SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Moreno Đurđević

EKONOMSKA TEORIJA I GRČKA KRIZA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

EKONOMSKA TEORIJA I GRČKA KRIZA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Suvremene ekonomske teorije

Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov

Student: Moreno Đurđević

Studijski smjer: Gospodarstvo EU

JMBAG: 0081123483

Rijeka, rujan 2015.

I

SADRŽAJ

1.UVOD ............................................................................................................................ 1

1.1.Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 1

1.2.Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 1

1.3.Radna hipoteza ....................................................................................................... 2

1.4.Struktura rada ......................................................................................................... 2

1.5.Metode znanstvenog istraživanja............................................................................ 3

2.POJMOVNO ODREĐENJE FINANCIJSKE KRIZE .................................................. 4

2.1.Definiranje financijske krize .................................................................................. 5

2.2.Uzročnici financijskih kriza.................................................................................... 7

2.3. Vrste financijskih kriza .......................................................................................... 9

3.POGLEDI EKONOMSKE ZNANOSTI NA KRIZU ................................................. 16

3.1.Klasična ekonomska teorija .................................................................................. 16

3.2. Neoklasična ekonomska teorija ........................................................................... 17

3.3. Marksistička ekonomska teorija .......................................................................... 18

3.4.Suvremena ekonomska teorija .............................................................................. 19

3.GOSPODARSKA OBILJEŽJA GRČKE .................................................................... 21

4.1.Analiza gospodarskih pokazatelja ........................................................................ 25

4.2.Grčka u Europskoj uniji ........................................................................................ 41

5.RAZVOJ I KARAKTERISTIKE DUŽNIČKE KRIZE U GRČKOJ ......................... 43

5.1.Nastanak europske dužničke krize ....................................................................... 46

5.2.Glavni uzroci nestabilnosti u gospodarstvu Grčke ............................................... 49

II

5.3.Programi potpore za oporavak Grčke ................................................................... 60

5.4.Posljedice grčke dužničke krize na Eurozonu ...................................................... 63

6.ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 67

POPIS LITERATURE .................................................................................................... 69

POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................... 77

1

1. UVOD

Gospodarstvo je na globalnoj razini u razdoblju od 2002. do 2007. godine bilježilo

značajan rast bruto domaćeg proizvoda uz nisku stopu inflacije. Međutim, 2007. godine

svjetsko gospodarstvo je bilo pogođeno krizom koja je započela na hipotekarnom tržištu

Sjedinjenih Američkih Država te koja je uzrokovala poremećaje na tržištu robe široke

potrošnje. Godinu dana kasnije, navedena kriza je pogodila i ostale segmente

financijskog tržištau SAD-u te se različitim mehanizmima ubrzo proširila i na ostala

financijska tržišta u svijetu. Krajem 2009. godine neke europske države počele su se

suočavati s problemima financiranja svojih dugova, pa se ubrzo razvila i europska

dužnička kriza, čije je posljedice najviše osjetila Grčka.Ubrzo nakon pojave globalne

financijske krize, kao i europske dužničke krize pokrenute su brojne rasprave te je

započeo proces preispitivanja teorije makroekonomske politike i ekonomske teorije

općenito.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja u ovom diplomskom radu može se postaviti na sljedeći način: „Na

koji način se može pojasniti nastanak ekonomske krize u Grčkoj?“ Predmet istraživanja

je odrediti na koji je način kriza na tržištu hipotekarnih kredita u SAD-u izazvala

financijsku krizu u Europi te istražiti ekonomske teorije koje objašnjavaju grčku krizu.

Navedeni problem i predmet istraživanja imaju tri objekta istraživanja: kriza,

ekonomske teorije i Grčka.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je pojasniti uzročnike i tijek razvoja ekonomske krize u Grčkoj. Cilj

istraživanja je povezati grčku krizu s teorijama ekonomske znanosti. Izradom ovog

diplomskog rada dat će se odgovori na sljedeća temeljna pitanja:

2

1. Što je to kriza?

2. Koji su najčešći uzročnici kriza?

3. Što je uzrokovalo nastanak gospodarske krize u Grčkoj?

4. Kako su krize pojašnjene u makroekonomskim teorijama?

5. Koje su dosadašnje najznačajnije posljedice krize na grčko gospodarstvo?

1.3. Radna hipoteza

Na temelju prethodno određenih problema, predmeta i objekta istraživanja, može se

postaviti radna hipoteza koja glasi: „Analizom gospodarskih obilježja te proučavanjem

različitih makroekonomskih pokazatelja Grčke, moguće je utvrditi uzročnike nastanka

krize u toj državi, kao i ponuditi prihvatljiva rješenja koja bi mogla pozitivno utjecati na

oporavak Grčke te općenito unaprijediti gospodarsku situaciju“.

1.4. Struktura rada

Diplomski rad sastoji se od šest ključnih dijelova. U uvodnom dijelu se definiraju

problem, predmet i objekt istraživanja, navode se svrha i ciljevi istraživanja, kao i

metode istraživanja te se postavlja radna hipoteza.

U drugom dijelu rada, koji nosi naziv Pojmovno određenje financijske krize za početak

se definiraju pojmovi krize i financijske krize. Zatim se navode najčešći uzroci nastanka

financijskih kriza te se navodi i pojašnjava pet glavnih pojavnih oblika financijske

krize: bankarska, valutna, twin, platnobilančna te dužnička kriza. S obzirom na to da je

rad orijentiran na istraživanje dužničke krize u Grčkoj, taj oblik krize se će se detaljnije

pojasniti.

3

Naslov treće cjeline diplomskog rada je Pogledi ekonomske znanosti na krizu. U tom

dijelu daje se osvrt na povezanost ekonomske teorije i kriza, odnosno iznose se

postavke najpoznatijih pravaca ekonomske teorije na uzroke nastanka krize.

Četvrti dio zove se Gospodarska obilježja Grčke. Nakon uvoda u teoriju financijskih

kriza i dijela ekonomske znanosti koji se njima bavi, u ovom dijelu rada prezentira se

gospodarstvo promatrane europske države odnosno Grčke. Za početak se prikazuju

najvažnije informacije o samoj državi. Zatim se analiziraju najvažniji makroekonomski

pokazatelji, kako bi se dobio uvid u ekonomsku situaciju Grčke u razdoblju prije

nastupa globalne financijske krize te na njenom vrhuncu. Cjelina završava osvrtom na

ulazak i članstvo Grčke u Europskoj uniji.

U narednom dijelu rada naziva Razvoj i karakteristike dužničke krize u Grčkoj razmatra

se nastanak i razvoj krize koja je nastupila u toj državi. Kao uvod u poglavlje

pojašnjavaju se glavni mehanizmi kojima se ekonomska kriza proširila iz SAD-a na

svijet. Isto tako, objašnjava se tijek nastanka europske dužničke krize. Također se

ukratko iznose informacije o paketima pomoći koje je do sada Grčka primila te se

opisuju dosadašnje posljedice koje je dužnička kriza do danas imala i koje može imati

na gospodarstvo Eurozone.

Posljednji dio diplomskog rada je Zaključak, nakon njega se nalaze popis korištene

literature te popis ilustrativnih prikaza koji se nalaze u radu.

1.5. Metode znanstvenog istraživanja

Prilikom istraživanja tematike diplomskog rada te obrade i prezentacije podataka

korišteno je nekoliko metoda znanstvenog istraživanja, kao što su metoda analize,

metoda sinteze, metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda komparacije, povijesna

metoda, metoda klasifikacije i statistička metoda. Kao izvori podataka poslužili su

različite domaći i inozemni izvori iz područja međunarodne ekonomije, financijskog

4

menadžmenta, makroekonomije te međunarodnih financija. Isto tako, korišteni su i

statistički podaci i publikacije brojnih organizacija kao što su Ujedinjeni Narodi,

Europska komisija i slične.

2. POJMOVNO ODREĐENJE FINANCIJSKE KRIZE

Krize su uobičajen i neizbježan segment poslovanja poduzeća, života pojedinaca i

funkcioniranja društva. Razvojem društva i tehnologija napreduje te postaje sve

dostupnija i složenija. Posljedica toga je činjenica da aktivnosti jedne države imaju

drastični utjecaj i na stanovništvo drugih država.Drugim riječima, aktivnosti i krize

poput prirodnih katastrofa, međunarodnih i unutarnjih poremećaja u opskrbi,

industrijskih i nuklearnih nesreća, požara, nereda, terorističkih napada, epidemije

zaraznih bolesti, nestabilnosti na financijskim tržištima, danas se lako mogu proširiti iz

jedne države ma drugu te uzrokovati svjetsku krizu (Funda i Majić, 2011:48). Neovisno

o vrsti krize, one ostavljaju brojne posljedice na gospodarstvo i stanovništvo, pa ih je

potrebno neprestano izučavati kako bi se pokušale ublažiti posljedice budućih kriza.

U literaturi postoji niz definicija krize. Sam pojam „kriza” nastao je od grčke riječi

krisis što u prijevodu znači „prijelom ili prolazno teško stanje u svakom prirodnom,

društvenom i misaonom procesu” (Filipović, 1989:182).

Tako prema autorima Seniću i Lukiću (2008:25), pojam krize podrazumijeva „svaki

iznenadni prekid do tada kontinuiranog razvoja te, u užem smislu, situaciju razvoja koja

označava zaokret odnosno vrhunac opasnog razvoja”. Nadalje, autor Brzaković

(2013:48) navodi kako se pojam „kriza” u praksi koristi na više načina, odnosno za

„opisivanje osobne, odnosno obiteljske situacije, što može biti ostajanje bez posla,

gubitak kuće ili stana, egzistencijalna kriza i slično, za opisivanje poslovne situacije

(kriza likvidnosti ili solventnosti) te za opisivanje krize cijelog društva, koja se može

manifestirati kao makroekonomska kriza, kriza otplate vanjskog duga, socijalna kriza i

5

slično”. Baletić (2010) navodi kako se krizom označava samo „faza gospodarskog

ciklusa kada se lomi trend uspona i kada dolazi do naglog stezanja i pada aktivnosti”.

Autor Coombs krizne situacije dijeli na „prirodne katastrofe, krize izazvane zlom

namjerom, krize uslijed tehničkog propusta, krize koje nastaju kao rezultat ljudskog

faktora, megaštetne ili opasne krize, krize izazvane prijetnjama, akcijom organizacije ili

nasiljem na radnom mjestu te krize uzrokovane glasinama (Puška i Maksimović,

2014:93).

2.1. Definiranje financijske krize

Autori Babić i Babić (2003:440) financijsku krizu definiraju kao „velike poremećaje u

međunarodnim plaćanjima neke zemlje, regije ili cijelog međunarodnog financijskog

sustava“. Nadalje, financijska kriza definira se kao „poremećaj na financijskim tržištima

kojeg karakteriziraju oštar pad cijena imovine te neuspjesi mnogih financijskih i

nefinancijskih tvrtki“ (Mishkin i Eakins, 2005:390). Prema istim autorima, financijska

kriza se isprepleće s pojmom financijske nestabilnosti. Financijska nestabilnost nastaje

kada „šok u financijskom sustavu poveća asimetriju informacija tako da sustav više ne

može vršiti svoju funkciju usmjeravanja sredstava prema kvalitetnim investicijama“

(Mishkin i Eakins, 2005:391).

Shema u nastavku prikazuje razvojne stupnjeve financijskih kriza.

Shema 1. Razvojne faze financijskih kriza

6

Izvor: Izrada autora prema Lovrinović, I. 2013, 'Financijske krize', Poslovni.hr, pogledano 17. kolovoza

2015., <http://www.poslovni.hr/media/PostAttachments/929823/fin_FINANCIJSKE%20KRIZE.pdf>.

Shema prikazuje kako financijska kriza najčešće nastaje kao rezultat nekog vanjskog

šoka, kao što su izbijanje rata, neko važno tehnološko dostignuće, određena

ekonomsko-politička mjera i slično. Ako je pritom nastali vanjski šok dovoljno snažan,

javljaju se gubici ili dobici. Ukoliko su dobici viši od gubitaka, nastaje navala

investiranja i stvara se faza boom-a. Boom se povećava rastom bankarskih kredita jer

raste novčana masa, što potiče špekulacije1. Špekulacije koje su izazvane boom-om

potiču potražnju za realnim dobrima i vrijednosnicama. Takav rast potražnje za robom u

kratkom roku potiče inflaciju, a zatim i investiranje zbog rasta cijena. Povećanjem

cijena povećavaju se i špekulacije i zahvaća se sve širi krug stanovništva koji je

privučen naizgled visokim zaradama. Špekulacije se kreću od normalnog i racionalnog

ponašanja prema iracionalnom i vodi euforiji. Pritom se cijene sve više udaljavaju od

realnih. Stanovništvo ne razumijeva nastali proces pa lako podliježe manipulacijama.

Špekulacije se prenose i na objekte manje vrijednosti. Tada pojedini špekulanti počinju

prodavati svoju robu ili vrijednosnice, kako bi dobili što više novca, odnosno likvidnih

sredstava. Nastupa proces sloma cijena jer neki špekulanti ne mogu vratiti svoje kredite

(Lovrinović, 2013).

1 Špekulacija podrazumijeva kupnju financijske imovine sa ciljem da se ostvari brz profit njezinom prodajom ubrzo nakon pribavljanja. Špekulacija je od suštinske važnosti za normalno funkcioniranje svakog financijskog tržišta.

7

2.2. Uzročnici financijskih kriza

Kako bi se otkrili mogući rizici za buduće krize, najprije se trebaju istražiti uzroci

postojeće krize, nakon čega slijedi njihovo sustavno istraživanje kako bi se uočilo što u

budućnosti može izazvati probleme (Funda i Majić, 2011:50).

Općenito, uzročnici kriza mogu se podijeliti na vanjske i unutarnje. Vanjski uzroci krize

nastaju u okruženju organizacije i ona na njih nema značajniji utjecaj. Tu se ubrajaju

globalne ekonomske krize, političke promjene, promjene zakonodavstva, prirodne

nesreće i slični uzroci (Puška i Maksimović, 2014:93).

S druge strane, uzroci iz unutarnjeg okruženja podrazumijevaju strategiju organizacije,

vrsta tehnologije, nestručnost vodstva, nerealne ciljeve, struktura i sposobnosti

stanovnika, stupanj raznovrsnosti proizvoda i usluga, tradiciju i slično (Funda i Majić,

2011:48). Stručnjaci smatraju kako suvremene krize ne može objasniti samo jedan

uzrok, nego one nastaju kao kombinacija nekoliko njih.

Shema 2 prikazuje četiri najznačajnije kategorije čimbenika koje mogu izazvati

financijsku krizu prema autorima Mishkinu i Eakinsu.

Shema 2. Najznačajniji uzroci financijskih kriza

8

Izvor: Izrada autora prema Mishkin, F.S. i Eakins, S. G. 2005, Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o., Zagreb, p. 391.

Dakle, u četiri najvažnije skupine čimbenika koje mogu izazvati financijsku krizu

ubrajaju se porast kamatnih stopa, povećanje nesigurnosti, učinci tržišta imovine na

bilance te bankarska panika.

Prvi prikazani uzrok financijske krize, koji se odnosi na porast kamatnih stopa, temelji

se na tome da su oni pojedinci i poslovni subjekti koji imaju rizičnije investicijske

projekte ujedno i oni koji su spremni na plaćanje viših kamatnih stopa. Ako te kamatne

stope kao posljedica povećane potražnje za kreditima odnosno smanjene ponude novca

dovoljno porastu, poslovni subjekti s višim kreditnim rizikom će i dalje htjeti posuđivati

zajmove, dok će poslovni subjekti s manjim kreditnim rizikom prestati ili smanjiti svoja

posuđivanja. U takvoj situaciji zajmodavci više nisu skloni toliko davati zajmove, što

dovodi do značajnog pada investicija, kao i ukupne ekonomske aktivnosti (Mishkin i

Eakins, 2005:391).

9

Nadalje, zbog neuspjeha istaknutih financijskih i nefinancijskih institucija, recesije ili

sloma tržišta dionica, može doći do velikog porasta nesigurnosti na financijskim

tržištima, što zajmodavcima otežava odvajanje dobrih kreditnih rizika od loših. Kao

posljedica toga, zajmodavci manje izdaju zajmove, što vodi padu kreditiranja,

investiranja, kao i ukupne ekonomske aktivnosti (Mishkin i Eakins, 2005:391).

Kao treća kategorija čimbenika koji mogu izazvati ekonomsku krizu ističu se učinci

tržišta imovine na bilance. Naime, stanje bilance poduzeća ima važne posljedice na

ozbiljnost problema neuravnoteženih informacija u financijskom sustavu. Značajan pad

na tržištu dionica može biti faktor ozbiljnog pogoršavanja bilance koje dovodi do

povećanja problema negativne selekcije i moralnog hazarda2 na financijskim tržištima.

Ukoliko je pogoršanje bilance dovoljno ozbiljno, banke počinju propadati, širi se strah,

pa se tako i uzrokuje propast „zdravih“ banaka (Mishkin i Eakins, 2005:391).

Bankarska panika odnosi se upravo na višestruke propasti banaka, do kojih dolazi zbog

asimetričnosti informacija. Za vrijeme bankarske panike zbog straha za njihovu

sigurnost deponenti povlače svoje depozite iz banke do točke u kojoj banke propadaju

(Mishkin i Eakins, 2005:391).

Osim toga, financijska kriza se najčešće pojavljuje kao kriza povjerenja, kriza zbog

unutrašnjih ekonomskih ili političkih slabosti ili kao rezultat nesavršenosti u

funkcioniranju međunarodnih financijskih tržišta (Centralna banka Bosne i

Hercegovine, 2014).

2.3. Vrste financijskih kriza

Financijske krize se najčešće klasificiraju na način kako je prikazano shemom 3.

2 Moralni hazard je jedan od ključnih pojmova u društvenim znanostima, a predstavlja ravnodušnost pojedinca prema osiguranoj stvari ili indiferentnost prema gubitku na osiguranoj stvari, upravo zbog činjenice da je ta stvar osigurana (Paunović, 2007).

10

Shema 3. Vrste financijskih kriza

Izvor: Izrada autora prema Božina, L. i Leko, V. 2005, Novac, bankarstvo i financijska tržišta, Adverta,

Zagreb, p. 114.

Dakle, financijske krize dijele se na bankarsku krizu, valutnu krizu, twin ili dvostruku

krizu, platnobilančnu krizu te dužničku krizu.

Bankarska kriza je „pojam kojim se opisuje ili bankrot pojedinačne banke ili kolaps

cijelog bankarskog sustava“ (Ahec-Šonje, 2002:808). Bankarske krize najčešće

započinju nekim karakterističnim događajem, kao što su „navala štediša na banke,

propadanje i zatvaranje pojedinih banka, porast udjela nerealiziranih bankarskih

potraživanja i slični“ (Ahec-Šonje, 1999:38). Općenito se uzroci bankarske krize mogu

podijeliti na makroekonomske i mikroekonomske (tablica 1).

Tablica 1. Makroekonomski i mikroekonomski uzroci bankarskih kriza

MAKROEKONOMSKI UZROCI MIKROEKONOMSKI UZROCI

Niska stopa rasta BDP-a Neusklađenost aktive i pasive

Visoke ili volatilne kamatne stope Akcije menadžmenta

Visoka stopa inflacije Prijevare u bankama

Prebrza liberalizacija financijskog tržišta

Kvaliteta banke Osjetljivost financijskog sustava na nagli odljev sredstava

11

Sustav osiguranja depozita

Učinkovitost pravnog sustava Kvaliteta kreditnog portfelja

Slaba regulativa i supervizija

Problem prenošenja Razne vrste operativnog rizika

Tečajni sustav

Izvor: Izrada autora prema Prga, I. i Šverko, I. 2006, 'Izdvojeni aspekti razvoja bankovnog tržišta',

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 1, no. 4, p. 144.

Dakle, kao makroekonomski uzroci bankarskih kriza mogu se izdvojiti niska stopa rasta

bruto domaćeg proizvoda,visoke kamatne stope, visoka stopa inflacije, prebrza

liberalizacija financijskog tržišta, osjetljivost financijskog tržišta na odljev sredstava,

učinkovitost pravnog sustava, problem prenošenja te tečajni sustav, dok se u uzroke na

mikroekonomskoj razini mogu ubrojiti neusklađenost aktive i pasive, akcije

menadžmenta, prijevare u bankama, kvaliteta banke, kvaliteta kreditnog portfelja te

razne vrste operativnog rizika. Vrhunac bankarske krize je onaj trenutak u vremenu

kada dolazi do zatvaranja značajnog broja banaka odnosno kada ekonomske vlasti

počnu provedbu programa njihove sanacije (Ahec-Šonje, 1999:38).

Valutna kriza se definira kao „situacija u kojoj špekulativni napadi na valutu dovode do

značajne deprecijacije, smanjenja deviznih rezervi ili pak kombinacije jednog i drugog“

(Ahec-Šonje, 1999:38). Valutna kriza može nastati kao posljedica strukturnih uzroka,

odnosno unutarnje i vanjske neravnoteže. Ti uzroci mogu biti stalni deficiti u tekućoj

bilanci plaćanja ili fiksni devizni tečajevi koji se ne prilagođavaju promjenama

temeljnih faktora pa stvaraju jaz između nominalnog i realnog tečaja (Babić i Babić,

2003:420). Općenito, uzrokom valutnih kriza smatraju se slabe ekonomske osnove i

uvjeti, što „potaknuto ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom rezultira

kontinuiranim smanjenjem međunarodnih rezervi te narušavanjem postojećeg sustava

deviznih tečajeva“ (Ahec-Šonje, 1999:31).

Prevencija valutnih kriza može se provesti na nekoliko načina (Babić i Babić,

2003:441):

12

a) uvođenjem kapitalnih kontrola na međunarodna kretanja kapitala kako bi se

spriječila kretanja špekulativnog kratkoročnog kapitala,

b) pristupanjem monetarnoj uniji i prihvaćanjem tuđe valute,

c) vođenjem konzistentnih i transparentnih makroekonomskih politika,

d) jačanjem financijskog sustava prije liberalizacije kapitalnog računa i većeg

uključivanja u međunarodne financijske tokove te

e) poboljšanjem nadzora nad financijskim tržištima i institucijama.

Nadalje, twin ili dvostruka kriza podrazumijeva situaciju kada gospodarstvo

istovremeno zahvate dvije krize, i to najčešće bankarska i valutna kriza. Autori

Kaminsky i Reinhart smatraju se začetnicima razmatranja dvostruke krize. Naime, oni

su, proučavajući države koje su prošle kroz valutne i bankarske poremećaje u razdoblju

od 1970. do 1995. godine konstruirali indekse bankarske i platno-bilančne krize na

temelju analize kretanja tečaja i deviznih rezervi, kako bi dobili zaključke o mogućoj

uzročno-posljedičnoj povezanosti valutnih i bankarskih poremećaja (shema 4).

13

Shema 4. Rezultati istraživanja bankarskih i valutnih kriza autora Kaminskyja i

Reinharta

Izvor: Izrada autora prema Ahec-Šonje, A. 1999, 'Navješćujući indikatori valutnih i bankarskih kriza:

Hrvatska i svijet', Privredna kretanja i ekonomska politika, vol. 9, no.75, 31-85., p. 39.

Shema prikazuje da su na temelju svog istraživanja Kaminsky i Reinhart došli do

zaključka kako, dok je regulacija financijskog tržišta na visokoj razini, ne postoji

značajnija povezanost valutnih i bankarskih kriza. Takav slučaj je bio u sedamdesetim

godinama prošlog stoljeća. Međutim, nakon što se financijsko tržište u osamdesetim

godinama liberaliziralo, zabilježen je nastanak većeg broja bankarskih kriza. Također,

autori su utvrdili kako bankarska kriza gotovo uvijek nastupa prije valutne krize te da

svoj vrhunac ostvaruje tek nakon što valutna kriza izbije (Ahec-Šonje, 1999:39).

Sljedeći oblik financijskih kriza je kriza platne bilance ili platnobilančna kriza. Ona se

ukratko definira kao „nagla promjena službenih deviznih rezervi koja je izazvana

očekivanjem promjene budućeg tečaja kamatne stope više od svjetske kamatne stope“

(Grgić i Bilas, 2008:558).Taj oblik krize nastaje zbog fiksnog ili fleksibilnog tečaja na

neodrživoj razini. Platnobilančna kriza počinje monetarnom politikom i nefleksibilnim

cijenama, pri čemu domaće cijene rastu brže od stranih. Istovremeno realni devizni tečaj

14

aprecira. U tom trenutku dolazi do nestabilnosti u tekućem i kapitalnom računu. Onda

kada potražnja za devizama nadmaši ponudu za devizama, devizne rezerve počinju

opadati, što vrši pritisak za devalvaciju (Grgić i Bilas, 2008:559).

Posljednji oblik financijskih kriza je dužnička kriza, koja se i razmatra u ovom

radu.Dužnički problem predstavlja jedan od središnjih svjetskih gospodarskih problema.

Naime, u posljednjih tridesetak godina dužnička kriza se neprestano produbljava i više

ne pogađa samo nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju, nego i gospodarski moćnije

zemlje. Međunarodne financijske institucije, a posebno Međunarodni monetarni fond i

Svjetska banka kontinuirano prate stanje zaduženosti u svijetu jer se kriza žarišta stalno

šire (Mihalj, 1999:193).Dužnička kriza predstavlja stanje u gospodarstvu kada ono nije

u mogućnosti podmiriti svoje obveze prema inozemnim vjerovnicima u danom roku i u

zadanom iznosu. Drugim riječima, dužnička kriza nastaje kada dug jedne države

postane toliko velik da ona nije u stanju plaćati kamatu i otplaćivati glavnicu po

posuđenim inozemnim kreditima u skladu s ugovorom o kreditu (Grgić i Bilas,

2008:560).

Dužničke krize, odnosno velike teškoće u otplatama dugova, pojavile su se u ranim

osamdesetim godinama, kada su mnoge države kasnile s otplatom zajmova. Autori

Babić i Babić (2003:442) utvrdili su skup uzroka poteškoća uredne otplate dugova koji

je potaknuo krize dugova i koji je zajednički svim državama. Prvenstveno, s obzirom na

to da je većina zajmova ugovarana uz fluktuirajuću kamatnu stopu, veliki porast realnih

kamatnih stopa početkom osamdesetih godina uvjetovao je veliki porast kamata na

zajmove, a time i tereta otplate. Kao posljedica porasta kamatnih stopa porasla je i

vrijednost dolara, što je također uzrokovalo porast tereta otplate dugova jer je većina

međunarodnih dugova bila denominirala u američkim dolarima. Isto tako, drugi veliki

naftni šok, koji je trajao 1979. i 1980. godine povećao je troškove uvoza nafte zemalja u

razvoju, što je povećalo njihove teškoće u otplati dugova te smanjilo potražnju za

njihovim izvozom. Kao posljedica opadanja potražnje za izvozom zemalja u razvoju,

pale su i cijene njihovog izvoza, što je također povećalo teret otplate tih zemalja.

15

Nadalje, recesija je u razvijenim zemljama uzrokovala porast protekcionizma u vanjskoj

trgovini, što je za posljedicu imalo smanjenje opsega međunarodne razmjene. Osim

navedenih vanjskih faktora, postoje i tri unutarnja faktora koji utječu na povećanje

tereta otplate dugova zemalja u razvoju. Prvi je pogrešna upotreba posuđenih

financijskih sredstava u tekuću potrošnju ili krive investicije. Drugi je pogrešna

ekonomska politika prezaduženih zemalja, koja je za posljedicu imala različita

ograničenja trgovinskih i financijskih transakcija, kontrole cijena, precijenjeni tečaj

nacionalne valute, negativni realni kamatnjak, visoku sklonost oporezivanju i slično.

Treći unutarnji uzrok je taj što je povećanje tereta otplate utjecao na općenito

pogoršanje unutarnje gospodarske i političke situacije u takvim zemljama. Rasla je

inflacija, a time i neizvjesnost, pa su zemlje počele gubiti kapital (Babić i Babić,

2003:443).

16

3. POGLEDI EKONOMSKE ZNANOSTI NA KRIZU

Pitanje ekonomskih kriza jedna je od tema u ekonomskoj teoriji oko koje postoji

najmanji stupanj suglasnosti (Stojanov, 2013). Posljednja globalna kriza izazvala je

promjenu pristupa u vođenju ekonomske politike u mnogim zemljama. Ta nova

ekonomska politika odnosi se na pojavu sve veće intervencije države u gospodarskim

segmentima, odnosno odustajanje od slobodnog tržišta (Marjanović, 2010:5). Autorica

Marjanović ističe i kako je navedena promjena kod ekonomskih stručnjaka izazvala

„raspravu o ispravnosti dominirajuće makroekonomske teorije i njene mogućnosti da

postojećim teorijskim stavovima objasni uzroke nastanka i putove izlaska iz krize“.

Cjelokupna ekonomska znanost imala je četiri osnovna pravca svog razvoja. To su

klasična, neoklasična, marksistička i suvremena ekonomska teorija.Tijekom razvoja

ekonomske misli javila su se i različita objašnjenja kriza i nestabilnosti.U ovom dijelu

rada ukratko će se iznijeti temeljne pretpostavke najpoznatijih teoretičara pojedinog

pravca kada su u pitanju ekonomske krize.

3.1. Klasična ekonomska teorija

Klasična ekonomska teorija razvijala se gotovo sto pedeset godina, a njezini

predstavnici su bili Adam Smith, David Ricardo, John S. Mill, James R. McCulloch,

Nassau W. Senior, J. B. Say i Alfred Marshall (Bogunović i Sharma, 1995:17).

Prema klasičnoj ekonomskoj teoriji, čiji je začetnik Adam Smith, „nevidljiva ruka“

(fran. Laissez-Faire) na tržištu sama osigurava ekonomsku stabilnost i punu

zaposlenost, dok istovremeno gospodarstvom upravljaju „racionalni sudionici koji

provode aktivnosti od kojih imaju ekonomske koristi“ (Ladenburg, 2012). Dakle, termin

„nevidljiva ruka“ koriste ekonomisti kako bi opisali samoregulirajuću prirodu tržišta i

17

gospodarstva u cjelini (Omrčen, 2013). Načelo ove teorije je kako „svaki pojedinac teži

za time da zaposli svoj kapital na način da njegov krajnji proizvod ima najveću

vrijednost. On pritom pazi samo na svoju sigurnost i dobit, a ne na javni interes, i u tom

procesu kao da je vođen nevidljivom rukom stvara učinke koje nije ni namjeravao“

(Omrčen, 2013). Dakle, prema Smithu je „mehanizam slobodnog tržišta savršen i

stabilan, pa nema potrebe za miješanjem države“ (Brzaković, 2013:50).

Klasičari Ricardo, Mill, Say i njihovi suvremenici vjerovali su da ukupna proizvodnja u

društvu ne može pasti ispod razine pune zaposlenosti. Oni su tvrdili kako će djelovanje

slobodnih tržišnih snaga vrlo brzo podići proizvodnju i zaposlenost do razine pune

zaposlenosti. Iz tog razloga se svako odstupanje pune zaposlenosti smatralo kao

privremeni fenomen. Iako su krize i depresije zabilježene u ranom 19. stoljeću, one su

se prema tom učenju tretirale kao iznimke od pravilna. Isto tako, usprkos tome što je

Ricardo u svom djelu Principles of Political Economy iz 1817. godine pisao o naglim

promjenama u trgovini, a Mill je u svom djelu Principles of Economics iz 1848. godine

spominjao komercijalne krize, oni su smatrali kako ukupna potražnja za robom i

uslugama ne može biti manja od agregatne ponude, pa nema razloga zašto ukupna

proizvodnja ne bi mogla tjerati gospodarstvo do pune zaposlenosti (Bogunović i

Sharma, 1995:8).

3.2. Neoklasična ekonomska teorija

Najpoznatiji predstavnici neoklasične ekonomije su Marshall, Edgeworth i Pigou, a

temelj njihove teorije su analiza i mjerenje pojma koristi, analiza potražnje i razrada

tehnike krivulja indiferencije (Bogunović i Sharma, 1995:19).

Prema neoklasičarima krize u realnom i financijskom sektoru, odnosno

makroekonomske ravnoteže nisu niti moguće jer savršeno funkcioniranje robnih i

financijskih tržišta, kao i racionalno ponašanje gospodarskih subjekata svaku takvu

neravnotežu automatski uklanjaju. Neoklasičari vjeruju da na tržištu novca i kapitala

18

postoji jednaka informiranost svih sudionika i nema moralne štete, a da na tržištu radne

snage postoji savršena konkurencija, gdje nitko ne može tražiti i dobiti veću plaću od

ravnotežne, jer u suprotnom ostaje nezaposlen. Pritom je radna snaga homogena i

perfektno mobilna (Brzaković, 2013:50).

Nadalje, neoklasičari smatraju kako se u uvjetima savršene konkurencije i savršenog

korištenja informacija nitko ne može steći konkurentsku prednost na temelju dobre

prognoze budućnosti, uz pretpostavku da svi imaju jednake mogućnosti predviđanja.

Pritom se pod savršenom konkurencijom podrazumijeva veliki broj prodavatelja i

kupaca koji pojedinačno ne mogu utjecati na cijene, dok se pod savršenim korištenjem

informacija podrazumijeva kako svi znaju podatke o traženim i ponuđenim

proizvodima. U takvim uvjetima je opća ravnoteža zajamčena intervencija države nije

potrebna (Brzaković, 2013:51).

Stojanov i Jakovac (2013:454) ističu kako „neoklasična ekonomska teorija ne

prepoznaje mogućnost krize. Prema neoklasičnoj ekonomskoj teoriji, recesije su

moguće i do njih dolazi zbog sektorskih neravnoteža, ali se u tim slučajevima aktiviraju

samokorektivni mehanizmi koji vraćaju tržište u ravnotežu (Brzaković, 2013:51).

Međutim, američko gospodarstvo, koje je vođeno neoklasičnim ekonomistima, u 2008.

godini je pokrenulo najtežu ekonomsku krizu koju je svijet ikada vidio. Tada je

američki Kongres predložio paket mjera izlaska iz krize vrijednosti oko 700 milijardi

dolara, što predstavlja najveću financijsku intervenciju od početka razvoja kapitalističke

tržišne ekonomije. Navedeno je u potpunoj suprotnosti s klasičara i neoklasičara, koji su

smatrali kako su državne intervencije nepotrebne (Stojanov i Jakovac, 2013:454).

3.3. Marksistička ekonomska teorija

Marksistička ekonomska teorija dobila je ime po Karlu Heinrichu Marxu, utjecajnom

njemačkom filozofu i političkom ekonomistu. Marxovu teorijsku analizu čine tri

osnovna ekonomska zakona. To su zakon o razvoju društva, koji proučava faze razvoja

19

društva, zakon vrijednosti, koji ima posebno značenje u istraživanjima ekonomske

strukture društva te zakon reprodukcije, koji služi u analizi ekonomske politike

(Bogunović i Sharma, 1995:19).

Marx je tvrdio kako se faza hiperprodukcije ili faza stagflacije3pretvara u novu fazu

koja se naziva kriza. Povećanje cijena i hiperproizvodnja dobara koji prethode krizi,

odnosno dubokoj deflaciji, moraju biti smanjeno na razinu normalnih granica. Pritom

padaju cijene i dohotci, zatvaraju se mnoga poduzeća te raste nezaposlenost. Prema

Marxu se vrijednost robe mora žrtvovati kako bi se očuvala postojanost vrijednosti u

novcu. Potražnja za novcem u principu predstavlja potražnju za bilo čim što se može

konvertirati u novac (Stojanov i Jakovac, 2013:456).

3.4. Suvremenaekonomska teorija

Temelj za suvremenu makroekonomsku teoriju je djelo Johna Maynarda Keynesa pod

nazivom Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca iz 1936. godine. Keynes je tim

djelom skrenuo pozornost ekonomista od analize ravnoteže prema analizi

makroekonomskih agregata. On naglašava da je, za razliku od klasične

makroekonomije, njegova teorija opća jer razmatra sve razine zaposlenosti (Bogunović i

Sharma, 1995:20).

Keynes je smatrao kako gospodarstvom ne upravljaju samo racionalni pojedinci te da se

cjelokupna potrošnja države dijeli na osobnu, investicijsku i državnu potrošnju. Prema

njemu, investicije se ulažu ovisno o tome koliki profit se od njih očekuje (Brzaković,

2013:51).

3Stagflacija je gospodarska stagnacija kombinirana s inflacijom, tj. gospodarsko stanje u kojem istovremeno vladaju stagnacija i inflacija. Stagflacija podrazumijeva visoki porast cijena i visoku nezaposlenost (Limun.hr, 2015).

20

Što se tiče kriza, prema Keynesu je osnovni razlog sklonosti gospodarstva krizama i

depresijama „nedovoljna agregatna potražnja u dugom vremenskom razdoblju“

(Brzaković, 2013:51). Nadalje, on je tvrdio da je temeljni uzrok ekonomske krize „pad

granične efikasnosti kapitala koji uzrokuje gospodarski ciklus“ (Stojanov i Jakovac,

2013:455). Drugim riječima, kriza nastaje zato jer se napredak u gospodarstvu vrlo brzo

i neočekivano mijenja, čemu se tržišni mehanizam ne uspijeva tako brzo prilagoditi.

Krize se pritom javljaju kao „posljedica naglog pada granične efikasnosti kapitala“

(Stojanov i Jakovac, 2013:455). Nakon nastanka krize nastupa faza boom-a, koju

obilježava optimizam u pogledu „budućeg prinosa kapitalnih dobara koji je dovoljno

velik da neutralizira rastuće cijene njihove proizvodnje, kao i rastuće kamatne stope“

(Stojanov i Jakovac, 2013:455). Kupci su pritom uglavnom neupućeni u ono što kupuju,

a špekulantima u tom trenutku nije toliko važna razumna procjena budućeg prinosa, pa

kao posljedica toga investicije propadaju iznenada i uz drastične posljedice (Stojanov i

Jakovac, 2013:455).

Zanimljivo je i Keynesovo obrazloženje ekonomske krize iz 1929. godine. Naime, on

smatra kako je ta kriza nastala kao posljedica nedovoljne potrošnje, što znači da je

ranije pojašnjena intervencija američkog Kongresa mogla „premostiti tri Keynesove

zamke, odnosno zamku likvidnosti, zamku očekivanja i zamku granične efikasnosti

kapitala, međutim pod znatno izmijenjenim političkim okolnostima“(Stojanov i

Jakovac, 2013:454).

Zajedničko marksističkoj i keynesovoj teoriji je to da „kriza predstavlja proces

deprecijacije kapitala, što predstavlja preduvjet za nestašicu kapitala“ (Stojanov i

Jakovac, 2013:457).

21

4. GOSPODARSKA OBILJEŽJA GRČKE

U ovom dijelu rada detaljnije će se prikazati temeljne značajke Grčke. Za početak će se

prikazati prostorni položaj, geografska obilježja te važnija događanja u novijoj povijesti

te države. Nakon toga će biti govora o najrazvijenijim gospodarskim djelatnostima

Grčke te će se analizirati važniji pokazatelji koji daju uvid u gospodarsku situaciju

Grčke.

Grčka se nalazi u jugoistočnom dijelu Europe. Graniči s Albanijom, Makedonijom,

Makedonijom, Bugarskom i Turskom (Lonely planet, 2015). Ukupna površina Grčke

iznosi 131.940 m2, a kopnena granica joj je duga 1.228 km2. Važniji grčki gradovi su

Atena, koja je ujedno i glavni grad, Solun, Pirej i Patras (Tomljanović, 2005:26).Na

jugu izlazi na Sredozemno more, odnosno na njegove dijelove – Egejsko more na istoku

i Jonsko more na zapadu. Na otoke otpada više od 25 000 km2, više od 13 500 km

morske obale (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015).Slika 1 prikazuje prostorni

položaj Grčke.

Slika 1. Prostorni položaj Grčke

22

Izvor: Ekonomski.mk 2014, Karta Grčke, pogledano 23. kolovoza 2015.,

<http://ekonomski.mk/2014/03/1/mapa-grcke/>.

Grčka je pretežno planinska država sa više od 300 većih ili manjih planina (Tourist

Information Office, 2013). Isto tako, Grčka obiluje sa mnogo krških područja, nizina i

riječnih dolina. Najvažnija funkcija grčkih rijeka je povezivanje unutrašnjosti s morem,

zbog čega su na riječnim područjima izgrađeni važniji cestovni i željeznički pravci

(Atlantis Travel, 2015).Isto tako, rijekama se navodnjava poljoprivredno zemljište, a

tim dolinama prodire i utjecaj sredozemne klime duboko u unutrašnjost države (Bilen i

Bučar, 2003: 169).

Nakon Drugog svjetskog rada, u Grčkoj je u rujnu 1946. godine održan referendum na

kojem se većina birača odlučila za monarhiju kao državno uređenje. Pripadnici

ljevičarskog pokreta ELAS su u planinskoj unutrašnjosti države 1947. godine proglasili

neovisnu republiku. Vladine snage su tu republiku srušile 1949. godine uz pomoć

Velike Britanije i SAD-a. Grčka je te godine postala i članicom Vijeća Europe, a

NATO-u se priključila 1952. godine. Međutim, prozapadnu orijentaciju države i

gospodarski rast u poslijeratnom razdoblju nije slijedila i demokratizacija. Pukovnik

Papadopulos je 1967. godine izveo državni udar i prognao kralja Konstantina II.

23

Uveden je režim vojne hunte4 koji je ukinuo ustav te zabranio sve političke stranke, pa

je on imao svu izvršnu i zakonodavnu vlast. Papadopulos je dao državi novi ustav, a

vojna hunta je 1973. godine ukinula monarhiju i proglasila republiku čiji je predsjednik

bio upravo Papadopulos. Zbog zaoštravanja ciparske krize i turske invazije na Cipar

1974. godine, Grčka je do 1980. godine privremeno istupila iz NATO saveza. Teška

politička kriza i poraz režima su tada doveli do okončanja vojne diktature(Šentija,

1977:254).Na referendumu održanom 8. prosinca 1974. godine gotovo 70% birača

odlučilo se za republiku kao državno uređenje. Iste godine Vijeće Europe je ukinulo

suspenziju članstva Grčke, do koje je došlo zbog diktatorskog i nedemokratskog režima.

Nedugo nakon toga u parlamentu je izglasan novi ustav pa se država počela postupno

demokratizirati. Na čelo vlade došao je Karamanlis, koji je kasnije i dva puta bio

izabran za predsjednika (Šentija, 1977:254).

Grčka danas broji ukupno 10.775.643 stanovnika (Central Intelligence Agency,

2015).Od toga je čak 98% stanovnika grčke ortodoksne vjeroispovijesti, svega 1,3% je

muslimana, dok na ostale religije otpada 0,7% stanovništva. Naredna slika

prikazujestrukturu stanovništva Grčke prema dobi.

Slika 2. Dobna struktura stanovništva Grčke

4Vojna hunta je pojam nastao od riječi „hunta“, koja označava „vojno vrhovništvo koje je uzurpiralo državnu vlast vojnim udarom ili pučem“ (Hrvatski leksikon, 2015). Grčka vojna hunta (1967.-1974.), poznatija pod alternativnim imenom ''Režim pukovnika" odnosi se na seriju desničarskih vlada koje su u tih 7 godina vladale Grčkom (Wikipedia.hr, 2015).

24

Izvor: Central Intelligence Agency 2015, Greece, pogledano 24. kolovoza 2015.,

<https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gr.html>.

Dakle, 14,01% stanovništva Grčke pripada dobnoj skupini do 14 godina. Mlađeg

stanovništva do 24 godine je 9,72%. Najveći udio stanovništva ubraja se u dobnu

skupinu između 25 i 54 godine (42,97%). Stanovništva starijeg od 55 i mlađeg od 64

godine ima 12,84%, a značajan je udio i populacije starije od 65 godina (čak

20,46%).Uža okolica Atene i Pireja imaju najveću gustoću naseljenosti, dok je najmanja

gustoća naseljenosti zabilježena u Epiru, Trakiji i središnjoj Grčkoj. S obzirom na to da

je Grčka nerazvijena država, velik broj stanovništva zaposlen je u inozemstvu, a računa

se da je do sada trajno iselilo oko četvrtine ukupnog stanovništva. Istovremeno u državi

nema dovoljno stručne radne snage, posebno u industrijskim djelatnostima (Bilen i

Bučar, 2003: 169).

Osim što je članica Europske unije, Grčka je bila jedna od država osnivača Organizacije

za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and

Development ili OECD) te Organizacije za crnomorsku gospodarsku suradnju

25

(Organization of the Black Sea Economic Cooperation ili BSEC). Grčka je također

članica i Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije.

4.1. Analiza gospodarskih pokazatelja

Grčka ima kapitalističku ekonomiju. Iako se gospodarstvo Grčke temelji na slobodnom

poduzetništvu, u mnogim djelatnostima snažan je utjecaj države, izravno ili neizravno

preko banaka (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015). Grafikon 1 prikazuje

strukturu gospodarstva Grčke prema sektorima.

Grafikon 1. Gospodarska struktura Grčke (u % BDP-a)

Izvor: Izrada autora prema Central Intelligence Agency 2015, The World Factbook – Greece, pogledano

26. kolovoza 2015., <https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gr.html>.

U gospodarskoj strukturi Grčke, prema udjelu u BDP-u kojeg imaju pojedini sektori,

vidljivo je da na poljoprivredu otpada 3,5%, na industriju 15,9%, dok na uslužni sektor

otpada čak 80,6%.

Iako je poljodjelstvo nekada bilo temelj grčkog gospodarstva, danas je zastupljeno sa

svega 3,5% u ukupnom BDP-u Grčke. U Grčkoj prevladavaju mali posjedi, iako

zadrugarstvo ima dugu tradiciju. Najviše se uzgajaju žitarice, duhan, masline, vinova

loza, sezam, mak, riža, pamuk te povrće i voće (Bilen i Bučar, 2003: 169).U Europskoj

26

uniji Grčka je među vodećim proizvođačima pamuka, riže, maslina, smokava, badema i

lubenica (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015). Vrlo razvedena obala i povoljni

biološki uvjeti Grčkoj su omogućili razvoj obalnog i pučinskog ribolova, ali zbog

potreba turizma riba se i uvozi. Veoma je razvijeno i spužarstvo (Bilen i Bučar, 2003:

169).

Rezerve željezne rudače, ugljena, boksita i magnezija te manja nalazišta zlata, nikla,

srebra, okova,cinka i mramora uvjetovale su i razvoj industrije, koja doprinosi BDP-u s

15,9%, a pri čemu su najznačajnije aluminijska i kemijska industrija, dok crna

metalurgija, tekstilna i prehrambena industrija te industrija celuloze i cementa imaju

manje značenje (Bilen i Bučar, 2003: 169).

Vidljivo je da jako veliki dio BDP-a otpada na uslužni sektor jer je Grčka tradicionalno

turistička država. Nakon Norveške i Hrvatske, grčka obala je prema razvedenosti treća u

Europi. Obale su pretežno strme, ali sa mnogim otocima u Jonskom, Egejskom i

Kretskom moru. Zbog velikog antropogenog bogatstva i karakteristika mora i obale te

mediteranske klime, Grčka je jedna od najvažnijih turističkih destinacija svijeta. Može

se reći kako je Grčka, usprkos tome, što nije bila u stanju izgraditi prometnu

infrastrukturu i potrebne receptivne kapacitete, uspjela neke turističke regije učiniti jako

atraktivnim za turiste iz cijelog svijeta (Bilen i Bučar, 2003: 169).

Slika 3 prikazuje dolaske i potrošnju turista u razdoblju od 2004. do 2014. godine, kao i

prognozu tih pokazatelja za 2024. godinu, koju provodi World Travel&Tourism

Council.

Slika 3. Dolasci i potrošnja inozemnih turista u Grčkoj u razdoblju od 2004. do 2014.

godine

27

Izvor: World Travel&Tourism Council 2015, Travel&Tourism – Economic impact 2014 – Greece,

pogledano 24. kolovoza 2015., <http://www.wttc.org/-

/media/files/reports/economic%20impact%20research/country%20reports/greece2014.pdf>.

Broj turista koji je posjetio Grčku je u promatranom razdoblju ukupno porastao s 8

milijuna u 2004. godini na 17 milijuna u 2014. godini. Nešto blaži pad zabilježen je u

2010. te 2012. godini, dok je, unatoč izuzetno lošoj gospodarskoj situaciji, u posljednje

dvije godine ostvarila rast dolazaka za 3 milijuna. Usporedno s brojem dolazaka kretala

se i njihova ukupna potrošnja. Najveća turistička potrošnja inozemnih turista

zabilježena je 2007. godine (15 milijardi €), dok je najniža zabilježena 2012. godine (9

milijardi €). Prognozira se kako će do 2024. godine broj inozemnih turista preći broj od

25 milijuna, generirajući potrošnju od 17,1 milijardu eura.

U makroekonomskoj analizi određene države postoji nekoliko ključnih

makroekonomskih varijabli, kao što su bruto domaći proizvod, bruto nacionalni

dohodak, dodana vrijednost, kretanje tečaja, inflacija, neto uvoz, neto izvoz, i slični,

28

koji predstavljaju temeljne gospodarske pokazatelje koji određuju njezin politički,

socijalni i ekonomski položaj u svijetu.

Bruto domaći proizvod ili BDP predstavlja glavni makroekonomski pokazatelj, odnosno

mjerilo gospodarske aktivnosti neke države u određenoj godini. BDP ne uključuje

vrijednost proizvodnje u inozemstvu koja potječe od domaćih proizvodnih faktora

(Vukonić i Čavlek, 2001:372). Postoje tri načina definiranja BDP-a (Blanchard,

2005:24):

a) vrijednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom

određenog razdoblja (s proizvodne strane),

b) zbroj dodane vrijednosti u gospodarstvu tijekom određenog razdoblja (s

proizvodne strane) te

c) zbroj dohodaka u gospodarstvu tijekom danog razdoblja (s dohodovne strane).

Tablica 2 prikazuje kretanje bruto domaćeg proizvoda Grčke, kao i kretanje BDP-a po

glavi stanovnika u razdoblju od 2000. do 2013. godine.

29

Tablica 2. Kretanje bruto domaćeg proizvoda Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.

godine

Bruto domaći proizvod (BDP) G o d i n a

BDP u tekućim cijenama - Euro

BDP u stalnim cijenama (2005) -

Euro

BDP po glavi stanovnika -

US$

Indeks nominalnog BDP-a -Euro

Indeks realnog BDP-a (2005) -

Euro

2000 141.732.000.000 164.806.800.000 12,030 71 83

2001 151.987.000.000 170.965.500.000 12,350 76 86

2002 162.274.000.000 176.372.400.000 13,851 81 89

2003 178.571.000.000 188.079.500.000 18,269 90 94

2004 193.013.000.000 197.394.400.000 21,717 97 99

2005 199.153.000.000 199.153.000.000 22,430 100 100

2006 217.831.000.000 210.734.300.000 24,724 109 106

2007 232.831.000.000 218.188.900.000 28,795 117 110

2008 242.096.000.000 217.219.300.000 31,997 122 109

2009 237.431.000.000 207.672.700.000 29,720 119 104

2010 226.210.000.000 196.357.100.000 26,967 114 99

2011 207.752.000.000 178.952.200.000 25,975 104 90

2012 194.204.000.000 167.190.400.000 22,430 98 84

2013 182.438.000.000 161.647.200.000 21,768 92 81

Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,

pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.

Prema Babiću (2000:141), razlikuju se dvije temeljne vrste bruto domaćeg proizvoda.

To su nominalni BDP te realni BDP. Nominalni bruto domaći proizvod se dobije kao

produkt proizvedene količine i tekućih cijena, odnosno onima koje su aktualne u godini

izračuna BDP-a. S druge strane, realni bruto domaći proizvod se računa tako da se

proizvedena količina množi s cijenama određene bazne godine, koje se primjenjuju u

svim godinama obračuna na jednakoj razini, odnosno stalnim cijenama (Babić,

2000:141). Prema podacima u tablici 1 vidljivo je kako BDP Grčke u tekućim cijenama

kontinuirano rastao sve do 2008. godine, kada je ostvarena i najviša vrijednost BDP-a

(242 milijarde eura).Nakon te godine BDP ima negativan trend. U razdoblju od 2008.

30

do 2013. godine grčki BDP snizio se za čak 60 milijardi eura. S druge strane,

promatrajući BDP u stalnim cijenama, vidljivo je kako je kao bazna godina primijenjena

2005. godina. Primjetno je kako je kod njega zabilježen rast do 2007. godine, nakon

čega počinje pad.

Naredni pokazatelj koji je prikazan je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. On se

kreće usporedno s vrijednosti BDP-a.BDP po glavi stanovnika kretao se u rasponu od

12 pa do gotovo 32 tisuće dolara. Tako je najviši BDP po glavi stanovnika zabilježen

2008. godine, a najmanji u početnoj promatranoj godini.

Posljednja dva stupca u tablici odnose se na indekse nominalnog i realnog BDP-a. Oni

su izračunati tako da je kao bazna godina uzeta 2005. godina te su za usporedbu svi

iznosi nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda godina prije i poslije 2005.

podijeljeni s vrijednošću bruto domaćeg proizvoda iz 2005. godine. Sukladno podacima

o nominalnom BDP-u može se primijetiti kako je indeks nominalnog BDP-a također bio

u kontinuiranom porastu do 2008. godine, kada je zabilježen najveći porast od 22

postotnih poena. U nastavku je kretanje stope BDP-a Grčke i grafički prikazano.

Grafikon 2. Kretanje stope BDP-a Grčke u razdoblju od 2000. do 2013. godine

31

Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,

pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.

Grafikon pregledno prikazuje značajne oscilacije u kretanju grčkog BDP-a. Prvi

značajniji rast BDP-a Grčka je ostvarila 2003. godine, kada je BDP porastao za 6,6%.

Nakon toga, stopa rasta je u 2005. godini smanjena na 0,9%, da bi nakon te godine

ponovno ostvaren rast BDP-a od 5,8%. Nakon 2006. godine BDP ima izrazito negativno

kretanje. Od 2008. do 2011. godine BDP je kontinuirano imao negativni trend kretanja.

Najveći pad BDP-a zabilježen je u 2011. godini (8,9%).Prvi porast zabilježen je 2014

(0,8%), kada je ostvaren BDP u vrijednosti od 237,6 milijarda dolara(Leksikografski

zavod Miroslav Krleža 2015).

Nadalje, bruto nacionalni dohodakodnosi se na „ukupnu vrijednost svih proizvoda i

usluga koje se u toku godine proizvedu u jednoj državi, uzimajući u obzir poreze,

subvencije, otpisnine i prireze“ (Ožanić, 2012:15). Bruto nacionalni dohodak se od

bruto domaćeg proizvoda razlikuje za vrijednost neto faktorskih usluga koje su pružene

inozemstvu. Kod usluga kapitala vrijednost usluga pruženih inozemstvu najčešće se

računa kao razlika primljenih i plaćenih kamata i dividendi, no pritom se ispušta dobit

na kapitalu, koja može potjecati od neraspodijeljene dobiti (Ožanić, 2012:16).Drugim

riječima, bruto nacionalni dohodak dobiva se kada se vrijednost bruto domaćeg

32

proizvoda pribroji prihodima rezidenata koji nisu ostvareni u domicilnoj državi te kada

se toj vrijednosti oduzmu prihodi nerezidenata ostvarenih u domicilnoj državi (Ožanić,

2012:16).

U tablici koja slijedi prikazano je kretanje bruto nacionalnog dohotka i bruto

nacionalnog dohotka po glavi stanovnika Grčke. Također se prikazuju podaci za

razdoblje od 2000. do 2013. godine.

33

Tablica 3. Kretanje bruto nacionalnog dohotka Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.

godine

Godina Bruto nacionalni dohodak (u €) Promjena (%) Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika (u $)

2000 141,994,600,000 - 12,052

2001 153,119,300,000 7,83 12,442

2002 163,172,000,000 6,57 13,927

2003 178,118,000,000 9,16 18,223

2004 191,148,300,000 7,32 21,508

2005 199,247,500,000 4,24 22,441

2006 213,487,000,000 7,15 24,231

2007 226,584,000,000 6,13 28,022

2008 234,434,000,000 3,46 30,985

2009 231,881,000,000 -1,09 29,025

2010 221,571,000,000 -4,45 26,414

2011 202,130,000,000 -8,77 25,272

2012 195,430,000,000 -3,31 22,572

2013 182,382,000,000 -6,68 21,761

Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,

pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.

Vidljivo je da je bruto nacionalni dohodak Grčke do kulminacije globalne ekonomske

krize godišnje rastao za 4 do 9%. U 2008. godini on je iznosio gotovo 232 milijarde

eura. Najveći pad nacionalnog dohotka zabilježen je u 2011. godini (8,77%). U 2012.

godini je ublažena stopa pada, da bi u 2013. godini opet porasla na 6,68%. Kada se

promatra vrijednost bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, vidljivo je da je u

razdoblju od 2000. do 2006. godine ona udvostručena (s 12 na 24 tisuće američkih

dolara). Vrijednost je također kulminirala u 2008. godini, nakon čega ima tendenciju

pada.

Naredni pokazatelj gospodarstva Grčke koji će se analizirati jest dodana vrijednost. Ona

se definira kao „razlika između vrijednosti prodaje proizvedenih dobara i usluga te

34

vrijednosti kupovina inputa kojima su ta dobra i usluge proizvedeni, koja ne uključuje

inpute rada“ (Kesner-Škreb, 1995).Drugim riječima, dodana vrijednost je razlika

vrijednosti po kojima poduzeće prodaje svoj proizvod i po kojima plaća poluproizvode i

sirovine, dakle „razlika vrijednosti koje je dobilo od prodaje svoje proizvodnje i

plaćanja za robu i usluge koje je poduzeće kupilo od drugih poduzeća i iskoristilo u

proizvodnji svoga proizvoda“. Dodana vrijednost uključuje i naknade, plaće, kamate,

amortizaciju, najam, poreze i dobit (Krueger, 2008:31-32).

U tablici 4 prikazane su dodane vrijednosti pojedinih skupina gospodarskih djelatnosti

Grčke. Vrijednosti su iskazane u tekućim cijenama.

Tablica 4. Dodana vrijednost Grčke prema gospodarskim djelatnostima u razdoblju od

2000. do 2013. godine (u milijunima eura)

G o d i n a

Poljoprivreda, lov,

šumarstvo, ribolov

Rudarstvo, proizvodnja, komunalne

usluge

Proizvodnja Građevinarstvo

Veleprodaja, maloprodaja,

restorani i hoteli

Prijevoz, transport i

komunikacije

Ostale djelatnosti

Ukupno dodana

vrijednost

2000 8,282 17,491 13,981 8,842 28,057 9,802 53,202 125,678

2001 8,608 17,776 14,161 10,971 30,941 10,792 55,306 134,397

2002 8,510 19,277 14,780 8,918 34,499 11,901 61,561 144,670

2003 8,773 20,069 15,339 10,431 40,029 13,909 67,026 160,240

2004 8,567 22,296 17,186 11,489 41,272 16,318 74,124 174,070

2005 8,595 23,525 16,804 10,878 38,906 14,092 82,709 178,706

2006 7,038 25,939 18,239 16,984 40,654 14,963 87,451 193,030

2007 7,078 26,901 18,926 14,024 43,839 16,443 97,107 205,393

2008 6,624 27,438 19,428 12,095 46,508 17,135 104,131 213,932

2009 6,647 26,46 18,191 9,483 43,738 16,206 109,680, 212,216

2010 6,501 21,683 15,453 8,699 40,568 15,064 107,129 199,645

2011 6,367 19,805 14,205 6,274 35,858 13,271 100,725 182,301

2012 6,326 19,249 13,953 4,428 33,957 12,586 94,667 171,214

2013 6,106 18,623 13,622 3,518 32,979 12,225 87,092 160,544

Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,

pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.

35

Ukupna dodana vrijednost grčkog gospodarstva imala je silazna i uzlazna kretanja u

skladu s ostvarenim BDP-om na razini države. Dakle, i tu je prisutan porast u svim

godinama od 2000. do 2008. godine, kada nastupa stagnacija, a zatim i polagani pad

dodane vrijednosti. Kada se zasebno promatraju pojedine djelatnosti, vidljivo je da

značajni doprinos dodanoj vrijednosti imaju djelatnosti povezane s rudarstvom,

proizvodnjom, komunalnim uslugama, kao i trgovinom. Najveće posljedice krize

osjetilo je građevinarstvo.

Sljedeći indikator koji će se obraditi je devizni tečaj. Devizni tečaj predstavlja važan

element devizne, odnosno tečajne politike zbog toga jer se on služi kao „instrument i

mjera odnosa između domaće i inozemnih valuta“ (Gavrilović Jovanović, 2001:41).

Dakle, devizni tečaj predstavlja jedan od instrumenata kojim se regulira

vanjskotrgovinska politika određene države jer je devizni tečaj izrazito važan za

kretanje uvoza i izvoza i države, koji određuju stopu gospodarskog rasta. Grafikon 3

prikazuje kretanje tečaja eura u Grčkoj u razdoblju od 2001. do 2013. godine.

Grafikon 3. Kretanje tečaja Grčke u razdoblju od 2001. do 2013. godine

Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,

pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.

36

Grčka je ulaskom u Europsku uniju prihvatila euro kao svoju jedinstvenu valutu. Ona tu

valutu dijeli s još devetnaest članica Europske unije, koje zajedno čine europodručje. To

znači da trenutno gotovo 338 milijuna građana Europske unije koristi istu valutu

(European Comission, 2015a). Grafikon 3 prikazujekako je nakon uvođenja eura

konstantno deprecirao do 2007. godine, nakon čega je u naredne tri godine valuta jačala.

U posljednjim promatranim godinama tečaj pokazuje česte oscilacije.

Izuzetno važan makroekonomski pokazatelj je i inflacija. Krueger (2008:116) inflaciju

definira kao situaciju u gospodarstvu kada se u „optjecaju nalazi veća količina novca od

potrebne, pri čemu je istovremeno prisutan i porast cijena“. Dakle, u stanju inflacije u

državi je narušena monetarna ravnoteža. Osim toga, inflacija se može razviti i „kada se

ponuda robe na tržištu smanji, a količina novca u optjecaju ostane nepromijenjena“

(Krueger, 2008:116).

Slika 4. Kretanje stope inflacije u Grčkoj u razdoblju od 2000. do 2015. godine

Izvor: Izrada autora prema Trading economics 2015a, Greece inflation rate, pogledano 25. kolovoza

2015., <http://www.tradingeconomics.com/greece/inflationrate>.

Može se primijetiti kako se stopa inflacije Grčke od 2000. do 2007. godine održavala na

razini od 2 do 4 posto. U 2009. godini pala je na nešto više od 0%. U 2010. godini naglo

37

je porasla na 5,5%, nakon čega sve do danas bilježi pad. Trenutna stopa inflacije u

Grčkoj iznosi oko -2%, što znači da je zapravo prisutna deflacija.

Nadalje, grafikonom 4 je prikazano kretanje stope nezaposlenosti u Grčkoj u posljednjih

nekoliko godina. Podaci su prikazani na tromjesečnoj razini.

Grafikon 4. Kretanje stope nezaposlenosti u Grčkoj u razdoblju od 2007. do 2014.

godine

Izvor: Greek Economy 2015, Greek Data Updates, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://greekeconomy.blogspot.com/>.

Može se primijetiti kako je stopa nezaposlenosti bila uglavnom stabilna do 2008.

godine. Nepovoljna gospodarska kretanja izražena uzrokovala su rast stope

nezaposlenosti od 7,8% u 2008. godini (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015)

na 27,5% u 2013. godini.Početkom 2015. godine stopa nezaposlenosti je zadržana na

26,6% (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015). Kada se promatra nezaposlenost

među mlađom populacijom, odnosno onom koja se ubraja u dobnu skupinu između 15 i

24 godine, treba istaknuti kako stopa nezaposlenosti iznosi čak 55,3% (Central

Intelligence Agency, 2015).

38

Slijedi analiza vanjske trgovine Grčke. Slika 5 prikazuje kretanje izvoza Grčke u

razdoblju od 2001. do 2014. godine.

Slika 5. Kretanje vrijednosti izvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine

Izvor: Trading economics 2015 b, Greece exports, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://www.tradingeconomics.com/greece/exports>.

Prema grafikonu su vidljiveizrazito nestabilne izvozne aktivnosti Grčke. U početnoj

promatranoj godini, 2001., Grčka je izvezla oko 700 milijuna eura robe. U 2003. godini

izvoz doseže najnižu vrijednost (691 milijuna €). S obzirom na to da su prikazana

kretanja na mjesečnoj razini, jasnije su vidljive oscilacije u kretanjima. U narednim

godinama izvoz je rastao po nešto nižoj godišnjoj stopi sve do 2009. godine. Tada je

zabilježen drastičan pad izvoza (s 2 milijarde na nešto više od milijardu, odnosno za

gotovo 100%). U godinama koje slijede Grčka je ponovno ostvarila rast izvoza,

ponajviše na temelju turizma. U 2014. godini vrijednost izvoza Grčke iznosila je 2,2

milijarde eura.

Grafikon 5prikazuje najznačajnije izvozne proizvode Grčke, odnosno njihovu

zastupljenost u ukupnom izvozu.

39

Grafikon 5. Najznačajniji izvozni proizvodi Grčke u 2014. godini

Izvor: Izrada autora prema The Observatory of Economic Complexity 2015, Learn More About Trade in

Greece, pogledano26. kolovoza 2015., <https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/grc/>.

Dakle, vidljivo je da se grčki izvoz temelji na rafiniranoj nafti, koja je zastupljena u

cjelokupnom izvozu s čak 35%. Slijede lijekovi (3,1%), aluminij (1,9%), svježa riba

(1,7%) te pamuk (1,7%). Osim navedenog, Grčka izvozi i bakrene cijevi, djevičansko

maslinovo ulje, orašaste plodove, izolirane žice i sir.

Slika 6 prikazuje kretanje uvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine.

Slika 6. Kretanje vrijednosti uvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine

40

Izvor: Trading economics 2015 b, Greece imports, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://www.tradingeconomics.com/greece/exports>.

Kada je u pitanju uvoz, vidljivo je da je njegova vrijednost viša od izvoza u cijelom

promatranom razdoblju, što znači da Grčka ima negativni vanjskotrgovinski saldo,

odnosno deficit. Uvozne aktivnosti su također rasle do 2009. godine, nakon čega je

vrijednost uvoza pala sa6 na nešto više od 4 milijarde eura. Uvoz Grčke u 2014. godini

iznosio je 3,7 milijardi eura.

Naredni grafikon prikazuje pet najvažnijih uvoznih proizvoda Grčke.

Grafikon 6. Najznačajniji uvozni proizvodi Grčke u 2014. godini

Izvor: Izrada autora prema The Observatory of Economic Complexity 2015, Learn More About Trade in

Greece, pogledano26. kolovoza 2015., <https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/grc/>.

Vidljivo je kako Grčka najviše uvozi sirovu naftu, koja čini 24% ukupnog uvoza te koju

naknadno prerađuje i prodaje drugim inozemnim partnerima. Isto tako, u ukupnom

uvozu zastupljeni su i lijekovi (5,1%), putnički i teretni brodovi (4,0%) te zemni plin

(3,1%). Također, Grčka uvozi i poluvodičke plinove, automobile, meso i računala.

Kada se promatraju najznačajniji uvozni i izvozni partneri Grčke, može se reći kako

Grčka najviše izvozi u Tursku, Italiju, Njemačku, Bugarsku i Cipar. S druge strane,

41

Grčka najviše uvozi iz Rusije, Njemačke i Italije (Leksikografski zavod Miroslav

Krleža, 2015).

S obzirom na to da je tema rada dužnička kriza, pokazatelji poput proračunskog deficita

i javnog duga Grčke bit će obrađeni u narednom poglavlju, u kojem se objašnjava i

sama kriza.

4.2. Grčka u Europskoj uniji

S obzirom na to da je jedan od temeljnih kriterija za članstvo u Europskoj uniji

postojanje demokratskog političkog sustava, nepostojanje takvog državnog uređenja

onemogućavalo je pristupanje pojedinih zemalja, a takav slučaj je bila i Grčka, koja je

zbog nedemokratskih standarda svog političkog uređenja morala duže vremena čekati

na punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Svoj Sporazum o pridruživanju s tadašnjom Europskom zajednicom Grčka je sklopila

1961. godine. Iako je u vrijeme sklapanja tog sporazuma grčki politički sustav bio

demokratski, ona je u punopravno članstvo ušla gotovo dvadeset godina poslije. Naime,

ispunjavanje zahtjeva za članstvom u Europskoj zajednici Grčke odgodila je

promjenarežima vojnim udarom i uvođenje diktature vojne hunte 1967. godine, a tako

je bilo sve do ponovne uspostave demokracije 1974. godine. Službeni zahtjev za

članstvom Grčka je podnijela 1975. godine, ali je tada Europska komisija smatrala da

država prvo treba provesti sve nužne gospodarske reforme. Međutim, Europsko vijeće

je postupilo suprotno te odlučilo započeti s Grčkom pregovore o punopravnom članstvu

1976. godine. Grčka je punopravnom članicom Europske zajednice postala 1981.

godine (Ministarstvo europskih integracija 2005).

Nadalje, Grčka je članicom Europske unije službeno postala 1. siječnja 2001. godine.

Do 2002. godine u Grčkoj je službena valuta bila je drahma, a prihvaćanjem eura kao

svoje službene valute Grčka je postala dio Eurozone.

42

Grčka u Europskom parlamentu ima dvadeset i jednog zastupnika. Nacionalni ministri

se u Vijeću Europske unije redovito sastaju kako bi se usuglasili oko zakonodavstva

Europske unije i usklađivanja politika. Na sastancima Vijeća redovito sudjeluju i

predstavnici grčke vlade, ovisno o području politike koje se razmatra. Vijeće Europske

unije nema jednog stalnog predsjednika. Umjesto toga, rad Vijeća predvodi država koja

njime predsjeda (European Comission, 2015c).

Države članice se izmjenjuju u predsjedanju Vijećem Europske unije svakih šest

mjeseci. Grčka je predsjedala u 1983., 1988., 1994., 2003. i 2014. godini (European

Comission, 2015c). Tijekom tih šest mjeseci predsjedanja ministri vlade i države

predsjedaju sastancima Vijeća i sudjeluju u utvrđivanju dnevnog reda za pojedino

područje politike te potiču dijalog s ostalim institucijama Europske unije (European

Comission, 2015c).

Povjerenik Europske komisije kojeg je nominirala Grčka je Dimitris Avramopoulos.

Povjerenik države članice zadužen je za migraciju, unutarnje poslove i građanstvo.

Nadalje, u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru Grčka ima 12 predstavnika.

Taj odbor predstavlja poslodavce, radnike i ostale interesne skupine, a s njim se provode

savjetovanja o predloženom zakonodavstvu „kako bi se dobila bolja predodžba o

mogućim promjenama u području rada te promjenama socijalnog stanja u državama

članicama“ (European Comission, 2015c).

Također, Grčka ima 12 predstavnika u Odboru regija, skupštini regionalnih i lokalnih

predstavnika Europske unije. S tim odborom provode se savjetovanja o predloženom

zakonodavstvu kako bi se osiguralo da se pri njegovu donošenju uzmu u obzir stajališta

svih regija Europske unije(European Comission, 2015c).

Od kada je postala članicom Europske unije, Grčka je korisnica Kohezijskog fonda

Europske unije, zajedno s Portugalom, Španjolskom i Irskom.

43

5. RAZVOJ I KARAKTERISTIKE DUŽNIČKE KRIZE U

GRČKOJ

U ovome dijelu rada istraživanje će se orijentirati na Grčku, koja je i u godinama prije

nastanka financijske krize zaostajala prema gospodarski vodećim državama Europske

unije. Nakon 2008. godine „Grčka se počela suočavati s posljedicama dugogodišnjih

strukturnih problema koji su zbog rasta globalnog tržišta i dostupnosti međunarodnih

izvora financiranja bili stavljani u drugi plan“ (Grgić i Kordić, 2011:204).

U posljednjih tridesetak godina svjetska ekonomija zabilježila je značajnije financijske

potrese manjeg ili većeg intenziteta. Ekonomisti su utvrdili da je veći dio financijskih

kriza osamdesetih godina bio posljedica kombinacije loše makroekonomske politike i

negativnih eksternih šokova (Ristić i Komazec, 1999:267).

Financijska kriza koja je nastala na hipotekarnom tržištu Sjedinjenih Američkih Država

brzo se proširila i na druge burze u svijetu, prouzrokovala je krizu likvidnosti, a na kraju

postala i uzrok recesije globalnih razmjera. Prije nego što se kriza u Sjedinjenim

Američkim Državama pretvorila u svjetsku financijsku krizu, u 2007. godini i u prvoj

polovici 2008. godine zabilježeno je visoko povećanje cijena hrane i energije. To je u

mnogim svjetskim državama „pogoršalo situaciju u javnim financijama i na tekućem

računu platne bilance, što je kasnije uzrokovalo siromaštvo više od 100 milijuna ljudi“.

Kasnije je utvrđeno kako je navedeno povećanje cijena hrane i energenata više utjecalo

na povećanje siromaštva nego gospodarska kriza iz 2008. i 2009. godine (Jurčić,

2010:317).

Postoji pet temeljnih mehanizama širenja financijske krize na svijet (shema 5).

44

Shema 5. Glavni mehanizmi širenja gospodarske krize iz SAD-a na svijet

Izvor: Izrada autora prema Hrvatska udruga banaka 2011, Profitabilnost banaka i krediti - kako su banke

ublažile krizu 2008.-2010., pogledano 26. kolovoza

2015.,<http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_25_-_26_-_3_godine_krize.pdf>.

Najprije će se pojasniti izravni realni kanal potaknut financijskim akceleratorom5. S

obzirom na to da je polazište krize bilo tržište nekretnina u SAD-u, najprije su na tom

tržištu počele padati vrijednosti nekretnina i dionica.Posljedica toga je bilo smanjenje

proizvodnje, dohotka i uvoza na tržištu Sjedinjenih Američkih Država, ali i smanjenje

dohodaka u drugim državama svijeta koje su ovisile o trgovini sa SAD-om. Tada se

pojavio negativni akcelerator jer je u svim državama došlo do pada vrijednosti imovine.

Realni kanal je na taj način proširio krizu i vrhunac dostigao 2009. godine (Prohaska,

Olgić Draženović i Suljić, 2012).

Drugi mehanizam širenja krize odnosi se na banke. Naime, bankovni bilančni kanal

imao je utjecaja na širenje krize tako da su „imovine američkih banaka opadale velikom

brzinom zbog nenaplativih kredita“. Nadalje, propadanje pojedinih poznatih banaka

proširilo je velikom brzinom krizu na Europu jer su „mnoge europske financijske

institucije bile vrlo izložene američkom tržištu putem kreditnih izvedenica“ (Prohaska,

5 Akcelerator izražava ovisnost investicija o relativnim promjenama u potražnji (Rječnik financijskih pojmova, 2012)

45

Olgić Draženović i Suljić, 2012). Europske banke su sredinom 2008. godine počele

bilježiti veće gubitke od američkih banaka, a gubici su se prenosili „izravnim

izlaganjem američkim hipotekarnim instrumentima, izlaganjem nesolventnim

američkim financijskim institucijama te izlaganjem europskim klijentima koji zbog

velike recesije nisu bili sposobni vraćati kredite“ (Prohaska, Olgić Draženović i Suljić,

2012).

Nadalje, kamatni kanal je širio krizu na način da su banke snižavale kamatne stope, ali

suse bez obzira na poteze središnjih banaka stope međubankarskog tržišta novca

zadržavale na visokoj razini. To je za posljedicu imalo to da su banke zabilježile mnoge

gubitke koje su na kraju uzrokovale nelikvidnost i stečaj (Prohaska, Olgić Draženović i

Suljić, 2012).

Četvrti kanal prikazan na shemi je fiskalni kanal. On je tijekom širenja krize djelovao u

tri smjera. Prvo djelovanje je bilo povezano s padom poreznih prihoda, koji je za

posljedicu imao rast deficita i javnog duga. Nadalje, fiskalni kanal je djelovao i tako da

su se zbog porasta javnih izdataka za spašavanje banaka povećali javni dugovi država.

Treći način se odnosi na „vladinu fiskalnu ekspanziju u svrhu povećanja agregatne

potražnje“ (Prohaska, Olgić Draženović i Suljić, 2012).

Posljednji kanal širenja krize, kanal kompleksnosti, podrazumijeva činjenicu da „mali

početni pad cijena financijskih imovina može dovesti do velikih promjena u outputu ako

u financijskom sustavu postoje transakcijski troškovi i nepotpune informacije“

(Prohaska, Olgić Draženović i Suljić, 2012).

Kriza u Grčkoj započela je kada se financijska kriza koja je započela na hipotekarnom

tržištu u Sjedinjenim Američkim Državama proširila na europske države. U tom valu

najviše su bile pogođene tzv. države PIIGS (Letica, 2010), u koje se ubrajaju Portugal,

Italija, Irska, Grčka i Španjolska. Kriza se s tržišta nekretnina prenijela na bankarski, a

potom i na cijeli financijski sektor, te na realni sektor, građevinarstvo i automobilsku

46

industrije. Zbog snažnih utjecaja globalizacije, kriza je poprimila dramatične razmjere

proširenjem na Europu u obliku dužničke krize. Upravo je Grčka primjer države koja je

doživjela dublju krizu nego država iz koje je kriza započela.

5.1. Nastanak europske dužničke krize

Europsku dužničku krizu pokrenuli su događaji u američkom bankarskom sektoru.

Naime, nakon što američki vlasnici nekretnina zbog nestabilnosti u gospodarstvu SAD-

a više nisu mogli otplaćivati svoje hipotekarne zajmove, banke diljem svijeta, čija su

ulaganja bila povezana s tim zajmovima, počele su gubiti svoj novac. Nakon što je

propala banka Lehman Brothers, među bankama i ulagačima se proširio strah, što je

dovelo do toga da su si banke međusobno prestale pozajmljivati sredstva, što je

uzrokovalo propast banaka koje su o njima ovisile.

U pokušaju da spriječe propast nekih banaka, vlade su odlučile pomoći mnogim

državama članicama Europske unije, kao što su Njemačka, Francuska, Ujedinjeno

Kraljevstvo, Irska, Danska, Nizozemska i Belgija. Istovremeno, ulagači su počeli

obraćati više pozornosti na financije država, a pritom se Grčka našla u posebnim

problemima jer je već bila zadužena do dvostruke veličine gospodarstva. Države koje su

svake godine pozajmljivale visoke iznose za financiranje svojih proračuna i koje su

nakupile velike dugove odjednom su se morale suočiti s tržištima koja im više nisu bila

voljna pozajmljivati tolika sredstva. Na taj način je kriza koja je započela kao bankarska

postala dužnička kriza (European Comission, 2014a).

Kada se kriza u Europi počela produbljivati, javnost je bila upoznata s tim da su se neke

vlade na području Europske unije i Eurozone nagomilale ogromne dugove kako bi

mogle financirati proračun. Novac je bio lako dostupan jer se nije dovoljno vodilo

računa o rizicima povezanima sa sve većim pozajmljivanjem sredstava. Također, jedan

od razloga što su neke vlade postale ovisne o zaduživanje bio je dugotrajni pad

konkurentnosti njihovih gospodarstava zbog izostanka gospodarskih reformi.

47

Financijska nestabilnost je kočila gospodarski rast, što je dovelo do smanjenja poreznih

prihoda i rasta državnog duga.

Zbog rasta duga narasli su i troškovi pozajmljivanja države. Kao posljedica toga Grčka,

a nakon toga Irska, Portugal, Španjolska i Cipar nisu više mogle pozajmljivati sredstva

na financijskim tržištima uz niske kamate. Zatražile su pomoć Europske unije, što je

dovelo do stvaranja različitih mehanizama za rješavanje kriza i financijskih zaštitnih

mehanizama u obliku rezervnih fondova kojima se mogu koristiti države područja

Europe koje su suočene s financijskim poteškoćama (European Comission, 2014a).

Pojašnjena europska dužnička kriza ukazala je na neke nedostatke sustava ekonomskog

upravljanja u Europskoj uniji (shema 6).

Shema 6. Nedostaci sustava ekonomskog upravljanja u Europskoj uniji

Izvor: Izrada autora prema European Comission 2014b, Why did the crisis spread?, pogledano 26.

kolovoza 2015.,

<http://ec.europa.eu/economy_finance/explained/the_financial_and_economic_crisis/why_did_the_crisis

_happen/index_hr.htm>.

48

Preveliki fokus na deficit kao nedostatak odnosi se na to da je „praćenje javnih financija

država bilo usmjereno uglavnom na godišnje proračunske deficite, a nedovoljno na

visinu državnog duga. Unatoč tome, veliki broj država koje su se pridržavale pravila

Europske unije održavajući godišnje deficite niskima ili imajući proračune i u plusu,

također su se našle u problemima tijekom globalne financijske krize zbog visokog

državnog duga. Iz tog razloga se pojavila potreba za strožim praćenjem tog indikatora“

(European Comission, 2014b).

Nadalje, nadzor nad gospodarstvima Europske unije nije bio dovoljno usmjeren na

održivi razvoj konkurentnosti i kreditni rast, koji su doveli do gomilanja dugova

privatnog sektora, slabljenja financijskih institucija te povećavanja cijena na tržištu

nekretnina (European Comission, 2014b).

Slaba provedba kao nedostatak podrazumijeva to što se na države Europske unije koje

se nisu pridržavale pravila nije vršio dovoljan pritisak i nisu bile dovoljno jasno

određene sankcije (European Comission, 2014b).

Isto tako, institucionalni nedostaci često su značili odlaganje teških odluka povezanih sa

zabrinjavajućim makroekonomskim pokazateljima. To je značilo i da se nije vodilo

dovoljno računa o ekonomskoj situaciji iz perspektive Europske unije kao

cjeline(European Comission, 2014b).

Za kraj, kada je nastupila kriza, nije postojao mehanizam kojim bi se mogla pružiti

financijska pomoć državama Eurozone koje su se iznenada našle u financijskim

poteškoćama. Pojavila se potreba za financijskom potporom kojom bi se ne samo

pomagalo kod specifičnih problema pojedine države, nego bi ona imala ulogu

obrambenog zida u prevenciji širenja takvih problema na druge ugrožene države

(European Comission, 2014b).

49

5.2. Glavni uzroci nestabilnosti u gospodarstvu Grčke

Zbog činjenice da je Grčka kao članica Eurozone imala povlašteni kreditni rejting među

investitorima, duže razdoblje je imala pristup različitim sredstvima na međunarodnom

financijskom tržištu, što joj je omogućilo jeftino zaduživanje. Međutim, nakon pojave

nestabilnosti na financijskom tržištu 2008. godine, uvjeti za normalno odvijanje

ekonomskih aktivnosti u Grčkoj su se drastično pogoršali (Fotopoulos, 2009).

Problemi koji su bili prisutni u grčkom gospodarstvu u razdoblju prije ulaska u

Europsku uniju bili su mnogobrojni. Naime, Grčka je zabilježila visoke razine

ekonomskog rasta u kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim godinama zahvaljujući

visokim stranim ulaganjima. Nekoliko godina kasnije Grčka je doživjela pad razine

BDP-a uzrokovan padom investicija. Na tadašnju gospodarsku krizu utjecala je i naftna

kriza koja je tada bila prisutna u cijelom svijetu. Nakon što je ušla u Europsku

zajednicu, u Grčkoj se uklanjaju protekcionističke prepreke. Vlada počinje voditi

ekspanzivnu ekonomsku politiku koja je izazvala inflaciju te prouzročila poteškoće u

platnoj bilanci. Rastući deficit u javnom sektoru je financiran zajmovima iz inozemstva.

U listopadu 1985. godine Grčka je započela s provedbom dvogodišnjeg stabilizacijskog

programa. Do kraja 1992. godine državni dug dosegao je razinu od 100% bruto

domaćeg proizvoda. Kako bi se riješila deficita, Grčka je nastavila primati strane

zajmove, pa je ukupan javni dug krajem 1998. godine narastao na 105,8% BDP-a

(Fotopoulos, 2009).

U studenom 2010. godine na izlaganju savjetnika Svjetske banke za područje razvoja

privatnog sektora Polenakisa po prvi put je javnost bila upoznata s tim da Grčka nije

sposobna vraćati inozemne dugove te da je to uzrokovalo kreditnu, odnosno dužničku

krizu (Cimeša, 2012).

Kao što je ranije navedeno, uzroci grčke krize nisu isključivo financijski problemi u

svjetskom gospodarstvu koji su nastali 2007. godine. Problemi u grčkom gospodarstvu

50

počeli su devedesetih godina 20. stoljeća prilikom postavljanja kriterija za uvođenje

eura u države članice. Naime, Grčka je država koju su godinama prije krize obilježavali

veliki strukturni problemi, kao što su fiskalna nedisciplina, visoki stupanj porezne

evazije, odnosno izbjegavanja plaćanja poreza te iznimno opširan i neefikasan javni

sektor. Sve države članice Europske unije su morale ispuniti određene uvjete kako bi

mogle koristiti euro kao svoju službenu valutu, pa su problemi nastali kada je došlo

vrijeme za uvođenje eura, a neke države još nisu ispunile sve navedene zahtjeve(Oxford

Economics, 2010). Grgić i Kordić (2011:211) su u svom radu sintetizirali kako je

nastala dužnička kriza u Grčkoj posljedica „otvaranja tržišta i deregulacije koja je u

Grčkoj uslijedila upravo nakon ulaska u Europsku uniju“. Istovremeno je stanovništvo

trpilo posljedice poput nezaposlenosti i siromaštva zbog naglog bogaćenja

privilegiranog segmenta društva.

Usporedno s ulaskom Grčke u Europsku uniju, 1991. godine vlast je preuzela

Socijalistička stranka na čelu s Andreasom Papandreoum. Socijalistička stranka je

postavila određene zahtjeve Europskoj zajednici povezane sa financiranjem grčkog

gospodarstva s ciljem razvijanja nerazvijenih područja u Grčkoj izazvao je velike

sukobe između Papandreoua i Margaret Thacher. Međutim, program te stranke poznat

pod nazivom „Mediteranski programi“ uspio je preraspodijeliti bogatstvo unutar države,

pa su slabije regije počele jačati. S druge strane, javni sektor je rastao, a zajedno s

javnim sektorom rasla je i inflacija, broj nezaposlenih i nedostatak sredstava u

proračunu (Vlašić, 2015a). U godinama nakon tih nestabilnosti glavno obilježje grčkog

gospodarstva bile su mjere štednje, sve do nastanka dva događaja koja su obilježila

grčko gospodarstvo. Prvi je ponuda Grčke za održavanjem Olimpijskih igara 2004.

godine, a drugi je uvođenje eura kao valute. Tada je došlo do svojevrsnog procvata,

turizam se razvijao, učestalo se gradilo, a banke su kontinuirano odobravale kredite.

Dugovi su se povećavali, ali sve dok su državne institucije uspijevale zadržati

kredibilitet, dug nije predstavljao toliki problem. Međutim, nedugo nakon toga je

otkriveno da je grčka vlada na čelu s premijerom Kostasom Simitosom u principu

51

lažirala financijske podatke. Naime, prilikom predstavljanja statističkih podataka za

ulazak u Eurozonu, utvrđeno je da ne postoji sklad između službenih podataka, prema

kojima je proračunski deficit iznosio 3% i podataka proizašlih na temelju nalaza

neovisne revizije, prema kojima je proračunski deficit iznosio više od 10%, gubitak

kredibiliteta državnih institucija je još više potencirao problem kreditne krize (Cimeša,

2012). Isto tako, utvrđeno je kako je „dio stalnog deficita uzrokovan kontinuiranim

izbjegavanjem plaćanja poreza od strane ljudi iz srednje klase“ (Vlašić, 2015b). U

tablici 5 prikazani su podaci o udjelima proračunskog deficita zemalja članica Europske

unije u razdoblju od 2004. do 2014. godine.

52

Tablica 5. Udio proračunskog deficita država članica Europske unije u BDP-u u

razdoblju od 2004.-2014. godine (u %)

Država/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014

EU 28 -4,5 -4,2 -3,2 -2,9

Belgija -0,1 -2,5 0,4 -0,1 -1 -5,6 -3,8 -3,7 -3,9 -2.9 -3.2

Bugarska 1,9 1 1,9 1,2 1,7 -4,3 -3,1 -2 -0,8 -0.9 -2.8

Češka Republika -2,8 -3,2 -2,4 -0,7 -2,2 -5,8 -4,8 -3,3 -4,4 -1.2 -2

Danska 2,1 5,2 5,2 4,8 3,2 -2,7 -2,5 -1,8 -4 -1.1 1.2

Njemačka -3,8 -3,3 -1,6 0,2 -0,1 -3,1 -4,1 -0,8 0,2 0.1 0.7

Estonija 1,6 1,6 2,5 2,4 -2,9 -2 0,2 1,2 -0,3 -0.2 0.6

Irska 1,4 1,7 2,9 0,1 -7,4 -13,9 -30,8 -13,4 -7,6 -5.8 -4.1

Grčka -7,5 -5,2 -5,7 -6,5 -9,8 -15,6 -10,7 -9,5 -10 -12.3 -3.5

Španjolska -0,1 1,3 2,4 1,9 -4,5 -11,2 -9,7 -9,4 -10,6 -6.8 -5.8

Francuska -3,6 -2,9 -2,3 -2,7 -3,3 -7,5 -7,1 -5,3 -4,8 -4.1 -4

Italija -3,5 -4,4 -3,4 -1,6 -2,7 -5,5 -4,5 -3,8 -3 -5.4 -5.7

Cipar -4,1 -2,4 -1,2 3,5 0,9 -6,1 -5,3 -6,3 -6,3 -2.9 -3

Latvija -1 -0,4 -0,5 -0,4 -4,2 -9,8 -8,1 -3,6 -1,2 -4.9 -8.8

Litva -1,5 -0,5 -0,4 -1 -3,3 -9,4 -7,2 -5,5 -3,2 -0.7 -1.4

Luksemburg -1,1 0 1,4 3,7 3,2 -0,8 -0,9 -0,2 -0,8 -2.6 -0.7

Mađarska -6,5 -7,9 -9,4 -5,1 -3,7 -4,6 -4,3 4,3 -1,9 0.9 0.6

Malta -4,6 -2,9 -2,7 -2,3 -4,6 -3,7 -3,6 -2,8 -3,3 -2.5 -2.6

Nizozemska -1,7 -0,3 0,5 0,2 0,5 -5,6 -5,1 -4,5 -4,1 -2.6 -2.1

Austrija -4,4 -1,7 -1,5 -0,9 -0,9 -4,1 -4,5 -2,5 -2,5 -2.3 -2.3

Poljska -5,4 -4,1 -3,6 -1,9 -3,7 -7,4 -7,9 -5 -3,9 -1.3 -2.4

Portugal -4 -6,5 -4,6 -3,1 -3,6 -10,2 -9,8 -4,4 -6,4 -4 -3.2

Rumunjska -1,2 -1,2 -2,2 -2,9 -5,7 -9 -6,8 -5,6 -2,9 -4.8 -4.5

Slovenija -2,3 -1,5 -1,4 0 -1,9 -6,2 -5,9 -6,4 -4 -2.2 -1.5

Slovačka -2,4 -2,8 -3,2 -1,8 -2,1 -8 -7,7 -5,1 -4,3 -14.9 -4.9

Finska 2,5 2,9 4,2 5,3 4,4 -2,5 -2,5 -0,8 -1,9 -2.6 -2.9

Švedska 0,6 2,2 2,3 3,6 2,2 -0,7 0,3 0,2 -0,5 -2.5 -3.2

Ujedinjeno Kraljevstvo -3,5 -3,4 -2,7 -2,8 -5,1 -11,5 -10,2 -7,8 -6,3 -1.4 -1.9

Izvor: Eurostat 2015a, General government deficit/surplus, pogledano 26. kolovoza 2015.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00127&

plugin=>.

Vidljivo je da najviše udjele deficita proračuna opće države u BDP-u imaju Irska,

Španjolska i Grčka, a samo u slučaju Irske zabilježeno je smanjenje deficita s 30%

BDP-a u 2010. na 4,1% u 2014. godini. Osim tih zemalja, proračunski deficit Latvije

(8,8% BDP-a) Italije (5,7% BDP-a) i Slovačke (4,9% BDP-a) također trenutno

53

značajnije doprinose razmjerno visokom udjelu proračunskog deficita u BDP-u na

razini EU28. Međutim, niti velike i gospodarski snažne članice poput Francuske i

Velike Britanije nemaju deficite u propisanim okvirima, iako se njihov udio u

posljednjim godinama smanjivao. Zbog visokih pokazatelja udjela deficita u BDP-u koji

kod nekih članica višestruko premašuju granicu propisanu maastrichtskim kriterijima,

odnosno Paktom o stabilnosti i rastu, dana 29. svibnja 2013 godine postupak u slučaju

prekomjernih deficita bio je pokrenut nad 20 zemalja članica U postupak u slučaju

prekomjernih deficita nisu bile uključene samo Bugarska, Njemačka, Estonija,

Luksemburg, Malta, Finska i Švedska (European Commission, 2015). Što se tiče Grčke,

deficit je prisutan u svim godinama. Vrhunac od 15,6% zabilježen je 2009. godine.

Problem je bio i neprecizno definiranje uvjeta ulaska u Eurozonu jer su se uvjeti

definirali po potrebi. Pritom se misli na uplitanje politike u ekonomski definirane

uvjete, gdje je uloga politike Eurozone bila velika. Naime, cilj Eurozone je bio primiti

države koje su imale atraktivna tržišta, zemljišta i kapital, kako bi se tržište Europske

unije širilo i kako bi se smanjio devizni rizik poslovanja. Novi uvjeti su određivali da se

neke države mogu uključiti u Eurozonu i ako u tom trenutku nisu ispunjavale uvjete

(Skillas i Galatsidas, 2010:171).

Isto tako, kao jedan od uzroka krize u Grčkoj ističe se i organizacija Olimpijskih igara u

Ateni 2004. godine. Ta manifestacija je Grčku koštala gotovo 11 milijardi dolara,

odnosno dvostruko više od planiranog budžeta. Osim toga, u taj iznos nisu uključeni i

troškovi za velike infrastrukturne projekte koji su morali biti završeni do početka

Olimpijskih igara, zbog čega je trošak same organizacije i daleko viši. Nakon 2004.

godine izgrađeni tereni za bejzbol, centar za natjecanja u kanuu i kajaku, kao i dvorane

za sportove kao što su stolni tenis, hokej na travi i judo ostali su prazni, odnosno nisu se

koristili. Nadalje, kritika potrošnje na organizaciju Olimpijskih igara se dodatno

pojačala nakon što je grčki parlament pokrenuo istragu povezanu s navodimada je

njemačka kompanija Siemens dala mito kako bi osigurala ugovore prije Olimpijskih

igara. Bez obzira na jako visoke troškove organizacije tog događaja, stručnjaci ističu

kako bi dug Grčke bio izuzetno visok i bez tih troškova. U tablici 6 prikazani su podaci

54

o udjelima javnog duga u BDP-u država članica Europske unije. Također su prikazani

podaci za razdoblje od 2004. do 2014. godine.

Tablica 6. Udio javnog duga zemalja članica Europske unije u BDP-u u razdoblju od

2004. do 2014. godine (u %)

Država/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014

EU 28 80,9 83,7 85,5 86,8

Belgija 94 92 88 84 89,2 95,7 95,5 97,8 99,6 104,4 106,5

Bugarska 37 27,5 21,6 17,2 13,7 14,6 16,2 16,3 18,5 18,3 27.6

Češka

Republika 28,9 28,4 28,3 27,9 28,7 34,2 37,8 40,8 45,8 45,0 42.6

Danska 45,1 37,8 32,1 27,1 33,4 40,7 42,7 46,4 45,8 45,0 45.2

Njemačka 66,2 68,5 68 65,2 66,8 74,5 82,4 80,4 81,9 77,1 74.7

Estonija 5 4,6 4,4 3,7 4,5 7,2 6,7 6,2 10,1 10,1 10.6

Irska 29,5 27,3 24,6 25,1 44,5 64,8 92,1 106,4 117,6 123,2 109.7

Grčka 98,6 100 106,1 107,4 112,9 129,7 148,3 170,3 156,9 175,0 177.1

Španjolska 46,3 43,2 39,7 36,3 40,2 53,9 61,5 69,3 84,2 92,1 97.7

Francuska 64,9 66,4 63,7 64,2 68,2 79,2 82,4 85,8 90,2 92,3 95.0

Italija 103,7 105,7 106,3 103,3 106,1 116,4 119,3 120,8 127 80,6 85.0

Cipar 70,9 69,4 64,7 58,8 48,9 58,5 61,3 71,1 85,8 128,5 132.1

Latvija 15 12,5 10,7 9 19,8 36,9 44,4 41,9 40,7 102,2 107.5

Litva 19,3 18,3 17,9 16,8 15,5 29,3 37,9 38,5 40,7 38,2 40.0

Luksemburg 6,3 6,1 6,7 6,7 14,4 15,3 19,2 18,3 20,8 38,8 40.9

Mađarska 59,5 61,7 65,9 67 73 79,8 81,8 81,4 79,2 24,0 23.6

Malta 69,8 68 62,5 60,7 60,9 66,4 67,4 70,3 72,1 77,3 76.9

Nizozemska 52,4 51,8 47,4 45,3 58,5 60,8 63,1 65,5 71,2 69,2 68.0

Austrija 64,7 64,2 62,3 60,2 63,8 69,2 72 72,5 73,4 68,6 68.8

Poljska 45,7 47,1 47,7 45 47,1 50,9 54,8 56,2 55,6 80,9 84.5

Portugal 61,9 67,7 69,4 68,4 71,7 83,7 94 108,3 123,6 55,7 50.1

Rumunjska 18,7 15,8 12,4 12,8 13,4 23,6 30,5 34,7 37,8 129,7 130.2

Slovenija 27,3 26,7 26,4 23,1 22 35 38,6 46,9 54,1 38,0 39.8

Slovačka 41,5 34,2 30,5 29,6 27,9 35,6 41 43,3 52,1 70,3 80.9

Finska 44,4 41,7 39,6 35,2 33,9 43,5 48,6 49 53 54,6 53.6

Švedska 50,3 50,4 45,3 40,2 38,8 42,6 39,4 38,4 38,2 55,8 59.3

Ujedinjeno

Kraljevstvo 41,0 42,2 43,3 44,2 52,7 67,8 79,4 85,5 90 38,7 43.9

Izvor: Izrada autora prema Eurostat 2015b, General government gross debt, pogledano 26. kolovoza

2015.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00127&

plugin=>.

55

Prema podacima o visini udjela javnog duga u BDP-u prikazanih u tablici 6 vidljivo je

kako u 14 od 27 zemalja isti premašuje granicu od 60% BDP-a i to kroz duži niz

godina. Na razini EU 28, udio je povećan s 80,9% BDP-a 2001. na 86,8% BDP-a 2014.

godine. Najveći doprinos povećanju ukupnog udjela u 2014. godini dali su javni dug

Grčke s 177,1% BDP-a, Cipra (132,1% BDP-a) i Rumunjske (130,2% BDP-a). Dakle,

može se primijetiti kako Grčka od svih zemalja članica Europske unije ima najviši udio

javnog duga u BDP-u u gotovo svim promatranim godinama, što ukazuje na to da je

Grčka imala velike probleme u pogledu zaduženosti i puno prije izbijanja globalne

krize. Stabilan udio javnog duga u BDP-u u promatranom razdoblju evidentiran je u

sljedećim državama članicama: Bugarska, Danska, Češka Republika, Estonija, Latvija,

Litva, Luksemburg, Poljska, Rumunjska i Slovenija, Slovačka, Finska i Švedska.

Za kraj će se prikazati trenutna struktura javnog duga Grčke.

Grafikon 7. Struktura javnog duga Grčke prema kreditorima

Izvor: Thomas, K. 2015, 'Why Greeks hold all cards', Blogorrhea, pogledano 27. kolovoza 2015.,

<http://asserttrue.blogspot.com/2015/05/why-greeks-hold-all-cards.html#>.

56

Dakle, od ukupno 342,5 milijardi eura, koliko Grčka trenutno duguje, čak 141,8

milijardu € (41,40%) sredstava je primila od Europskog fonda za financijsku stabilnost.

Nešto više od šezdeset milijardi eura Grčka je dužna za obveznice koje je pribavila na

međunarodnim financijskim tržištima. Preko petnaest posto duga ili 52,9 milijarde eura

otpada na bilateralne zajmove, dok je nešto više od 25 milijardi eura Grčka dužna

Međunarodnog monetarnom fondu, koji joj je odobravao kredite. Trezorski zapisi čine

4,38% duga.

Jedan od uzroka nestabilnosti u grčkom gospodarstvu bila je i visoka korumpiranost u

političkim krugovima. Ta korumpiranost je pogoršavala mogućnosti Grčke za

smanjenje duga. Grčka vlada je u razdoblju od 2001. do 2008. godine, kada je Grčka

ostvarivala povoljan gospodarski rast, umjesto ulaganja u investicije i pokušavanja

smanjenja kamata na dug, trošila velike količine novaca na kupovanje glasova i ostanak

na vlasti, što je na kraju i dovelo do današnje gospodarske situacije (Skillas i Galatsidas,

2010:171). Prema autorima Grgić i Kordić (2011:208) „samo u razdoblju između 2001.

i 2007. godine Grčka je nekoliko puta prekršila sporazum iz Maastrichta kojim se

definirala maksimalna razina vanjskog duga u odnosu na bruto domaći proizvod, kao i

gornja granica proračunskog deficita unutar zemalja Eurozone“ (Grgić i Kordić,

2011:2008). Kada je Grčka ušla u Eurozonu, dugi period je imala nisku konkurentnost

gospodarstva u odnosu na druge trgovinske partnere. To je rezultat niske produktivnosti

i previsokih nadnica u javnom sektoru (Grgić i Kordić, 2011:2008). Naime, nakon

uvođenja eura, plaće su u Grčkoj rasle po prosječnoj godišnjoj stopi od pet posto. U

istom vremenskom razdoblju izvoz u najvažnije trgovinske partnere rastao je po stopi

od 3,8% (Oxford Economics, 2010). Istovremeno, deficit tekućeg računa grčke platne

bilance od 53 milijarde $ ili 15% BDP-a, bio je najviši u Eurozoni (Fotopoulos, 2009).

57

Slika 7. Stope rasta prosječnih nominalnih plaća u odabranim državama Eurozone u

odnosu na baznu 2000. godinu

Izvor: Obadić, A. i Globan, T. 2012, 'Strategija financiranja fiskalnih i vanjskih neravnoteža tijekom

dužničke krize u Eurozoni', Ekonomski fakultet u Zagrebu, pogledano 27. kolovoza 2015.,

<econpapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:12-10>.

Prema slici je vidljivo kako su se prosječne nominalne plaće povećale u razdoblju od

2000. do 2009. godine povećale u svim promatranim državama, međutim razlike su

velike. Tako su primjerice u Njemačkoj prosječne nominalne plaće u 2005. godini bile

11% više, a u 2009. godini 21% više nego u baznoj 2000. godini. Istovremeno, na

periferiji Eurozone plaće su znatnije rasle. U Španjolskoj su bile 46,6% veće nego

2000., u Grčkoj čak 50,9% veće, a u Irskoj i Portugalu 56,8% veće.

U nastavku je uspoređeno kretanje realnih plaća u odnosu na kretanje produktivnosti

rada u Grčkoj.

58

Slika 8. Kretanje prosječnih realnih plaća (tamna linija) i produktivnosti rada (svijetla

linija) u Grčkoj u razdoblju od 1996. do 2011. godine

Izvor: Obadić, A. i Globan, T. 2012, 'Strategija financiranja fiskalnih i vanjskih neravnoteža tijekom

dužničke krize u Eurozoni', Ekonomski fakultet u Zagrebu, pogledano 27. kolovoza 2015.,

<econpapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:12-10>.

Grčka je kroz promatrano razdoblje bilježila postojan rast produktivnosti rada, međutim

prije krize je zabilježen snažan rast realnih plaća i to po znatno većim stopama u odnosu

na rast produktivnosti.

Značajniji problem grčkog gospodarstva je i nekonkurentnost, odnosno zatvorenost

ekonomije Grčke tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Zatvorenost ekonomije je

također uzrokovala visoki deficit i javni dug iz razloga što su niska konkurentnost i

zatvorenost gospodarstva smanjile osnovicu za proizvodnju, što je pak utjecalo na

kretanje fiskalnih i drugih makroekonomskih varijabli. Drugim riječima, s povećanjem

deficita i javnog duga smanjuje se proizvodnja i raste zatvorenost gospodarstva, što

dovodi do smanjene konkurentnosti države.

59

Na temelju navedenog najvažniji uzroci grčke krize mogu se sažeti na način prikazan u

shemi 7.

Shema 7. Domaći i međunarodni uzroci krize u Grčkoj

Izvor: Izrada autora

Dakle, kao najvažniji uzroci nastanka krize u Grčkoj mogu se istaknuti „pogoršavanje

uvjeta zaduživanja na tržištima kapitala te nekontrolirano trošenje i zaduživanje na

svjetskom financijskom tržištu“ (Grgić i Kordić, 2011:212), a kao karakteristike krize u

Grčkoj navode se veliki fiskalni deficit, visoki javni dug te smanjena konkurentnost

države. Isto tako, može se reći kako je kriza u Grčkoj također „posljedica otvaranja

tržišta te deregulacije koja je u Grčkoj uslijedila nakon ulaska u Europsku uniju“ (Grgić

i Kordić, 2011:212). Iako te slabosti nisu bile prikazivane nakon što je tržište pogodila

kriza, one su uvelike doprinijele razvoju krize grčke ekonomije i negativnim kretanjima

AKUMULACIJA

DUGA

60

osnovnih makroekonomskih pokazatelja u usporedbi s ostalim gospodarstvima

Eurozone.

5.3. Programi potpore za oporavak Grčke

Kako bi se lakše nosila sa svojim financijskim poteškoćama i ekonomskim izazovima,

Grčka od svibnja 2010. godine prima financijsku potporu od Eurozone i Međunarodnog

monetarnog fonda (MMF). Ova podrška dolazi u obliku programa ekonomske

prilagodbe, koji uključuju mjere za olakšavanje grčkoj vladi rješavanje

ekonomskeneravnoteže, društvene izazove te kako bi se osigurao put prema održivom

gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta (European Comission, 2015b).

U svibnju 2010. godine, kada je zabrinutost zbog razvoja suvremene dužničke krize

postala sve intenzivnija, Eurozona udružena s Europskom komisijom pristala je dati

bilateralni kredit Grčkoj. Tada je Grčkoj odobren prvi paket spašavanja vrijedan 80

milijardi eura, čiji je cilj bio osigurati financijsku stabilnost u cijeloj Europi. Ta pomoć

se trebala isplatiti u razdoblju odsvibnja 2010. do lipnja 2013. godine. Navedeni iznos je

na kraju 2010. godine smanjen za 2,7 milijardi eura jer je Slovačka odlučila da neće

sudjelovati u Sporazumu o zajmu Grčkoj, dok su Irska i Portugal istupili iz tog

sporazuma jer su i sami zatražili financijsku pomoć (European Comission, 2015b).

Drugi paket pomoći Grčka je dobila 2012. godine, a osim ta dva paketa pomoći, Grčka

je dobila i nekoliko zajmova, uz obvezu da će provesti mjere štednje te ispuniti zahtjeve

koje od nje traže Europska unija i Eurozona. Grčki parlament je odredio provedbu

mnogobrojnih mjera štednje u poreznom i javnom sektoru, u sektoru državne potrošnje

te mjere spašavanja u socijalnom sustavu i u sektoru privatizacije. Tablica 7 prikazuje

sve navedene mjere.

61

Tablica 7. Mjere štednje i spašavanja u gospodarskom sustavu Grčke

Mjere štednje u poreznom sektoru

Porast poreznih prihoda

3,38 milijarde € u 2012. 152 milijuna € u 2013. 699 milijuna € u 2014.

Nametnuta solidarnost kućanstvima 1-5% prihoda kućanstava

Smanjenje praga neoporezivog dijela dohotka S 12.000 € na 5.000 €

Viši porezi na imovine -

Rast stope PDV-a

Stopa od 19% porasla na 23%

Stopa od 11% porasla na 13%

Stopa od 5,5% porasla na 6,5%

Stopa za restorane s 13% na 23%

Otpis pojedinih poreznih olakšica

- Porast trošarina na gorivo, cigarete i alkohol Posebni nameti za profitabilne tvrtke

Mjere štednje u javnom sektoru

Smanjenje plaća u javnomsektoru Za 2 milijarde € do 2015. Smanjenje nominalnih plaća u javnom sektoru Za 20%

Smanjenje plaća u državnim poduzećima Za 30%

Rast broja zaposlenih koji primaju parcijalnu

plaću S 30.000 na 60.000

Raskidanje svih privremenih ugovora za radnike u

javnom sektoru -

Mjere štednje u sektoru državne

potrošnje

Smanjenje potrošnje na obranu

200 milijuna € u 2012. 333 milijuna € svake godine od

2013. do 2015.

Smanjenje zdravstvene potrošnje 310 milijuna € u 2012. Smanjenje javnih ulaganja 850 milijardi eura u 2012.

Smanjenje subvencija za lokalne samouprave -

Smanjenje potrošnje u sektoru obrazovanja Zatvaranje i spajanje 1.976 škola

Mjere spašavanja u socijalnom

sustavu

Smanjenje troškova socijalne sigurnosti

1,28 milijardi € u 2012. 1,03 milijardi € u 2013. 1,01 milijardi € u 2014. 700 milijuna € u 2014.

Smanjenje mjesečnih mirovina

Iznad 1.000 € za 20%

Za umirovljenike do 55 godina

smanjenje od 40% za mirovine

iznad 1.000 €

Povećanje iznosa doprinosa od socijalnog osiguranja

Sprječavanje porezne evazije i rada na crno

Podizanje starosne dobi odlaska u mirovinu

Na 65 godina

Potrebno 40 godina rada za

ostvarenje pune mirovine

Mjere spašavanja u sektoru

privatizacije

Pokretanje privatizacijskih projekata Cilj prikupiti 50 milijardi € do

2015.

Prodaja udjela poduzeća

Rafinerija Hellenic Petroleum

Zračne luke, koncesije za

autocestu, državna zemljišta

Ostvariti zaradu od prodaje

7 milijardi € u 2013. 13 milijardi € u 2014. 15 milijardi € u 2015.

62

Izvor: Izrada autora prema British Broadcasting Corporation 2011, Greek government austerity measures,

pogledano 26. kolovoza 2015., <http://www.bbc.com/news/business-13940431>.

U veljači 2012. godine Europska centralna banka (ECB) izazvala je nemir na svjetskom

tržištu državnih obveznica nakon što se saznalo da će grčke obveznice koje je do tada

kupovala zamijeniti za nove obveznice. Međutim, nove obveznice nisu bile vezane za

restrukturiranje grčkog duga. Naime, „Europska centralna banka je počela kupovati

grčke državne obveznice 2010. godine na sekundarnom tržištu kako bi im povećala

cijenu i smanjila prinos koji su tražili privatni ulagači“ (HR portfolio 2012). Drugim

riječima, Europska centralna banka je nudila najvišu cijenu na tržištu, a istovremeno je

postigla dogovor s Grčkom da joj ona za stare obveznice izda nove po punoj nominalnoj

vrijednosti, koje neće ulaziti u otpis polovice grčkog duga. To je za posljedicu imalo to

da su svi drugi investitori koji su Grčkoj ranije posudili novac bili prisiljeni svoje

obveznice zamijeniti za nove s dvostruko nižom kamatom, pri čemu su naknadno

izgubili oko 70% svoje investicije (HR portfolio 2012).

Dana 14. ožujka 2012. godine ministri financija Eurozone odobrili su Grčkoj

financiranje drugog programa gospodarske prilagodbe. Tada se Grčka zadužila, osim za

neisplaćena sredstva iz prvog paketa pomoći, i za dodatnih 130 milijardi € za razdoblje

od 2012. do 2014. godine. Dok je financiranje prvog programa bilo uglavnom na

temelju bilateralnih zajmova, za drugi program je dogovoreno da ga financira Europski

fond za financijsku stabilnost. Ukupni drugi program predviđao je financijsku pomoć od

164,5 milijardi € do kraja 2014. godine, a kasnije je to razdoblje produženo do kraja

lipnja 2015. godine. Od tog iznosa obveza prema Eurozoni u iznosu 144,7 milijardi eura

bit će osigurana putem navedenog fonda, dok obveza prema Međunarodnom

monetarnom fondu iznosi 19,8 milijardi eura (European Comission, 2015b).

U srpnju 2015. godine na maratonskom summitu u Bruxellesu uspio se postići dogovor

za novi program financijske pomoći Grčkoj iz Europskog stabilizacijskog mehanizma.

Podloga za pregovore bio je dokument na četiri stranice, koji su pripremili ministri

financija Eurozone. U tom dokumentu za Grčku su sporna dva pitanja. Prvo pitanje je

63

predaja grčke imovine od 50 milijardi eura vanjskom i neovisnom fondu, koji bi

postupno privatizirao tu imovinu, a ti prihodi bi se koristili za smanjenje grčkog duga.

Drugo je pitanje vezano za daljnje sudjelovanje Međunarodnog monetarnog fonda

(MMF) u novom programu financijske pomoći (Banka.hr 2015a). Također, ministri

financija Eurozone dogovorili su se da Grčkoj odobre mosni kredit od 7 milijardi eura iz

fonda Europskog financijskog stabilizacijskog mehanizma, kako bi Grčka održala

likvidnost dok ne bude odobren novi paket financijske pomoći. Izvanredna financijska

sredstva pomogla su otvaranju grčkih banaka koje su bile zatvorene tri tjedna, a zajam

je također omogućio Grčkoj da namiri obvezu prema Europskoj središnjoj banci u

iznosu od 3,5 milijardi eura (Banka.hr2015b).

5.4. Posljedice grčke dužničke krize na Eurozonu

Financijska kriza koja je nastala u Grčkoj imala je brojne negativne posljedice. Najprije

je zabilježen pad BDP-a, koji je doveo do smanjivanja poreznih prihoda i povećanja

nezaposlenosti. Pritom su porezni prihodi padali ponajviše radi širenja korupcije i

naglog razvoja sive ekonomije. Nadalje, rast nezaposlenosti je za posljedicu imao rast

javnih rashoda, zbog čega je rastao proračunski deficit. Međutim, s obzirom na to da je

nastali budžetski deficit pokrivan zaduživanjem, naposljetku je zaduženost bila jako

visoka. S obzirom na to da se zaduženost odražava na mogućnost otplate duga i kamata,

„smanjila se mogućnost investiranja, što je dovelo do usporavanja rasta i odgađanja

oporavka“(Cimeša, 2012).

Nesposobnost Grčke da podmiri svoje međunarodne dugove, kao i pregovori oko

reprogramiranja i otpisa njezinog duga uzrokovali su krizu unutar Europske unije

odnosno Eurozone. Naime, oko osamdeset posto duga Grčke čini dugovi europskih

zajmodavaca, posebno onih iz Njemačke, Francuske i Italije (Leksikografski zavod

Miroslav Krleža, 2015). Početkom 2015. godine u Grčkoj su se, zbog različitih

pregovaračkih zahtjeva Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda, koji su

povezani sa pitanjima štednje, reforme poreznih i mirovinskog sustava, privatizacije i

64

sličnog, razvile brojne političke podjele i prosvjedi stanovništva. Također, zbog

nedostatka financijskih sredstava, grčke banke su početkom ljeta ove godine bile

povremeno zatvorene (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015).

Dužnička kriza u Grčkoj pokazala je kako su predviđanja i dileme nekih ekonomskih

stručnjaka oko napetosti koje bi mogle nastati zbog povezivanja grupe različito

razvijenih zemalja zajedničkom valutom i monetarnom politikom, a da pritom zadrže

svoje postojeće fiskalne politike, bila opravdana. Ona je izazvala nekoliko specifičnih

ekonomskih i političkih implikacija, koje će biti pojašnjene u nastavku rada.

Prva implikacija vezana je za to koliko će grčki dug uzrokovati povećanje dugova

drugih zemalja Eurozone. Naime, Grčka je dobila financijsku pomoć od strane

Međunarodnog monetarnog fonda i Europske unije u kombinaciji s mjerama štednje i

strukturnim reformama, a takav dogovor je za sobom povlačio brojne nesuglasice, za

razliku od dogovora za Irsku i Portugal. Izglasavanje paketa pomoći za te, a i druge

države je jednostavnije jer se već na temelju grčke krize izrađuju predlošci za borbu

protiv krize i u drugim državama.

Nadalje, kriza u Grčkoj je loše utjecala na europski financijski sektor. Postavlja se

pitanje bi li Grčka trebala zadržati ili restrukturirati svoj javni dug, s obzirom na mogući

pad vrijednosti kapitala europskih banaka. Zbog širenja krize putem europskog

financijskog sustava grčke banke su tražile dokapitalizaciju od vlade, pa su europski

stručnjaci u lipnju 2010. i srpnju 2011. proveli dva kruga „testa na stres“, kako bi vidjeli

koliko gubitaka europske banke mogu apsorbirati.

Treća posljedica su nove financijske obveze za ostale europske države. Naime, ukoliko

bi Europski fond za financijsku stabilnost pozvao na izvršenje obveza, to bi moglo

automatski povećati razinu dugova država Eurozone, od kojih mnoge već i same imaju

visoke osobne dugove.

65

Četvrta posljedica krize odnosi se na činjenicu da države Eurozone imaju politička

ograničenja, što se najbolje ogleda kroz nestabilnost eura u Grčkoj. Stručnjaci i vlasti

članica Europske unije dali su prijedlog da će financijski pomoći Grčkoj ukoliko bi ona

napustila Eurozonu, kako bi mogla „financirati proračunski deficit i povećati svoju

izvoznu konkurentnost kroz povratak vlastitoj valuti te njezinu eventualnu devalvaciju

radi uravnoteženja gospodarstva mjerama monetarne politike“ (Grgić i Kordić,

2011:210). Međutim, negativnih posljedica takve odluke ima mnogo. Dugotrajna

devalvacija bi mogla „narušiti ekonomsku stabilnost Grčke, povećati stopu inflacije

zbog promjene deviznog tečaja, povećati kamatne stope, kao i pogoršati ionako loša

kreditna pozicija Grčke“ (Grgić i Kordić, 2011:210). Nadalje, devalvacije bi pojeftinila

grčke proizvode za druge države te bi istovremeno poskupili inozemni proizvodi za

grčko tržište. Također bi bili narušeni povjerenje i stabilnost u euro i eventualnu novu

grčku valutu, što bi također imalo još više utjecaja na svjetsko tržište(Grgić i Kordić,

2011:211). Ukratko, sve dok je Grčka član Eurozone ona u svojoj politici deviznog

tečaja instrument kojim bi trenutno odgovorila na krizu eura. S druge strane, Grčka ne

može napustiti Eurozonu jer bi to izazvalo još gore bankarske i financijske probleme.

Smatra se da bi, budući da je dug denominiran u eurima, devalvacija istoga u

nacionalnu valutu samo povećala njegovu vrijednost.

Naredna posljedica grčke krize ogleda se u preispitivanju ekonomskog upravljanja

Europske unije, kako bi se poboljšalo dugoročno funkcioniranje ekonomskog sustava

Europske unije i stabilnost valute eura. Iz tog razloga Europska unija radi na novom

zakonodavstvu koje bi trebalo uvesti značajne reforme u ekonomsko upravljanje.

Predloženi paket mjera reformi trebao bi ojačati Pakt o stabilnosti i rastu, uvesti nadzor

državnih proračuna te uspostaviti mehanizme koji bi mogli spriječiti ili ispraviti

makroekonomske neravnoteže unutar i između zemalja članica.

Također, grčka dužnička kriza je izazov, ali i mogućnost za dublje integracije Europske

unije. S obzirom na to da je kriza na neki način istaknula granice prema integraciji

Europske unije, istaknula moć pojedinih zemalja članica kao što su Francuska i

66

Njemačka u usporedbi s europskim institucijama te otkrila temeljna neslaganja između

država članica vezano ta to koliko je integracija Europska unija poželjna. Također kriza

je potaknula čvršću integraciju kroz povećanje ovlasti Europske središnje banke i

stvaranje trajne europske institucije za posuđivanje financijskih sredstava.

Prema ekonomskim stručnjacima, Grčku u budućnosti očekuje veliko smanjenje

kupovne moći, visoka inflacija i stečaj ili reprogramiranje duga uz vjerojatnu rasprodaju

državnog vlasništva i rezanje plaća“

Prema ekonomskim stručnjacima, Grčku očekuje drastično smanjenje kupovne moći,

visoka inflacija i stečaj ili reprogramiranje duga uz vjerojatnu rasprodaju državnog

vlasništva i rezanje plaća. Osim toga, ukoliko Grčka zaista napusti euro i vrati se na

drahmu, također će morati napustiti i Europsku uniju. Kao jedna od posljedica ističe se i

bankrot Grčke, za koju su neki već proglasili da je u stečaju, s obzirom na to da ima

akumuliranu visoku razinu duga iz desetljeća prije krize (Hasselbach, 2015).

67

6. ZAKLJUČAK

Svjetska financijska kriza započela je tako da se financijska kriza jednog tržišta u

Sjedinjenim Američkim Državama različitim mehanizmima ubrzo proširila na cijeli

svijet i uzrokovalo najveću globalnu krizu ikada. Najveće posljedice su pritom osjetile

male tranzicijske države i slabije razvijene države. Takav tok krize ukazao je na veliku

međuovisnost država, a najočigledniji primjer za to je međuovisnost Grčke i Europske

unije te Eurozone. Iz tog primjera je vidljivo kako kriza može imati gore posljedice za

određenu državu u kojoj je kasnije nastupila nego od države u kojoj je kriza nastala.

Međutim, na temelju iskazanih podataka i činjenica u ovom diplomskom radu, utvrđeno

je kako je globalna financijska kriza bila samo okidač za probleme koje su nastali u

Grčkoj, jer su nju i nekoliko godina ranije karakterizirale velike strukturne nepravilnosti

i nestabilnosti. Osim toga, u trenutku primanja Grčke u Eurozonu, ona nije ispunjavala

ekonomske kriterije ulaska, ali je zbog različitih političkih utjecaja ipak primljena u

članstvo.

Usprkos dvama paketima pomoći koje je Grčka do sada primila, te trećem programu

kojeg će tek dobiti, Grčka još nije napravila pozitivne pomake. To upućuje na činjenicu

da Grčka najprije mora iskorijeniti probleme svog javnog sektora i političkih

segmenata, a tek se onda nadati da će investicije i pomoći od drugih država članica

napraviti određene učinke.

Veliki problem za Eurozonu je taj što kriza u Grčkoj ima značajan utjecaj na sve države

koje joj pomažu jer se one, kako bi joj pomogle, također zadužuju na međunarodnom

financijskom tržištu. Na taj način one povećavaju vlastiti javni dug, što pak uzrokuje

značajne probleme za cijelu Eurozonu.

68

Na temelju iznesenih argumenata, mogu se sintetizirati ključni problemi i uzroci

dužničke krize u Eurozoni. Problemi su prvenstveno političke prirode i neefikasnog

odlučivanja. Također, na čelu država Eurozone potrebni su političari koji imaju

sposobnost uvjeriti stanovništvo kako imaju jasan plan oporavka gospodarstva te

zadobiti povjerenje zajmodavaca na međunarodnom tržištima kapitala.

Do sada je grčka dužnička kriza uvelike narušila ugled europske monetarne unije te

pojačala neizvjesnost za sudbinu Irske, Portugala, Španjolske i Italije. U budućnosti bi

navedena kriza mogla izravno pogoditi izvoz i financijski sustav SAD-a. To znači da

pitanje grčke krize nije samo pitanje jedne slabe države koja nije u stanju otplatiti svoje

dugove, nego i cijele regije.

Financijska i ekonomska kriza su, kako i na financijsko tržište i realnu ekonomiju,

utjecale i na stavove suvremene ekonomske teorije. Drugim riječima, u krizi su

ponovno pokrenute kontroverze ekonomske teorije oko njenog nastanka i posljedica,

kao i načina uspostavljanja financijske i gospodarske ravnoteže. Suvremena kriza

pokazala je da se tržišni sustav treba promatrati kao jedinstvo financijske i realne sfere

proizvodnje, ali i kao društveni sustav. S obzirom na faze u razvoju krize, kao što su

slom sustava hipotekarnog financiranja, recesija te rastuća specijalizacija teoretičara,

može se reći kako je ta veza u analizama globalne krize zanemarena.

Keynes je smatrao kako smanjenje državne potrošnje, dok se gospodarstvo nalazi u

krizi, to gospodarstvo gura u još dublju depresiju te da se mjere štednje trebaju

primjenjivati kada se pokrene oporavak. Međutim, u brojnim europskim zemljama, pa

tako i u Grčkoj, vlade su bile usmjerene na deficite, a ne na radna mjesta. Isto tako,

Grčka se trenutno nalazi u zamci likvidnosti, odnosno stanju recesije i nelikvidnosti,

kada monetarna politika više nije efikasna.

69

POPIS LITERATURE

Ahec-Šonje, A. 1999, 'Navješćujući indikatori valutnih i bankarskih kriza: Hrvatska i

svijet', Privredna kretanja i ekonomska politika, vol. 9, no.75, pp. 31-85.

Ahec-Šonje, A. 2002, 'Analiza osjetljivosti bankarskog sustava – primjena „signalne“

metode', Ekonomski pregled, vol. 53, no. 9-10, p. 808.

Atlantis Travel 2015, Grčka, pogledano 04. rujna 2015., <http://www.atlantis-

travel.eu/package_opis.php?id_package=711&lan=hr&id_grupe=1069>.

Babić, M. 2000, Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2000.

Babić, M. i Babić, A. 2003, Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb.

Baletić, Z. 2010, Kriza i ekonomska politika, Politika i ekonomija razvoja Hrvatske,

Lijeva (s)kretanja, Zagreb.

Banka.hr 2015a, Eurozona postigla dogovor: Grčkoj novi program pomoći, pogledano

26. kolovoza 2015., <http://www.banka.hr/regija/Eurozona-postigla-dogovor-grckoj-

novi-program-pomoci>.

Banka.hr 2015b, Grčkoj odobren mosni kredit od 7 milijardi eura, pogledano 26.

kolovoza 2015.,<http://www.banka.hr/regija/grckoj-odobren-mosni-kredit-od-7-

milijardi-eura>.

Bertović Skračić, Z. 2015, 'Hoće li Grčka moći vratiti sve što duguje', Express,

pogledano 26. kolovoza 2015., <http://www.express.hr/ekonomix/hoce-li-grcka-moci-

vratiti-sve-sto-duguje-1439>.

Bilen, M. i Bučar, K. 2003, Osnove turističke geografije, treće izmijenjeno i dopunjeno

izdanje, Mikrorad d.o.o., Zagreb.

70

Blanchard, O. 2005, Makroekonomija, Mate d.o.o., Zagreb.

Bogunović, A. i Sharma, S. 1995, Narodno gospodarstvo – osnove teorije i prakse, Art

studio Azinović, Zagreb.

Božina, L. i Leko, V. 2005, Novac, bankarstvo i financijska tržišta, Adverta, Zagreb,

British Broadcasting Corporation 2011, Greek government austerity measures,

pogledano 26. kolovoza 2015., <http://www.bbc.com/news/business-13940431>.

Brzaković, T. 2013, 'Menadžment u kriznim situacijama – uzroci i razmjeri svjetske

financijske krize i putevi izlaska', FBIM Transactions, vol. 1, no.1, pp. 47-55.

Central Intelligence Agency 2015, The World Factbook – Greece, pogledano 26.

kolovoza 2015., <https://www.cia.gov/library/publications/the-world-

factbook/geos/gr.html>.

Centralna banka Bosne i Hercegovine 2014, Tržišta kapitala: Povijesne informacije o

padovima i krizama na tržištu, pogledano 27. kolovoza 2015.,

<http://www.cbbh.ba/index.php?id=701&lang=bs>.

Centralna banka Bosne i Hercegovine 2015, Grčka kriza bez direktnog utjecaja na BiH,

pogledano 25. kolovoza 2015., <www.cbbh.ba/pdf.php?id=997&lang=hr>.

Cimeša, M. 2012, 'Suočavanje s ekonomskom krizom u Grčkoj',Sol Croatia, pogledano

25. kolovoza 2015., <solcroatia.org/wp-content/uploads/Suocavanje-sa-

krizom_grcka.pdf>.

Ekonomski.mk 2014, Karta Grčke, pogledano 23. kolovoza 2015.,

<http://ekonomski.mk/2014/03/1/mapa-grcke/>.

European Comission 2014a, Why did the crisis happen?, pogledano 26. kolovoza 2015.,

<http://ec.europa.eu/economy_finance/explained/the_financial_and_economic_crisis/w

hy_did_the_crisis_happen/index_hr.htm>.

71

European Comission 2014b, Why did the crisis spread?, pogledano 26. kolovoza 2015.,

<http://ec.europa.eu/economy_finance/explained/the_financial_and_economic_crisis/w

hy_did_the_crisis_happen/index_hr.htm>.

European Comission 2015a, Euro, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://ec.europa.eu/economy_finance/euro/index_hr.htm>.

European Comission 2015b, Financial assistance to Greece, pogledano 26. kolovoza

2015.,

<http://ec.europa.eu/economy_finance/assistance_eu_ms/greek_loan_facility/index_en.

htm>.

European Comission 2015c, Greece, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/greece/index_hr.htm#goto_1>.

Eurostat 2015a, General government deficit/surplus, pogledano 26. kolovoza 2015.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=

tec00127& plugin=>.

Eurostat 2015b, General government gross debt, pogledano 26. kolovoza 2015.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=

tec00127& plugin=>.

Filipović, V. 1989, Filozofski rječnik, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb.

Fotopoulos,T. 2009, 'A systemic crisis in Greece', The International Journal of

Inclusive Democracy, pogledano 27. kolovoza

2015.,<http://www.inclusivedemocracy.org/journal/vol6/vol6_no1_takis_Greece_the_i

mplosion_of_the_systemic_crisis.htm>.

Funda, D. i Majić, T. 2011, 'Upravljanje krizom' u: Veleučilište Velika Gorica 2011,

Zbornik radova: IV. Međunarodna konferencija 'Dani kriznog upravljanja', Velika

Gorica.

72

Gavrilović Jovanović, P. 2001, Međunarodno poslovno financiranje, Ekonomski

fakultet, Beograd.

Greek Economy 2015, Greek Data Updates, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://greekeconomy.blogspot.com/>.

Grgić, D. i Kordić, G. 2011, 'Analogija krize zemalja s margine Eurozone s krizom u

Bosni i Hercegovini', Ekonomska misao i praksa, vol. 20, no. 1, pp. 203-224.

Grgid, M. i Bilas, V. 2008, Međunarodna ekonomija, Lares plus d.o.o., 2008.

HR portfolio 2012, ECB i Grčka tajnim sporazumom stvorile kaos na tržištu obveznica,

pogledano 27. kolovoza 2015., <http://www.hrportfolio.hr/analize/ecb-i-grcka-tajnim-

sporazumom-stvorile-kaos-na-trzistu-obveznica-20-02-2012-93>.

Hrvatska udruga banaka 2011, Profitabilnost banaka i krediti - kako su banke ublažile

krizu 2008.-2010., pogledano 26. kolovoza

2015.,<http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_25_-_26_-

_3_godine_krize.pdf>.

Hrvatski leksikon 2015, Hunta, pogledano 04. rujna 2015.

<http://www.hrleksikon.info/definicija/hunta.html>.

Jurčić, Lj. 2010, 'Financijska kriza i fiskalna politika', Ekonomski pregled, vol. 61, no.

6, pp. 317.-334.

Kesner-Škreb, M. 'Porez na dodanu vrijednost“, Institut za javne financije, pogledano

05. rujna 2015., <http://www.ijf.hr/pojmovnik/porez_na_dodanu_vrijednost.htm>.

Krueger, D. 2008, Makroekonomika, Sveučilište u Pensylvaniji, Pensylvanija.

Ladenburg, T. 2012, 'The Theory of Laissez-Faire', Digital History, pogledano 03. rujna

2015., <www.digitalhistory.uh.edu/teachers/.../unit7_4.pdf>.

73

Leksikografski zavod Miroslav Krleža 2015, Gospodarstvo Grčke, pogledano 25.

kolovoza 2015.,

<http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=23212#poglavlje5875>.

Letica, B. 2010, 'Prva svjetska financijska kriza u dvadeset i prvom stoljeću: uzroci i

posljedice', International Relations Quarterly, pogledano 26. kolovoza 2015.,

<http://www.southeast-europe.org/pdf/03/DKE_03_H_T_BAL.pdf>.

Limun.hr 2015, Stagflacija, pogledano 04. rujna 2015.,

<http://limun.hr/main.aspx?id=10192&Page=2>.

Lonely planet 2015, Greece, pogledano 23.08.2015.,

<http://www.lonelyplanet.com/greece>.

Marjanović, G. 2010, 'The impact of economic crisis on the main course of economic

thought', Ekonomski horizonti, vol. 12, no. 2, pp. 5-20.

Mihalj, P. 1999, 'Dugovi zemalja u tranziciji', Politička misao, vol. 36, no. 2, pp. 193-

204.

Ministarstvo europskih integracija 2005, Peto proširenje Europske unije: 2004., Zagreb,

2004.

Obadić, A. i Globan, T. 2012, 'Strategija financiranja fiskalnih i vanjskih neravnoteža

tijekom dužničke krize u Eurozoni', Ekonomski fakultet u Zagrebu, pogledano 27.

kolovoza 2015., <econpapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:12-10>.

Omrčen, M. 2013, 'Tajna nevidljive ruke', Portal hrvatskog kulturnog vijeća, pogledano

04. rujna 2015., <http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/omren-mirko/15418-m-

omrcen-tajna-nevidljive-ruke.html>.

Oxford Economics 2010, Is Greece headed to default?, pogledano 27. kolovoza 2015.,

<http://www.oxfordeconomics.com/free/pdfs/greece_default(feb10).pdf>.

74

Ožanić, M. 2012, Pojmovnik pojmova iz poduzetništva, Razvojna agencija, Zagreb,

2012., str. 15.

Paunović, M. 2007, Moralni hazard, pogledano 04. Rujna 2015.,

<http://trzisnoresenje.blogspot.hr/2007/06/moralni-hazard.html>

Prga, I. i Šverko, I. 2006, 'Izdvojeni aspekti razvoja bankovnog tržišta', Zbornik

Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 1, no. 4, p. 263-270.

Prohaska, Z., Olgić Draženović, B. i Suljić, S. 2012, 'Uloga banaka u recesiji hrvatskog

gospodarstva', Hrvatska znanstvena bibliografija, pogledano 04. rujna 2015.,

<http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=547422>.

Puška, A. i Maksimović, A. 2014, 'Odnosi s javnošću putem internetskih stranica na

primjeru krizne situacije u mliječnoj industriji', Praktični menadžment, vol. 5, no. 1, p.

92-97.

Ristić Ž. i Komazec B. 2011, Globalni financijski menadžment, Etnostil, Beograd, 1999.

Rječnik financijskih pojmova 2012, Akcelerator, pogledano 04. rujna 2015.,

<http://webhosting-wmd.hr/rjecnik-pojmovi-a/web/akcelerator>.

Senić, R. i Lukić, S. M. 2009, Krizni menadžment, Paneuropski univerzitet, Banja luka.

Skillas, P., Galatsidas, G. 2010, The political economy of the Greek crisis: Roots,

Causes and Perspecitves for Sustainable Development, Euro Journal publishing.

Stojanov, D. i Jakovac, P. 2013, 'Ekonomska znanost u zamci globalizacije', Ekonomski

pregled, vol. 64, no. 5, pp. 447-473.

Šentija, J. 1977, Opća enciklopedija, svezak 3, Jugoslavenski leksikografski zavod,

Zagreb.

The Observatory of Economic Complexity 2015, Learn More About Trade in Greece,

pogledano26. kolovoza 2015., <https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/grc/>.

75

Thomas, K. 2015, 'Why Greeks hold all cards', Blogorrhea, pogledano 27. kolovoza

2015., <htt Ministarstvo europskih integracija 2005, Peto proširenje Europske unije:

2004., Zagreb, 2004.p://asserttrue.blogspot.com/2015/05/why-greeks-hold-all-

cards.html#>.

Tomljanović, P. 2005, Leksikon država svijeta, Extrade d.o.o., Rijeka.

Tourist Information Office 2013, Greece – Mountains, pogledano 04. rujna 2015.,

<http://www.visitgreece.gr/en/nature/mountains>.

Trading economics 2015a, Greece inflation rate, pogledano 25. kolovoza 2015.,

<http://www.tradingeconomics.com/greece/inflationrate>.

United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,

pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.

Vasiljević, B. 2011, 'Svjetska ekonomska kriza i ekonomska teorija', Singipedia,

pogledano 22. kolovoza 2015.,

<http://www.singipedia.singidunum.ac.rs/attachment.php?s=59744547f0184df95ca5a4f

d9a615c56&attachmentid=2681&d=1323428160>.

Vlašić, T. 2015a, 'Grčka ima dugu povijest zaduživanja i bankrota', Telegram.hr,

pogledano 25. kolovoza 2015., <http://www.telegram.hr/politika-kriminal/grcka-ima-

dugu-povijest-zaduzivanja-i-bankrota-a-prvi-su-kredit-digli-i-prije-osnivanja-same-

drzave/>.

Vlašić, T. 2015b, 'Kad pročitate povijest grčkog zaduživanja i bankrota bit će vam

daleko jasnije koliko im je taj problem duboko ukorijenjen u državi', Telegram.hr,

pogledano 04. rujna 2015., <http://www.telegram.hr/politika-kriminal/grcka-ima-dugu-

povijest-zaduzivanja-i-bankrota-a-prvi-su-kredit-digli-i-prije-osnivanja-same-drzave/>.

Vukonić, B. i Čavlek, N. 2001, Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb.

76

Wikipedia.org 2015, Hunta, pogledano 04. rujna 2015.

<http://www.hrleksikon.info/definicija/hunta.html>.

77

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS TABLICA

Stranica

Tablica 1. Makroekonomski i mikroekonomski uzroci bankarskih kriza ...................... 10

Tablica 2. Kretanje bruto domaćeg proizvoda Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.

godine ............................................................................................................................. 29

Tablica 3. Kretanje bruto nacionalnog dohotka Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.

godine ............................................................................................................................. 33

Tablica 4. Dodana vrijednost Grčke prema gospodarskim djelatnostima u razdoblju od

2000. do 2013. godine (u milijunima eura) .................................................................... 34

Tablica 5. Udio proračunskog deficita država članica Europske unije u BDP-u u

razdoblju od 2004.-2014. godine (u %) .......................................................................... 52

Tablica 6. Udio javnog duga zemalja članica Europske unije u BDP-u u razdoblju od

2004. do 2014. godine (u %) .......................................................................................... 54

Tablica 7. Mjere štednje i spašavanja u gospodarskom sustavu Grčke .......................... 61

78

POPIS SHEMA

Stranica

Shema 1. Razvojne faze financijskih kriza ....................................................................... 5

Shema 2. Najznačajniji uzroci financijskih kriza ............................................................. 7

Shema 3. Vrste financijskih kriza ................................................................................... 10

Shema 4. Rezultati istraživanja bankarskih i valutnih kriza autora Kaminskyja i

Reinharta ......................................................................................................................... 13

Shema 5. Glavni mehanizmi širenja gospodarske krize iz SAD-a na svijet................... 44

Shema 6. Nedostaci sustava ekonomskog upravljanja u Europskoj uniji ...................... 47

Shema 7. Domaći i međunarodni uzroci krize u Grčkoj ................................................ 59

79

POPIS GRAFIKONA

Stranica

Grafikon 1. Gospodarska struktura Grčke (u % BDP-a) ................................................ 25

Grafikon 2. Kretanje stope BDP-a Grčke u razdoblju od 2000. do 2013. godine .......... 30

Grafikon 3. Kretanje tečaja Grčke u razdoblju od 2001. do 2013. godine ..................... 35

Grafikon 4. Kretanje stope nezaposlenosti u Grčkoj u razdoblju od 2007. do 2014.

godine ............................................................................................................................. 37

Grafikon 5. Najznačajniji izvozni proizvodi Grčke u 2014. godini ............................... 39

Grafikon 6. Najznačajniji uvozni proizvodi Grčke u 2014. godini ................................ 40

Grafikon 7. Struktura javnog duga Grčke prema kreditorima ........................................ 55

80

POPIS SLIKA

Stranica

Slika 1. Prostorni položaj Grčke ..................................................................................... 21

Slika 2. Dobna struktura stanovništva Grčke ................................................................. 23

Slika 3. Dolasci i potrošnja inozemnih turista u Grčkoj u razdoblju od 2004. do 2014.

godine ............................................................................................................................. 26

Slika 4. Kretanje stope inflacije u Grčkoj u razdoblju od 2000. do 2015. godine ......... 36

Slika 5. Kretanje vrijednosti izvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine ........ 38

Slika 6. Kretanje vrijednosti uvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine ......... 39

Slika 7. Stope rasta prosječnih nominalnih plaća u odabranim državama Eurozone u

odnosu na baznu 2000. godinu ....................................................................................... 57

Slika 8. Kretanje prosječnih realnih plaća (tamna linija) i produktivnosti rada (svijetla

linija) u Grčkoj u razdoblju od 1996. do 2011. godine................................................... 58

81

82