OSNOVNI POJMOVI

A. UOPE O TRGOVAKOM PRAVU

Trgovako pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuje poloaj (status) trgovakih subjekata, trgovakopravni poslovi koje ti subjekti sklapaju, kao i pravila onih instituta koji omoguuju, unapreuju i olakavaju odvijanje trgovakopravnih poslova.

Drugim rijeima, predmet trgovakog prava ine: 1. pravni poloaj (status) subjekata trgovakog prava (pravo drutava) 2. pravni poslovi meu subjektima trgovakog prava (trgovako ugovorno pravo) 3. ostali pravni instituti ukljueni u sustav trgovakog prava

Tako su trgovakim pravom u irem smislu obuhvaeni brojni pravni instituti. Pored trgovakih ugovora, meu institute trgovakog prava ubrajamo mjenicu, ek i ostale vrijednosne papire, materijalno-pravne propise o steaju i likvidaciji, materijalno-pravne propise o arbitrai, propise o zatiti industrijskog vlasnitva, antitrustovsko zakonodavstvo itd.

Razvojem trgovakog prava i trinog gospodarstva, dolo je do specijalizacije pa tako danas razlikujemo brojne podgrane trgovakog prava (posebne discipline) koja podrobnije ureuju odreena pitanja. To su pravo osiguranja, bankarsko pravo, pravo dokumentarnog akreditiva, pravo konkurencije, pravo industrijskog vlasnitva i sl.

B. TRGOVAKO UGOVORNO PRAVO 1. Pojam

Trgovako ugovorno pravo dio je trgovakog prava koje se bavi pravnim odnosima u trgovakom prometu robe i usluga. Trgovako ugovorno pravo nije isto to i trgovako pravo. Ono se od njega razlikuje po irini pojma. Trgovako ugovorno pravo dio je trgovakog prava, ali trgovako pravo pored trgovakog ugovornog prava obuhvaa i pravo drutava i jo neke posebne discipline. Ukoliko kao kriterij uzmemo pravne izvore, govorimo o zakonskom i autonomnom trgovakom ugovornom pravu. Prvo predstavlja zakonske i druge propise, dok drugo predstavlja izvore koje su stvorili sami trgovaki subjekti.

2. Karakteristike

Trgovako ugovorno pravo je skup propisa kojima se ureuju trgovaki pravni odnosi. Ta se pravila stalno razvijaju aktualiziranjem zakonske regulative i osobito novim oblicima i konceptima koji se stvaraju u poslovnoj praksi, sudskoj i arbitranoj praksi i pravnoj doktrini.

Trgovako ugovorno pravo je autonomno u odnosu na makro i mikroekonomske mjere. Ono je depolitizirano ono ima svoje zakonitosti i pravnu tehniku i nezavisno je od politikih i ekonomskih mjera. Trgovako ugovorno pravo dio je ire grupe privatnog prava. Unato utjecaju pravila javnog prava, ono je podvrgnuto iskljuivo normama privatnog. Trgovako ugovorno pravo bavi se trgovakim transakcijama. U njegov predmet ne ulazi pitanje pravnog poloaja osoba trgovakog prava. To je predmet prava drutava.

U materijalnom pogledu, zakonski su propisi trgovakog ugovornog prava dispozitivne naravi. Dispozitiva narav propisa odgovara prirodi trgovakog ugovornog prava i naelu slobode ugovaranja. Prisilni propisi trgovakog ugovornog prava ine izuzetak. (l. 2 i l. 11 ZOO)Ipak, sloboda ureivanja obveznih odnosa, utvrena odredbama Zakona o obveznim odnosima ima granice budui da sudionici obveznih odnosa te odnose ne mogu ureivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu drutva. Na trgovake se ugovore, osim toga, primjenjuje i naelo savjesnosti i potenja, iju primjenu ugovorne strane ne mogu iskljuiti svojim sporazumom. Znaajka trgovakog prava je i specijalizacija. Osim pravila koje vrijede za sve trgovake ugovore (horizontalna regulacija), sve je vie pravila za pojedine struke (vertikalna regulacija). Zakon o obveznim odnosima stoga predvia dunost sudionika u obveznom odnosu da u izvravanju svoje obveze postupa s panjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajuoj vrsti obveznog odnosa (l. 18 ZOO)

U obavljanju svoje profesionalne djelatnosti, on je duan postupati s poveanom panjom prema pravilima struke i obiajima (panja dobrog strunjaka). (l. 10 ZOO)Panja dobrog privrednika je apstraktni pojam i stoga neadekvatna pa se ona individualizira po strukama.

U trgovako ugovorno pravo spada i civilna odnosno deliktna odgovornost. Ovakva je odgovornost predviena za odreene radnje, odnosno propuste u vezi s pregovorima za sklapanje ugovora (culpa in contrahendo) ili tijekom izvrenja ugovora.

U pogledu namjere za sklapanje ugovora, pravila trgovakog ugovornog prava razlikuju se od pravila graanskog prava. U trgovakim pregovorima ili sporazumima pretpostavlja se da su ugovorne strane namjeravale stvoriti pravni odnos i sklopiti ugovor. Zakon o obveznim odnosima ne predvia izriito namjeru ponudioca da se obvee, ali se iz interpretacije teksta tako da bi se njegovim prihvaanjem mogao sklopiti ugovor (32/1 ZOO) moe zakljuiti o potrebi postojanja animusa contrahendi.

Ugovori trgovakog prava nisu izolirani akti, ve su povezani s poslovnom aktivnou. U poslovnoj je praksi prihvaena praksa da se ugovorom predvide najvaniji uglavci, a za ostalo su mjerodavni trgovaki obiaji. Oni zapravo dopunjuju ugovor!!

Trgovaki ugovori, takoer, obavljaju se uz naknadu. Ako naknada nije ugovorena mjerodavan je obiaj struke.

U trgovakom ugovornom pravu vrijedi pravilo o briljivosti, dunoj panji u pregovorima i tijekom izvrenja ugovora. Brojne nuzgredne obveze koje slue ostvarenju eljenog uinka proizlaze iz zakona, ugovora, ali i nepisanih dodatnih dunosti kao to su dunost suradnje, dunost obavjetavanja, dunost zatite imovine suugovaraa i sl. U pregovorima postoji predugovorna odgovornost (culpa in contrahendo).

Sumarno, karakteristike su trgovakog ugovornog prava: 1. ureivanje trgovakih odnosa 2. fokusiranje na trgovake transakcije 3. autonomija 4. specijalizacija 5. dio je privatnog prava 6. ureivanje preduguvorne i ugovorne odgovornosti 7. ugovori su naplatni i povezani s poslovnom aktivnou 8. pretpostavljena namjera za sklapanje ugovora

3. Predmet trgovakog ugovornog prava

Da bi se odredio predmet trgovakog ugovornog prava, potrebno je uzeti u obzir: 1. pravila koja iskljuivo spadaju u trgovako ugovorno pravo 2. pravila koja se moraju uzeti u obzir kao pratei za funkcioniranje trgovakih ugovora 3. regulaciju ponaanja koja potjee od poslovne zajednice

Prvu kategoriju ine trgovako ugovorno pravo u uem smislu, specijalizirana podruja kao mjenino i ekovno pravo, pravo vrijednosnih papira openito, bankarsko ugovorno pravo, transportno pravo, pravo industrijskog vlasnitva itd.

Drugu kategoriju ine steajno pravo, antikartelno pravo, pravo konkurencije itd. Ovdje se zapravo radi o javnopravnim propisima o kojima se mora voditi rauna jer su oni ujedno propisi trgovakog ugovornog prava, a ujedno ine i posebnu disciplinu javnog prava. Treu kategoriju ine autonomna pravila poslovne zajednice. Ona nemaju karakter prava, ve se radi o kodeksu ponaanja, pravnim vodiima i obiajima koje su stvorila profesionalna tijela te o gentlemen's agreements i drugim instrumentima koji se smatraju obvezujuima, ali se ne mogu sudskim putem ostvariti, nisu dakle pravno obvezni, kao to su letter of intent, letter of understanding i comfort letter.

Letter of comfort ili comfort letter obino se koristi kad neko poduzee eli uzeti zajam od banke. U tom sluaju banka trai od poduzea-majke neko osiguranje. Poduzea-majke nerado daju garanciju za zajam jer u tom sluaju takva odgovornost treba biti iskazana u bilanci pa su vie spremne pomoi poduzeu-keri davanjem banci letter of comfort. U veini sluajeva ono se daje u namjeri preuzeti moralnu, ali ne i pravnu obvezu za poduzee-majku koje daje comfort letter. Meutim, dogaa se i da majka-poduzee u nekim sluajevima preuzima pravnu obvezu, ali takvu koja je nefinancijske prirode, npr. da nee prodati ili na drugi nain raspolagati dionicama u poduzeu-kerki do podmirenja zajma. Pravna znanost je vie-manje slona da se radi o pravno neobvezujuim institutima trgovakog ugovornog prava, premda dvojba postoji u nekim sustavima, npr. vicarskom.

Gentlemen's agreement je neformalni sporazum izmeu dvije strane. Moe biti sklopljen pismeno ili usmeno. Bit tog sporazuma je da njegovo izvrenje poiva na potenju stranaka, a ne pod prijetnjom pravne prisile. Po tome je razliit od ugovora, koji moe biti prisilno izvren.

Pismo namjere ili pismo o namjeri (engl. letter of intent, letter of understanding) je tvorevina meunarodne poslovne prakse i nije kao poseban "predugovorni" oblik sporazumijevanja ureen propisima. Rezultat toga je da se u praksi pojavljuje pod razliitim engleskim nazivima. Mogui sadraji pisma o namjerama: a) utvrivanje ciljeva koje stranke ele ostvariti ugovorom, vremenski redoslijed i raspored tema pregovora, mjesto pregovora i osobe koje u njima sudjeluju;b) pitanja o kojima je postignut sporazum i pitanja o kojima postoje razliiti stavovi;c) utanaenja o uzajamnim obvezama o kojima je postignuta suglasnost kao to su sporazumi o diobi trokova, obveza uvanja poslovne tajne i povjerljivosti podataka koji su otkriveni tijekom pregovora;d) predvianje pobliih sadraja budueg ugovora kao i oitovanje spremnosti da se on sklopi, ali ovisno o ispunjenju odreenih uvjeta ili nastupanja nekih dogaaja.

Naelno, pisma o namjerama nemaju obveznopravne uinke sklapanja ugovora ili ispunjenja obveza ugovora. Ako su u pismo o namjerama unijete neke obveze u sluaju neispunjenja, postoji mogunost naknade tete na osnovi ope graanske odgovornosti za naknadu tete. Druga je situacija ako pismo o namjerama pod tim naslovom sadrajno odgovara obvezama odreenih ugovora, pa bi se moglo postaviti pitanje je li time zapravo sklopljen ugovor i jesu li nastale obveze ispunjenja. Odgovor na ta pitanja ovisi o razliitim rjeenjima u pravnim porecima. Neka prava (hrvatsko i vicarsko) trae suglasnost o bitnim sastojcima ugovora oitovanu u pismu o namjerama. Njemako pravo trai suglasnost o svim elementima ugovornog odnosa.

4. Subjekti trgovakog ugovornog prava

a) Pojam trgovca Kada govorimo o subjektima trgovakog ugovornog prava, uvijek govorimo o trgovcima. Trgovac je pravna ili fizika osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pruanjem usluga na tritu (1/1 ZTD). Dakle, da bi se fizika ili pravna osoba mogla smatrati trgovcem, potrebno je da se kumulativno ispune etiri pretpostavke: 1. da se radi o pravnoj ili fizikoj osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost proizvodnjom ili prometom robe ili pruanjem usluga na tritu 2. da se gospodarska djelatnost obavlja samostalno i u svoje ime i za svoj raun 3. da se gospodarska djelatnost obavlja trajno, a ne samo povremeno 4. da se gospodarska djelatnost obavlja radi ostvarivanja dobiti

b) Trgovac pojedinac Trgovac pojedinac je fizika osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovakom registru kao trgovac pojedinac (3/1 ZTD). Istim lankom ureeni su sluajevi kad se trgovac pojedinac upisuje u trgovaki registar i pretpostavke pod kojima je to mogue. Svojstvo trgovca stjee fizika osoba tek upisom u sudski registar (3/3 ZTD).

c) Trgovako drutvo Trgovako drutvo je pravna osoba iji su osnivanje i ustroj odreeni Zakonom o trgovakim drutvima (2/1 ZTD). Zakon o trgovakim drutvima kao trgovaka drutva spominje javno trgovako drutvo, komanditno drutvo, dioniko drutvo i drutvo s ogranienom odgovornou (2/2 ZTD). Pravna znanost, ali i sam zakon (2/3 ZTD), trgovaka drutva dijeli na: 1. drutva osoba (javno trgovako drutvo i komanditno drutvo), te 2. drutva kapitala (dioniko drutvo i drutvo s ogranienom odgovornou)

Trgovako drutvo je trgovac, dakle subjekt trgovakog prava, a pravno je irelevantna injenica obavlja li trgovako drutvo gospodarsku ili neku drugu djelatnost (2/5 ZTD). Pravne osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom, drutvenim ugovorom, odnosno pravilima. Ali ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno statutu, drutvenom ugovoru, odnosno pravilima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili je zakonom drukije odreeno (13 ZOO).

5. Objekti trgovakog ugovornog prava

a) Trgovaki poslovi Objekti trgovakog ugovornog prava su inidbe iz trgovakih poslova. Kad govorimo o trgovakim poslovima, zapravo govorimo o trgovini. Trgovina je djelatnost usmjerena na promet roba i usluga. Stoga, da bi se radilo o trgovakom poslu, potrebno je da se radi o nabavi robe u svrhu prodaje, koja se obavlja profesionalno. Meutim, to ne mora biti jedini kriterij. Za kvalificiranje odreenog posla kao trgovakog, koriste se tri tehnike: 1. da se kao trgovaki posao oznai onaj kojeg obavljaju osobe trgovakog prava (subjektivni kriterij) 2. da se kao trgovaki posao oznai onaj koji po svojoj naravi predstavlja obavljanje trgovake djelatnosti ili je u vezi s tom djelatnou (objektivni kriterij) 3. da se u obzir uzmu oba kriterija, kumulativno ili alternativno (mjeoviti kriterij)

Na Zakon o obveznim odnosima trgovake ugovore definira kao ugovore to ih sklapaju trgovci meu sobom u obavljanju djelatnosti koje ine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. (14/2 ZOO). Na je zakon takvom definicijom trgovakih ugovora prihvatio mjeoviti kriterij, odreujui objektivne i subjektivne pretpostavke koji se kumulativno moraju ispuniti da bi se odreeni ugovor smatrao trgovakim. Iako ZOO koristi pojam trgovakih ugovora, ova se definicija moe mutatis mutandis primijeniti na ostale trgovake poslove. Ako je jedna strana pravnog posla trgovac, a druga nije ne radi se o trgovakom poslu, ve o mjeovitom. Na takve poslove primjenjivat e se opa pravila obveznog prava, a ne pravila trgovakog ugovornog prava.

b) Podjele trgovakih poslova Podjela trgovakih poslova slijedi opu podjelu pravnih poslova u pravnoj znanosti. Tako razlikujemo: 1. jednostrane (unilateralne) koji nastaju oitovanjem volje samo jedne strane (npr. oporuka, okupacija) i dvostrane (bilateralne) koji nastaju suglasnim oitovanjem volje (ugovori) 2. naplatne (onerozne) kod kojih se za inidbu trai protuinidba (npr. ugovor o zakupu, kupoprodaja) te besplatne (lukrativne) kod kojih takva obveza ne postoji (npr. darovanje, oporuka) 3. kauzalne kojima je svrha (cilj, volja koja se eli postii) vidljiva iz samog posla (npr. kauza stjecanja vlasnitva) te apstraktne gdje takva kauza nije vidljiva 4. ugovore meu ivima kod kojih pravni uinak nastupa za ivota stranaka te ugovore za sluaj smrti kod kojih pravni uinak nastupa tek nakon smrti stranke 5. formalne koji moraju biti sklopljeni u tono odreenoj formi te neformalne kojima forma nije na takav nain strogo odreena

c) Trgovaki ugovori

Najvaniji trgovaki poslovi su trgovaki ugovori. To su dvostrani pravni poslovi, dakle oni koji nastaju oitovanjem volje dvaju strana, bilo da se pritom stvara obveza samo za jednu stranu (jednostranoobvezujui ugovori) ili za obje strane (dvostranoobvezujui ugovori).

Trgovaki ugovori ureeni su Zakonom o obveznim odnosima. Meutim, autonomija volje (ili tonije sloboda ugovaranja) ne iscrpljuje se samo u ulaenju u trgovake ugovorne odnose. Stranke mogu, ne samo slobodno ui u odreeni obvezni odnos, ve i slobodno odabrati oblik obveznog odnosa, dokle god se to ne protivi Ustavu, prisilnim propisima i moralu drutva. Dakle, stranke mogu sklopiti neki ugovor koji nije predvien i detaljnije ureen zakonom.

Ovisno o tome jesu li ugovori regulirani zakonom koji ureuje obvezne odnose ili ne, govorimo o nominatnim (imenovanim) ili inominatnim (neimenovanim) ugovorima. Inominatni ugovori mogu se podijeliti na tipine i atipine.

Tipini inominatni ugovori toliko su proireni u praksi i ustaljeni u sadraju da su u praksi dobili ime. Meu tipine inonominatne ugovore ubrajamo: 1. countertrade contracts (razliite transakcije, ukljuujui reciprone ugovore o prodaji, barter, buy-back sporazumi, switch transakcije, oil countertrade, compensation, counter-purchase, offset) 2. ugovori o industrijskoj kooperaciji 3. turn-key contracts 4. leasing 5. factoring 6. franchise contract 7. time-shearing 8. consortium contract 9. bank contracts (letters of credit, current accounts, credit transfers, project financing, financing itd.) 10. know-how contracts 11. international licecing 12. petrol station contracts 13. consulting 14. computer-service contracts 15. turistiki ugovori itd.

Atipini inominatni ugovori, s druge strane, nisu ustaljeni u sadraju, a prilagoavaju se konkretnim potrebama sluajeva (ugovori po mjeri, tailor-made contracts). Dok se kod tipinih ugovora u praksi razvio obrazac kojega se u transakcijama poslovni subjekti pridravaju, kod atipinog nema uzorka.

Od prethodno navedenih sluajeva, treba razlikovati tzv. viestupnjevane ugovore. Ti se ugovori sreu ee kod dugoronih ugovornih odnosa kad se radi o vanim transakcijama. U tim sluajevima prakticira se transakciju ugovorom uobliiti u okvirnom ugovoru ili ugovoru o kooperaciji, kao pravnom okviru, a konkretni se poslovi ugovaraju dodatnim sporazumima. Od prethodno navedenih, treba razlikovati i ugovore sui generis (mijeani ugovori). To su ugovori kod kojih se kombiniraju bitni sastojci razliitih ugovornih tipova. Nazivamo ih i sloenim, kombiniranim ili dvojnim ugovorima. Primjer: ugovor o vaenju kamena iz kamenoloma nije zakup ni kupoprodaja ni koncesija, ve posebni, inominatni kontrakt mjeovitog tipa.

C. OPI I POSEBNI DIO UGOVORNOG TRGOVAKOG PRAVA U kontinentalnom pravnom sustavu ugovorno pravo ima dva dijela opi koji sadri opa pravila, te posebni koji sadri propise o pojedinim ugovornim odnosima. Kodifikacije, bilo dvojne (graansko-trgovako pravo), bilo jedinstvene, sadre propise opeg i posebnog dijela. Na ugovor se primjenjuju istodobno propisi oba spomenuta dijela ugovornog prava. U sluaju proturjenosti koja bi nastala primjenom opeg i posebnog dijela, propisi posebnog dijela imaju kao lex specialis prednost jer bi u protivnom sluaju bio izostavljen propis namijenjen posebnom sluaju, to bi bilo besmisleno. Posebni dio zakonskih propisa ugovornog prava obuhvaa tipove ugovora regulirane trgovakim odnosno graanskim zakonikom. U Republici Hrvatskoj taj zakonik predstavlja Zakon o obveznim odnosima. Opi dio trgovakog ugovornog prava obuhvaa opa pravila koja e se, bez obzira je li ugovorno pravo ureeno u dva zakona, graanskom i trgovakom, ili u jedinstvenom zakonu, primjenjivati i na trgovake ugovore, ali ne bez ogranienja. Trgovako je ugovorno pravo u svim vremenima bilo manje ustaljeno od graanskog i prilagoavalo se potrebama gospodarskog ivota. Osim toga, snana tendencija k internacionalizaciji daje trgovakom ugovornom pravu vlastita obiljeja.

D. ODNOS TRGOVAKOG UGOVORNOG I DRUGIH GRANA PRAVA 1. Odnos trgovakog ugovornog i ustavnog prava Odnos trgovakog i ustavnog prava nije teko razluiti. Ustavne norme pravni su temelj trgovakog prava kao i svake druge grane prava, a norme trgovakog prava slue njihovoj konkretizaciji. 2. Odnos trgovakog ugovornog i upravnog prava Naelo dispozitivnosti kao temeljno naelo graanskog prava u pravnim granama obveznopravnog tipa, oituje se kao sloboda ugovaranja. Tako na Zakon o obveznim odnosima propisuje da sudionici u prometu slobodno ureuju obvezne odnose (2 ZOO). Meutim, ta sloboda nije bezgranina. Obvezni odnosi ne mogu se ureivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu drutva (2 ZOO). Drugim rijeima, trgovakopravno ureenje see najdalje do granice koju mu postavlja javnopravno, posebno upravnopravno ureenje.. 3. Odnos trgovakog ugovornog i graanskog prava Dok se sadraj i predmet drugih pravnih grana relativno lako razluuje, odnos trgovakog i graanskog prava specifine je naravi. Naime, oni se u bitnome u potpunosti preklapaju, no trgovako pravo pokazuje neke posebnosti. Zato kaemo da se trgovako pravo prema graanskom odnosi kao posebno prema opem (lex specialis derrogat legi generali). Razdvajanje trgovakog od graanskog prava mogue je na dva naina. Ukoliko se materija tih dvaju grana prava u potpunosti razdvoji, govorimo o dualistikoj koncepciji. Takva je koncepcija karakteristina za njemako i francusko podneblje (germanski sustav). Ureuje li se jedinstven sustav graanskog prava za sve subjekte i pravne poslove, s odreenim odstupanjima za trgovce i trgovake ugovore, govorimo o monistikoj koncepciji. Takva je koncepcija zastupljena u talijanskom pravu (romanski sustav). U Republici Hrvatskoj prihvaena je monistika koncepcija. Trgovako ugovorno pravo ureeno je Zakonom o obveznim odnosima kao opi graanskopravni (obveznopravni) propis. Odstupanja koja vrijede za trgovake subjekte posebno su istaknuta, a ako nema spomena takvih odstupanja, primjenjuje se ope pravilo. Razlike izmeu trgovakog i graanskog prava mogue je sistematizirati u nekoliko skupina. Klari tako istie vanije osobitosti trgovakog prava: 1. krai rokovi, 2. izraena neformalnost poslova (osim kod vrijednosnih papira), 3. naglaena potreba povjerenja, 4. opi uvjeti poslovanja, 5. adhezijski i tipski ugovori, 6. vanost trgovakih obiaja, tj. uzanci za promet robom i 7. izrazita tendencija ujednaavanja pravila na meunarodnom planu

4. Odnos trgovakog ugovornog i ostalih grana prava Trgovako pravo od ostalih se grana prava razlikuje po predmetu i s njima uglavnom uope nema dodira. Jedino kazneno pravo ima znaajniju dodirnu toku jer o propisima trgovakog prava ovise opisi kaznenih djela vezanih uz ovo podruje.

E. POVIJEST TRGOVAKOG UGOVORNOG PRAVA 1. Stari vijek U starom vijeku nije postojalo posebno trgovako pravo, ve samo pojedina posebna pravila koja izlaze iz opih okvira privatnog prava, a mogu se klasificirati kao pravila trgovakog prava. U to je vrijeme civilno pravo zadovoljavalo potrebe prometa. Hamurabijev zakonik (1958. 1916. pr. n. e.) poznavao je : 1. kupoprodaju 2. posao prijevoza 3. kreditne poslove 4. zajam 5. kamate 6. strogo pravo protiv dunika

U Grkoj su postojale posebne norme za bankarstvo i pomorsku trgovinu, a grke institucije preuzeli su i Rimljani. Obvezno se pravo u Rimu prilagoavalo posebnim potrebama trgovakog prometa. 2. Srednji vijek U srednjem se vijeku razvilo posebno trgovako pravo u vrijeme gospodarskog razvoja gradova i to prvenstveno u Italiji. Korijen europskog trgovakog prava ini posebno pravo trgovakog stalea (lex mercatoria), nastalo u talijanskim gradovima nakon 11. stoljea. To su pravo unapreivale asocijacije trgovaca, a njegovom je razvoju pogodovala posebna sudbenost, poslovna praksa i posebni sudovi velikih trita i sajmova. Glavni faktori koji su doprinijeli internacionalnom karakteru lex mercatoria i sauvali njegovu jednoobraznost u srednjem vijeku su: 1. jedinstveni karakter prava velikih meunarodnih sajmova i luka (gdje su dolazili trgovci iz svih zemalja) 2. opa suglasnost o obiajima meunarodnog pomorskog prometa 3. posebna sudbenost trgovakih sudova koja je postojala u svim zemljama 4. djelatnost javnih biljenika u ijim je rukama bilo pravno oformljenje mnogih trgovakopravnih transakcija

3. Novi vijek U novom vijeku dolazi do uvrtavanja lex mercatoriae u nacionalne pravne sustave ime ono postaje dijelom nacionalnog trgovakog prava. U to je vrijeme trgovako pravo u veini zemalja kodificirano. Pojava tih kodifikacija dovela je do unapreenja trgovakog prava, ali istovremeno i do gubitka njegove univerzalnosti jer kodifikacija nije izvrena svugdje na jednak nain: 1. u starijim je sustavima primijenjen dualizam, tj. odvajanje trg. zakona od graanskih (Francuska, Njemaka, i kod nas izmeu 2 rata) 2. u novim je sustavima primijenjeno jedinstveno kodificiranje (vicarska, Talijanski graanski zakonik, SAD) 3. djelomino kodificiranje u Velikoj Britaniji i zemljama Commonwealtha

Rezolucijom Ope skuptine UN-a 1966. osnovana je Komisija UN-a za pravo meunarodne trgovine (UNCITRAL United Nations Comission on International Trade Law) sa svrhom unapreenja i unifikacije meunarodnog trgovakog prava.

IZVORI TRGOVAKOG UGOVORNOG PRAVA

A. OPENITO O PRAVNIM IZVORIMA Pravni izvori imaju svoju materijalnu i formalnu dimenziju. Materijalni izvori prava su drutvene pojave, drutvena snaga koja dovodi do nastanka pravnih normi. Oni su s dogmatskog, pravno-znanstvenog stajalita nebitni. Kad govorimo o izvorima trgovakog prava zapravo govorimo o formalnim izvorima prava. Njih ine pravni akti u kojima su sadrane norme trgovakog prava, a koje su donijela ovlatena tijela u propisanom postupku. U sluaju propisa, ovlatena tijela su Hrvatski sabor i razliita tijela dravne uprave za podzakonske propise. U sluaju autonomnog prava, ovlatena tijela su sami trgovci i njihova udruenja. S obzirom na razliitost odnosa koje trgovako pravo ureuje, njihovi izvori ne mogu biti istovrsni. Statusno pravo propisima prisilnog znaaja ureuje poloaj trgovakih subjekata, dok se ugovorni dio trgovakog prava ureuje voljom i aktima samih trgovakih subjekata (autonomno pravo). Izvori trgovakog prava donekle se preklapaju s izvorima drugih pravnih grana, no trgovako pravo poznaje i neke druge izvore koji nisu svojstveni drugim granama prava, kao to je to npr. autonomno pravo. Tako u Republici Hrvatskoj izvore trgovakog prava ine: 1. Ustav RH, zakoni i drugi propisi2. meunarodni ugovori3. autonomno pravo 4. sudska i arbitrana praksa5. pravna znanost

B. USTAV, ZAKONI I DRUGI PROPISI 1. Uope Propisi su opi pravni akti koje donosi nadleni dravni organ i kojima se regulira odreeni drutveni odnos. Meu propisima postoji hijerarhija (141 Ustav RH): 1. Ustav RH 2. Meunarodni ugovori3. Zakoni4. Podzakonski aktiSve pravne norme nemaju istu pravnu snagu za adresate pa ih dijelimo na prisilne (kogentne) i dispozitivne. Kod dispozitivnih normi stranke mogu odreenu situaciju rijeiti na drukiji nain, dok kod prisilnih normi takva dispozicija ne postoji. Najee biti lako uoiti dispozitivnu normu. U zakonu se takva norma naznai navoenjem opeg izraza ako stranke nisu drukije odredile. Meutim, odsustvo takvog izraza ne znai nuno da se radi o kogentnom propisu. O kojoj se vrsti pravnog pravila radi, prosuivat e se prema okolnostima sluaja. 2. Ustav RH Ustav Republike Hrvatske trgovakog se prava dotie u okviru glave Gospodarska, socijalna i kulturna prava. U lanku 49. dotie se poduzetnikih i trinih sloboda. Ustav RH ne poznaje pojam trgovca, meutim on je pojmom poduzetnik nedvojbeno obuhvaen. Ustav RH kao temeljna naela navodi: 1. poduzetniku i trinu slobodu kao temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (49/1 Ustav RH) 2. osiguravanje (od strane same drave) jednakog pravnog poloaja na tritu svim poduzetnicima (49/2 Ustav RH). 3. zabranu monopola (49/2 Ustav RH) 4. zatitu prava steenog ulaganjem kapitala (49/4 Ustav RH) 5. slobodu iznoenja kapitala inozemnim ulagaima (49/5 Ustav RH)

3. Zakoni i podzakonski propisi Zakoni su u hijerarhijskoj ljestvici propisa po snazi ispod meunarodnih ugovora, a iznad podzakonskih akata (uredaba, pravilnika, odluka, zakljuaka i sl.). Za trgovako ugovorno pravo u Republici Hrvatskoj najvaniji je Zakon o obveznim odnosima. Najvaniji podzakonski akti su provedbeni propisi uredbe za izvrenje zakona, pravilnici i sl. Meutim, da bi oni bili valjani, moraju biti u skladu s Ustavom i zakonom (5/1 Ustav RH). Oni nisu od velike vanosti za trgovako pravo.

C. MEUNARODNI UGOVORI 1. Vaenje meunarodnih ugovora Prema izriitoj odredbi Ustava Republike Hrvatske, meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.(141 Ustav RH) Brojni meunarodni ugovori ureuju podruje trgovakog prava. Neki od njih ureuju trgovako prava na jako naelnoj razini, poput Ustava, dok su neki prilino konkretni. Najvaniji meunarodni ugovor na podruju trgovakog ugovornog prava svakako predstavlja Konvencija UN o ugovorima o meunarodnoj prodaji robe (Beka konvencija) iz 1980. godine. (vie o BK pod lekcijom Ugovor o kupoprodaji)

D. AUTONOMNO PRAVO 1. Uope Pod autonomnim trgovakim pravom podrazumijevamo sva pravila trgovakog prava koja ne potjeu od zakonodavca, ve su ih stvorili sami trgovaki subjekti, ali u okviru koji im je zakonodavac stavio na raspolaganje. U autonomno trgovako pravo ubrajamo: 1. poslovne (trgovake) obiaje 2. uzance 3. formularni ugovori a) opi uvjeti poslovanja b) tipski ugovori c) adhezijski ugovori4. klauzule i trgovake termine

Poslovni obiaji, uzance te klauzule i trgovaki termini nazivaju se poslovnim obiajima u irem smislu. 2. Poslovni obiaji a) Uope Zakonodavac esto ne stigne pratiti brz razvitak prometa robom pa preputa subjektima tog prometa da sami reguliraju svoje odnose, pazei da pritom ne povrijede pravni poredak. U trgovakom pravu obiaji se nazivaju poslovnim obiajima. Poslovni obiaj je poslovna praksa koja je toliko proirena da subjekti trgovakog prava oekuju da e se prema toj praksi postupiti i pri zakljuivanju njihovog trgovakog posla. Oni postoje kako bi se u jednakim situacijama koje se ponavljaju reagiralo na isti nain. Primjer: obiaj da stranke komuniciraju istim putem (e-mailom, telefonom, telefaksom i sl.). Od trgovakih obiaja treba razlikovati pravila struke. Dok se primjena trgovakih obiaja moe iskljuiti, to nije sluaj s pravilima struke. Obiaji, da bi se primjenjivali, ipak trebaju ispuniti dodatne pretpostavke. Oni ne smiju biti suprotni Ustavu, prisilnim propisima i moralu drutvu. To proizlazi iz pravila da sud pazi samo na razumneili dobre obiaje. U naem se zakonodavstvu termin dobar poslovni obiaj upotrebljava se u razliitim znaenjima. Jednom se identificira s moralom, a drugi put se upotrebljava u pravno-tehnikom smislu kao poslovni obiaj. Ako se u propisima mislilo na dobre poslovne obiaje, onda se primjena obiaja razumijeva u okviru opih uvjeta za primjenu poslovnih obiaja. Ako se pod dobrim poslovnim obiajima podrazumijevaju pravila morala, onda ugovor ne smije biti suprotan tim pravilima. Poslovni obiaji moraju biti u skladu sa shvaanjima stanovitog kruga, struke ili trgovine uope. Koji e se obiaji smatrati dobrima, trebaju prvenstveno utvrditi sami trgovci, razvijajui autonomno dobre poslovne obiaje koji nisu u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom. Za primjenu obiaja mjerodavne su dvije teorije: 1. subjektivna prema kojoj e se obiaj primijeniti ako postoji izriita ili preutna volja stranaka za nj. primjenu 2. objektivna prema kojoj e se obiaj primijeniti ako nije suprotan prisilnom pravu ili drukijem sporazumu stranaka

Za postojanje trgovakog obiaja danas vie nije potrebno dokazivati dugotrajno vrenje, ve je dovoljno da taj obiaj objektivno postoji i da se primjenjuje. Opinio iuris se podrazumijeva. Postojanje obiaja se utvruje na razliite naine: sasluanjem vjetaka, potvrdom gospodarske komore, uvidom u strunu literaturu, kroz arbitranu i sudsku praksu itd. Svi ti dokazi podlijeu sudskoj, odnosno arbitranoj ocjeni u konkretnom sluaju, ako stranke poriu da odreeni obiaj postoji ili da jo uvijek postoji. Doktrina poslovne obiaje dijeli po dvije linie: 1. vertikalna podjela obiaji struke ili odreene vrste robe (pripadnici struke ih poznaju ili su ih duni poznavati) 2. horizontalna podjela obiaji zajedniki svim strukama (inkorporirani su u ugovor, ukoliko ne postoji drugi sporazum)

Poslovni se obiaji primjenjuju na sve subjekte trgovakog prava, pa ak i mimo njihove volje jer se obiaj primjenjuje i na poslove onoga koji obiaj ne poznaje. Meutim, to ne znai da e se primijeniti protivno njezinoj volji jer stranka uvijek moe iskljuiti primjenu odreenog obiaja.

b) Meunarodni poslovni obiaji

Meunarodni poslovni obiaji imaju prednost pred dispozitivnim propisima. Meutim, uzance imaju prednost pred meunarodnim poslovnim obiajima jer se njihova primjena oekuje od odreenog kruga, bilo svih trgovaca, bilo pripadnika odreene struke.

U pravnoj doktrini ne postoji jedinstveni stavo o tome to se smatra meunarodnim trgovakim obiajima. S obzirom na to treba razlikovati:

1. meunarodne trgovake obiaje koji predstavljaju unificirane meunarodne norme obiajnog prava, odnosno obiaje struke koji su naili na meunarodno priznanje2. poslovne obiaje koji se primjenjuju u vanjskoj trgovini, ali se jo ne mogu smatrati normama meunarodnog karaktera te su u stvari nacionalni poslovni obiaji0c) Praksa razvijena meu strankama Course of dealing

Od trgovakih obiaja treba razlikovati praksu razvijenu meu strankama. Praksa razvijena meu strankama (course of dealing) je nain postupanja koji se razvio u poslovanju izmeu odreenih stranaka. Za razliku od obiaja, ovi su postupci ogranieni samo na odreene ugovorne strane.Meusobno poslujui, trgovci upotrebljavaju izvjesne izraze ili prihvaaju odreene uvjete te se uvjeti iz ranijih meusobnih poslova unose u kasnije ugovore, ukoliko nema drukijeg izriitog utanaenja. Praksa utvrena izmeu stranaka ima jednak uinak bez obzira potjee li iz pismenog ili usmenog ugovora ili ponovljenih postupaka izmeu odreenih stranaka.

Ponaanje uspostavljeno prije sklapanja ugovora (course of dealing) treba razlikovati od ponaanja u tijeku izvrenja ugovora (corse of performance). Corse of dealing ne treba mijeati ni s pregovorima. Praksa utvrena meu strankama daje posebno znaenje i dopunjuje ili kvalificira ugovorne uglavke.

d) Opa naela prava priznata od civiliziranih naroda

Od obiaja treba razlikovati i opa naela prava kao naela prihvaena od svih civiliziranih naroda (38/1/c Statuta ICJ). Ona proizlaze iz unutranjeg prava, a imaju karakter univerzalnosti.Nije dovoljno samo da je neko naelo prihvaeno u nekim pravnim sustavima, ve mora imati karakter univerzalnosti. Stoga problematika opih naela prava spada u meunarodno trgovako pravo, a u unutranjem pravu treba ih traiti u osnovama pravnog poretka.Premda ne predstavljaju obiaje jer nemaju podlogu u trgovakoj praksi, ona od velike vanosti za meunarodno trgovako ugovorno pravo. Neka od najvanijih naela su: pacta sunt servanda, zabrana ikane, via sila, nemo plus iuris itd. Od procesnih se naela mogu navesti nemo iudex in causa sua, audiatur et altera pars te iura novit curia.

e) Poslovni obiaji u meunarodnom trgovakom ugovornom pravu

Haki jednoobrazni zakoni obiaje ureuju tako da su prema ULIS-u, stranke vezane obiajima kojima su se podvrgnule izriito ili preutno ili praksom utvrenom izmeu njih. One su takoer vezane obiajima za koje razumne osobe istog svojstva u istoj situaciji kao one redovno smatraju da se imaju primijeniti na njihov ugovor. U sluaju neslaganja tih obiaja s ULIS-om, primijenit e se obiaji, osim ako je suprotno ugovoreno (9/1 i 9/2 ULIS). ULFIS pak pod izrazom obiaji razumije nain postupanja za koji razumne osobe istog svojstva kad se nau u istoj situaciji kao ugovorne strane redovno smatraju da se imaju primijeniti na sklapanje njihova ugovora (13/1 ULFIS).

Beka konvencija slino ureuje pitanje poslovnih obiaja. Strane su vezane obiajima s kojima su se sloile te praksom uspostavljenom meu njima. Ako nije drugaije dogovoreno, smatra se da su strane preutno podvrgle svoj ugovor ili njegovo sklapanje obiaju koji im je bio poznat ili morao biti poznat te koji je iroko poznat u meunarodnoj trgovini i redovno ga potuju ugovorne strane u ugovorima iste vrste u dotinoj struci (9 BK).

Meutim Beka se konvencija od Hakih jednoobraznih zakona razlikuje u dva pravca:1. za preutnu primjenu obiaja, uz navedene pretpostavke, trai se da su obiaji iroko poznati u meunarodnoj trgovini i da ih redovito uzimaju u obzir strane u ugovorima iste vrste

2. izostavljena je odredba hakih zakona o prednosti obiaja pred konvencijom

To, dakako, ne znai da obiaji nemaju prednost pred Konvencijom. Iako Konvencija to ne spominje, prednost trgovakih obiaja proizlazi iz dispozitivne naravi Beke konvencije. Nesumnjivo je da strane mogu ugovoriti primjenu svakog obiaja, lokalnog ili meunarodnog, i da mu izriitim sporazumom mogu dati prednost pred odredbama Konvencije.

Naime, osnovna je karakteristika trgovakih obiaja u tome da:1. nastaju u poslovnoj praksi2. sadrajno su detaljizirani3. razlikuju se po strukama

Kako ugovorne strane znaju za postojanu praksu ili barem moraju za nju znati, obiaji kao lex contractus imaju prednost pred zakonima pa istu poziciju trebaju imati i pred Konvencijom.

Na trgovake obiaje upuuje i meunarodna regulativa:1. Europska konvencija o meunarodnoj trgovakoj arbitrai odreuje da e arbitri voditi rauna o odredbama ugovora i trgovakim obiajima

2. arbitrana pravila UNCITRALA odreuju da e arbitrani sud donijeti odluku u skladu s odredbama ugovora i uzet e u obzir trgovake obiaje mjerodavne za posao

3. Model-zakon UNCITRALA sadri odredbu prema kojoj e arbitrani sud u svakom sluaju odluivati u skladu s odredbama ugovora i uzet e u obzir trgovake obiaje mjerodavne za posao

f) obiaji prema ZOO-uPrema naem Zakonu o obveznim odnosima, u obveznim odnosima meu trgovcima primjenjuju se trgovaki obiaji iju su primjenu ugovorili i praksa koju su meusobno razvili (12/1 ZOO). U tim se obveznim odnosima primjenjuju i trgovaki obiaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili preutno iskljuili njihovu primjenu (12/2 ZOO). Po svojoj snazi, obiaji su iznad dispozitivnih propisa (12/3 ZOO).

3. Uzance

Uzance su kodificirani poslovni (trgovaki) obiaji iju je kodifikaciju izvrilo ovlateno tijelo.

U inozemstvu uzance donose komore, burze i druge organizacije trgovaca, a u Republici Hrvatskoj ih donosi Hrvatska gospodarska komora. Trgovaki sudovi sude trgovake sporove na osnovi uzanci, osim ako su stranke iskljuile njihovu primjenu ili ako zakon nareuje primjenu zakonskih normi.Pri utvrivanju uzanci polazi se od poslovne prakse, pa se uzancom ne moe proglsiti neto to ne postoji u poslovnoj praksi.Meutim, kodifikacijom se neto nuno mijenja pa utvrivanje uzanci ne predstavlja samo proces prostog konstatiranja poslovnih obiaja koji postoje na izvjesnom podruju u odreeno vrijeme, ve e pri utvrivanju uzanci biti neophodno izvriti izbor izmeu poslovnih obiaja, te samo dobre poslovne obiaje utvrditi kao uzance, a zatim one dobre poslovne obiaje koji se namjeravaju uvrstiti u zbirku uskladiti sa ve utvrenim uzancama.Budui da dananje uzance nuno ukljuuju modifikaciju (izborom izmeu raznih obiaja i poboljanjima), objavljivanje uzanci predstavlja postupak koji je dosta blizak objavljivanju opih uvjeta poslovanja, ali ta dva pojma treba razlikovati.

Uzance mogu biti:1. ope uzance koje vrijede za sve vrste robe i u trgovini neke struke2. posebne uzance koje se primjenjuju u odreenoj trgovakoj grani ili struci (za pojedinu vrstu roba ili usluga

Uzance ne smiju biti u suprotnosti sa kogentnim propisima, a u hijerarhiji formalnih pravnih izvora imaju prednost pred dispozitivnim propisima jer se primjenjuju kao pretpostavljena volja stranaka (lex contractus).Zbog nedostataka potrebnih propisa Dravna je arbitraa 1954. Donijela Ope uzance za promet robom. Meutim, one se vie gotovo uope ne primjenjuju jer je Zakon o obveznim odnosima zamijenio njezine odredbe. One e se ipak primijeniti ako nisu u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima i moralom drutva te ako stranke izriito ugovore njihovu primjenu.

Ope uzance za promet robom su ope, jedinstvene i potpune. One su ope jer ne reguliraju materiju obuhvaenu posebnim propisima, ve se ograniavaju na one obiaje koji su zajedniki svim granama prometa robom, preputajui posebnim uzancama specijalna pravila o prometu robe odreene vrste. Ope uzance su jedinstvene jer vae na cijelom podruju drave. One su potpune jer sadre i pravila obveznog prava.

4. Formularni ugovori

Formularni ugovori su unaprijed pismeno formulirani obrasci po kojima poduzee sklapa neodreen broj individualnih ugovora.Analogno je definirano i formularno pravo. Formularno pravo je dio autonomnog prava unutar kojeg se ugovori zakljuuju prema unaprijed pripremljenim obrascima (formularima).Unutar njih razlikujemo:1. ope uvjete poslovanja (general conditions)2. tipske ugovore3. adhezijske ugovoreOpe uvjete poslovanja, tipske i adhezijske ugovore obuhvaamo i zajednikim pojmom opih uvjeta poslovanja u irem smislu. Na Zakon o obveznim odnosima ope uvjete poslovanja u irem smislu naziva opim uvjetima ugovora koji predstavljaju ugovorne odredbe sastavljene za vei broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlae drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadrani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. (295/1 ZOO)Formularni ugovori su prilagoeni potrebama struke te dopunjuju ili nadomjetaju dispozitivne propise ugovornog prava. Oni dopunjuju posebne pogodbe utvrene meu ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (295/2 ZOO)Formularni ugovori razlikuju se od trgovakih obiaja. Formularni ugovori su sastavni dio ugovora po jasno izraenoj volji ugovornih strana, dok su trgovaki obiaji objektivna pravila nastala u prometu koja se takoer primjenjuju voljom ugovornih strana, ali je ta volja pretpostavljena (lex contractus).

b) Funkcije formularnih ugovora

Formularni ugovori imaju nekoliko funkcija.U prvom redu, to je racionalizacija. Motiv standardizacije prakse putem formularnih ugovora je masovna proizvodnja i distribucija robe te potrebe velikih poduzea.Meutim formularni ugovori postojali su i prije velikog industrijskog razvoja. Njihovo je postojanje zabiljeeno ve u 13. stoljeu. U to su vrijeme ugovori bili standardizirani kroz djelatnost javnih biljenika koji su ih sastavljali za svoju klijentelu.

Vaniji formularni ugovori danas su:1. GAFTA (Grain and Feed Trade Association iz Londona) radi se o tipskom ugovoru koji se koristi pri trgovakim transakcijama irom svijeta2. European contract for coffee radi se o opim uvjetima u trgovini kavom u Europi3. General trade rules radi se o opim uvjetima za trgovinu papirom i celulozom u Europi

Druga je funkcija formularnih ugovora olakanje sklapanja ugovora. Takvo se olakanje postie koritenjem opih uvjeta poslovanja, odnosno tipskih ugovora. Tamo gdje se koriste formularni ugovori nije potrebna dugotrajna i briljiva priprema ugovora s obje ugovorne srane. Takoer, sklapanje poslova je jednoobrazno osigurano kod ugovora koji se masovno sklapaju preko punomonika ili osoba koje ne raspolau onim znanjem koje je potrebno kod sklapanja individualnih ugovora.

Trea je funkcija ekonomska ravnotea. Kod standardiziranih ugovora, tekst opih uvjeta u pravilu nije predmet pregovora pa se klijent nalazi u poloaju prihvatiti uvjete ili odrei se sklapanja ugovora (take it or leave it princip).etvrtu funkciju predstavljaju klasifikacija i terminologija; klauzule i termini jednoobrazno reguliraju pojedina pitanja i doprinose standardiziranju ugovorne prakse.

Peta funkcija formularnih ugovora je doprinos unifikaciji. Formularni ugovori doprinose ujednaavanju i razvoju autonomnog trgovakog prava i meunarodnog trgovakog prava. Oni za posljedicu imaju ujednaenje poslovne prakse te, konano, njihovom primjenom, primjena pravila meunarodnog privatnog prava postaje suvina jer nema kolizije koju bi trebalo rjeavati.

Za meunarodno trgovako pravo vrlo je znaajan incoterms, koji je donijela Meunarodna trgovaka komora s ciljem da prui skup meunarodnih pravila za tumaenje glavnih termina koji se upotrebljavaju u ugovorima vanjske trgovine. Ako se ugovori primjena incotermsa ili nekih drugih klauzula, radi se o standardiziranim segmentima, odnosno parcijalnoj standardizaciji.

Najvanija klasifikacija formularnih ugovora je ve spomenuta klasifikacija na tipske i adhezijske ugovore te ope uvjete poslovanja (u uem smislu).

c) Pojednostavljenje tehnike meunarodne trgovine

U meunarodnoj trgovakoj praksi postoje i druge metode pojednostavljenja tehnike poslovanja koje se uzimaju u obzir u meunarodnoj trgovakoj ugovornoj praksi. Ovdje prvenstveno ubrajamo:

1. pojednostavljenje eksportnih dokumenata kao teretnice,2. certifikata o osiguranju,3. potvrde o porijeklu robe,4. carinskih dokumenata.Pojednostavljenjem izvoznih dokumenata bave se meunarodne organizacije (npr. Ekonomska komisija UN za Europu, nacionalni odbori drava lanica EU koji se bave pojednostavljivanjem dokumenata itd.).

d) Opi uvjeti poslovanja

Opi uvjeti poslovanja (u uem smislu) su popis ugovornih uglavaka koji se smatraju sastavnim dijelom ugovora, ali se nalaze izvan konteksta ugovora pa se u ugovore ukljuuju pozivanjem na njih. Opi uvjeti nalaze se na poleini ugovornog teksta ili ispod potpisanog teksta ili odvojeno u posebnom pismenu na koje se suugovarai u ugovoru pozivaju.

Opi uvjeti poslovanja imaju razliite izvore:

1. sastavljaju ih poduzea za vlastite potrebe ili2. grupe poduzea ili asocijacije trgovaca3. ili ih formiraju meunarodne agencije, s ciljem da budu prihvaeni kao preporueni tekst (npr. opi uvjeti Ekonomske komisije UN za Europu ECE general conditions)

Opi uvjeti se ne mogu izravno primijeniti jer nisu predloak ugovora, nego formular ugovornih klauzula na koje se strane mogu pozvati.

Ponuda i prihvat opih uvjeta mogu biti dani:1. izriito2. konkludentno

Iako utnja kupca u povodu dostavljenih opih uvjeta ne znai prihvaanje ve odbijanje, po naelu savjesnosti i potenja moi e se ocijeniti jesu li opi uvjeti bili prihvaeni.Tako e se moi pretpostaviti da je prihvaanje preutno u sluaju kada se radi o ugovornom partneru iskusnom u struci, koji poznaje praksu i upoznat je s problematikom opih uvjeta.

Ako se radi o opim uvjetima asocijacije trgovaca, tj. neke struke, koji su toliko proireni da je njihova primjena postala trgovakim obiajem (odnosno uzancom), onda se od pripadnika struke oekuje da se upoznao s mjerodavnim klauzulama opih uvjeta, osim ako je stavio prigovor da nije suglasan. Naprotiv, ako se ne radi o pripadniku struke, onda se ne smatra da su opi uvjeti koji su po uzancama ukljueni u ugovor prihvaeni.Opi uvjeti moraju biti sastavljeni na uobiajeni nain (295/4 ZOO), a obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (295/5 ZOO).Uzima se da su opi uvjeti preutno prihvaeni ako je formular opih uvjeta tokom pregovora uruen, a pri zakljuenju nije izriito na njih ukazano. Mjerodavno je, dakle, saznanje poslovnih partnera.Ako obje ugovorne strane posluju na osnovi svojih opih uvjeta (npr. kod banaka) pa se svaka od njih poziva na svoje uvjete radi se o tzv. battle of forms (sukob formulara). Ta se pojava rjeava na nekoliko naina:1. mjerodavna je posljednja rije 2. opi uvjeti su neobvezni3. treba uzeti u obzir ope uvjete one banke koja ostvari za ugovor tipinu radnju

Posebna utanaenja,odnosno individualni uglavci imaju prednost pred opim uvjetima. U tom smislu, i Zakon o obveznim odnosima kae da u sluaju neslaganja opih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (295/3 ZOO)

Pri izradi opih uvjeta, kreatori nisu vezani postojeim trgovakim obiajima. Zbog toga je osnovna razlika izmeu opih uvjeta i uzanci u tome to se opi uvjeti donose slobodno, a uzance imaju podlogu u trgovakom obiaju. Openito gledano, razlike izmeu opih uvjeta poslovanja i uzanci su slijedee:

1. opi uvjeti poslovanja se donose slobodno tko ih koristi moe ih sam formulirati, ili se posluiti opim uvjetima svog ili nekog drugog poslovnog udruenja2. ope uvjete poslovanja donosi poduzee ili netko trei, a uzance utvruju ovlateni organi3. adresati opih uvjeta poslovanja su samo konkretni suugovarai, a uzance se primjenjuju samo prema subjektima trgovakog prava4. za ope uzance poslovanja je ponekad potrebno odobrenje, a za uzance nikada5. opi uvjeti poslovanja podlijeu ocjeni te ih sud ne mora priznati (u cjelini ili djelomino) ako su protivni Ustavu, prisilnim propisima i moralu, dok se uzance nikad ne preispituju6. opi uvjeti poslovanja se primjenjuju odlukom stranke koja se njima slui, dok autoritet uzanci poiva na ustaljenoj praksi (dobrim poslovnim obiajima)

Slinost postoji i s tipskim ugovorima. Zajednika karakteristika tipskih ugovora i opih uvjeta jest da su fiksirani u tiskanim uvjetima i nisu rezultat pregovaranja ugovornih strana. Meutim, razlikuju se od tipskih ugovora u tome to predstavljaju popis ugovornih klauzula kao sastavni dio ugovora, a obino se nalaze na poleini ugovornog formulara ili ispod potpisanog dijela teksta.

e)Tipski ugovori

Tipski ugovori su takvi ugovori u kojima jedna ugovorna strana predouje drugoj unaprijed pripremljeni nacrt ugovora kojima se redovito slui.Tipski ugovor je zapravo ponuda za sklapanje ugovora u kojoj ponuditelj naelno doputa odstupanje od predloenog formulara ugovora i spreman je pregovarati o sadraju budueg ugovora.

Dakle, tipski ugovori predstavljaju potpun tekst ugovornih uvjeta, dok predmet pregovora ostaju pojedinosti (cijena, rok, uvjeti plaanja i dr.)Od opih uvjeta razlikuju se po tome to se zbog svoje potpunosti mogu izravno primijeniti.

f)Adhezijski ugovori

Adhezijski ugovori su takvi ugovori u kojima ponuditelj vee sklapanje ugovora uz prihvaanje svih uvjeta sadranih u formularu i ne pristaje na ikakvu promjenu. Druga strana moe predloeni sadraj prihvatiti ili odbiti u cijelosti (take it or leave it)

Adhezijski ugovori se zbog svoje specifine prirode ne ubrajaju u striktno trgovake ugovore u uem smislu niti u model-ugovore kakvi su tipski ugovori i opi uvjeti poslovanja. Dok model-ugovor ini uzorak ugovornog formulara, koji se moe mijenjati ili prilagoavati konkretnoj situaciji, adhezijski ugovor je ugovorni oblik kojim jedna ugovorna strana pristaje na davanje usluga pod uvjetima koje smatra nepromjenjivim.Adhezijski se ugovori ne koriste u meunarodnoj trgovini, ve se javljaju u domaim transakcijama. U toj je sferi nuna kontrola adhezijskih ugovora u cilju zatite potroaa. Mjere kontrole pritom mogu biti:1. zakonske2. administrativne ili3.sudske

Adhezijski se ugovori u naem pravu najee upotrebljavaju kod pruanja usluga u javnoj slubi (pota, komunalne slube itd.)

g) Tumaenje formularnih ugovora

Kod formularnih ugovora primjenjuje se jednak tretman svih komitenata. U sluaju nejasnoa u formularnim ugovorima, one se tumae na tetu one ugovorne strane koja se slui formularnim ugovorom kao ponudom.Formularni se ugovori objektiviziraju i depersonaliziraju, to se mora uzeti u obzir prilikom tumaenja i pronalaenja volje ugovornih strana.Opi uvjeti tumae se tako da se mjerodavnim smatra ono to razumni gospodarstvenik treba razumjeti. Oni se tumae u skladu s naelom povjerenja pa se izjave volje tumae kako ih je suugovara mogao shvatiti.Doktrina je istaknula potrebu jedinstvenog tumaenja opih uvjeta.

h) Kontrola formularnih ugovora

Formularni ugovori koji se koriste u meunarodnoj trgovini rijetko podlijeu kontroli sudova. Umjesto toga, predvieni su drugi oblici kontrole. Nacionalna prava poznaju nekoliko oblika kontrole.

Preventivna upravna kontrola je kontrola koju provode dravni upravni organi, a primjenjuje se za sluajeve postojanja monopola ili kad neko poduzee ima dominantan utjecaj na tritu pa treba zatititi interese javnosti.Za ope uvjete poslovanja komunalnih poduzea kontrola se obavlja najee odobravanjem cjenika, tj. tarife.Opi uvjeti poslovanja kao institut privatnog prava te kao oblik ponude na sklapanje ugovora ne podlijeu kontroli Ustavnog suda RH.

Kontrola organizacija potroaa i kontrola javnog mijenja drugi je nain kontrole formularnih ugovora. Ove kontrole imaju posredan, ali djelotvoran uinak na ponaanje poduzea o ijem se poslovanju radi.

Sudska kontrola je posljednji nain kontrole formularnih ugovora. Ona moe biti:1. apriorna (prethodna) koja se ostvaruje putem tube na utvrenje2. naknadna koja se ostvaruje u sporu u povodu prigovora ili zahtjeva da se utvrdi ilegalnost nekog uglavka ugovora iz kojeg je nastao spor

Sudska kontrola moe imati i preventivnu funkciju za budue sluajeve, ako se radi o naelnom stavu sudske prakse

5. Klauzule i trgovaki termini

Poduzea se esto slue klauzulama, odnosno trgovakim terminima. Temeljem njih se razvila sudska praksa, a nalazimo ih i u opem ugovornom pravu u pojedinim poslovima.

Klauzule i trgovaki termini su odredbe ugovora koje su tipizirane i mogu se navoditi skraeno. Klauzule su obino saetak nekog podrobno formuliranog teksta. Izrauju ih pojedina udruenja trgovaca, meudravne agencije i sl.Meu najpoznatijima su transportne klauzule tzv. incoterms (International Commercial Terms), izraene u sklopu Meunarodne trgovake komore.

Klauzule postaju sastavni dio ugovora tako to se strane na njih dobrovoljno pozivaju, odnosno uvrtavaju ih u svoje ugovore. Kad se strane pozivaju na odreene klauzule, one imaju onaj smisao koji su im dali redaktori. Ako strane ele nekoj klauzuli dati drukiji smisao, moraju to posebno ugovoriti. Tako suugovaratelji mogu Incoterms prihvatiti kao opu osnovu svog ugovora, ali mogu ugovoriti i razne inaice ili dopune prema potrebama odreenih trgovakih struka i sl.

Incoterms se ograniavaju na tipina pitanja koja se pojavljuju u ugovornoj praksi. Ne sadravaju rjeenja u pogledu mana volje, smetnji u isporuci ili nainu plaanja.

E. SUDSKA I ARBITRANA PRAKSA

Kad izmeu stranaka doe do spora koji one ne mogu drukije rijeiti, nastali spor rjeava sud primjenjujui odgovarajue pravne norme.

Za sudsku praksu kod nas znaajno je naelo oficioznosti izraeno u Zakonu o parninom postupku prema kojem sud ne moe odbiti odluivati o zahtjevu za koji je nadlean (2/2 ZPP). Pritom on ne moe odbiti donijeti meritornu odluku s obrazloenjem da nema propisa po kojima bi se moglo donijeti rjeenje (denegatio actionis) ili pak jer mu injenino stanje nije dovoljno jasno (non liquet).

Sud i kad postoji propis ne obavlja puku interpretaciju propisa, nego primjenjujui ga na konkretan spor, pazi na sve okolnosti. Ako propisa nema, on sam pronalazi normu. U oba sluaja sud nije samo tuma, ve i kreator prava jer konano odreuje smisao pravnoj normi.

Unato tome, sudska praksa nije izvor prava u formalnom smislu, ali daje neposredan uvid u nain tumaenja i primjene propisa pa prua praktine upute za prilagoavanje propisa svakodnevnim potrebama. Zato kaemo da je sudska praksa interpretativni izvor prava.

U naem pravnom sustavu sudske odluke nemaju ono znaenje koje imaju u zemljama gdje postoji precedentno pravo (common law sustavi). Iako odluke viih sudova formalno ne obvezuju nie sudove, praktino nii sudovi o njima vode rauna iz razliitih razloga (psiholoki jer se odgovornost tako prenosi na vie sudove; razlozi pravne sigurnosti itd.).

to se tie arbitrane prakse, ona je takoer interpretativni izvor prava. Ona doprinosi unifikaciji meunarodne trgovine. Presedani arbitranih sudova izraz su vladajueg shvaanja u meunarodnim arbitranim centrima, a mnoga su stajalita shvaena univerzalno.

F. PRAVNA ZNANOST

U oblasti meunarodnog javnog prava pravna je doktrina uvrtena meu izvore prava (38/1/c Statuta ICJ). Pravna se nauka slui komparativnom metodom to ima viestruko znaenje:

1. komparativna metoda doprinosi poboljanju vlastitog prava2. vodi se rauna o reciprocitetu3. doprinosi unifikaciji pronalaenjem podruja koja su se tako pribliila da je unifikacija mogua

Doktrina moe na razne naine utjecati na praksu razliitim metodama:1. putem kritike studije normativnih akata i davanja prijedloga zakonodavcu2. putem kritikih prikaza i prijedloga sudskoj i arbitranoj praksi3. sudjelovanjem znanstvenika u savjetodavnim tijelima Vlade, ili njihovim sudjelovanjem kao lanova u radu Vijea visokih sudaca, ili kao vjetaci

Na taj se nain izmeu zakonodavstva i sudske i arbitrane prakse interpolira doktrina ija je uloga ispunjena ako kritiki pristupi zakonodavnoj i sudskoj praksi i ako moe staviti prijedloge za budue reguliranje.Pravna doktrina djeluje snagom svoje uvjerljivosti i indirektni je izvor prava. Sistematiziranjem materije, kritikim prilaenjem i povezivanjem pojedinih rjeenja u okviru sistema pravna nauka moe dati podlogu za normiranje (rjeavanje) pojedinih spornih pitanja u sudskoj i administrativnoj praksi.

G. HIJERARHIJA PRAVNIH IZVORA

Pojavi li se situacija da vie izvora trgovakog ugovornog prava ureuje isti odnos, postoji neizvjesnost oko toga koje se pravilo mora primijeniti na pojedini odnos. Stoga se uspostavlja hijerarhija meu izvorima.Nakon usvajanja Beke konvencije, hijerarhija izvora trgovakog ugovornog prava poneto se izmijenila. Ona je slijedea:

1. ugovor2. praksa ustanovljena meu strankama (course of dealing)3. opi uvjeti poslovanja4. trgovaki obiaji meunarodni i nacionalni, posebni i opi5. Beka Konvencija6. opa naela prava7. dispozitivni propisi mjerodavnog nacionalnog prava8. prisilni propisi mjerodavnog nacionalnog prava9. sudska i arbitrana praksa10. pravna doktrina

Meutim, takva hijerarhija ne odgovara vie suvremenim prilikama. Stoga se esto koristi druga sistematizacija:1. ugovor ako je u skladu s prisilnim propisima2. opi uvjeti poslovanja, tipski ugovori i standardne klauzule koje su strane uinile dijelom ugovora3. praksa ustanovljena meu ugovornim stranama4. trgovaki obiaji, poslovna praksa (uzance)5. opa naela prava6. dispozitivni propisi7. sudska/arbitrana praksa8. pravna doktrina (samo posredno)

Slinu, ali poneto drukiju sistematizaciju istie Miladin:1. ugovor (ako je u skladu s prisilnim propisima)a) opi uvjeti poslovanjab) standardne klauzulec) formularni ugovorid) trgovaki terminie) praksa ustanovljena meu strankama2. opi i posebni obiaji (uzance) korigirani dispozitivnim propisima Zakon o obveznim odnosima (primjenjuju se ako su izriito ugovoreni ili njihova primjena proizlazi iz okolnosti sluaja, a ako su u suprotnosti s prisilnim propisima, primjenjuju se ako su izriito ugovoreni)a) posebni obiajib) posebne uzancec) opi obiajid) ope uzance3. opa naela prava4. sudska i arbitrana praksa5. pravna nauka (doktrina)

Usporeujui ove izvore, vidimo da postoji koegzistencija kodificiranog i autonomnog prava, kako na nacionalnoj, tako i na meunarodnoj razini.

GLAVA III.

MEUNARODNO TRGOVAKO UGOVORNO PRAVO

A. FORMULATING AGENCIES1. Uope

Formulating agencies (FA) meunarodnog trgovakog prava imaju sredinju ulogu u unifikaciji tog prava. One se mogu svrstati u dvije temeljne skupine - meuvladine i nevladine agencije, ovisno o tome tko ih osniva.

Meuvladine agencije osnivaju drave i pruaju im financijsku potporu. Najvanije meuvladine agencije su:

1. UNCITRAL (United Nations Commission Of International Trade Law) Komisija UN za meunarodno trgovako pravo sa sjeditem u Beu, osnovana 1966.2. UNIDROIT (International Institute For The Unification Of Private Law) Meunarodni institut za unifikaciju privatnog prava sa sjeditem u Rimu, osnovan 1926.3. Haka konferencija za meunarodno privatno pravo (The Hague Conference On private International Law) sa sjeditem u Haagu, osnovana 1893.

Nevladine agencije za formuliranje meunarodnog trgovakog prava osnivaju i podravaju poslovne organizacije i pravnici internacionalisti na ovom podruju. Najvanije nevladine agencije su:

1. Meunarodna trgovaka komora sa sjeditem u Parizu, osnovana 1920.2. Meunarodni pomorski komitet sa sjeditem u Antwerpenu, osnovan3. The international law association (ILA) sa sjeditem u Londonu, osnovana 1873.

U okviru UN-a kao regionalna FA djeluje i Ekonomska komisija za Europu (ECE) sa sjeditem u enevi.

2. Trgovake asocijacije meunarodnog znaaja

Da bi tipski ugovori u meunarodnoj trgovini dostigli razinu meunarodne prakse, potrebno je da ih formulira meunarodna agencija. Glavne organizacije koje djeluju kao FA, osim Ekonomske komisije UN za Europu i Meunarodna trgovaka komora, su brojne meunarodne trgovake asocijacie meu kojima su najpoznatije:

1. Silk Association of America2. Grain and Feed Trade Association (GRAFTA) i dr.

Cilj formuliranih pravila ovisi o tipovima pravila koja su izabrana. Tako su nacrti i model-zakoni namijenjeni prvenstveno perspektivnim zakonodavcima u oekivanju da e biti prihvaeni bilo meunarodnom konvencijom ili da e ih prihvatiti nacionalni zakonodavci.

Nasuprot tome, prijedlozi tipskih ugovora, opih uvjeta poslovanja, klauzula i termina te kodeksi ponaanja i pravni vodii namijenjeni su neposrednoj primjeni.

Metode izrade kojima se FA slue su razliite. Tako Meunarodna trgovaka komora prakticira metodu konsolidiranja prakse, dok UNIDROIT daje prednost metodi kodifikacije. Obje metode uvaavaju komparativno pravo, ali dok metoda konsolidacije slui da se ustanovi praksa da bi se pronala zajednika sr prava (common core of the law), metoda kodifikacije tei poboljanju regulacije treba da bude de lege ferenda (onako kako bi trebalo biti).

3. Pravni vodii (legal guides)

Pravni vodii su namijenjeni za podruja koja jo nisu zrela za formuliranje tipskih ugovora. Ti vodii trebaju olakati identifikaciju pojedinih problema, izloiti mogua rjeenja i preporuiti odgovarajua rjeenja za pojedine situacije.UNCITRAL kao najvanija meunarodna agencija dobio je zadatak pripremanja meunarodnih konvencija, model-zakona, unaprjeenja kodifikacije i ireg prihvaanja meunarodnih trgovakih termina, pravila, obiaja i prakse. UNCITRAL je u svoje aktivnosti ukljuio sve oblike izgradnje nove lex mercatoria: pripremu meunarodnih konvencija (Beka konvencija, Model zakon o meunarodnoj trgovakoj arbitrai), izradu pravni vodia te izobrazbu kadrova, osobito zemljama u razvoju.

UNIDROIT je pripremio mnoge konvencije i model zakone od kojih su najvaniji nacrti Jednoobraznih zakona o sklapanju ugovora o meunarodnoj prodaji robe i zakona o meunarodnoj prodaji robe. Sada UNIDROIT priprema nacrt zakona o naelima meunarodnog trgovakog prava.

Haka konferencija za meunarodno privatno pravo tvorac je Haake konvencije o graanskom sudskom postupku i drugih.

Najvanija dostignua Meunarodne trgovake komore su incoterms (International comercial terms- meunarodna pravila za tumaenje trgovakih termina) i Jednoobrazna pravila i obiaji za dokumentarne akreditive. Uspjesi Meunarodne trgovake komore imali su rezultat da Beka konvencija namjerno ne ukljuuje pravila incotermsa pa se ova pravila primjenjuju usporedo s konvencijom.

B. SOFT LAW

U meunarodnom i domaem trgovakom ugovornom pravu pokazala se potreba za dodatnim pravilima jer dosadanja nisu bila dovoljna ili nisu odgovarala nekim situacijama. Ta su nova pravila nazvana soft law. Za ovaj se pojam uzima da se moe svrstati izmeu triju normativa:1. prava2. politikih akata i konvencija te3. morala

Soft law daje orijentaciju o tome to se smatra standardom u nekoj struci iako nije obiaj u pravno-tehnikom smislu. A ko standardi ponaanja formulirani u kodeksu ponaanja odraavaju meunarodni konsenzus, mogli bi se smatrati odrazom meunarodne usvojene prakse.

U soft law se ubrajaju:1. rezolucije meunarodnih organizacija koje sadre preporuke, ali su unato pravnoj neobveznosti vrlo bliske pozitivnom pravu2. pravni vodii3. kodeksi ponaanja4. preporuke meunarodnih konferencija i dr.

Soft law sastoji se od normi razliitog stupnja obveznosti i uvjerljivosti te konsenzusa, ali ne stvara prava i obveze koje bi se mogle prisilno ostvariti.

Pravila soft lawa, iako neobvezujua, mogu posluiti kao dopunska pravila:1. tamo gdje se ukazuju praznine u pravnim pravilima2. kao pravila etike3. kao pravila koja doprinose unifikaciji u meunarodnoj sferi

C. MEUNARODNA TRGOVAKA ARBITRAA

1. Uope o meunarodnoj trgovakoj arbitrai

a) Pojam

Meunarodna trgovaka arbitraa (MTA) predstavlja privatne (nedravne) sudove za rjeavanje sporova s meunarodnim obiljejem koje stranke na temelju zakonskih ovlatenja povjeravaju osobama svog povjerenja sa svrhom da donesu odluku koja ima snagu pravomone sudske presude.MTA je prihvaena kao dominantan instrument za rjeavanje meunarodnih trgovakih sporova. Uvaivi ulogu meunarodne trgovake arbitrae, sudska praksa i zakonodavstvo u pojedinim zemljama pristupili su meunarodnim multilateralnim konvencijama i poboljali domae pravo koje ureuje pojedina pitanja meunarodne trgovake arbitrae.

Iako namijenjena prvenstveno rjeavanju meunarodnih trgovakih sporova, meunarodna trgovaka arbitraa moe doprinijeti olakanju meunarodne trgovine kao faktor koji djeluje na spreavanje sporova i sankcionira fair-poslovnu praksu. Na taj nain ona doprinosi stvaranju uvjeta za uredno odvijanje meunarodnih trgovakih transakcija.

Bitne znaajke meunarodne trgovake arbitrae su: 1. stranke su trgovci, 2. spor je trgovake naravi, 3. pravo koje se primjenjuje je trgovako pravo, poglavito meunarodno.

b) Karakteristike

Meunarodna trgovaka arbitraa ima jedinstvene karakteristike:

1. izbor arbitra kao suca povjerenja stranaka i poznavaoca meunarodne trgovake prakse2. pravo stranaka da izaberu sjedite arbitranog suda i pravila postupka3. nejavni arbitrani postupak4. u pravilu, jednostupanjsko arbitrano rjeavanje5. olakice kod priznanja i izvravanja stranih arbitranih odluka

Meunarodna arbitrana odluka podlijee kontroli nacionalnog suda bilo kao domaa pred sudom zemlje u kojoj je donesena, bilo kao strana pred inozemnim sudom zemlje u kojoj se trai priznanje i izvrenje, no u pravilu samo ako je povrijeen nacionalni javni poredak materijalni ili procesni.Kako dakle, meritum arbitrane odluke u pravilu ne podlijee ocjeni suda prilikom kontrole arbitrane odluke, uz izuzetak javnog poretka, pribjegavanje meunarodnoj trgovakoj arbitrai ima za posljedicu primjenu lex mercatoria autonomnog prava meunarodne trgovine u materijalnom i procesnom smislu.Meutim, dok u pogledu materijalnog prava postoji suglasnost da je ono jedinstveno, u pogledu pravila procedure lex mercatoria je izgradio minimum pravila za fair postupanje ostavljajui strankama i arbitrima, u granicama nacionalnog zakona, slobodu kreiranja.

Dvije vrste trgovakih arbitra:

1. stalne (institucionalne) kod kojih se radi o organizacijama u okviru kojih arbitrani sudovi (vijea ili arbitri pojedinci) rjeavaju sporove

2. ad hoc (povremene) kod kojih se radi o povremenim arbitranim sudovima koje stranke formiraju ad hoc, za rjeavanje odreenog spora; rjeenjem spora ova arbitraa prestaje postojati

U pogledu odreivanja kriterija po kojima se odreuje radi li se o meunarodnoj trgovakoj arbitrai, najee se prihvaa onaj izraen u Bekoj konvenciji gdje se kao kriterij za odreivanje meunarodne prodaje uzima da je ugovor sklopljen izmeu strana koje imaju svoja sjedita na teritorijima razliitih drava. Isti kriterij prihvaa i Model-zakon UNCITRAL-a o meunarodnoj trgovakoj arbitrai.

2. Izbor tipa meunarodne trgovake arbitrae

Izbor izmeu institucionalne ili ad hoc arbitrae uvjetovan je mnogim pravnim i politikim razlozima

Kao prednosti institucionalne arbitrae istiu se sljedei argumenti:1. Strankama se pruaju znatne olakice putem: a) pravila o formiranju arbitranih vijea b) liste arbitara iz koje se sastavlja vijee i c) putem vlastitih pravila za arbitrani postupak2. institucija se brine da se postupak ne odugovlai3. institucija prua tehnike usluge arbitrima4. stranke koje pripadaju istom ili slinom ekonomskom, pravnom i kulturnom krugu lake e pristati na nadlenost institucionalne arbitrae u zemlji koja pripada tom krugu

S druge strane, istiu se sljedee prednosti ad hoc arbitrae:

1. arbitri ne stoje pod nadzorom institucije koja organizira arbitrau2. nema administrativnih trokova3. brzina postupanja ne ovisi o instituciji4. slobodan izbor arbitara5. razliitim ekonomskim, pravnim i kulturnim krugovima lake e pristati na nadlenost ad hoc arbitrae u zemlji koja pripada tom krugu

3. Izbor mjesta arbitrae

a) Vanost izbora mjesta arbitrae

U meunarodnom trgovakom pravu izbor sjedita arbitrae vrlo je vano pitanje. Pravilo je da stranke trae neutralno mjesto odravanja arbitranog postupka kako bi se postigla ugovorna simetrija i ravnopravna podjela tereta meu strankama.Pod neutralnim sjeditem ne misli se uvijek na drave, ve i na mjesto u nekoj dravi u kojem e se provesti sama trgovaka arbitraa.Pri izboru sjedita treba uzeti u obzir i injenicu da e arbitraa sa sjeditem u zemljama kontinentalnih pravnih sistema polagati veu vanost na inkvizicijski postupak, za razliku od arbitraa u common law sustavima.

Izbor mjesta arbitrae vaan je i jer posredno utjee na:

1. izbor nacionalnost predsjednika arbitrae, odnosno arbitra pojedinca2. izbor mjerodavnog prava3. procesno pravo koje se primjenjuje4. nadlenost dravnog suda u vezi s arbitranim postupkom

b) Pravne posljedice izbora mjesta arbitrae

Izbor mjesta arbitrae ima nekoliko pravnih posljedica:

1. ako stranke ne ugovore drukije, arbitraa je podvrgnuta sistemu zemlje na ijem se teritoriju provodi pa javni poredak tog sistema odreuje okvire stranakih dispozicija2. pravna valjanost arbitrane odluke ocjenjuje se po pravu sjedita arbitrae 3. ponitaj arbitrane odluke mogu je samo u zemlji gdje je odluka donesena i to po zakonu drave sjedita arbitrae4. ako nije drugaije ugovoreno, jezik na kojem se postupak provodi jest slubeni jezik u sjeditu, a jezik na kojem se vodi postupak utjee na izbor arbitara, zastupnika stranaka i dr.5. kaznena odgovornost sudionika postupka odreuje se u pravilu po kaznenom pravu sjedita gdje je neka radnja poduzeta6. druge posljedice, kao to je odreivanje trokova, mogue sudske takse i dr.

4. Neutralnost arbitra

Pitanje neutralnosti arbitra vezano je, u sluaju kad se arbitrani sud sastoji od arbitra pojedinca, za tog arbitra, a kod arbitranih vijea za njegovog predsjednika.

Pravila za Arbitrani sud Meunarodne trgovake komore predviaju da e sud odrediti arbitra pojedinca ili predsjednika vijea iz zemlje razliite od zemalja iji su stranke dravljani.Meutim u odgovarajuim okolnostima i ako se tome ne protivi nijedna stranka, arbitar pojedinac ili predsjednik vijea mogu biti izabrani iz zemlje jedne od stranaka.Meunarodna praksa pokazuje da u meunarodnim trgovakim ugovorima stranke u pravilu tee za tim da se u ugovor unese odredba da e predsjednik arbitrae, odnosno arbitar pojedinac biti iz tree zemlje.

5. Broj arbitara

U pogledu broja arbitara, postoje u arbitranoj praksi razlike uvjetovane tradicijom i drugim razlozima koji se iznose u pogledu broja arbitara.Po Model-zakonu, osnovno je pravilo:

1. da e u pogledu broja arbitara biti mjerodavan arbitrani ugovor (stranke su, dakle, slobodne u odreivanju broja arbitara)2. u nedostatku sporazuma, arbitrani sud je sastavljen od tri arbitra

Praksa pokazuje preferiranje arbitranog suda od tri lana pri emu po jednog imenuje svaka stranka, a predsjednika sporazumno arbitri. U nedostatku takvog sporazum,a predsjednika e imenovati ovlatenik za imenovanje predvien u arbitranom ugovoru, a ako on u ugovoru nije predvien bit e mjerodavni zakonski propisi sjedita arbitrae.S pravnog gledita arbitrani sud od tri lana ima viestruko opravdanje. Arbitri koje su imenovale stranke doprinose uvaavanju razliitog gledita i raznolikih uvida u nacionalne nazore i obiaje, to pridonosi razumijevanju merituma spora. Osim toga, to doprinosi povjerenju stranaka u arbitrau.

Vrijednost spora u meunarodnim trgovakim transakcijama nije prihvatljiv kriterij za odreivanje broja arbitara jer i spor male vrijednosti moe imati naelno znaenje za konkretni sluaj i buduu praksu.

6. Meunarodna trgovaka arbitraa i lex mercatoria

Meunarodno trgovako pravo usko je vezano uz meunarodnu trgovaku arbitrau. Ukljuivanje arbitrane klauzule u meunarodne trgovake ugovore bitan je preduvjet za postojanje meunarodnog trgovakog prava. Stoga je meunarodna trgovaka arbitraa jedan od bitnih instrumenata za razvoj lex mercatoria.

U teoriji se istie da postoje dva izvora suvremenog lex mercatoria:

1. meunarodno zakonodavstvo u smislu meunarodnih konvencija2. meunarodni trgovaki obiaji

Iz ovog se izvodi zakljuak da se lex mercatoria kao svjetsko- trgovako pravo manifestira u dva aspekta:

1. dijelom kao meunarodno pravo koje je porijeklom dravno u okviru meunarodnih sporazuma2. dijelom kao pravo koje je spontano nastalo u privrednom prometu; takvo je pravo sadrano u:a) uzancama meunarodne trgovine b) opim uvjetima poslovanjac) opim naelima civiliziranih naroda id) odlukama nedravnih sudova

Arbitri u naelu uvijek primjenjuju obiaje. Prihvaen stav je da su stranke, izbjegavanjem dravnog pravosua i dajui prednost arbitranom rjeavanju, implicitno izrazile elju da se spor rijei vodei rauna o pravilima koja se redovno primjenjuju u njihovom profesionalnom miljeu.

Obveza arbitrae da u svim sluajevima uzme u obzir trgovake obiaje propisana je u:1. Europskoj konvenciji o meunarodnoj trgovakoj arbitrai2. Arbitranim pravilima UNCITRAL-a3. Model-zakonu UNCITRAL-a

Razlika izmeu Europske konvencije s jedne, te druga dva izvora s druge strane jest to potonja dva izriito proteu primjenu trgovakih obiaja i na odluke koje arbitri donose po pravinosti (ex aquo et bono) Istovjetan je stav i Beke konvencije.

7. Lex mercatoria i nacionalno pravo

Iako se lex mercatoria odvaja od nacionalnog prava, ono ne moe postojati kao sistem potpuno odvojen od nacionalnog prava. Lex mercatoria nije zatvoreni i cjelovit pravni sistem koji bi u svom totalitetu mogao nadomjestiti nacionalne pravne sisteme pa ga stoga karakterizira paralelizam s nacionalnim pravnim sistemima.

Potpuno odvajanje lex mercatoria od nacionalnog prava nije mogue iz dva razloga:

1. zahtjev da se potuje nacionalni javni poredak2. nepotpunost meunarodnog trgovakog prava; praznine u pravnim izvorima postoje u pogledu opih odredaba ugovornog prava

Autonomno meunarodno pravo izgradilo je, dodue odreena naela zajednika za sve trgovake transakcije, ali su ona relativno malobrojna.Stoga e svaka transakcija biti predmet regulacije meunarodnog trgovakog ugovornog prava i mjerodavnog nacionalno prava. Ako ugovorne strane u ugovor ne unesu odredbu o mjerodavnom pravu, ono e biti odreeno u skladu s kolizijskim normama.Beka konvencija izriito upuuje na primjenu nacionalnog prava odredbom da e se pitanja koja se tiu materije ureene njome, a koja nisu u njoj izriito rijeena, rjeavati prema opim naelima na kojima konvencija poiva, ili u nedostatku tih naela, prema pravu mjerodavnom na temelju pravila meunarodnog privatnog prava.

8. Osnovne karakteristike lex mercatoria

a) Suvremeni pojam

Suvremeni lex mercatoria moe se definirati u irem i u uem smislu.

Lex mercatoria u uem smislu obuhvaa pravila koja nastaju u praksi privrednika u meunarodnoj trgovakoj sferi. To je dakle pravo koje ne stvara drava kao zakonodavac.

Lex mercatoria u irem smislu sastoji se od meunarodnih konvencija i trgovakih obiaja. To je skup pravila koji je autonoman u odnosu prema nacionalnom pravu.

b) Karakteristike

Suvremeni lex mercatoria ima ove karakteristike:

1. Nastaje u poslovnoj praksi, sankcioniran je u praksi meunarodnih trgovakih arbitraa i razvija se praksom tih arbitraa te doktrinom meunarodnog trgovakog prava2. Osim to se razvija praksom u meunarodnoj trgovini, razvija se i iroko prihvaenim dokumentima meunarodnih asocijacija privrednika i drugih centara3. Lex mercatoria uvaava i tekstove meunarodnih konvencija koje jo nisu stupile na snagu, preporuke meunarodnih agencija, pravne vodie koji se pripremaju u okviru UNCITRAL-a i drugih agencija UN-a (tzv. soft law)4. Posebnosti nacionalne prakse naelno se ne uzimaju u obzir jer meunarodna suradnja na privrednom podruju poiva na meunarodno prihvaenim standardima kao minimumu zajednikih pravila za meunarodne poslovne transakcije na stabilnosti pravnih odnosa, odnosno na pravnu sigurnost5. Interakcija domaeg i meunarodnog trgovakog prava doprinosi usavravanju obaju prava6. Praksa pokazuje da vodeu ulogu u stvaranju i sankcioniranju lex mercatoria imaju centri meunarodne trgovine i meunarodni arbitrani centri koji su se profilirali kao vodei u struci

c) Odnos prema starom lex mercatoria

Zahvaljujui pravnoj osobnosti poduzea i slobodi ugovaranja, trgovako ugovorno pravo pokazuje kroz povijesni razvoj gotovo identinost. Stoga, saeto treba naglasiti temeljna obiljeja kako su se zadrala, u savrenijem obliku, u suvremenom pravu. To su u srednjovjekovnoj lex mercatoria bili:

1. jedinstveni karakter prava velikih meunarodnih sajmova i luka u srednjem vijeku, kamo su dolazili trgovci iz razliitih zemalja2. obiaji koji su vrijedili u meunarodnom pomorskom saobraaju3. posebna sudbenost4. djelatnost javnih biljenika koji su sastavljali ugovore, pa su ponavljanjem istovrsnog teksta vremenom nastajali modeli, to bismo danas nazvali standardnim ugovorima

Usporeujui ova obiljeja srednjovjekovnog lex mercatoria s dananjima, slinost se vidi u ovome:

1. internacionalni karakter ugovora kao izraz autonomije ugovornih strana2. standardizacija putem tipskih ugovora, opih uvjeta poslovanja i trgovakih obiaja3. meunarodna trgovaka arbitraa kao dominantan nain rjeavanja sporova

9. Bona fides

a) Pojam

Bona fides predstavlja najproirenije i sadrajno najobuhvatnije naelo trgovakog, posebno meunarodnog trgovakog prava. Kao sinonim za savjesnost i potenje, bona fides predstavlja etiki standard prema kojemu se cijeni neki postupak ugovorne strane, stranke u arbitranom sporu, pa i arbitara.

Bona fides nije samostalno pravno pravilo kojim se regulira neki odnos, nego je to norma o primjeni prava koja se primjenjuje na cjelokupno pravo i sve vrste i tipove poslova i postupke regulirane meunarodnim trgovakim pravom. Bona fides se kao standard dodaje normi i upotpunjava je te suodreuje njenu primjenu.

Bona fides (eng. good faith, njem. Treu und Glauben) u jugoslavenskoj predratnoj terminologiji trgovakog i graanskog prava prevodila se kao dobra vjera Meutim Ope uzance za promet robom unijele su u nae pravo termin savjesnost i potenje koji je prihvatio i Zakon o obveznim odnosima.

Vano pomono sredstvo za primjenu naela savjesnosti i potenja jesu obiaji u prometu jer oni ine izraz ponavljanih razumnih odmjeravanja interesa.S obzirom na to, u pogledu regulacije savjesnosti i potenja, najjasnija je formulacija Graanskog zakonika Njemake prema kojoj se ugovori imaju tumaiti kako to iziskuje dobra vjera s obzirom na obiaje u prometu.

b) Svrha

Svrha pravila o savjesnosti i potenju jest da se sprijei zloupotreba subjektivnih prava kad titular ne koristi svoje pravo u skladu s njegovom svrhom. Naelo savjesnosti i potenja priznaje se princip povjerenja (tzv. Vertrauens prinzip) prema kojemu onaj tko se opravdano pouzdaje u potenje suugovaraa ne treba biti razoaran.Povjerenje treba biti opravdano, pa je u obzir potrebno uzeti objektivni kriterij, tj. ono to odgovara pogledima u prometu. Stoga se zloupotrebom prava ne smatra samo ikaniranje, nego i proturjeno dranje (venira contra factum proprium) tj. ponaanje proturjeno s vlastitim prijanjim ponaanjem.

Dunost potovanja naela savjesnosti i potenja ne daje ovlast na odluku po pravinosti jer bi to bilo u suprotnosti sa utonomijom ugovornih strana i naelom pacta sunt servanda.

c) Primjena

Naelo dobre vjere uzima se u obzir po slubenoj dunosti kod sudova i arbitraa. Ugovorne strane nemaju pravo da primjenu ovog naela generalno iskljue.

Kao fundamentalno naelo savjesnosti i potenja e se primijeniti:1. na materijalno pravo2. na procesno pravo i njegove uinke; i to: a) na prava i dunosti stranaka b) na prava i dunosti arbitara3. na izvanpravnu sferu, gdje su mogue dvije situacije: a) izbjegavanje ili opstrukcija arbitrae b) odbijanje ili izbjegavanje da se izvri arbitrana odluka

d) Sankcija za povredu naela dobre vjere

Sankcija jest u tome to se postupci koji mu proturjee ne uvaavaju.

Ope uzance za promet robom takav su stav izrazile formulacijom da se ugovorne strane ne mogu pozivati ne neku od ovih uzanca ako bi njena primjena u datom sluaju proizvela posljedice protivne tom naelu. Zakon o obveznim odnosima propisuje opu dunost pridravanja naela savjesnosti i potenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa (4 ZOO).U meunarodnom trgovakom pravu nepotovanje ovog naela ima za posljedicu liavanje prava koje bi netko imao da je postupao u skladu s tim naelom.

e) Bona fides u procesnom pravu

ak kada i ne postoji izriita zakonska odredba o dobroj vjeri u procesnom pravu, ovo naelo treba primijeniti jer se pravna zatita ne daje da bi se nekoj stranci omoguila zloupotreba u voenju procesa.Tu se ubraja voenje bezizglednih procesa, svjesno iznoenje neistinitih ili poricanje istinitih injeninih navoda, postupci koji slue odugovlaenju, prouzrokovanje nepotrebnih trokova i dr.

Sankcija za krenje naela dobe vjere u postupku sastoji se u tome da se nedoputena procesna radnja zbog zloupotrebe odbije.

D. INCOTERMS

1. Uope o incotermsima

a) Pojam

Incoterms (International Commercial Terms) su slubena pravila Meunarodne trgovake komore za tumaenje trgovakih termina. Radi se o kraticama koje se sastoje od tri slova, a sama pravila prvenstveno su namijenjena razjanjavanju obveza, trokova i rizika vezanih uz prijevoz i isporuku dobara.Temeljna je svrha umanjiti ili posve eliminirati nesigurnosti koje proizlaze iz razliite interpretacije pravila trgovakog prava u razliitim dravama.

Osim to su ti termini postali prijeko potrebni za nesmetano voenje meunarodne trgovine, njihovu autentinost priznaju i svi svjetski sudovi i drugi upravni organi te njihovo ukljuivanje u ugovore o prodaji znatno smanjuje mogunost nesporazuma koji bi mogli dovesti do pravnih komplikacija.

Incoterms pravila i termini se bave odnosom izmeu kupca i prodavatelja na osnovu kupoprodajnog ugovora. Poto ne definiraju sve modalitete vanjskotrgovinskog posla, ve samo osnovne, upotrebljavaju se u kombinaciji s drugim bitnim elementima kupoprodajnog ugovora s jedne strane, i u kombinaciji sa drugim ugovorima koji su neophodni za realizaciju odreenog vanjskotrgovinskog posla s druge strane, kao to su ugovori o prijevozu, osiguranju ili financiranju.S obzirom da postoji vie verzija (revizija) Incoterms-a, prilikom njihove uporabe neophodno je jasno naglasiti iz koje godine se koristi verzija Incoterms-a (na primjer: Incoterms 2010).U praksi se esto dogaa da ugovorne strane, u elji da bolje preciziraju odreene termine iz Incoterms-a, dodaju neke rijei samom terminu. Incoterms ne daju nikakve upute o takvom dodavanju, pa je ovakvo dodavanje mogui izvor nesporazuma, to je suprotno osnovnoj funkciji Incoterms-a. Zbog toga svaki novo dodani termin uz Incoterms-e treba precizno razjasniti ugovorom.Ukoliko je potrebno dodatno preciziranje, a kada je god to mogue treba upotrebljavati izraze koji se pojavljuju u Bekoj Konvenciji.Ugovorne strane, koje ele izbjei sve nesporazume koji mogu nastati iz meusobnih odnosa, mogu se obratiti Arbitrai Meunarodne trgovake komore. Za to je potrebno da i u ugovoru jasno i nedvosmisleno priznaju Arbitrau.

b) Povijesni razvoj

Razlike u trgovakoj praksi, tumaenjima i obiajima u razliitim zemljama u meunarodnoj trgovini dovele su do potrebe da se definiraju meunarodna pravila tumaenja termina koji se najee upotrebljavaju u meunarodnoj trgovini. Meunarodna trgovinska komora (ICC) je u Parizu 1936. godine izdala prvu verziju meunarodnih pravila za tumaenje trgovinskih termina, pod nazivom Incoterms.

Ubrzani razvoj meunarodne trgovine nuno je doveo do potrebe da se verzija pravila iz 1936. godine vremenom usavrava i precizira. Tako su izmjene i dopune, koje se u meunarodnoj terminologiji jo i nazivaju revizije Incoterms-a, obavljene 1953., 1967., 1976., 1980., 1990. i 2000. godine, a sada je na snazi revizija iz 2010. godine (na snazi od 1. sijenja 2011. godine).

2. Pojedini incotermsi

a) podjela incotermsa

Incoterms 2000 ukljuuju ukupno trinaest termina te je svaki definiran kraticom od tri slova. Svaki paritet pripada odreenoj kategoriji. Postoji etiri kategorije, a svaka grupa oznaava razliiti stupanj odgovornosti prodavatelja za isporuku:a) Kategorija E - prodavatelj stavlja robu na raspolaganje kupcu u svojim prostorima i ima najnii stupanj odgovornosti za robu (EXW)b) Kategorija F - prodavatelj dostavlja robu do mjesta koji odreuje kupac (FCA, FAS, FOB)c) Kategorija C - prodavatelj ugovara prijevoz robe, ali ne preuzima rizik od propasti ili sluajnog oteenja nakon to je isporuena i poslana (CFR, CIF, CPT; CIP)d) Kategorija D - ukoliko je ugovoren paritet isporuke iz kategorije D prodavatelj ima najvii stupanj odgovornosti te snosi sve trokove i rizike isporuke robe kupcu na mjestu krajnjeg odredita (DAF, DES, DEQ, DDU, DDP)

Incoterms 2010 poneto su izmijenili navedenu podjelu i ukljuuju ukupno jedanaest termina. Najvee promjene dogodile su se u grupi D i to na nain da se briu gore navedeni pariteti DDU, DAF, DES i DEQ, a ukljuuju se novi pariteti DAT (Delivery at terminal - isporueno terminal) i DAP (Delivery at Place isporueno na mjestu).

Ujedno se nova podjela temelji na vrsti transporta i to:1. bilo koji oblik transportaa) EXW (ex works)b) FCA (free carrier)c) CPT (carriage paid to)d) CIP (carriage and insurrance paid to)e) DAT (delivered at terminal)f)DAP (delivered at place)g) DDP (delivered duty paid)2. pomorski transport i unutarnja plovidbaa) FAS (free alongside ship)b) FOB (free on board)c) CFR (cost and freight)d) CIF (cost insurance and freight)

b) Incoterms za bilo koju vrstu transporta

U ovu vrstu incotermsa ubrajamo najvei broj incotermsa, ak njih sedam:

EXW(franko tvornica) znai da prodavatelj u ugovoreno vrijeme ima robu spremnu za prodaju u svojem poslovnom prostoru (tvornica, skladite, postrojenje itd.). Ovaj termin predvia maksimalne obveze za kupca, a minimalne za prodavatelja. Kupac snosi sve trokove prijevoza, a takoer snosi rizik i za isporuku robe na njeno konano odredite. Prodavatelj nema obvezu utovara, a kad to i ini, ini to na troak i rizik kupca. Ako stranke ele drukije ugovoriti, to mora biti jasno, eksplicitno navedeno u ugovoru

FCA (franko prijevoznik) znai da prodavatelj stavlja robu spremnu za eksport na raspolaganje prvom prijevozniku (odreenom od strane kupca) na ugovoreno mjesto. Prodavatelj snosi trokove prijevoza do prvog prijevoznika, a kad mu preda robu, rizik prelazi na kupca.

CPT (vozarina plaena do) znai da prodavatelj snosi troak prijevoza. Rizik prelazi na kupca kad prvom prijevozniku preda robu.

CIP (vozarina i osiguranje plaeni do) zapravo je varijanta CIF-a koja se odnosi na svaki oblik prijevoza koji ukljuuje kontejnerski promet. Ovaj termin znai da prodavatelj snosi trokove prijevoza i osiguranja do ugovorenog odredita, ali rizik prelazi tek kad se roba preda prvom prijevozniku.

DAT (isporueno terminal) znai da prodavatelj snosi trokove prijevoza na terminal, osim trokova vezanih uz carinjenje, a rizik prelazi na kupca tek u trenu kad je roba spremna za iskrcaj na terminalu.

DAP (isporueno na mjestu) znai da prodavatelj snosi trokove prijevoza na ugovoreno mjesto, osim trokova vezanih uz carinjenje, a rizik prelazi na kupca tek u trenu kad je roba spremna za iskrcaj od strane kupca

DDP (isporueno ocarinjeno) znai da je prodavatelj odgovoran za isporuku svih dobara na ugovoreno mjesto u dravi kupca te snosi sve trokove prijevoza do destinacije, ukljuujui carine i poreze. Ovaj termin predvia maksimalne obveze za prodavatelja, a minimalne za kupca.

c) Incoterms za pomorski transport i unutarnju plovidbu

FAS (franko uz bok broda) znai da je prodavatelj duan da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku postaviti robu uz bok broda nadohvat brodske ili kopnene dizalice u toj luci. Prodavatelj snosi sve trokove u vezi s robom, kao i rizik do trenutka postavljanja robe uz bok broda. On je takoer duan omoguiti izvoz robe.

FOB (franko brod) znai da je prodavatelj duan ugovorenog dana ili u ugovorenom roku isporuiti robu na palubu broda u ugovorenoj luci ukrcaja. On snosi sve trokove u svezi s robom kao i rizik do trenutka prijelaza robe preko brodske ograde u luci ukrcaja. Prodavatelj je duan omoguiti izvoz robe, a kupac pruiti detalje o palubi i luci gdje se treba izvriti isporuka.

CFR (cijena s vozarinom) znai da prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada izvozno ocarinjena roba prijee ogradu broda u luci otpreme. Prodavatelj snosi trokove dopreme robe do odredine luke, a trokove pomorskog osiguranja snosi kupac. Rizik prelazi, dakle, na kupca u trenutku ukrcaja na palubu broda.

CIF (cijena sa osiguranjem i vozarinom) se od CFR-a razlikuje samo u injenici da prodavatelj snosi i trokove pomorskog osiguranja.

DDP (isporueno ocarinjeno) znai da je prodavatelj odgovoran za isporuku svih dobara na ugovoreno mjesto u dravi kupca te snosi sve trokove prijevoza do destinacije, ukljuujui carine i poreze. Ovaj termin predvia maksimalne obveze za prodavatelja, a minimalne za kupca.

d) Incoterms za pomorski transport i unutarnju plovidbu

FAS (franko uz bok b