UNIVERZITET U BIHAĆUEKONOMSKI FAKULTET BIHAĆ(3 + 2)

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA MONETARNE I JAVNE FINANSIJE NA TEMU: MONETARNA

NERAVNOTEŽA, INFLACIJA

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................12. MONETARNA NERAVNOTEŽA………………………...2

2.1. Inflacija…………………………………………………22.1.1. Pojam inflacije…………………………………….2

2.1.1.1. Teorija o uzrocima inflacije……………...32.1.1.1.1. Teorija inflacije tražnje…………..42.1.1.1.2. Teorija inflacije troškova ………..52.1.1.1.3. Teorija strukturne inflacije ……...62.1.1.1.4. Teorija inflatornog jaza (raspona)62.1.1.1.5. Psihološka teorija inflacije ………72.1.1.1.6. Ostali uzroci inflacije …………….8

2.1.1.2. Tipovi (vrste) inflacije……………………82.1.1.3. Posljedice i efekti inflacije…..…………..102.1.1.4. Kontrola i suzbijanje inflacije…………..11

3. ZAKLJUČAK……………………………………………..144. LITERATURA……………………………………………15

1. UVOD

1

Tema ovog seminarskog rada jeste monetarna neravnoteža, inflacija. Monetarna neravnoteža se odnosi na neravnotežu između ponude i tražnje novca. Inflacija se može definisati kao porast opće razine cijena. Inflacija se većinom javlja za vrijeme ratova. Tad cijene rastu naglo i narod nema čak ni za kruh. Ako je ponuda mala tad rastu cijene, jer je u tom momentu tražnja puno veća od ponude. A isto tako ako dođe do povećanja troškova povećat će se i cijene.

Posljedice inflacije su negativne i mnogobrojne. Inflacije mogu biti umjerene, galupirajuće i hiperinflacije. Što znači započinju sa polaganim rastom. I dok se privreda pokušava izvući iz te situacije nastupa smrtonosna faza koja uništava sve.

Inflacija se pokušava zaustaviti autinflacijskim mjerama. Ona takođe utječe na zaposlenost jer ako dođe do porasta cijena koje mogu imati posljedice u preduzeću, toliko velike da preduzeće prestaje sa radom u tom momentu veliki broj radnika je bez posla, a to još više pogoršava situaciju. Inflacija može da uništi sve.

2

2. MONETARNA NERAVNOTEŽA

Monetarna neravnoteža se odnosi na neravnotežu između ponude i tražnje novca. Klasična teorija opće neravnoteže proces uravnotežavanja objašnjava na način da se višak tražnje nad ponudom a time i porast cijena na jednim parcijalnim tržištima, neutralizira padom cijena na drugim parcijalnim tržištima na kojima je manjak tražnje u odnosu na ponudu.

Strukturne neusklađenosti po teoriji inflacije tražnje imaju neutralan efekat na opći nivo cijena, a opasnost od inflacije može nastati samo ako postoji globalni višak tražnje nad ponudom tj. kada je agregatna tražnja veća od agregatne ponude na nivou ukupne privrede.

Implikatori neravnoteže su:- deflacija i- inflacija.Deflacija je pojava suprotna od inflacije. Deflacija predstavlja takvo stanje kod

kojeg efektivna tražnja zaostaje nad ponudom dobara, što se u pravilu manifestira u sniženju općeg nivoa cijena.

Inflacija se može definisati kao porast općeg nivoa cijena.

2.1. Inflacija

2.1.1. Pojam inflacije

Pojam inflacija vodi porijeklo od latinske riječi ''inflatio'' što znači nedimanje. Riječ inflacija, prvi put je bila upotrebljena u SAD da označi nagli skok cijena i novčanog opticaja za vrijeme američkog građanskog rata (1861 – 1865 god.).

Val inflacije donijeli su i Napoleonovi ratovi. Također je krajem 19. vijeka austro – ugarska kruna devalirala. Velike ratne inflacije javljaju se za vrijeme i poslije prvog svjetskog rata i u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Rusiji itd. Najznačajnija je inflacija u Njemačkoj u periodu 1914 – 1918 god. kada je zbog potreba finansiranja rata novčani opticaj sa 2,9 milijardi maraka povećan na 22,1 milijardu. Cijene i troškovi života su izuzetno rasli. Tako je npr. 1923. god. u Berlinu 1 kg,kruha koštao 428 milijardi papirnih maraka, 1 kg maslaca 5600 milijardi itd. poslije prvog svjetskog rata došlo je do opadanja kupovne snage valuta općenito skoro u svim zemljama.

Što se tiče definicije inflacije ističemo slijedeće: Paul. A. Samuellson inflaciju definira ovako: ''Pod inflacijom podrazumijevamo period općeg rasta cijena roba i faktora proizvodnje – rastu cijene kruha, automobila, šišanja, rastu najamnine, rente itd.''

Prema V. Majhsneru ''inflacija je povećanje novčanog opticaja preko one količine pri kojoj se opći nivo cijena održava preko one količine pri kojoj se opći nivo cijena održava na dosadašnjoj visini. Drukčije izraženo inflacija je ono povećanje novčanog opticaja koje ima kao posljedicu porast općeg nivoa cijena. Problem nastaje kada se količina novca mijenja bez odgovarajuće promjene u robi, tako da to mijenjanje počinje utjecati na opći nivo cijena. Iz toga proizilazi da je inflacija, dinamički pojam. O inflaciji se može govoriti samo dotle dok cijene skaču. Čim se cijene zaustave na bilo kojem nivou, nema više inflacije.''

J. Lovčević je inflaciju definisao: ''Papirni novac je rđav sluga. Kada nastane slučaj inflacije onda se javljaju teške posljedice koje koje se manifestuju u porastu

3

svih cijena, u deprecijaciji papirnog novca u odnosu na zlato, u odnosu na metalni novac i tako isto u odnosu na novac drugih država.''

Definicija inflacije I. Perišina je slijedeća: ''Inflacija je proces samopodržavanog, a različitim uzrocima izazvanog rasta cijena koji postupno prije ili kasnije, pošto se stimulativni efekti rasta cijene iskoriste, dovodi do opadanja životnog standarda većine stanovništva, iscrpljivanja nacionalnih izvora deviza, pogoršavanje devizne bilanse i tečaja nacionalne valute i konačno poremećaja na tržištu koje otežava kontinuirano funkcioniranje privrede, izaziva nove poremećaje u raspodjeli i pothranjuje sam sebe.''

Inflaciju definira i T. Jovanovski i kaže da je ona ''monetarni izraz privredne ravnoteže.'' To je globalna složena pojava za koju je zainteresovana cjelokupna nacionalna privreda. To je monetarni izraz složenih odnosa u privredi i njene strukture, odnosno pojava trajne neravnoteže koja dovodi do niza narušavanja u društvenoj reprodukciji i privrednom organizmu zemlje. Inflacija je takva pojava koja karakterizira napuhanošću nivoa cijena, smanjenjem kupovne moći novca, povećanjem proizvodnje, opće i osobne potrošnje, iscrpljenjem nacionalnih deviznih izvora, itd.''

Đ. Račić kaže: ''Pod pojmom inflacija valja razumjeti one naročito narodnogospodarske procese koji nastaju i razvijaju se usljed padanja vrijednosti papirnog novca.''

H. Filipović o inflaciji kaže: ''mi smatramo da inflacija nastupa i da se o njoj u pravom smislu riječi može govoriti onda kada povećanje opticaja nije u skladu sa povećanjem proizvodnje, masom robe u prometu i kada nije odraz povećanja nacionalnog dohotka, nego je posljedica puštanja u opticaj novca bez ikakvog pokrića.''

Definicija inflacije prof. Halida Konjhodžića koji kaže da je inflacija ''vrlo složena i heterogena društveno ekonomska pojava izazvana monetarnim, realnim ili pak političkim poremećajima ravnoteže i poremećaja u privredi, a kao posljedica nastaje samopodržavano i teško kontrolisano povišenje cijena, opadanje životnog standarda, povećanje novčanog opticaja, smanjenje vrijednosti domaćeg novca i progresivno iscrpljivanje domaćih deviznih izvora.''1

Inflacija označava porast opće razine cijena. Stopa inflacije je stopa promjene opće razine cijena i mjeri se ovako:

Inflacija je stara koliko i tržište privrede.2

2.1.1.1. Teorije o uzrocima inflacije

Podjela inflacije sa aspekta njenih uzoraka, imamo:1. inflaciju novca,2. inflaciju tražnje, 3. inflaciju troškova,4. strukturnu inflaciju,5. uvozno – izvoznu inflaciju i 6. inflaciju zbog drugih uzoraka.Podjela osnovnih teorija inflacije:1. teorija inflatorne tražnje u koju spadaju:

1 „Monetarne finansije“, prof. dr. Mehmed Alijagić, Bihać, 2003. Str. 205-2422 „Uvod u ekonomiju“, prof. dr. Halil Kapić, Bihać 2006., str. 214-216.

4

a. kvantitativna teorija novca, b. teorija inflatornog jaza (raspona),c. psihološka teorija inflacije i d. teorija monetarišta.

2. teorija inflacije troškova i3. Marksova teorija inflacije.Neki autori sve oblike inflacije dijele na slijedeće četiri skupine:1. teorija monetarne inflacije,2. teorija inflacije troškova,3. strukturna inflacija i 4. uvozno – izvozna inflacija.Mi ćemo se opredijeliti za slijedeće teorije inflacije:1. teorija inflacije tražnje koja se može podijeliti na:

a. klasičnu teoriju inflacije ib. kejnezijansku teoriju inflacije tražnje.

2. teorija inflatornog jaza,3. psihološka teorija inflacije, 4. teorija inflacije troškova,5. teorija strukturne inflacije i 6. ostali uzroci inflacije.

2.1.1.1.1. Teorija inflacije tražnje

Ove teorije se mogu podijeliti u dvije grupe:1. klasične teorije inflacije tražnje i 2. kejnezijanske teorije inflacije.Klasična teorija inflacije tražnje zasnivane su na kvantitativnoj teoriji novca i

pristalice ove teorije smatraju da je inflacija isključivo monetarni fenomen, pa se nazivaju ''monetaristima'', a njihovo učenje ''monetarizam''.

M . V = P . JM – novčana masaV – brzina opticaja novcaP – nivo cijenaJ – realni budući proizvodKlasična teorija inflacije se zasniva na slijedećim postavkama:1. povećanje novčane mase iznad povećanja proizvodnje u zatvorenoj ekonomiji,2. pretpostavlja se da je agregatna tražnja funkcionalno zavisna i direktno

proporcionalna novčanoj masi (količini novca u opticaju),3. brzina novca u opticaju je konstantna,4. inflacija je proces opadanja vrijednosti novca,5. opadanje vrijednosti novca je posljedica inflacije a ne njen uzrok i 6. inflacija je po monetaristima isključivo monetarni fenomen.Kejnezijanska teorija inflacije zasniva se na Kejnzovoj teoriji novca. Kejnz je prvi

značajan teoretičar inflacije. Pod inflacijom po Kejnzu podrazumijeva se porast platežno sposobne tražnje koja ne može da se realizuje kroz porast obima proizvodnje. Do inflacije dolazi zbog veće tražnje nad ponudom zbog čega dolazi do porasta cijena, jer ponuda pri datom (prijašnjem) nivou cijena ne može udovoljiti nastaloj tražnji. Inflacija tražnje još se naziva monetarna inflacija ili inflacija kupovne snage.

5

Grafički prikaz inflacije tražnje izgleda ovako:

Slika 1. Monetarne finansije, str. 210.

P – srednji nivo cijenaQ – realni obim ponude tj. tražnjeS – realna ponudaD – platežno sposobna tražnja

2.1.1.1.2. Teorija inflacije troškova

Inflacija troškova je novi tip inflacije koji se bitno razlikuje od klasične inflacije tražnje po tome što do inflacije može doći u uslovima usporednog kretanja privredne aktivnosti i smanjenja zaposlenosti faktora proizvodnje, što se objašnjava inicijalnim porastom proizvodnih troškova. Uzroci ove inflacije su pritisak troškova, npr. troškova rada. Suština troškovne inflacije sastoje se u tome da do porasta cijena može doći i pri nultome višku tražnje u uslovima kada dođe do porasta proizvodnih troškova.

Inflacija troškova grafički se može prikazati na slijedeći način:

Slika 2. Monetarne finansije, str. 214.

Q – realni društveniS – ponudaD – tražnjaE – ekvibilni tj. tačke ravnoteže

Porast troškova nastaje usljed:1. povećanja uvoznih troškova zbog devalvacije domaće valute,

6

2. povećanja fiskalnih nameta i dadžbina u zemlji, kao što su porezi, takse, carine, itd.

3. opadanje proizvodnje zbog kriznih potreba, elementarnih nepogoda, itd.,4. podizanje cijena i marže dobiti veliki kapitalistički korporacija,5. podizanje plaća i zarada preko i brže od stope porasta produktivnosti rada,6. nedovoljno korištenje raspoloživih proizvodnih kapaciteta djeluje kao poseban

faktor inflacije troškova i7. porasta cijena dobara i usluga, koje se nalaze u domenu i kontroli državnih

organa.Inflacija troškova po pitanju zbog čega dolazi do porasta troškova može se

podijeliti na:1. inflaciju nadnica tj. povećanje plaća bez odgovarajućeg povećanja

produktivnosti što dovodi do porasta troškova proizvodnje po jedinici proizvoda,

2. administrativna varijanta inflacije vezana je za dominaciju velikih monopolističkih firmi i formiranja monopolskih cijena,

3. treća varijanta inflacije troškova je rezultat porasta uvoznih cijena kao primarnog uzorka inflacije.

Teorija strukturne inflacije

Strukturna inflacija nije čisti tip inflacije gledano sa aspekta uzroka nastanka inflacije, jer je ona kombinacija inflacije tražnje i troškovne inflacije. Po teoriji strukturne inflacije svi sektori privrede dijele se na:

a. sektori sa viškom agregatne novčane tražnje u odnosu na formiranu ponudu tih sektora,

b. sektori sa manjkom agregatne novčane tražnje u odnosu na ponudu tih sektora i

c. sektori kod kojih je ravnoteža agregatne novčane tražnje i ponude.Inflacija može doći kada su agregatna tražnja i agregatna ponuda čitave privrede u

ravnoteži, a zbog neravnoteže agregatne tražnje i agregatne ponude pojedinih sektora. Znači da zbog sektorske agregatne tražnje i ponude i pored globalne ravnoteže dolazi do inflatornih tendencija.

2.1.1.1.4. Teorija inflatornog jaza (gepa ili raspona) teorija počiva na podjeli realnog dohotka na dva dijela:- na potrošačku tražnju i- na štednju stanovništva tj. preduzeća.Ukupna ponuda se sastoji od dva dijela:- od sredstava potražnje i- od sredstava za proizvodnju (investiciju).Neravnoteža ponude i tražnje stvara nesklad tj. jaz ili gep koji se izravnava

porastom cijena. To je tzv. Inflatorni jaz.Tako umjesto jednačine:

imamo da jeP – nivo cijena

7

C – potrošnjaM – novčana masaAD – agregatna potražnjaAS – agregatna ponudaInflatorni jaz grafički možemo predstaviti na slijedeći način:

Slika 3. Monetarne finansije, str. 220.

I kod ove teorije uočavaju se slabosti kao i kod kvantitativne teorije novca:1. robe prije ulaska u promet nemaju cijene, već ih određuje tražnja,2. novčani izdaci se uzimaju kao nezavisna količina,3. ukupna tj. globalna tražnja je nerealno konstruisana veličina,4. pretpostavlja se model zatvorene ekonomije, itd.Keynsova poznata jednačina kupovne snage novca je slijedeća:PO = (J – S) + IP – srednji nivo cijena (prosjek)O – društveni proizvod u naturalnom izrazuJ – dohodakS – štednjaI – investiciona ulaganja

Kupovna moć novca tj. inflacija po Keynovom modelu ima slijedeće nedostatke:1. uzima se tzv. Model ekonomije,2. monetarna vlast ne može autonomno utjecati na novčanu masu pa time ni na

opći nivo cijena,3. statičko posmatranje inflacije tj. u model nije uključen rast realnog

nacionalnog dohotka i4. u obzir se uzima parcijalno tržište tj. samo tržište potrošačkih dobara bez

proizvodnih faktora itd.

2.1.1.1.5. Psihološka teorija inflacije

Ova teorija ističe psihološke faktore tj. ljudsko ponašanje u oblasti novca i cijena. Najznačajniji predstavnici ove teorije su pristalice tzv. Teorije granične (marginalne) koristi, kao što su: Friedrich Wieser, Bőhm Bawerk i Karl Menger tj. pripadnici tzv. ''psihološke'' ili bečke škole u obimu u to vrijeme poznatih triju građanskih škola ekonomskog učenja. Psihološka teorija inflacije objašnjava pad vrijednosti novca tj.

8

inflaciju (porast cijena) na osnovna predosjećanja i psihološki pretpostavki potrošača da će u budućnosti vrijednost novca pasti, čime onda novcu pridaju manju vrijednost. Albert Aftalion, francuski ekonomist smatra da vrijednost robe i novca ne zavisi od stvarnog zadovoljenja koje posljednja jedinica novca ili roba pruža vlasniku, već od očekivanog zadovoljenju. Psihološka teorija inflacije je teoretski neodrživa iz slijedećih razloga:

1. psihološkim faktorima ova teorija pripisuje dominantnu ulogu, značaj i uticaj na ekonomska kretanja,

2. iako je psihološka teorija inflacije u okviru građanskih teorija dala najtemeljitiju kritiku kvantitativne teorije inflacije, i ona sama polazi od kvantitativnih proporcija, vezujući npr. Veličinu prihoda i psihološki faktora na kretanje cijena odnosno inflacije i

3. psihološka teorija zaobilazi činjenicu da se cijene roba formiraju u procesu proizvodnje.

2.1.1.1.6. Ostali uzroci inflacije

Od ostalih uzoraka inflacije, navešćemo:1. izvozno – uvozna inflacija i2. inflacija izazvana neadekvatnom raspodjelom nacionalnog dohotka.Izvozno – uvozna inflacija kao koncepcija o uzroku nastanka inflacije smatra da

do inflacije dolazi zbog:a. deficita ib. suficita platnog bilanca zemlje.

Deficit platnog bilanca kao uzrok inflacije djeluje u dvije faze. U prvoj fazi zbog većeg uvoza u odnosu na izvoz, dolazi do stabilizacije efekata u privredi. U drugoj fazi treba povećati izvozu odnosu na uvoz kako bi se ostvarenim deviznim prilivom mogao platiti veći uvoz ostvaren u prvoj fazi.

Suficit platnog bilanca također može prouzročiti inflaciju. Zbog suficita tj. deviznog priliva te otkupa deviza od strane centralne banke stvara se nova količina novčane mase u zemlji, što generira inflatorne tendencije.

Djelovanje suficita dvostruko je negativno: prvo, zbog smanjenja robnih fondova nastalog zbog većeg deviznog priliva u odnosu na odliv, što dovodi do konverzije deviza za domaću valutu čime se povećava novčana masa.

Preraspodjela nacionalnog dohotka javlja se kao primarni impuls uzroka inflacije nakon čega se sekundarno nadovezuje inflacioni efekat izražen kroz povećanje novčane mase.

2.1.1.2. Tipovi (vrste) inflacije

Inflacije se mogu podijeliti po različitim kriterijima kao što su slijedeći:1. uzorak nastanka inflacije,2. intenzitet inflacije,3. vrijeme trajanja inflacije,4. porijeklo inflacije,5. posljedice inflacije,6. uticaj na cijene,7. prema namjeni države, itd.Prema uzorku nastanka inflacije, inflacije se klasificiraju:

a. inflaciju tražnje,

9

b. troškovnu inflaciju ic. strukturna inflacija.

Moguća je i ova podjela:a. inflacija efektivne novčane tražnje,b. inflacije zbog nesrazmjerne raspodjele nacionalnog dohotka,c. inflacija izazvana smanjivanjem robnih fondova,d. inflacija zbog nepovoljnog platnog bilanca zemlje.

Prema intenzitetu inflacije, gdje je bitna brzina inflatornog procesa i stepen obezvrijeđenja novca, imamo slijedeće vrste inflacije:

a. latentne ili potencijalne inflacije (ili lake inflacije),b. srednje inflacije ic. galopirajuće ili hiperinflacije.

Latentne – potencijalne ili lake inflacije imaju umjeren rast cijena, 2 – 5% godišnje. Obično su dugoročnog karaktera. Ova vrsta inflacije još se zove ''dozirana'', ''puzajuća'' ili ''šuljajuća'' inflacija.

Srednje inflacije su one inflacije kod kojih je godišnji porast cijena od 5 – 15%.Galopirajuće ili hiper inflacije se progresivno razvijaju, imaju trend ubrzanja

inflacione spirale i najčešće završavaju sa potpunom katastrofom.Inflacije se mogu klasificirati u 3 kategorije:- umjerena inflacija,- galopirajuća inflacija i- hiperinflacija.Umjerena inflacija ima polagan rast cijena.Inflacija u dvoznamenkastom ili troznamenkastom rasponu od 20, 100 ili 200% na

jednu godinu označava se kao ''galopirajuća inflacija''. Dok privreda, čini se, uspijevaju preživjeti pod galopirajućom inflacijom, treća smrtonosna vrsta nastupa kad udari rak hiperinflacije. Ništa se dobro ne može reći o tržišnoj privredi u kojoj cijene rastu milijun ili čak bilijun posto na godinu.3

Po porijeklu nastanka inflacije se dijele na:1. domaće inflacije, gdje su uzorci nastanka inflacije u samoj zemlji i2. uvozne ili prenešene inflacije iz inostranstva, a do kojih dolazi putem vanjske

trgovina, putem međunarodnog kretanja kapitala.Kriterij ili aspekt posljedica inflacije, nam govori koje sve vrste posljedica u

jednoj ekonomiji izaziva ili do kojih inflacija dovodi.Po kriteriju uticaja inflacije na kretanje cijena u jednoj zemlji, inflacija se dijeli

na:a. aktivnu inflaciju, koja utiče na porast cijena,b. neaktivnu inflaciju, koja u početku ne utječe na porast cijena,c. otvorenu ili slobodnu inflaciju, a to je inflacija koju ne ometaju

pojedine protumjerne države. Od ovakve inflacije svako se brani a istovremeno svako se od nje koristi.

d. prikrivena, prigušena ili obuzdana inflacija je karakteristična po aktivnoj borbi države na obuzdavanju inflacije.

Države najčešće koriste ove mjere: racionisanje mjera, propisivanje maksimalnih cijena i plaća, smanjenje investicija, upisivanje državnih zajmova, ograničavanje novčanog opticaja, itd.

Prema namjeri države, inflacije mogu biti:a. namjerne, kada se svjesno izaziva inflacija da bi se npr. Smanjilo zaduženje

države, olakšale obaveze investitora, itd.

3 „Uvod u makroekonomiju“, mr. Mersud Omerdić, Bihać 2005., str. 259-261

10

b. spontane inflacije, koje nastaju zbog ekonomskih teškoća u jednoj zemlji.Po kriteriju vremena trajanja, inflacije se dijele na:a. sekularne ili dugoročne, ali su slabog intenziteta i to su latentne inflacije.

Nisu ograničene samo na jednu zemlju.

b. jednokratne inflacije, su kraće po vremenu trajanja, ali sa većim porastom cijena u odnosu na latentne inflacije. Same se zaustavljaju kada prestaje djelovanje uzorka koji su izazvale. To su najčešće i naglo zaduženje države kod centralne banke, naglo povećanje plaća, itd.

c. kronične inflacije su one inflacije koje dugo traju kao i latentne, ali za razliku od latentnih, ove inflacije imaju znatno veći godišnji postotak porasta cijena. Neki autori navode da postoji tzv. Inercijska ili ustrajana inflacija, to je inflacija koja ne očekuje i koja se ''ugrađuje'', u ekonomski sistem.

2.1.1.3. Posljedice i efekti inflacije

Posljedice i negativni efekti inflacije su mnogobrojni i raznovrsni. Ako ih pokušamo sistematizirati onda imamo:

1. posljedice inflacije na proizvodnju, privredni razvoj i zaposlenost,2. posljedice inflacije na raspodjelu dohotka i potražnju i3. posljedice inflacije na platni bilans.Posljedice inflacije mogu se ovako kategorisati:1. direktne posljedice inflacije, u koje spadaju:

a. smanjenje zaliha proizvodnih i potrošnih dobava,b. porast materijalne proizvodnje,c. smanjenje izvoza i porast uvoza id. obaranje kursa domaće valute,

2. indirektne posljedice inflacije odnose se na sve pojave koje su uzrok preraspodjele nacionalnog dotka pri kojoj jedini bez svojih zasluga dobivaju, a drugi bez svoje krivice gube.

Posljedice inflacije mogu biti:1. podsticanje ekonomskog rasta,2. stimulisanje investicija i3. stimulisanje potrošnje.U oblasti proizvodnje negativni efekti inflacije su slijedeći:1. inflacija uvodi nesigurne i netačne kalkulacije cijena, troškova, dobiti,

cijena, uvoza i izvoza, itd.,2. inflacija negativno utječe na produktivnost i ekonomičnost proizvodnje, jer

se troškovi pokrivaju povećanjem cijena proizvoda, a smanjenjem realnog iznosa plaća radnika zbog inflacije,

3. inflacija smanjuje efikasnost poslovanja i slabi konkurenciju na tržištu zbog inflatornog stvaranja viška tražnje za robom,

4. inflacija dovodi do pretjeranog zaduživanja bankarskim kreditima, što kasnije uzrokuje nelikvidnost preduzeća i

5. obračun amortizacije je nerealan, jer se obračun vrši na nabavne cijene koje su bile niže u momentu nabavke osnovnog sredstva.

11

Filips je 1958. God. Za Veliku Britaniju utvrdio negativnu korelaciju između nadnica i nezaposlenosti.

Slika 4. Monetarne finansije, 235.

Poslije su P. Samuelson i Solon (1960 god.) modificirali Filipsovu krivulju u odnosu između inflacije i stope nezaposlenosti.

Slika 5. Monetarne finansije, 236.

Filipsova krivulja ilustruje ''kompromis'' između inflacije i nezaposlenosti. Uslovi kompromisa određeni su nagibom Filipsove krivulje.

2.1.1.4. Kontrola i suzbijanje inflacije

Za vrijeme inflacije u jednoj zemlji, borba protiv inflacije i njeno suzbojanje može se provoditi na dva načina:

1. zaustavljanje ili usporavanje daljeg porasta cijena,2. suzbijanjem tj. otklanjanjem uzorka koji su doveli do inflacije.Sve mjere koje se odnose i na zaustavljanje i/ili usporavanje inflacijskog tempa i

mjere eliminisanje uzorka inflacije jednim imenom se zove antiinflacijske mjere.Kod provođenja dezinflacijske strategije. Najpoznatije su:1. ortodoksna,2. heterodoksna strategija.

12

Prva dezinflacijska ili antiinflacijska strategija polazi od monetarističkog stava da između kretanja novčane mase i inflacije postoji proporcionalni odnos.

Druga, heterodoksna dezinflacijska strategija zasniva se na tzv. šok terapiji tj. na naglom i brzom obaranju inflacije putem zamrzavanja cijena i dohotka.

Ova kontrola podrazumijeva kontrolu deviznog kursa i kamate. U mjere zaustavljanja ili usporavanja inflacije, a koje se uglavnom sprovode administrativnim putem, spadaju:

1. mjere tržišne privrede, a to su: racioniranje roba široke potrošnje, ograničavanje privrede, limitiranje i plafoniranje plaća i cijena i sl.,

2. monetarne mjere koje podrazumijevaju: ograničavanje ekspanzije bankarskih depozita, restrikcija kredita, otežavanje uslova za dobivanje kredita, limitiranje kredita, itd.,

3. finansijske mjere u kojoj ulazi: uvođenje unutrašnjih zajmova od strane države, povećanje poreskog opterećenja, uvođenja novih poreza, itd.

Strategija antiinflacijske politike može se voditi na slijedeći način:1. prepuštanjem da se inflacija ovija, ''svojim tokom'' pri čemu će se bez veće

državne intervencije, inflacija sama smiriti snagom tržišnog mehanizma.2. preduzimanje određenih mjera monetarne, fiskalne, vanjskotrgovinske

politike i politike dohotka, da bi se smirila inflacija,3. povremena ''kontrola'' inflacije politikom ''stop – go'' odnosno povremeno

zamrzavanje i odmrzavanje cijena, koje je praćeno sa dvije mogućnosti:a. da je taj proces praćen i drugim mjerama stabilizacione politike,

''reformama'' privrednog sistema,b. kontrola ingflacije praćena samo manjim institucionalnim mjerama.

Valutna reforma može biti dvojaka:1. ekonomska valutna reforma,2. tehnička valutna reforma.Kod ekonomske valutne reforme, država vrši zamjenu starog obezvrijeđenog

domaćeg novca za novi novac u omjeru npr. 10:1, a da pri tome ne mijenja ni cijene ni plaće ili se mijenjaju u nižem razmjeru.

Tehnička valutna reforma je također zamjena staze za novu domaću valutu. Zamjena starog u novi novac u određenom omjeru, naziva se denominacija.

Ako je u pitanju troškovna inflacija, tada se borba protiv ove inflacije može prikazati grafički na slijedeći način.

Slika 6. Monetarne finansije, str. 241.

P – nivo cijenaAS – agregatna ponudaAD – agregatna tražnja

13

I – proizvodnjaDa bi se suzbila inflacija troškova treba krivulju agregatne ponude AS pomjeriti

udesno.

Borba tj. suzbijanje inflacije tražnje, grafički se može prikazati na slijedeći način:

Slika 7. Monetarne finansije str. 242.

Py – obim proizvodnje po tekućim cijenama

14

3. ZAKLJUČAK

Kao što smo rekli monetarna neravnoteža predstavlja odnos između ponude i tražnje novca. A inflacija predstavlja porast opće razine cijena.

Inflacija može da ima katastrofalne posljedice za proizvodnju, zaposlenost, privredni razvoj, raspodjelu dohotka, potrošnju, platni bilans, itd.

Inflacija negativno utječe na produktivnost i ekonomičnosti proizvodnje, jer se troškovi pokrivaju povećanjem cijena proizvoda. Također ona smanjuje efikasnost poslovanja.

Neke zemlje nakon inflacije trebaju mnogo godina da se oporavljaju jer je njihova finansijska sigurnost tad bila uništena.

Stanovništvo i preivreda sve moraju ispočetka jer su mnoga preduzeća za vrijeme inflacije uništena.

Inflacija ima veliki uticaj na izvoz jer ga smanjuje, a uvoz povećava. Što nije dobro da se dešava, najbolja je ravnoteža i između ponude i tražnje i između uvoza i izvoza. I u tim situacijama neće doći ni do pada, ni do rasta tad će biti uravnotežene cijene.

15

4. LITERATURA

- Mehmed Alijagić prof. dr. Monetarne finansije, Ekonomski fakultet Bihać, Univerzitet u Bihaću, 2003. god. str. 205 – 242

- Halil Kapić prof. dr. Uvod u Ekonomiju, Ekonomski fakultet u Bihaću, 2006. god. str. 214 – 216, 237, 238

- Mersud Omerdić mr. Uvod u makroekonomiju, Ekonomski fakultet u Bihaću, 2005. god. str. 259 - 261

16