. Dispozitiv mora biti kratak i odreen, a kad je potrebno moe biti podijeljen u vie toaka. Njime mogu biti rijeeni i trokovi postupka. Kad je propisano da alba ne odlae izvrenje, to mora biti navedeno u dispozitivu. Obrazloenje je obvezni sastavni dio rjeenja. Vanost tog dijela rjeenja je mnogostruka jer se njime pored toga to slui za ispravno tumaenje dispozitiva, utvruje naelo zakonitosti u donoenju rjeenja, omoguava laka kontrola itd. ZUP propisuje da obrazloenje rjeenja sadri kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvreno injenino stanje, prema potrebi i razloge koji su bili odluujui pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije prihvaen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvreno injenino stanje upuuju na takvo rjeenje kakvo je dano u dispozitivu. Bit obrazloenja je, prema tome, u njegovu injeninom i pravnom dijelu. Iz injeninog dijela obrazloenja treba biti vidljivo sve to se odnosi na utvrivanje injenica koje su relevantne i koje su posluile kao osnova za primjenu odgovarajuih materijalnopravnih propisa. U pravnom dijelu navode se materijalnopravni propisi na osnovi kojih je predmet postupka rijeen na nain kako je utvreno u dispozitivu. Uputa o pravnom lijeku slui da se stranka obavijesti moe li se protiv rjeenja izjaviti albu, ako moe kome se izjavljuje, a kome se, u kojem roku i s kolikom pristojbom predaje, moe li pokrenuti upravni spor ili drug postupak pred sudom. Kad je u rjeenju dana pogrena uputa o pravnom lijeku, stranka moe postupiti prema valjanim propisima ili prema uputi. U ovom drugom nainu ne moe imati tetnih posljedica. Rjeenje potpisuje slubena osoba koja ga donosi, a stranci se izdaje u originalu ili ovjerenom prijepisu.

5.3. Vrste rjeenjaGrupiranje rjeenja je mogue po raznim kriterijima. Obino se navode sljedea vrsta rjeenja: 1) pravno vezana rjeenja i rjeenja koja se donose na osnovu slobodne ocjene; 2) pismena, usmena rjeenja i rjeenja u vidu zabiljeke u spisu; 3) rjeenja koja donosi jedan organ i rjeenja koja donose dva ili vie organa u suradnji; 4) potpuna, djelomina i dopunska rjeenja; 5) rjeenja o glavnoj stvari i privremena rjeenja; 6) rjeenja koja se odnose na jednu osobu, zajedniko rjeenje i generalna rjeenja. Kad je zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu odreeno da o jednoj stvari rjeavaju dva ili vie tijela, svaki je od njih duan rijeiti o toj stvari. Ta se tijela, meutim, sporazumijevaju koje e od njih izdati rjeenje, a u rjeenju mora biti naveden akt drugog tijela. Zakonom moe biti odreeno da rjeenje donosi jedno tijelo uz prethodnu suglasnost drugoga. Tada se rjeenje donosi nakon to je to drugo tijelo dalo suglasnost. U takvom rjeenju mora se navesti akt kojim je drugo tijelo dalo ili odbilo dati suglasnost. Isto tako moe biti odreeno da je nadleno tijelo duno prije donoenja rjeenja pribaviti miljenje drugog tijela. Rjeenje se moe donijeti samo nakon to je miljenje pribavljeno. Tijelo ija se suglasnost ili miljenje trai duno je suglasnost li miljenje dati u roku od mjesec dana od dana kad je to od njega zatraeno. Ako to tijelo u spomenutom roku ne obavijesti tijelo koje donosi rjeenje da daje ili odbija suglasnost, smatra se da je suglasnost dalo, a ako ne da nikakvo miljenje, rjeenje se moe donijeti i bez pribavljenog miljenja. U svim tzv sloenim rjeenjima, pojavljuje se prema strankama samo jedan akt glavno rjeenje koje donosi tijelo koje vodi postupak. U stvarima manje vanosti u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes drugih osoba, rjeenje se moe sastojati samo od dispozitiva u obliku zabiljeke na spisu, ako su razlozi za takvo rjeenje oigledni i ako nije drukije odreeno. Takvo se rjeenje priopava stranci usmeno, a pismeno joj se mora izdati ako ona to zatrai. Mogunost donoenja usmenog rjeenja predviena je i u poduzimanju izuzetno hitnih mjera radi osiguravanja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti za ivot i zdravlje ljudi i imovine. Uz glavno rjeenje, kojim se u potpunosti rjeava stvar koja je bila predmet postupka, postoji mogunost da se donesu i druge vrsta rjeenja kao to su: djelomino, dopunsko i privremeno. Djelomino rjeenje se moe donijeti kad se o jednoj stvari rjeava u vie toaka, a samo su neke od njih sazrele za rjeavanje, i kad se pokae svrhovitim da se o tim tokama rijei posebnim rjeenjem. Dopunsko rjeenje moe se donijeti ako se glavnim rjeenjem nije odluilo o svim pitanjima koja su bila predmet postupka. To se rjeenje donosi prema slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke. Stranka ima pravo na albu protiv zakljuka kojim je njen prijedlog za donoenje dopunskog rjeenja odbijen. Privremeno rjeenje donosi se ako je prema okolnostima nuno da se prije okonanja postupka donese rjeenje kojim se privremeno ureuju sporna pitanja ili odnosi. U takvom rjeenju mora biti izriito naznaeno da je privremeno. Rjeenjem o glavnoj stvari, koje se donosi po okonanju postupka, ukida se privremeno rjeenje doneseno u tijeku postupka. Djelomino, dopunsko i privremeno rjeenje smatraju se u svezi s pravnim sredstvima i izvrenjima samostalnim rjeenjima.

5.4. Rokovi za donoenje rjeenjaDunost je tijela koje vodi postupak da na zahtjev stranke donese rjeenje kojim se odluuje o njenom zahtjevu (pozitivno ili negativno). Uz tu naelnu obvezu tijelo je duno rjeenje donijeti u odreenom roku. Taj rok, prema ZUP-u ovisi o tome je li potrebno provoditi posebni ispitni postupak, odnosno, postoje li drugi razlozi zbog kojih se ne moe donijeti rjeenje bez odgaanja. Kad se postupak pokree u povodu zahtjeva stranke odnosno prema slubenoj dunosti ako je to u interesu stranke, a prije donoenja rjeenja nije potrebno provoditi posebni ispitni postupak niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moe donijeti rjeenje bez odgaanja ( npr. rjeavanje prethodnih pitanja i dr.) nadleno tijelo duno je donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci to prije, a najkasnije u roku mjesec dana raunajui od dana predaje urednog zahtjeva odnosno pokretanja postupka prema slubenoj dunosti, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. U ostalim sluajevima kad se postupak pokree u povodu zahtjeva stranke nadleno je tijelo duno donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca ako posebnim propisom nije odreen krai rok. Ako nadleno tijelo protiv ijeg je rjeenja doputena alba ne donese rjeenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku, stranka ima pravo albe kao da je zahtjev odbijen.

5.5. Ispravljanje greaka u rjeenjuTijelo koje je donijelo rjeenje, odnosno slubena osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje, moe u svako vrijeme ispraviti greke u imenima ili brojevima, pisanju ili raunanju, kao i druge oigledne netonosti u rjeenju ili njegovim ovjerenim prijepisima. O ispravku se donosi zakljuak protiv kojega je doputena alba.

5.6. Razlika izmeu rjeenja i zakljukaU upravnom postupku postoji znaajna razlika izmeu rjeenja i zakljuka. Dok se rjeenjem odluuje o samoj stvari koja je bila predmet postupka, zakljuak slui za odluivanje o pitanjima koja se tiu postupka, kao i o pitanjima koja se kao sporedna jave u svezi s provoenjem postupka, a koja se ne rjeavaju rjeenjem. Zakljuak donosi ona slubena osoba koja vri radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zakljuka i priopava ga zainteresiranim osobama usmeno ( primjer zakljuka: vidi prilog, str. 30.). Pismeno se zakljuak izdaje na zahtjev osobe koja moe protiv njega izjaviti albu kao i u sluajevima kad se moe odmah traiti izvrenje zakljuka. Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to zakonom izriito predvieno, ali ona, u pravilu, ne odlae izvrenje zakljuka. Kad je protiv zakljuka doputena posebna alba, takav zakljuak mora biti obrazloen i sadravati uputu o albi.

6. ZakljuakUpravni postupak kao jedini pravozatitni postupak u Republici Hrvatskoj uvijek pokree organ nadlean za rjeavanje upravne stvari, postupajui po slubenoj dunosti kad se radi o rjeavanju upravne stvari u javnom interesu ili povodom zahtjeva stranke, kad je u pitanju privatni interes, u pravilu ostvarivanje nekog prava stranke. U skladu sa naelima upravnog postupka, u postupku koji prethodi donoenju rjeenja, nakon njegovog pokretanja po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke, nadleni organ duan je po slubenoj dunosti utvrditi sve injenice i okolnosti koje su znaajne za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. Time e se strankama omoguiti da zatite i ostvare svoja prava i pravne interese, tako da im se prui mogunost da se o takvim injenicama izjasne. Radi utvrivanja pravog stanja stvari u tom dijelu upravnog postupka provodi se dokazni postupak, koji moe biti skraeni ili posebni ispitni postupak. U skladu sa naelom slobodne ocjene dokaza, koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje slubena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Zakoni o upravnom postupku utemeljeni su na Zakonu o opem upravnom postupku bive SFRJ, koji je opet bio utemeljen na austrijskom modelu. Jedan od znaajnih problema u upravnom odluivanju je nepotivanje rokova za donoenje odluka propisanih ZUP-om i materijalnim zakonodavstvom. Takoer, situacija se dodatno pogorava dugotrajnim albenim postupkom i slanjem predmeta od jedne do druge instance. U sluaju da organ uprave formalno ne donese odluku, ovo se po ZUP-u smatra negativnom odlukom. Svi ZUP-ovi propisuju odreeni uspjeh na posebnim ispitima kao jedan od glavnih uvjeta za slubenike ovlatene za odluivanje u upravnim stvarima. Ovaj sistem bi trebalo razviti u odgovarajui sistem certificiranja za cjelokupno kljuno osoblje koje donosi odluke u upravnom postupku. Uz to potrebno je provesti posebne obuke unutar institucija. Takoer i razvoj uloge upravne inspekcije treba sve vie uzimati u obzir kao prioritet, te na dravnom nivou zaposliti to vie dravnih inspektora za to postoji samim time i velika potreba. Novi ZUP mogli bismo rei donosi brojna nova rjeenja koja mogu poveati uinkovitost i brzinu upravnih postupaka, a samim time i efikasnost nae javne uprave kompletno. Ovo je, dakako, vano postii i zbog meunarodnog i ustavnog pravnog standarda o pravu svakoga na suenje u razumnom roku. Instituti koji bi u budunosti to trebali postii su: 1) jedinstveno upravno mjesto (l. 22.); 2) rokovi za obavljanje procesnih radnji (l. 101.); 3) predmnjeva usvajanja zahtjeva stranke (l. 102.); 4) uvoenje e-uprave i informacijsko-komunikacijske tehnologije openito; 5) upravi ugovori.Prilog: Republika Hrvatskaupanija poeko slavonska

Ured za opu upravu

Klasa: -II-II-Urbroj: -II-II-Poega, 17. oujka 1995.

Ured za opu upravu upanije poeko slavonske, na temelju l. 6. st. 3. Zakona o osobnom imenu (NN br. 69/92), u povodu zahtjeva Ivana Ivia iz Poege, Brdovita 22, radi promjene osobnog imena, donosi:

RJEENJE

Odbija se zahtjev Ivana Ivia za promjenu osobnog imena.

ObrazloenjeIvan Ivi je podnio ovom Uredu 02. oujka 1995. zahtjev za promjenu osobnog imena. U zahtjevu, u bitnome, navodi da ne eli nositi oevo prezime, jer oca pamti kao nasilnika i pijanicu. Istie da zbog toga eli zamijeniti sadanje prezime Ivi djevojakim prezimenom majke Markovi.

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom l. 9. Zakona o osobnom imenu utvreno je, meu ostalim, da se promjena osobnog imena nee odobriti osobi protiv koje se vodi krivini postupak zbog krivinog djela koje se goni po slubenoj dunosti.

U provedenom postupku je utvreno da se protiv podnositelja zahtjeva PRI Opinskom sudu Poega vodi krivini postupak zbog KD teke krae.

Slijedom iznijetog, nisu ispunjeni uvjeti za promjenu osobnog imena, pa je valjalo, stoga, na osnovi l. 9. Zakona o osobnom imenu, odluiti kao u izreci.

Republika Hrvatska

MUP

PU splitsko dalmatinska

Sektor za upravne poslove i strance

Odjel upravnih poslova

Broj: -II-II-Split, 24. 07. 1999.

Ministarstvo unutarnjih poslova RH, PU splitsko dalmatinska, Sektor za upravne poslove i strance, Odjel upravnih poslova odluujui povodom zahtjeva Mirande Buljac, dravljanke Francuske, za izdavanjem odobrenja za produeni boravak u RH, temeljem l. 156. st. 3. Zakona o opem upravnom postupku u RH (NN br. 53/91), te l. 25. st. 3. Zakona o kretanju i boravku stranaca (NN br. 53/91) donosi

ZAKLJUAK

OBUSTAVLJA SE postupak pokrenut povodom zahtjeva Mirande Buljac, roene 24. 09. 1982. godine u Parizu, Francuska, za izdavanjem odobrenja za produeni boravak u RH

ObrazloenjeMiranda Buljac je podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za produeni boravak u RH, u svrhu privatnog posjeta. U provedenom postupku je utvreno da je imenovana u tijeku postupka otputovala iz RH, pa se iz takvog ponaanja stranke, te iz cjelokupnog stanja stvari, moe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla. Budui daljnje voenje postupka po slubenoj dunosti nije potrebno u javnom interesu, u skladu s naprijed navedenim, a temeljem odredbe l. 156. st. 3. Zakona o opem upravnom postupku u RH, odlueno je kao u izrijeku ovog zakljuka.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog zakljuka se moe izjaviti alba u roku 15 dana. alba se izjavljuje Komisiji za albe Ministarstva unutarnjih poslova RH, putem ove Policijske uprave, te se na istu plaa upravna pristojba u iznosu od 50,00 kn po tar. Br. 3 Tarife uz Zakon o upravnim pristojbama (NN br 8/96).

Naelnik Sektora:Dostaviti:

1. Miranda Buljac osobno

2. Pismohrana ovdje

Literatura:1) Branko Babac, Upravno pravo, Pravni fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2004.2) Ivo Borkovi, Upravno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2002.3) Zakon o opem upravnom postupku (NN 47/09) 4) Mustafa Karaga, Prvostepeni upravni postupak diplomski rad, Sveuilite Vitez

Travnik, Travnik 2010. www.seminarskirad.biz/seminarski/prvostepeni%20upravni%20postupak.pdf, (7.5.2011.)

5) Novi zakon o opem upravnom postupku -www.iusinfo.hr/.../Topical.aspx?..- U sreditu 31.3.2009. (7.5.2011.)6) Upravni postupak prema novom Zakonu o opem upravnom postupku (NN 47/O9),

kat-upravnihz.pravos.hr/media/Predavanja/UPRAVNO_PRAVO.pdf, (7.5.2011.) Zakon o opem upravnom postupku ( proieni tekst, Narodne novine NN 47/09), lanak 1.

Novi zakon o opem upravnom postupku -HYPERLINK "http://www.iusinfo.hr/.../Topical.aspx?..-"www.iusinfo.hr/.../Topical.aspx?..- U sreditu, 31.3.2009.

op. cit.( bilj 1) l. 2.

Upravni postupak prema novom Zakonu o opem upravnom postupku (NN 47/O9),

kat-upravnihz.pravos.hr/media/Predavanja/UPRAVNO_PRAVO.pdf, str. 2.

Ibid

Ivo Borkovi, Upravno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2002., str. 413.

op.cit. (bilj 4) str. 3

loc.cit. (bilj 6) str. 402


Ibid


Ibid


Ibid

Ibid

Branko Babac, Upravno pravo, Pravni fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2004., str. 869.

op.cit. (bilj 4) str .7

op.cit. (bilj 6) str. 438.

Ibid., str.439.

Ibid

op.cit. (bilj 4) str.8.

Ibid


Ibid., str. 443.

Ibid

Ibid

Ibid., str. 445.

Ibid


Ibid


Ibid

Ibid, str. 452

Ibid

Ibid, str. 453



Ibid

Mustafa Karaga, Prvostepeni upravni postupak diplomski rad, Sveuilite Vitez Travnik, Travnik 2010., HYPERLINK "http://www.seminarskirad.biz/seminarski/prvostepeni%20upravni%20postupak.pdf" www.seminarskirad.biz/seminarski/prvostepeni%20upravni%20postupak.pdf.


Ibid

Ibid, str. 457

Ibid

Ibid, str. 458

PAGE

Documents

Pokretanje i vođenje upravnog postupka