Otkako je prvi put odluila koegzistirati s ljudskim biima pre otprilike etiri hiljade godina, maka se danju pojavljivala kao stvorenje koje voli dom i udobnost, a nou se pretvarala u divljeg lovca. Zagonetnog karaktera, s jedne je strane postala predmet divljenja i potovanja, a s druge rtva sumnjiavosti i progona.Moda je klju paradoksa u tome to je pragmatino izabrala oveka s kojim e deliti ivot, ali se nikad nije odrekla svoje divlje crte koja joj osigurava potovanje onih koji cene njen nezavisni karakter, kao i nesklonost onih koje uznemirava njena nedokuivost. Kao to je Ford Madox Brown primetio, svaka maka, bez obzira je li to skroman meanac ili razmaeni maak s pedigreom, zrai egzotinom tajnovitou, a njen nas miran, nepristupaan pogled vraa unazad u vreme, do vrelog peska i njenih neobinih egipatskih predaka.

Poreklo domae make, Felis catus ili Felis domesticus, moe se pratiti 50 miliona godina unazad, do vrste Miacis od koje su se razvile Dinictis, Machairodus i na kraju dananja porodica maaka, Felidae (koja obuhvata Acinonyx, geparde; Panthera, velike make; i Felis, malene make). Iako je tano poreklo domae make nepoznato, genetska analiza pokazuje da veina evropskih domaih maaka potie od afrike divlje make, Felis sylvestris lybica.

Istorija pripitomljavanja afrike divlje make prikazana je u umetnosti drevnog Egipta, a najstariji prikaz make vidi se na slici iz egipatske grobnice, iz otprilike 2600. g. p.n.e. Iako je to verovatno portret afrike divlje make, slike u grobnicama otkrivenim u podruju Dier el Medina dokazuju da su do 1600. g. p.n.e. neki primerci porodice Felis sylvestris lybica bili pripitomljeni.

Najverovatniji razlog iz kojeg su te make u poetku pristale da zamene svoj nain ivota divljih maaka za kuni ivot - i zato su ih drevni Egipani primili u svoje domove - bila je uzajamna korist; make su nale obilje plena u blizini egipatskih spremita itarica, a Egipani su cenili njihovu uinkovitost u suzbijanju tetoina. Uspostavljen je praktian odnos uzajamne koristi, a make su s vremenom postale mnogo vie cenjene od vetih lovaca na mieve i zmije koje su gmizale u egipatske domove.

MAIJI SVET

Izgled moe biti varljiv: bez obzira koliko vaa maka moe izgledati neduno i bezopasno, njen ju je genetski softver programirao da bude lovac, i to od onih koji nemaju nimalo milosti i ne uzimaju zarobljenike. Njeni su preci moda smatrali prikladnim zameniti divljinu za relativno leeran kuni ivot, ali nemojte se zavaravati: vaa e se maka trenutno vratiti svojim korenima ako se razbude njeni lovaki nagoni ili joj vie ne odgovaraju kuni uslovi.

ak i najpitomija kuna maka u sutini ostaje divlja, sa takvim telom i mentalitetom koje je evolucija stvorila da se iznad svega mogu usresrediti na lov i hvatanje plena.Iako je pripitomljavanje donekle promenilo nain na koji maka doivljava svoj svet (u ljudsko-maijem domainstvu gde su ljudi preuzeli ulogu njene majke, na primer), zagrebite po povrini maije psihe i dokazi o duboko usaenoj ostavtini njenih predaka odmah postaju vidljivi.

Kako zoolog Desmond Morris kae u svojoj knjizi Catwatching (1992.): Kada pree prag (kako bi izala), maka se preobrazi. Iskljuuje se mozak maeta koje pripada oveku, a ukljuuje se mozak divlje make. Ne pokuavajte reprogramirati mozak divlje make vaeg kunog ljubimca - ne samo to ete voditi bitku koja je osuena na poraz, nego ete jedino uspeti da zbunite vau maku, to e rezultirati svakojakim problemima ponaanja, a u najgorem sluaju, ak biste mogli da je prisilite da ode od kue kako bi potraila ugodnije okruenje za sebe.

Ako se ne moete pomiriti sa milju da ete se morati reavati malenih uginulih stvorenja koja se katkad mogu pojaviti na podu u vaoj kuhinji - prirodni zavretak maijeg lovakog nagona - dobro razmislite pre nego nabavite maku.Umesto da svojoj maki pogreno pripisujete ljudske emocije i motivacije, ili je pokuavate prisiliti da se ponaa na nain koji joj je stran, nastojte da razumete ta je pokree.

GRAA LOVCA

Evolucija je pre mnogo hiljada godina usavrila svaki mii i nerv maijeg tela, a domaa maka dvadeset prvog veka po grai i mentalitetu uveliko lii svojim precima, divljim makama. Kao i svaka druga vrsta - ukljuujui Homo sapiensa - ultimativni maiji instinkt je stalna potraga za hranom, i njeno obezbeivanje, misija za koju ju je priroda izvrsno opremila. Odraavajui svoj divlji pedigre, maka je grabeljivi mesojed ija se prirodna ishrana sastoji iskljuivo od malenih sisara, uglavnom glodara kao to su mievi i pacovi, koji su dovoljno maleni da moe na njih skoiti i ubiti ih, bez vee opasnosti po sebe.

Kombinacija uskog tela, glave koja se moe okretati za vie od 180 stepeni, prednjih nogu ija duina koraka moe dosta varirati, izrazito miiavog zadnjeg dela tela, koje podsea na odskonu dasku, i repa iji poloaj doprinosi ravnotei zahvaljujui neverovatno razvijenom miinom sastavu, a sve to pokriveno labavo privrenim krznom, daje izuzetnog grabljivca i majstora za beg.

Meu najslavnijim atributima make su njena neverovatna agilnost i prirodna nadarenost za akrobacije - to je zasigurno ini predmetom zavisti svakog cirkuskog zabavljaa - a oboje joj omoguuje da ue, i izae iz najuih i najneobinijih mesta.

Osim to prua znatne prednosti, maije telo ipak ima i nedostataka, to je neizbena posledica kompromisa na koje je priroda bila primorana kada je dizajnirala Felis catus. Budui da je divlja maka bila - i jo uvek je - oportunistiki grabljivac koji se nije mogao osloniti na redovno nalaenje hrane, eludac koji su njeni potomci nasledili zauzima neproporcionalno veliki prostor, na tetu srca i plua.

To znai da, iako je maka usavrila jurnjavu sa skokom za napad, njeno srce i plua nemaju kapacitet za odravanje bilo kakve dugotrajne vebe. To takoe objanjava zato dobro uhranjena kuna maka esto odlazi u lov odmah nakon pranja i ienja koje je obavila nakon jela: moda jo nije svarila svoju veeru, ali njeno joj nasleeno programiranje kae da stalno mora biti u potrazi za plenom kako bi se osigurala za sluaj tekih vremena koja mogu u svakom trenutku nastupiti. Meutim, hoe li pojesti svoj plen ili ne, zavisi od toga koliko je gladna.

Njena telesna nesposobnost da kroz duga vremenska razdoblja vreba na plen navela je maku da razvije lovaku strategiju koja iziskuje manje energije, odnosno strategiju vrebanja i ekanja na plen, bilo nou ili danju, u zavisnosti od toga kada u blizini ima najvie hrane. Obino se skriva ispod grmlja - po mogunosti takvog s kojim e se moi stopiti kako bi imala maksimalnu kamuflau - a tada strpljivo eka da joj se neki ukusan zalogaj nae na putu.

im uje izdajniko utanje ili krajikom oka opazi nagli pokret, maije ui i oi usredsreuju se na plen kako bi pratila njegovo kretanje i pripremila se na skok. Drhtei od potisnute napetosti, maka u unju fiksira pogled na svoj potencijalni obrok dok mu se polako primie, katkad se ukoivi usred koraka ako misli da je otkrivena.

im se nae na udaljenosti primerenoj za skok, maka prelazi u napad, a zadnji deo tela daje joj snagu dok njene prednje ape, s izbaenim otrim kandama, hvataju plen i dre ga na tlu pre nego se smrtonosna maija eljust stegne oko vrata nesretne rtve. Ako sve proe bez problema, maiji onjaci zadaju ubojiti ugriz kojim se rtvi lomi vrat tako da se dislociraju njeni prljenovi, no ako se pogubljenje pokae problematinim, mogla bi kande zadnjih nogu zabiti u telo plena, istovremeno hvatajui i ozleujui dok zubima pokuava zadati zavrni udarac.

Nakon to pobedi u bitci na ivot i smrt, pre nego se prepusti gozbi, maka e telo plena odneti do zatienog mesta kako joj neki drugi grabljivac ne bi oteo obrok. Razlog iz kojeg maka ne ba oduevljenom vlasniku esto ponosno pokazuje svoje lovake uspehe temelji se na nizu faktora, a jedan je i taj koliko je gladna. Ukoliko je veoma gladna, pojee svoj plen, poevi od glave. Meutim, ako je njen apetit zadovoljen, mogla bi dar rtve dati svom vlasniku, verovatno zato jer to ini majka maka kad njeni maii prestanu da sisaju.

Kuna maka time osigurava hranu i uenje svojoj ljudskoj porodici: hranu, u smislu da svee ubijeni plen ini pravi maiji obrok kakav retko, najee nikad - ne dobija od svojih vlasnika; uenje, jer ako je plen jo uvek iv, maka e vlasniku demonstrirati kako e ga ubiti, ba kao to bi majka maka nauila svoje maie. (Iako mnogi ljudi veruju da je maka bezrazlono okrutna kad se poigrava sa napola mrtvim miem, nije tako: ona jednostavno veba svoje ubilake vetine kako bi postala uspeniji lovac). Dakle, ako primite takav neeljeni dar i ne elite povrediti oseanja svoje make, najpre je pohvalite za njenu velikodunost, a zatim se diskretno reite svog obroka kad ona ne gleda.

BORAC ZUBIMA I KANDAMA

Kao to smo videli, u zavrnim fazama lova maka koristi svoje kande kako bi prikljetila plen uz tlo, a zube za zadavanje smrtonosnog ugriza. Kad nije spremna za napad, maije su kande uvuene - ili pravilnije reeno, obloene - u vrhove kostiju na prstima (lanci), radi spreavanja ozleivanja sebe ili drugih, te radi ouvanja otrine vrhova, jer kao to svaki uspean lovac ili ratnik zna, ako vodi brigu o svom oruju, ono e voditi brigu o tebi kada doe do bitke.

Osamnaest maijih kandi (po etiri na zadnjim apama i po pet na prednjim apama, pri emu se peta nalazi malo vie na api) sastoje se od belanevine keratin, iste svari od koje se sastoje ljudski nokti. Jednako kao nai nokti, maije kande neprestano rastu, a razlika je u tome da to ine ispod postojeih, pa kad starija kanda odslui svoje, maka e je odbaciti i razotkriti njenu zamenu, spremnu za borbu.

(Proces se donekle moe uporediti sa nainom na koji zmija odbacuje svoju staru kou.) U lancima su uvrene elastinim ligamentima, a kad maiji mozak zakljui da je mudro razotkriti njeno primarno oruje, drugi ligamenti guraju lanke napred, a sa njima i kande. Proces se obavlja brzinom svetlosti, slino aktiviranju noa skakavca.

Moda prilino uvredljivo za ponos maije zajednice, zubi koji se steu radi ubijanja nazivaju se onjacima, zubima deraima koji se mogu videti sa obe strane minijaturnih sekutia. Budui da su osetljivi na pritisak, i izrazito su otri, omoguuju maki da tano proceni gde ih treba zabiti kako bi dislocirala prljenove i izazvala trenutnu smrt.

Nakon to ubije plen primenom te brze i uinkovite metode, isti se zubi koriste za trganje u cilju razotkrivanja toplog mesa ispod krzna ili perja, a delikatnije struganje i deranje obavljaju sekutii. Kutnjaci, posebno pretkutnjaci koji seku u stranu, u zadnjem delu maijih usta sada dolaze na svoje tako to meso dele na komade za jedan zalogaj.

Za razliku od naih spljotenih kutnjaka, zadnji zubi make imaju otre vrhove koji ubrzavaju proces pripremanja hrane (jo jedna ostavtina od divljih maaka, jer su make programirane da jedu to je mogue bre, za sluaj da im obrok otme drugi grabljivac kojeg je privukao miris ubijene ivotinje). Takoe suprotno ljudskim obrascima hranjenja, maka ne vae svoju hranu temeljno pre nego je proguta, nego vei deo probavnog procesa preputa eluanimsokovima.

AKROBATSKE VETINE

Maka se penje poput majmuna, hoda gracioznou balerine, a ravnoteu uspostavlja sa lakoom, bez ikakvog napora, poput ampiona u hodanju po konopcu. Kao to smo videli, kad maka lovi, njene snane zadnje noge osiguravaju joj zamah za skok, a prednje se noge isprue kako bi zgrabila plen. Taj se obrazac ponavlja kad se maka penje po vertikalnom predmetu kao to je stablo ili ograda, te je zadnji deo tela odbacuje prema gore - katkad do pet puta dalje od visine make - a zakrivljene kande prednjih apa zabijaju se u povrinu i deluju kao viekrake kuke, omoguujui maki da se uhvati dovoljno vrsto i vue prema gore.

Fina elegancija maijeg hoda rezultat je konfiguracije kostiju njenih nogu i apa, koja se razlikuje od grae ljudskih nogu i stopala. Za razliku od nas, maka hoda na vrhovima svojih lanaka, koji su mnogo dui od kostiju ljudskih nonih prstiju, a kosti u nogama make mnogo su krae. Takav raspored kosti doputa dui korak, ali takoe omoguava bre tranje.

Balansirajui na vrhovima svojih prstiju, maka hoda u dijagonali tako to najpre pomie napred levu zadnju nogu, zatim desnu prednju nogu, pa desnu zadnju nogu i na kraju levu prednju nogu, pre nego ponovo zakorai levom zadnjom nogom, stavljajui svaku prednju ili zadnju apu tano ispred prethodne na istoj strani, pa kad biste prouavali njene tragove u snegu, inili bi dve ravne crte.

Ovde takoe snaan zadnji deo tela prua zamah, a prednje noge podupiru teinu glave. Taj nain hoda moe varirati, pa omoguuje maki da pree u kas ili galop, a procenjeno je da maka moe postii maksimalnu brzinu od otprilike 48 kilometara na sat.

Precizno, ekonomino maije kretanje od velike je pomoi kad je re o izvoenju komplikovanog balansiranja na zidu ili ogradi, a rep je vaan za ispravljanja eventualne neravnotee, ali to je samo deo prie. Nakon to se popne na zid, kad se ponovo kree vodoravno, maijim mozgom upravlja vestibularni organ, koji prenosi informacije o poloaju, omoguujui maki da prilagodi svoje pokrete, ako je potrebno, u cilju spreavanja pada.

Obzirom da se maiji vestibularni organ nalazi u unutranjem uhu, kao i kod ljudi, njegove su sposobnosti daleko vee od istog organa kod oveka, i to ne samo po pitanju ravnotee: za razliku od mnogih ljudi, make na primer nikad ne pate od bolesti vonje. Vestibularni se organ sastoji od tri dlaicama obloena, tenou ispunjena, polukruna kanala koji su smeteni pod pravim uglom u odnosu jedan na drugoga. Kad maka pomeri svoju glavu, tenost u jednom kanalu reaguje na pokrete gore-dole, u drugom na pokrete levo-desno, a u treem na kose poloaje.

Pomeranje tenosti detektuju dlaice i o tome izvetavaju mozak. Prozirni vreasti i opnasti sluni organi predstavljaju dalje usavravanje vestibularnog organa, te registruju gravitaciju s jedne strane i brzinu kretanja s druge. Svaka od komponenti vestibularnog sastava deluje trenutno, te zajedno alju niz refleksnih signala u maiji mozak, kao i do miia koji su vani za odravanje ravnotee, zatim izvetavaju o poloaju maije glave u odnosu na tlo i time joj omoguavaju ispravljanje svakog nepoeljnog pokreta.

Meutim, ako maka ipak padne, delovanje tog sastava omoguava joj da se snae jo u vazduhu, popravi poloaj glave i pripremi se za siguran doskok okretanjem tela tako da e noge prve dotaknuti tlo i ublaiti pad, a takoe e izviti lea kako bi smanjila ok udara, te ispruiti rep radi uspostavljanja ravnotee. Maija sposobnost da se tako ispravi sama je po sebi neverovatna, ali moda je jo neverovatnija injenica da se taj kompleksan niz manevara izvodi za manje od treptaja oka.

Domaa makaje malimesoderiz porodicemaaka. Prvobitno potjee od afrike divlje make, a ivi uz ljude ve oko 3.500 godina. Postoji veliki broj raznih pasmina domaih maaka, rasnih i obinih, ali postoje i bezrepe make, kao i make bez dlake zbogmutacija. Danas su priznate 32 pasmine maaka sa otprilike 4000 varijacija.Naziv domaa maka koristi se za sve make koje manje-vie "dobrovoljno" ive u direktnom kontaktu sljudima i smatra se da su se svojevoljno pripitomile jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (kao to su mievi).One su vjeti grabljivci i veoma su inteligentne ivotinje. Neke od njih se mogu nauiti (katkad mogu nauiti i same) pokretati jednostavnije mehanizme, poput kvake na vratima ili ruice na vodokotliu.Make koje ive u grupama koriste kombinaciju glasova i govora tijela za meusobno sporazumijevanje.Divlje make koje ive u urbanoj sredini esto ive samo dvije godine ili manje. Uobiajeni ivotni vijek za populaciju maaka bez ljudske panje i njege je razliit, ovisno o spolu make, tako da ivotni vijek u mujaka iznosi 1,4 do 3,2 godine, a u enki 3,3 do 4,2 godine.Iako majaosjetila mirisa i sluhavjerojatno nisu toliko razvijena, kao npr. kod mia, u mnogim situacijama su bolja od ovjekovih. Ona zajedno sa njenim visoko razvijenim osjetilimavida, okusa i dodira ine makusisavcem sa izvrsnim sposobnostima. Velikeoiokrenute prema naprijed omoguuju joj dobar osjeaj za prostor i vrlo tonu procjenu udaljenosti, a naroito dobro registriraju brzo kretanje.Osjetilo mirisa domae make je etrnaest puta jae od ovjekovog, a u nosu imaju dvostruko vie stanica za miris od ljudi, to znai da mogu nanjuiti predmete koje ovjek inae i ne osjea.Make imaju mnogo jakih dlaica koje su posebno izraene u etiri reda iznad gornje usne ("brkovi"), po nekoliko na svakom obrazu te, zatim, kao uperci iznad oiju i ekinje na bradi.Brkovi pomau maki oko navigacije i osjeaja. One mogu otkriti veoma male promjene u zraku koje ukazuju maki na stvari koje ne vidi.Meu svim ivotinjama imaju najbolji osjeaj ravnotee. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg poloaja e se okrenuti nogama prema dolje prije nego ispruenih apa doskoi na podlogu. Pri tome joj rep slui kao kormilo.Make prikupljaju snagu spavanjem vie od veine drugih ivotinja, naroito dok rastu. Trajanje spavanja za vrijeme dana varira, obino 1216 sati, a u prosjeku 1314. Neke make mogu spavati ak 20 sati dnevno.Zbog njihove none prirode, kod maaka predveer dolazi do poveane hiperaktivnostii elje za igrom koje neki nazivaju "veernje ludilo", "nono ludilo" ili "ludi sat".Make imaju veliku sposobnost uenja i sjeanja koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najdraa hrana, mjesto na kojem stoji posudica s vodom i maji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igraka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponaati da ovjeka pridobiju da uradi ono to one ele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka.Make su poznate po svojoj istoi, a nain njihova ienja ukljuuje lizanje vlastitog krzna. Njihova slina je "sredstvo" za ienje, ali ona kod ljudi moe izazvati alergiju.Neke od maaka povremeno iskaljavaju krznene loptice koje se nagomilaju u njihovim elucima kao posljedica svakodnevnog ienja. To se moe sprijeiti posebnom majom hranom i lijekovima koji olakavaju izbacivanje krzna. Make su prilino zdrave ivotinje, ali maka moe predstavljati rizik od zaraze toksoplazmozom, bolesti maaka koja je opasna za trudnicei ljude sa oslabljenim imunitetom. ak je otprilike 60% ljudi izloeno toksoplazmom, koja sama po sebi u zdravih ljudi nije opasna. Veina ljudi koji su tokom ivota imali kontakte sa makama, vrlo vjerovatno su je i preboljeli, niti ne znajui, jer simptomi nalikuju simptomima gripe. Ukoliko planirate trudnou ili ste trudni, a imate maku, obavezno maku dovedite k veterinaru, koji moe dijagnosticirati dali je Vaa maka zaraena toksoplazmozom, te ukoliko je preporuiti lijeenje.Make su izraziti individualisti. One same odreuju gdje i u ijem drutvu e provoditi svoje vrijeme, i vrlo teko im se moe neto nametnuti. Maka je samostalna i snalaljiva ivotinja, istovremeno je umiljata i njena, privrena a nezavisna. as je nemilosrdni lovac, as zaigrani mai. Maka je sve ove suprotnosti pomirila u sebi i to najvie oduevljava ljubitelje maaka.Za razliku od pasa, make se ne moe trenirati, premda poneke make, podmiene hranom, znaju izvravati jednostavnije naredbe vlasnika, ali samo KADA i AKO to one ele. Mogu ivjeti na otvorenom, premda im u tom sluaju prijeti poveana opasnost da e nastradati u prometu, ili zatvorene u kui ili stanu. Za razliku od psa, makama ne treba etnja, ve je dovoljna kutija sa pijeskom za nudu, te poneka igraka za zabavu.Make obino spolno sazrijevaju u estom mjesecu ivota i tada se prvi put "tjeraju", a unutar razdoblja tjeranja plodne su obino pet do est dana. Dok se tjera, maka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i die stranjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari s mujakom, nakon oko tri tjedna ponovo e se tjerati. Kako bi maki pruili miran, zdrav i dug ivot, trebalo bi ju to prije sterilizirati. To se obino radi u 6.mj. ivota. Time emo sprijeiti nekontrolirano razmnoavanje ivotinja, sprijeiti da potomci maaka dou u krive ruke ili lutaju, obolijevaju i stradavaju ali emo sprijeiti irazne bolesti izazvane neprirodnim suzdravanjem od parenja. Ako nisu sterilizirani, muki maii oznaavaju svoj teritorij urinom, skloni su skitnji i tuku se s drugim maorima te esto u tim borbama stradavaju. Neodgovorno je pustiti nekastriranog maka da nesmetano luta izvan kue jer rezultat njegovog izleta moe biti novo leglo lutalica. U deset godina, od jednog legla, moglo bi nastati 40 milijuna maaka! Evo kako: enke se u prosjeku spolno aktivne 10 godina, po dva legla godinje. Ako u prosjeku preivi 2.8 maia po leglu, nakon godine dana brojka preivjelih lutalica raste na 12, nakon dvije na 68, nakon osam godina to je 2 423 316 maaka, a nakon deset godina preko 80 milijuna!Dakle, sterilizacija je optimalno rjeenje za Vas i Vau maku, kako bi joj pruili kvalitetan ivot, i sprijeili stvaranje lutalica.

Perzijska maka oduvijek je smatrana kraljevskom makom. Traei poetak slave perzijskih maaka, potrebno je vratiti se u prolost;u vremena kad je srednjoazijska dugodlaka maka bila neprocjenjivo vrijedna miljenica istonjakih vladara. Bilo je to doba kad su pustinjske karavane putovale kroz prostranstva sredinje Azije nosei na zapad rijetke orijentalne zaine, svilu i dragulje, i kad su, kako je slikovito opisao jedan ameriki felinolog, koare na leima deva skrivale jedno jo vee blago - dragocjenu dugodlaku maku.Iako pravo podrijetlo perzijske make ostaje donekle nepoznato, znanstvenici se danas slau da su se dugodlake make pojavile prije vie stoljea u podruju srednje Azije.Modernim dobom perzijskih maaka smatra se razdoblje od 1950-tih godina, kada se poinje obnavljanjem uzgoja nakon II. svjetskog rata. Moderne perzijske make razvile su dulju dlaku, guu poddlaku, ire i ravnije lice, krau njukicu, manje i iroko postavljene ui, krae tijelo i rep te velike okrugle oi. Priznate su skoro sve boje, kombinacije boja, te tokaste (kornjaevine), sa bojama u obliku mrlja koje slike kornjainom oklopu.Perzijske make su u pravilu zdrave make, sa oekivanim ivotnim vijekom od 15ak godina. Kod ponekih maaka se mogu javiti genetskih problemi sa bubrezima. Njihove velike oi zahtijevaju malo vie higijene i ienja, a njihova duga mekana dlaka zahtjeva svakodnevno kvalitetno eljanje, kako se ne bi zamrsila. Budui da su make iste ivotinje i dobar dio dana provode u ienju svog krzna, obavezno im se moraju dodavati preparati kao to je bezo-pet ili malt pasta koji sprjeavaju stvaranje trihobezoara. Trihobezoari su nakupine dlake koje se formiraju u kuglicu, i u ponekim sluajevima znaju izazvati probavne smetnje.

Po karakteru su vrlo mirne i staloene, elegantnog, gotovo lijenog hoda. Perzijske make vole ljude, a u svoje najblie imaju bezgranino povjerenje. Ako joj posvetite dovoljno vremena, biti e vam iznimno odana. Strancima prilaze s dozom sumnje. Teko e dopustiti da ih nepoznata osoba premee po rukama, a dogodi li se to, satima e prati sa sebe miris tuih ruku, ljuta na svoje ukuane koji su to dopustili.to se tie uzgoja, uzgajivai puno rade na stvaranju to kvalitetnijeg legla. Za make sa rodovnikom, obavezno jeDNK PKDtestiranje, kojim se pokuavaju iskljuiti iz uzgoja ivotinje sa loim genetskim materijalom. Uzgajivai ponekad mjesecima tragaju za parnjakom kompatibilnim sa njihovom makom, kako bi stvorili to ljepe i zdravije leglo.Devon rex pasmina pojavila se prije 50-ak godina u Velikoj Britaniji.Ono to Devon rex maku odvaja od drugih pasmina je njihovo valovito krzno te oblik glave i uiju poput imia.Po karakteru su izuzetno vesele, nestane i zaigrane ak i kad narastu. Visoko skau i mogu se dresirati skoro kao psi. Izrazito inteligentne. Ponekad ih se opisuje kao kriance psa, make i majmuna.

Vrlo su vezane za vlasnike, i esto ih se moe vidjeti da sjede vlasniku na ramenu, te vole priati sa vlasnikom isputajui cijeli repertoar zvukova. Postoje teorije da su ove make pogodne za alergiare, ali to nije slubeno potvreno.Sijamske make

Sijamska makaje vrlo stara pasmina domae make, prepoznatljiva po karakteristinoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obiljejima u boji (pointed).Sijamska maka porijeklom je iz podruja Sijama, dananjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila tovana u hramovima budistikih sveenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja. Pretpostavlja se da je nastala prije vie od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljea. Sijamska maka je prva orijentalna pasmina koja je jo od poetka 20.stoljea postala vrlo popularna.

Sijamske make imaju specifinu jednobojnu dlaku s tamnije obiljeenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu. U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglaavanja izduenosti tijela i nogu te poveavanja oiju i uiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske make, koje se nazivaju tradicionalni tip. kiljavost koja se u prolosti smatrala uobiajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom. Sijamske make su po naravi aktivne, energine, drutvene, znatieljne, zahtjevne i izuzetno 'priljive'. U stanju su satima mijaukati kada neto ele. Sijamske make znaju biti vrlo ratoborne i agresivne, nisu toliko drueljubive kao druge make, osim sa vlasnikom, i to ukoliko ih se pravilno odgoji.. Uglavnom imaju dugi ivotni vijek.Ruska modra makaPreci ovih maaka ivjeli su u sjevernoj ruskoj luci na Bijelom moru, Arhangelsku.Jednoliko plave, snane, zdrave i otporne, privukle su engleske mornare koji su ih esto trgovakim brodovima donosili kui. Ve od 1875. god. postoje zapisi o izlobama na kojima su bile brojne ruske plave make tada jo pod nazivom "arhangelske make". Gospoa Carew Cox je prvi ozbiljni uzgajiva koji se uspio dovesti u vezu s ruskim plavim makama ak i danas priznate jednobojne kratkodlake make, posebno one plave.

Ipak, pri kraju 19. st ruska plava maka nije bila potpuno definiranog izgleda budui je iz Rusije stizalo vie elegantnih ali i neto snanijih i zdepastijih maaka. Razlika je bila najoitija u kvaliteti dlake, vrlo su rijetke imale kvalitetu dlake slinu dananjoj.Na alost tada su se sve plave make natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanska redovito je pobjeivala elegantnu ruskinju. Tek od 1912. god. ruske make se ocjenjuju odvojeno od britanskih. 1918. god. dolazi do Ruske revolucije to rusku plavu maku ini prilino nepopularnom pasminom u to vrijeme, te se do II svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina. Tek 1945. god. skupljeno je nekoliko maaka ali zbog malog broja morala se u uzgoj uvesti nova pasmina. Izbor je pao na blue point sijamku ( sa plavim oznakama). Ova injenica je uvjetovala ponovni brzi rast ruskih plavih maaka, ali i promjenu u grai naravi. 1962. god. slubeni standard gotovo se nije razlikovao od standarda orijentalnih plavih maaka, ak je i gusta dlaka karakteristiena za rusku plavu gotovo iseznula.1960. god. nekoliko engleskih uzgajivaa pokualo je i uspjelo odvojiti rusku plavu od orijentalne make. Ali nije samo u Velikoj Britaniji ova maka privukla panju.Kasnih 40-tih ova make se uzgajala u Americi i skandinavskim zemljama. Dananji uzgajivai vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih maaka zasluan za duboku zelenu boju oiju, a engleski za boju i kvalitetu dlake. Zanimljivo je napomenuti da se i dananji standardi ruske plave razlikuju u raznim udrugama ne samo u grai tijela, nego i u boji. Naime, u Engleskoj, Australiji i New Zelandu dozvoljene si i druge boje. Tijelo ruske plave make je vrsto i miiavo, ali uz to ipak elegantno i vitko. ape su male, ovalne, noge su duge, a rep je vrlo dug i suen pri vrhu. Najvanije karakteristike ruske plave make nalazimo u obliku glave, te boji i strukturi dlake; naime prelaz nosa u elo mora biti ravan bez "stopa" (flat-topped skull) a profil nosa lagano izboen. Oi su zelene bademastog oblika. Jedinstvena je i dlaka koja je dvostruka, kratka, gusta i svilena koja nikada ne smije biti previe polegnuta uz tijelo. Poeljne su to svijetlije nijanse plave boje, ali najvanija je jednolinost boje, te osobit srebrni sjaj. Kao kuni ljubimci njenije su i rezerviranije od drugih kratkodlakih maaka. Iako su ivahne i razigrane uvijek su dostojanstvenog dranja. Glasaju se vrlo tihim mijaukom i u pravilu su vrlo privrene vlasniku to ih uz prirodnu skladnost, te gotovo nikakav gubitak vremena za odravanje dlake ini idealnim kunim ljubimcem.

Bengalska makaBengalska maka je jedna od najmlae nastalih pasmina umjetnom selekcijom. Prvi puta se pojavljuje pedesetih god. prolog stoljea u SAD.Nastala je krianjem Azijske leopard mace i domae make. Svrha krianja bila je dio programa znanstvenog istraivanja maje leukemije. Tek 1963 god. uzgajiva J. Mill iz Kalifornije nabavio je Azijsku leopard maku Felis bengalis i pario je s amerikom domaom makom u svrhu stvaranja nove vrste sa prekrasnim tokastim krznom. Prva krianja su ponekad dala i neplodne ivotinje, ali je uzgoj nastavljen sa plodnim bengalskim makama. U uzgojnom programu upotrebljene su jo osim domae make, sijamska i burmanska pasmina. itav uzgojni program bazirao se na tome, da se dobije maka koja ima izgled leoparda sa draesnim i ljubaznim temperamentom domae make. Prva takva maka registrirana je 1983. od T.I.C.A. Prva bengalska je uvezena 1991. u Francusku, a od FIF-e je priznata 1999. god. Uzimajui u obzir te karakteristike uzgajivai i suci moraju dati prednost dobroudnim osobinama i izgledu koji ima znaajke leopard mace.Bengalska maka je po vanjskom izgledu u potpunosti slina divljoj leopard maki, a po karakteru domaoj maki. Ona je atletski graena, okretna, znatieljna, vrlo aktivna, drueljubiva, dobroudna i graciozna. Openito govorei vrlo je drutvena. Vrlo je bitno da je odmalena potpuno socijalizirana. Osobitost joj je da voli vodu i kupanje.Bengalska maka je srednje veliine, miiave grae, iroke klinaste glave koja je u odnosu prema tijelu neto manja. Profil lagano konveksan, ui zaobljene malene iroke na bazi, oi okrugle. Sve te osobine daju joj osebujan i jedinstveni izgled divlje make.Krzno je jedna od glavnih osobina te make. Ono je kratko, mekano, svileno i bljetavo. Uzorak joj je u obliku rozete-tokasti ili slian rastegnutom mramorastom uzorku-marbel koji esto nalazimo kod drugih pasmina. Rep joj je debeo, srednje dugaak te daje maki dobru ravnoteu.SfinksSfinks ili Sphynx maka je jo jedna egzotina pasmina malke, koja zaudo nije rezultat genetske manipulacije, ve prirodne i spontane genetske mutacije. Odsustvo dlake Sfinks duguje nasljednom recesivnom genu. Prva saznanja o Sfinksima datiraju iz vremena Asteka, premda se pasmina kao takva javlja tek 1966. god. u Kanadi, kada je naen bezdlaki mai u leglu maia nastalih od domaih roditelja. Vlasnicima se svidio taj mai, te ga je pario sa majkama, sestrama i kerima, kako bi dobio jo potomaka. Pasmina je nekoliko puta mjenjala ime, prvo se zvala "Maka Mjeseevog kamenja" (Moonstone cat), pa "Kanadska bezdlaka maka" (The Canadian hairless) i na kraju je dobila ime Sphynx, ili Sfinga.Koa Sfinki, iako izgleda gola, je zapravo pkrivena sitnim dlaicama, pahuljastvim na dodir. Koa je topla, njena i slina jelenjoj na dodir. Priznate su sve kombinacije boja koe i oiju.Karatker sfinga je vrlo karakteristian: one su drage, srdane, inteligentne, vesele, privrene... ak kau da je karakter Sfinka maaka kombinacija make, psa i djeteta...Jedinstven je i idealan za drutvo. Vrlo je znatieljan, i sve voli vidjeti i znati. ukoliko ga ignorirate, ak e vam kao pas nositi igrake ili na bilo koji nain traiti vau panju. Vrlo je zanimljivo da ove make gotovo nikada nisu agresivne, ak i kad im se radi ono to nevole.to se tie njihove dlake, odnosno nedostatka dlake, Sfinge su osuene biti iskljuivo kune make. Njihova gola koa ne podnosi sunce, odnosno prije izlaganja sunca moraju biti namazane kremom za sunanje sa visokim zatitnim faktorom. Pri slabijem izlaganju suncu, njihova koa potamni kao i ljudska, ali isto tako, pri jaem suncu lako izgore.S obzorim da nemaju dlaku, potrebna im je kalorijski jaa hrana nego drugim makama, kako bi odrali tjelesnu temperaturu.

OpisU ramenima je visoka 30-35 cm. Maka je u prosjeku teka izmeu 2,5 i 7 kg, mada neke vrste, poput Main Coon mogu da dostignu 11,3 kg. Poznato je da su neke dostizale i teinu od 23 kg usljed "prederavanja". Ovo je veoma nezdravo za maku, i trebalo bi da bude predupreeno pravilnom ishranom i vijebanjem (igrom), to naroito vai za make koje ive u zatvorenom.Kune make ive u prosjeku izmeu 14 i 20 godina, premda je najstarija poznata maka ivjela ak 36 godina. Domae make ive due ukoliko ne izlaze napolje (ime se smanjuje rizik od povreda u borbi ili izloenost bolestima) i ako su sterilisane.Divlje make koje ive u urbanoj sredini esto ive samo dvije godine ili manje. Divlje make u kolonijama mogu ivjeti znatno due. Najdui zabiljeeni ivotni vijek divlje make je 26 godina. Rekord dri maak Mark koji je bio zatien od strane humanitarnog britanskog drutva za zatitu maaka.UiTrideset i dva zasebna miia omoguavaju maki da pokree ui nezavisno jedno od drugog. Veina maaka ima podignute ui. Za razliku od pasa, sputene ui su prava rijetkost. Kada je uplaena ili ljuta, maka uz frktanje i reanje, povija ui unazad. Maka e takoer poviti ui unazad i dok se igra, ili kada je zainteresuje zvuk koji joj dolazi sa lea.MetabolizamMake prikupljaju snagu spavanjem vie od veine drugih ivotinja, naroito dok rastu. Trajanje spavanja tokom dana varira, obino 1216 sati, u prosjeku 1314. Neke make mogu spavati ak 20 sati u toku dana.Zbog njihove none prirode, kod maaka predvee dolazi do poveane hiperaktivnosti i elje za igrom koje neki nazivaju "veernje ludilo", "nono ludilo" ili "ludi as".Temperament make varira u zavisnosti od vrste i socijalnih inilaca. Kratkodlake make su obino mravije i aktivnije, dok su dugodlake deblje i manje aktivne.Normalna tjelesna temperatura make je izmeu 38 i 39 C. Maji puls iznosi izmeu 140 do 220 otkucaja u minutu i veoma zavisi od toga koliko je maka uzbuena. Za maku koja se odmara normalan puls iznosi izmeu 150 i 180 otkucaja u minutu, gotovo duplo vie od ovjeka.NogeRaireno vjerovanje kae da se maka uvijek doeka na noge, to se uglavnom i deava, ali ne uvijek. Tokom pada, maka refleksno okree svoje tjelo i ispravlja se koristei svoj visoko razvijeni osjeaj za balans i elastinost. Ovo je poznato pod nazivom maji "ispravljajui refleks". Ona se uvek ispravlja u istom pravcu, ukoliko za to ima vremena tokom pada. Pojedine vrste koje nemaju rep su izuzetak, zato to maka koristi rep za balansiranje tokom pada.Make su, kao i psi, digitigradi tj. hodaju direktno se oslanjajui na prste, dok kosti njihovih apa ine manji dio vidljivog djela noge. Make su sposobne za veoma precizan hod, jer kao i sve feline direktno osjeaju da je mjesto na kome se nalazi prednja apa direktno podudarno sa mjestom zadnje ape, to smanjuje umove i vidljive tragove. Ovo takoer omoguava siguran korak po neravnim podlogama.Poput mnogih predatora, make imaju uvlaljive kande. Ovo je u stvari pogrean naziv, jer u svom normalnom, oputenom poloaju, make dre svoje kande obavijene koom i krznom oko nonih prstiju. Ovo rade kako bi im kande uvijek bile otre, tako to se time spreava njihovo habanje pri kontaktu sa tlom. Make mogu da izbace kande na razliitu duinu, u zavisnosti od toga da li love, da li se brane, penju itd. Po volji mogu da izbacuju kande na samo jednoj ili vie apa. Takoer, make izbacuju kande i kada hodaju po mekanim povrinama (krevetu, tepihu itd.) ili kada ih ovjek dri, obino kada su njihove prednje ape u blizini ovjekovih ramena.ulaOcjeniti ula bilo koje ivotinje je teko jer uglavnom ne postoji direktna komunikacija izmeu subjekta i onoga ko vri test.Iako maja ula mirisa i sluha moda nisu toliko razvijena, kao recimo kod mia, umnogome su superiornija od ovjekovih. Ona zajedno sa njenim visoko razvijenim ulima vida, ukusa i dodira ine maku veoma osjeajnom ivotinjom meu sisarima.VidTestovi ukazuju da je maji noni vid superiorniji od ovjekovog, a dnevni loiji. Make, kao i psi, posjeduju tapetum lucidum koji odbija dodatnu svetlost u mrenjau. Dok ovo poveava sposobnost vida pri slaboj svjetlosti, s druge strane umanjuje otrinu vida pri obilnoj svjetlosti. Kada je svjetlost veoma jaka, duica oka se skuplja preko oka u obliku proreza, smanjujui koliinu svjetlosti koja pada na mrenjau. Tapetum i ostali mehanizmi maki daju minimum na pragu osjetljivosti na svjetlost, ak sedam puta manju od one kod ovjeka. Varijacije u boji majeg oka na fotografijama u velikoj mjeri zavise od meusobnog uticaja blica i tapetuma.Make u prosjeku imaju vidno polje od 200, naspram ovjekovih 180, sa binokularnim poljem (koje preklapa slike oba oka) uim od ovjekovog. Kao i kod veine predatora, njihove oi su isturene naprijed, to im daje dubinu percepcije, po cjenu vidnog polja. Vidno polje veoma zavisi od poloaja oiju, ali takoer moe biti povezano i sa graom oka. Umjesto dijela oka pod nazivom fovea koje ljudima daje otrinu centralnog vida, make posjeduju centralnu vezu poznatiju kao vizuelna linija. Make razlikuju boje, ali ne i sline nijanse.

Make poseduju trei oni kapak, odnosno tanku, prozirnu membranu koja prekriva oi sa strane. Moe se videti u trenutku kada maka otvara oi, kao i kada je pospana ili zadovoljna. Ukoliko je pak maka neprekidno pokazuje trebalo bi je odvesti kod veterinara.Boja oiju kod maaka varira. Najee su to zlatna, zelena i narandasta. Plave oi najee se povezuju sa sijamskim makama, ali se mogu javiti i kod albino maaka. Ukoliko albino maka ima dva plava oka, obino je gluha, a ukoliko su joj oi narandaste nema problema sa sluhom. Albino make kod kojih je jedno oko plavo, a drugo narandasto su obino gluhe na istoj strani sa koje se nalazi plavo oko.SluhLjudi i make imaju slian prag sluha na niem djelu skale, ali make mogu da uju i zvuke jako visoke frekvencije, ak bolje i od pasa. Make mogu da uju 2 oktave vie od ljudi, i polovinu oktave vie od pasa. One mogu da registruju ultrazvune treptaje do 60.000 Hz. Kada neto slua maka e ui usmjeriti u tom pravcu. Make mogu da pomjeraju ui nezavisno jedno od drugog i to naprijed, nazad i ukoso, kako bi otkrile izvor zvuka. Maiji sluh je toliko precizan da mogu ne samo da odrede trenutan poloaj mia koji je udaljen 10 metara ve i da procjene brzinu njegovog kretanja.Mirisulo mirisa domae make je etrnaest puta jae od ovjekovog. Make u nosu imaju duplo vie elija za miris od ljudi, to znai da mogu da nanjue stvari kojih mi nismo ni svjesni. Make takoer imaju i organ za njuh pri vrhu njihovih usta zvani vomeronasal ili Jakobsonov organ. Kada maka nabora gubicu, nie ka bradi, i opusti jezik, otvara se put za vomeronazal. Ovo se naziva zijevanje ili "ruganje".DodirMake imaju tuce jakih dlaica koje su posebno izraene u etiri reda iznad gornje usne (brkovi), po nekoliko na svakom obrazu, zatim kao uperci iznad oiju i ekinje na bradi. Mogu se nalaziti i na zglobovima i sline su onima koje ine trepavice. Brkovi (vibrissae) pomau maki oko navigacije i osjeaja. One mogu da detektuju veoma male promjene u vazduhu koje ukazuju maki na stvari koje ne vidi. Dva gornja reda brkova mogu se pomjerati nezavisno od donjih za preciznije mjerenje.Smatra se da maka moe da se osloni na svoje brkove kada se nae u magli. Takoer joj pomau da procjeni da li moe negdje da se smjesti ili provue. Oni su i pokazatelj makinog raspoloenja. Kada su izbaeni napred znai da je maka radoznala i prijateljski raspoloena, a kada su oputeni da je agresivna ili se brani.UkusPo istraivanju National Geographic od 8. decembra 2005, make ne mogu da okuse slatku hranu zbog greke u genu za recepciju slatkoe. Neki naunici vjeruju da je to povezano sa prirodnom ishranom make koja je veoma bogata proteinima, iako je najasno da li je to uzrok ili posljedica.ena je kao maka. Radoznala na pokret, slobodna, na izgled haotina, nepogreiva.Ako hoe da je dotakne, radi to tiho i polako prvi put, da ne pobegne. Ostavi jojvrata otvorena, sama e ui. Ne teraj je unutra jer nee hteti,a ako ne ue svojom voljom, nita se znaajno nee desiti. Mora sama da doe.Pamti loe postupke gospodara, ali kada je gladna, dolazi. Voli da se drui,ali je uvek sama za sebe. Ne voli prvi nagli pokret, drugi joj ne smeta.Ne pokazuje emocije ni kada ih ima. Emocijama se koristi da ostvari nameru.Dolazi kad ne oekuje. Deluje tajanstveno, jer se ne razumeju njene osobine.Malo je povrna, osim kada je u borbi. Radoznalost je njena sudbinai znaj da bolje uje nego to vidi. Plitko spava. Nona je ivotinja.Priznaje silu ali se nje ne boji.''