Maja Sahadzic, Veto Mehanizmi

PARLAMENTARIZAMU BOSNI I HERCEGOVINI

prirediliSaa Gavri

Damir Banovi

BH politika

PARLAMENTARIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, 2012.

Edicija BH politika Sarajevskog otvorenog centraediciju ureuje Saa Gavri

naslov PARLAMENTARIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI

prireivai Saa Gavri, Damir Banovi

lektura_korektura/ indeks_pojmova Ivana Teroni, Mirela Roajac-Zuli

prelom_naslovnica Fea Bobi

tehnika priprema Dalila Mirovi

izdavai Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Friedrich Ebert

za izdavae Saa Gavri, Judith Illerhues

Sarajevski otvoreni centar/Fondacija Friedrich Ebert/autori_ce

Nekomercijalno umnoavanje, fotokopiranje ili bilo koji drugi oblik reprodukcije cijele publikacije ili njezinih dijelova je poeljno, uz prethodno pismeno informisanje izdava-a na mail: [email protected]

Autori/ce tekstova su se koristili/e razliitim jezikim normama koje se upotrebljavaju u Bosni i Hercegovini. Zbog potivanja autorske nezavisnosti, jezike razlike su zadrane u finalnim verzijama tekstova.

Tekstovi su pokrili period istraivanja do jula 2012. Politika deavanja nakon jula 2012., naalost, nisu ukljuena u same tekstove. Projekat je organiziran uz podrku Fondacije Friedrich Ebert u BiH. Stavovi i miljenja izneseni u ovom zborniku su autorski i ne predstav-ljaju izriite stavove i miljenja izdavaa ili donatora. Autori/ce odgovaraju za svoje tekstove.

ISBN 978-9958-536-01-4

PARLAMENTARIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI

5PARLAMENTARIZAM U BiH

SADRAJPredgovor Judith Illerhues 7

Predgovor Izmir Hadiavdi 9 UvodSaa Gavri, Damir Banovi 11

Uloga parlamenata u modernim demokracijama Nermina Saraevi 15

Parlamentarna skuptina BiH Nermina Saraevi 43

Parlamenti entiteta u BiHEnis Omerovi 89

Skuptine kantona u Federaciji BiH Maja Sahadi 137

Skuptina Brko DistriktaNedim Kulenovi 163

Opinska predstavnika tijela u BiH Mirna Jusi 217

Parlamentarne politike stranke u BiHZlatiborka Popov-Mominovi 251

Veto mehanizmi u parlamentima na dravnoj i entitetskoj razini u BiH Maja Sahadi 293

Kriza parlamentarizma u BiHGoran Markovi 323

Uloga i transformacija Parlamentarne skuptine BiH u procesu evropskih integracija Aida Kreho 341

Biografije 379

Indeks pojmova 384

VETO MEHANIZAM UPARLAMENTIMA NA DRAVNOJ

I ENTITETSKOJ RAZINI U BOSNI I HERCEGOVINI

Maja Sahadi

U ustavnopravnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, tzv. entitetsko glasovanje i postupak zatite vitalnog nacionalnog interesa, kao veto mehanizmi pri odluivanju predstavljaju veoma vanu ulogu u uinko-vitom djelovanju parlamenata na dravnoj i entitetskoj razini. Stoga se ovaj rad bavi ustavnim definiranjem parlamentarnog odluivanja na dr-avnoj i entitetskoj razini u Bosni i Hercegovini, postupcima parlamentar-nog odluivanja, postojeim veto mehanizmima i posljedicama koje oni proizvode.

Kljune rijei: parlamentarno odluivanje, entitetsko glasovanje, vital-ni nacionalni interes, veto mehanizmi, mehanizmi blokade


1. UVOD

Sudjelovanje konstitutivnih naroda u radu parlamenata na dravnoj i en-titetskoj razini u Bosni i Hercegovini sastavni je i izuzetno znaajan element heterogenog bosanskohercegovakog drutva. Svojstvenost i istodobno i proturjenost ustavnog sustava Bosne i Hercegovine je mijeanje i sjedinja-vanje teritorijalnih i konstitutivnih obiljeja. Upravo je proporcija konstitu-tivnih obiljeja kljuna u postupcima odluivanja u parlamentima u Bosni i Hercegovini. To posebice dolazi do izraaja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, gdje umjesto da bude sintetizirajui inilac, generira i sokoli logiku poricanja teritorijalnog i na koncu, graanskog predstavlja-nja u Bosni i Hercegovini. Time postaje delikatan, i ponekad dolozan, faktor koji usporava i/li onemoguuje postupak odluivanja. Posljedice zastoja u parlamentarnom odluivanju, posebice kada se radi o dravnoj razini, izra-ene su i postat e izraenije u kontekstu ispunjavanja uvjeta za pristupanje Europskoj uniji. U Bosni i Hercegovini e nakon eventualnog pristupanja Europskoj uniji i dalje trebati osigurati zadovoljenje proporcija konstitutiv-nih obiljeja. Meutim, ovo zadovoljenje morat e biti uinkovitije i funkcio-nalnije definirano u odnosu na zadovoljenje proporcije europskih obiljeja. Postavlja se pitanje da li e, u kojoj mjeri i kako biti mogue upokoriti ustav-na rjeenja koja se odnose na veto mehanizme u postupcima odluivanja u Bosni i Hercegovini. No, jasno je da e to morati biti u onoj mjeri u kojoj e se pojednostaviti ustavno ustrojstvo, time i postupci odluivanja, da bi bili spojivi sa ustrojstvom Europske unije.

296

2. USTAVNO DEFINIRANJE PARLAMENTARNOG ODLUIVANJA NA DRAVNOJ I ENTITETSKOJ RAZINI U BOSNI I HERCEGOVINI

2.1. Ustavni poloaj parlamenata na dravnoj i entitetskoj razini. Struktura parlamenata na dravnoj i entitetskoj razini

Struktura parlamenata u ustavnom sustavu Bosne i Hercegovine odgo-vara ustavnom ustrojstvu u Bosni i Hercegovini. Sukladno tomu, u strukturi parlamenata u Bosni i Hercegovini na dravnoj i entitetskoj razini postoje kako dvodomni ili bikameralni (dravna razina i razina Federacije Bosne i Hercegovine) tako i jednodomni ili unikameralni (razina Republike Srpske, razina kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine te Brko distrikt Bosne i Hercegovine) oblik parlamenta.

Dvodomni parlamenti uobiajeno se uspostavljaju u dravama s fede-ralnim ustrojstvom gdje je cilj da se predstave interesi graana te posebni interesi, primjerice teritorijalni, regionalni, etniki, manjinski i sl. Sukladno tomu, donji dom je uvijek predstavnitvo graana dok gornji dom najee ima ulogu predstavljanja federalnih jedinica. Primjerice, Pobri (2000) na-vodi da se postojanje bikameralizma, opravdava i tvrdnjom da se u donjem domu koji proizlazi iz opeg prava glasa, glasuje iskljuivo na temelju stra-nakih opredjeljenja, zbog ega je vano sasluati miljenje i drugog doma u kojem se, s obzirom na njegov nain uspostavljanja i sastav raspravlja i od-luuje meritornije i bez stranakih uputa i presija. Smatra se da gornji dom, kao kontrolirajui i revizijski dom zastupa i ope interese politike zajednice (drave), a ne samo regionalne ili sline interese, mada svrha njegovog po-stojanja upravo moe i biti zastupanje ovih interesa, posebice u federalno ureenim dravama (236). U Republici Austriji, Kraljevini Belgiji i Saveznoj Republici Njemakoj, dvodomnost parlamenata je povezana s federalnim ustrojstvom. Meutim, to ne mora uvijek biti pravilo to je i vidljivo iz dalj-njih obrazloenja poloaja Gornjeg doma u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. S druge strane, jednodomni parlamenti su uobiajeno prisutni u unitarnim i homogenim dravama, jer se smatra da je gornji dom nepotreban. Takoer, nije neuobi-ajeno da federalne jedinice unutar drave imaju jednodomne parlamente. To je sluaj s, primjerice, Kanadom, Ujedinjenim Kraljevstvom i australij-skim Commonwealthom. Ovdje bi se mogao podvesti i primjer kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.


U ustavnom ustrojstvu dravne vlasti Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine predstavlja dvodomni parlament na dr-avnoj razini. Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine sastoji se od Zastupnikog doma i Doma naroda. Zastupniki dom Parlamentarne skup-tine Bosne i Hercegovine ine 42 zastupnika od kojih se dvije treine bi-raju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine a jedna treina s teritorija Republike Srpske. Iako se zastupnici biraju izravno od strane graana, ipak se ne moe rei da je ovaj dom u potpunosti predstavnitvo graana s cije-log teritorija Bosne i Hercegovine s obzirom na izbor koji podrazumijeva dvi-je treine zastupnika iz Federacije Bosne i Hercegovine za koje glasuju samo graani Bosne i Hercegovine iz Federacije Bosne i Hercegovine i jednu tre-inu zastupnika iz Republike Srpske za koje glasuju samo graani Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske. Gotovo da se moe zakljuiti da su u Zastupnikom domu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine pred-stavljeni entiteti s obzirom na to da se zastupnici biraju jednim dijelom s teri-torija Federacije Bosne i Hercegovine i jednim dijelom s teritorija Republike Srpske. S druge strane, i ne udi da se ovaj dom u literaturi naziva i prikri-venim predstavnitvom konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini kojeg ine etniki parlamentarci (Pobri, 2000: 262) s obzirom na nain izbora.

Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine sastoji se od 15 delegata. Dvije treine delegata biraju se neizravno iz Federacije Bosne i Hercegovine, pet Bonjaka i pet Hrvata, dok se jedna treina de-legata, pet Srba bira neizravno iz Republike Srpske. Dom naroda, suprot-no uobiajenim shvatanjima o gornjem domu parlamenta, je predstavni-tvo iskljuivo konstitutivnih naroda jednog ili drugog entiteta. Donekle se moe nazrijeti namjera ustavotvorca da se u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine predstave entiteti, no delegiranje delega-ta prema etnikoj pripadnosti u potpunosti osujeuje takvu namjeru. To stoga jer delegate Bonjake i Hrvate u Domu naroda Parlamentarne skup-tine Bosne i Hercegovine delegiraju Bonjaci i Hrvati iz Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok se delegati Srbi delegiraju iz Narodne skuptine Republike Srpske. To praktino znai da, bez obzira na to to se delegati delegiraju iz entiteta, oni ne predstavljaju entitete nego konstitutivne narode. U isto vrijeme, Bonjake i Hrvate predstavljaju isklju-ivo delegati Bonjaci i Hrvati iz Federacije Bosne i Hercegovine dok Srbe predstavljaju iskljuivo delegati Srbi iz Republike Srpske. Time Bonjake i Hrvate iz Republike Srpske i Srbe iz Federacije Bosne i Hercegovine, kako se ini, nitko ne predstavlja u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Osim toga, niti Ostali nisu zastupljeni u Domu naro-da Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, ime je povrijeeno na-elo nacionalne ravnopravnosti, a to je u suprotnosti s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, te meunarodnim standardima na koje se Bosna i

298

Hercegovina obvezala, prije svega, Ustavom Bosne i Hercegovine. Na koncu, valja podsjetiti i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine ija se primjena jo uvijek eka.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja dvodomni parla-ment na entitetskoj razini. Sastoji se od Zastupnikog doma i Doma naroda. Zastupniki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sastoji se od 98 zastupnika koje izravno biraju graani s podruja cijele Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavom Federacije propisuje se da e najmanje etiri lana jednog konstitutivnog naroda biti zastupljeni u Zastupnikom domu. Time se na slian nain kao i u Zastupnikom domu Parlamentarne skuptine mi-jea predstavljanje interesa graana Federacije Bosne i Hercegovine i etni-ke pripadnosti propisivanjem minimalne kvote zastupljenosti pripadnika iz reda svakog konstitutivnog naroda. U isto vrijeme, iako se propisuje kvota zastupljenosti konstitutivnih naroda, Ustav Federacije ne utvruje nita u pogledu zastupljenosti pripadnika iz reda Ostalih naroda u Zastupnikom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sastoji se od 58 delegata od kojih su po 17 delegata iz reda pripadnika svakog konstitutivnog naroda i sedam delegata iz reda pripadnika Ostalih naroda. Delegati se biraju neizravno u kantonal-nim skuptinama iz reda svojih delegata srazmjerno nacionalnoj strukturi puanstva. Broj delegata koji se biraju u kantonalnim skuptinama svakog kantona ovisi od broja stanovnika, s tim to se broj, struktura i nain izbora delegata utvruje zakonom. U Domu naroda predstavljen je najmanje jedan Bonjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog predstavnika u svojoj skuptini. Delegate iz reda pripad-nika konstitutivnih naroda iz svakog kantona biraju zastupnici iz reda tog konstitutivnog naroda sukladno rezultatima izbora za odnosnu kantonalnu skuptinu, dok se izbor delegata iz reda Ostalih naroda utvruje zakonom. Iz navedenih odredbi, vidljivo je da, iako se Federacija sastoji od kantona, oni kao federalne jedinice u Federaciji nisu predstavljeni u Domu naroda, s obzirom na to da se iz kantonalnih skuptina delegati delegiraju prema etnikoj pripadnosti i ne da bi predstavljali kantone nego konstitutivne na-rodne (i pokojeg Ostalog). Time se ustavna rjeenja koja su trenutano na snazi kose s uobiajenim rjeenjima koja se odnose na predstavljanje fede-ralnih jedinica u saveznim parlamentima, s obzirom na to da su u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, predstavljeni interesi kon-stitutivnih naroda prema naelu paritetnog predstavljanja uz odreeni broj Ostalih koji nisu konstitutivni. Trnka (2006) takoer navodi da se sukladno ustavnim rjeenjima ne predviaju situacije koje su se dogodile nakon izbo-ra, primjerice 2002. godine, kada je nedostajalo osam, odnosno 2006. godi-ne, kada su nedostajala etiri poslanika srpske nacionalnosti u kantonalnim


skuptinama izmeu kojih se moglo birati 17 delegata Srba u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (296). Samim time, izbor dele-gata iz kantonalnih skuptina moe u praksi predstavljati otegotnu okolnost za konstituiranje Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Narodna skuptina Republike Srpske predstavlja jednodomni parla-ment na entitetskoj razini. Sastoji se od 83 zastupnika koji se biraju izrav-no od strane graana s teritorija Republike Srpske. Ustavom Republike Srpske propisano je da e najmanje etiri predstavnika jednog konstitu-tivnog naroda biti zastupljeni u Narodnoj skuptini Republike Srpske. Utjecajem visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, 2002. godine Ustav Republike Srpske je, izmeu ostaloga, definirao uspostavljanje Vijea naroda Republike Srpske. Sastoji se od po osam predstavnika iz reda sva-kog konstitutivnog naroda i etiri predstavnika iz reda pripadnika Ostalih naroda, ime je sastav Vijea naroda Republike Srpske utvren prema nae-lu paritetnog predstavljanja. Predstavnike Vijea naroda bira odgovarajui klub poslanika u Narodnoj skuptini. Meutim, u sluaju da broj lanova jednog kluba delegata bude vei od broja predstavnika u odgovarajuem klubu Narodne skuptine, dodatni broj delegata e birati klub koji e se us-postaviti u tu svrhu iz reda odbornika u skuptinama opina u Republici Srpskoj. Valja primijetiti da Vijee naroda Republike Srpske ne predstavlja gornji dom u Narodnoj skuptini Republike Srpske, te nije ravnopravan u odluivanju. Smisao njegovog uspostavljanja je primjetan u situacijama kada jedna od delegacija konstitutivnih naroda ustvrdi da se radi o prijetnji vitalnom nacionalnom interesu, odnosnog konstitutivnog naroda. Takoer, postupak izbora Vijea naroda Republike Srpske nije u potpunosti defini-ran pozitivnim pravnim propisima u Republici Srpskoj, s obzirom na to da se ne utvruje broj lanova dodatnog kluba, odnosno koji organ utvruje sastav dodatnog kluba.

Sagledavajui prethodno navedeno, u ustavnom ustrojstvu sloenih dr-ava, struktura parlamenata odgovara unutarnjoj organizaciji drave. Kada su u pitanju dvodomni parlamenti, u donjem domu predstavljeni su graani koji izravno biraju svoje predstavnike. No, u kritikom razluivanju odnosa i vanosti domova, postavlja se pitanje predstavljanja federalnih jedinica u saveznom parlamentu koje se vezuje za gornji dom saveznoga parlamenta. S tim u vezi, federalne jedinice su predstavljene u gornjem domu bilo na te-melju broja stanovnika, bilo tako to je svaka federalna jedinica zastupljena jednakim brojem predstavnika. Niti jedna od navedenih mogunosti, bilo da se radi o gornjem ili donjem domu, primjerice u Parlamentarnoj skup-tini Bosne i Hercegovine i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ne moe se primijeniti u Bosni i Hercegovini, s obzirom na uplitanje etnikog prilikom utvrivanja strukture donjeg i gornjeg doma spomenutih parla-menata. Takoer, u ustavnoj teoriji, primjenjuju se razliiti naini izbora

300

predstavnika, gdje su najei: izravno, od strane graana; neizravno, od strane parlamenata federalnih jedinica. U Bosni i Hercegovini, na dravnoj i entitetskoj razini primjenjuju se, odnosno kombiniraju se oba naina.

2.2. Nadlenosti i funkcije parlamenata na dravnoj i entitetskoj razini

U najopenitijem smislu, temeljna nadlenost parlamenta je zakono-davna funkcija koja podrazumijeva usvajanje, neusvajanje, izmjenu i dopu-nu ustava, zakona i drugih opih pravnih akata, usvajanje prorauna, ratifi-ciranje meunarodnih dokumenata itd. Vrlo bitna funkcija parlamenta je i ona kontrolnog karaktera koja podrazumijeva kontrolu rada izvrnih organa vlasti utjecanjem prvenstveno na kontroliranje javne potronje, a zatim i pu-tem interpelacije i poslanikog pitanja. Nadlenost izbora nositelja izvrnih organa vlasti, te sudaca kao i nadlenost suenja nositeljima izvrnih organa vlasti jo su neke od nadlenosti koje se dodjeljuju zakonodavnim organima vlasti dok se u nadlenost moe propisati i raspisivanje referenduma. Prve dvije funkcije su ujedno i najvanije, te se uobiajeno propisuju u nadlenost parlamenta. Ostale e u veem obimu, u odnosu na prethodne dvije, ovisiti od oblika dravne vlasti, posebice kada se radi o izboru nositelja izvrnih or-gana vlasti, te ustavnog ustrojstva i ustavnih rjeenja u pojedinim dravama.

Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine ima uobiajene nad-lenosti parlamenta. Sukladno lanku IV 4 Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine nadlena je za: donoe-nje zakona koji su potrebni za provoenje odluka Predsjednitva Bosne i Hercegovine ili za vrenje funkcija Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine prema Ustavu Bosne i Hercegovine; odluivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za meunarodne obveze Bosne i Hercegovine; odobravanje prorauna za institucije Bosne i Hercegovine; odluivanje o suglasnosti za ratifikaciju ugovora; i ostala pita-nja koja su potrebna da se provedu njene dunosti, ili koja su joj dodijeljena zajednikim sporazumom entiteta. Odredbe o zakonodavnoj nadlenosti Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine u Ustavu Bosne i Hercegovine dosta su turo navedene, iako podrazumijevaju najee koritene funkcije Skuptine, te se poblie utvruju poslovnicima oba doma Parlamentarne skuptine. Problem koji vide Trnka, Simovi, Miljko et al. (2009) u pogle-du zakonodavne nadlenosti Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine odnosi se na neuobiajenost da predstavniko tijelo, prema izriito navede-noj ustavnoj odredbi, usvaja zakone radi izvravanja odluka najvieg orga-na izvrne vlasti. U gotovo svim sustavima, ef drave izravno ili neizravno ima, i u velikom broju sluajeva ostvaruje, zakonodavnu inicijativu i utjee na program i sadrinu rada parlamenta. Ipak, parlament nije obvezan da


donosi zakone, ukoliko sam tako ne odlui, da bi provodio odluke efa dr-ave (41). Ustav Bosne i Hercegovine propisuje i da Parlamentarna skupti-na moe mijenjati i dopunjavati Ustav odlukom koja ukljuuje dvotreinsku veinu prisutnih i koji su glasovali u Predstavnikom domu. Odluivanjem o usvajanju prorauna, izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i ispunjavanje meunarodnih obveza Parlamentarna skup-tina je u mogunosti da odreuje dinamiku rada institucija na dravnoj razini u Bosni i Hercegovini i ispunjavanja njihovih ciljeva i obveza. Valja napomenuti i da osim navedenih, zakonodavne, proraunske i nadlenosti voenja vanjske politike, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine vri i nadzornu funkciju koja se ispunjava imenovanjem predsjedatelja i lano-va Vijea ministara Bosne i Hercegovine, podnoenjem godinjih izvjea itd., a moe izglasati i nepovjerenje Vijeu ministara Bosne i Hercegovine. Iako Predsjednitvo vodi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine, ipak bez suglasnosti Parlamentarne skuptine ne moe ratificirati meunarodne do-kumente, ime ovom nadlenou Skuptina djeluje i na vanjsku politiku Bosne i Hercegovine. Od ostalih nadlenosti Parlamentarna skuptina je u mogunosti da sukladno lanku III 5 Ustava Bosne i Hercegovine preuzme nadlenosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne suglasnost entite-ta; stvarima koje su predviene aneksima 58 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; ili koje su neophodne za ouvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike neovisnosti i meunarodnog subjektivite-ta Bosne i Hercegovine, a sukladno podjeli nadlenosti izmeu institucija u Bosni i Hercegovini.

Nadlenosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, sukladno lan-ku IV A 7 20) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ukljuuju: izbor pred-sjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine; podnoe-nje prijedloga Ustavnome sudu o odluivanju o smjeni predsjednika ili pot-predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine; potvrivanje lanova Vlade Federacije; donoenje zakona o obnaanju dunosti u vlasti Federacije; davanje ovlasti kantonima da zakljuuju meunarodne dokumente uz su-glasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine; odobravanje me-unarodnih dokumenata uz suglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine; usvajanje prorauna Federacije i zakona kojima se razrezuje porez ili na drugi nain osigurava potrebno financiranje; i obnaanje drugih dodijeljenih dunosti. Iz navedenoga je vidljivo da Parlament Federacije ima izbornu, nadzornu, zakonodavnu, nadlenost ratificiranja meunarodnih dokumenata i proraunsku nadlenost. Osim toga, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ostvaruje i neke od ostalih nadlenosti poput davanja amnestije, kao i druge nadlenosti utvrene pozitivnim pravnim aktima.

Nadlenosti Narodne skuptine Republike Srpske sukladno odredba-ma lanka 70. Ustava Republike Srpske ine: odluivanje o promjeni Ustava

302

Republike Srpske; donoenje zakona, drugih propisa i opih akata; dono-enje plana razvoja, prostornog plana, prorauna i zavrnog rauna; utvri-vanje teritorijalne organizacije Republike Srpske; raspisivanje referenduma u Republici Srpskoj; raspisivanje republikog javnog zajma i odluivanje o zaduenju Republike Srpske; raspisivanje izbora za narodne poslanike i za predsjednika Republike Srpske; izbor, imenovanje i razrjeavanje funkcione-ra, sukladno Ustavu Republike Srpske i zakonu; vrenje kontrole rada Vlade Republike Srpske i drugih organa koji su joj odgovorni, sukladno Ustavu Republike Srpske i zakonu; davanje amnestije; izbor delegata iz Republike Srpske u Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine; ratifi-ciranje meunarodnih dokumenata uz pristanak Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine; proglaavanje izvanrednog stanja u Republici Srpskoj; obavljanje i drugih poslova, sukladno Ustavu Republike Srpske i zakonu. Iz navedenih, Ustavom Republike Srpske utvrenih nadlenosti, vidljivo je da Narodna skuptina ima uobiajene nadlenosti, koje su dodue ne-to ire postavljene u odnosu na nadlenosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, uz navoenje ostalih nadlenosti poput davanja amnestije, raspisivanja referenduma, proglaavanja izvanrednog stanja.

U kontekstu nadlenosti i funkcija parlamenata na dravnoj i entitetskoj razini u Bosni i Hercegovini vidljivo je da su u sva tri parlamenta prisutne zakonodavna funkcija, kontrolna funkcija, izborna funkcija, dok su neke od ostalih funkcija propisane na entitetskoj razini

3. PARLAMENTARNO ODLUIVANJE NA DRAVNOJ I ENTITETSKOJ RAZINI U BOSNI I HERCEGOVINI

3.1. Odluivanje u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine

Odluivanje u jednodomnim parlamentima uvijek je jednostavnije u odnosu na dvodomne parlamente, to e ovisiti od ustavnopravnog poloa-ja domova u parlamentu. Mogue je da u izvravanju nadlenosti oba doma djeluju ravnopravno, ali i da odluuje samo jedan dom bez neophodne su-glasnosti drugoga doma. Tako poloaj gornjeg doma moe biti ravnopravan u odnosu na donji dom parlamenta, ali mu moe biti povjereno i vie ili ma-nje nadlenosti u ovisnosti od ustavnih rjeenja odnosne drave. Zamrena pitanja nastaju onda kada se prilikom odluivanja ne moe postii sugla-snost u oba doma. Tada se pribjegava davanju prednosti, najee, donjem


domu, povjeravanjem veto mehanizama gornjem domu, pa i rasputanju parlamenta.

Postupak odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, predstavlja jedan od sloenijih oblika odluivanja uope. To proizlazi iz i-njenice da se u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine tei tome da se zajame i zatite kako interesi graana tako i interesi konstitutivnih/konsti-tuentnih naroda, te da se osigura ravnopravnost entiteta. Teoretski, ustavno-pravna rjeenja, koja se odnose na postupak odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, formulirana su tako da se doista nastoje pomiriti razliiti interesi. No, praktino, postoji itav niz naina kojima se moe ometati i u konanici sprijeiti donoenje odluka u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. Kvorum za odluivanje u Zastupnikom domu Parlamentarne skuptine ini veina svih zastupnika Zastupnikog doma, a u Domu naroda devet lanova, od ega moraju biti prisutna barem po tri delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda.

Nekoliko je postupaka odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine:

- Odluivanje veinom glasova Ustavom Bosne i Hercegovine propisano je da se odluivanje prostom veinom primjenjuje prili-kom izbora predsjedatelja i zamjenika predsjedatelja u oba doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, te prilikom usvajanja poslovnika o radu u oba doma, sukladno odredbama lanka IV 3.b). Meutim, odredbe Poslovnika Zastupnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine u lanku 183. i Poslovnika Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine u lanku 180. propisuju da se poslovnik odnosnog doma usvaja sukladno odredbi lanka IV 3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno kvalificiranom veinom. Time su odredbe poslovnika oba doma, koje se odnose na usvajanje poslovnika, u suprotnosti sa ustavnim odredbama o usva-janju poslovnika.

- Odluivanje kvalificiranom veinom redovito se primjenjuje pri-likom postupka odluivanja u oba doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. esto se naziva i odluivanje tzv. entitetskim glasovanjem. Radi se o usvajanju odluka veinom glasova onih koji su prisutni i glasuju. Pritom, ustav i poslovnici oba doma propisuju da e zastupnici i delegati uloiti napore kako bi veina ukljuiva-la najmanje jednu treinu glasova zastupnika, odnosno delegata s teritorija svakog entiteta. Ukoliko se to ne dogodi, predsjedavajui i njegovi zamjenici e u svojstvu povjerenstva, nastojati u roku od tri dana od glasovanja postii suglasnost. Ukoliko se postigne sugla-snost, odluka se smatra usvojenom. Ukoliko ne uspiju u nastojanju, odluka e se usvojiti veinom onih koji su prisutni i glasuju, pod

304

uvjetom da glasovi protiv ne ukljuuju dvije treine ili vie zastupni-ka, odnosno delegata iz svakog entiteta.

- Odluivanje o pitanju vitalnog interesa konstitutivnog naro-da primjenjuje se u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine kada veina delegata iz reda bonjakog, hr-vatskog ili srpskog naroda, koji su prisutni i glasuju, smatra da se radi o pitanju koje je tetno po vitalni interes konstitutivnog naro-da iji su delegati istakli prigovor vitalnog nacionalnog interesa. U toj situaciji, predloena odluka e biti odbijena u Domu naro-da. Meutim, ukoliko postoji protivljenje veine delegata iz reda bonjakog, hrvatskog ili srpskog naroda, predsjedavajui Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine e sazvati zajedniko povjerenstvo koje se sastoji od tri delegata, po jednog iz reda svakog konstitutivnog naroda, u cilju razrjeenja tog pita-nja. Ukoliko povjerenstvo ne uspije razrijeiti pitanje u roku od pet dana, predmet e se uputiti Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine, iji je zadatak da preispita da li postoje nepravilnosti u postupku.

3.2. Odluivanje u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine

Postupak odluivanja u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine po-drazumijeva ravnopravno odluivanje oba doma. Izuzetak ini odluivanje o usvajanju poslovnika svakog doma, predsjedatelja i dva potpredsjedatelja svakog doma, te odluivanje o pravilnicima i deklaracijama, pri emu svaki dom djeluje samostalno. Posebnost Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u smislu definiranja postupaka odluivanja u Parlamentu Federacije jeste da Ustav ne propisuje zakonodavni postupak. To je definirano poslovnici-ma oba doma Parlamenta. Ipak, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisane su odredbe o nainima nadvladavanja ometanja i spreavanja donoenja odluka u Parlamentu. Tako Ustav propisuje da kada predsjednik Federacije ocijeni da jedan od domova neopravdano odgaa odluivanje o nekom zakonu, moe sazvati zajedniko povjerenstvo sainjeno od najvi-e 10 lanova svakog doma kako bi se u roku od 10 dana utvrdio prijedlog zakona prihvatljiv u oba doma. Kada predsjednik utvrdi da domovi nisu u mogunosti da donose potrebne zakone, on moe uz suglasnost potpred-sjednika Federacije Bosne i Hercegovine raspustiti jedan ili oba doma, s time da se dom ne moe raspustiti u tijeku jedne godine od njegovog sa-ziva. Meutim, ovo se odnosi tek na postupke usvajanja zakona, odnosno


neusvajanje prorauna kada je predsjednik Federacije duan da raspu-sti oba doma Parlamenta Federacije prema sili Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Za razliku od Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine kvorum u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ini veina de-legata Doma naroda. U Zastupnikom domu Parlamenta Federacije kvo-rum ini veina zastupnika, osim ukoliko za odluivanje o odreenim pi-tanjima nije drugaije utvreno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Poslovnikom Zastupnikog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine uope ne propisuje kvo-rum za odluivanje, odnosno utvruje se u Poslovniku Zastupnikog doma. Primjenjuju se dva oblika odluivanja:

- Odluivanje veinom glasova Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i poslovnicima oba doma propisano je da se odluiva-nje vri veinom glasova ukupnog broja lanova u svakom od do-mova, osim ukoliko Ustavom Federacije ili poslovnikom odnosnog doma nije drugaije propisano.

- Odluivanje o pitanju vitalnog interesa konstitutivnog naroda Postupak odluivanja koji se odnosi na isticanje povrede vitalnog interesa provodi se, u prvom sluaju, ukoliko vie od jednog, pred-sjedatelja i potpredsjedatelja Doma naroda smatra da propis spada u pitanje vitalnog nacionalnog interesa te se kao takav uvrtava u dnevni red Doma naroda. Tada se postupak utvrivanja postojanja vitalnog interesa i usuglaavanja odvija i okonava u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine. Predsjedatelj i potpredsjedatelji mo-raju donijeti odluku u roku od sedam dana. Ukoliko veina svakog kluba koji ima delegate u Domu naroda glasuje za propis, smatrat e se da je usvojen. Ukoliko se postigne suglasnost o amandmanima, propis se ponovno podnosi Zastupnikom domu na odobravanje. Meutim, ukoliko suglasnost nije mogua u Domu naroda, odno-sno ukoliko se na prijedlog amandmana ne dobije suglasnost, us-postavlja se zajedniko povjerenstvo od predstavnika Zastupnikog doma i Doma naroda i to na paritetnoj osnovi, a odluke se tada do-nose konsenzusom. Zajedniko povjerenstvo usuglaava tekst pro-pisa. Ukoliko se postigne suglasnost, propis se smatra usvojenim, ukoliko se suglasnost ne postigne, zakon nee biti usvojen nego e se vratiti predlagau na novi postupak, s tim da predlaga ne moe po-novno predloiti isti tekst propisa. U drugom sluaju, postupak od-luivanja koji se odnosi na isticanje povrede vitalnog interesa kon-stitutivnog naroda pokree se ukoliko samo jedan, predsjedatelj ili potpredsjedatelj smatra da propis spada u pitanja vitalnog interesa. Dvotreinska veina odgovarajueg kluba naroda moe proglasiti

306

da je rije o pitanju vitalnog interesa. U ovom sluaju pitanje u ko-nanici razrjeava Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Tako e u situaciji kada dvije treine jednog od klubova konstitutivnog na-roda u Domu naroda odlue da se propisom naruava vitalni interes konstitutivnog naroda, propis razmatrati Dom naroda. Ukoliko ve-ina u Domu naroda glasuje za propis, on e biti usvojen. Ukoliko se Dom naroda usuglasi o amandmanima, propis se ponovno dostavlja Zastupnikom domu na odobravanje. Meutim, ukoliko prethodno navedeno Zajedniko povjerenstvo ne postigne suglasnost, pitanje se prosljeuje Ustavnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine da utvrdi da li se predmetni propis odnosi na vitalni interes. Pritom e Vijee za zatitu vitalnog interesa pri Ustavnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine odluivati o prihvatljivosti dvotreinskom ve-inom u roku od sedam dana, a u roku od jednog mjeseca odluit e o meritumu za one predmete koji se smatraju prihvatljivima. U situaciji da postupak pokrene dvotreinska veina jednog od klubo-va, potreban je glas najmanje dva suca da bi Ustavni sud Federacije odluio da se radi o vitalnom interesu. Ukoliko Ustavni sud donese odluku da se radi o povredi vitalnog interesa, propis e se smatra-ti neusvojenim i vratit e se predlagau da pokrene novi postupak, ali on tada nee moi ponovno dostaviti isti tekst propisa. Ukoliko Ustavni sud donese odluku da se predmetni propis ne odnosi na vitalni interes, smatra se da je usvojen, odnosno da e biti usvojen prostom veinom.

3.3. Odluivanje u Narodnoj skuptini Republike Srpske

Kvorum za rad Narodne skuptine Republike Srpske postoji ukoliko je na sjednici prisutno vie od polovice ukupnog broja zastupnika Narodne skuptine. Primjenjuju se dva oblika odluivanja:

- Odluivanje veinom glasova Ustavom Republike Srpske i Poslovnikom Narodne skuptine Republike Srpske propisano je da se akt i amandman smatra usvojenim ukoliko je za njega glasovalo vie od polovice ukupnog broja zastupnika, odnosno veina predvi-ena Ustavom.

- Odluivanje o pitanju vitalnog interesa konstitutivnog naroda Ovaj postupak detaljno je propisan u Ustavu Republike Srpske, te je u sugla-snosti sa istim postupkom u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine. Propis koji usvoji Narodna skuptina Republike Srpske e se dostaviti i razmatrati od strane Vijea naroda Republike Srpske ukoliko se sma-tra da propis naruava vitalni interes konstitutivnog naroda. U prvom


sluaju, ukoliko vie od jednoga, predsjedatelja i potpredsjedatelja Vijea naroda Republike Srpske smatra da se propisom zadire u pitanja vitalnog nacionalnog interesa, propis e biti uvrten na dnevni red Vijea naroda. Predsjedatelj i potpredsjedatelj e morati donijeti odluku u roku od sedam dana. Ukoliko veina svakog kluba koji ima delegate u Vijeu naroda glasuje za propis, smatrat e se da je usvojen. Takoer, ukoliko se u Vijeu naroda postigne suglasnost o amandmanima, taj propis se po-novno podnosi Narodnoj skuptini Republike Srpske na odobravanje. Meutim, ukoliko suglasnost nije mogua u Vijeu naroda ili ukoliko se na prijedlog amandmana ne dobije suglasnost, uspostavlja se zajed-niko povjerenstvo od predstavnika Narodne skuptine i Vijea naroda. Zajedniko povjerenstvo sastavlja se na paritetnom osnovu i odluke do-nosi konsenzusom. Zajedniko povjerenstvo radi na usuglaavanju tek-sta propisa pa e, ukoliko se tekst usuglasi, propis smatrati usvojenim, no, ukoliko se ne postigne suglasnost, propis nee biti usvojen, te e biti vraen predlagau na novi postupak. U tom sluaju predlaga ne moe ponovo podnijeti isti tekst propisa. U drugom sluaju, ukoliko samo je-dan, predsjedatelj ili potpredsjedatelj smatra da propis spada u pitanje vitalnog interesa, dvotreinska veina odgovarajueg kluba moe pro-glasiti da je rije o pitanju koje se odnosi na vitalni interes. Tako e u slu-aju da dvije treine jednog od klubova konstitutivnih naroda u Vijeu naroda odlui da se propis odnosi na vitalni interes, isti razmatrati Vijee naroda. Ukoliko veina svakog kluba zastupljenog u Vijeu naroda gla-suje za taj propis, isti se smatra usvojenim. Isto tako, ukoliko se Vijee na-roda usuglasi o amandmanima, propis se ponovno dostavlja na odobre-nje Narodnoj skuptini. Meutim, ukoliko zajedniko povjerenstvo ne postigne suglasnost, pitanje se prosljeuje Ustavnome sudu Republike Srpske da donese konanu odluku da li se predmetni propis odnosi na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda. Vijee za zatitu vitalnog interesa pri Ustavnome sudu Republike Srpske odluuje o prihvatljivo-sti takvih predmeta dvotreinskom veinom u roku od sedam dana, a u roku od jednog mjeseca odluuje o meritumu predmeta koji se smatraju prihvatljivima. U sluaju da postupak pokrene dvotreinska veina jed-nog od klubova, potreban je glas najmanje dva suca da bi Ustavni sud Republike Srpske odluio da se radi o vitalnom interesu. Ukoliko Sud donese pozitivnu odluku o vitalnom interesu, propis e se smatrati neu-svojenim te e se vratiti predlagau da pokrene novi postupak, ali u tim sluaju predlaga ne moe ponovno dostaviti isti tekst propisa. Ukoliko, pak, Ustavni sud Republike Srpske odlui da se propis ne odnosi na vi-talni interes, smatrat e se da je usvojen odnosno da e biti usvojen pro-stom veinom.

308

4. VETO MEHANIZMI U DRAVNOM I ENTITETSKIM PARLAMENTIMA

Jedan od spornih sastavnih dijelova postupka odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine je ustavno uvjetovanje pro-ste veine postojanjem najmanje jedne treine glasova zastupnika, odno-sno delegata s teritorija svakog entiteta, odnosno postojanje tzv. entitet-skog glasovanja, koje se veoma esto ostvaruje kao veto mehanizam u Parlamentarnoj skuptini. Moda je i najvei problem utvrivanje prave intencije ustavotvorca u kontekstu ispravnog tumaenja ustavne odredbe o tome da e zastupnici i delegati uloiti napore kako bi veina ukljuiva-la najmanje jednu treinu glasova zastupnika, odnosno delegata s teritorija svakog entiteta. Ustavni tekst je neodreen o tome da li se radi o (po) jednoj treini svih izabranih lanova iz oba entiteta ili onih koji su prisutni ili glasu-ju. Pretpostavka je da se radi o po jednoj treini lanova koji su prisutni i gla-suju. Meutim, u domovima Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, ova ustavna odredba tumai se u smislu da je neophodno da za odluku gla-suje najmanje po jedna treina svih zastupnika ili delegata koji su izabrani. Tako je mogue sprijeiti odluivanje samim time to zastupnici, odnosno delegati, nee prisustvovati sjednici. S druge strane, ukoliko se glasovanje ne moe provesti, zbog injenice da svi zastupnici ili delegati nisu prisutni, povjerenstvo sainjeno od predsjedatelja i zamjenika predsjedatelja e na-stojati da postigne suglasnost u roku do tri dana. Ako povjerenstvo ne uspije u usuglaavanju, tada e se ponovno pristupiti glasovanju gdje e odlui-vanje biti uvjetovano veinom glasova onih koji su prisutni i glasuju, s tim da protiv ne smiju biti dvije treine i vie zastupnika ili delegata iz svakog entiteta. U ovom sluaju, kao mehanizam onemoguavanja donoenja od-luka bit e glasovanje protiv. A priori, ovakav nain odluivanja zamiljen je kao zatita interesa entiteta. Meutim, u praksi je postao mehanizam ome-tanja postupka odluivanja koji (mogu da) koriste odreene etnike skupi-ne u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, ak i prema vlastitome dopadanju, prvenstveno Srbi, a zatim i Bonjaci, dok su Hrvati kao najma-lobrojniji onemogueni u koritenju tzv. entitetskog glasovanja u smislu mo-gueg etnikoga glasovanja. Kako arevi (2010) navodi, sadanji model poiva na usuglaavanju politikih interesa s entitetskim, a zatim i jednog i drugog s interesima konstitutivnog naroda. U takvim uvjetima zakonodavni postupak je zajedno s entitetskom politikom generator antidravne prakse (391392). Zadravanjem ovakvog naina odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine zadrava se i monopol zatite interesa (po-jedinih) konstitutivnih naroda nautrb stvarnog interesa entiteta u koju je svrhu primarno i predvien ovakav nain donoenja odluka, pri emu je


interes konstitutivnih naroda ve garantiran postupkom za zatitu vitalnog nacionalnog interesa.

Na tzv. entitetsko glasovanje nadovezuje se i mogunost zastoja u po-stupku odluivanja isticanjem povrede vitalnog interesa konstitutivnog na-roda koji se, dodue, u razliitom obimu koristi na dravnoj, odnosno enti-tetskoj razini. Sukladno naprijed opisanom postupku odluivanja, ustavnim odredbama se propisuje da sve zakonodavne odluke moraju biti usvojene u oba doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine veinom glasova prisutnih lanova. Meutim, kako se konstitutivnim narodima garantira pravo da svaku odluku koja je predmet odluivanja u Parlamentarnoj skup-tini proglase tetnom po vitalni interes, Ustav Bosne i Hercegovine propi-suje da u toj situaciji odluka ne moe biti usvojena veinom, te se propisuje poseban postupak u Domu naroda Parlamentarne skuptine. Tako e se, u situaciji koritenja ovog oblika veto mehanizma, kada (redovni) postupak odluivanja bude onemoguen, pristupiti rjeavanju zastoja putem Doma naroda, odnosno Zajednikog povjerenstva i na koncu Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine.

Meutim, ovdje se javlja nekoliko problema. Ne samo da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri definiciju pojma, u

Ustavu takoer nije nabrojano to se ima smatrati vitalnim nacionalnim in-teresom. Stoga je u svojim odlukama Ustavni sud Bosne i Hercegovine bio primoran da prilagoava mjerila za ocjenu postojanja ugroenosti vitalnog interesa konstitutivnog naroda od predmeta do predmeta. Ustavi na razini entiteta na jednak nain definiraju vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastu-pljeni u zakonodavnim, izvrnim i pravosudnim organima vlasti; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; organizacija organa jav-ne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u postupku donoenja odlu-ka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljee; teritorijalna organizacija; sustav javnog informiranja; i druga pita-nja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatraju dvije treine jednog od klubova delegata konstitutivnih naro-da u domu naroda. Meutim, u definiranju je ostavljeno dovoljno prostora da se svako drugo pitanje, ukoliko bi to bila ocjena dvije treine nacionalnog kluba delegata. Legitimno je pitanje kako e Ustavni sud postupiti u svakom konkretnom predmetu, odnosno ta e u konkretnom predmetu smatrati vitalnim interesom konstitutivnog naroda. Na temelju injenice da se u en-titetskim ustavima navodi popis o tome to se ima smatrati vitalnim naci-onalnim interesom, moglo bi se pretpostaviti da bi ga Ustavni sud Bosne i Hercegovine mogao koristiti za tumaenje.186

186 Donekle je vidljivo da je Ustavni sud koristio tu mogunost u primjerice: Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine U 10/05 , par. 30 i dalje.

310

Problem koji se nadovezuje na prethodni jeste i taj to se u ustavima ne definira kriterij za utvrivanje vitalnog interesa konstitutivnog naroda. U en-titetskim ustavima ostaje nejasno kako e se utvrditi koja su to druga pitanja koja bi se mogla smatrati pitanjima vitalnog nacionalnog interesa. Jasno je da je ovaj veto mehanizam, u smislu isticanja vitalnog interesa konstitutiv-nog naroda, vaan dio dravne vlasti u multietnikom drutvu poput Bosne i Hercegovine. Sukladno tomu, kriterij za utvrivanje mogue je prepoznati u svim interesnim oblastima, svakog konstitutivnog naroda, unutar plurali-stikog bosanskohercegovakog drutva, koje spadaju u nadlenost parla-menata, poput jezika, kulture, obrazovanja i sl., ali se ne bi mogao traiti u oblastima koje nemaju obiljeje kolektivnog, poput gospodarskog razvoja ili socijalnih aspekata. Tako primjerice Steiner i Ademovi (2010), pozivajui se na odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, navode da protivustav-na diskriminacija postoji ukoliko se nazivi gradova odnose samo na jedan konstitutivni narod, s obzirom na to da se naruava integracija konstitutiv-nih naroda i mogunost povratka pripadnika drugih konstitutivnih naroda. Slino tome, protivustavna diskriminacija postoji i ukoliko grb, himna i sim-boli jedne administrativno-teritorijalne jedinice ne ukljuuju sva tri konsti-tutivna naroda ili ukoliko je zakonsko rjeenje za ostvarivanje imovinskog prava izbjeglica i raseljenih oteano na nesrazmjeran nain. Meutim, nee postojati protivustavna diskriminacija kada se radi o javnom radio-televizij-skom sustavu za koji zakonski okvir predvia jednaka prava za sve konstitu-tivne narode ili kada se radi o posebnim pravima bivih pripadnika vojnih formacija (46).

Ustavni sud Bosne i Hercegovine ve je ispitivao ispravnost prove-denog postupka za zatitu vitalnog interesa konstitutivnog naroda u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, te usvojio odluke kojima je odluivao o meritumu. Meutim, valjano je pitanje da li Ustavni sud Bosne i Hercegovine moe odluivati o meritumu spora ili samo o ispravnosti pro-vedenog postupka u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, kako i stoji u Ustavu Bosne i Hercegovine? Pitanje je svrsishodno, s obzirom na to da je u tekstu Ustava Bosne i Hercegovine jasno navedeno da se ispituje samo ispravnost provedenog postupka. Pobri (2000) je miljenja da svr-ha intencije Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine mora biti u tome da se spor rijei u sutini (265). Steiner i Ademovi (2010) navode da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio uobiajenu praksu, tj. da prvo razmatra tijek postupka koji je vodio podnoenju zahtjeva za utvrivanje ugroenosti vitalnog nacionalnog interesa u smislu da je preispitivao da li se klub na-roda pravilno pozvao na to da je ugroen njegov vitalni nacionalni interes, da li se protivila veina nekog drugog kluba naroda, da li je uspostavljeno Zajedniko povjerenstvo i da li je Povjerenstvo moglo razrijeiti problem u roku. Meutim, preispitivanje proceduralne ispravnosti ne obuhvaa


samo postupak s obzirom na to da ju Ustavni sud Bosne i Hercegovine ko-risti samo kao poetni test za ispitivanje dopustivosti zahtjeva, te je stanovi-ta da Ustavni sud mora analizirati i meritum samog predmeta (578579). Trnka, Simovi, Miljko et al. (2009) stanovita su da uloga Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine treba da bude meritorno kontroliranje postupka zatite vitalnog interesa konstitutivnog naroda, to je pretpostavka za dopustivost samog predmeta. U svezi s tim, uloga Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine trebala bi da se sastoji u tome da svojom meritornom odlukom doprinese deblokiranju rada Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, koja nije u stanju da prevazie problem. U isto vrijeme, to znai da Ustavni sud pre-ventivno djeluje na ustavnost akata koji su u parlamentarnom postupku u smislu eliminiranja destruktivnosti po vitalni interes jednog ili vie konsti-tutivnih naroda (48). Meutim, arevi (2010) navodi da bi ustavne odred-be morale znaiti da uloga Ustavnoga suda ne izlazi izvan kontrole postup-ka koji je proveden povodom zatite vitalnog interesa, eventualno, kontrole zakonodavnog postupka. U tom smislu, navodei Odluku Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine U 8/04187 smatra i da Ustavni sud ne primjenjuje pravi-lo da doslovni tekst Aneksa IV predstavlja vanjsku granicu tumaenja, nego se (kazuistiki) uputa u iznalaenje pojmovnog okvira na temelju kojeg bi mogao ustanoviti da li je u konkretnom sluaju doista uslijedila povreda jednog stvarnog podruja koje se moe podvesti pod pojam nacionalnog interesa. Na koncu zakljuuje da se Ustavni sud ne ograniava na provjeru proceduralnih pitanja, nego ulazi u nesigurno podruje definiranja vitalnog interesa iz entitetskih ustava, dijelom pomou presuda koje pojmovno-te-matski indiciraju predmetni spor (388389). U entitetskim ustavima ne po-stoji dilema o ovom pitanju, s obzirom na to da ustavni tekstovi jasno pro-pisuju da e Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odnosno Ustavni sud Republike Srpske odluiti o meritumu. S obzirom na navedeno, opi zastupljeni stav je da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji prema Ustavu Bosne i Hercegovine titi Ustav, mora da bude instanca koja e apsolvirati zastoj u radu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. To je mogue jedino onda kada Ustavni sud Bosne i Hercegovine donosi odluku o meri-tumu o postojanju vitalnog interesa konstitutivnog naroda ija je pobuda da prui krajnji i odreen odgovor o postojanju tetnosti po vitalni interes.

S obzirom na nepreciznu terminologiju u ustavima i poslovnicima par-lamenata na entitetskoj razini, postavlja se pitanje na koje se pravne akte moe isticati prigovor vitalnog nacionalnog interesa. Razlog tomu je to se na razliitim mjestima propisuje da se radi o zakonu, drugom propisu ili aktu odnosno samo zakonu. Pretpostavka je da se moe raditi o bilo kojem aktu. Na dravnoj razini terminologija je neto preciznija s obzirom na to

187 Vidjeti: Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine U 8/04.

312

da se navodi da se moe raditi o bilo kojoj predloenoj odluci. Tragom ovog razmiljanja arevi (2009) zakljuuje da ako naelno, svako pitanje moe biti proglaeno destruktivnim, nije samo unesen veto model u rad drav-nih tijela nego postoji i produeni efekt u Zastupnikom domu koji bi bar prema intenciji ustavnoga rjeenja morao predstavljati dravljane, dakle, apstraktne graane (68).

5. POSLJEDICE KOJE PROIZVODE VETO MEHANIZMI PRILIKOM PARLAMENTARNOG ODLUIVANJA

Tumaenje ustavnih odredbi o tzv. entitetskom glasovanju, kakvo se koristi u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine ima veoma zna-ajne posljedice za ukupno djelovanje Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Sagledavajui ovaj postupak vidljivo je da su kriteriji za usva-janje propisa postavljeni veoma visoko uzevi u obzir da se zahtijeva gla-sovanje najmanje jedne treine glasova svih izabranih zastupnika odnosno delegata s teritorija svakog entiteta. Time zastupnici ili delegati (iz jednog entiteta) mogu onemoguiti odluivanje samim time to nee prisustvovati sjednici odnosnog doma. Zastoj u radu nastavlja se i injenicom da usugla-avanje i pristupanje ponovnom glasovanju oduzima vrijeme, te ne garantira uspjeh u smislu pozitivnog ishoda odluivanja o pojedinim propisima. To stoga to u sljedeem krugu glasovanja protiv ne smiju biti dvije treine ili vie zastupnika ili delegata iz svakog entiteta iako se odluka donosi veinom onih koji su prisutni i glasuju.

Meutim, iako je ovakav nain glasovanja uspostavljen da bi se ti-tili interesi entiteta, on je pretoen u zatitu interesa onog ili onih naroda koji imaju dovoljan broj predstavnika u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine i koji mogu da uspore ili onemogue postupak odluivanja. Analizirajui sastav Parlamentarne skuptine prema mandatima, bonjaki i srpski korpus ne samo da su na raspolaganju imali i imaju postupak za-tite vitalnog nacionalnog interesa na koji se mogu pozvati, nego su mogli i mogu usporavati i onemoguavati odluivanje tzv. entitetskim glasovanjem. Ovdje se hrvatski korpus donekle moe smatrati uskraenim s obzirom na broj Hrvata koji su lanovi u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, te ne mogu utjecati na postupak odluivanja tzv. entitetskim glasovanjem. Hrvatski korpus u Parlamentarnoj skuptini na raspolaganju ima (samo) postupak zatite vitalnog nacionalnog interesa. Na temelju navedenoga kao posljedica primjene tzv. entitetskog glasovanja moe se, dakle, navesti i za-ogrtanje zatite interesa entiteta u zatitu interesa konstitutivnog naroda, i to ne svih, nego kako podaci prema mandatima govore, onih koji imaju


dovoljan broj lanova u Parlamentarnoj skuptini, Bonjaka i Srba dok su Hrvati kojih je brojano manje u ovom smislu diskriminirani. Slino zaklju-uju i Trnka, Simovi, Miljko et al. (2009) konstatirajui da se moe posta-viti pitanje djelotvorne zatite vitalnog nacionalnog interesa hrvatskoga na-roda, budui da se u sluaju sumnje ugroavanja interesa toga naroda teko mogu stvoriti uvjeti da se uskraivanjem entitetske podrke postigne nje-gova zatita (93). To svakako nije protivno pozitivnim pravnim propisima u Bosni i Hercegovini niti ovakvo postupanje moe biti pravno preispitano, za razliku od postupka za zatitu vitalnog nacionalnog interesa koji u konani-ci moe preispitivati Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Meutim, arevi (2009) ovo opisuje kao podsticanje konstantnog krenja temeljnih ljudskih prava u ustavnim propisima o organizaciji dravne vlasti i ustavnopravno uokvirivanje segregacije i diskriminacije na etnikim osnovama. Miljenja je da ovakav rezultat nije nelogian s obzirom na to da je on nuna posljedi-ca etnikog determinizma u ustavnom modelu koji se primjenjuje u Bosni i Hercegovini, pri emu njegov unutarnji ratio predstavlja ugovor konsti-tutivnih naroda koji poiva na premisi da se najprije moraju zatititi kolek-tivna prava, odnosno da se dravne institucije pojavljuju kao instrument za provoenje volje konstitutivnih naroda, a da se individualna prava tite kao sekundarni nusprodukt ustavnog sustava (74).

Iz navedenoga je vidljivo da je redovan nain odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine dosta esto koriten kao poseban ili dodatni veto mehanizam, posebice u Zastupnikom domu Parlamentarne skuptine. Time je najznaajnija posljedica ovog veto meha-nizma da e djelotvorno i uinkovito djelovanje Parlamentarne skuptine ovisiti od proizvoljnog koritenja tzv. entitetskog glasovanja, odnosno oso-bitosti ustavnog rjeenja prema kojem je mogue proturjeiti ispunjavanju prava na politiko predstavljanje i odluivanje kako entiteta u iju je svrhu ovaj mehanizam i predvien, tako i graana uope.

U kontekstu postupka za zatitu vitalnog nacionalnog interesa Steiner i Ademovi (2010) pozivaju se na Odluku Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine U 10/05 u toki 16 u kojoj je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ponovio znaaj mehanizma za zatitu vitalnog interesa konstitutivnih naro-da u dravama u kojima postoje multietnike, multijezine, multireligijske zajednice, odnosno zajednice koje su tipine prema svojim razlikama. Ipak, Ustavni sud je naglasio i da je posljedica svakog pozivanja na vitalni interes pojaan kriterij za usvajanje opih akata, ukljuujui i poseban uvjet vei-ne glasova, to utjee na rad zakonodavnog tijela i funkcioniranja drave (578). Stoga dolazi do zastoja u postupcima parlamentarnog odluivanja. Meutim, jasno je da se zatitom vitalnih interesa konstitutivnih naroda tite razliitosti svakog etniciteta, usljed ega se onemoguuje djelotvoran i uinkovit rad parlamenata, uglavnom na entitetskoj razini, s obzirom na

314

eventualnost blokiranja usvajanja odluke uporabom mehanizma zatite vi-talnog interesa konstitutivnog naroda.

6. OCJENA PODATAKA O VETO MEHANIZMIMA U PARLAMENTIMA NA DRAVNOJ I ENTITETSKOJ RAZINI

Prema podacima dobivenim iz Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, postupak proglaavanja odluke tetnom po vitalni nacional-ni interes pokrenut je pet puta. U svih pet postupaka, predmeti su upueni Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine. Interesantno je da su u tri navrata postupak pokrenuli predstavnici Bonjaka i u dva navrata predstavnici Hrvata, dok predstavnici Srba niti jednom nisu pokretali postupak zatite vitalnog nacionalnog interesa. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u dvije odluke proglasio tetnost vitalnog nacionalnog interesa, jednom za bonja-ki narod, jednom za hrvatski narod, dok je u dvije odluke ustvrdio da ne postoji tetnost vitalnog nacionalnog interesa, jednom za bonjaki i jed-nom za hrvatski narod. U jednoj odluci, Ustavni sud Bosne i Hercegovine odluio je da Izjava Kluba delegata bonjakog naroda u Domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine o tetnosti po vitalni interes bonjakog naroda ne ispunjava uvjet proceduralne ispravnosti, s obzirom na to da predloeni zakljuak ne predstavlja odluku za ije bi ispitivanje bio nadlean Ustavni sud Bosne i Hercegovine.


Tabela: Pregled pokrenutih postupaka za zatitu vitalnog nacionalnog interesa u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine

Izvori: Dopis broj 03/09 Tajnitva/Zajednike slube Informacijsko-dokumentacijskog sektora i Trnka, Kasim, Zvonko Miljko, Miodrag Simovi et al. (2009). Proces odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, sta-nje, komparativna rjeenja, prijedlozi. Sarajevo: Fondacija Konrad Adenauer.

Trnka, Simovi, Miljko et al. (2009) u studiji o postupku odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine navode da je od 1995. godi-ne do polovice 2008. godine u zakonodavnom postupku u Parlamentarnoj skuptini institut zatite vitalnog nacionalnog interesa koriten svega e-tiri puta. Razloga zbog kojih je tako malo zahtjeva za zatitu vitalnih naci-onalnih interesa, svakako, ima vie. U promatranom periodu od 11 godina u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine provedeno je 529 zako-nodavnih postupaka (260 se zavrilo usvajanjem zakona, a u 269 sluajeva nacrti ili prijedlozi zakona nisu usvojeni). Teko je pretpostaviti da je u toli-kom broju samo u etiri sluaja mogla biti dovedena u sumnju povreda vi-talnog nacionalnog interesa. Nasuprot tome, obilato je koriten institut tzv. entitetskog glasovanja. Za 156 zakona uskraena je entitetska podrka. Zbog toga se moe zakljuiti da je entitetsko glasanje koriteno kao supstitut za-tite vitalnog nacionalnog interesa (9293). Logino je zakljuiti da sve dok se u Parlamentarnoj skuptini tzv. entitetsko glasovanje moe koristiti kao veto mehanizam, s obzirom na laki i djelotvorniji mehanizam blokira-nja u postupku odluivanja, nema razloga da se koristi postupak za zati-tu vitalnog nacionalnog interesa. Takoer, vano je postaviti i pitanje da li bi, u situaciji nepostojanja tzv. entitetskog glasovanja jednako esto bio ko-riten postupak za zatitu vitalnog nacionalnog interesa. Meutim, uzev-i u obzir da predstavnici iz reda hrvatskoga naroda nisu u mogunosti da koriste tzv. entitetsko glasovanje, iz prethodno opisanih razloga, postavlja se pitanje razloga za veoma rijetko pokretanje postupka za zatitu vitalnog

Pokreta Broj akata

Usuglaeno na

Zajednikom povjerenstvu

Upueno Ustavnome

sudu

Povuene odluke o

pokretanju zatite

vitalnog nacionalnog

interesa

Vraeno predlagau na ponovni postupak

Klub Bonjaka 3 0 3 n/a n/aKlub Hrvata 2 0 2 n/a n/aKlub Srba 0 0 0 n/a n/aUKUPNO 5 0 5 n/a n/a

316

nacionalnog interesa hrvatskoga naroda. Primjerice, prema podacima koje su naveli Simovi, Miljko et al. (2009) u studiji o postupku odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, hrvatski predstavnici su do polovice 2008. godine pokrenuli postupak tek dva puta (92). Od toga je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u jednom predmetu proglasio odluku tet-nom po vitalni interes hrvatskoga naroda, dok je u drugom predmetu zauzeo stav da se ne radi o odluci koja je tetna po vitalni interes hrvatskoga naroda.

Na entitetskoj razini postupak za zatitu vitalnog interesa konstitutiv-nog naroda je ee u uporabi. Prema podacima dobivenim iz Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine postupak za zatitu vitalnog nacionalnog interesa pokrenut je 11 puta u periodu od 1994. godine do 2011. godine. Primjetno je i da se u periodu od 1999. godine do 2006. godine nije po-krenuo niti jedan postupak za zatitu vitalnog nacionalnog interesa. Podaci dostavljeni iz Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine govore da je prvi postupak za zatitu vitalnog nacionalnog interesa pokrenut ve na sjedni-ci ustavotvorne skuptine Federacije Bosne i Hercegovine, te se neizravno moe zakljuiti da je pitanje pokrenuo klub delegata hrvatskoga naroda. Uz ovo, sedam postupaka su pokrenuli predstavnici hrvatskoga naroda, jedan postupak predstavnici bonjakog naroda i dva postupka su pokrenuta od strane bonjakog i hrvatskog, dakle, oba naroda. Vidljivo je da su predstav-nici hrvatskoga naroda ee pokretali postupak za zatitu vitalnog interesa. U pet postupaka, predmeti su upueni Ustavnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u etiri predmeta ustvrdio da se ne radi o po-vredi vitalnog nacionalnog interesa, od ega su bila tri zahtjeva hrvatskoga i jedan zahtjev bonjakog naroda. U jednom predmetu Ustavni sud je ustvr-dio da je vitalni interes hrvatskoga naroda povrijeen. Na razini Republike Srpske situacija je drugaija. Prema podacima dobivenim iz Narodne skup-tine Republike Srpske postupak za zatitu vitalnog nacionalnog interesa pokrenut je 103 puta u periodu od 2003. godine do lipnja 2012. godine. Predstavnici bonjakog naroda pokrenuli su postupak 65 puta, predstav-nici hrvatskog naroda sedam puta, predstavnici srpskog naroda tri puta, te predstavnici bonjakog i hrvatskog naroda 10 puta. Uz ovo, u podacima se navodi da su predsjedatelj i potpredsjedatelji iz reda hrvatskog naroda pokrenuli postupak 15 puta, a dva potpredsjedatelja iz reda hrvatskog i srp-skog naroda dva puta, te Predsjednitvo Vijea naroda jedan put. Vidljivo je da su u Narodnoj skuptini Republike Srpske predstavnici bonjakog naroda najee pokretali postupak za zatitu vitalnog interesa. Navodi se da su 24 inicijative za zatitu vitalnog nacionalnog interesa usuglaene na Zajednikom povjerenstvu Narodne skuptine Republike Srpske i Vijea naroda Republike Srpske. Vijee za zatitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnoga suda Republike Srpske odluivalo je o 55 inicijativa. Od toga, u 24 inicijative zahtjev nije bio prihvatljiv, dok je 31 inicijativa bila prihvatljiva,


te je u 25 zahtjeva Ustavni sud ustvrdio da nije dolo do povrede vitalnog nacionalnog interesa, a u est zahtjeva je obustavljen postupak. U 15 pokre-nutih inicijativa za zatitu vitalnog nacionalnog interesa povuene su odlu-ke o pokretanju zatite vitalnog nacionalnog interesa, dok je devet vraeno predlagau na ponovni postupak.

Tabela: Pregled pokrenutih postupaka za zatitu vitalnog nacionalnog interesa u Parlamentu federacije Bosne i Hercegovine

Izvor: Dopis broj 02/c-02-770/12 tajnika Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine

Pokreta Broj akata

Usuglaeno na Zajednikom povjerenstvu

Upueno Ustavnome

sudu

Povuene odluke o

pokretanju zatite


interesa


Klub Bonjaka 1 n/a 1 n/a n/a

Klub Hrvata 8 n/a 4 n/a n/aKlub Bonjaka i Hrvata

2 n/a 0 n/a n/a

Klub Srba 0 0 0 0 0

UKUPNO 11 n/a 5 n/a n/a

318

Tabela: Pregled pokrenutih postupaka za zatitu vitalnog nacionalnog interesa u Narodnoj skuptini Republike Srspke

Izvor: Dopis broj 02/2-1013/12 generalnog tajnika Narodne skuptine Republike Srpske

Na osnovu navedenih podataka, moe se zakljuiti da postoji oigledan nesrazmjer u broju pokrenutih postupaka izmeu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (11) i Narodne skuptine Republike Srpske (103). Na temelju brojki veoma je nezahvalno dati ocjenu, stoga bi predmetom anali-ze morali da budu obuhvaeni i, primjerice, sadraji akata na osnovu kojih su pokrenute inicijative za zatitu vitalnog nacionalnog interesa. Meutim, moe se jasno ustvrditi da je razlog uestalijeg koritenja mehanizma zatite vitalnog interesa konstitutivnog naroda na entitetskoj razini prvenstveno sa-dran u injenici da na entitetskoj razini u postupku odluivanja ne postoji drugi veto mehanizam, poput onoga sadranog na dravnoj razini, u smislu tzv. entitetskog glasovanja. Stoga i ne iznenauje ee pokretanje postup-ka za zatitu vitalnog nacionalnog interesa u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Narodne skuptine Republike Srpske.

Pokreta Broj akata

Usuglaeno na

Zajednikom povjerenstvu

Upueno Ustavnome

sudu

Povuene odluke o

pokretanju zatite


interesa


Klub Bonjaka 65 9 48 8 0

Klub Hrvata 7 4 2 2 0

Klub Bonjaka i Hrvata 10 3 3 3 0

Klub Srba 3 1 2 0 0Predsjedatelj i potpredsjedatelj iz reda hrvatskoga naroda

15 4 0 2 9

Dva potpredsjedatelja iz reda hrvatskoga i srpskog naroda

2 2 0 0 0

UKUPNO 103 24 55 15 9


7. ZAKLJUAK

Vidljivo je da u postupcima odluivanja u parlamentima postoje pre-kluzivna prava konstitutivnih naroda kao obiljeje njihovog singulariteta, s naglaskom na odreena naela sukladno kojima multietniko drutvo u Bosni i Hercegovini uope dejstvuje. Zbog toga i postoji vea eventualnost da e odreena odluka jae utjecati na uinkovitost parlamenta na dravnoj ili entitetskoj razini bez razlike da li se radi o tzv. entitetskom glasovanju ili postupku za zatitu vitalnog interesa konstitutivnog naroda. Uzajamni od-nosi koji nastaju u odluivanju u parlamentima razumiju se kao posljedica naprijed navedenog singulariteta, makar on znaio sofistikaciju postupka parlamentarnog odluivanja kada je, primjerice, u pitanju tzv. entitetsko gla-sovanje. Meutim, uinkovito sudjelovanje konstitutivnih naroda ne smije deklasirati djelotvorni rad parlamen(a)ta jer tada konstitutivnost u smislu zagovaranja kolektivnih prava predstavlja zlonamjeran faktor in favorem onemoguavanja i spreavanja donoenja odluka u predstavnikom tijelu u kojem su predstavljeni ili bi barem trebali biti predstavljeni svi graani ponaosob. U postupku odluivanja interesi graana ne smiju biti zanema-reni. Meutim, u trenutanom smjeru djelovanja, posebice parlamenta na dravnoj razini u Bosni i Hercegovini, demokratinost postupka odluiva-nja u svom abnormitetu podrazumijeva ometanje i u konanici spreavanje djelotvornosti postupka odluivanja. Valja zakljuiti da je mehanizam za-tite vitalnog nacionalnog interesa na dravnoj i entitetskoj razini sasvim le-gitimno sredstvo osujeivanja nadmonosti i prevalentnog utjecaja jednog konstitutivnog naroda. To stoga jer se njime elii zatita kolektiviteta i nje-govih prava nautrb propisanog teritorijalnog i na koncu graanskog fakto-ra. Kada je u pitanju drugi oblik veto mehanizma, tzv. entitetsko glasovanje, sagledavi aspekte njegove, ponekad i kapriciozne, primjene, vidljivo je da podriva uobiajenost graanskog predstavljanja fabriciranjem tumaenja ustavnih odredbi koje se odnose na njegovu primjenu.

320

LITERATURA

Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 25/09;

Dopis broj 02/2-1013/12 generalnog tajnika Narodne skuptine Republike Srpske;

Dopis broj 02/c-02-770/12 tajnika Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine;

Dopis broj 03/09 Tajnitva/Zajednike slube Informacijsko-dokumentacijskog sektora;

Pobri, Nurko (2000). Ustavno pravo. Mostar: Slovo; Poslovnik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene

novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 27/03 i 21/09;Poslovnik Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,

Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 33/06 i 41/06; Poslovnik Narodne skuptine Republike Srpske, Slubeni glasnik Republike

Srpske br. 31/11;Poslovnik Zastupnikog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine,

Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 69/07 i 02/08;Poslovnik Zastupnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,

Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 33/06, 41/06, 81/06, 91/06, 91/07, 87/09 i 28/12;

arevi, Edin (2009). Dejtonski ustav: karakteristike i karakteristini pro-blemi. Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung;

arevi, Edin (2010). Ustav iz nude, Konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Rabic;

Steiner, Christian i Nedim Ademovi (2010). Ustav Bosne i Hercegovine, ko-mentar. Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung;

Trnka, Kasim (2006). Ustavno pravo. Sarajevo;Trnka, Kasim, Zvonko Miljko, Miodrag Simovi et al. (2009). Proces odluiva-

nja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, stanje, komparativna rjee-nja, prijedlozi. Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung;

Ustav Bosne i Hercegovine u: Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, UN Doc. A/50/790 (1995) i S/1995/999 (1995) od 30. listopada 1995. godine;

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/94, 20/04, 33/04, 72/05, 71/05;

Ustav Republike Srpske, Slubeni glasnik Republike Srpske br. 3/92, 6/92, 8/92, 15/92, 19/92, 150/02, 22/05, 48/11.

Pages from ParlamentarizamVeto mehanizmi

Documents

Maja Sahadzic, Veto Mehanizmi