1

Homoseksualnost sa znanstvenog gledita Alen Peruko, psiholog

Najvee kolektivno izljeenje u povijesti ovjeanstva Stoljeima je homoseksualnost u normalnim drutvima smatrana poremeajem. Ali godine 1973. homoseksualnost je uklonjena sa liste mentalnih oboljenja u SAD u, a taj primjer slijedile su i zemlje zapadne Europe. Preko noi homoseksualci su postali 'normalni'. Homoseksualni aktivisti pozivaju se na tu odluku amerikih psihijatara. Moe li jedna politika odluka uiti nekoga zdravim? Poznato je da je u znanosti argument veine najslabiji argument. Tim vie to je Ameriko udruenje psihijatara tu odluku donijelo ne samo pod pritiskom, ve i sa jedva natpolovinom veinom!1 A kako je uope dolo do tog 'najveeg kolektivnog ozdravljenja' u povijesti ovjeanstva? Da bi odgovorili na to pitanje, potrebno je otii u vrijeme Prvog svjetskog rata. Komunisti su tada povjerovali da je doao njihov trenutak, diljem Europe pozvali su radnike na ustanak. Od Rusije do Njemake podignuta je revolucija koja je neslavno zavrila; radnici Zapada, taj mitski proletarijat odbio je odigrati ulogu koju mu je Marx namijenio. I ne samo da su odbili odigrati tu ulogu, ve su toljagama umlatili i ustrijelili Rosu Luxemburg i marksistike ustanike u Bavarskoj i sruili nakon samo nekoliko mjeseci komunistiki reim Ble Kuna u Budimpeti. ak i u Rusiji gdje su boljevici nasiljem i prevarom doli na vlast, ruski se narod nije obratio na komunizam, nego ih je mrzio. Nita od onoga to su marksisti predvidjeli, nije se ostvarilo. Njihov trenutak je doao i proao, a oni su ispali budale. Ruenje temelja drutva Kako su marksisti reagirali? Veina se razoarala, neki su se, poput Mussolinija, okrenuli nacionalistikim idejama, a oni koji su ostali vjerni Marxu kao glavnog krivca za neuspjeh oznaili su kranstvo i tradiciju. Dok god se iz due zapadnog ovjeka ne iskorijene tradicionalne vrijednosti i kranstvo, taj imunitetni sustav Zapada,

2

revolucija e biti nemogua. Radnici su 'izdali' revoluciju, pa su novi vojnici revolucije pronaeni meu homoseksualcima, lezbijkama, feministicama Gyrgy Lukacs, bivi agent Ble Kuna, nakon propasti revolucije pobjegao je iz Maarske. On je svoje ideje s pravom nazvao 'demonskima'. Promicao je razvrat meu enama i djecom2 koji je imao za cilj ruenje obitelji kao temelja zapadnog drutva. Neomarksisti su se odluili za promjenu strategije: umjesto da prvo osvoje vlast, a onda nameu kulturu, trebaju prvo promijeniti kulturu, a onda e im vlasti sama doi u ruke3. Lukacs i drugi neomarksisti osnovali su 1923. na Frankfurtskom sveuilitu 'Institut za drutvena istraivanja', koji e kasnije postati poznat kao Frankfurtska kola. Desetak godina kasnije, bjeei pred nacistima, spakirali su svoju ideologiju i doli u Ameriku. U pedesetim i ezdesetim godinama proveli su tzv. kulturnu revoluciju - preuzeli gotovo cijelu industriju zabave, medije, kole, fakultete. Etiketiranje, proglaavanje protivnika faistima i mentalno poremeenima bio je nain na koji su djelovali. Svaku osudu njihovog djelovanja i iznoenje drugaijih stavova nazvali su 'govor mrnje' iako je mrnja bila ono to je isijavalo iz njihovih knjiga, pamfleta i cjelokupnog djelovanja: mrnja prema obitelji, vjeri, moralu, tradiciji Znanost u slubi prikrivanja seksualnih izopaenja U isto vrijeme djelovao je Alfred C. Kinsey, omiljeni ideolog homoseksualnih aktivista. Skrivajui se iza fasade znanstvenika, zagovarao je prihvaanje homoseksualnosti, ali i nekrofilije, pedofilije, zoofilije... Razlozi za to bili su osobne prirode, budui da je Kinsey bolovao od itavog niza seksualnih poremeaja i nastranosti, od homoseksualnosti i pedofilije do sado-mazohizma. Kinsey 1947. osniva 'Institut za istraivanje seksualnosti' odakle e krenuti i poznata seksualna revolucija iz ezdesetih. Umjesto da se bavi znanstvenim istraivanjima, iza zidova tog instituta odvijale su se najgore seksualne perverzije, orgije sa suradnicima i njihovim enama, studentima a sve uz kamere.4 Za pokretanje seksualne revolucije bilo je potrebno vie od udovoljavanja bolesnim seksualnim fantazijama u tajnosti instituta, i Kinsey je to znao. Stoga je napisao dvije knjige i u javnosti uvijek nastupao kao neutralni znanstvenik. Njegova strategija bila

3

je u tome da seksualne devijacija proglaava estim, a po njegovoj logici kad se neto dogaa esto, onda je to i normalno. Do danas se potee njegova tvrdnja da homoseksualci ine oko 10 % populacije. No, malo je poznato da je Kinsey svoje istraivanje proveo uglavnom na zatvorenicima i to seksualnim prijestupnicima, meu kojima je kao to i sam priznaje bilo nekoliko stotina mukih prostitutki5. Glumei neutralnog znanstvenika Kinsey je grevito prikupljao podatke koji bi mu pomogli u prikrivanju vlastitih seksualnih izopaenosti. Tako gospodina X (Kinsey ga tako naziva da mu prikrije identitet) koji je prema vlastitom priznanju imao seksualne odnose sa stotinama mladia i djevojaka predadolescentne dobi opisuje ne kao seksualnog monstruma ve: ,,Tih i miran ezdesetogodinjak ljubazne i blage naravi uope jedno divno i nenametljivo eljade.''6 O pedofiliji Kinsey dalje pie: ,,Teko je shvatiti zato bi se dijete, osim ako nije kulturalno uvjetovano, uznemirilo to mu netko dodiruje genitalije, kada vidi genitalije kod drugih ili kada doivi neki jo specifiniji seksualni kontakt. ''7 Kinseyev institut i Frankfurtska kola proveli su iroku revoluciju i utjecali na milijune mladih ljudi Zapada, preko Hollywooda, medija, fakulteta, kola, knjiga u ezdesetima se revolucija irila kao zaraza. Ve je 1968. pod utjecajem Kinseya homoseksualnost u DSMu (Dijagnostiki i statistiki prirunik mentalnih poremeaja) izbrisana sa liste sociopatskih poremeaja. Godine 1973., pod prijetnjama i zastraivanjem homoseksualnih aktivista i drugih lobija, a na prijedlog dr. Roberta L. Spitzera (o ovom uglednom znanstveniku i lijeniku, te o njegovim tekim predomiljanjima, biti e jo rijei u daljnjem tekstu) homoseksualnost je politikom odlukom izbrisana s liste poremeaja. Dr. Charles Socarides je autor brojnih knjiga i dobitnik nagrade Distinguished Professor Award (Nagrada za istaknutog profesora), koju mu je dodijelilo udruenje

4

britanskih psihologa i psihoanalitiara (APP). Evo kako on opisuje nain na koji je ameriko udruenje psihijatara promijenila homoseksualnost od patolokog stanja u 'ivotni stil': ,,Homoseksualni aktivisti nisu tada napadali sveenike. Napadali su lanove svjetovnog 'sveenstva', zajednicu psihijatara, i neutralizirali je radikalnim redefiniranjem same homoseksualnosti. Godine 1972. i 1973. uspjeli su pridobiti vodee ljude u Amerikom udruenju psihijatara pa su nizom poteza i izravnih obmana preko noi 'izlijeili' homoseksualce sudskim nalogom. Uspjeli su to udruenje pridobiti da izjavi kako odnos s istim spolom nije poremeaj, nego samo 'stanje' jednako neutralno kao i ljevorukost. Mi koji se nismo suglasili sa tom novom politikom definicijom ubrzo smo uutkani na vlastitim strunim sastancima. Na sveuilitima su ukinuta naa predavanja, a znanstveni asopisi odbijali su nam objavljivati znanstvene radove."8 'Poplava' homoseksualaca u medijima ezdesetih i sedamdesetih su studenti Frankfurtske kole i Kinseyevog instituta (dva najpoznatija Kiseyeva studenta su Hugh Hafner, osniva Playboya, i Harry Hay, osniva homoseksualnog pokreta) zauzimali svoje pozicije u drutvu i vrata medija i fakulteta za homoseksualne aktiviste pomalo su se otvarala. Danas homoseksualci 'preplavljuju' medije, te nastoje relativizirati svoju bolest i svesti sve pod varijantu normalnoga. Jo od sedamdesetih godina populariziraju se razne serije i filmovi gdje postoje likovi homoseksualci, koji su osmiljeni kao zanimljivi i pozitivni likovi, to je u suprotnosti sa realnim ivotom. Dr. Socarides imao je prilike upoznati svu tragediju homoseksualnosti na primjeru vlastitog sina. Pa ipak, upravo je dr. Socarides uz dr. Annu Freud imao najvee uspjehe u lijeenju. etrdeset godina je lijeio homoseksualce, te izvjeuje o uspjenih lijeenja. O populariziranju homoseksualnosti u medijima od sedamdesetih na ovamo, on pie: ,,Televizijski i filmski redatelji poeli su snimati filmove i serije koje promiu homoseksualnost kao legitiman nain ivota. Jedan odbor za praenje homoseksualnosti naredio je Hollywoodu to smije, a to ne smije snimati glede

5

homoseksualnosti. Velike nakladnike kue odbile su objavljivati knjige koje su bile protivne homoseksualnoj revoluciji. Homoseksualci i lezbijke utjecali su na seksualni odgoj u amerikim kolama, a homoseksualni aktivisti su zauzeli vodea mjesta na amerikim fakultetima. Zakonodavna tijela saveznih drava ponitila su zakone protiv sodomije.''9 Zadnjih godina svjedoci smo agresivne kampanje u svim hrvatskim medijima koji slijepo slijedile obrasce rada Hollywooda i MTV-a. U emisijama kao to su 'In magazin', 'Red Carpet', 'Big Brother', 'Farma'... neprestano se propagira bolesno i izopaeno ponaanje. Osobe kojima je potrebna struna pomo esto su 'zvijezde' ili ak voditelji tih emisija. Takvi sadraji se emitiraju u popodnevnim i ranim veernjim terminima. to rei svojoj djeci kad na televiziji vide dva mukarca kako se ljube?! Stjepan Lice bio je lan vijea HRT- a i otvoreno je progovorio o homoseksualizaciji drutva: ,,Homoseksualnost sve vie postaje stvar pomodnosti, jer se ona postavlja kao kriterij i put u modernost. Svjedoci smo homoseksualizacije naeg drutva. Ali homoseksualnost nije nain ivota, ve nesnalaenje u njemu.''10 Treba samo pogledati modne piste. Posljednjih godina propagiraju se mrave djevojke bez grudi koje slie na djeaie, te ljepukasti, njegovani i feminizirani manekeni. Trend metroseksualaca nije potrebno izriito ni naglaavati. Modna i farmaceutska industrije pune su homoseksualca. Stoga ne treba uditi to mnogi imaju nejasne predstave o ovoj bolesti i to je sve vie ljudi zbunjeno i zavedeno propagandom i stereotipima iz medija. Neki od najmonstruoznijh masovnih ubojica bili su homoseksualci (A. Cunanan, J. Dahmer, J.W. Gacy), ali o njima nikad neete nai nita u medijima, jer se ne uklapaju u lanu sliku dobroudnih i veselih 'gejeva' kakvu nam nameu mediji, u nizu fiktivnih likova iz filmova i serija, koje u pravilu glume heteroseksualci. Zato danas mnogi ljudi kao hipnotizirani ponavljaju da homoseksualnost nije bolest nego 'stanje'. Bivi homoseksualni aktivist i izlijeeni homoseksualac, Michael Glatze medije vidi kao jednog od glavnih uzronika homoseksualnosti:

6

,,Homoseksualizam je uzeo gotovo 16 godina mog ivota i ispunio moj ivot laima uz pomo masovnih medija koji ciljaju na djecu i pokuavaju ih uvjeriti u to da je homoseksualizam normalan oblik ponaanja. ''11 Ne moe se svakog homoseksualca izlijeiti niti se svakog heteroseksualca moe uiniti homoseksualcem. No na poznati psihijatar dr. Vladimir Gruden potvruje vanu ulogu medija: ,,Homoseksualnost ui u mnogim ljudima, a posebno e se razviti ako se na razliite naine reklamira."12 A rabi Rosenberg iz udruge lijeenih homoseksualaca i lezbijki 'Jonah' zakljuuje: ,,Mnogi bivi homoseksualci kau da je najdublji razlog za njihovu depresiju bio veliki pritisak kojemu su bili izloeni kako bi svoje osjeaje smatrali uroenim i nepromjenjivim."13 U medijima se s druge strane neprestano napada Katolika crkva zbog pedofilskih skandala u njezinim redovima, ali neete nai injenicu da su homoseksualci prema istraivanjima znatno skloniji pedofiliji od heteroseksualaca14,15. Mediji namjerno ignoriraju injenicu da 97% tih pedofilskih skandala datira iz vremena 1960.- 1985. kada je katolika hijerarhija u SAD i drugdje na Zapadu preutno dozvolila reenje homoseksualaca i da je vie od 80% rtava sveenika - pedofila djeaci. Ve poetkom osamdesetih Crkva je ponovno uvela zabranu reenja homoseksualaca, to je urodilo plodom. Samo 3 posto sluaja pedofilije u Katolikoj Crkvi u SAD-u dogodilo se nakon 1990. i ni jedan u razdoblju 2000. 2004.16 Vidimo da je mogue problem donekle rijeiti boljim nadzorom homoseksualaca, ali je li mogue njihovo potpuno izljeenje i uspjena resocijalizacija? Lijeenje homoseksualaca Spomenuti dr. Robert Spitzer, profesor psihijatrije na Sveuilitu Columbia je

7

znanstvenik koji je potaknuo Ameriko udruenje psihijatara 1973. na uklanjanje homoseksualnosti kao mentalnog poremeaja iz DSM. Dr. Spitzer je s vremenom pod teretom znanstvenih injenica promijenio stav. Godine je 2001. i 2003. objavio svoju analizu izljeenja homoseksualaca, i na temelju 200 sluajeva izlijeenih homoseksualaca i lezbijki, te zatraio vraanje homoseksualnosti na listu bolesti. O prijetnjama njegovoj obitelji, koje su tada uslijedile, nerado je govorio.17 Dr. Spitzer nije jedini koji je promijenio miljenje. Poznati psiholog Richard Cohen je izlijeeni homoseksualac, a danas sam uspjeno lijei homoseksualce. Talijanskog glazbenika Giuseppea Poviu je izlijeio kliniki psiholog Joseph Nicolosi, a nakon toga i dvojicu Povijinih prijatelja. Povia je svojedobno izjavio: ,,Ljudi nisu homoseksualci, oni postaju homoseksualci ovisno o tome s kim se drue".18 Osnivaica lezbijskog asopisa Venus (1995) i lezbijska aktivistica, Charlene Cothran je 2006. javno obznanila da je napustila homoseksualni nain ivota. Zanimljivo je i izljeenje vodeeg homoseksualnog aktivista, osnivaa magazina Young Gay America (YGA). To je bio 'mainstream' magazin kojeg su naruivale kole, knjinice i druge javne ustanove, a bavio se promoviranjem homoseksualizma kao naina ivota. Michael Glatze je prekinuo 10-godinju vezu koju je imao sa drugim suosnivaem tog magazina, te javno objavio da vie nije homoseksualac. Glatze kae: ,,Iscjeljivanje rana uzrokovanih homoseksualnim ponaanjem nije jednostavno - malo je stvarne podrke. A ona koja postoji je osramoena, ismijana i uutkana agresivnom retorikom masovnih medija koji promoviraju homoseksualizam kao normalan oblik ponaanja ili uinjena ilegalnim izvrtanjem zakona. Morao sam proi kroz izrugivanje i 'glasove' neprihvaanja od svih koji su za to saznali. Cilj homoseksualne agende je uiniti da ljudi prestanu uope i postavljati pitanje naputanja homoseksualizma, bez obzira na pitanje je li to mogue. Dugo vremena sam negirao istinu i jo uvijek osjeam krivnju zbog toga. Kao voa

8

'gay' pokreta mnogo sam puta imao priliku govoriti javnosti. Da imam priliku povui neke od stvari koje sam govorio, uinio bih to. Sada kad znam da je homoseksualnost pohota i pornografija zamotano u jedno, nikada neu dozvoliti nekome da me uvjeri u suprotno, bez obzira na to koliko fine bile njihove rijei i koliko tuna bila njihova pria. Vidio sam to, znam istinu... U mom iskustvu 'coming out' od utjecaja homoseksualnog mentalnog sklopa je bila posve oslobaajua, najljepa i najnevjerojatnija stvar koju sam ikada doivio u vlastitom ivotu."19 Ovo su rijei predsjednika udruge 'Exodus International' koja okuplja homoseksualce i bive homoseksualce, Alana Chambersa: ,,injenica je da postoje deseci tisua mukaraca i ena koji su kao i ja nadvladali homoseksualizam... mi smo ivi dokaz! Unato ovim ohrabrujuim rijeima, sama pomisao na lijeenje homoseksualaca kod homoseksualnih aktivista izaziva agresiju20. Znanstvene injenice, meutim, govore drugaije od parola tih aktivista. Od onih bolesnika koji pristupe terapiji, oko 30 - 60 % bude potpuno izlijeeno21. Samo zadnjih desetljea u SAD-u i Nizozemskoj je izlijeeno vie od 25 000 homoseksulaca22. Uspjeno su lijeili i danas lijee homoseksualce G. V. Ardweg, Ch. Meves, R. Cohen, J. Nicolosi, Ch. Vonholdt, L. Payne, W. Gasser, Anna Freud, V. Frankl, Ch. Sociarides i mnogu drugi. ak i da prihvatimo zabludu da je homoseksualnost neizljeiva, zar zato nije bolest? Mnoge bolesti su neizljeive, poput side ili shizofrenije, pa nikome ne pada na pamet da shizofreniare proglasi normalnim. Utemeljitelji psihijatrijske i psihonalitike znanosti kao i psihologije bilo su po tom pitanju jednoglasni. Ve je 1932. profesor Schultz-Hencke napisao da su razliiti oblici homoseksualnosti, ukljuujui i odreene karakteristike osobnosti, koje esto moemo primijetiti kod homoseksualaca, psiholoki poremeaji. Alfred Adler i Wilhem Stekel bili su istog miljenja. Ni Freud nije imao dileme, za njega je homoseksualnost bila psihiki poremeaj, i razraivao je razliite metode lijeenja homoseksualaca.

9

Osobito je u tome daleko otiao C. G. Jung koji je objasnio: ,,Homoseksualni mukarac nespoban je pronai mukost duboko u svojoj nutrini. Stoga je pokuava nai na bioloko-seksualnoj razini. "23 Viktor Frankl, otac logoterapije, nazivao je homoseksualnost perverzijom i boleu24. U novije vrijeme znanstvenici poinju priznavati ono to Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili u pitanje homoseksualnost je bolest. U posljednjih nekoliko godina izlaze znanstveni radovi mainstream znanstvenika koji dokazuju povezanost homoseksualnost i psihopatologije, poput onih dr. J. M. Baileya, dr. G. Remafedija i dr. R. Friedmana25. O radovima i studijama prema kojima se homoseksualnost moe uspjeno lijeiti u nas je govorila dr. Verdijana Pavlovi26. Da li se homoseksualcem raa ili postaje? esto se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima uje fraza: ,,Mi se takvi raamo." Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E. Ringel kae: ,,Homoseksualnost nema nikakve veze sa nasljeivanjem, predispozicijama ili hormonalnim poremeajem, ona je zapravo neurotski simptom, kolski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se zapravo krije neki poremeaj osobnosti.''27 I. Bieber ide jo dalje: ,,Ne postoje homoseksualci, samo latentni heteroseksualci.''28 A jedan izlijeeni homoseksualac, C. Cook, je primijetio: ,,Naa heteroseksualnost lei zatrpana tisuama strahova. ''29 Isto potvruje izlijeeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen: ''Nitko nije roen kao homoseksualac.''30 Cohen kae da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremeaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Vanu ulogu u razvoju homoseksualnog poremeaja ima odnos sa ocem. Oeva mukost vrlo je vana za razvoj djeteta. To potvruju i

10

istraivanja dr. Satinovera, koji je desetljeima istraivao homoseksualnost. Otkrio je da meu ortodoksnim idovima gotovo nema homoseksualaca to govori protiv teze da se homoseksualci takvi raaju.31 Iako su na to potroeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi pokuaji su doivjeli neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali istraivanja. Najpoznatija takva istraivanja, ona Le Vaya iz 1991. i D. Hamera iz 1998. pokazala su da je 'gay gen' zapravo 'nepostojei fantom'. Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se homoseksualci takvima raaju. to bi to promijenilo? Homoseksualnost bi i dalje ostala bolest. Ljudi se raaju i s maninom depresijom, shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima. Homoseksualnost - zlo, a ne varijanta prirode Zato je lav sa tri noge deformacija, a ne varijanta prirode? Jer su za normalno funkcioniranje i preivljavanje potrebne etiri noge. Kada bi se samo jedan posto lavova raalo sa tri noge, ali nekom tehnikom moglo jednako dobro trati i loviti kao lavovi sa etiri, onda bi tronogi lav bio samo varijanta prirode. No, zbog znaenja koje za lava imaju etiri noge, tronogi lav je deformacija, a ne varijanta jer mu nedostaje ono to bi trebao imati. Primijenimo to na homoseksualnost. Zato je homoseksualnost deformacija? Promatranje spolne strukture mukarca i ene, te analiza njihove svrhe pokazuje da seksualno sjedinjenje dvojice mukaraca nije mogue. to god ta dvojica radila ostaje sterilno i ne dolazi do stvarnog sjedinjenja. ivotinje kao uzor? Jo jedna esta izlika homoseksualnih aktivista je da se homoseksualnost moe nai meu ivotinjama i da je homoseksualnost prema tome prirodna. Ovo je mijeanje pojmova. Nije prirodno sve to je u prirodi 'uobiajeno'. Inae bi trebali jesti sirovo meso trgajui ga sa ivotinja. Tako se, naime, hrane zvijeri. Ali niti u prirodi homoseksualni odnos nije uobiajen, samo je defektnost prirode. Inae bi odavno i sama priroda nestala. U stvari, kada majmun siluje drugog majmuna tu se ni ne radi

11

o homoseksualnosti, ve o iskazivanju dominacije. Istu pojavu moemo uoiti i kod pasa i nekih drugih ivotinja. Oito se pokuava dokazati nedokazivo. ovjek nije ivotinja, te se ne moe pozivati na ivotinjske obrasce ponaanja. Dr. Toevski kae: ,,Homoseksualci, biseksualci i onaj sloj iz znanstvenih krugova koji 'razumije', ili se indiferentno odnosi prema ovoj zabrinjavajuoj pojavi, nalaze opravdanje za ovu pojavu kod ovjeka u injenici da se 'homoseksualnost' sree kod mnogih ivotinja. Oni apsolutno nisu u pravu, jer ono to lii na homoseksualnost kod nesvjesnih ivotinja ni po trajnosti ni po tetnim efektima nije isto to i homoseksualnost svjesnog ovjeka.32 Suvremena ignorancija Nizozemski lijenik dr. Gerard J. M. van den Aardweg 35 godina istrauje homoseksualnost i ostale seksualne i neurotske poremeaje. Njegovoj individualnoj terapiji podvrgnulo se preko 300 homoseksualaca, uglavnom mukaraca, te mnogi drugi seksualni neurotiari i ljudi sa neseksualnim neurotskim poremeajima. Dr. van den Aerdweg optuuje struku, politiare i vjerske voe za politizaciju i ignoranciju: ,,Naa saznanja o homoseksualnosti su se u zadnjem stoljeu poveala. Unato razlikama u upotrebi terminologije, razliiti psiholoki i psihoanalitiki pravci u shvaanju i terapiji jedinstveni su glede odreenih osnovnih znaajki homoseksualnosti i nekih temeljnih uzroka. O tome se malo uje jer su postojea saznanja zbog tiranije i politizacije istjerana sa sveuilita i iz medija, a njeguje se ignorancija. Predodbe veine lijenika, psihologa, politiara, novinara i vjerskih voa uglavnom se temelje na neznanju i davno prevladanim teorijama. Ispravno shvaanje o homoseksualnosti je onemogueno jer se ona promatra kao izolirana pojava. Ona spada u veu skupinu poremeaja u kojoj su i egzibicionizam, pedofilija, auto erotizam''33

12

A to je u stvari homoseksualnost i najvanije kako nastaje taj psihiki poremeaj? Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva Ve iz dobro dokumentirane injenice da imamo homoseksualce koji imaju identine blizance (tj. brau/sestre sa identinim genskim zapisom) heteroseksualce, moemo zakljuiti da homoseksualne sklonosti nisu uroene. Prikazi sluajeva esto ukazuju na imbenike vezane uz okoli, koji objanjavaju razvoj razliitih seksualnih sklonosti kod genetski identine djece, i podupiru zakljuak da je sklonost istom spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okolia.34 Kod osoba koje osjeaju seksualnu sklonost prema istom spolu esto nailazimo na jedno ili vie od slijedeeg: Odsutstvo oca, oinske figure ili otuenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac doivljen kao neprijateljski raspoloen ili nezainteresiran, nasilan ili alkoholiar; Majka je bila previe zatitniki nastrojena (kod djeaka); Majka je previe traila pomo i bila zahtjevna (kod djeaka); Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevojica); Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim spolom; Nedostatak grublje igre (djeaci) Neuspjeh u identifikaciji sa vrnjacima istog spola; Nesklonost timskim sportovima (djeaci); Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vrnjaka (djeaci); Seksualno zlostavljanje i silovanje; Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost; Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;

Odvojenost od roditelja tijekom kritinih faza odrastanja35 Ukoliko se na odgovarajui nain odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo vjerojatan.36

13

Ako se odjednom javi vie gore navedenih imbenika vea je vjerojatnost nastanka homoseksualnog poremeaja koji se usvaja jo u ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obiljeava upijanje i usvajanje obrazaca ponaanja, bez jake kontrole i filtara svijesti koji kod djeteta jo nisu ni razvijeni. Zavoenje je vrlo rijetko uzrok homoseksualnosti, kod ena tek ponekad silovanje. Prema dr. Richardu Fitzgibbonsu, glavni imbenici koji dovode do slabog mukog identiteta, kao preduvjeta za razvoj homoseksualizma, je slaba povezanost s vrnjacima - u Americi esto uslijed zadirkivanja i odbacivanja zbog slabih sportskih sposobnosti, slaba emocionalna veza sa ocem, te nepovjerenje u ensku ljubav esto zbog iskustva izdajstva od strane majke ili pak prevelikih zahtjeva koje su majke stavljale pred sinove.37 Homoseksualni djeaci su najee 'meki', prepasivni, 'dragi' tu nije rije o uroenim osobinama ve o steenim navikama. Ako je majka u ivotu djeaka imala sredinju ulogu, onda on u mnogome oponaa svoju majku, njezine interese, nain govora i uslijed toga se nee ponaati kao drugi djeaci, a onda e se lako osjeati 'drugaiji od drugih'. Kod ena lezbijki je est emocionalni odmak od majke. Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci imaju infantilno vienje sebe, prisutna je tzv. lomljiva identifikacija, najee i loa slika oca. Sebe vide kao rtve to im je zajedniko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima. Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka mukog samopouzdanja ne mogu osjetiti pravu privlanost prema enama. Mladi se osjea manje vrijedan u odnosu na svoje vrnjake, sklon se strastveno diviti i idolizirati vrnjake, a takve su enje u predpubertetu lagano erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu esto je infantilno samosaaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristino za egocentrino djete u predpubertetu. Jedan od faza saaljenja obiljeena je buntom, bijesom, protestom, sklonou osveti Za homoseksualni izbor partnera vrijedi pravilo 'obrnutosti': kod eljenog partnera se kao privlane vide one osobine za koje adolescent smatra da ih ne posjeduje. Tako

14

veina mukih homoseksualaca kod partnera trai 'mukost'. Posljedice predpubertetske emotivne fiksacije su viestruke; nagon za samosaaljenjem koji se manifestira na razliite naine, zadravanje adolescentnih emocija, razmiljanja, elja, a budui da homoseksualna elja proizlazi iz fiksirane dinamike aljenja samog sebe nalazi kratkorono zadovoljenje. Zato Adler homoseksualnost definira kao seksualnu neurozu ili psihiki infantilizam. Kod ena sa lezbijskim sklonostima esto nalazimo da su im oevi bili 'emocionalno intenzivni', alkoholiari ili zlostavljai. Takve ene, zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se plae svoje ranjivosti u odnosu na mukarce. Takoer se i kod ena koje se nau iznevjerenom od mukarca nakon dugotrajnih veza esto plae vezati s drugim mukarcima i trae izlaz kroz uputanje u istospolne veze. ene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca ili adolescenti mogu nalaziti tekim ili skoro nemoguim da vjeruju mukarcima. Drugi vaan razlog istospolnim sklonostima kod ena je slabo razvijen enski spolni identitet; esto iskazan u potekoama u odnosima s majkom emocionalno nepristupanom ili nesklonom da afirmira kerinu enskost, zatim odbacivanjem od strane vrnjaka i loe miljenje o vlastitom tijelu.38 Duhovna degeneracija Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bia u njegovom najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost - a kroz nefiltrirane sadraje svijesti - reflektiranje bolesti se ne pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iskae ova teka psihika aberacija na scenu svijesti i postaje problem: asocijalno ponaanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika tj. bolesnicu. Homoseksualnost ukratko kao kompleks vie psihikih, mentalnih i socijalnih poremeaja moemo definirati kao kompleks nedozrelosti mukarca i bjeanja od odgovornosti, nedozrelost, zaostalost u razvoju (infantilnost) s retrogradnim uincima faze djetinjstva od 3. do 9. godine, nemogunost adaptacija u normalno socijalno i

15

mentalno okruenje. Zato pokuavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okruenje. Time izazivaju uinak otpora i sukoba na svim nivoima. Definicija lezbijstva je: Seksualna praznina bez penisa i iz toga izvedeni strah i mrnja na mukarca. Mentalna nezrelost, infantilnost i kompleks zavisti prema mukarcu i kompleks krivnje prema ocu. U kompleksu zavisti prema mukarcu skriva se osjeaj nie vrijednosti zbog neposjedovanja penisa kao mukarac, a u odnosu kompleksa krivnje prema ocu - incestuidna udnja. To je psihiki poremeaj tzv. 'mukobanja' ili 'butch', a psihiki poremeaj tzv. 'femme' lezbijki je isto to, ali uz kompleks pridodane krivnje i straha zbog nesvjesne udnje za penisom. Sve lezbijke 'femme' se strae mukarca i mrze mukarca jer se strae sebe. Filteri svijesti ne dozvoljavaju izlazak stvarnih sadraja van jer bi to za osobu moglo imati katastrofalne posljedice (Jung je ovo i dokazao na primjerima). Dakle, homoseksualnost je poremeaj mentalne zaostalosti u procesu psihike tranzicije od djetinjstva prema seksualnom razdoblju, a poremeaj se reflektira buenjem seksualnog kompleksa i, kasnije, sve vie u obrascu asocijalnog sukoba s okolinom. Lezbijstvo je poremeaj zavisti na mukost i strah od mukosti u isto vrijeme, stvarajui mentalnu konfuznost i seksualnu disfunkciju u psihikom razvoju seksualnog kompleksa u skladu s naravnim zakonom morfologije. Homoseksualnost nije u Sjedinjenim Amerikim Dravama (od strane American Psychiatric Association) formalno priznata kao mentalno oboljenje. Dio profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja, meutim, ne slae se sa tim: nekoliko godina nakon uklanjanja homoseksualnosti iz Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM), veina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na patologiju, a veina psihijatara irom svijeta i dalje nastavlja gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti.39 Priroda priznaje samo reprodukciju

16

Imajui sve gore navedeno u vidu, zamislite kakve tetne posljedice moe imati dijete koje odgajaju roditelji homoseksualci. Poznata sociologinja dr. Milanka Vujii o homoseksualcima kae: ,,Sa socioloke toke gledita, za dijete, zdrav razvoj djejeg identiteta izrazito je tetno da homoseksualci odgajaju dijete. Priroda priznaje samo reprodukciju, i sve ove varijetete i greke prirode moramo, htjeli - ne htjeli, odbaciti i naa planeta moe opstati samo u ravnotei izmeu plusa i minusa... moramo biti na relaciji stroge spolne odreenosti, i ja, kao sociolog i ena, smatram da je to jedini ispravan put i da se treba prema tome opredijeliti... iako je velika medijska kampanja populariziranja homoseksualnosti, i bojim se da e u skorije vrijeme biti sramota ne biti homoseksualac... tako da bi se trebalo okrenuti prirodnom ponaanju, naravno kultiviranom... ja sam za prirodne zakone."40 'Otpadnitvo najgore vrste' Dr. Jovan Toevski, predstojnik katedre za anatomiju na medicinskom fakultetu u Srbiji je deklarirani liberal i vodei ekspert za pitanja ljudske seksualnosti na ovim prostorima. Kada Toevski govori, znanstvena zajednica slua. U svojoj knjizi 'Skrivena seksualnost' pie: ,,Muka homoseksualnost predstavlja manjkavost bar jednog od dva glavna nagona mukarca po morfopsiholokom modelu ovjeka, prije svega nagona za seksualnim spajanjem sa enom. Homoseksualnost je jedna od najopasnijih pojava za nau vrstu pada u oi utjecaj ena na poveanje broja steenih homoseksualaca mukaraca kojih je sve vie posljednjih desetljea. Muku homoseksualnost favorizira jaka biovlast najprije majke, a zatim cijele okoline, a rtve su one osobe mukog spola koje imaju slabu mukost po roenju. Te jedinke lako podlijeu enskom utjecaju, preuzimajui ak enske obrasce ponaanja. Homoseksualnost ovjeka koja se smatra alternativnom seksualnosti, u stvari je

17

svjesno neopravdano usmjerenje koje se ini lakim i razliitim od obaveza koje mukost namee. Osim toga, homoseksualnost se ne moe podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu premisu seksualnosti (odnos suprotnih spolova). U tom smislu homoseksualnost predstavlja otpadnitvo najgore vrste koje moe biti stavljeno u grupu patolokih poremeaja i ne zasluuje da bude stavljeno pod okrilje pojmova vezanih za termin seksualnosti, jer negira najvaniji modus ive prirode - dvospolnost. "41 Polazite da se homoseksualnost proglasi abnormalnom jest injenica da je itava ljudska anatomija i psihologija oblikovana u smjeru razmnoavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi spol. Ako se ta evidentnost izgubi iz vida ili potiskuje, javlja se znak mentalnog poremeaja. Destruktivni izvori zadovoljstva Homoseksualizam i sline pojave (lezbijstvo, biseksualizam...) su oblici destruktivnih izvora zadovoljstava koji ljude potiu na jo destruktivnije i morbidnije aktivnosti. Prema istraivanjima, 83 % homoseksualnih osoba tijekom ivota ima seksualne odnose sa vie od 50 partnera, a od njih 29 % sa vie od 1000 partnera, a samo 1/16 ivi sa partnerom u vezi neko vrijeme!42 Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima sline osobe nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije. Kada se vre policijska istraivanja vrsta zloina koji se poine u razliitim drutvenim zajednicama, jasno se dolazi do zakljuka da su ubojstva koje se poine u homoseksualnim zajednicama neto najstravinije, praeno stranim masakrima i iivljavanjima nad rtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim zajednicama. Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraivanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri homoseksualca pokua samoubojstvo.43 Studija prua dokaz vrste povezanosti rizika suicida i bi/homo spolne orijentacije kod mukaraca. I drugi lanci govore o tome, kao onaj objavljen u asopisu Pediatrics, o rizinim faktorima za pokuaj suicida kod homoseksualne i biseksualne mladei (14-21 god.). Oni

18

homoseksualci koji doive prirodnu smrt ive u prosjeku 18 godina krae od heteroseksualaca.44 Homoseksualno ponaanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemioloki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u SAD-u imaju 44 puta veu ansu da dobiju AIDS.45 Vie od pola milijuna od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci.46 Homoseksualci imaju veu ansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih sluajeva zaraze sifilisom u SAD-u ine homoseksualci iako zasigurno ne ine 65% populacije.47 Homoseksualci su glavni 'prijenosnik' i razlog zato se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statistiki znaajnim brojevima.48 Takoer 15% homoseksualaca ima klamidiju.49 Pojava gonoreje 3,68 puta ea kod homoseksualaca, ujedno je 14% homoseksualaca njome i zaraeno.50 U istoj je zemlji zabiljeeno da Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca. 51 Koritenje lubrikanata 3 puta poveava vjerojatnost za nastanak rektalne spolne infekcije - lubrikant ima toksini uinak na rektalno tkivo i stanice, a koristi ga 90% homoseksualaca. Znanstvenici ak tvrde da je koritenje lubrikanta meu homoseksualcima ee od koritenja sredstava za zatitu od spolno prenosivih bolesti.52 Ali prirunik za prevenciju HIV-a kojeg je izdao 'Iskorak', a financirao grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva preporua upravo suprotno.53 Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz injenice da homoseksualci imaju 17 puta veu ansu da dobiju karcinom rektuma.54 Treba li uope spominjati da normalna upotreba organa ne dovodi do oteenja?! Homoseksualci imaju i 20 puta veu ansu da e konzumirati metamfetamin (sintetiku drugu) od ostatka populacije, to je pak povezano sa HIV-om; naime, 43% novozaraenih HIV-om u LA-u ujedno je bilo na metamfetaminu.55 Homoseksualci imaju smanjenu oekivanu ivotnu dob za 8 do 20 godina, kronino, mogue i smrtno oboljenje jetre zarazni hepatitis koji poveava rizik od raka jetre, oboljenje imunolokog sustava koje je gotovo uvijek smrtno ukljuujui i popratna

19

tumorna oboljenja, upala plua, rak debelog crijeva koji je esto smrtonosan, razliita crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko vei rizik od samoubojstva56 Infantiline metode za stvaranjem vlastite utjehe (mastrubacija, matanje) lako dovode do psihikog zarobljavanja. Budui da je uzrok homoseksualnosti neka neuroza, mnogi sluajevi pate od depresije, psihosomatskih tekoa, strahova, a nisu rijetke ni paranoidne tendencije. Postotak graninih psihotika je vei nego u opoj populaciji. esta je i ovisnost o alkoholu, drogi. Michael Bailey, istraiva koji je na strani homoseksualnih lobija, priznaje da se oni koji ive homoseksualnim nainom ivota izlau bitno veem riziku oboljenja od odreenih emocionalnih problema, izmeu ostalog i sklonosti samoubojstvu, tekim depresijama i tjeskobnim neurozama.57 Dr. Satinover zakljuuje: ,,Povezanost analnog odnosa i neprestanog mijenjanja partnera najopasniji je profil ponaanja!"58 Zbog svih ovih statistikih podataka homoseksualcima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodei ljudi u Zavodu za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Diskriminiraju li oni na taj nain neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda lijenici iznijeli statistike podatke, a homoseksualni aktivisti ne ele da se o tome govori u javnosti. Umjesto zakljuka Vei dio znanstevne zajednice je, pak, u modernom svijetu odlutao od milenijskog konsenzusa ljudske misli da je homoseksualnost bolest: imamo jedan znatan dio lijenika i psihologa koji pruaju zdravstvenu pomo homoseksualcima i koji e tvrditi da homoseksualnost nije bolest. U pravilu e ovi strunjaci, dodue, takoer rei da homoseksualnost takoer nije niti 'sramotna', ni 'protunaravna', ni 'protivna naravnom zakonu'. To jest, rei e ti strunjaci kako homoseksualizam nije u neskladu sa njihovim vjerskim i moralnim nazorima. U javnosti koja je esto orkestrirana od dobro organiziranih homoseksualnih grupa ovakvi e strunjaci u pravilu dobivati pozitivnu i veliku panju.

20

Znatan dio lijenika i psihologa uope ne eli pruati neku specifinu psiholoku pomo homoseksualcima kao zasebnoj kategoriji: ako oni imaju problema s alkoholom, drogama, shizofrenijom lijeiti e ih kao i bilo koga drugoga. Otprilike po onoj narodnoj 'ne bi se tel meat'.

Imamo, naposljetku, nemali broj lijenika i psihologa (i znanstvenika u tim oblastima) koji e homoseksualnim nagnuima pristupiti kao psihikim bolestima, i voljni su ih lijeiti. Tvrde da za takvo to imaju razloga, i da su njihove terapije uspjene. Piu o toj temi i znanstvene radove, makar najugledniji medicinski asopisi tekstove o njihovim izuavanjima zacijelo zbog politikih obzira u 'dananjem politikom trenutku' uglavnom odbijaju objavljivati. Do daljnjega.

1 R.Cohen, Coming Out Straight. Understanding and Healing Homosexuality 2 Loewy, str. 93 3 C. A. Reich, The Grenning of America, str. 2 4 Kinsey Jones, Kinsey str. 63 5 Judith A. Reisman i Edward W. Eichel, Kinsey, Sex and Fraud 6 Kinsey Jones, Kinsey str. 503 7 A. Kinsey et al., Sexual Behavior in the human Female, str. 121 8 C. Socarides: How America Went Gay str 20 9 Isto 10 Okrugli stol o homoseksualnosti, odran pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002., http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf 11 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight 12 Okrugli stol o monoseksualnosti, odran pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u

21

studenom 2002., http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf 13 http://jonahweb.org/index.php 14 K. Freund i R.J.Watson, The Proportions of Heterosexual and Homosexual Pedophiles among Sex Offenders against Children: An Exporatory Study, Journal of Sex and Martial Therapy 18, No. 1, 1992, 34 43. str. 15 http://www.citeulike.org/user/chainsawriot/article/4083116 16 'John Jay' studija, 2004, Part. 4.2 http://www.usccb.org/nrb/johnjaystudy/ 17 http://www.cultureandfamily.org/articledisplay.asp?id=44&department=CFI&categoryid=cfreport 18 Roberto Marchesini, The Ex-Gay Story in the Pop Music World 19 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight 20 Primjer kod vrlo uglednog znanstvenika dr. Spitzera imamo u reakcijama jednog od dunosnika njegovog vlastitog sveuilita, koji Spitzerove spoznaje o tome da je homoseksualizam mogue lijeiti naziva 'odvratnim', a dr. Spitzera osobno etiketira rijeima You are an embarrassment to the University and a disgrace to science., tj. karakterizira jednog od najuglednijih znanstvenika u oblasti psihoterapije kao sramotu za Sveuilite i nesreu za znanost. http://www.cultureandfamily.org/article ... d=cfreport 21 G.v. Ardweg, Terapija homoseksualnosti, iskustva i uinci 22 Narth Bulletin 1/2000., str 1. 23 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge 4/1997, str. 80 24 V.Frankl, Die Psychotherapie in der Praxis, 2. izd., str. 79. 25 Homosexuality and Mental Illness, John Michael Bailey, Archives of General Psychiatry 1999 vol.56 (10), 883-888 26 Okrugli stol o homoseksualnosti, odran pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002. 27 E. Ringel, Selbstschadingung durch Neurose, str. 63. 28 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge 4/1997, str. 80 29 Isto 30 Isto 31 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, str. 213

22

32 J. Toevski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost mukaraca i ena, str. 100 33 Gerard J. M. van den Aardweg, Terapija homoseksualnosti 34 Homosexuality and Hope, Izjava The Catholic Medical Association (CMA), 2000, dio prvi, pogl. 1 35 op. cit., pogl. 2 36 Isto 37 Homosexuality and American Public Life (zbornik radova), Christopher Wolfe, Spence Publishing Company, Dallas, Texas, 1999, lanak Origins and Therapy of Same-Seks Attraction Disorder, By Richard Fitzgibbons, MD 38 Isto 39 Homosexuality: The Use of Scientific Research in the Church's Moral Debate, Stantol L. Jonesm Ph.D. i Mark A. Yarhouse, Psy.D. InterVarsity Press 2000, Summary (prema http://www.narth.com/docs/mentaldisorder.html) 40 M. Vujii, BN 41 J. Toevski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost mukaraca i ena, str. 100 42 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4 bolesti 43 American Journal of Public Health, The relationship between suicide risk and sexual orientation: results of a population-based study, 1998., Risk Factors for Attempted Suicide in Gay and Bisexual Youth objavljeno u amerikom asopisu PEDIATRICS Vol. 87 No. 6 June 1991. 44 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4 45 Centar for Disease Control and Prevention, http://www.cdc.gov/ 46 Isto 47 Isto 48 Isto 49 Isto 50 Isto 51 Isto 52 http://www.centar-zdravlja.net/zanimlji ... je-hiv-om/ 53 http://www.iskorak.org/files/flash/brosura00.html 54 http://www.cdc.gov/std/hpv/stdfact-hpv-and-men.htm 55 http://articles.latimes.com/2007/apr/11/local/me-meth11 56 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, pog.4

23

57 J.M. Bailey, Homosexuality and Mental Illness, vol.56, 883-884 58 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, pog.4 59 Nacional, tiskano izdanje, br. 481