monetarna kurva

  • View
    413

  • Download
    6

Embed Size (px)

Text of monetarna kurva

SUVREMENA SHVAANJA ODNOSA NOVCA, CIJENA I INFLACIJEKembridska formulacija kvantitativne teorije novca dohodna varijantaMarshall, Pigou, Keynes, Hawtrey i Robertson razmatraji djelovanje novca unosei znaajne korekcije u kvantitativne teorije novca. Po Marshallu novac se ne trai zbog novca nego zbog kupovne moi koju on predstavlja.. Marshallova teorija odnosa novca i cijena: na cijene najsnanije utjee odnos izmeu ukupnog dohotka i dijela dohotka zadranog u novcu. Taj je odnos ovisan o brzini optjecaja novca, i sva panja treba biti usmjerena na tu brzinu, jer ona odreuje dio dohotka koji treba sauvati u novanom obliku. Jedan dio dohotka treba sauvati u novanoj formi. To izraava Marshallov koeficijent k koji je obratno proporcionalan brzini optjecaja, pa prema tome je k=I/V. to je mogunost pretvaranja gotovine u utroak vea (brzina), to je k manji i obratno. Jednadba Marshalove kvantitativne teorije: M=k x Y Gdje je: k = I/V = const M = koliina novca Y = dohodak po tekuim cijenama, koji se jo moe pisati kao P x Y` gdje je Y` dohodak po stalnim cijenama V = brzina optjecaja novca P = opa razina cijena Q= dohodak P= ___M___ k*Q

Teoretiari privreni transakcijskoj varijanti kvantitativne teorije vide u njoj odnos novca i cijena na nain da je opa razina cijena P to vea to je vea koliina novca, ali uz nepromjenjeno k,V i Q (M.koeficijent,brzina opticaja novca, dohodak). Kod Marxa suma robnih cijena odreuje koliinu novca,a ne obratno. Marshall je isticao da je odnos koliine novca i cijena indirektan (cijene-opa razina-su ukljuene u dohodak) dok se u Fisherovoj formulaciji one eksplicitno istiu), a da kamatna stopa i granina produktivnost kapitala igraju posrednu ulogu. Keynes je u Traktatu o monetarnoj reformi (London 1922.) i Pigou u Vrijednosti novca 1917., podravaju Marshallovo shvaanje. 1

Keynes u Traktatu... je pristaa kvantitativne teorije novca i nije negirao tonost Fisherove jednadbe razmjene, dakle transakcijske varijante kvantitativne teorije. (Friedman zato smatra da mu je to najvrijednija knjiga.) Keynesova formula za koju smatra da je bolja od Fisherove: n = p x (k+r x k`) n = koliina novca u optjecaju p = cijena jedinice potronje k = mogua potronja pomou zadrane gotovine k` = mogua potronja pomou sredstava u bankama r = odnos kreiranih sredstava i gotovine koja ih pokriva (stopa rezerve likvidnosti) Keynes je pravilnije postavio pitanje koliine novca vodei brigu o fondovima u bankama (rxk`) i fondov ima gotovine zadrane u rukama publike (k), to je tek kasnije razradio u faktoru L (Liquidity preference), a umjesto ope razine cijena on razmatra cijenu jedinice potronje. Kembridska kola kvantitativnu teoriju novca ne odbacuje kao osnovu razmatranja ve ide za tim da je precizira. Hawtrey i Keynes istiu jo neke slabosti klasine Fisherove formulacije kvantitativne teorije novca:

Hawtrey = kae da statika kvantitativna teorija vrijedi ako svi ekonomski uvijeti ostanunepromijenjivi: Cijene robe direktno su proporcionalne broju jedinica vrijednosti sadranih u graninoj raspoloivosti kupovne moi (Currency and Credit). Zakljuuje da granica raspoloivosti nije faktor koji odreuje vrijednost novca u doba ekspanzije i kontrakcije. Poveanje rashoda potronje, ne mora jedno vrijeme dovesti do poveanja cijena, ve do smanjenja zaliha, i obratno. On je kasnije tu ideju razvio i istaknuo da s obzirom na dinaminost suvremenog gospodarstva kvantitativna teorija ne vrijedi. U Trade Depression an the Way out kae: Prva posljedica ekonomske ekspanzije sastoji se prije u porastu proizvodnje, nego u porastu cijena. Samo u sluaju pune zaposlenosti razvija se inflacijski proces, a cijene rastu.

Keynes = u Opoj teoriji... kae da se kvantitativna teorija novca moe definirati ovako:Sve dok postoji nezaposlenost, zaposlenost e se mijenjati u istom razmjeru s koliinom novca, a kad je puna zaposlenost cijene e se mijenjat u istom razmjeru s koliinom novca. I da poveanje efektivne potranje, e se, openito govorei, djelomino iscrpiti u poveanju koliine zaposlenosti, a djelomino u povienju nivoa cijena. Takvom razradom, nastupa metodoloki rascjep koji je podvojio ekonomiste koji su polazili od kvantitativne teorije novca, a povezan je s imenom J. M. Keynesa.

2

Metodoloki rascjep u razmatranju odnosa novca i cijenaOdbacivanje postavke o ukupnoj koliini novca kao uzroku kretanja cijena dovodi do toga da se kvantitativna teorija novca pretvara u varijantu teorije ponude i potranje. Stari autori smatraju da koliina novca odreuje cijene, a suvremeni da je potranja ona koja ih odreuje. Kvantitativna teorija umjesto potranje, ponuda diktira cijene i inflatorni proces, ali ta ponuda kao da ne proizlazi iz realnih odnosa procesa proizvodnje. Trokovi proizvodnje u drugom su planu kao neto sporedno, a u prvom je planu ponaanje. Prema J. Rueffu opi nivo cijena varira s ukupnom potranjom, ali samo kao funkcija ukupne potranje, te je indiferentan na raspodijelu ukupne potranje meu pojedinim djelovima trita. Te zakljuuje da ukupna potranja treba biti jednaka ukupnoj ponudi. Inflacija nije nita drugo nego efekt emisije neprobavljenog novca. Po teoriji dohotka porast cijena potjee od nesklada jaza izmeu koliine robe na tritu i dohotka raspoloivog za kupnju te robe, tj do porasta cijena dolazi ako postoji takva koliina potranje koja ne moe biti podmirena ponudom. Poras cijena ne mora imati monetarne uzroke, premda su mogui. Hawtrey polazi od dohotka utjecaj koji svaki as modificira razinu cijene dolazi od neto utroenog dohotka, ili kako on kae rashoda potronje koji predstavljaju potranju. Visina tih rashoda odreena je nadnicama, rentama, profitima koje primaju pojedinci. Ukupnos rashoda je uzrok koji fiksira cijenu. Nivo cijena varira upravno proporcionalno s rashodima potronje i obrnuto od koliine dobara kupljenoj od potroaa u jedinici vremena. Tooke cijena zavisi od 2 faktora: 1. troka proizvodnje roba, 2. volumena novanog dohotka namjenjenog potronji. Pokuaj razrade Analitikog modela zasnovanog na metodi usporeivanja dvaju ili vie parova ekonomskih globalnih veliina ili tokova im je svima zajedniko. Promatrane veliine istog para treba da budu uravnoteene. Neravnotea meu njima otvara jaz.

Model inflatornog jazaSmatra se da se teorije INFLATORNOG JAZA naslanjaju na shvaanje Wicksellove monetarne ravnotee i kasnije na Keynesove ideje (smatra se da naziv Inflationary gap potjee od Keynesa sadran u radu How to play for the war). Javljaju se jo i ranije, kod klasika i kod Marxa gdje on u Bijedi filozofije pie to je vee obilje nekog predmeta u odnosu prema tranji, to je nia njegova razmijenjiva vrijednost ili cijena, i obratno. Tj., to je vea rijetkost nuenog proizvoda u odnosu prema potranji, to je vee povienje cijena.

3

O tome su pisali predstavnici beke, lozanske i kembridske kole koji kau da je cijena funkcija ponude i potranje, pri emu kratkorona cijena zavisi prvenstveno od potranje , dok digorona od ponude. Osnovno pravilo: to je krae razdoblje koje analiziramo, to vie moramo uvaavati utjecaj potranje na vrijednost i to je dulje razdoblje, to e znaajniji biti priliv trokova proizvodnje na vrijednost. Wicksell je odbacio kvantitativnu teoriju novca i uveo obujam potronje i investicija, to je posljedica nerazmjera izmeu prirodne i stvarne kamate, dovodi do monetarne neravnotee i stvarne neravnotee u gospodarstvu. On odbacuje i Say Ricardov zakon trita po kojem su ponuda i potranja uvijek jednake. Novana e ravnotea po Wicksellu biti ostvarena ako su ispunjena 2 uvjeta: 1. ako su prirodni i bankarski kamatnjak jednaki 2. ako su investicije jednake tednji Prirodna kamatna stopa je ona kod koje su ponuda uteenih realnih dobara i potranja tih dobara za investicije jednake (kamatna stopa kod koje su investicije jednake tednji, pa omoguuje odravanje ravnotee izmeu ponude i potranje naziva se jo i ravnotenom kamatnoma stopom. Bankarska kamatna stopa je ona po kojoj banke daju svoje kredite, to je stvarna novana ili trina kamatna stopa. Wicksell je prema tumaenju G. Myrdala (najistaknutiji predstavnik vedske kole poetkom 20.st.) pokazao da se globalna potranja cijepa na 2 elementa: 1. potroaku potranju 2. tednju Dok se globalna ponuda cijepa na: 1. proizvodnju dobara potronje 2. investicije Za objanjenje promjena u odnosu na ova 4 faktora Wicksell se posluio kamatnom stopom: kad je novani kamatnjak ispod prirodnog, investicije premauju tednju, potroaka se potranja poveava u odnosu prema proizvodnji dobara potronje. Posljedica toga kretanja bit e rast cijena. Keynesova formula dana u radu Kako emo financirati rat postala je osnova razrade razliitih analitikih modela inflatornog jaza. Najjednostavniji oblici inflatornog jaza tumae se: ako se izmeu raspoloivog dohotka i ukupne ponude pojavi nesklad jaz dolazi do porasta odnosno pada cijena inflatorni jaz pojavljuje se kao posljedica takva porasta globalne potranje koji ne prati odgovarajui porast globalne ponude ponuda i potranja same e se izjednaiti bilo porastom cijena, bilo drukijom uporabom suvinog dohotka

4

2 metode procjene inflatornog jaza: 1. usporeivanje globalnih rashoda i globalne potranje 2. uzima u obzir samo rashode za potroena dobra i predvienu proizvodnju potroenih dobara

Predstavnici vedske koleje neka vrsta pionira teorije inflatornog jaza predstavnik Wicksell Eric Lindahl u Studijama o novcu daje jednadbu: E (1 s) = P x Q Rasploivi dohodak (1 - dio dohotka koji se ne troi)=razina cijena x ponuda robe E = raspoloivi dohodak s = dio dohotka koji se ne troi P = razina cijena Q = ponuda robe E (1-s) = potronja/potranja robe Lindahlovo tumaenje proizlazi iz Wicksellove teorije, po kojoj kako kae Lindhal, dio ukupnog nacionalnog dohotka koji nije uteen uvijek je jednak koliini dobara potronje pomnoen sa nivoom cijena vedska kola smatra da je kamatna stopa odluujui faktor Kad je novani kamatnjak ispod prirodnog, investicije premauju tednju i zato se potranja poveava u odnosu prema ponudirezultat toga povea