Odnosi Egeide s Levantom u bronanom dobu

seminarski rad za kolegij Egejska arheologija, zimski semestar akademske godine 2010./2011.

Tihana Bihler

1

1. Uvod 1.1. Prostor Levanta

Prostor Levanta u raznim se kontekstima definira na razliite naine. Dok je Levant modernog doba neizbjeno obiljeen politikom situacijom i granicama drava koje danas tamo postoje, bronanodobni Levant nikako ne smijemo promatrati iz te perspektive. Za potrebe ovog rada, Levant se prouava prvenstveno kao interesna sfera Egeide i kroz odnose s njom, te se definira kao obalni prostor istonog Mediterana, od kraljevstava Amuq i Mukish na sjeveru do Gaze na jugu. (Yasur-Landau, 2010: 832)

2

Slika 1: karta Levanta

Levantski prostor mogue je i podijeliti na nekoliko naina, bilo prema suvremenim politikim cjelinama ili bronanodobnim dravama koje su se tamo nalazile, no takve podjele nisu najprikladnije ako elimo promatrati trgovake puteve, koji su prije svega vezani uz geografske odlike terena. Catherine Bell napravila je podjelu Levanta na etiri cjeline podjelivi prostor prema pristupanosti s mora. Kao sredita ovih cjelina uzela je lako dostupne luke koje se rjenim tokovima povezuju s unutranjosti, irei tako svoj utjecaj. (Bell: 363) etiri cjeline su: I. luka Ugarit sa svojim podrujem, protee se prema Eufratu

3

II. III. IV.

budua Fenikija oko luke Sarepte, iri se rijekama Litani, Biqa i Jordan luka Tell Abu Hawam ulaz u doline Jezreela i Jordana budua Filisteja luke Ashkelon i Ashdod

Slika 2: karta trgovakih puteva na Levantu

1.2.

Udaljenost Egeide i Levanta

Levant od Egeide prostorno nije osobito udaljen, a tu je udaljenost relativno lako premostiti plovidbom. Uz povoljne vjetrove koji bi omoguavali brzinu od 2,4 do 3,4 vora, brodu bi bilo potrebno tek 5 do 7 dana za put od Rodosa do Gaze najjunijih toaka dvaju teritorija. Put od Atene produljio bi trajanje plovidbe tek za 4 dana. Puno veu 'udaljenost' predstavljale su kulturne razlike. Levantinsku su populaciju od egejske uz osnovne jezine razlike dijelili drugaiji obiaji, ukusi, stilovi oblaenja, pa ak i prehrana. Upravo nain pripravljanja i konzumiranja hrane najbolje nam pokazuje kako Levantinci uz egejsku robu nisu prihvatili i njihove obiaje, nego su uvezena dobra nastavili koristili na isti, sebi specifian nain. Kako i4

Levantinci i Egejci poznaju obiaj ispijanja vina prilikom gozbe, jedne od ee uvoenih egejskih posuda bili su krateri, koje su na Levantu mogli koristiti u iste svrhe. Osnovnu razliku prilikom tog rituala inio je oblik posude iz koje se vino konzumiralo. Egejski kylix pehar s drkom nikada nije prihvaen na Levantu, jer se tamo vino ispijalo iz plitkih posuda koje su se drale na dlanu. Slian problem pratimo i u obinim kuhinjskim loncima. Levantinci su uvozili samo one oblike zdjela koje su mogli prilagoditi svojoj domaoj kuhinji. Iz toga zakljuujemo da trgovina s Egeidom nije toliko promijenila nain ivota ljudi, nego im je samo pruila odreene egzotine namirnice. (Yassur-Landau, 2010: 838)

Slika 3: razlika izmeu kanaanske i egejske zdjele za kuhanje

1.3.

Osnove trgovine

Egejsko-levantska trgovina koncentrirana je prvenstveno prema glavnim centrima palaama, a dobra se dalje distribuiraju iz tih centara. Radi se uglavnom o pravoj, komercijalnoj trgovini koju vode trgovci radi vlastite dobiti, ali postoje i pojedinani primjeri kraljevskih darova. U tom se sluaju redovito radi o izuzetno luksuznoj robi, razmjenom koje se pokazivala vlastita mo i presti. Razmjena darova pokazivala je koliko luksuzan predmet si vladar moe priutiti darovati, te priznavanje i potivanje drugih, inozemnih vladara, a posjedovanje vrijednog predmeta koji je doao s velike udaljenost vlastitoj je populaciji dokazivalo pripadnost meunarodnoj vladarskoj eliti. Osnovna dobra koja su Egeida i Levant razmjenjivali inila su vino, parfemi, ulja i metali. Zabiljeeni odnosi Egeide i Levanta poeli su u vrijeme Minojske civilizacije, kada se trgovalo iskljuivo kretskim dobrima. Jo neko vrijeme nakon ukljuivanja grkog kopna u tu trgovinu Kreta je predstavljala sredite trgovine (LH/LM I-III A 17. - 14. st. BC), a u neto kasnijem razdoblju (LH/LM III B-C 13. - polovica 11. st. BC) sredite se prebacuje na kopno. Poetkom kasnog bronanog doba Kreta se orjentirala uglavnom na istok, dok je kopno podjednako gledalo na istok i zapad, a kasnije su zamijenili interesne sfere. S druge5

strane u prvom dijelu kasnog bronanog doba (LH/LM I-II) Egipat je drao monopol nad trgovinom na u drugom dijelu (LH/LM III A-C) kao ravnopravne sudjeluju i sirijskopalestinski prostor, Cipar i Italija. (Cline, 2009: 163)

1.4.

Spomen trgovine u pisanim izvorima

Iz bronanog doba imamo veoma malo pisanih izvora koji govore o vanjskoj trgovini i odnosima s drugim narodima. U takvim prilikama ve i spomen imena nekog stranog naroda daje nam osnovni podatak da je odnos uope postojao. Ime Krete javlja se u obliku Caphtor u tekstovima Mezopotamije i Kanaana, a u obliku Keftiu u Egiptu. Mikenjani se spominju kao Ahhiyawa/ Hiyau(wi) kod Hetita i Kanaanaca i kao Tanaja u Egiptu. S egejske strane imamo jo i manje spomena o nekim meunarodnim odnosima. Linear A i B tablice uope ne spominju vanjsku trgovinu, a jedino mjesto na kojem se nalazi naziv nekog stranog naroda su tablice koje nabrajaju enu i djecu po narodnosti. Jo jedan pisani izvor koji nam nedostaje su egejska vladarska pisma. Postoji naime nekoliko sluajeva (kao to su egipatska Amarna pisma) u kojima se vladari razliitih bliskoistonih kraljevstava bronanog doba meusobno dopisuju, priznajui jedan drugome vlast. Dosad no nije naeno niti jedno pismo nekog egejskog vladara. (Cline, 2009: 178)

2. Poetak trgovine MB I (ca. 1950. 1759. BC)Prvi kretski utjecaj iri se preko Kikladskog otoja i minojske kolonije Aya Irini prema Cipru, a zatim i na Levant. (Merrillees: 127) Najvie nalaza pronaeno je na sjevernom Levantu koji ini dananji sjeverni Izrael i Siriju, a u bronanom dobu tamo se nalazilo kraljevstvo Amuq. Najvee centre trgovine, a ujedno i glavna nalazita ine Ugarit, Sidon, Biblos i Beirut. Najei nalaz su keramike posude, koje su ponekad predstavljale samo spremnik za pravu robu, ali i skupocjena i lijepo ukraena Kamares keramika kojom se trgovalo zbog njene vlastite vrijednosti. (Betancourt: 5)

6

Slika 4: minojski import iz Ras Shamre

Ostale, poneto rjee nalaze ine kamene posude kameni alabastron iz Gezera, zavjetna zdjela i poklopac pikside iz Byblosa, bronani alat bronane britve iz Byblosa) i drugi predmeti mali bronani ili bakreni agrimi rog i srebrne zdjele sa alicama iz Byblosa) (Betancourt: 5)

3. MBA II (ca. 1750. 1550. BC)

7

Promjena politikih prilika uzrokuje i promjenu u trgovini. Nakon to je Babilon osvojio Mari, dolo je do raspada Mari sustava trgovine. Nastaje potreba za pronalaskom novih trgovakih puteva, a uvozni egejski predmeti na Levantu su znatno rjei. Nasuprot ovom smanjenju uvoza keramike stoji pojava tipinih egejskih freski u levantskim palaama. (Yasur-Landau, 2010: 833) U malobrojne egejske nalaze keramike iz ovog razoblja ubrajaju se 4 alice iz razdoblja MM II iz Ugarita, alica iz Byblosa, posuda s lanim izljevom iz Byblosa, te alica iz Qatne. Kao jedini bronani minojski nalaz naen istonije od Cipra, izdvaja se minojski strigil iz Biblosa. (Betancourt: 6) Osim trgovine gotovim proizvodima, nailazimo i na razmjenu ideja i tehnika, to je posebno vidljivo u nainu obrade metala. Sirijskim utjecajem na Egeidu smatra se lunulasto oblikovanje drke i trokutasti sistem zakovica na oruju. Mogue je da u Egeidu iz podruja Biblosa dolazi i tehnika umetanja jednog metala u drugi. Egeida je pak svoj doprinos Levantu dala motivom spirala u repousse tehnici, kakav primjer moemo vidjeti na alicama iz Biblosa. (Betancourt: 6) Utjecaji ne moraju biti vidljivi samo u trgovini ili obrtima, nego nalazimo i na druge kulturoloke elemente koji su razmjenjivani. Meu njima moemo izdvojiti preskakanje bikova kao ritual koji je preuzet u sirijskom prostoru, to nam posvjedouju prikazi na njihovim peatima; egejsku modu haljina na volane koju jasno prepoznajemo i na sirijskim freskama, a sa sirijske strane u Egeidu dolaze kola i uzgajanje konja, kao i kola kao religijski motiv, zajedno za sfingama. Neki znanstvenici tvrde da je i sam minojski jezik pripadao upravo semitskoj porodici jezika, to bi znailo i mnogo vre veze minojske civilizacije s Levantom. (Betancourt: 7) Ugaritski mit o bogu obrta, koji ivi na Kreti (Kothar wa Khasis) i treba ga dovesti od tamo da sagradi Baalu palau i ukrasi je, pokazuje nam koliko je kretska umjetnost bila cijenjena na Levantu. (Niemeier: 95)

4. Egejske freske na LevantuU nekoliko palaa na Levantu pronaeni su ostaci freski koje se sa skoro potpunom sigurnou mogu pripisati minojskom slikarstvu. U palaama Alalakh i Tel Kabri te su freske i obraene, te je dokazano njihovo podrijetlo, dok su one iz palaa Mari i Qatna jo uvijek nedovoljno istraene, te ih nije mogue sigurno odrediti, no postoje indicije o njihovom egejskom podrijetlu. Osnovni kriteriji po kojima su freske sa sigurnou proglaene egejskima su koritenje prave fresco tehnike slikanja freski, koju u to doba nalazimo u Egeidi, ali ne i na Levantu, gdje se koristi secco tehnika; koritenje tipinih minojskih motiva, te nain slikanja8

tih motiva. Ove freske predstavljaju jedan od aspekata meusobnih odnosa i darova vladara palaa, a pokazuju nam postojanje cijelog jednog sustava iji je Kreta bila najzapadniji dio. (Niemeier: 93) Dovoenje stranog majstora pokazuje vladarev presti, ali i njegovu religijsku mo da sazna nova, ezoterijska znanja iz udaljenih krajeva. (Niemeier: 96) Ako promatramo cijeli opseg levantskog zidnog slikarstva, minojske su freske prilino rijetka pojava.

4.1.

Alalakh

U Alalakhu minojske freske nalazimo u palai Yarim-Lima, a oslikan je zid dvorane za primanje. Pronaeni odlomak freske po najnovijim se interpretacijama tumai kao djeli sam vrh roga bukranija, izmeu ijih rogova se nalazi neki okrugli predmet. Za taj se predmet nagaa da bi mogao predstavljati dvoglavu sjekiru. Iako sam bukranij ne predstavlja minojski, nego sirijski utjecaj, ukoliko se zaista radi o sjekiri, ona bi bila izrazit minojski element. (Niemeier: 83) U sredini nalazi se grifon, koji je prepoznati po vrku krila, koja se u minojskoj umjetnosti oslikavaju karakteristinim motivom 'zarezanih pera'. Ovaj je prikaz okruen frizom s pejzanim motivima. Prikazi na tom frizu prema minojskom su standardu uvijek okrenuti prema vanjskom rubu slikarije. Meu pejzanim motivima prepoznajemo i na tipino minojski nain slikan motiv vlati trave koje se njiu na vjetru. (Niemeier: 84)

Slika 5: freska iz Alalakha

Prilikom njenog otkria, freska iz Alalakha smatrana je starijom od njenih egejskih paralela, te se time na Levantu traio i izvor takvih freski, a za minojske se freske smatralo da su nastale pod utjecajem levantskih. Danas je takvo miljenje potpuno opovrgnuto. Do pogreke je dolo prvenstveno krivim datiranjem palae Yarim-Lima u Alalakhu. Njen ju je istraiva L. R. Woolley krivo poistovjetio s palaom jednog potpuno drugog Yarim-Lima, koji je ivio9

u vrijeme Hamurabija, te tako pomaknuo dataciju palae za tri generacije. Freske iz Alalakha jo su uvijek neto ranije od dotada poznatih minojskih1, no njihova je tehnika inae potpuno nepoznata na Bliskom Istoku, dok je u minojskom slikarstvu esto koritena, a ak i motivi slikarija ne podudaraju se s istonom umjetnou, te tako ne bi mogli predstavljati istoni utjecaj na Kretu. (Niemeier: 70,71)

4.2.

Tel Kabri

U palai Tel Kabri pronaeno je vie freski koje moemo ubrojiti u minojske. Jedna je podna freska koja pokriva cijeli pod dvorane. Prikazuje kameni poploeni pod, iji su blokovi odijeljeni crvenom bojom, a uokviruju figuralni prikaz. Ovakvi prikazi kamenih podova nisu poznati na Levantu, na esti su u Egeidi. Crvena boja izmeu pojedinanih blokova kamena imitira crvenu buku koja se stavljala izmeu kamenih ploa na minojskim podovima. (Niemeier: 72) Ovu mreu popunjavaju prikazi cvijea - utih afrana i tamno plave perunike kakve nalazimo na minojskihm freskama kao i oslikanoj keramici. (Niemeier: 76) Pod je oslikan pravom fresco tehnikom, a koriten je niz razliitih boja: crna (dobivena od ugljena), bijela (pozadina), siva, crvena, uta i naranasta (odobivaju se razliitim mijeanjem okera), smea (mijeanjem crvene i crne) i tamno plava (jo neodreena). (Niemeier: 73)

Slika 6: podna freska iz Tel Kabria

1

osim moda jo neobjavljenih freski iz palae Galatas (Betancourt: 7)

10

Tehnika oslikavanja koja imitira kamene podove zajednika je Egeidi, Levantu, Egiptu i Mezopotamiji. Trenutno se vjeruje da su izvori ovog naina ukraavanja na Kreti, budui da ona posjeduje najstarije nalaze, a i neke od imitacija prikazuju graevinske materijale koji su se koristili samo tamo (npr. gips), dok u nekim predjelima gdje je ova tehnika koritena uope niti nema kamene gradnje. (Niemeier: 76) Druga freska iz Tel Kabria je zidna freska, koja je na alost ouvana samo u malim fragmentima i to u sekundarnom kontekstu, usitnjenim kako bi posluili za graevinsko punilo. Nakon dugog prouavanja prepoznati su motivi na tim sitnim fragmentima: kamena plaa, slina onoj na minijaturnoj fresci na Theri, koja je ujedno pejza karakteristian za kretsku, ali ne i izraelsku obalu; detalji uzburkanog mora, isto slini onima s There; dijelovi sivih brodova i prikazi arhitekture, dijelovi koje su iskljuivo egejski. Ova se freska i zbog svoje teme i zbog naina slikanja esto usporeuje sa minijaturnom freskom s There. Uz to nalazimo i prikaze faune i flore: leteu lastavicu, Evansov motiv 'urezanog pera' i S-spiralu koja moe predstavljati grifonov vrat. Motiv grifona na Kretu dolazi prvenstveno s Levanta, no njegovi prikazi tamo postaju karakteristino egejski, sa krilima s 'urezanim perjem' i Sspiralama na vratu, te bi grifon u Tel Kabriu predstavljao ponovni uvoz ve izvezene ideje. Ova je freska, kao i ona podna, slikana pravom fresco tehnikom, a koriteni su i svi isti pigmenti, s dodatkom sintetike egipatske plave. (Niemeier: 77,78)

Slika 7: usporedba minijaturne freske s There sa zidnom freskom iz Tel Kabria

Osim ove dvije freske otkrivene za iskopavanja Niemeiera i Kempinskog, nova iskopavanja Yasur-Landaua i Clinea otkrila su nove fragmente freski u Tel Kabriu, za koje oni u svojim11

prvim objavama smatraju da predstavljaju barem jo dvije odvojene freske jednu zidnu i jednu podnu, sve sa minojskim nainom slikanja. U novim nalazima Yasur-Landau i Cline vide i kikladski utjecaj, ali i onaj s Knosa. (Yasur-Landau i Cline: 7)

5. Levantske palaeNa Levantu su u bronano doba takoer postojale palae, koje sa onim egejskima dijele odreene slinosti, ali se u mnogoemu i razlikuju. U najisraenije palae ubrajamo Alalakh, Ugarit, Beycesultan i Mari, a poznati su i Tel Kabri, Kish, Eridu i Eshnunna. Kretske i levantske palae razlikuju se prvenstveno po svojoj podjeli prostora egejske palae organiziraju prostor oko centralnog dvorita, dok levantske popunjavaju unaprijed odreen pravokutni prostor. Taj prostor strogo je odreen fortifikacijama kojima su opasane palae na Levantu. Kretske palae s druge strane nemaju nikakve fortifikacije. (Graham: 210) Egejske se palae takoer smatraju monumentalnijima od levantskih. Slinosti meu kretskim i levantskim palaama svode se na odreene arhitektonske elemente drvene stupove na kamenim bazama, otvorena dvorita svjetlarnike i podno grijanje. Ujedno ih vee i to to su predstavljale administracijska sredita svojih zajednica, te sluile za skladitenje dobara. Na palaama Egeide i Levanta jasno se vide meusobni utjecaji i razmjene ideja, no to ni po emu ne mora znaiti da su jedne bile direktna inspiracija za nastanak drugih, nego je sasvim mogue da su se razvile paralelno, a ideja palae da dolazi od nekog zajednikog predhodnika. (Graham: 212,213) Alalakh (Tel Atchana) nalazi se u sjevernoj Siriji, neto istonije od kasnije Antiohije, a iskopavao ga je sir Leonard Woolley. Alalakh sadri dvije palae, i to palau Yarim-Lim i palau Niqme-pa. Woolley je u arhitekturi palaa u Alalakhu i kretskih palaa nalazio veliku slinost, a najvee slinosti vidi s palaom u Knosu. Smatra da je palaa u Alalakhu bila uzor za onu u Knosu, koja ju je imitirala u materijalima, nainu obrade kamena i gradnje. Zajednike elemente vidi u glaanim kamenim blokovima u podnoju zidova, slobodnom koritenju cementa, drvenim stupovima na kamenim okruglim bazama, poludrvenim konstrukcijama (na Kreti od lomljenog kamena), organizaciji dvorane za primanja, te freskama identinim po bojama, tehnici i stilu, gdje su azijski primjeri stariji za stoljee. (Woolley: A Forgotten Kingdom, prema Graham: 197) Graham je pak pobio sve toke Woolleyeve usporedbe Alalakha s kretskim palaama (Graham: 199,200), prije svega naglaavajui savreniju i monumentalniju kretsku izvedbu. Smatra nemoguim da neto to proizvode strani majstori nadie njihova domaa ostvarenja (Graham: 198)12

Slika 8: palaa Niqme-Pa u Alalakhu Slika 9: palaa Yarim-Lim u Alalakhu

Palaa u Ugaritu (Ras Shambra) nalazi se ublizini Alalakha, no neto blie Mediteranskom moru. Iskopavao ju je Claude Schaeffer, no ona je jo uvijek dosta neistraena ili neobjavljena. Dosadanja saznanja pokazuju slinosti palae sa onom u Alalakhu. Beycesultan nalazi se u centralnoj Anatolija, a njezino bronanodobno ime zasada je nepoznato. Zna se da se nalazila u dravi Arzawa, koja je bila suparnik Hetita, a njeni su stanovnici govorili luvijski. Palau je iskopavala britanska kola, a datirana je u 1900-1750 BC. (Graham: 204) Palaa Mari smjetena je na srednjem Eufratu, a iskopavao ju je Andre Parrot. Prema tamo pronaenim tablicama, Mari je odravala veze s Kretom ve poetkom drugog tisuljea u doba gradnje prvih palaa. (Graham: 210)

6. Egejsko pismo na LevantuNa Levantu je pronaeno nekoliko lokalno proizvedenih natpisa na egejskim pismima, to nam moe ukazati na prisutnost izvornih minojskih govornika. Takvi su zapisi iz Tel Harora kanaanskog nalazita u zapadnom Negevu, gdje je pronaen minojski grafit na keramici koja13

nije lokalna, a datiran je u MBA III i zapis iz Tel Lachisha, gdje je naen fragment kamene posude s minojskim urezanim natpisom, na lokalanom kamenu, a natpis je datiran zauujue kasno, u 12. st. (Finkelberg: 225-226) Po fonolokim odlikama minojskog jezika zakljueno je da su natpisi u Tel Haroru i Tel Lachishu ne samo napisani minojskim pismom, nego da vjerojatno predstavljaju i rijei minojskog jezika. Otvara se pitanje radi li se ovdje o nekoj minojskoj kretskoj dijaspori, ili moramo odustati od ideje da je Kreta jedini centar minojskog pisma i jezika. (Finkelerg: 267)

6.1.

Zapis iz Lachisha

Zapis je na linearu A (iako je teoretski mogue i da se radi o linearu B), urezan je u kamenu posudu s desna na lijevo, sadri 5 znakova, razlomak i dvije oznake za odjeljivanje rijei: ' ri-da-u ' SE JE[ (Finkelerg: 267)

6.2.

Grafit iz Tel Harora

U Tel Haroru (Tell Abu Hureireh) pronaen je unutar kultnog centra u naselju fragment keramike s natpisom. Dvorite svetita u kojem je fragment pronaen datira se u MBA III, u kasno 17. ili rano 16. st. BC. U svetitu je naeno mnotvo uvezenih predmeta, za koje se smatra da su predstavljali votivne darove. Jedan od zanimljivijih nalaza je i kanaanska posuda s egejskim utjecajima. (Oren, 1996: 91-95)

14

Slika 10: kanaanska posuda s minojskim utjecajem iz Tel Harora

Fragment na kojem je natpis urezan pripadao je masivnom pithosu, a urezan je prije peenja. Kako je lom na fragmentu star, a ujedno nije pronaen niti jedan drugi djeli iste posude, mogue je da je natpis bio namjerno 'izrezan', te priloen samostalno kao votivni dar u svetite. (Oren, 1996: 95) Grafit se sastoji samo od 3 urezana znaka, od kojih je svaki drugaije veliine i orjentacije, a nisu ni poravnati u odnosu jedan na drugoga. Sva tri znaka predstavljaju logograme koji oznaavaju dobra: datulje, odreenu vrstu tkanine i ivotinju, vjerojatno bika. (Oren, 1996: 99) Ovi logogrami podjednako se dobro uklapaju u linear A ili kretsko hijeroglifsko pismo. Petroglifski je dokazano da fragment keramike nije levantski, dok je mogunost da se radi o kretskoj keramici jo otvorena. (Oren, 1996: 113)

15

Slika 11: grafit iz Tel Harora

Neki od znakova na natpisima iz Tel Lachisha i Tel Harora mogu se identificirati jedino preko usporedbe sa znakovima lineara B, iako je prilino jasno da se radi o natpisima lineara A ili kretskog hijeroglifskog pisma, a u sluaju Tel Harora jo je i vremenski prerano za linear B. Finkelberg iznosi mogunost postojanja prijelaznog oblika izmeu lineara A i B, koji se koristio na istonom Mediteranu. Ako bi se ova teza pokazalo istinitom, to bi pobijalo ideju da je linear B samo prilagodba lineara A grkom jeziku, budui da prvi pomaci u tom smjeru nastali na Levantu, sigurno nisu bili pisani grkim. Finkelberg stoga smatra da linear B nije mogao nastati u minojskoj Kreti (Finkelberg: 269)

7. PeatiPeati donose sa sobom slike, ideje, obiaje i navike. Dragocjeni su i zbog materijala od kojeg su izraivani srebra, zlata, hematita, lapis lazulia i drugog dragog i poludragog kamenja, kao i zbog svoje simbolike. Upravo zbog dragocjenosti koritenih materijala, razvila se praksa preureivanja ponovne obrade peata. Oteene se peate preureivalo u nove, brisale su se stare i dodavale nove slike i natpisi. Ova je praksa bila pogotovo esta na istoku, a preuzeli su je i Egejci. Primjer tome su peati iz Tebe preureeni na ciparski nain i peat iz Ashura preureen na anatolski nain (Aruz: 303) Egejski se peati dosta rijetko nalaze izvan Egeide, a primjeri ukljuuju peat mikenskog trgovca s brodoloma Ulu Burum i egipatski prikaz egejskog peata na ruci akrobata na fresci u Tel el-Dabai. (Aruz: 301) U Egeidi nasuprot tome nalazimo veliki broj uvezenih peata. Prilikom uvoza u Egeidu peati su se prilagoabali novim potrebama najee dodatke ine bikove glave i zlatna granulacija. Ovakvi strani peati noeni su od elite i kao skupocjen nakit. Ponekad se koriste i oni peati16

koji su stigli oteeni, budui da jo uvijek pokazuju vezu s udaljenim krajevima. (Aruz: 304) Upotreba peata predstavlja jednu administrativnu praksu, te nam njihovi otisci mogu ujedno upuivati i na trgovinu. Treba ipak pripaziti da strani peat moe podjednako ukazivati na stranog trgovca, kao i na upotrebu ve uvezenih peata u domae svrhe. Primjeri stranih peata u Egeidi ukljuuju: peat iz Platanosa, izraen u istonoj Siriji ili Mezopotamiji u 19. 18. st. BC; peat iz Herakleion Porosa, izraen u poznatoj levantinskoj radionici vjerojatno u Biblosu, u ranom 17. st. BC (Aruz: 304); ukopi u Mochlosu sadre dva sirijska cilindrina peat, i to jedan srebrni (EBA) i drugi od hematita, iz kasnog 19. 18. st. BC. (Aruz: 302) Uslijed velikog uvoza peata, u egejskoj se izradi primjeuju strani utjecaji. Najvei strani utjecaj u egejskim peatim Aruz vidi upravo u njihovim osnovnim oblicima. Ona tvrdi da su rani egejski peati, jo oni iz neolitikog razdoblja u obliku stopala i konusa bili raireni u Anatoliji, odakle su moda i doli. Na Kreti, gdje se koriste cilindrini peati vidi jai sirijski utjecaj. Razlika izmeu kretskih i sirijskih cilindrinih peata u tome je to kretski nisu ukraeni na stranama i ne kotrljaju se, nego su ukraeni samo na dnu. Ovu svoju tezu potkrepljuje primjerima dvaju peata iz Archanesa, kojima su ukraene i strane i dno, pa bi oni predstavljali prijelazni oblik izmeu sirijskih i kretskih peata. (Aruz: 305) Ovi su utjecaji funkcionirali u oba smjera, pa na poznatom sirijskom hematitskom peatu prepoznajemo ratnike vrlo nalik onim minojskima. (Aruz: 306)

8. LBA (ca. 1550. 1200. BC)Novo razdoblje obiljeile su i velike politike promjene, prvenstveno uspon novih velikih drava o kojima saznajemo iz pisanih izvora Hatti, Egipat, Mitanni, Babilon i Ahhiyawa (moda mikenska Grka). Dolazi do ponovnog jaanja trgovine i veza Egeide s Egiptom i Levantom. Ovaj put su levantske drave pod utjecajem jakih kraljevstava i djeluju u slubi vazala. Nova elita egzotinim darovima uvruje svoju vlast, a time raste i koliina egejskih dobara, posebno malih boica s miriljavim uljima. Cipar igra vanu ulogu trgovinskog posrednika s Levantom, a na mikenskoj keramici nalazimo dodatne oznake na ciprominojskom pismu. Jedan od najbrojnijih imporata je upravo mikenska keramika, naena na vie od 75 levantskih nalazita. Ova je keramika proizvedena uglavnom u Argolidi, a najbogatija nalazita na Levantu ine Ugarit sa vie od 1000 mikenskih nalaza i Tell Abu Hawam sa vie od 700, te Sarepta, Akko, Tel Nami i Ashdod. Najee uvoena roba su male

17

posude, koje su sadravale ulja i pomasti, te posude s lanim izljevom, pikside, pithoidne zdjele i uture, te neto luksuznog pribora za jelo. (Yasur-Landau, 2010: 835-838) U ovakvim se uvjetima razvio i 'internacionalni' stil. Ovaj je stil umjetno sastavljen spajanjem motiva Egeide, sirijsko-kanaanskog prostora i Egipta, kako bi novonastaloj eliti pruio osjeaj meusobne povezanosti i zajednita, kao i posluio njihovom uzdizanju i odmicanju od obinog puka. Stil se najee oituje na bjelokosnim rezbarijama, a njegov najpoznatiji primjer je poklopac pikside iz Minet el-Beide. (Yasur-Landau, 2010: 839)

Slika 12: poklopac pikside iz Minet el-Beide

8.1.

Levantski importi u Mikeni

10% svih orientalnih imporata kasnog bronanog doba naeno je u Mikeni, od ega vie ima samo Kommos na Kreti. Trgovina postoji od vremena LH I, ali se posebno intenzivira u LH IIIB, mogue zbog unitenja Knosa i promijene fokusa sa Krete (Knosa) na Mikenu. (Cline, 1995: 94) Importi ukljuuju predmete od fajanse, keramike, kamena, bronce, stakla i bjelokosti, od ega je 37 sirijsko-palestinskih, 9 mezopotamskih. (Cline, 1995: 91) 20 ili vie sirijskih posuda od fajanse naeno je samo u 'kui titova'. Inventar uvoznih predmeta ukljuuje 9 kanaanskih keramikih posuda, 3 bronana predmeta iz sirijsko-palestinskog prostora, 10 komada staklenog nakita iz sjeverne Mezopotamije, te razne kamene predmete (alabaster, lapis lazuli, diorit, hematit, steatit) iz raznih dijelova istonog Mediterana. (Cline, 1995: 91)

18

Slika 13: uvezena kanaanska amfora Slika 14: fragmenti uvezene kanaanske amfore

Radi se o uvozu razliitih materijala i predmeta, a ne prevladava niti jedna skupina. Neto manje od polovice ovih predmeta je 'funkcionalno'. Veliki broj uvezenih predmeta naen je u grobovima, no niti jedan pojedinani grob ne sadri vei broj takvih predmeta. Kanaanske posude prilino su vrst dokaz o izmjeni i drugih dobara, jer su uglavnom sluile za transport vina, ulja, pomasti, smole, staklene perla i ita. Sitni predmeti koje nalazimo mogli bi zapravo biti samo dodatak pravoj, velikoj trgovini dobrima od kojih nam je ostalo puno manje arheolokih dokaza. (Cline, 1995: 91)

9. 12. stoljee i kraj bronanog dobaTijekom prve polovice 12. st. prestaju mikenski importi na Levantu, a preko cijelog prostora Levanta prelazi val unitenja, propada Hetitsko carstvo, kraljevstva Ugarit i Amurru i cijela juna obala Levanta. Unitenju su izbjegla samo fenika nalazita kao Biblos, Sarepta i Tir. Pisani izvori govore o pojavi Naroda s mora, te o ratovima protiv njih. U ovo vrijeme prestanka trgovakih veza, na junom se Levantu pojavljuje novi materijal koji potjee iz LH III C vremena poslije palaa sa prostora kopnene Grke u Ashdodu, Ashkelonu, Ekronu i Gathu, koji ine podruje budue Filisteje. Iako Levantinci tijekom bronanodobnih odnosa koje su imali s Egeidom nikada nisu prihvatili egejske obiaje nain ivota, kuhinju, nain19

objedovanja, na ovom se prostoru po prvi put vide slinosti s egejskim obiajima. Preuzimaju egejske kune kultove, jelo i nain tkanja. Ovakve znaajne promjene u nainu ivota mogu nam ukazati na dolazak nove populacije, Filistejaca, i to iz Egeide. Dananja istraivanja pokazuju snanu mogunost da su povijesno i biblijski poznati Filistejci zapravo potomci dijela mikenskih Grka koji su nakon propasti mikenske civilizacije otplovili na juni Levant. Ovu teoriju podupire i samo njihovo ime, koje moe vui korijene od egipatskog Peleset, te ih povezivati s mitskim grkim nazivom Pelazgi. (Yasur-Landau: 840-842)

20

Popis slikaSlika 1: karta Levanta.............................................................................................3 Slika 2: karta trgovakih puteva na Levantu..........................................................4 Slika 3: razlika izmeu kanaanske i egejske zdjele za kuhanje..............................5 Slika 4: minojski import iz Ras Shamre...................................................................7 Slika 5: freska iz Alalakha.......................................................................................9 Slika 6: podna freska iz Tel Kabria........................................................................10 Slika 7: usporedba minijaturne freske s There sa zidnom freskom iz Tel Kabria. .11 Slika 8: palaa Niqme-Pa u Alalakhu....................................................................13 Slika 9: palaa Yarim-Lim u Alalakhu....................................................................13 Slika 10: kanaanska posuda s minojskim utjecajem iz Tel Harora........................15 Slika 11: grafit iz Tel Harora.................................................................................16 Slika 12: poklopac pikside iz Minet el-Beide.........................................................18 Slika 13: uvezena kanaanska amfora...................................................................19 Slika 14: fragmenti uvezene kanaanske amfore...................................................19

Sadraj

21

Popis literature Aruz, J. 1998. The Aegean and the Orient: the evidence of stamp and cylinder seals, u: E. H. Cline i D. Harris-Cline (eds.), The Aegean and the Orient in the Second Millennium, Lige, 301-310 Bell, C. 2005. Wheels within wheels? A view of Mycenaean trade from the Levantine emporia, u: R. Laffineur i E. Greco (eds.), Emporia. Aegeans in the Central and Eastern Mediterranean, Lige Austin, 363-370 Betancourt, P. P. 1999. Middle Minoan object in the Near East, u: E. H. Cline i D. HarrisCline (eds.), The Aegean and the Orient in the Second Millennium, Lige, 5-12 Cline, E. H. Bronze 1994. Sailing the Wine-Dark Sea: International Trade and the Late Age Aegean, Oxford 1995. Egyptian and Near Eastern imports at Late Bronze Age Mycenae, u: W. V. Davies i L. Schofield (eds.), Egypt, the Aegean and the Levant, London, 91-115 2009. Bronze Age Interactions between the Aegean and the Eastern Mediterranean Revisited Mainstream, Periphery, or Margin?, u: W. P. Parkinson i M. L. Galaty (eds.) Archaic State Interaction The Eastern Mediterranean in the Bronze Age, 161-180 Finkelberg, M. 1998. Bronze Age writing: contact between east and west, u: E. H. Cline i D. Harris-Cline (eds.), The Aegean and the Orient in the Second Millennium, Lige, 265-272 Graham, J. W. 1964. The Relation of the Minoan Palaces to the Near Eastern Palaces of the Second Millenium, u: E. Bennett (ed.), Mycenaean Studies, Madison, 195-215 Merrillees, R. S. 2003. The first appearances of Kamares ware in the Levant, u: Egypt and the Levant XIII, 127-142

22

Niemeier, W. D. i Niemeier, B. 1998. Minoan frescoes in the eastern Mediterranean, u: E. H. Cline i D. Harris-Cline (eds.), The Aegean and the Orient in the Second Millennium, Lige, 69-98 Oren, E. D. 1986. New evidence for the end of the Aegean Bronze Age imports in the Eastern Mediterranean, u: E. B. French i K. A. Wardle (eds.), Problems in Greek Prehistory, 333 1996. A Minoan graffito from Tel Harror (Negev, Israel), u: Cretan Studies 5, 91-118 Roaf, M. 2002. Cultural Atlas of Mesopotamia and the Ancient Near East, Oxford

Yasur-Landau, A. 2004. The chronological use of imported Mycenaean pottery in the Levant: towards a methodological common ground, u: Egypt and the Levant XVI, 339-346 2010. Levant, u: E. H. Cline (ed.), The Bronze Age Aegean (ca. 3000 1000 BC), 832-848 Yasur-Landau, A. i Cline, E. H. 2009. Preliminary Report on the Results of the 2009 Excavation Season at Tel Kabri

23