of 42/42
Luigi Pirandello Šest lica u potrazi za autorom s talijanskog prevela Helga Juretić

Pirandello Sestlica

  • View
    235

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

...

Text of Pirandello Sestlica

  • Luigi Pirandello

    est lica u potrazi za autorom

    s talijanskog prevela Helga Jureti

  • 2

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    LICA DRAMSKOG DJELA KOJEG TREBA NAPRAVITI:

    Otac Majka Pastorka Sin Djeak (ne govori) Djevojica (ne govori) Madam Pace (u prijevodu Gospoa Mir, naknadno prizvana)

    GLUMCI GLUMAKE DRUINE KAZALITA: Ravnatelj druine redatelj Prvakinja Prvak Druga glumica Mlada glumica Mladi glumac Drugi glumci i glumice Inspicijent apta Rekviziter Scenski tehniar Redateljev tajnik Podvornik Scenski radnici

    Danju, na pozornici dramskog kazalita.

  • 3

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    VANA NAPOMENA: Komedija nema inova ni prizora. Predstava se prekida prvi put, i to bez sputanja zastora, kada se Ravnatelj glumake druine redatelj i voa lica povuku ne bi li dogovorili scenarij, a glumci odu s pozornice; drugi put, kad Scenski tehniar grekom spusti za-stor. Gledatelji, uavi u gledalite, nalaze podignut zastor i pozornicu onakvom kakva je danju, bez kulisa i postavljene scenografije, gotovo u mraku i praznu, kako bi od prvog trenutka stekli dojam da predstava nije pripremljena. Male stepenice, jedne s desne i druge s lijeve strane pozornice, omoguit e komunikaciju izmeu pozornice i gledalita. Na samoj pozornici aptaeva je kupolica pomaknuta u stranu i smjetena pokraj aptaonice. S druge strane, na prednjem dijelu pozornice, stoli i naslonja s naslonom okrenutim publici, za Ravnatelja glumake druine redatelja. Druga dva stolia, jedan vei i jedan manji, s dosta stolaca razmjetenih uokolo, postavljenih naprijed kako bi bili spremni, ukae li se tijekom probe za njima potreba. Tu i tamo jo nekoliko stolaca, slijeva i zdesna, za Glumce, te u dnu pozornice gla-sovir, po strani, gotovo skriven. Kada se u gledalitu svjetla ugase, vidjet e se kako na bona vrata na pozornicu ulazi Scenski tehniar u plavoj radnoj bluzi i s torbom o pojasu; iz jednog kuta u dnu pozornice uzima nekoliko dasaka, rasporedi ih na prednjem dijelu pozornice, klekne i pone ih zakucavati. Na zvuk ekia kroz vrata koja vode prema garderobama dotri Inspicijent. INSPICIJENT: Hej! to to radi? SCENSKI TEHNIAR: to radim? Zakucavam. INSPICIJENT: Ba sada? (Pogleda na sat.) Ve je deset i pol. Redatelj e biti ovdje za koji tre-nutak, proba tek to nije poela. SCENSKI TEHNIAR: Pa dobro... valjda i ja imam pravo na nekakvo vrijeme da odradim svoj posao! INSPICIJENT: Pa ima, ali ne sada. SCENSKI TEHNIAR: Nego kada? INSPICIJENT: Kad ne bude vrijeme za probu. Hajde, hajde, odnesi sve to i pusti me da pripremim scenu za drugi in Igre uloga. Scenski tehniar puui i gunajui pokupi opremu i ode. U meuvremenu kroz bona vrata po-nu na pozornicu pristizati Glumci: mukarci i ene, prvo jedan, pa drugi, pa dvoje zajedno, po volji: devet ili deset glumaca, koliko se ve pretpostavlja da bi trebalo sudjelovati u probama Pi-randellove komedije Igra uloga, naznaene na programu za taj dan. Ui e, pozdravit e Inspicijenta i pozdravit e se meusobno zaeljevi si dobar dan. Nekolicina e se uputiti prema garderobama; ostali e se, a medu njima je i apta s prijepisom komada smota-nim pod rukom, zadrati na sceni u iekivanju Redatelja kako bi zapoeli s probom, te e za to vrijeme, sjedei ili stojei u malim skupinama, razmijeniti pokoju rije; netko e pripaliti cigaretu, drugi se aliti na dodijeljenu mu ulogu, trei proitati naglas prisutnima poneku vijest iz kakvih kazalinih novina. Poeljno je da su i Glumice i Glumci odjeveni u odjeu svijetlih i ivih boja, te da ovaj prvi improvizirani prizor u svoj svojoj prirodnosti odaje veliku ivost. U odreenom tre-

  • 4

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    nutku jedan od Glumaca moe sjesti za glasovir i zasvirati neku plesnu melodiju; najmlai Glum-ci i Glumice e zaplesati. INSPICIJENT (pljeui rukama ne bi li uspostavio disciplinu): Idemo, dosta! Evo gospodina Redatelja! Svirka i ples u hipu prestanu. Glumci se okrenu i pogledaju prema gledalitu; na vrata u dnu dvorane ui e Ravnatelj-Redatelj, s krutim eirom na glavi, tapom pod rukom i velikom ciga-rom u ustima, da bi zatim proao prolazom izmeu sjedala u gledalitu i popeo se, uz pozdrave Glumaca, na pozornicu jednim od bonih stuba. Tajnik mu prui potu: pokoja novina, jedan pri-jepis drame poslan kao tiskanica. REDATELJ: Pisma? ASISTENT: Nijedno. Ovo je sva pota. REDATELJ (pruajui mu ovitak s prijepisom dramskog djela): Odnesite u garderobu. (Zatim, gledajui oko sebe i obraajui se Inspicijentu): Oh, ovdje se nita ne vidi. Molim vas, dajte malo svjetla. INSPICIJENT: Odmah. Otie dati nalog. Nedugo zatim, desna je strana pozornice, gdje stoje Glumci, potpuno osvijetlje-na ivim bijelim svjetlom. U meuvremenu je apta zauzeo svoje mjesto u aptaonici, upalio ma-lu svjetiljku i rairio pred sobom tekst. REDATELJ (pljeui): Idemo, poinjemo. (Inspicijentu): Svi su tu? INSPICIJENT: Nema Prvakinje. REDATELJ: Kao i obino! (Pogleda na sat.) Kasnimo ve deset minuta. Zapiite je, molim vas. Tako e nauiti da se na probu dolazi na vrijeme. Ne stie dovriti prijekor, kad se iz dna dvorane zauje glas Prvakinje. PRVAKINJA: Ne, ne, zaboga! Evo me, stiem! Odjevena sva u bijelo, sa ekstravagantno velikim eirom na glavi i draesnim psiem u naruju; potri prolazom izmeu sjedala u gledalitu i urno se uspne jednim od stuba na pozornicu. REDATELJ: Vi ste se zavjetovali da e vas se uvijek ekati. PRVAKINJA: Oprostite. Dala sam sve od sebe da pronaem automobil kako bih stigla na vrijeme! No vidim da jo niste poeli. A jo k tome nije odmah red na meni. (Zatim, po-zvavi imenom Inspicijenta i predajui mu psia u ruke): Molim vas, zatvorite mi ga u garde-robu. REDATELJ (mrmljajui): Jo i psi! Kao da nas je malo pasa ovdje. (Ponovno zapljee i obrati se aptau): Dajmo, krenimo, drugi in Igre uloga. (Sjedajui u naslonja): Pozor, gospodo. Tko je sada na redu? Glumci i Glumice e osloboditi prednji dio pozornice i otii sjesti sa strane, izuzev troje koji zapo-inju probu i Prvakinje koja, ne obraajui panju na Redateljevo pitanje, sjeda naprijed za jedan od dva stolia. REDATELJ (Prvakinji) Vi ste dakle ipak odmah na redu? PRVAKINJA: Ja? Ne, gospodine.

  • 5

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    REDATELJ (iivcirano): Pa maknite se onda, Boe sveti! Prvakinja e se na to ustati i otii sjesti pokraj drugih Glumaca koji su se ve povukli u stranu. REDATELJ (aptau): Ponite, ponite. APTA (itajui tekst): U kui Leona Gale. Neobina blagovaonica, ujedno i radna soba. REDATELJ (okreui se prema Inspicijentu): Postavit emo crvenu sobu. INSPICIJENT (biljeei na komad papira): Crvena. U redu. APTA (itajui dalje tekst): Stol postavljen za blagovanje, te knjige i papiri na pisaem stolu. Police za knjige i vitrine s bogatim stolnim posuem. U dnu, vrata koja vode u Le-onovu spavau sobu. Slijeva bona vrata koja vode u kuhinju. Glavni ulaz je zdesna. REDATELJ (ustajui i pokazujui): Dakle, sad dobro pazite: tamo, glavni ulaz. Ovdje, kuhi-nja. (Obraajui se Glumcu koji e glumiti Sokrata): Vi ete ui i izai s ove strane. (Inspicijen-tu): U dnu ete namjestiti vrata i objesiti zavjese. (Vrati se sjesti.) INSPICIJENT (biljeei): U redu. APTA (itajui dalje): Prvi prizor. Leon Gala, Guido Venanzi, Filip zvan Sokrat. (Reda-telju): Moram itati i didaskalije? REDATELJ: Pa da! Da! Stoput sam vam to ve rekao! APTA (itajui dalje): Kad se podigne zastor, Leon Gala, s kuharskom kapom i prega-om, malom drvenom kuhaom upravo tue jaje u zdjelici. Filip tue drugo jaje, i on u kuharskoj opravi. Guido Venanzi, sjedei, slua. PRVAK (Redatelju): Ali oprostite, zar ba moram staviti kuharsku kapu na glavu? REDATELJ (iivciran primjedbom): Izgleda da morate! Kad tamo tako pie! (Pokae na tekst.) PRVAK: Ali, oprostite, pa to je smijeno! REDATELJ (skoivi bijesno na noge): Smijeno! Smijeno! to vam ja mogu kad nam iz Francuske ne stie vie nijedna dobra komedija, pa smo spali na to da izvodimo djela tog Pirandella; tko ih razumije svaka mu ast; namjerno ih pie tako da ni glumci ni kritiari ni gledatelji nikad nisu zadovoljni! (Glumci e se nasmijati. A onda e Redatelj, nakon to je ustao i pribliio se Prvaku, povikati): Kuharsku kapu, da, dragi moj gospodine! I tucite ta jaja! Vi mislite da s tim jajima koja tuete nemate drugog posla? Malo sutra! Morate gledateljima predoiti ljusku jajeta koje tuete! (Glumci e se ponovno nasmijati i razmijeniti ironine primjedbe.) Tiina! I izvolite sluati kad vam objanjavam! (Ponovno se obraajui Prvaku): Da, dragi moj gospodine, ljusku: a ona predstavlja praznu formu razuma, lienu sadraja, punine nagona koji je pak slijep! Vi ste razum, a vaa su-pruga je nagon: u igri dodijeljenih uloga, vi ste stoga, igrajui svoju ulogu, namjerno vla-stita marioneta. Jeste li razumjeli? PRVAK (irei ruke): Ja ne! REDATELJ (vraajui se na svoje mjesto): E pa nisam ni ja! Idemo dalje, trebate tek vidjeti kraj! (Povjerljivim tonom): Molim vas, okrenite se gledalitu bar poluprofilom, jer uz nera-zumljiv dijalog, ako vas se jo i ne uje, zbogom sve skupa! (Pljeui ponovno): Pozor, pozor! Poinjemo! APTA: Oprostite, gospodine Redatelju, smijem li se zatititi kupolicom? Na propuhu sam!

  • 6

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    REDATELJ: Ma da, dajte, dajte! U meuvremenu je u gledalite uao podvornik kazalita s opivenom kapom na glavi, te se, pre-avi prolaz izmeu sjedala, pribliio pozornici kako bi Ravnatelju-Redatelju najavio dolazak est Lica, koja ga, uavi za njim u dvoranu prate na odreenom razmaku, pomalo zbunjena i neod-luna, pogledavajui oko sebe. Onaj tko eli pokuati scenski postaviti ovu komediju, morat e svim sredstvima nastojati postii uinak razdvojenosti i razlike izmeu Glumaca i est Lica, kako se est Lica nikako ne bi pomije-alo s Glumcima Druine. Raspored jednih i drugih, kako je naveden u didaskalijama, u trenutku kad Lica stupe na pozornicu sigurno e posluiti svrsi, jednako kao i rasvjeta razliitim bojama koja se moe postii posebnim reflektorima. No najdjelotvornije i najprikladnije sredstvo na koje se ovdje upuuje uporaba je posebnih maski, izraenih od materijala koji nee omlohaviti od znoja, a koje e istodobno glumci lako podnositi. Maske valja izraditi tako da se ostave otvori za oi, nosnice i usta. Interpretirat e se tako i dublji smisao komedije. Lica, naime, ne smiju djelovati kao utvare, ve kao stvorene zbilje, ne-promjenjive tvorevine mate, pa kao takve dakle stvarnije i trajnije od nepostojane prirodnosti Glumaca. Maske e pripomoi stvaranju dojma o likovima koje je stvorila umjetnost i od kojih svaki nosi nepromjenjivo fiksiran izraz svog temeljnog osjeaja, a to su grinja savjesti Oca, os-veta Pastorke, prezir Sina, bol Majke s fiksiranim votanim suzama u modrim podonjacima i du obraza, poput onih koje se vide na isklesanim i naslikanim likovima raznih Mater dolorosa1 u crkvama. Neka i odjea bude posebnoga kroja i od posebne tkanine, premda ne ekstravagantna, nego krutih nabora i kao isklesana; ukratko, ne smije ostavljati dojam da je izraena od tkanine koja se moe kupiti u bilo kojoj trgovini u gradu, te da je skrojena i salivena u bilo kojoj krojanici. Otac ima oko pedesetak godina, proelav je, ali ipak ne i potpuno elav, riokos, gustih bria go-tovo obavijenih oko jo svjeih usana koja se esto rastvaraju u nesiguran i prazan osmijeh. Blijed, posebno po irokom elu, sjajnih i bistrih ovalnih modrih oiju. Nosi svijetle hlae i tamnu jaknu. Na trenutke je slatkorjeiv, na trenutke pak ima otre i grube ispade. Majka izgleda prestravljeno i pritisnuto nepodnoljivim teretom srama i ponienja. Zastrta gu-stom koprenom udovice, odjevena je skromno u crninu, a kad podigne veo ukae se lice ne napae-no, ve poput voska, uvijek sputena pogleda. Pastorka je drska i gotovo bestidna osamnaestogodinjakinja. Vrlo je lijepa; i ona nosi crninu, ali upadljivo elegantnu crninu. Otvoreno pokazuje prezir prema plaljivom, tunom i izgubljenom dranju mlaeg brata, sirotog etrnaestogodinjeg Djeaka u crnini; dok prema sestrici, Djevojici od oko etiri godine, u bijeloj haljini s crnim svilenim pojasom oko struka, pokazuje naprotiv i-vahnu njenost. Sin, visoki mladi od dvadeset i dvije godine, gotovo je ukoen u svom suzdranom preziru prema Ocu i u namrtenoj ravnodunosti prema Majci; nosi ljubiasti ogrta i dugaki komad zelene tka-nine omotan oko vrata. PODVORNIK (s kapom u ruci): Oprostite, gospodine Komendatore. REDATELJ (grubo plane): to je sad opet? PODVORNIK (bojaljivo): Neka gospoda su tu, trae vas. Redatelj i Glumci u udu skrenu pogled s pozornice dolje u gledalite.

    1 Mater dolorosa, u prijevodu znai oaloena majka. Prikaz je to alosti Majke Boje za mrtvim sinom Isusom Kristom. (nap. prev.).

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 7

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    REDATELJ (ponovno bijesan): Ali ja imam probu ovdje! A dobro znate da za vrijeme probe nitko ne smije ui! (Okreui se i obraajui prema dnu dvorane): Tko ste vi, gospodo? to elite? OTAC (pribliavajui se, praen ostalima, jednim stubama koje vode na pozornicu): Ovdje smo u potrazi za autorom. REDATELJ (izmeu uenja i bijesa): Autorom? Kojim autorom? OTAC: Bilo kojim, gospodine. REDATELJ: Ali ovdje nema nikakvog autora, jer trenutno ne pripremamo nikakvo novo djelo. PASTORKA (veselo i ivahno, brzo se uspinjui stubama na pozornicu): Tim bolje, tim bolje, go-spodine! Mi bismo mogli biti vae novo djelo. NETKO OD GLUMACA (praen smijehom i ivahnim komentarima ostalih): Oh, uje ti to! OTAC (pridruujui se Pastorci na pozornici): Da, ali to emo kad nema autora! (Redatelju): Osim ako vi moda ne biste htjeli biti... Majka, drei Djevojicu za ruku, i Djeak s njome, zakorae na stube i ostanu na pola puta u i-ekivanju. Sin osorno ostane podno stuba. REDATELJ: Vi se, gospodo elite s nama naaliti? OTAC: Ne, to to govorite, gospodine! Donosimo vam, ba naprotiv, bolnu dramu. PASTORKA: I mogli bismo vam donijeti uspjeh! REDATELJ: Ma budite ljubazni i otiite, ovdje nemamo vremena za gubljenje s luacima! OTAC (povrijeeno i pretjerano ljubazno): Oh, gospodine, vi dobro znate da je ivot prepun bezbrojnih apsurdnosti, koje se krajnje bezono ne moraju ni truditi izgledati vjerodo-stojno, jer su jednostavno istinite. REDATELJ: Ma kog ste to vraga sad rekli? OTAC: Rekao sam da se uistinu moe smatrati ludou, tako je, ludou, gospodine, ula-gati napor ne bi li se postiglo suprotno: stvarati vjerodostojne apsurdnosti kako bi se i-nile istinitima. No dopustite mi da vam skrenem pozornost na to da ukoliko to i jest ludost ona je ipak jedini smisao vaeg zanata. Glumci se uskomeaju, ogoreni. REDATELJ (ustajui i odmjeravajui ga od glave do pete): Tako, dakle? Na vam se posao ini zanimanjem za luake? OTAC: Eh, prikazivati stvarnim neto to to nije; i to bez ikakve potrebe, gospodine, nego tek tako, za zabavu... Nije li vaa zadaa na pozornici udahnuti ivot izmiljenim likovi-ma? REDATELJ (istoga trena pretvarajui se u glasnogovornika rastueg gnjeva svojih Glumaca): Ali ja vas molim, dragi gospodine, vjerujte mi da je glumako zvanje uistinu vrlo plemenito! Pa iako nam trenutno gospoda suvremeni pisci za izvoenje nude glupave komade i ne-kakve marionete umjesto istinskih ljudi, znajte da se ponosimo time to smo ovdje, na ovim daskama udahnuli ivot besmrtnim djelima! Glumci zadovoljno odobravaju i pljeskom nagrauju svog Ravnatelja. OTAC (prekidajui ih i vatreno nastavljajui): Tako je! Izvrsno! ivim biima, ivljima od onih koja diu i odijevaju se! Manje stvarnima, moda; ali istinitijima! Potpuno smo isto-ga miljenja!

  • 8

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    Glumci u udu gledaju jedan drugoga. REDATELJ: Ali kako! Malo prije ste rekli da... OTAC: Ne, oprostite, rekao sam to zbog vas, gospodine, zato jer ste na nas vikali da ne-mate vremena za gubljenje s luacima, dok istovremeno nitko bolje od vas ne moe znati da se priroda slui instrumentom ljudske mate kako bi, u jo uzvienom obliku, nastavi-la svoje stvaralako djelo. REDATELJ: U redu, u redu. No to elite time rei? OTAC: Nita, gospodine. Dokazati vam da se na svijet dolazi na mnogo razliitih naina, u mnogo razliitih oblika: stablo ili kamen, voda ili leptir... ili ena. I da se na svijet moe doi i kao lik! REDATELJ (ironino i prijetvorno zauen): A vi ste se, zajedno s ovom gospodom koja vas okruuju, rodili kao likovi? OTAC: Ba tako, gospodine. Likovi, i to ivi, kao to vidite. Redatelj i Glumci prasnu u smijeh, kao da su uli dobar vic. OTAC (povrijeeno): ao mi je to vam je smijeno, jer u sebi, ponavljam, nosimo uistinu bolnu dramu, gospoda to mogu zakljuiti i sama po ovoj eni zavijenoj u crno. Izgovarajui to, prua ruku Majci kako bi joj pomogao da se uspne uz posljednjih nekoliko stepe-nica, te je, drei je i dalje za ruku, povede nekako tragino sveano na drugu stranu pozornice, koja istog trena biva obasjana udesnom svjetlou. Djevojica i Djeak pou za Majkom; za njima i Sin, drei se po strani, u pozadini; na koncu Pastorka, koja se odvoji od ostalih i zadri na pred-njem dijelu pozornice, oslonjena sa strane na okvir koji pozornicu uokviruje. Glumci, se isprva zaude, a zatim zadivljeni razvojem dogaaja energino zapljeu, kao da se za njih upravo od-igrala kakva predstava. REDATELJ (isprva zauen, zatim ljut): Ma dajte! Tiina! (Potom, obraajui se Licima): A vi, maknite se! Oslobodite pozornicu! (Inspicijentu): Zaboga, recite im da se maknu! INSPICIJENT (istupi i potom se zaustavi, kao zadran nekim udnim strahom): Idemo! Idemo! OTAC (Redatelju): Ali ne, vidite, mi... REDATELJ (viui): Mi ovdje moramo raditi! PRVAK: Nije u redu sprdati se tako... OTAC (odluno, istupajui naprijed): udim se vaoj nevjerici! Zar vi, gospodo, niste navikli na to da vam ovdje na pozornici jedan nasuprot drugome oivljavaju likovi stvoreni au-torskim perom? Moda stoga to tamo (pokae na aptaonicu) nema teksta koji bi nas sa-dravao? PASTORKA (istupajui pred Redatelja sa zavodljivim osmijehom): Vjerujte, gospodine, da smo doista est likova, nevjerojatno zanimljivih likova! Premda izgubljenih. OTAC (gurajui je u stranu): Da, u redu, izgubljenih! (Odmah potom Redatelju): Mislim, vidite, autor koji nas je stvorio, ive, vie nije htio, ili istinski nije mogao, donijeti nas na svijet umjetnosti. A to je bio pravi zloin, gospodine, jer tko ima udes roditi se kao ivi lik, moe se i smrti nasmijati u lice! Vie ne umire! Um-rijet e ovjek, pisac, instrument stvaranja; no stvorenje nee umrijeti, nikada! A da bi i-vjelo vjeno, ne mora imati nikakav poseban dar ni initi uda. Tko je bio Sancho Panza? Tko je bio don Abbondio? Pa ipak ive vjeno, jer su ive klice imali sreu pronai

  • 9

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    plodnu utrobu, matu koja ih je znala uzgojiti i othraniti, podariti im vjeni ivot! REDATELJ: Sve je to savreno u redu! No to traite ovdje, to elite? OTAC: elimo ivjeti, gospodine! REDATELJ (ironino): ivjeti vjeno? OTAC: Ne, gospodine: bar na trenutak, u vama. GLUMAC: Ma vidi ti to! PRVAKINJA: ele ivjeti u nama! MLADI GLUMAC (pokazujui Pastorku): Eh to se mene tie, drage volje, kad bi me zapala ona tamo! OTAC: Gledajte, gledajte: djelo tek treba napraviti. (Redatelju): No ako vi to elite i ako se vai glumci slau, moemo ga odmah uvjebati ovdje izmeu sebe! REDATELJ (ljutito): Ma to biste vi uvjebavali! Ovdje se ne izvode te vae vjebe! Ovdje se prikazuju drame i komedije! OTAC: Pa dobro! Zbog toga smo i doli ovamo k vama! REDATELJ: A gdje je tekst? OTAC: U nama, gospodine. (Glumci se smiju.) Drama je u nama; mi smo drama; i nestrp-ljivi smo da je prikaemo, onako kako nas iznutra na to tjera strast! PASTORKA (podrugljivo, s podmuklom ljupkou karikirane bestidnosti): Moja strast, kad biste samo znali, gospodine! Ta moja strast... prema njemu! (Pokae Oca i kao da e ga zagrliti, no onda prasne u kretav smijeh.) OTAC (gnjevno planuvi): Ti budi mirna, za sada! I molim te da se ne smije tako! PASTORKA: Ah, ne? Dopustite mi onda: iako ostah siroe pred dva mjeseca, pogledajte samo, gospodo, kako pjevam i kako pleem! Maliciozno zapjevui Prends garde Tchou-Thin-Tchou Davea Stampera u obradi Francisa Salaberta u ritmu fox-trota ili laganog one-stepa, poprativi prvu kiticu plesnim korakom:

    Les chinois sont un peuple malin, De Shanga Pekin, Ils ont mis des criteaux partout: Prenez garde Tchou-Thin-Tchou!

    Dok ona pjeva i plee, Glumci, naroito oni mladi, krenu prema njoj kao privueni neobinim armom i posegnu za njom kao da je ele zgrabiti. Ona im izmakne i kad Glumci zapljeu, ostane, na prijekor Redatelja, zamiljena i odsutna duhom. GLUMCI I GLUMICE (smijui se i pljeui): Odlino! Bravo! Izvrsno! REDATELJ (ljutito): Tiina! Mislite valjda da ste u kabaretu? (Odvlaei Oca na stranu, pomalo zaprepateno): Ma recite mi, nije li ona malo luda? OTAC: Ma kakvi luda! Jo gore! PASTORKA (dotravi odmah do Redatelja): Gore! Gore i od toga, gospodine! Mnogo gore! Sluajte, molim vas: dajte da vam je odmah prikaemo, tu nau dramu, jer vidjet ete ka-ko ja, u jednom trenutku, kad ovo sunace ovdje...

  • 10

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    (Uzme za ruku Djevojicu koja stoji kraj Majke i dovede je pred Redatelja.): Vidite li kako je samo slatka? (Podigne je u naruje i poljubi.): Sreice moja! (Spusti je na zemlju i doda, gotovo protiv svoje volje, ganuta): Dakle, kad ovu malu ljubav ov-dje Bog nenadano oduzme onoj nesretnoj Majci i kad ovaj kreteni ovdje (gurne naprijed Djeaka, zgrabivi ga grubo za jedan rukav): napravi najveu od svih njegovih kretenarija, ba kako i pristaje glupanu poput njega (grubo ga odgurne natrag prema Majci): tada ete vidjeti kako u zamahnuti krilima! O da, gospodine! Poletjet u! Odletjeti! A jedva e-kam, vjerujte mi, jedva ekam! Jer, nakon onih intimnosti koje smo on i ja meusobno razmijenili (pokae u Oevom smjeru uasnim namigivanjem): vie se ne mogu vidjeti u ovom drutvu i gledati onu sirotu majku kako se razdire zbog onog udaka tamo... (po-kae Sina): Pogledajte ga! Gledajte ga samo! Ravnoduan je, hladan kao led, pa da... jer on je zakoniti sin! Pun prezira prema meni, prema onome tamo (pokae na Djeaka), prema onom malom stvorenju, jer mi smo kopilad shvaate? Kopilad. (Prie Majci i zagrli je.): A ovu sirotu majku, on majku koja nam je svima zajednika ne eli priznati i svojom majkom i gleda na nju s visoka, on, kao na majku samo nas troje kopiladi! Gad! (Sve to izgovara hitro, krajnje uzrujano, a nakon to je ton postajao sve glasniji s vrhuncem na kopiladi, na kraju, kad stigne do gada, izgovara to tiho, kao da ga pljuje.) MAJKA (Redatelju, s neizmjernom tugom): Gospodine, u ime ovo dvoje djece, preklinjem vas... (Ponestane joj snage i zatetura): Oh, Boe moj... OTAC (pritri pridrati je dok Glumci zbunjeno i zaprepateno promatraju): Za Boga miloga, stolica, donesite stolicu za ovu sirotu udovicu! GLUMCI (pritravi): Znai istina je? Stvarno pada u nesvijest? REDATELJ: Stolicu ovamo, odmah! Jedan od glumaca ponudi stolicu, ostali se zabrinuto okupe oko Majke. Ona, sada sjedei, nastoji sprijeiti Oca u pokuaju da podigne koprenu koja joj skriva lice. OTAC: Pogledajte je, gospodine, pogledajte... MAJKA: Ma ne, Boe... prestani! OTAC: Daj da te vide! Podigne joj koprenu. MAJKA (ustajui i prinosei ruke licu, oajno): Oh, gospodine, preklinjem vas, sprijeite ovog ovjeka da provede svoj naum u djelo, jer je za mene to uasno! REDATELJ (sav u udu, zbunjeno): Ali ja vie ne razumijem ni gdje smo, ni o emu se tu ra-di! (Ocu): Ovo je vaa gospoa? OTAC (odmah): Tako je, gospodine, moja supruga! REDATELJ: Pa kako je onda udovica, kad ste vi ivi? Glumci svu svoju zbunjenost iskau kroz buan smijeh. OTAC (povrijeeno, otro negodujui): Nije smijeno! Ne smijte se tako, za Boga miloga! Up-ravo u tome se i sastoji njezina drama, gospodine. Imala je drugog ovjeka. Drugog ov-jeka koji bi trebao biti ovdje!

  • 11

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    MAJKA (krikne): Ne! Ne! PASTORKA: Na svoju sreu, mrtav je: umro je prije dva mjeseca, rekla sam vam. Zbog nje-ga smo, kao to vidite, jo uvijek u crnini. OTAC: No, vidite, on nije ovdje ne zato to je mrtav. Nije ovdje jer... Pogledajte je, gospo-dine, molim vas, i sve e vam odmah biti jasno! Njezina se drama nije mogla temeljiti na ljubavi dvojice mukaraca, prema kojima ona nije mogla osjeati nita drugo, osim mo-da malo zahvalnosti (ne prema meni; prema onome!). Ona nije ena, ona je majka! A nje-zinu itavu dramu (monu, gospodine, monu!), u potpunosti sainjava ovo etvero dje-ce koje je dobila od dvojice svojih mukaraca. MAJKA: Mojih mukaraca? Usuuje se rei da su bili moji, kao da sam ih ja htjela? On je bio taj, gospodine! On mi ga je dao, onog drugog, silom! Prisilio me, prisilio me da odem s njim! PASTORKA (iznenada, ogoreno): Nije istina! MAJKA (osupnuto): Kako to misli, nije istina? PASTORKA: Nije istina! Nije istina! MAJKA: A to ti zna o tome? PASTORKA: Nije istina! (Redatelju): Ne vjerujte joj! Znate li zato to kae? Zbog njega to kae! (Pokazuje na Sina.): Jer se mui, izjeda se zbog ravnodunosti onog sina tamo, kojem eli dokazati da ga je napustila kad su mu bile dvije godine samo zato jer ju je on (pokae na Oca) na to prisilio. MAJKA (snano): Prisilio me, prisilio me, Bog neka mi bude svjedok! (Redatelju): Pitajte njega (pokae na supruga) je li to istina! On neka vam kae!... Ona (poka-e na ker) ne moe o tome znati nita. PASTORKA: Znam da si se s mojim ocem, dok je bio iv, uvijek slagala i bila sretna. Zani-jei to ako moe! MAJKA: Ne nijeem, ne... PASTORKA: Uvijek pun ljubavi i brige za tebe! (Djeaku, bijesno): Nije li tako? Reci! Zato uti, glupane? MAJKA: Ostavi na miru ovog jadnog djeaka! Zato me eli prikazati nezahvalnom, ke-ri moja? Ne misli valjda da elim uvrijediti tvog oca! Njemu sam odgovorila da nisam svojom krivnjom ni svojom eljom napustila njegov dom i svog sina! OTAC: Tako je, gospodine. Ja sam bio taj. (Stanka.) PRVAK (svojim kolegama): Ma vidi ti kakva predstava! PRVAKINJA: Oni je prikazuju nama! MLADI GLUMAC: Da i to jednom doivimo! REDATELJ (koji poinje pokazivati ivo zanimanje): Posluajmo! Posluajmo! (Govorei to, spu-ta se stubama u gledalite i ostaje stajati pred pozornicom, ne bi li stekao dojam o prizoru kao gledatelj.) SIN (ne miui se sa svog mjesta, hladno, tiho, ironino): Da, da, posluajte sad taj filozofski ulomak! Govorit e vam o Demonu Eksperimenta. OTAC: Ti si jedan obian cinini idiot, i to sam ti ve stoput rekao!

    MiroslavHighlight

  • 12

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    (Redatelju koji je ve u gledalitu): Ismijava me, gospodine, zbog te fraze koju sam iznaao kao ispriku. SIN (prezrivo): Fraze. OTAC: Fraze! Fraze! Kao da svi ne nalazimo utjehu pred neobjanjivim dogaajima, pred poinjenim zlom, u rijeima kojima ne kaemo nita i kojima se umirimo! PASTORKA: Umirimo i savjest, naravno! Prije svega savjest. OTAC: Savjest? Nije istina; nisam umirio svoju savjest samo rijeima. PASTORKA: I s neto novca, da, da, i s neto novca! Sa stotinu lira kojima me trebao plati-ti, gospodine! Uasnuto komeanje Glumaca. SIN (polusestri, prezirno): To je podlo! PASTORKA: Podlo? Bile su tamo, u plavkastoj omotnici na stoliu od mahagonija, u stra-njoj prostoriji trgovine Madam Pace. Znate, gospodine? To je jedna od onih Madam, koje pod izlikom da prodaju Robes et Manteaux, privlae u svoje krojake atelijere nas siroma-ne djevojke iz dobrih obitelji. SIN: A sebi je kupio pravo da nas sve tiranizira, s tih stotinu lira koje je skoro platio i koje zatim, sreom da se razumijemo nije imao razloga platiti. PASTORKA: Eh, ali vrlo je malo nedostajalo, samo da zna! Prasne u smijeh. MAJKA (pobunivi se): Sramota, keri moja! Sramota! PASTORKA (plane): Sramota? To je moja osveta! Drhtim, gospodine, drhtim od elje da proivim taj prizor! Soba... Ovdje, vitrina s ogrtaima; tamo, kau; zrcalo; paravan; a is-pred prozora onaj stoli od mahagonija s modriastom omotnicom i sto lira u njoj! Vidim je! Mogla bih je dohvatiti! No vi biste se gospodo morali okrenuti: skoro sam gola! Vie se ne crvenim, jer se on sad crveni! (Pokae na Oca.) No uvjeravam vas da je u tom trenutku bio vrlo, vrlo blijed! (Redatelju): Vjerujte mi, gospodine! REDATELJ: Ja se tu vie ne snalazim! OTAC: Ne udim se! Zaskoen na ovakav nain! Uvedite malo reda, gospodine, i pustite mene da vam objasnim, mjesto da sluate nju koja me tako okrutno eli okaljati u vaim oima, bez dunih pojanjenja. PASTORKA: Ovdje se ne priaju prie! Ovdje se ne priaju prie! OTAC: Ali ja ne priam prie! elim mu objasniti. PASTORKA: Ah, krasno, da! Ali na tvoj nain! Redatelj se na to ponovno uspne na pozornicu kako bi uveo red. OTAC: Pa kad svo zlo poiva upravo tu! U rijeima! Svi u sebi nosimo itav jedan svijet, svatko svoj svijet! Pa kako se onda moemo razumjeti, gospodine, ako ja rijeima koje izgovaram dajem vlastiti smisao i vrijednost, dok ih onaj tko ih slua neizbjeno prihvaa u onom smislu i s onom vrijednou koju one imaju njegovom unutarnjem svijetu? Vje-rujemo da se razumijemo; no zapravo se ne razumijemo nikada! Pogledajte moju suut... Svoj toj silnoj suuti koju osjeam prema ovoj eni (pokae na Majku) ona je pripisala zna-enje najneovjenije okrutnosti! MAJKA: Ali kad si me otjerao!

  • 13

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    OTAC: Evo, ujete li je? Otjerao! Njoj se uinilo da sam je otjerao! MAJKA: Ti si vjet na rijeima, ja ne... No vjerujte, gospodine, nakon to me oenio... Bog zna zato... (Bila sam siromana, skromna ena...) OTAC: Ali upravo zbog toga, zbog tvoje sam te skromnosti oenio, nju sam u tebi zavo-lio, vjerujui... (Prekine, na njezino nijekanje; te u oaju rairi ruke, uvidjevi da ga ona ne moe razumjeti, te se obrati Redatelju): Ne, vidite li? Kae da ne! Strana je, gospodine, vjerujte, strana njezina (udari se po elu) gluhoa, mentalna gluhoa! Srca ima, da, za djecu! Ali gluha je, gluha mozgom, gluha, gospodine, oajno gluha! PASTORKA: Da, ali neka vam sada kae kako nas je usreila ta njegova inteligencija. OTAC: Kad bi se bar moglo predvidjeti svo zlo koje moe nastati iz dobra koje vjerujemo da inimo! Na to Prvakinja, koja se za to vrijeme vjerojatno izjedala gledajui kako Prvak oijuka s Pastor-kom, istupi i upita Redatelja: PRVAKINJA: Oprostite, gospodine Ravnatelju, hoemo li nastaviti s probom? REDATELJ: Ma da! Ma da! Pustite me sada da posluam! MLADI GLUMAC: Pa to je nevien sluaj! MLADA GLUMICA: Nevjerojatno zanimljiv! PRVAKINJA: Onome koga zanima! (Dobaci pogled Prvaku.) REDATELJ (Ocu): No vi nam morate sve temeljito razjasniti. (Sjedne.) OTAC: Eto, da. Vidite, gospodine, u mojoj je slubi bio jedan siroti ovjek, moj podinjeni, moj tajnik, neobino odan, koji se s njom (pokae na Majku) slagao u svakom pogledu. Bez ikakvih zlih primisli da se razumijemo! Dobroduan, skroman poput nje; nespo-sobni i jedno i drugo ak i pomisliti, a kamoli poiniti zlo! PASTORKA: Pomislio je on meutim, mjesto njih a i poinio! OTAC: Nije istina! Ja sam im elio samo dobro... A i sebi, da, priznajem! Gospodine, dolo je dotle da nisam ni rijei mogao rei, kako njemu tako ni njoj, a da njih dvoje odmah ne bi razmijenilo pogled pun razumijevanja, da ona ne bi potraila odmah u njegovim oi-ma savjet kako valja prihvatiti moju rije, da se ne bih razljutio. To je bilo dovoljno, vi ete me shvatiti, da budem neprestano bijesan i nepodnoljivo ogoren! REDATELJ: A zato, oprostite, niste otjerali tog svog tajnika? OTAC: Odlino! Upravo sam to i uinio, gospodine, otjerao sam ga! Samo to sam onda vidio da je ova sirota ena ostala u kui kao izgubljena, kao jedna od onih ivotinja bez gospodara, koje pokupimo iz saaljenja. MAJKA: Kako da ne! OTAC (odmah, okreui se prema njoj, kao da je hoe preduhitriti): Sin! Zar ne? MAJKA: Prvo mi je sina otrgnuo s grudi, gospodine. OTAC: Ali ne iz okrutnosti! Zato da bi izrastao zdrav i snaan, u dodiru s prirodom! PASTORKA (pokazujui prstom na njega, ironino): Da, vidi se! OTAC (odmah): Ah, i tome sam dakle ja kriv, to je poslije izrastao ovakav? Dao sam ga na dojenje, gospodine, na selo, jednoj seljanki, jer mi se ona nije inila dovoljno snanom,

    MiroslavTypewriterv. luin

    MiroslavTypewriter

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 14

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    iako je skromnog podrijetla. Iz istog sam se razloga i oenio za nju. Predrasude, valjda, no to ete? Oduvijek sam imao nekakve proklete tenje za odreenim solidnim moral-nim zdravljem! Pastorka na to ponovno prasne u glasan smijeh. OTAC: Recite joj da prestane! Nepodnoljiva je! REDATELJ: Prestanite! Pustite me da ujem, Boe sveti! Istoga trena, na Redateljev ukor, ponovno ostane kao zamiljena i odsutna, a smijeh joj trenutno zamre. Redatelj ponovno sie s pozornice ne bi li stekao potpun dojam o prizoru. OTAC: Ja ovu enu vie nisam mogao gledati kraj sebe. (Pokae na Majku.) Ali ne toliko, vjerujte, zbog smetnje, zbog guenja istinskog guenja kojeg sam osjeao, koliko iz sa-aljenja munog saaljenja kojeg sam prema njoj osjeao. MAJKA: I tako me otjerao! OTAC: Dobro zbrinutu, onom ovjeku, tako je gospodine kako bih je oslobodio od se-be! MAJKA: I kako bi oslobodio sebe samog! OTAC: Tako je, gospodine, i sebe priznajem! A iz svega je toga proizalo veliko zlo. No s dobrom namjerom sam to napravio... i to vie zbog nje, nego zbog sebe samoga, kunem se! (Prekrii ruke na prsima; odmah potom, obraajui se Majci): Jesam li te ikada ispustio iz vida, reci, jesam li te ikada ispustio iz vida, sve dok te on nije odveo preko noi, bez mo-ga znanja, u drugo mjesto, glupavo uznemiren tim mojim zanimanjem koje je dolazilo iz ista srca, ista, gospodine, vjerujte, bez ikakvih primisli. Zanimao sam se s nevjerojat-nom njenou za njezinu novu malu obitelj koja je rasla. I ona vam to moe posvjedoi-ti! (Pokae na Pastorku.) PASTORKA: Eh, nego! Mala-mala, znate? S pleteniicama na ramenima i gaicama duim od suknje tako mala viala bih ga pred vratima kole, na izlazu. Dolazio je gledati kako rastem... OTAC: To je podlo! Nisko! PASTORKA: Ne, zato? OTAC: Nisko! Nisko! (Odmah, uzrujano, Redatelju, kao da se opravdava): Moj mi se dom, gospodine, kada je ona otila (pokae na Majku), odjednom uinio pustim. Bila je moja nona mora, no ispunjavala mi je dom! Sam, lutao sam sobama poput muhe bez glave. Onaj tamo (pokae na Sina) othranjen je vani, ne znam, ali im se vratio kui, vie mi se nije inio mojim. Kako izmeu mene i njega vie nije bilo majke da nas povee, odrastao je sam, po strani, bez ikakvog emotivnog ili inte-lektualnog odnosa sa mnom. I tada je (moda je to udno, gospodine, ali je tako), njezina mala obitelj, koja je nastala zahvaljujui meni, isprva pobudila moju radoznalost, da bi me potom malo-pomalo poela privlaiti; misao o njoj poela je ispunjavati prazninu ko-ju sam oko sebe osjeao. Osjeao sam potrebu, istinsku potrebu vjerovati da je ona pro-nala svoj mir, u potpunosti posveena najjednostavnijim svakodnevnim brigama, sretna jer se oslobodila zamrenih muka mog duha. A kako bih si to i dokazao, odlazio sam vidjeti njezinu djevojicu na izlazu iz kole. PASTORKA: Nego! Pratio me putem, smijeio mi se i, kada bih stigla do kue, mahnuo bi mi rukom na pozdrav ovako! Gledala sam ga ispod oka, prgava. Nisam znala tko je!

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 15

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    Sve sam ispriala mami. A ona je sigurno odmah shvatila da je to on. Majka potvrdno kimne glavom. PASTORKA: Isprva me danima vie nije htjela pustiti u kolu. Kad sam se konano vratila u kolu, ponovno sam ga ugledala na izlazu smijeno! s velikim zamotuljkom od papira u rukama. Pribliio mi se, pomilovao me i iz onog zamotuljka izvadio prekrasan, veliki firentinski slamnati eir s vjeniem od svibanjskih ruica za mene! REDATELJ: Ali sve su to prie, gospodo moja! SIN (prezirno): Pa da, knjievnost! Knjievnost! OTAC: Ma kakva knjievnost! To je ivot, gospodine! Strast! REDATELJ: Moe biti! Ali je neizvedivo na sceni! OTAC: Slaem se, gospodine! Jer sve ovo prethodi radnji. Ja i ne kaem da to treba prika-zati. Kao to vidite, uostalom, ona (pokae na Pastorku) vie nije ona djevojica s pleteni-cama na ramenima... PASTORKA: ... i s gaicama koje vire ispod suknje! OTAC: Tek e sada nastupiti drama, gospodine! Nova, sloena... PASTORKA (tmurna, ponosno stupivi naprijed): Tek to je moj otac umro... OTAC (odmah, kako joj ne bi dao vremena da govori): ... bijeda, gospodine! Vratili su se ova-mo, a da ja to nisam znao. Zbog njezine gluposti. (Pokae na Majku.): Ona jedva da zna pisati, ali mogla je dati da mi ker ili onaj djeak napiu da su u nevolji! MAJKA: Recite mi vi, gospodine, jesam li mogla odgonetnuti kakve osjeaje on u sebi ga-ji? OTAC: Upravo se u tome i sastoji tvoja krivnja, nikada nisi pogodila niti jedan moj osje-aj! MAJKA: Nakon toliko godina udaljenosti i svega to se dogodilo... OTAC: Sad sam dakle ja kriv i za to to vas je ona potenjaina odvela na takav nain? (Obraajui se Redatelju): Kaem vam, preko noi... Negdje je drugdje bio pronaao ne znam kakvo namjetenje. Nisam im uspio ui u trag, a tada je silom prilika izblijedilo i moje zanimanje, tijekom svih tih godina. Drama je, gospodine, buknula nepredvidivo i silovito, po njihovu povratku, kada sam ja, naalost, slijedei jad svoje jo ive puti... Ah, bijedno je to, uistinu bijedno, osamljen ovjek, koji ne eli pristati na poniavajue veze; jo uvijek nedovoljno star da bi se potpuno odrekao ene, a ni dovoljno mlad da bi je s lakoom i bez srama mogao sam traiti! Bijedno? Ma to govorim! Uasno, uasno: jer mu nijedna ena vie ne moe dati ljubav. A kada to jednom shvati, ovjek bi ih se trebao odrei... to ete! Gospodine, svatko od nas je izvana, pred drugima zaogr-nut dostojanstvom: no svatko od nas isto tako dobro zna to sve proivljava duboko u sebi, stvari su to koje naglas nikad ne bi priznao. Poputamo, poputamo iskuenju, da bi se odmah zatim pridigli i uurbano ponovno sastavili, toboe nedirnuto i postojano, nadgrobnom kamenu slino, vlastito dostojanstvo. Kamenu, koji i pred naim vlasti-tim oima skriva i pokopanim ostavlja svaki trag, pa ak i samo sjeanje na sramotu. Ta-ko je sa svima! Ljudima samo nedostaje hrabrosti da glasno izgovore neke stvari! PASTORKA: Ali za to da ih naprave, zanimljivo, za to hrabrosti svi imaju! OTAC: Svi! Ali skriveki! Tim veu hrabrost treba skupiti da bi ih se izreklo! Jer dovoljno je da ih ovjek izgovori gotovo! odmah dobije naljepnicu cinika. Dok, zapravo, uo-pe nije tako, gospodine: takav ovjek je poput drugih, tovie, bolji od drugih, jer se ne

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 16

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    boji svjetlom svoga uma osvijetliti crvenilo srama, ondje, sred ljudskog zvjerstva, koje pred samim sobom uvijek zatvara oi, da ga ne bi uvidjelo. ena, na primjer, kakva je zapravo ena? Gleda nas, mamei, pozivajui. Zgrabi je! Tek to je privije uz sebe, od-mah zatvara oi. Znak je to njezine predanosti. Znak kojim mukarcu govori: Oslijepi, ja sam slijepa! PASTORKA: A kad ih vie ne zatvara? Kad vie ne osjea potrebu da skriva pred samom sobom, zatvarajui oi, crvenilo svoje sramote, a s druge strane jasno vidi, dodue pogle-dom usahlim i ravnodunim, crvenilo mukarca koji je i bez ljubavi svojevoljno oslijepio? Ah, kakvo gaenje, kakvo gaenje je tada obuzme pred svim tim intelektualnim zapleta-jima, pred svom tom filozofijom koja prvo razotkriva zvijer, da bi je zatim pokuala spa-siti, opravdati... Ne mogu to sluati, gospodine! Jer kada ste prisiljeni ivot pojednosta-viti: ovako, zvjerski, odbacujui svaki teret ljudskosti poput nevinih tenji, istih osje-aja, ideala, dunosti, srama... nema niega to u vama izaziva vei prezir i gaenje od tog navodnog grizoduja: krokodilske su to suze! REDATELJ: Prijeimo na radnju, prijeimo na radnju, gospodo moja! Ovo su jalove ras-prave! OTAC: Evo, odmah, gospodine! No radnja je poput vree: prazna ne stoji. Da bi po-primila svoj oblik, valja prvo u nju unijeti razloge i osjeaje koji su je determinirali. Ja ni-sam mogao znati da je nakon smrti onog ovjeka i nakon to su se vratili ovamo u osku-dici ona (pokae na Majku) poela raditi kao krojaica kako bi prehranila djecu, i da je na-la posao upravo kod te... kod te Madam Pace! PASTORKA: Kod fine krojaice, gospodo, ako ba elite znati! Naizgled posluuje najbolje gospoe, no sve je zapravo organizirala tako da te najbolje gospoe zauzvrat poslue njoj... a ne prezire ni one koje su tako-tako! MAJKA: Molim vas da mi vjerujete, gospodine, kad vam kaem da mi ni na kraj pameti nije bilo da mi ta vjetica daje posla samo zato to je bacila oko na moju ker... PASTORKA: Jadna mama! Znate li, gospodine, to je radila ta... kad bih joj donijela posao koji bi moja majka obavila? Pokazivala bi mi robu koju je moja majka toboe ijui po-kvarila, pa bi onda raunala i odbijala, odbijala. Tako da sam, shvaate, plaala ja, dok je ova sirotica vjerovala da se rtvuje za mene i za ono dvoje ijui i nou za Madam Pace! Gnjevno komeanje i usklici Glumaca. REDATELJ (odmah): A tamo ste, jednoga dana, sreli... PASTORKA (pokazujui na Oca): ... njega, njega, tako je, gospodine! Staru muteriju! Vidjet ete kakav je to samo prizor za predstavu! Predivan! OTAC: Kad je jo banula i ona, majka... PASTORKA (istog trena, zlobno): ... gotovo na vrijeme! OTAC (viui) ... Ne, na vrijeme, na vrijeme! Jer sam je, sreom, na vrijeme prepoznao! I sve sam ih odveo svojoj kui, gospodine! Zamislite sad situaciju u kojoj smo se zatekli, ja i ona, jedno nasuprot drugome: ona, takva kakvom je vidite, i ja, koji je vie ne mogu po-gledati u lice! PASTORKA: Presmijeno! Pa zar je mogue, gospodine nakon toga od mene oe-kivati da se drim kao kakva edna gospodinica, dobro odgojena i kreposna, u skladu s njegovim prokletim tenjama za solidnim moralnim zdravljem? OTAC: itava drama se za mene sastoji u sljedeem, gospodine: u tome da sam svjestan da svatko od nas, vidite, vjeruje za sebe da je jedan, no nije tako: svatko je od nas

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 17

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    mnogi, gospodine, mnogi, i to u skladu sa svim mogunostima bivanja koje nosimo u sebi: jedan s ovim, jedan s onim a svi meusobno tako razliiti! A istovremeno ivimo u iluziji da smo uvijek jedan prema svima i vjerujemo da smo uvijek taj je-dan, u svakom svom inu. Nije istina! Nije istina! I predobro to shvatimo kada kakvim nesretnim sluajem iznenada ostanemo kao lebdjeti zaustavljeni u nekom svom inu: tada, naime shvatimo, da se cjelina naega bia ne nalazi u tom inu, te da bi dakle bila strana nepravda suditi nas samo prema njemu, ostaviti nas da visimo privezani o stup srama cijeloga ivota, kao da je itav na ivot sabran u tom inu! Shvaate li sada pod-muklost ove djevojke? Iznenadila me na jednom mjestu i u jednom inu, na mjestu na kojem me nije smjela vidjeti i na nain na koji me nije smjela upoznati, u ulozi koju s njom nisam smio imati; i eli me uiniti stvarnim u stvarnosti koju nisam ni sanjao da u ikada morati utjeloviti za nju, u jednom prolaznom, sramotnom trenutku mog ivota! To je, gospodine, to je ono to osjeam iznad svega. A vidjet ete da e time drama stei iz-nimno veliku vrijednost. No tu je i situacija u kojoj su se nali ostali! Njegova... (pokae na Sina). SIN (prezrivo se otresajui): Ma ostavi me na miru, nemam ja nita s tim! OTAC: Kako nema nita s tim? SIN: Nemam i ne elim u to ulaziti, jer dobro zna da nisam stvoren za to da figuriram tu meu vama! PASTORKA: Mi smo priprosti ljudi! On fini gospodin! No moete vidjeti, gospodine, kako ga esto pogledavam ne bih li ga svojim prezirom probola, a on svaki put obara pogled, jer je svjestan zla koje mi je nanio. SIN (jedva je pogledavi): Ja?

    PASTORKA: Ti! Ti! Tebi, dragi moj, dugujem plonik! Tebi! (Uasnuti pokreti Glumaca.) Jesi li upravo ti ili nisi svojim dranjem onemoguio neu rei prisnost doma ali bar onu ljubaznost koja goste oslobaa nelagode? Bili smo uljezi koji su doli osvojiti kraljev-stvo tvoje zakonitosti! Gospodine, htjela bih da moete svjedoiti odreenim scenama u etiri oka izmeu mene i njega! Kae da sam sve zlostavljala. Ali, vidite? Upravo sam se zbog takvog njegovog dranja okoristila razlogom kojeg on naziva podlim, razlo-gom zahvaljujui kojem sam ula u njegov dom sa svojom majkom koja je i njegova majka kao gospodarica! SIN (polako stupajui naprijed): Svi imaju asa u rukavu, gospodine, laka je njihova uloga, svi protiv mene. No zamislite vi sina kojem, jednog lijepog dana dok mirno sjedi kod ku-e, dopadne ugledati jednu gospodinu, koja stie sva arogantna, ovako, gledajui s vi-soka i pita za oca kojem mora ne znam to rei; pa je onda vidi kako se, i dalje s tim is-tim dranjem, vraa u pratnji one malene tamo; i konano kako se prema ocu tko zna zato odnosi vrlo udno i grubo, traei novac pritom tonom koji daje naslutiti da ga on mora, mora dati, jer mu je sveta dunost dati... OTAC: ... Ali to za mene i jest dunost: prema tvojoj majci! SIN: A to ja znam o tome? Kad sam je ja to vidio, gospodine? Kad sam uope uo za nju? Ugledam je ja tako jednoga dana pred sobom, s njom (pokae Pastorku), s onim djeakom, s onom djevojicom i kau mi: Ah, zna? To je i tvoja majka!. Uspijem naslutiti iz nje-zina ponaanja (ponovno pokae Pastorku) razlog zahvaljujui kojem su se tako preko noi doselili... Gospodine, ono kroz to ja prolazim, ono to osjeam, ne mogu i ne elim izra-

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 18

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    ziti. U najboljem sluaju mogao bih se povjeriti, no ne elim se povjeriti ni samome sebi. Kao to vidite, s moje strane ne moe biti povoda radnji. Vjerujte, vjerujte, gospodine, ja sam dramski neostvaren lik, i muka mi je, uasavam se njihovog drutva! Neka me ostave na miru! OTAC: Ali kako? Oprosti! Kad upravo zato to si ti takav... SIN (estoko ogoren): ... A to ti zna o tome, kakav sam ja? Kada te je uope bilo briga za mene? OTAC: Priznajem! Priznajem! No nije li i ovo situacija? To tvoje otuivanje, tako okrutno za mene, za tvoju majku koja te je, vrativi se svom domu, gotovo prvi put vidjela, odras-log, i koja te ne poznaje, no zna da si ti njezin sin... (Pokazujui Redatelju prstom na Majku): Eno je, pogledajte: plae! PASTORKA (bijesno, udarajui nogom o pod): Kao neka glupaa! OTAC (odmah pokazujui Redatelju prstom i na nju): A ona to, naravno, ne moe podnijeti! (Govorei nanovo o Sinu): Kae da on nema nita s tim, a radnja se zapravo vrti oko njega! Pogledajte onog djeaka koji se stalno dri majke, prestraen, ponien... Takav je zbog njega! Moda je najmunija upravo njegova situacija: osjea se strancem, vie no ostali, i doivljava, siroe, kao mu-no ponienje, to to je primljen pod krov tako, iz samilosti... (U povjerenju): Isti je njegov otac! Skroman, utljiv... REDATELJ: Eh, ali to uope nije zgodno! Vi ne znate kakva su smetnja djeca na pozornici. OTAC: Oh, ali on e vas odmah osloboditi smetnje, znate! A i djevojica; tovie, ona je ta koja prva ode... REDATELJ: Izvrsno, da! I uvjeravam vas da me sve to zanima, ivo me zanima. Slutim, slutim da tu ima materijala iz kojeg se moe izvui jedna krasna drama! PASTORKA (nastojei se umijeati): S takvim jednim likom poput mene! OTAC (tjerajui je, sav u brizi zbog Redateljeve odluke): Ti uti! REDATELJ (nastavlja, ne obazirui se na prekide): Nova, da... OTAC: Eh, nova novcata, gospodine! REDATELJ: Treba stvarno imati hrabrosti, kaem vam, doi i baciti je ovako pred mene... OTAC: Shvatit ete, gospodine: roeni, kakvi jesmo, za pozornicu... REDATELJ: Vi ste glumci amateri? OTAC: Ne, kaem roeni za pozornicu, jer... REDATELJ: Dajte, molim vas, vi ste sigurno ve glumili! OTAC: Ma ne, gospodine. Tek toliko koliko svatko od nas glumi u ulozi koju si je sam do-dijelio ili koju su mu drugi dodijelili u ivotu. A u mom sluaju je, vidite, sama strast ta koja svaki put postane, sama od sebe, im se razgori, pomalo teatralna, kao to je uosta-lom sluaj sa svima... REDATELJ: Pustimo to sada, pustimo! Shvatit ete, dragi gospodine, da bez autora... Ja bih vas mogao uputiti na nekoga... OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi!

    REDATELJ: Ja? Ma to to govorite? OTAC: Da, vi! Vi! Zato ne?

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 19

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    REDATELJ: Zato jer ja nikada nisam bio autor! OTAC: A zato to ne biste mogli biti sada, oprostite? Nije vam to nita. Koliko ih je samo! Va je zadatak tim laki to smo mi svi ovdje, ivi, pred vama. REDATELJ: Ali to nije dovoljno! OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajui nas dok proivljavamo svoju dramu... REDATELJ: Jasno! Ali netko to ipak treba napisati! OTAC: Ne, nego u krajnjem sluaju zapisati, dok se odigrava pred njim tijekom radnje prizor po prizor. Bit e dovoljno za poetak sastaviti skicu... i pokuati! REDATELJ (uspinjui se, u iskuenju, natrag na pozornicu): Uh... skoro, skoro bi moglo... Do-vodite me u iskuenje... Onako, iz ale... Moglo bi se doista probati... OTAC: Ma da, gospodine! Vidjet ete kakve e sve scene ispasti iz toga! Mogu vam ih ja odmah naznaiti! REDATELJ: Dovodite me u napast... u napast... Dajte da pokuamo... Doite ovamo sa mnom u moju garderobu. (Obraajui se Glumcima): Vi ste na kratko slobodni, no nemojte se previe udaljavati. Za petnaestak, dvadeset minuta, budite ponovno ovdje. (Ocu): Da vidimo, pokuajmo... Moda iz toga stvarno ispadne neto izvanredno... OTAC: Ma nema sumnje! Bilo bi bolje, da i oni dou, zar ne? (Pokae na ostala Lica.) REDATELJ: Ma da, neka dou, neka dou! (Krene, no zatim se vrati obraajui se Glumcima): Molim vas, budite toni! Za petnaest mi-nuta. (Redatelj i est Lica prijeu preko pozornice i nestanu. Glumci ostanu pomalo zapanjeni, zbunje-no gledajui jedan drugoga.) PRVAK: Ma on to ozbiljno? to to smjera? MLADI GLUMAC: Pa to je prava ludost! TREI GLUMAC: Misli li on to da improviziramo dramu, ovako na licu mjesta? MLADI GLUMAC: Izgleda! Kao komedijai dell'arte! PRVAKINJA: Ah, ako misli da u ja pristati na takve ale... MLADA GLUMICA: E pa ne pristajem ni ja! ETVRTI GLUMAC: Htio bih znati tko su oni tamo. (Misli na Lica.) TREI GLUMAC: A tko bi bili! Luaci ili varalice! MLADI GLUMAC: I on ih pristaje sluati? MLADA GLUMICA: Tatina! Tatina je posrijedi... eli biti autor... PRVAK: Pa to je neuveno! Ako je kazalite, gospodo moja, na to spalo... PETI GLUMAC: Mene to zabavlja! TREI GLUMAC: Mah! Konano, da vidimo to e se iz toga izroditi. avrljajui tako, Glumci naputaju pozornicu; dio ih izae na vrata u dnu pozornice, dio se vrati u svoje garderobe. Zastor ostaje podignut. Predstava se prekida na dvadesetak minuta.

    __________________________________________________________

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 20

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    Zvono najavljuje nastavak predstave. Iz garderoba, na vrata, pa i kroz dvoranu, vraaju se na pozornicu Glumci, Inspicijent, Scenski tehniar, apta, Rekviziter i istovremeno iz svoje garderobe Ravnatelj-Redatelj sa est Lica. Kad se ugase svjetla u dvorani, pozornica je ponovno osvijetljena kao prije stanke. REDATELJ: Idemo, idemo, gospodo! Jesmo li svi? Pozor, pozor. Poinjemo! Tehniar! SCENSKI TEHNIAR: Evo me, tu sam! REDATELJ: Odmah na sceni namjestite mali salon. Bit e dovoljna dva krila i pozadina s vratima. Ali odmah, molim vas! Scenski tehniar otri smjesta izvriti naloge te, dok se Redatelj dogovara s Inspicijentom, Rekvi-ziterom, aptaem i Glumcima oko izvedbe koja slijedi, namjesti naznaenu mu scenu: dva krila i pozadinu s vratima, na ruiaste i zlatne pruge. REDATELJ (Rekviziteru): Pogledajte malo imamo li u skladitu kakav kau. REKVIZITER: Da, gospodine, imamo onaj zeleni. PASTORKA: Ne, ne, ma ne zeleni! Bio je ut, na cvjetove, od plia i ogroman! Jako udoban. REKVIZITER: Eh, takvog nema. REDATELJ: Ma nema veze! Stavite to to imamo. PASTORKA: Kako nema veze? Slavni naslonja Madam Pace! REDATELJ: Ma to je samo za probu! Molim vas, ne mijeajte se! (Inspicijentu): Pogledajte imamo li kakvu dugaku i nisku vitrinu. PASTORKA: Stoli, stoli od mahagonija za plavkastu omotnicu! INSPICIJENT (Redatelju): Imamo onaj mali, pozlaeni. REDATELJ: U redu, uzmite njega. OTAC: Zrcalo. PASTORKA: I paravan! Paravan, molim vas, kako u inae? INSPICIJENT: Svakako gospoice, paravana imamo koliko hoete, ne brinite. REDATELJ (Pastorki): Zatim nekoliko vjealica, zar ne? PASTORKA: Da, mnogo, mnogo! REDATELJ (Inspicijentu): Pogledajte koliko ih imamo i neka ih sve donesu. INSPICIJENT: Da, gospodine, ja u se za to pobrinuti! Inspicijent otri izvriti nalog te, dok Redatelj razgovara sa aptaem, a zatim s Licima i Glum-cima, nadzire Scenske radnike dok prenose naznaene komade namjetaja i razmjesti ih kako mu se uini najzgodnije. REDATELJ (aptau): Vi u meuvremenu zauzmite svoje mjesto. Gledajte: ovo je skica svih prizora, in za inom. (Prua mu nekoliko listova papira.) No od vas se sad oekuje da izvedete pravi podvig. APTA: Da stenografiram? REDATELJ (ugodno iznenaen): Ah, izvrsno! Poznajete stenografiju? APTA: Moda i nisam neki apta, ali stenografija... REDATELJ: Sve bolje i bolje!

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 21

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    (Obraajui se jednom Scenskom radniku): Idite u moju garderobu i uzmite papira puno, puno papira sve to naete! Scenski radnik otri i neto kasnije se vrati s velikim svenjem papira kojeg prui aptau. REDATELJ (nastavi se obraati aptau): Pratite prizore kako se budu odvijali i nastojte zabi-ljeiti svaku reenicu, ili bar one najvanije! (Zatim, obraajui se Glumcima): Maknite se s pozornice, gospodo! Evo, stanite s ove stra-ne (pokae lijevo) i paljivo pratite! PRVAKINJA: Ali, oprostite, mi... REDATELJ (preduhitrivi je): Neete morati improvizirati, ne brinite! PRVAK: A to onda trebamo raditi? REDATELJ: Nita! Sluati i gledati za sada! Svatko od vas e, potom, dobiti svoju ulogu, napisanu. Sad emo, koliko se ve bude moglo, napraviti probu. Odradit e je oni! (Poka-e Lica.) OTAC (kao da je pao s Marsa, usred zbrke na pozornici): Mi? Kako to mislite, oprostite, pro-bu? REDATELJ: Pa da, probu! Probu za njih! (Pokae na Glumce.) OTAC: Ali kad mi jesmo lica... REDATELJ: Pa dobro, lica; ali ovdje, dragi gospodine, ne glume lica. Ovdje glume glum-ci. Lica su tamo u tekstu (pokae na aptaonicu) kad tekst postoji! OTAC: Tono! A s obzirom na to da ne postoji, vi gospodo imate sreu gledati ih iva pred sobom, dramska lica... REDATELJ: No krasno! Sve biste sami htjeli? Glumiti, izai pred publiku? OTAC: Pa da, kao ono to jesmo. REDATELJ: Ah, uvjeravam vas da biste bili krasan prizor! PRVAK: A to bismo onda mi ostali radili ovdje? REDATELJ: Niste valjda umislili da znate glumiti! Smijeni ste... (Glumci se stvarno nasmiju.) Evo, vidite, smiju se! (Padne mu napamet): Nego, da, kad smo ve kod toga! Trebalo bi podijeliti uloge. O, pa to je lako... kao da su ve podijeljene same po sebi. (Drugoj glumici): Vi gospoo, Majka. (Ocu): Moramo joj dati neko ime. OTAC: Amalia, gospodine. REDATELJ: Ali to je ime vae gospoe. Neemo je valjda zvati njezinim pravim imenom! OTAC: A zato ne, oprostite? Kad se tako zove... Ali, naravno, ako to mora biti gospoa... (Jedva primjetnim pokretom ruke pokae Drugu Glumicu.) Ja vidim nju (pokae na Majku) kao Amaliju, gospodine. Uinite uostalom, kako elite... (Sve je zbunjeniji): Ne znam vie to bih vam rekao... Poinju mi ve... ne znam, zvuati lano i moje vlastite rijei, jednostavno kao da zvue drukije. REDATELJ: Ma ne brinite, ne brinite vi o tome! Pobrinut emo se mi ve da pronaemo pravi ton! A to se imena tie, ako vi elite da bude Amalia, bit e Amalia; ili emo pronai neko drugo ime. Zasad emo ovako odrediti uloge:

    MiroslavHighlight

  • 22

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    (Mladom Glumcu): vi, Sin; (Prvakinji): vi, gospoice, podrazumijeva se, Pastorka. PASTORKA (zabavljeno): Kako, kako molim? Ja, ona tamo? (Prasne u smijeh.) REDATELJ (srdito): to vam je smijeno? PRVAKINJA (ogoreno): Nitko se nikada nije usudio ovako me ismijavati! Zahtijevam da me se potuje, ili odlazim! PASTORKA: Ma ne, oprostite, ne smijem se vama. REDATELJ (Pastorki): Trebala bi vam biti ast to je vaa uloga dodijeljena... PRVAKINJA (odmah, s prezirom): ... onoj tamo! PASTORKA: Ali nisam to rekla zbog vas, vjerujte mi! Rekla sam to zbog sebe, jer se uope ne vidim u vama, eto. Ne znam, niste... niste mi nimalo nalik! OTAC: Tako je, o tome se radi, vidite, gospodine! Na izraz... REDATELJ: ... Ma kakav va izraz! Mislite da imate svoj vlastiti izraz? Ni govora! OTAC: Kako! Nemamo vlastitog izraza? REDATELJ: Ma ni govora! Va izraz ovdje postaje graom kojoj tijelo i oblije, glas i gestu daju glumci koji su se samo da znate pokazali doraslima u oblikovanju izraaja i daleko plemenitijoj grai, dok je ona vae drame tako neznatna da, odri li se na sceni, bit e to, vjerujte mi, iskljuivo zaslugom mojih glumaca. OTAC: Ne usuujem vam se proturjeiti, gospodine. No vjerujte mi da je to strana patnja za nas koji smo ovakvi kakvima nas vidite, s ovim tijelom, s ovim oblijem... REDATELJ (prekine ga izgubivi strpljenje): ... Ali tome se doskoi minkom, minkom se sve sredi, dragi gospodine, to se izgleda tie! OTAC: Da, svakako; ali glas, pokret... REDATELJ: ... Oh skratimo priu! Vama osobno ovdje nije mjesto! Tu postoji glumac koji vas predstavlja, i gotovo! OTAC: Razumijem, gospodine. No sada moda pogaam i zato nas na autor, koji nas je vidio ovako ive pred sobom, nije htio scenski uobliiti. Ne elim uvrijediti vae glumce, Boe sauvaj! Ali mislim da, kada bih vidio kako me sada prikazuje... ne znam tko... PRVAK (bahato ustajui i primiui mu se, praen veselim i mladim Glumicama koje se smiju): Ja, ako vam je to po volji. OTAC (ponizno i slatkorjeivo): Najdublje sam poaen, gospodine. (Pokloni se.) Evo, mislim da, ma koliko se gospodin trudio, ulaui svu svoju dobru volju i svo svoje umijee, prihvatiti me u sebi... (Izgubi se.) PRVAK: Dovrite, dovrite. Smijeh Glumica. OTAC: Pa, mislim, njegova izvedba, koliko god se on trudio postii slinost minkom... Mislim, s tim stasom... (Svi se Glumci smiju.) ... teko da bi to mogao biti prikaz mene, kakav sam stvarno. Prije e to biti zanema-rimo sada stas prije e to biti njegovo tumaenje toga kakav sam, kako me on doiv-

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 23

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    ljava bude li me doivljavao a ne kako ja u sebi doivljavam sebe samoga. A ini mi se da bi onaj, koji bude pozvan o nama suditi, trebao o tome svakako voditi rauna. REDATELJ: Sad vas jo brine i sud kritike? A ja vas jo uvijek sluam! Ma neka kritiari samo priaju. Idemo radije misliti o tome kako da djelo postavimo na scenu, ako nam to uope uspije! (Odmaknuvi se i gledajui uokolo): Idemo, idemo! Je li scena postavljena? (Glumcima i Licima): Maknite se, maknite se! Dajte da vidim. (Sie s pozornice.) Dovoljno smo vremena izgubili! (Pastorci): Je li scena u redu, to vam se ini? PASTORKA: Mah! Iskreno reeno, ja se tu ne nalazim. REDATELJ: Evo ti ga na, opet! Pa ne mislite valjda da emo vam ovdje napraviti potpuno istu stranju prostoriju trgovine Madam Pace, preslikanu, ba u dlaku onakvu kakvu vi poznajete! (Ocu): Rekli ste mi, mali salon na cvjetove? OTAC: Tako je, gospodine. Bijele boje. REDATELJ: Nije bijel, nego na pruge, nebitno! to se namjetaja tie, ini mi se da smo tu negdje. Onaj stoli tamo, donesite ga amo, malo vie sprijeda! (Scenski radnici izvre nalog. Rekviziteru): Vi nam za to vrijeme nabavite omotnicu, plav-kastu ako je ikako mogue, i dajte je gospodinu. (Pokae Oca.) REKVIZITER: Omotnicu za pisma? REDATELJ I OTAC: Za pisma, za pisma. REKVIZITER: Odmah! (Izae.) REDATELJ: Idemo, idemo! U prvom se prizoru pojavljuje gospoica. (Prvakinja stupi naprijed.) Ma ne vi, priekajte! Mislio sam na gospoicu. (Pokae na Pastor-ku.) Vi ete sada gledati... PASTORKA (odmah dometne): ... kako ga proivljavam! PRVAKINJA (uvrijeeno): Znat u ga proivjeti i ja, ne sumnjajte, samo da se uhvatim po-sla! REDATELJ (hvatajui se za glavu): Gospodo moja, dosta je bilo brbljanja! Dakle, u prvom prizoru nastupa gospoica s Madam Pace. Oh (zbuni se, gledajui oko sebe, i uspne se natrag na pozornicu), a ta Madam Pace? OTAC: Nije s nama, gospodine. REDATELJ: Pa kako emo onda? OTAC: Ali iva je, iva i ona! REDATELJ: U redu! Ali gdje je sad? OTAC: Evo, dajte da doem do rijei. (Obraajui se Glumicama): Kad bi gospoe bile tako ljubazne da mi na trenutak posude svoje eirie... GLUMICE (Pomalo iznenaene, smijuljei se, u zboru): to? eirie?

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 24

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    to je rekao? Zato? Ah, vidi! REDATELJ: to smjerate sa eiriima ovih gospoa? Glumci se smiju. OTAC: Oh, nita, objesiti ih na trenutak na ove vjealice. A poneka bi trebala biti i tako ljubazna da skine i ogrta. GLUMCI (kao gore): I ogrta? A onda? Mora da je lud! PAR GLUMICA (kao gore): Ali zato? Samo ogrta? OTAC: Da ih objesimo, samo na trenutak... Uinite mi tu uslugu. Hoete li? GLUMICE (skidajui eire, pokoja takoer i ogrta, smijui se i dalje, nosei ih do vjealica i vjea-jui ih tu i tamo): Pa zato ne? Evo ga! Ali ovo je zbilja smijeno! Moramo ih izloiti? OTAC: Da, upravo tako, gospoo: izloiti ih ovako! REDATELJ: A moemo li znati to sad s time? OTAC: Evo, gospodine: moda, ako joj bolje pripremimo scenu, privuena predmetima koje prodaje, tko zna, moda se i pojavi tu meu nama... (Pozivajui ih da gledaju u smjeru vrata u dnu scene): Gledajte! Gledajte! Vrata na dnu e se otvoriti i nainivi par koraka, istupit e Madam Pace, oajno debela enturaa s pompoznom vunenom vlasuljom boje mrkve i arkocrvenom ruom zataknutom sa strane, na panjolski nain; napadno namazana, obuena u nezgrapno otmjenom stilu u upadljivo crvenu svilu, s lepezom od perja u jednoj ruci, druge ruke uzdignute da bi mogla pridravati izmeu dva prsta upaljenu cigaretu. Istoga trena, im se pojavi, Glumci i Redatelj mugnu s pozornice vrite-i prestraeno: strmoglavit e se niza stepenice i pokuavati pobjei prolazom izmeu sjedala. Pas-torka e, naprotiv, pritrati Madam Pace, ponizno kao da prilazi gospodarici. PASTORKA (pritravajui): Evo je! Evo je! OTAC (ozareno): To je ona! Jesam li vam rekao? Tu je! REDATELJ (svladavi prvotno iznenaenje, ljutito): Kakvi su sad to trikovi? PRVAK (gotovo istovremeno): Gdje smo, to se dogaa? MLADI GLUMAC (kao gore): Otkud je sad ona iskrsla? MLADA GLUMICA (kao gore): uvali su je za kasnije! PRVAKINJA (kao gore): To je poznati maioniarski trik!

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 25

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    OTAC (obuzdavajui negodovanje): Ali oprostite molim vas! Zato elite pokvariti, u ime nekakve vulgarne, injenine istine, ovo udo zbilje koja se raa prizvana, privuena, uobliena scenom samom, i koja ima vie prava nalaziti se ovdje nego vi, jer je mnogo istinitija od vas? Koja e od vaih glumica na sceni oivjeti Madam Pace? Pogledajte da-kle: To je Madam Pace! Dopustit ete mi da vam kaem da e glumica koja je bude oiv-jela biti bitno manje istinita i stvarna od ove ovdje jer je to ona osobno! Pogledajte: moja ki ju je prepoznala i odmah joj je pristupila! Pogledajte, pogledajte samo taj prizor! Zdvojni, Redatelj i Glumci se uspnu natrag na pozornicu. No prizor e izmeu Pastorke i Madam Pace, jo dok Glumci prigovaraju, a Otac im odgovara, zapoeti, i to ispod glasa, posve tiho, zapravo prirodno, onako kako ga nikada ne bi bilo mogue iz-vesti na sceni. Stoga Glumci, kad im Otac konano privue pozornost i kada okrenuvi se ugleda-ju Madam Pace koja rukom podie Pastorkinu bradu, ne bi li joj pridigla glavu, i kad shvate kako se uope ne razaznaje ono to govori, nakratko pomno osluhnu ne bi li ipak razabrali o emu se radi; no ubrzo zatim razoarani odustanu. REDATELJ: Onda? PRVAK: to govori? PRVAKINJA: Ovako se nita ne uje! MLADI GLUMAC: Glasnije! Glasnije! PASTORKA (ostavljajui Madam Pace, koja se e se smijeiti jednim neusporedivim osmjehom i stupivi pred okupljene Glumce): Glasnije, o da! Glasnije! Kako da ne. Nisu to stvari koje se mogu izgovarati glasno! Ja sam ih mogla izrei glasno na njegovu sramotu (pokae Oca), ali to je moja osveta! Za Madam je to neto sasvim drugo, gospodo: zatvor je u pi-tanju! REDATELJ: No krasno! Tako, dakle? Ali ovdje vas se mora uti, draga moja! Ne ujemo ak ni mi koji smo na pozornici! Moete misliti kako e tek biti s publikom u kazalitu! Valja odigrati prizor. A uostalom, moete slobodno govoriti glasno, jer mi neemo biti ovdje kao sada da vas ujemo: zamislite da ste same, u sobi, u stranjoj prostoriji trgovi-ne, nitko vas ne uje. Pastorka ljupko, vragolasto se smijeei, vie puta pokae ne prstom. REDATELJ: Kako ne? PASTORKA (apui, tajanstveno): Tu je netko tko nas moe uti, gospodine, ako ona (poka-e na Madam Pace) progovori glasno! REDATELJ (silno zaprepaten): Nee valjda jo netko iskrsnuti? Glumci krenu kao da e ponovno pobjei s pozornice. OTAC: Ne, ne, gospodine. Aludira na mene. Ja bih trebao biti tamo, iza onih vrata, u oe-kivanju, a Madam to zna. Zapravo, dopustite mi! Idem kako bih odmah bio spreman. (Krene.) REDATELJ (zaustavljajui ga): Ma ne, ekajte! Treba potivati scenske zahtjeve! Prije nego to vi budete spremni... PASTORKA (prekidajui ga): Da, da, odmah! Odmah! Ja umirem od elje da proivim, da vidim tu scenu! Ako se on odmah eli pripremiti, ja sam i vie nego spremna! REDATELJ (viui): Ali prije toga se mora odigrati, i to sasvim jasno i razumljivo, prizor izmeu vas i one tamo! (Pokae Madam Pace.) Hoete li konano to shvatiti?

  • 26

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    PASTORKA: Oh, Boe moj, gospodine. Rekla mi je ono to vi ve znate: da je mama i ovo-ga puta loe obavila posao; da je tkanina unitena; i da ja moram imati malo strpljenja, ako elim da nas ona nastavi pomagati u naoj bijedi. MADAM PACE (stupivi naprijed, kao da je tko zna kako vana osoba): Eh, si, senjor, porqu y ne selim aprofitarme... se ocoristim2... REDATELJ (gotovo uasnut): Kako, kako molim? Kako to govori! Svi Glumci prasnu u gromoglasan smijeh. PASTORKA (takoer kroz smijeh): Da, gospodine, govori tako, malo panjolski malo naki, presmijeno! MADAM PACE: Ah, ne me se cini buen crianza, ni bas dobro odgoj que ellos rugaju se de m, si y me sfuerzo, ja se sili de hablar como puedo, kako mose, hrvaski, senjor!3 REDATELJ: Ma ne! Ma dapae! Govorite tako! Samo vi govorite tako, gospoo! Uspjeh zajamen! tovie, nema nieg to bi moglo posluiti bolje da se s malo humora razbije sirovost situacije. Govorite, govorite tako! Sve je u redu, izvrsno je! PASTORKA: Izvrsno! Pa da! Kad ujete kako vam tim rjenikom predlau neke stvari, us-pjeh je zajamen, jer vam se to ini gotovo kao ala, gospodine! Nasmijete se kad ujete da je tamo un viejo senjor koji hoe amusarse con migo. Zar ne, Madam?4 MADAM PACE: Viejito, si! Malo staro, linda, ali boje para ti: que si no te mose sadovolji, te porta prudencia, on bude pasljivo!5 MAJKA (nasrne na nju, uz uenje i zaprepatenje Glumaca koji se na nju uope nisu obazirali, a koji sada na njezin krik priskoe i hoe je smijui se zadrati, jer je u meuvremenu uspjela strg-nuti vlasulju Madam Pace i baciti je na pod): Vjetice! Vjetice jedna! Ubojice! Moju ker! PASTORKA (pohita ne bi li zadrala Majku): Ne, ne, mama, ne! Za miloga Boga! OTAC (pritravi istodobno): Smiri se, smiri se! Sjedni! MAJKA: Maknite mi je onda s oiju! PASTORKA (Redatelju, koji je takoer pritrao): Ne moe, ne moe mama biti ovdje! OTAC (i on Redatelju): Ne mogu biti zajedno! Zbog toga, vidite, ona tamo, kad smo doli, nije bila s nama! Ako su obje ovdje, jasno vam je, silom prilika se sve anticipira. REDATELJ: Nije vano! Nije vano! Zasad je to tek prva skica! Sve dobro doe, kako bih i ovako, u zbrci, prikupio razliite elemente. (Obraajui se Majci i vodei je natrag da sjedne na svoje mjesto): Dajte, dajte, gospoo, smiri-te se, smirite se, sjednite! U meuvremenu se Pastorka, vrativi se nasred pozornice, obrati Madam Pace. PASTORKA: Hajde dakle, hajde, Madam.

    2 Eh, da, gospodine, jer ja ne elim iskoritavati, ne elim se okoristiti... 3 Ah, nije to lijepo, da mi se rugate tako, kad se ja trudim govoriti hrvatski kako ve mogu, gos-podine! 4 Smijeno vam je kad ujete da je tamo jedan stariji gospodin koji se eli zabaviti sa mnom. Zar ne, Madam? 5 Stariji, da! Stariji, lijepa moja, ali to je bolje za tebe: jer ako te i ne moe zadovoljiti, sigurno e biti paljiv!

  • 27

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    MADAM PACE (uvrijeena): Ah no, hfala lepa! Yo, si tua madre ovde, no selim vise nista, nada!6 PASTORKA: Ma dajte, pustite ga da ue, tog viejo senjor, porqu se amusi con migo!7 (Okreui se odluno prema ostalima): Ukratko, treba izvesti ovu scenu! Hajde, idemo! (Ob-raajui se Madam Pace): A vi otiite! MADAM PACE: Ah, me voy, me voy, ide, seguro da ide8... (Bijesno izae pokupivi vlasulju i oholo odmjerivi Glumce koji zapljeu smijuljei se podrugljivo.) PASTORKA (Ocu): A vi uite! Ne morate obilaziti! Doite ovamo! Pravite se da ste uli! Evo: ja stojim ovdje pognute glave... Srameljiva! Hajde! Da ujemo taj glas! Recite mi posve novim glasom, kao netko tko dolazi izvana: Dobar dan, gospoice... REDATELJ (siavi s pozornice): Ma vidi ti nje! Da pojasnimo, tko tu reira, vi ili ja? (Ocu koji neodluno i zbunjeno gleda): Uinite tako, da; idite tamo otraga, i bez da izlazite vratite se ovamo naprijed. Otac uini kako mu je reeno, gotovo izbezumljen. Strano je blijed; no uivjevi se ve u zbilju svog stvorenog ivota, smijei se pribliavajui se iz pozadine, kao da je potpuno nesvjestan drame koja, samo to se nije sruila na njega. Glumci ponu pomno pratiti prizor koji poinje. REDATELJ (tiho i na brzinu aptau u aptaonici): A vi pazite sada, pazite i zapisujte! Prizor. OTAC (pristupajui, izmijenjenim glasom): Dobar dan, gospoice. PASTORKA (pognute glave, sa suzdranim gnuanjem): Dobar dan. OTAC (zavirujui pod eir koji joj gotovo skriva lice, i primjeujui da je vrlo mlada, gotovo us-klikne u sebi, djelomice iz zadovoljstva, djelomice iz straha da ne bi upao u neprilike zbog opasne pustolovine): Ah... No... mislim, nije ovo valjda prvi put, zar ne? da ste ovdje... PASTORKA (kao gore): Ne, gospodine. OTAC: Bili ste ve ovdje? (Budui da Pastorka potvrdno kimne glavom): Vie od jedanput? (Prieka malo odgovor, pa ponovno zaviri pod eir; nasmijei se, pa zatim kae): Pa onda, haj-de... ne bi vie smjelo biti tako... Doputate li da vam ja skinem taj eiri? PASTORKA (odmah, kako bi ga preduhitrila, no suzdravajui gnuanje): Ne, gospodine, sama u ga skinuti! (Skine ga uurbano, u gru.) Majka je nazona prizoru, zajedno sa Sinom i dvoje djeice koju osjea nekako vie svojom, i koja se od nje nikad ne udaljavaju. Izdvojeni su, na suprotnoj strani od Glumaca, Majka je kao na ig-lama i prati rijei i ponaanje ono dvoje mijenjajui izraze: izmjenjuju se bol, ljutnja, zabrinutost, uas; as sakrije lice, as zajeca. MAJKA: Oh, Boe! Boe moj!

    6 Ah, ne, hvala lijepa! Ja, ako je tvoja majka ovdje, ne elim vie nita, nita! 7 Ma dajte, pustite ga da ue, tog starijeg gospodina, da se zabavi sa mnom! 8 Ah, odlazim, odlazim, idem, nego to...

    MiroslavHighlight

  • 28

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    OTAC (ostane, na njezin jecaj, jedan dug trenutak kao skamenjen; zatim nastavi istim tonom kao prije): Evo, dodajte mi, ja u ga odloiti. (Uzme Pastorci eir iz ruku.) No na tako ljupkoj, dragoj glavici poput vae, htio bih vidjeti eiri dostojniji vae ljepote. Hoete li mi po-moi da ga za vas izaberem meu ovima koje ima Madam? Ne? MLADA GLUMICA (prekidajui ga): Hej, da stvari budu jasne! Ono tamo su nai eiri! REDATELJ (odmah, strahovito ljut): Tiina, zaboga! Potedite nas svoje duhovitosti! To je scena! (Obraajui se Pastorci): Nastavite, gospoice, molim vas! PASTORKA (nastavljajui): Ne, hvala, gospodine. OTAC: No, dajte, nemojte me odbiti! Prihvatite, molim vas. Uvrijedit u se... Ima i vrlo lijepih, pogledajte! A k tome, Madam e biti zadovoljna. Namjerno ih izlae upravo ov-dje! PASTORKA: Ali ne, gospodine, gledajte, ionako ga ne bih mogla nositi. OTAC: Mislite vjerojatno na to to bi vam rekli kod kue, kad bi vas vidjeli s novim eiri-em? Ma dajte! Valjda znate kako treba? to se kae kod kue? PASTORKA (bijesno, izgubivi strpljenje): Ma ne zbog toga, gospodine! Ne bih ga mogla no-siti, jer sam... ovakva kakvu me vidite, uostalom mogli ste to ve i sami primijetiti! (Poka-e crninu.) OTAC: U koroti, tako je! Istina: sad vidim. Molim vas da mi oprostite. Vjerujte mi, doista mi je strano neugodno i ao. PASTORKA (ohrabrujui se silom, smiono, kako bi u sebi svladala gaenje i prezir): Dosta, dosta, gospodine! Ja bih trebala zahvaliti vama, a ne da se vi sad osjeate neugodno ili alosno. Ne obazirite se, molim vas, na ono to sam vam rekla. I ja sama, razumjet ete... (Prisili se na osmijeh i dometne): ne elim razmiljati o ovoj crnini koju nosim. REDATELJ (prekinuvi ih, obrati se aptau i vrati se na pozornicu): ekajte, ekajte! Nemojte zapisati, preskoite, preskoite zadnju reenicu! (Obraajui se Ocu i Pastorci): Izvrsno! Izvrsno! (Zatim samo Ocu): Vi ete se ovdje nadovezati kako smo se dogovorili! (Glumcima): Ovaj prizor sa eiriem je prezgodan, zar ne? PASTORKA: Da, ali ono najbolje tek sad dolazi! Zato ne nastavimo? REDATELJ: Strpite se trenutak! (Ponovno se obraajui Glumcima): Naravno, to treba odigrati pomalo leerno... PRVAK: ... Pomalo fakinski, tako je... PRVAKINJA: Pa da, as posla! (Prvaku): Moemo odmah probati, ne? PRVAK: Oh, to se mene tie... Evo, idem se pripremiti za ulazak! Izae kako bi bio spreman ponovno ui kroz vrata na kulisama u dnu. REDATELJ (Prvakinji): Dobro onda, gledajte dakle: zavrio je prizor izmeu vas i one Ma-dam Pace, prizor kojeg u ja kasnije napisati. Vi ste... ekajte, kamo ete? PRVAKINJA: Samo tren, da ponovno stavim eir... (Uzme svoj eir s vjealice i stavi ga na glavu.) REDATELJ: Aha, odlino! Dakle, vi ostanete ovdje pognute glave.

  • 29

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    PASTORKA (to je zabavlja): Ali kako, kad nije u crnini! PRVAKINJA: Bit u u crnini, i to mnogo primjerenije od vas! REDATELJ (Pastorci): Budite tiho, molim vas! Gledajte sada! I nauite neto! (Pljeui ru-kama): Idemo! Idemo! Ulazak! Ponovno silazi s pozornice kako bi stekao dojam o prizoru. Otvaraju se vrata u dnu pozornice, te kroz njih ue Prvak, leerno i pomalo fakinski glumei galantnog staria. Prizor je, u izvedbi Glumaca, ve od samoga poetka neto posve drugo, a da pritom ipak uope ne odie parodijom, ve izgleda kao uljepana verzija originala. Naravno, Pastorka i Otac se uope ne mogu prepozna-ti u Prvakinji i Prvaku, te sluajui tako svoje vlastite rijei, izraavaju na razliite naine, as kretnjama, as smijehom, ili pak otvorenim negodovanjem, dojmove koje na njih ostavlja taj pri-zor, a to su iznenaenje, uenje, patnja itd., kao to e se ubrzo vidjeti. Iz aptaonice jasno dopire aptaev glas. PRVAK: Dobar dan, gospoice... OTAC (odmah, ne mogavi se suzdrati): Ma ne! Pastorka pak, vidjevi Prvaka kako ulazi na scenu, prasne u smijeh. REDATELJ (bijesno): Tiina! A vi se ve jednom prestanite smijati! Ovako se vie ne moe! PASTORKA (dolazei s proscenija): Ali oprostite, pa to je sasvim prirodno, gospodine! Gos-poica (pokae Prvakinju) stoji tamo nepomino, na svom mjestu; no ako ve mora biti ja, ja vas mogu uvjeriti da kad bi mi netko na taj nain i takvim tonom rekao dobar dan, pa ja bih prasnula u smijeh, upravo onako kako sam se nasmijala sada! OTAC (i on se malo priblii): Da, tako je... Dranje, ton... REDATELJ: Ma kakvo dranje! Kakav ton! Odmaknite se u stranu i pustite me da gledam probu! PRVAK (stupajui naprijed): Pa kad moram glumiti starca koji dolazi u kuu na loem gla-su... REDATELJ: Ma da, nemojte ih sluati, za Boga miloga! Nastavite, nastavite, odlino vam ide! (ekajui da Glumac nastavi): Dakle... PRVAK: Dobar dan, gospoice... PRVAKINJA: Dobar dan... PRVAK (oponaa Oevu kretnju dok zaviruje pod eir, no zatim sasvim jasno kao odvojene osjea-je izrazi prvo zadovoljstvo, a zatim strah): Ah... No... mislim, nije ovo valjda prvi put, nadam se... OTAC (ne moe odoljeti, a da ga ne ispravi): Ne nadam se zar ne?, zar ne? REDATELJ: Kae zar ne upitnik. PRVAK (pokazujui na aptaa): Ja sam uo nadam se! REDATELJ: Ma da, svejedno je! Zar ne ili nadam se... Nastavite, nastavite. Ali, mo-da ipak s malo manje naboja... Evo, ja u vam pokazati, gledajte... (Uspne se na pozornicu i ponovi ulogu sve od ulaska) Dobar dan, gospoice... PRVAKINJA: Dobar dan. REDATELJ: Ah... No... mislim... (Obraajui se Prvaku kako bi mu svratio pozornost na to kako je pogledao Prvakinju pod ei-rom): Iznenaenje... Strah i zadovoljstvo...

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 30

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    (Zatim, nastavljajui, obraa se Prvakinji): Nije ovo valjda prvi put, zar ne? da ste ovdje... (Ponovno se okrene Prvaku, uputivi mu pogled sporazumijevanja): Jasno? (Prvakinji): A vi onda: Ne, gospodine. (Ponovno Prvaku): Zapravo, kako bih to izrazio...? Souplesse!9 (Pa ponovno sie s pozornice.) PRVAKINJA: Ne, gospodine... PRVAK: Bili ste ve ovdje? Vie od jedanput? REDATELJ: Ma ne, ekajte! Pustite da ona (pokae Prvakinju) prvo kimne glavom. Bili ste ve ovdje? Prvakinja lagano pridigne glavu i s tekom mukom, gotovo s gaenjem zatvori oi, da bi zatim, na Redateljevo Dolje, dvaput kimnula glavom. PASTORKA (ne moe odoljeti): Oh, Boe moj! (Odmah e staviti ruku na usta kako bi zaustavila glasan smijeh.) REDATELJ (okreui se): to je sad? PASTORKA (odmah): Nita, nita! REDATELJ (Prvaku): Na vama je red, na vama, nastavite! PRVAK: Vie no jedanput? Pa onda, hajde... ne bi vie smjelo biti tako... Doputate li da vam ja skinem taj eiri? Prvak zadnje rijei izgovori takvim tonom i poprati takvom gestom, da se Pastorka, koja je ostala s rukama na ustima, uz svo nastojanje, ne uspijeva vie suzdrati, te prasne u smijeh koji joj neodo-ljivo i gromoglasno pobjegne kroz prste. PRVAKINJA (ljutito, vraajui se na svoje mjesto): Ah, neu ja valjda ovdje izigravati budalu zbog one tamo! PRVAK: Ni ja! Dosta! REDATELJ (Pastorci, viui): Prestanite! Prestanite! PASTORKA: Da, oprostite mi... Oprostite mi... REDATELJ: Vi ste neodgojeni! Eto to ste! Neotesana prostakua! OTAC (pokuava posredovati): Da, gospodine, istina je, istina je, ali oprostite joj... REDATELJ (vraajui se na pozornicu): to da joj oprostim? To je sramota! OTAC: Tako je, gospodine, ali vjerujte mi, vjerujte da ostavlja tako udan dojam... REDATELJ: ... udan? Kako udan? Zato udan? OTAC: Ja se divim, gospodine, divim vaim glumcima. Onom gospodinu tamo (pokae na Prvaka), gospoici (pokae na Prvakinju), ali, oni nesumnjivo... Eto, nisu mi... REDATELJ: Pa naravno da nisu! Kako bi i bili vi, kad su glumci? OTAC: Tono, glumci! Glumci, i oboje, istina, izvrsni u naim ulogama. No vjerujte, nama se to ini neim sasvim drugim, neim to bi htjelo biti isto, ali nije! REDATELJ: Kako nije? to je onda? OTAC: Neto, to... postaje njihovo; vie nije nae.

    9 Souplesse, franc. gipkost, savitljivost, fleksibilnost. U ovom kontekstu je najvjerojatnije znaenje: budite fleksibilni u izraavanju razliitih osjeaja(nap. prev.).

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 31

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    REDATELJ: Ali to je tako, eto, silom prilika! Rekao sam vam to ve! OTAC: Da, razumijem, razumijem... REDATELJ: ... Pa dakle, dosta! (Obraajui se Glumcima): Znai da emo probe odravati kasnije, bez njih, kako i prilii. Oduvijek mi je bilo pravo prokletstvo probati pred autorima! Nikad zadovoljni! (Obraajui se Ocu i Pastorci): Idemo, nastavit emo s vama, da vidimo moe li se bez tog vaeg smijanja. PASTORKA: Ah, neu se vie smijati, neu se vie smijati! Sada nastupa ono najbolje za mene; moete biti sigurni! REDATELJ: Dakle, kad ona kae: Ne obazirite se, molim vas, na ono to sam vam rekla. I ja sama, razumjet ete!... (Obraajui se Ocu): vi se morate odmah nadovezati: Razumijem, da, razumijem... i is-tog je trena upitati... PASTORKA (prekidajui ga): ... Kako! to? REDATELJ: Razlog vae korote! PASTORKA: Ali ne, gospodine! Gledajte: kad sam mu rekla da vie ne elim misliti na cr-ninu koju nosim, znate to mi je odgovorio? Ah, pa dobro! Skinimo je, skinimo je onda smjesta, tu vau crninu! REDATELJ: Krasno! Sjajno! Pa da itavo kazalite skoi na noge? PASTORKA: Ali to je istina! REDATELJ: Ma kakva istina, molim vas lijepo! U kazalitu smo! Istina da, ali u odreenim granicama! PASTORKA: A to bi vi onda htjeli napraviti, oprostite? REDATELJ: Vidjet ete, vidjet ete! Prepustite to sad meni! PASTORKA: Ne, gospodine! Da ne biste moda od moga gaenja, od svih razloga, koji su jedan okrutniji i podliji od drugog, i zbog kojih sam ja ova, ovakva, htjeli umijesiti nekakvu romantino-sentimentalnu kaicu, u kojoj me on pita za razloge korote, a ja mu oblivena suzama odgovaram da mi je pred dva mjeseca umro tata? Ne i ne, dragi gospo-dine! On mi mora rei ono to mi je rekao: Skinimo je onda smjesta, tu vau crninu!. A ja sam, sa svom svojom korotom u srcu, korotom od jedva dva mjeseca, otila tamo, vidi-te? Tamo, iza onog paravana, i ovim sam prstima koji drhte od srama, od gnuanja, ot-kopala steznik, haljinu... REDATELJ (prolazei rukama kroz kosu): Zaboga! to to govorite? PASTORKA (mahnito viui): Istinu! Istinu, gospodine! REDATELJ: Ma da, ne kaem ja da to nije istina... I razumijem, razumijem va uas, gos-poice; ali pokuajte i vi shvatiti da sve to na sceni nije mogue! PASTORKA: Nije mogue? E pa onda hvala lijepo, ali ja ne pristajem! REDATELJ: Ali ne, vidite... PASTORKA: Ne pristajem! Ne pristajem! Ono to se moe ili ne moe na sceni, to ste si tamo vas dvojica zajedno iskombinirali, hvala! Razumijem ja to jako dobro! On eli od-mah doi do prikaza (izvjetaeno) svojih duhovnih patnji; ali ja elim prikazati svoju dramu! Svoju!

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 32

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    REDATELJ (iivciran, estoko se otrese): Oh, najzad, vau! Nije tu samo vaa drama, oprosti-te! Tu je drama i svih ostalih! Njegova drama (pokae na Oca), drama vae majke! Ne mo-e se dozvoliti da se jedan lik previe istakne i time zasjeni sve ostale, preuzimajui ita-vu scenu! Svi bi trebali biti sadrani, svi bi trebali pronai svoje mjesto u skladnoj slici i prikazati sve ono to se prikazati moe! Znam ja dobro da svatko ima svoj unutranji i-vot i da bi ga htio iznijeti na svjetlo dana. No upravo je to teko: iznijeti samo ono to je uistinu nuno, u odnosima s drugima, pa ipak i kroz to malo najnunijeg dati naslutiti sve ostalo to ostaje skriveno u unutranjosti! Ah, bilo bi jako praktino, kad bi svaki lik ponaosob mogao jednim lijepim monologom ili... pa da, naravno... zato ne, predava-njem, gledateljima servirati sve ono to kuha u njemu! (Dobroudno i pomirljivo): Morali biste se obuzdati, gospoice. Vjerujte mi da vam to go-vorim za vae dobro, jer, moglo bi to ostaviti i lo dojam, upozoravam vas, sav taj mahni-ti i razorni bijes, to ogoreno gnuanje, kad ste i vi sami, oprostit ete, priznali da ste prije njega ve bili s drugima, kod Madam Pace, i to ne jedanput! PASTORKA (pognute glave, dubokim glasom, nakon stanke da bi se pribrala): Istina! No poku-ajte shvatiti da su i svi ovi drugi za mene svejednako on. REDATELJ (ne shvaajui): Kako i drugi? to elite time rei? PASTORKA: Kad upadnemo u grijeh, gospodine, i za sve grijehe koji slijede odgovoran je onaj tko je bio uzrokom izvornog pada, zar ne? Za mene je to i bio i jest on, jo i prije ne-go sam se rodila. Pogledajte ga; vidite sami nije li to istina! REDATELJ: Odlino! I zar vam se malim ini teret grinje savjesti koju nosi na dui? Ta pruite mu prigodu da ga prikae! PASTORKA: A kako, oprostite? Mislim, kako e prikazati svoju plemenitu grinju sa-vjesti, svoje moralne patnje, ako ga vi potedite uasa injenice da je jednog lijepog dana, nakon to ju je pozvao da skine svoju odjeu, da skine crninu poradi nedavne, jo nepreboljene smrti, otkrio da je posrnula ena u njegovu naruju ona djevojica, gospo-dine, ista ona djevojica koju je ekao na izlazu iz kole? (Posljednje rijei izgovara glasom koji podrhtava od ganua.) uvi taj ganuti glas, majka prvo, svladana nezadrivom provalom tuge, prigueno zajeca nekoli-ko puta, a jecaji se naposljetku pretvore u neutjean pla. Svi su duboko ganuti. Duga stanka. PASTORKA (im se Majka malo umiri, dometne muklo i odrjeito): Ovdje smo sada meu na-ma, jo uvijek nepoznati publici. Vi ete sutra prikazati o nama predstavu kakva vam se prohtije, izvest ete je na svoj nain. No elite li je doista vidjeti, tu dramu? elite li je vidjeti kako iznie, kako se sve uistinu dogodilo? REDATELJ: Pa da, nita drugo i ne traim, elim iz nje izvui ve sada sve to se moe! PASTORKA: E pa dobro, izvedite onda moju majku. MAJKA (prestane plakati i krikne): Ne, ne! Nemojte to dopustiti, gospodine! Nemojte to do-pustiti! REDATELJ: Ali samo da vidimo, gospodo! MAJKA: Ali ja ne mogu! Ne mogu! REDATELJ: Ali, oprostite, ionako se sve to ve dogodilo! Ne razumijem! MAJKA: Ne, dogaa se sada, dogaa se zauvijek! Mojoj patnji nema kraja, gospodine! Ja sam iva i prisutna, uvijek, u svakom trenutku svoje patnje, koja se obnavlja uvijek iva i

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

    MiroslavHighlight

  • 33

    Luigi Pirandello: est lica u potrazi za autorom

    prisutna. A ono dvoje djeice tamo, jeste li ih vi uli rije prozboriti? Ne mogu vie ni go-voriti, gospodine! Jo uvijek mi se vrsto dre za skute, kako bi odravali ivom i stalno prisutnom moju patnju: ali njih samih, za sebe, vie nema, nema ih vie! A ona (pokae na Pastorku), gospodine, ona je utekla, pobjegla od mene i sada je izgubljena, izgubljena... Pa i to to je sada ovdje vidim, i to je opet i samo zato, uvijek iznova i zauvijek zato, da se stalno obnavlja moja patnja, uvijek iva i prisutna, patnja koju ivim i koju sam propatila i zbog nje! OTAC (sveano): Vjeni trenutak, kao to sam vam ve rekao, gospodine! Ona je ovdje (po-kae Pastorku) kako bi me zatekla, prikovala, drala vjeno zavezanim za stup srama, u onom jednom jedinom prolaznom i sramotnom trenutku mog ivota. Ona ne moe odu-stati od toga, a vi me, gospodine, ne moete uistinu toga potedjeti. REDATELJ: Pa da, ne kaem ja da to ne treba prikazati, bit e to zapravo jezgra itavog prvog ina, sve dok vas ona ne iznenadi (pokae Majku). OTAC: Tako je. Jer to je moja kazna, gospodine: sva ta naa strast, koja vrhunac mora do-sei u njezinom zavrnom kriku! (I on pokae na Majku.) PASTORKA: Jo mi uvijek odzvanja u uima! Taj krik me doveo do ludila! Moete me pri-kazati kako god hoete, gospodine: nije vano! ak i odjevenu; ali neka mi barem ruke samo ruke budu gole, jer, gledajte, u ovom poloaju (primakne se Ocu i nasloni glavu na njegove grudi), ovako prislonjene glave i s rukama ovijenim njemu oko vrata, gledala sam kako mi, ovdje na ruci, pulsira jedna ila; a onda sam, kao da je ta ila jedino to mi se gadi, zamirila, ovako, ovako, i zaronila lice u njegova prsa! (Okreui se prema Majci): Vii, vii, mama! (Zaroni lice u Oeve grudi, pa uzdignutih ramena kao da ne eli uti krik, doda glasom punim priguene patnje): Vii, kao to si tada viknula! MAJKA (bacivi se na njih da ih razdvoji): Ne! Keri, keri moja! (Nakon to ih je razdvojila): ivotinjo, ivotinjo, to mi je ki! Zar ne vidi da je to moja ki? REDATELJ (na njezin krik, uzmakne sve do ruba pozornice, zaprepatenje Glumaca): Izvrsno, da, izvrsno! A sad zastor, zastor! OTAC (pritri mu, u gru): Tako, da: jer je stvarno tako i bilo, gospodine! REDATELJ (zadivljen i sad ve sasvim uvjeren): Pa da, ovdje, svakako! Zastor! Zastor! Na Redateljev opetovan uzvik Scenski tehniar spusti zastor ispred kojeg, na prosceniju, ostanu Redatelj i Otac. REDATELJ (gledajui uvis, uzdignutih ruku): Ma vidi maj