Upload
mirza-djelmo
View
769
Download
10
Embed Size (px)
Citation preview
EKONOMSKI FAKULTETUNIVERZITETA U SARAJEVU
S E M I N A R S K I R A D
Tema:
“PLANIRANJE I UPRAVLJANJE KVALITETOM“
Predmet: Operativni menadžment
Mentor: Student:Prof. Dr Besim Ćulahović Đelmo Mirza
Sarajevo, februar 2010. godine
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
S A D R Ž A J
1. UVOD...................................................................................................................................................................................... 3
2. DEFINISANJE KVALITETA.............................................................................................................................................4
2.1. POSLOVNI NASPRAM KUPČEVOG POGLEDA NA KVALITET...............................................................4
3. PROBLEMI U KVALITETU............................................................................................................................................. 6
4. ISPORUČIVANJE KVALITETA.......................................................................................................................................7
4.1. RJEŠAVANJE PROBLEMA SA KVALITETOM................................................................................................7
4.2. ZADOVOLJAVANJE SPECIFIKACIJE..................................................................................................................8
4.3. PLANIRANJE KVALITETA....................................................................................................................................9
4.4. KONTROLA KVALITETA....................................................................................................................................10
5. PROCES PLANIRANJA I KONTROLE KVALITETA.............................................................................................11
5.1. DEFINISANJE KARAKTERISTIKA KVALITETA PROIZVODA/USLUGE..........................................11
5.2. KREIRANJE NAČINA MJERENJA.....................................................................................................................12
5.3. DEFINISANJE STANDARDA ZA SVAKU OD KARAKTERISTIKA........................................................12
5.4. KONTROLA KVALITETA U ODNOSU NA DEFINISANE STANDARDE.............................................12
5.4.1. GDJE IZVRŠITI KONTROLU.....................................................................................................................13
5.4.2. PROVJERITI SVAKI PROIZVOD ILI KORISTITI UZORAK............................................................13
5.4.3. NA KOJI NAČIN IZVRŠITI PROVJERU?...............................................................................................13
6. STATISTIČKI ALATI ZA KONTROLU KVALITETA............................................................................................14
6.1. KONTROLNI DIJAGRAMI...................................................................................................................................14
6.2. „SIX SIGMA“ PRISTUP.........................................................................................................................................15
6.3. PLAN UZORKOVANJA.........................................................................................................................................16
6.3.1. KREIRANJE PLANA ZA PRIHVATANJE NA OSNOVU KONTROLE UZORAKA....................16
7. ZAKLJUČAK....................................................................................................................................................................... 17
8. LITERATURA....................................................................................................................................................................18
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
1. UVOD
U modernoj ekonomiji koju karakteriše kako visok stepen inovacija i pojave novih
proizvoda, tako i izuzetno kratak i nestabilan životni ciklus proizvoda, kvalitet predstavlja
okosnicu stvaranja i djelovanja uspješnih kompanija, kao i jedan od osnovnih elemenata
diferenciranja. Brz tehnološki razvoj, novi zahtjevi kupaca, te konstantna potreba za
daljnjim razvojem proizvoda čine nas svjedocima brzog pojavljivanja novih proizvoda na
tržištu, ali i nestajanja istih. Uz sve gore navedeno, jedini zahtjev kupaca koji kroz vrijeme
ostaje nepromijenjen jeste zahtjev za isporučivanjem kvalitetnog proizvoda ili usluge.
Lojalnost kupaca, kao i proširenje postojeće baze kupaca dugoročno može biti temeljeno
samo na isporučivanju kvalitetnih proizvoda i usluga, jer u bilo kojem drugom slučaju neće
doći do ponovljene kupovine, kao ni do daljnjeg preporučivanja proizvoda/usluge. Pored
ovoga, značaj kvaliteta direktno se ogleda i u nižim troškovima, povećanoj produktivnosti,
smanjenoj potrebi za cjenovnim nadmetanjem, povećanju efekata ekonomije obima, a sve
to u konačnici dovodi do većeg profita kompanije.
Iz svega proizilazi da je danas nemoguće naći ozbiljniju veliku kompaniju koja nema
poseban odjel zadužen za planiranje i kontrolu kvaliteta, što što i jeste povod značajnijem
izučavanju osiguravanja kvaliteta kao jednog od poslovnih procesa, ali i izučavanja
elemenata i procesa koji doprinose efektivnom i efikasnom obavljanju ove poslovne
funkcije. Kroz ovaj rad bit će predstavljeni osnovni teorijski koncepti u oblasti planiranja i
kontrole kvaliteta, definisani najčešći problemi sa kojima se kompanije susreću pri isporuci
kvaliteta klijentima, preporuke za poboljšanje procesa osiguranja kvaliteta, kao i neki od
statističkih alata koji uveliko mogu doprinijeti efikasnosti u primjeni teorijskih koncepata o
kontroli kvaliteta unutar kompanije. Graditi kompaniju čija će se osnovna konkurentska
prednost graditi prvenstveno na kvalitetu ne bi imalo smisla bez odgovaranja na pitanja:
Kako se definiše kvalitet?
Kako dijagnosticirati problem u kvalitetu?
Kako zadovoljiti specifične karakteristike koje su potrebne proizvodu?
Kako statistički alati doprinose planiranju i upravljanju kvalitetom?
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
Kako metod uzoraka može da pomogne kontroli kvaliteta?
2. DEFINISANJE KVALITETA
Kvalitet je pojam koji se pojavljuje u mnogim oblastima, no u isto vrijeme ne postoji
jedinstvena definicija kojom se ovaj pojam može opisati. Pri definisanju kvaliteta sa aspekta
preduzeća i poslovnih procesa unutar kompanija, najdetaljniji prikaz dao je još 1988.
godine profesor David Garvin, koji je definisao 5 pristupa u posmatranju pojma kvaliteta i
to:
Transcedentni pristup – koji kvalitet posmatra kao najbolje moguće zadovoljenje
specifikacije koju traži proizvod ili usluga, tj. predstavlja sinonim za izvanrednost;
Proizvođački pristup – koji podrazumjeva kreiranje proizvoda ili usluge koja je u
potpunosti oslobođena grešaka i u potpunosti je u skladu sa predviđenom
specifikacijom;
Kupčev pristup – po kojem je neophodno osigurati da je proizvod svrsishodan. Ovo
je takođe i pristup prema kojem je pored ispunjavanja specifikacije bitno i na pravi
način kreirati specifikaciju proizvoda koja će biti prikladna za kupca;
Proizvodni pristup – prema kojem kvalitet predstavlja precizno definisan i mjerljiv
skup osobina koje će zadovoljiti kupca;
Pristup baziran na vrijednosti – koji pomiče proizvođački pristup korak dalje, te
definiše kvalitet u odnosu na troškove i cijenu. Prema ovom pristupu, kupci su
ponekad spremni za manju cijenu i niže ispunjenje specifikacija koje doprinose
kvalitetu proizvoda ili usluge.
2.1. POSLOVNI NASPRAM KUPČEVOG POGLEDA NA KVALITET
Sa aspekta poslovnih procesa kvalitet predstavlja konstantno zadovoljavanje kupčevih
očekivanja. Kupci pri definisanju svoje potrebe i potražnje kreiraju određeni set
specifikacija, te očekuju da će te specifikacije biti inkorporirane u proizvod, odnosno
uslugu. Prema poslovnom pogledu na kvalitet, on predstavlja ne samo ad-hoc, već
konstantno i sistematsko zadovoljenje očekivane specifikacije. U isto vrijeme, prema ovom
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
pogledu, nivo kvaliteta predstavljen je stepenom u kojem je očekivana specifikacija
karakteristika zastupljena u proizvodu ili usluzi koju kompanija nudi.
S druge strane je kupčev pogled na kvalitet. Problem u definisanju kvaliteta prema ovom
pogledu postoji u činjenici da je svaki kupac individua za sebe, te čak i potpuno jednake
proizvode ne mora percipirati na jednak način, niti kao jednako kvalitetne. Prema ovom
pogledu na kvalitet, kvalitet predstavlja sve ono što kupac percipira kao kvalitetno.
Percepcija kupca je primarna i prema ovom pogledu objektivni pokazatelji i indikatori
kvaliteta su zanemareni i stavljeni u drugi plan u odnosu na ličnu percepciju proizvoda ili
usluge.
Kombinovanjem gore navedena dva pogleda na kvalitet dobit ćemo definiciju kvaliteta koja
kaže da je kvalitet „stepen saglasnosti između očekivanja kupca i njegove percepcije
proizvoda ili usluge“, a koja predstavlja zasebnu kategoriju objedinjenog pogleda na
kvalitet. Prema ovom pogledu ključna su dva segmenta koja karakterišu kvalitet i to:
Da li kupac smatra da isporučeni proizvod zadovoljava njegova očekivanja, te
Da li je doživljaj pri upotrebi proizvoda ili korištenju usluge saglasan sa očekivanim.
Odgovaranjem na gore navedena pitanja može se govoriti o nivou kvalitetu proizvoda, te
usklađenosti sa specifikacijom
karakteristika koje zahtjeva
kupac. Na grafiku je prikazan
poglEd kupca na proizvod u
odnosu na to u kojoj mjeri je
proizvod/usluga u skladu sa
zahtjevanim karakteristikama i
specifikacijom kupca.
U procesu kreiranja proizvoda, pri definisanju karakteristika, proizvođači se oslanjaju u
najvećoj mjeri na želje i potrebe kupaca. Ipak, pri stvaranju proizvoda može doći do
određenih odstupanja i neusaglašenosti proizvoda sa zahtjevima kupaca. U tom slučaju
proizvod na posjeduje određene karakteristike koje kupci očekuju, što dovodi do negativne
SLIKA 1 - ODNOS OČEKIVANOG I PERCIPIRANOG KVALITETA
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
percepcije proizvoda od strane kupaca. S druge strane, karakteristike proizvoda mogu
nadmašiti one koje su očekivane, te kreirati pozitivni jaz, tj. izazvati pozitivnu reakciju
kupaca.
3. PROBLEMI U KVALITETU
Na ranijem prikazu vidjeli smo kako neusaglašenost karakteristika koje posjeduje
proizvod/usluga i onih koje su očekivane od strane kupaca može dovesti do nezadovoljstva
kupaca, odnosno njihove percepcije nekvalitetnog proizvoda. Postojanje negativnog jaza,
kakav je ranije prikazan u prva dva stupca, govori o postojanju problema u kvalitetu
proizvoda/usluge.
Neusaglašenost može biti predstavljena kroz četiri osnovne vrste i to:
Razlika između specifikacije kupca i proizvođača – prema kojoj je neusaglašenost
izazvana nepoklapanjem poimanja specifikacije od strane proizvođača i specifikacije
koja je očekivana od kupaca;
Razlikovanje koncepta u odnosu na specifikaciju – kada dolazi do nepoklapanja
koncepta proizvoda/usluge i specifikacije kvaliteta koju predstavlja proizvođač;
Razlika između specificiranog i ostvarenog kvaliteta – gdje se kao uzroci mogu
identifikovati neprikladna specifikacija ili specifikacija koju je nemoguće ostvariti,
nestručno osoblje i sl.;
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
Razlika između ostvarenog kvaliteta i imidža proizvoda – koja se najčešće događa
kada marketinški odjel svojim aktivnostima kreira nerealna očekivanja kod kupaca.
12
Domeni kupca i poslovanja u oceni kvaliteta
Očekivanja kupca u odnosu na
proizvod ili uslugu
Ocjene kupca u odnosu na proizvod
ili uslugu
Predhodno iskustvo Komunikacija “od
usta do usta”Imidž proizvoda ili
usluge
Koncept proizvoda ili usluge
menadžmenta
Specifikacija proizvoda ili usl.
organizacije
Stvarni proizvod ili uslugaJaz 1
Jaz 2
Jaz 3
Jaz 4Specifikacija kvaliteta od
strane kupca
Domenkupca
Domenproizvođača
SLIKA 2 KUPČEV I PROIZVOĐAČEV DOMEN U ODREĐIVANJU PERCIPIRANOG KVALITETA
Na slici iznad prikazani su faktori koji mogu dovesti do jaza između očekivanja i kupčeve
ocjene proizvoda ili usluge. U donjem dijelu predstavljen je domen proizvođača, a gornji dio
je domen kupca. Ova dva domena se susreću u stvarnom proizvodu ili usluzi koje
proizvođač obećava, a kupac očekuje. U domenu poizvođača menadžment je odgovoran za
dizajniranje proizvoda ili usluge i specificiranje kvaliteta proizvoda ili uluge koji trebaju biti
kreirani. U domenu kupca, kupčeva očekivanja se određena faktorima kao što su: ranije
iskustvo sa datim proizvodom ili uslugom, komunikacija od usta do usta, imidž proizvoda
ili usluge i sl.
4. ISPORUČIVANJE KVALITETA
Kvalitet proizvoda/usluga predstavlja sine qua non za svaku kompaniju koja želi da gradi
dugoročne i kvalitetne odnose sa svojim kupcima. Lojalnost kupaca, kao predominantni cilj
svakog CRM sistema ne može se temeljiti na isporučivanju proizvoda/usluga koje neće u
svakom momentu zadovoljiti ili čak i prevazići očekivanja kupaca. U skladu s tim,
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
kompanije moraju na vrijeme identifikovati postojanje ili mogućnost pojavljivanja
problema u isporuci kvaliteta, te u skladu s tim preventivno i sanacijski djelovati.
4.1. RJEŠAVANJE PROBLEMA SA KVALITETOM
U zavisnosti od toga u kojem dijelu procesa se javlja problem sa isporukom kvaliteta
potrebno je poduzeti određene korektivne akcije i nivo kvaliteta. U sljedećoj tabeli
predstavljene su korektivne aktivnosti, ali i odjeli koji su u najvećoj mjeri odgovorni za
korekciju svake od ranije definisanih neusklađenosti i jazova.
Jaz Korektivna akcija Odgovorni Odjel
Jaz 1
Obezbijediti konzistentnost između interne
specifikacije kvaliteta proizvođača i očekivanja
kupaca
Marketing; R&D
Jaz 2Obezbijediti uslaglašavanje interne specifikacije
sa konceptom proizvoda/uslugeMarketing; R&D
Jaz 3
Obezbijediti da ostvareni proizvod/usluga
odgovaraju interno specificiranom nivou
kvaliteta
Proizvodnja
Jaz 4Obezbijediti ispunjavanje obećanja datog kupcu
u vezi sa isporukom obećanih karakteristikaMarketing
TABELA 1 - KOREKTIVNE AKTIVNOSTI I ODJELI ODGOVORNI ZA NJIHOVU IMPLEMENTACIJU
4.2. ZADOVOLJAVANJE SPECIFIKACIJE
Zadovoljenje specifikacije znači proizvodnja proizvoda ili usluge u skladu sa projektnom
specifikacijom. Specifikacija karakteristika proizvoda se definiše u fazi koncipiranja i
projektovanja proizvoda ili usluge. Aktivnost planiranja i kontrole kvaliteta treba da
obezbjedi ispunjavanje projektovane specifikacije. Razvoj
proizvoda/uslugaProizvodnja Kupca
Planiranje i kontrola kvaliteta
Marketing
Karakteristike kvaliteta
Specifikacija proizvoda/usluge
Proizvod/usluga
Interpretacija specifikacije Očekivanja
Evaluacija usaglašenosti
SLIKA 3 - CIKLUS PROJEKTOVANJA PROIZVODA
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
Na slici iznad prikazan je ciklus projektovanja proizvoda/usluge, kao i put kojim se kreiraju
karakteristike proizvoda, dostavljaju specifikacije proizvodnji, te se kupcima isporučuje
proizvod sa zadovoljavajućim specifikacijama.
Planiranje i kontrola kvaliteta su aktivnosti koje se moraju prožimati kroz cjelokupan
proces kako bi konačni proizvod bio zaista u skladu sa zahtjevima i željama kupaca. U isto
vrijeme, ova funkcija igra dvostruku ulogu i ima dvojako djelovanje. Neophodno je kroz
planiranje i kontrolu kvaliteta osigurati da zahtjevani kvalitet (specifikacija karakteristika)
bez gubitka informacija dođe
do odjela kompanije
zaduženih za kreiranje
proizvoda, dok u isto
vrijeme se mora osigurati da
proizvodi/usluge koje se
plasiraju na tržište uistinu
budu kreirani u skladu sa
ranije dostavljenom
specifikacijom (kako je
prikazano na slici).
PoslovanjePoslovanje
Snadbjevanje
Resursi poslovanja
Stalna isporukaproizvoda i usluga u
skladu sa specifikacijom
Stalna isporukaproizvoda i usluga u
skladu sa specifikacijom
Zahtjevan kvalitetproizvoda ili usluga
Zahtjevan kvalitetproizvoda ili usluga
TržišteTržište
Potražnja
Zahtjevi kupaca
PLANIRANJE I KONTROLA KVALITETAPLANIRANJE I KONTROLA KVALITETA
SLIKA 4 - PLANIRANJE I KONTROLA KVALITETA U ODNOSU NA TRŽIŠTE
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
4.3. PLANIRANJE KVALITETA
Planiranje kvaliteta je početni zadatak bez koga nema ni dobrog ostvarenja, ni očekivanih
poslovnih rezultata. Pri planiranju, odnosno razvoju proizvoda i procesa, neophodno je
obratiti pažnju na sledeće korake:
Utvrđivanje potreba i očekivanja korisnika izraženih njihovim jezikom;
Prevođenje definisanih karakteristika sa jezika „korisnika“ na „jezik proizvođača“ i
formiranje specifikacije
Razvoj i oblikovanje proizvoda (izrada odgovarajućih standarda, crteža, shema,
receptura itd.),
Definisanje zahtjeva u proizvodnji,
Planiranje, razvoj i oblikovanje procesa, te
Ocjenjivanje razvijenih proizvoda i procesa sa aspekta ispunjenja potreba korisnika.
U planiranju kvaliteta mogu da pomognu brojni alati. Neki od njih su obrasci za
prikupljanje podataka, matrični dijagrami, alati za otkrivanje i eliminisanje grešaka (FMEA,
FMECA), alati za povezivanje zahteva potrošača i karakteristika proizvoda (QFD) itd.
4.4. KONTROLA KVALITETA
Kontrola kvaliteta je zadatak upravljanja kvalitetom kojim se proverava da li proizvod
stvarno ima one karakteristike koje se očekuju, tj. koje su navedene u specifikaciji.
Važni zahtjevi kontrole kvaliteta su sljedeći: strukturiranje procesa koji utiču na
konkurentnost preduzeća, obezbjeđenje konformnosti proizvoda u svakom procesu i
podprocesu, mjerenje i kvantitativno izražavanje kvaliteta procesa i podprocesa,
utvrđivanje odgovornosti za potrebna mjerenja i ispitivanja, korištenje rezultata mjerenja
za regulaciju procesa sa povratnom spregom.
Obezbjeđenje kvaliteta u užem smislu predstavlja upravljanje rizikom nastajanja grešaka.
Ciljevi obezbeđenja kvaliteta usmjereni su ka okruženju i ka samom preduzeću. Kupcima
treba pružiti proizvode koji ispunjavaju njihove zahtjeve i koji nemaju greške. U kompaniji
treba otkriti greške na vrijeme i otkloniti njihove uzroke. Neophodno je odrediti
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
vjerovatnoću nastajanja određene vrste grešaka i pojavu grešaka držati u prihvatljivim
granicama.
Planiranje mjera obezbjeđenja kvaliteta vrši se na bazi odgovarajuće statističke analize.
Ukoliko je mogućnost nastajanja greške veća i ako su njene posljedice teže, neophodno je
mjerama obezbjeđenja kvaliteta posvetiti veću pažnju.
Najefikasnija mjera za obezbjeđenje kvaliteta je postojanje sistema kvaliteta koji je
prilagođen specifičnostima kompanije. Danas veliki broj kompanija sposobnost svog
sistema kvaliteta potvrđuje odgovarajućim certifikatima. Briga o obezbjeđenju kvaliteta
nije samo u okviru sistema kvaliteta preduzeća. Ona se prenosi i na različite oblike saradnje
sa dobavljačima, a takođe i sa kupcima.
U sprovođenju zadataka kontrole i obezbjeđenja kvaliteta mogu da pomognu različiti alati.
Neki od njih su obrasci za provjeru podataka, kontrolne karte, histogrami, Pareto dijagrami,
dijagrami raspršenosti itd.
5. PROCES PLANIRANJA I KONTROLE KVALITETA
Iz ranije navedenog jasno je koliki je značaj planiranja i kontrole kvaliteta unutar
kompanije. U isto vrijeme, sam proces planiranja i kontrole kvaliteta definisan je kroz šest
koraka. Ukoliko kompanija pravilno i u pravoj mjeri implementira ove korake moći će
svojim kupcima u svakom trenutku isporučiti kvalitetne proizvode/usluge. Ti koraci su:
1. Definisanje karakteristika kvaliteta proizvoda/usluge
2. Kreiranje načina mjerenja za svaku od unaprijed definisanih karakteristika kvaliteta
3. Definisanje standarda za svaku od karakteristika
4. Kontrola kvaliteta u odnosu na definisane standarde
5. Identifikovanje i otklanjanje uzroka niskog stepena kvaliteta
6. Kontinuiran rad na poboljšanju kvaliteta
5.1. DEFINISANJE KARAKTERISTIKA KVALITETA PROIZVODA/USLUGE
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
U prvom koraku procesa planiranja i kontrole kvaliteta definišu se karakteristike koje će biti
inkorporirane u proizvod, tj. atributi proizvoda koji će doprinjeti kvalitetu proizvoda/usluge.
Najznačajnije karakteristike u procesu planiranja i kontrole kvaliteta su:
Funkcionalnost – da li proizvod/usluga zadovoljava potrebu kupca;
Izgled – estetski izgled, osjećaj, zvuk i miris proizvoda;
Pouzdanost – konzistentnost rada proizvoda/usluge tokom vremena;
Trajnost – ukupno vrijeme korisnog korištenja proizvoda;
Popravka – lakoća sa kojom se proizvod ili usluga mogu popraviti;
Kontakt – priroda kontakta sa odgovornom osobom – predstavnikom.
5.2. KREIRANJE NAČINA MJERENJA
Svaka karakteristika koja determinira nivo kvaliteta treba da bude definisana tako da je
mjerljiva i kontrolisana. Postoje dva tipa karakteristika:
Promjenjive – koje se mjere kontinuirano, te
Atributi – koji se mjere diskretnim vrijednostima sa dva stanja.
Ipak, definisanje karakteristika na ovakav način može dovesti do zanemarivanja određenih
karakteristika koje su za kupce od izuzetne važnosti, ali u isto vrijeme su jako nezgodne za
mjeriti. Primjer ovakve karakteristike je „ljubaznost osoblja“.
5.3. DEFINISANJE STANDARDA ZA SVAKU OD KARAKTERISTIKA
Definisanje standarda kvaliteta neophodno je radi poređenja utvrđenih vrijednosti
karakteristika kvaliteta. Činjenica je da ne postoje savršeni proizvodi, već se upoređuju
njihove karakteristike sa standardom kvaliteta koji se žele ostvariti.
Standard kvaliteta je nivo kvaliteta koji definiše granicu prihvatljivosti i neprihvatljivosti, a
ovako definisani standardi kvaliteta moraju biti usaglašeni sa očekivanjem kupca.
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
5.4. KONTROLA KVALITETA U ODNOSU NA DEFINISANE STANDARDE
Kontrola kvaliteta u odnosu na definisane standarde ima zadatak da utvrdi da li je
karakteristika kvaliteta u skladu sa standardom, tj. da li je odstupanje od zadanog
standarda kvaliteta u dozvoljenim granicama. Da bi se obezbijedilo ispunjenje standarda,
moraju se donijeti sljedeće odluke:
Gdje u proizvodnji treba izvršiti provjeru usaglašenosti proizvoda sa standardom?
Da li provjeriti svaki proizvod ili koristiti uzorke?
Na koji način izvršiti provjeru?
5.4.1. GDJE IZVRŠITI KONTROLU
Potrebno je utvrditi kritične kontrolne tačke u kojima treba provjeriti da li proizvod
odgovara specifikaciji. Provjera se može vršiti na početku, u toku procesa i na kraju samog
procesa.
U procesu se provjere vrše:
Prije neke skupe operacije procesa;
Prije početka procesa u koji je teško uključiti kontrolu;
Poslije operacije u kojoj se očekuju defekti;
Prije tačke sa koje nema povratka;
Prije nego što se napravi nepopravljiva šteta;
Prije promjene funkcionalne odgovornosti.
5.4.2. PROVJERITI SVAKI PROIZVOD ILI KORISTITI UZORAK
Pri istraživanju teorije planiranja i kontrole kvaliteta postavlja se pitanje zašto se koriste
uzorci? Ovo pitanje sasvim je logično u uslovima kada se zahtjeva da svaki proizvod bude
izuzetno kvalitetan kako bi se ostvarila lojalnost kupaca. Sljedeći razlozi mogu dati odgovor
na ovo pitanje:
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
Može biti opasno kontrolisati svaki dio
Može uništiti proizvod pri kontroli
Provjera svakog proizvoda isuviše dugo traje
Provjera može biti teška
Zaposleni mogu da se zamore stalnom kontrolom
Mjera kvaliteta može biti nejasna
Može biti data pogrešna informacija.
5.4.3. NA KOJI NAČIN IZVRŠITI PROVJERU?
Treba donijeti odluku o tome koju proceduru uzorkovanja primjeniti?
Postoje dvije mogućnosti: uzeti uzorak ili sve proizvode kontrolisati. Dakle, može se koristit
proces statističke kontrole kvaliteta (SPC) koji predstavlja mjerenje uzocima. Sama analiza
rezultatata pokazuje da li je proces “pod kontrolom”. Takođe, treba donijeti odluku o tome koji
metod uzorkovanja će biti korišten.
6. STATISTIČKI ALATI ZA KONTROLU KVALITETA
Statistička kontrola pocesa predstavlja metod gdje se provjerava proizvod u toku njegove
poizvodnje. Ukoliko se utvrdi da postoji problem, proces se zaustavlja radi identificiranja i
rješavanja problema. Tamo gdje je povoljno, proces se zaustavlja radi kontrole procesa.
6.1. KONTROLNI DIJAGRAMI
Kontrolni dijagrami ukazuju na probleme u procesu prije nego što se oni pojave. Pomoću
njih se uočavaju trendovi daljeg odvijanja pocesa. Kontrolni dijagrami pokazuju stabilnost
mjernog ili proizvodnog procesa. Upotrebljavaju se:
da pokažu je li nadzirani sistem unutar očekivanih granica
da signaliziraju sisemska odstupanja
da identificiraju nekonzistentnost u preciznosti
da prate provedbu bilo kojeg koraka analitičkog ili proizvodnog procesa.
Generalni koraci u procesu korištenja kontrolnih dijagrama su:
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
identificirati bitne elemente sastava dijagrama;
odlučiti o cilju;
izabrati svojstvo koje će se mjeriti;
odlučiti kako, gdje i kada će se mjeriti;
odlučiti koliko će biti mjerenja u nizu;
definirati postupak dobivanja slučajnog uzorka;
naći pouzdanu procjenu aritmetičke sredine, standardnog odstupanja ili raspona;
nacrtati središnju liniju i granične linije.
6.2. „SIX SIGMA“ PRISTUP
Prema ovom pristupu, pored proizvodnje i projektovanje mora da bude “pod kontrolom”,
jer se mnoge greške kriju u projektnom rješenju. Cilj poslovanja bez greške (nula defekta)
je idealni cilj TQM
koncepta. Praktično
ostvarenje najbliže
ovom cilju daje koncept
Six Sigma. „Šest“ je broj
sigma mjere u procesu u
kome je samo 3,4
proizvoda defektno na
milion proizvoda. Pretpostavka je da je proces dugoročno stabilan i da ne varira sa više od
1,5 standardnom devijacijom. Danas je ovakav koncept primjenjen u velikim kompanijama
kao što su Motorola, IBM, Texas Instruments, Samsung, Philips, Nokia itd, a njegova
primjena dala je značajne rezultate u poslovanju. Za primjenu koncepta neophodna je
odgovarajuća organizaciona kultura, obuka zaposlenih, visoka satisfakcija kupaca i
procesni pristup. Potencira se dubinsko posmatranje problema i koncentrisanje na uzroke
problema i njihovo otklanjanje.
Proces prihvatanja na osnovu kontrole uzoraka prema ovom pristupu predstavljen je
ispod:
Pristup Six Sigma
Process variation and its effect on process Defects per Million Opportunities (DPMO)
USLLSL
Process variation
Process variation
Process variation
Process variation
3 sigma process variation
= 66800 Defects per million opportunities
4 sigma process variation
= 6200 Defects per million opportunities
5 sigma process variation
= 230 Defects per million opportunities
6 sigma process variation
= 3.4 Defects per million opportunities
USLLSL USLLSL USLLSL
SLIKA 5 - ODNOS "SIX SIGMA" PRISTUPA U ODNOSU NA DRUGE PREMA UČEŠĆU DEFEKTNIH PROIZVODA
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
Kontrolom uzoraka proizvoda odlučuje se o prihvatanju cijele serije proizvoda.
Mjerne veličine su u formi atributa (prihvatljivo/neprihvatljivo)
Faktor rizika: mjeri se samo rizik
Greška tipa I: Odbacuje se cijela serija koja je ustvari dobra
Greška tipa II: Prihvata se cijela serija koja nije dobra
17
Prihvatlanje na osnovu kontrole uzorka
Rizik proizvođača
1
Procenat stvarnih defekata u seriji
Rizik kupca
AQL LTPD
Vje
rova
tno
st
Pri
hva
tlji
vos
ti s
eri
je
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
6.3. PLAN UZORKOVANJA
Plan uzimanja uzoraka opisuje proceduru uzimanja uzorka i odlučivanja i to na sljedeći
način:
Definišu se dva faktora n i c, pri čemu je
n = veličina uzorka, a
s = broj prihvatljivih defektnih dijelova u uzorku.
x = broj utvrđenih defektnih dijelova u uzorku
o Ako je x <= c onda se prihvata cijela količina
o Ako je x > c onda se odbacuje cijela količina
6.3.1. KREIRANJE PLANA ZA PRIHVATANJE NA OSNOVU KONTROLE UZORAKA
Da bi se odredio broj c, uzimaju se četri faktora:
Greška tipa I: obično se uzima vjerovanoća 0,05;
Greška tipa II: Obično se uzima vjerovatnoća 0,1;
AQL = Prihvatljiv nivo kvaliteta je stvarni procenat defektnih dijelova u seriji. Rizik
odbacivanje greškom je sa vjerovatnoćom 0,05;
LTPD = Procenat tolerantne veličine defektnih dijelova je broj defektnih dijelova
koje se greškom prihvata. Vjerovatnoća je 0,1.
SLIKA 6 - PRIHVATANJE NA OSNOVU KONTROLE UZORKA
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
7. ZAKLJUČAK
Ovim radom nastojalo se prije svega ukazati na značaj i potrebu orjentacije na kvalitetne
proizvode/usluge u modernom poslovanju. Visok stepen kvaliteta, kako je ranije pokazano,
doprinosi kroz smanjenje troškova, lojalnost kupaca i druge faktore povećanju profita
kompanije. S obzirom na činjenicu da je krajnji cilj svake kompanije rast profita, postaje
jasno da je orjentacija na kvalitet neophodna, jer u konačnici predstavlja jedini put ka
lojalnim kupcima koji ponavljaju kupovinu.
Pored ovoga, u prvom dijelu rada razloženi su pojmovi planiranja i kontrole, ali i definisane
spone ova dva procesa. Iako je u velikoj mjeri zavisna od drugih segmenata i odjela
kompanije (marketing, R&D, proizvodnja), funkcija kontrole kvaliteta mora biti prepoznata
kao efektivan, ali i neophodan način ostvarivanja dugoročnog rasta kompanije.
Takođe, u zadnjem dijelu rada analizirani su ukratko neki od modela i preporuka za
kvalitetnu implementaciju procesa kontrole kvaliteta. Praćenjem ovih koraka i preporuka
uistinu se može kreirati efektivan i efikasan sistem kontrole kvaliteta unutar kompanije.
Predstavljeni su i određeni statistički procesi koji se prvenstveno odnose na uzorkovanje,
analizu, te dokazivanje određenih pokazatelja o proizvodnji, koji mogu biti od velike koristi
pri kreiranju i implementaciji strategije upravljanja kvalitetom.
Na kraju, još jednom bitno je naglasiti značaj isporuke kvalitetnog proizvoda/usluge kupcu,
u cilju ostvarivanja dugoročno značajnijih ušteda, ali i kreiranju imidža i prepoznatljivosti
kvalitetnog proizvoda. Ovaj proces uistinu traži znatno zalaganje menadžmenta na nivou
cijele kompanije, kako bi se za kupca isporučili najbolji mogući rezultati.
17
Operativni menadžment: “Planiranje i upravljanje kvalitetom“ – M. Đelmo
8. LITERATURA
1. Slack, N.; Chambers, S. & Johnston, R (2008): “Operation Management – Chapter 17:
Quality planning and control”, (5th Edition), Prentice Hall