SVEU�ILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Izabela Ba�i�

GLOBALIZACIJA I DEMOKRACIJA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEU�ILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

GLOBALIZACIJA I DEMOKRACIJA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Suvremene ekonomske teorije Mentor: prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov Student: Izabela Ba�i�

Gospodarstvo Europske Unije 0081124496

Rijeka, lipanj 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD........................................................................................................................1

1.1. Problem i predmet istraživanja...................................................................................1

1.2. Radna hipoteza...........................................................................................................2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja..........................................................................................2

1.4. Znanstvene metode....................................................................................................3

1.5. Struktura rada.............................................................................................................3

2. TEMELJNE ODREDNICE PROCESA GLOBALIZACIJE..............................5

2.1. Pojam i definicija globalizacije..................................................................................5

2.2. Povijest procesa globalizacije...................................................................................12

2.3. Aspekti procesa globalizacije...................................................................................17

2.3.1. Ekonomski aspekti globalizacije...................................................................... 19

2.3.2. Kulturno - društveni aspekti globalizacije........................................................20

2.3.3. Politi�ko – pravni aspekti globalizacije.............................................................24

2.4. Zna�ajke procesa globalizacije.................................................................................25

2.4.1. Pozitivni u�inci globalizacije............................................................................28

2.4.2. Negativni u�inci globalizacije..........................................................................29

2.5. Utjecaj globalizacije na svjetsko gospodarstvo........................................................33

3. TEORIJSKA ANALIZA DEMOKRACIJE........................................................38

3.1. Pojam i definicija demokracije.................................................................................38

3.2. Nastanak demokracije...............................................................................................47

3.3. Teorije demokracije..................................................................................................51

3.4. Oblici demokracije...................................................................................................54

3.5. Temeljne vrijednosti moderne demokracije.............................................................59

4. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA DEMOKRACIJU.......................................62

5. ZAKLJU�AK........................................................................................................66

LITERATURA................................................................................................................70

POPIS TABLICA............................................................................................................74

POPIS GRAFIKONA......................................................................................................74

1

1. UVOD

Globalizacija je jedan od najprisutnijih i najutjecajnijih procesa današnjice; proces koji

je donio ubrzanje gospodarskog razvoja svijeta. U okviru ovoga rada govori se o

razvoju procesa globalizacije, samom zna�enju pojma kao i me�uovisnosti utjecaja

globalizacije na demokraciju – politi�kog poretka koji obilježava vladavina naroda.

Demokracija se vezuje za niz institucija i ozna�ava poželjan oblik organiziranja

društvenih i politi�kih odnosa me�u �lanovima društva. Istaknuto je da utjecaj

globalizacije na demokraciju ima i negativne i pozitivne aspekte, ali da svakako donosi

zna�ajne promjene. Uvod ima pet me�usobno povezanih dijelova: 1) problem i

predmet istraživanja, 2) radna hipoteza i pomo�ne hipoteze, 3) svrha i ciljevi

istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada. U nastavku se obrazlažu

navedeni dijelovi ''Uvoda''.

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja rada o�ituje se u nejasnom utjecaju globalizacije na

demokraciju, odnosno na vladavinu prava. Problem globalizacije je to što slabije

razvijene zemlje dolaze u sve lošiji ekonomski položaj, dok je osnovni problem

demokracije jaz izme�u slobode pojedinca i njegove vezanosti za cjelinu (državu ili

društvo). U skladu s navedenim problemom istraživanja, identificira se sljede�i

predmet znanstvenog istraživanja ovog rada: istražiti i definirati pojmove

globalizacije i demokracije te njihov povijesni razvoj i karakteristike. U kona�nici

objektivno prezentirati rezultate istraživanja vezanih za pozitivne i negativne utjecaje

globalizacije na demokraciju.

2

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMO�NE HIPOTEZE

Imaju�i na umu prethodno naveden problem i predmet istraživanja mogu�e je postaviti

radnu hipotezu: sustavnim izu�avanjem znanstveno utemeljenih spoznaja o

globalizaciji utvrditi na koji na�in djeluje na suvremenu demokraciju.

Tako postavljena hipoteza implicirala je potrebu definiranja i pomo�nih hipoteza:

• H1: Prevladavaju�i procesi neoliberalne globalizacije u�vrš�uju razvitak

globalne demokracije i vladavine prava

• H2: Globalizacija onemogu�uje tradicionalnu liberalnu demokraciju te izaziva

potrebu za dodatnim demokratskim mehanizmima.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

U skladu sa prethodno navedenim problemom, predmetom te postavljenom hipotezom,

svrha i cilj istraživanja su: definirati pojam, nastanak, zna�ajke i aspekte globalizacije;

njen utjecaj na svjetsko gospodarstvo te definiranje nastanka, oblika i temeljnih

vrijednosti demokracije, kao i ukazivanje na djelovanje globalizacije na suvremenu

demokraciju.

Da bi se odgovaraju�e riješio problem istraživanja, ostvario predmet, dokazala radna

hipoteza te postigli svrha i ciljevi istraživanja treba dati odgovore na mnoga važna

pitanja:

1) Što je globalizacija?

2) Kako je globalizacija nastala te kako se razvijala?

3) Koji su aspekti globalizacija?

4) Koje su zna�ajke globalizacije?

5) Kakav je utjecaj globalizacije na svjetsko gospodarstvo?

6) Što je demokracija?

7) Kako je demokracija nastala te kako se razvijala?

3

8) Koje su to teorije i oblici demokracije?

9) Kakve su temeljne vrijednosti moderne demokracije?

10) Kako globalizacija utje�e na tradicionalnu demokraciju; u�vrš�uje li njen

razvitak ili je pak onemogu�uje?

1.4. ZNANSTVENE METODE

U izradi ovog rada korištene su znanstvene metode analize i sinteze te metode

induktivnog i deduktivnog logi�kog zaklju�ivanja. Korištene su op�e znanstvene

metode spoznaje, ponajprije metoda promatranja kojom se sistematski i organizirano

promatraju globalizacija i ekonomski rast i razvoj s ciljem otkrivanja novih �injenica.

Metodom kompilacije su se preuzeli tu�i rezultati iz stru�ne literature koji su poslužili

kao polazna to�ka istraživanja prilikom preuzimanja definicija i ostalih postavki.

Koristilo se i statisti�kim metodama pri istraživanju statisti�kih podataka u vremenskim

intervalima. Naposljetku, korištena je metoda klasifikacije, te generi�ka metoda kojom

se objašnjavaju obilježja globalizacije i demokracije te njihov me�usobni utjecaj.

1.5. STRUKTURA RADA

U Uvodu su navedeni problem i predmet istraživanja, radna hipoteza i pomo�ne

hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i obrazložena struktura rada.

Naslov drugog dijela rada je: Temeljne odrednice procesa globalizacije. U tome

dijelu rada analizirani su: pojam i osnovne karakteristike globalizacije, nastanak i razvoj

globalizacije kroz povijest, zna�ajke i aspekti globalizacije te utjecaj globalizacije na

svjetsko gospodarstvo. Teorijska analiza demokracije naslov je tre�eg dijela rada. U

tom dijelu pojašnjeni su pojam i nastanak te razvoj demokracije kroz povijest, kao i

teorije i oblici demokracije. Na kraju tre�eg dijela rada objašnjene su temeljne

vrijednosti moderne demokracije. U �etvrtom dijelu, Utjecaj globalizacije na

demokraciju, pojašnjen je protuslovan i kontroverzan odnos izme�u globalizacije i

demokracije.

4

U posljednjem dijelu, Zaklju�ku, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazivana postavljena radna hipoteza.

5

2. TEMELJNE ODREDNICE PROCESA GLOBALIZACIJE

Iako je pojam ‘globalizacija’ starijeg datuma, stvarni po�etak rasprava o globalizaciji

zapo�inje krajem osamdesetih i po�etkom devedesetih godina prošlog stolje�a. Unato�

mnogobrojnoj literaturi još uvijek nema uvjerljive teorije globalizacije ni definicije iste.

U ovom dijelu rada pokušat �e se približiti pojam globalizacije te njen utjecaj na

svjetsko gospodarstvo.

2.1. POJAM I DEFINICIJA GLOBALIZACIJE

Pojam globalizacije izveden je od rije�i "global" što zna�i ukupnost, a globalizam je

na�in gledanja na zbivanja u globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni

proces koji teži sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta. Pojam globalizacija pojavio se

prvi put na stranicama New York Times-a 1974. u komentara Ronalda Mullera. T.Levitt

1983. godine definira globalizaciju kao ˝proces determiniran tehnologijom koji vodi

svijet ka konvergenciji, i to ne samo tržišta, nego i kultura aspiracija i društava˝

(Stojanov, 2012: 161). Kada se govori o globalizmu, tu je još i proširena teorija koja

globalizam tuma�i argumentima suvremene mikroelektronske revolucije. Zahvaljuju�i

globalizaciji odnosi me�u ljudima i zemljama postaju sve intenzivniji, a ljudi po�inju

globalno razmišljati i svijet u cjelini druga�ije shva�ati. Globalizacija ima i odre�ene

zahtjeve – stalno ulaganje u znanje, tehnologije, istraživanje i razvoj. Tko jednom po�ne

zaostajati u procesu globalizacije ili se na vrijeme ne uklju�i u suvremene procese, bitno

zaostaje. Današnji se svijet sve više "otvara" i "smanjuje" i otuda je stvorena ve� dobro

poznata uzre�ica o svijetu kao "globalnom selu". Za globalizaciju se može ustvrditi da

je jedna od posljedica razvoja znanosti, suvremene tehnologije, tržišne ekonomije,

demokracije. Globalizacija je omogu�ila i slobodno kretanje kapitala, roba, informacija

i ljudi kroz širenje i ukidanje granica. Ekološka, kulturološka i društvena strana

globalizacije �esto se zanemaruju u dnosu na njezinu politi�ku, a osobito ekonomsku

dimenziju, ali u novije vrijeme i one dobivaju sve ve�i prostor. Treba primjerice

spomenuti antiglobaliste, borce za ljudska prava, prava životinja (npr. Greenpeace) i sl.

(Lon�ar, 2005: 2).

6

Teoriju globalizacije osmislio je osamdesetih i devedesetih godina 20. stolje�a Ronald

Robertson. Na temelju te teorije mogao je opisati pojave koje imaju nadnacionalno i

svjetsko zna�enje. Prema Robertsonu, globalizacija se kao ideja odnosi na

"smanjivanje" svijeta, ali i na ja�anje svijesti o svijetu kao cjelini (Milardovi�, 1999: 9).

Imenica ‚globalizacija‘ prvi se put pojavila 1961. godine u Websterovu Rje�niku

ameri�kog engleskog jezika i od tada se rapidno širila (Jovan�evi�, 2005: 2).

Osim Robertsona brojni autori govore o globalizaciji i pridaju joj razli�ita zna�enja.

Neki pokušaji odre�ivanja globalizacije (Steger, 2005: 10):

"... odnosi se i na sažimanje svijeta i na ja�anje svijesti o svijetu kao cijelini˝ [Roland

Robertson]

"... ja�anje svjetskih društvenih odnosa koji povezuju udaljena mjesta na takav na�in da

lokalna dešavanja bivaju oblikovana doga�ajima koji se odvijaju kilometrima daleko i

obrnuto ...“ [Anthony Giddens]

"... proces (ili niz procesa) koji utjelovljuje transformaciju u prostornoj organizaciji

društvenih odnosa i transakcija – ocijenjenih po njihovoj raspostranjenosti, intenzitetu,

brzini i utjecaju – koji stvaraju transkontinentalne ili me�uregionalne tokove i mreže

aktivnosti, uzajamnog djelovanja i iskazivanja mo�i.." [David Held]

"..proces privatizacije svjetskih ekonomskih resursa od strane krupnog kapitala, vrlo

�esto virtualnog i hibridnog, o �emu svjedo�i eksponencijalna wkspanzija financijskih

derivata zadnjih dvadesetak godina.." (Stojanov, 2012: 161)

"..integracija svjetske ekonomije" (Gilpin, 2001: 364)

"..društveni procesi u kojem iš�ezavaju geografska ograni�enja na društvena i kulturna

zbivanja i u kojem ljudi sve više postaju svjesni toga" (Waters, 1995: 4)

"..proceskojim se teritorijalna država zamijenjuje virtualnom državom – tržišnom

državom" (Stojanov, 2012: 161).

Urlich Beck (Milardovi�, 1999: 10) piše o �ak osam tipova globaliteta od kojih su

najvažnija prva �etiri. Tipovi globaliteta:

1. gospodarski tip,

2. tehnološki tip,

3. univerzalne vrijednosti,

7

4. globalna kulturna industrija,

5. policentri�na svjetska politika,

6. svjetsko osiromašenje,

7. globalno razaranje i uništavanje �ovjekova okoliša,

8. transkulturalni konflikt.

Beck i ve�ina autora suglasni su da je globalizacija proces gospodarskog, socijalnog,

kulturnog i politi�kog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država. Teorijski

se o�itovanje globalizacijskih trendova može zapaziti u �etiri podru�ja djelovanja na

svjetskoj razini: u ekonomiji, politici, kulturi te na društvenoj razini. Najzna�ajnije

promjene doga�aju se u kulturi. Globalizacija se o�ituje u procesima

internacionalizacije tehnologije, znanosti, širenja znanja kroz akademsku, sveu�ilišnu

razmjenu i stvaranje me�unarodnih profesionalnih organizacija. Sredstva masovne

komunikacije omogu�uju širenje popularne kulture i razvoj tzv. globalne kulture, a

osobito ideologija poput demokracije i modernizacije (Milardovi�, 2009: 14). Pod

ekonomskom globalizacijom (OECOGLOBAL) podrazumijevaju se svi gospodarski

procesi koji prelaze granice nacionalnh država kao što su kretanje kapitala, investicije,

trgovina,djelatnost transnacionalnih korporacija.

Politi�ka globalizacija (POLIGLOBAL) predstavlja politi�ke procese koji se odvijaju

preko granica nacionalne države a koji se odnose na vlade, i vladine, nevladine

organizacije, pokrete, stranke. Komunikacije sve više postaju svjetske komunikacije

zbog brzog protoka informacija i vijesti. U tomu smislu se može govoriti o globalnoj

komunikaciji (INFOGLOBAL). Demografska globalizacija odnosi se na rast svjetskog

pu�anstva i na redovne ili ilegalne migracije (DEMOGLOBAL). Zatim se u procesu

globalizacije govori o novom svjetskom, globalnom jeziku (LINGUAGLOBAL).

Razvoj tehnologije ide u pravcu globalnih tehnologija i globalne edukacije

(TECHNOGLOBAl), (EDUGLOBAL), razli�itih kultura i kulturnih institucija u odnosu

na globalizaciju (ETNOGLOBAL). Prostor na kojemu živi svjetsko stanovištvo,

raspored, prirodna bogastva stvar su zemljopisa svjetskog sustava (GEOGLOBAL).

Vrijednosti koje se odnose na umjetnost, literaturu, glazbu, arhikteturu imaju svjetski i

zna�aj (HOMIGLOBAL). U svijetu postoje razli�ita vjerovanja, dominantne svjetske

religije (METAGLOBAL). Socijalni aspekti razli�itih odnosa u svijetu izražavaju se u

8

sukobima klasa, etni�kih odnosa (SOCIOGLOBAL). Zdravstvena zaštita postoji u

obliku svjetskog sustava zdravstvene organizacije (VITAGLOBAL) (Milardovi�, 1999:

16).

Me�u autorima koji su dali zna�ajan doprinos širem i kompleksnijem shva�anju

globalizacije nesumnjivo je i David Held, profesor politi�kih znanosti na prestižnoj

London School of Economics. Globalizaciju, po Heldu, karakteriziraju �etiri vrste

promjena. Prvo, globalizacija obuhva�a protezanje socijalnih, ekonomskih i politi�kih

aktivnosti preko granica država, regija i kontinenata. Drugo, ona je obilježena ja�anjem

tj. rastu�om važnoš�u me�usobne povezanosti i protoka trgovine, roba i kapitala, ali i

kulture i samih ljudi. Tre�e, globalizacija može biti povezana sa ubrzavanjem globalnih

procesa i uzajamnog djelovanja. I �etvrto, rastu�e protezanje, ja�anje i ubrzanje

globalnih interakcija može biti povezano sa njihovim sve zna�ajnijim utjecajem na

fluidnost granica izme�u lokalnih doga�aja i globalnih doga�anja. Globalizacija se,

jednostavnije re�eno, po Heldu, može zamisliti kao širenje, intenzifikacija, ubrzavanje i

pove�avanje zna�aja i utjecaja me�usobne povezanosti ljudi širom planete

(Kalu�erovi�, 2008: 18).

Heldova klasifikacija na hiperglobaliste, skeptike i transformacioniste je svakako

najpoznatija, iako samo jedna od obilja razli�itih koncepcija, teorijskih struja i škola

mišljenja. Budu�i da globalizacija nije neutralan termin, svaka od ove tri škole daje

razli�ite prikaze globalizacije, odnosno pokušava na diverzificiran na�in razumjeti i

objasniti ovaj fenomen. Naravno, i pored me�usobne raznolikosti, svaka od spomenutih

perspektiva reflektira i skup op�ih argumenata o globalizaciji koji se ti�u njene

konceptualizacije, njenog pojavljivanja na povijesnoj pozornici, implikacija na položaj i

mo� država, mogu�nosti njenog »ulju�ivanja« i demokratizacije, te povijesnih

dostignu�a i namjera (Kalu�erovi�, 2008: 19).

O globalizaciji se, po hiperglobalistima, naj�eš�e može govoriti kao o potpuno novoj eri

koju karakterizira globalni kapitalizam, globalno upravljanje i globalno gra�ansko

društvo. Ono što razlikuje sadašnje doba od proteklih vremena je egzistencija jedne

globalne ekonomije koja transcendira i ujedinjuje najve�e ekonomske regije u svijetu

9

(Steger, 2005: 61). Danas svjetski financijski i korporativni kapital, više nego države,

ostvaruje odlu�uju�i utjecaj na organizaciju, mjesto i distribuciju ekonomske mo�i i

dobara. Unutar ovog pravca postoji zna�ajno normativno neslaganje izme�u neoliberala,

koji pozdravljaju trijumf autonomije pojedinca i tržišnih principa, i radikalnih aktivista

ili neomarksista, za koje suvremena globalizacija predstavlja pobjedu okrutnog i

eksploatatorskog globalnog kapitalizma. Unato� divergentnim ideološkim stavovima

zajedni�ko uvjerenje hiperglobalista je: globalizacija je primarno ekonomski fenomen,

ekonomija u svijetu je sve više integrirana i potreba za globalnim kapitalom name�e

odgovaraju�u ekonomsku disciplinu, koja djeluje na ve�inu vlada u svijetu do te mjere

da je politika sve manje »umije�e mogu�eg«, a sve više prakticiranje »valjanog

ekonomskog upravljanja«. Hiperglobalisti, po Heldovoj interpretaciji, priznaju da

globalizacija dovodi do sve ve�e polarizacije u društvu izme�u gubitnika i dobitnika

novog ekonomskog poretka. No, prema ambicioznom neoliberalnom pogledu, ovo ipak

nužno ne zna�i da jedni moraju izgubiti mnogo ili sve da bi drugi dobili isto toliko.

Pojedini segmenti unutar država možda mogu i pro�i loše u globalnoj utakmici, ali zato

svaka država ima svojih komparativnih prednosti koje �e prije ili kasnije do�i do

izražaja u otvorenoj i fer borbi na svjetskom tržištu. Globalizacija, smatraju

hiperglobalisti, ozna�ava kraj nacionalne države, ona je gotovo potpuno ispraznila njenu

autonomiju i suverenitet. Propadanje mo�i i zna�aja nacionalnih država i starih struktura

odvija se pod okriljem i vodstvom kapitalizma i novih tehnologija. Postoje�e

multilateralne institucije koje dominiraju svjetskom ekonomijom, posebno G8, MMF,

Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija, naj�eš�e funkcioniraju tako da

pothranjuju nastaju�u »civilizaciju globalnog tržišta«. Izvjesno je da što više institucije

regionalnog i globalnog upravljanja budu igrale ve�u i zna�ajniju ulogu, suverenitet i

autonomija samih država bit �e manji i bezna�ajniji. Sa druge strane, sve su lakši oblici

suradnje ljudi iz razli�itih država, uz rast globalnih infrastruktura komunikacije i snažnu

svijest o mnogim zajedni�kim interesima, bez obzira na to odakle tko poti�e. Ovo bi

trebalo, po hiperglobalistima, svjedo�iti da je na djelu nastanak »globalnog gra�anskog

društva Informati�ko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi prelaze geografske

granice i svojim kulturnim zra�enjem preoblikuju lokalni kulturni prostor. Beskrajno se

proširuju lokalni horizonti, vrši se homogenizacija ukusa, zabave i hrane, kao i životnih

stilova. Slike koje se neprestano smjenjuju na malim ekranima (filmovi, TV serije,

10

zabavne emisije, pop ikone, pa i obi�ne vijesti) deteritorijaliziraju duhovni život,

formiraju kulturu bogatu globalnim informacijama (Kalu�erovi�, 2008: 20).

Skeptici, sa druge strane, na tragu podataka o protoku roba, usluga, kapitala i ljudi u

posljednjih stotinjak godina, stoje na stanovištu da sadašnji nivo ekonomske

me�uzavisnosti u svijetu u povijesnom smislu ne predstavlja nikakav presedan. Po

njima se manje može govoriti o globalizaciji, jer ona nužno implicira potpuno

integriranu svjetsku ekonomiju, a više o pove�anom nivou internacionalizacije odnosno

interakcije izme�u pretežno nacionalnih ekonomija. Skeptici se, prilikom obrazlaganja

teze da je globalizacija mit, u potpunosti oslanjaju na ekonomisti�ku koncepciju

globalizacije, poistovje�uju�i je primarno sa savršeno integriranim globalnim tržištem.

Smatraju da su hiperglobalisti�ke teze u osnovi pogrešne i politi�ki naivne, s obzirom

da potcjenjuju snažnu i permanentnu mo� nacionalnih vlada da reguliraju me�unarodne

ekonomske aktivnosti. Po skepticima intenzitet internacionalizacije ne samo da nije

izvan nacionalne kontrole, ve� on zavisi od regulatornih mo�i nacionalnih vlada, koje

omogu�uju i jam�e kontinuiranu ekonomsku liberalizaciju. Ako se bilo kakav zaklju�ak

može izvu�i iz trenutne socio-politi�ke situacije onda je to, po skepticima, �injenica da

je ekonomska djelatnost podvrgnuta svojevrsnoj »regionalizaciji«, jer se svjetska

ekonomija dominantno odvija izme�u tri velika financijska i trgova�ka bloka: Europe,

Azijsko-pacifi�ke regije i Sjeverne Amerike. Oni ukazuju na rastu�u važnost

nacionalnih vlada u regulaciji i aktivnoj promociji prekograni�nih ekonomskih

djelatnosti. Vlade ne samo da nisu pasivne žrtve internacionalizacije, ve� su one same

njeni vode�i kreatori. Kako trgovina i investicije izme�u bogatih zemalja razvijenog

Sjevera rastu, jednako tako raste i isklju�enost i marginalizacija ve�ine država ostatka

svijeta. Skeptici stoje na poziciji duboko ukorijenjenih oblika nejednakosti i snažne

hijerarhije u svjetskoj ekonomiji, koja se u strukturnom smislu promijenila vrlo malo u

posljednjem stolje�u. Duboka nejednakost, po mišljenju mnogih skeptika, pospješuje

sve vrste fundamentalizama i agresivnih nacionalizama, više nego što doprinosi

globalne civilizacije (Kalu�erovi�, 2008: 21).

Grupu transformacionalista �ine autori koji smatraju da se pojmom globalizacije mogu

opisati sve promjene i procesi koje se dešavaju u društvu krajem 20. i po�etkom 21.

11

stolje�a. Transformacionalisti zauzimaju poziciju izme�u hiperglobalista i skeptika - oni

smatraju da globalizacija transformira mnoge aspekte današnjeg globalnog poretka

(ekonomiju, politiku...) ali isto tako tvrde i da mnogi stari obrasci ostaju nepromjenjeni.

Prema shva�anju transformacionalista, globalizacija je kontradiktoran proces, koji

podrazumijeva utjecaje u razli�itim, pa �ak i u suprotnim pravcima. Globalizacija nije

jednosmjeran proces. Nasuprot tvrdnji hiperglobalista da države ne gube suverenitet,

transformacionalisti smatraju da se u državama doga�a restrukturiranje, kao odgovor na

nove ekonomske i društvene organizacije. U središtu trasformacionalisti�kog shva�anja

je stav da suvremena globalizacija rekonstruira mo�, funkcije i autoritet nacionalnih

vlada (Vuleti�, 2003: 62).

Pojam koji je uz globalizaciju sve više u upotrebi, jest pojam transnacionalizacije. Rast

i sve ve�e ekonomsko zna�enje transnacionalnih korporacija i transnacionalnih tijekova

roba, kapitala, informacija te znanja na svjetskom tržištu i globalnom ekonomskom

prostoru, najbitnija je odlika transnacionalizacije. O njoj se govori i sve više sa stajališta

nacionalne države koja se pojavom transnacionalizacije mora odre�i dijela svoje

suverenosti radi uklju�ivanja u iznadnacionalne saveze kao što su NATO ili EU.

�injenica da država više nije najviši autoritet osobito je teško prihva�ena u

tranzicijskim zemljama jugoisto�ne, isto�ne i srednje Europe (pa tako i u Hrvatskoj)

koje su nakon više desetlje�a "�ekanja" stekle svoju samostalnost i koje su je se ve� na

po�etku, kada su je po�ele uživati, dijelom morale "odre�i" (Lon�ar, 2005: 3). Gra�ani

tih zemalja ponekad imaju skepti�no mišljenje prema europskim integracijama i

integriranju. Kao što je re�eno, u procesima globalizacije do izražaja sve više dolazi

snaga i mo� multinacionalnih korporacija. Mnoge države u kojima takve korporacije

posluju, a posebice one male i siromašne, zbog golemih financijskih sredstava koje

multinacionalne korporacije posjeduju, nerijetko se vode u financijskom pogledu kao

njihove podružnice. Bruto-nacionalni proizvod tih zemalja ne može se ni približno

mjeriti s profitom koji ostvaruju te korporacije. Multinacionalne korporacije, me�utim,

utje�u i šire svoju mo� na sve države. Nijedna ne može izbje�i "globalno traženje".

Investicijske odluke korporacija donose se na globalnoj razini, prenose�i kapital ili

resurse iz jedne zemlje u drugu, utje�u�i na (ne)zaposlenost milijuna ljudi i stupanj

ekonomske aktivnosti u pojedinim državama (Lon�ar, 2005: 4). Svijet i svjetsko društvo

12

postali su "mnoštvo bez jedinstva" (Milardovi�, 1999 : 65), gdje svatko gleda svoje

interese, nastoji što više zaraditi i nadmašiti konkurenciju.

2.2. POVIJEST PROCESA GLOBALIZACIJE

Globalizacija nije fenomen novijeg datuma. „Globalizacija je rije� koja se sre�e od

sredine 50-ih godina, a sve �eš�e od kraja 80-ih godina u stru�nim i politi�kim

razmatranjima i raspravama o pojavama u suvremenom društvu.“ (Markovi�, 2001: 2).

Korijeni globalizacije mogu se na�i još u dalekim prapo�ecima civilizacije. Još 3500

godina prije nove ere dolazi do pojave civilizacije: Samari�ana u Mesopotamiji, Maja u

Meksiku itd. Oni su se razlikovali od prahistorijskih ljudi po svom naprednom na�inu

života: stvarali su gradove, �itali, pisali, te se tako stvarala socijalna diferencijacija

me�u klasama, religijama i teritorijama. “Ve�” 1200-te godine prije nove ere stari

Feni�ani postaju poznati svjetski trgovci. Putovali su uz pomo� jedrenjaka i vesala i

prodavali svoju robu na Siciliji, Sardiniji, Kritu, Gibraltaru i Britanskim ostrvima. Gr�ki

povijesni�art, Herodotus, tvrdi da su se njihova putovanja prostirala i oko tla Afrike.

Saznanje da su još stari Feni�ani stvorili modele poslovne pošte i kolonija, dužinom

zapadnog Mediterana i sjeverne Afrike, otvara mogu�nost stvaranja paralela izme�u

starog i novog svijeta. Instrumenti koji su se koristili, a i danas se koriste razli�iti su: od

velikih osvaja�kih ratova, procesa kolonijalizma, hladnog rata, do današnje informati�ke

i tehnološke revolucije. Ljudski um je evoluirao i “sazrijevao” tako da se ciljevi

ostvaruju na sofisticiraniji i lukaviji na�in nego što je to ranije bio slu�aj. Migracije

starih Feni�ana podsje�aju na one vrste migracija koje danas provode multinacionalne i

transnacionalne kompanije. Promjenama u društvu, društvenim grupama i hijerarhijama,

stvaraju se temelji za razli�ite potrebe pojedinaca i grupa ljudi. Nekada se �ovjek

zadovoljavao pukom potrebom za preživljavanjem, a danas potrebe �ovjeka dosežu

visoko razvijenu tehniku i tehnologiju. Zadovoljenje potreba pojedinaca i društvenih

grupa realiziralo se kroz razli�ite forme, u ovisnosti o stupnju razvijenosti društva.

Upravo, visok stupanj potreba, name�e ubrzanje razvoja suvremene tehnologije, tehnike

i telekomunikacija i na taj na�in stvara se globalno okruženje o kojem se danas govori –

globalizacija (http://stevekerby.com/omde_626/globalization.htm).

13

Thomas Friedman izdvaja tri velike ere globalizacije:

1. prva velika era (od 1866. do po�etka I svjetskog rata) – nastala zahvaljuju�i

padu cijena transporta, pojavi parobroda i željeznice;

2. druga velika era (od 1980. do 2000.) – pad cijena ra�unala, kompjuterske

opreme i telekomunikacija;

3. tre�a velika era (traje i danas) – širenje upotrebe ra�unala, novih kompjuterskih

softvera i masovna upotreba suvremenih na�ina komuniciranja (Skype,

Facebook, video-link i sli�no).

(http://stevekerby.com/omde_626/globalization.htm)

Industrijska revolucija, sa svojim korijenima u ranom 18. stolje�u, omogu�ila je

stvaranje novih, ekonomsko mo�nih država, prije svega u Europi (Velika Britanija,

Njema�ka, Francuska) i Americi. U 19. stolje�u, transportna revolucija ozna�ila je

po�etak suvremenog tržišta koje u sebi povezuje: posao, konkurenciju, ponudu,

potražnju, komunikaciju i novac. U 20. stolje�u sve je izraženija ekonomska i politi�ka

polarizacija, koja je prerasla u hladni rat. Sa jedne strane je tadašnji SSSR i socijalizam

na djelu, sa elementima kontroliranog autoritetnog društva, a sa druge strane, zemlje

Zapada sa korporativno-totalitarnim sistemom. Sa padom Berlinskog zida 1989. godine,

otvaraju se tokovi savremene globalizacije i ona dobiva najširu – mega dimenziju.

Navedeni povijesni procesi doveli su do osloba�anja svijesti i stvaranja suvremenih

svjetskih zbivanja te otvaranju vrata konceptima globalisti�kih usmjerenja. Rušenje

Berlinskog zida ozna�ilo je otvaranje novog globalnog poretka zasnovanog na

politi�koj, ekonomskoj, kulturnoj, informati�koj i tehnološkoj revoluciji. U odnosu na

primarni sektor, tercijalni sektor dobija sve ve�i zna�aj u stvaranju bruto nacionalnog

dohotka. Umjesto hladnog rata nastupa era informati�kog rata kao produkta

globalisti�kih kretanja. Globalizacija suštinski predstavlja integraciju zemalja, rušenje

barijera granica, uspostavljanje slobodnog protoka roba, kapitala i ljudi. Otvara

horizonte komunikacijama, fluktuaciji znanja i ostalih vidova prekograni�nih,

me�ugrani�nih i drugih vrsta saradnje izme�u ljudi i država. Globalizacija predstavlja

viziju, ali i realnost. Potrebe za reformama nacionalnih država uslovljavaju njihovu

podršku konceptu globalizacije. Vidljivi ciljevi globalizacije: povezivanje država,

otvaranje tržišta, borba za eliminiranje oružja za masovno uništenje, borba protiv

14

siromaštva, ratova, jednakost me�u ljudima, slobodan protok robe, kapitala i ljudi,

nailaze na sve širu podršku država, institucija i kompanija. I mnoge druge institucije,

kao što su nevladine organizacije, i udruženje gra�ana podržavaju ciljeve globalizacije

(Steger, 2005: 19).

Pojavi procesa globalizacije pogodovala je situacija nakon Drugoga svjetskog rata,

osobito u Europi. Europske zemlje, neke tada u potpunosti razorene, ali nov�ano

potpomognute od SAD-a, zapo�inju proces me�usobnog povezivanja. Jedan od ciljeva

tog povezivanja bio je izbje�i daljnja me�usobna neprijateljstva i stvoriti Europu u kojoj

�e sve zemlje me�usobno sura�ivati i pomagati se. Takva politika u Europi bila je

nakon toga pokreta� sli�nih procesa i drugdje u svijetu. To je na kraju dovelo do

stvaranja svijeta kakav jest danas. Kada se govori o nastanku globalizacije svakako se

mora spomenuti GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) i zna�enje što ga je

imalo smanjenje trgova�kih carina me�u zemljama. Ono je, uz ostalo, pridonijelo

njihovu ja�em me�usobnom trgovinskom povezivanju. GATT je osnovan 1947. i

temeljio se na klauzuli o najve�im pogodnostima. Iz nje proizlaze tri temeljna na�ela:

na�elo recipro�nosti, na�elo liberalizacije i na�elo nediskriminacije. Na�elo

recipro�nosti odnosi se na to da trgova�ke olakšice koje potpisnice GATT-a priznaju

jedna drugoj, moraju biti jednake za obje strane. Kasnije je to na�elo ublaženo u korist

zemalja u razvoju. Na�elo liberalizacije podrazumijeva postupno smanjivanje carina i

drugih ograni�enja, a na�elo carinske nediskriminacije da se dvostruke carinske olakšice

izme�u dviju potpisnica moraju primijeniti na sve �lanice GATT-a. Carinske stope

tako�er se ne smiju jednostrano pove�avati. U godini osnivanja GATT-u su pristupile

23 zemlje, a kasnije se taj broj neprestano pove�avao. GATT je 8. prosinca 1994.

preimenovan u WTO (World Trade Organization) na kraju urugvajskog kruga

pregovora i ministarske konferencije u Marakešu. WTO je po�eo djelovati 1995., a

financira se doprinosima potpisnica prema njihovu udjelu u trgovini me�u �lanicama. U

�lanstvu su 134 države (Lon�ar, 2005: 3).

Globalizacija je proces koji je zapo�eo i koji se više ne može zaustaviti. Prije svega tu je

sve ve�a interakcija me�u sudionicima me�unarodne trgovine, globalno umrežavanje

financijskih tržišta i ve� spomenuta rastu�a mo� multinacionalnih korporacija. O�evici

15

smo i stalnog informacijskog i komunikacijskog razvoja, razvoja globalne kulture i

policentri�nosti svjetske politike. Danas se globalizacija doživljava kao svijet bez

granica. Sve što se stvara po�inje se odražavati globalno. Tako danas postoje globalni

proizvodi, moda, potroša�i pa i gra�ani. Globalizacija se, dakle, može �ak shvatiti kao

jedna etapa razvoja civilizacije. Europljani su stvorili prvu doista svjetsku kulturu.

Stvaranjem kolonijalnih carstava pojedinih europskih država u prostoru izvan

geografskih granica Europe, mnogi su narodi došli pod utjecaj europske kulture.

Dakako, europske se zemlje u pogledu kulture uvelike razlikuju, me�utim pod

utjecajem op�eg napretka europsku se kulturu po�elo poistovje�ivati s modernizacijom,

industrijalizacijom i urbanizacijom (Milardovi�, 1999: 131). Važnu ulogu u tome

odigrala su putovanja i komunikacije jer su upravo oni omogu�ili uspostavu europske

kulture kao prve globalne kulture. Europska dominacija i uspostavljanje svjetske

trgovine zapo�eli su najprije jedrenja�kom plovidbom, a u�vrstili su se razvojem

parobroda i željeznice te kasnije suvremenim vrstama komunikacija. Za vrijeme

kolonijalizma europske su države u Novi svijet prenosile i svoje državne, gospodarske i

politi�ke institucije. Budu�i da su njihove kolonije bile samo aneksi mati�nih zemalja, a

europske zemlje imale pod politi�kim i gospodarskim nadzorom mnoštvo takvih država,

s vremenom su one postale prava carstva. Tako je i izgled naselja doseljenih Europljana

u prekomorskim zemljama gotovo identi�an onim u mati�nim zemljama. Npr. u

Latinskoj se Americi i danas govori španjolski, odnosno portugalski, jer je to bio jezik

europskih kolonizatora, a i kultura i na�in života su vrlo sli�ni. U isto je vrijeme Europa,

još od rimskog razdoblja, bila razjedinjena, a europske države u neprestanim sukobima i

ratovima. �ak i nakon raspada kolonijalizma i kolonijalnih carstava te osamostaljenja

kolonija, veze koje su te zemlje imale s Europom ostale su i dalje vrlo jake. Prva od

zemalja koja je izborila svoju samostalnost, bio je SAD (1776.), ali je engleski jezik i

dalje ostao službeni i tek u novije vrijeme, doseljavanjem ljudi iz Latinske Amerike,

dobija i španjolski jezik. Naravno, i prije velikih geografskih otkri�a i osnivanja

europskih kolonija u drugim dijelovima svijeta tako�er su postojale interkontinentalne

veze. Kao primjeri mogu se navesti trgovina u vrijeme starog Rima, pomorska trgovina

u Kineskom moru i Indijskom oceanu i sl., ali tada nije bilo gospodarske razmjene pod

dominacijom jedne kulture kao što se to zbilo prevlaš�u Europljana na globalnoj sceni

(Milardovi�, 1999: 133). Oduvijek je bilo mogu�e nabavljati egzoti�ne proizvode sa

16

drugih krajeva svijeta, jer me�unarodna trgovina i financije nikada nisu znali za

granice. Kao dokaz, �ak i tadašnja Biblija spominje putuju�e trgovce, koji su iz svijeta

donosili razli�ite proizvode - svilu, cimet, slonova�u, drago kamenje.. Otvaranje prema

me�unarodnoj trgovini pomoglo je mnogim zemljama da ostvare mnogo brži rast nego

što bi ga ina�e postigle. (Stiglitz, 2009: 18).

Današnja globalizacija je kompleksnija, guš�a i brža nego ikada prije. Prema Fridmanu,

"globalizacija omogu�ava svakome od nas, bez obzira gdje živimo, da dosegnemo svijet

dalje, brže, dublje i jeftinije nego ikada prije; i dopušta svijetu da do svakog od nas

dopre dalje, brže, dublje i jeftinije nego ikada ranije". (Sen, 2012).

17

2.3. ASPEKTI PROCESA GLOBALIZACIJE

Brojni su i raznovrsni aspekti globalizacije, a odražavaju se na svim poljima života i

djelovanja suvremenog �ovjeka. Prvi i jedan od najvažnijih aspekata globalizacije jest

ekonomski aspekt. Globalne tvrtke utje�u na tijek svjetskih gospodarskih procesa i

mnoge od njih, iz sasvim jednostavnog razloga da obavljaju svoj posao i stje�u dobit,

integriraju planet. Multinacionalne tvrtke uklju�uju u svoje poslovanje milijune ljudi

širom svijeta koji su me�usobno povezani usprkos velikim udaljenostima. One nadziru

planetarne resurse, kapital i tehnologiju. Na taj se na�in širi gospodarstvo bez granica i

posluje se kao da nema gospodarskih i politi�kih barijera (Lon�ar, 2005: 5).

Drugi, ali ne manje važan je politi�ko-pravni aspekt globalizacije. Politi�ko-pravni

aspekt odnosi se na narušenu državnu suverenost nastalu uklju�ivanjem u me�unarodne

ugovore, zajednice i organizacije. Stvara se sustav globalnog upravljanja koje

ograni�ava dosadašnju mo� države pri �emu nastaje temelj za stvaranje nove,

nadnacionalne države. Slabljenje državne vlasti posebno se uo�ava u podru�ju financija.

Internacionalizacija i regionalizacija tako�er postaju, uz globalizaciju, izazovi

današnjim državama. Stvaraju se nove me�unarodne i regionalne udruge preko kojih se

mogu vršiti pritisci na vlade država, ali i uspostavljaju veze s ljudima širom svijeta.

Globalna politika postaje multikulturalna i multicivilizacijska (Lon�ar, 2005: 5).

"Smanjivanjem" svijeta porasla je svijest o povezanosti i me�uovisnosti njegovih

razli�itih dijelova. Dolazi do napuštanja starih i prihva�anja novih, širih identiteta.

Tako, još razmjerno novi, europski identitet danas sve više prestaje biti nešto

neshvatljivo za francuskog ili španjolskog ribara, kao što je u 19. stolje�u njema�ki

identitet prestao biti apstrakcija za bavarskog seljaka (Njavro, 1999: 12).

Vrlo su vidljive promjene procesa globalizacije i na podru�ju kulture. To se može

ilustrirati �injenicom da se danas velikom brzinom uvodi zajedni�ki svjetski jezik, ali to

nije, kao što su neki o�ekivali, esperanto, ve� je to engleski jezik. Engleski se jezik na

taj na�in našao na drugom mjestu najrasprostranjenijih jezika koji se govore (poslije

kineskog). Neki smatraju da je – s obzirom na tu �injenicu, ali i svakodnevno

18

izumiranje nekoliko dijalekata i jezika – na pomolu nov lingvisti�ki poredak. Suvremeni

�ovjek svjedo�i �injenici da je i u kulturološkom pogledu svijet sve više zaokupljen

pozapadnja�enjem i stvaranjem globalne kulture. Na žalost, na taj na�in nestaju mnoge

kulturalne posebnosti koje život na Zemlji �ine zanimljivim i jedinstvenim (Hirst,

Thompson, 1996: 5).

Vrijedan je pokušaj Helda, McGreva i Gidensa da se objasni nekoliko bitnih obilježja,

tj. dimenzija globalizacije (Panteli� i suradnici, 2002: 26):

1) ekonomska dimenzija – internacionalizacija kapitala, proizvodnih odnosa i klasa,

pra�ena monopolizacijom tehnologije i financijskog kapitala omogu�ila je, posredstvom

tržišne konkurencije, intenzivno povezivanje svih trenutaka gospodarskog života;

2) društveno-institucionalna – zamjena agrarne civilizacije prevladavaju�im robnim

odnosom i otvorenim gra�anskim društvom;

3) infrastrukturna dimenzija – sve brže i svestranije strukturalno povezivanje sve ve�eg

broja društava, kapitala, robe, usluga, radne snage i informacija;

4) politi�ka dimenzija – kriza me�unarodnog pravnog suvereniteta i unutrašnje

legitimnosti nacionalne države, formiranje regionalno-svjetskih institucija upravljanja,

sve ve�i utjecaj transnacionalnih i nadnacionalnih institucija, kao i univerzalizacija

modela zapadne demokracije na svjetskoj sceni;

5) ideološko-kulturna dimenzija – ideologija u vidu mo�ne planetarne industrije svijesti

postala je klju�na poluga globalnog poretka mo�i. Njoj pripadaju masovni mediji, veliki

dio ra�unalne industrije, obrazovanja i umjetnosti, koji dobivaju industrijski karakter

6) vojna i geostrateška dimenzija – smjena bipolarne strukture unipolarnom strukturom

organiziranja fizi�ke sile sa tendencijom stvaranja fronta neporecive vojne hegemonije

dominantnih sila svijeta;

7) ekološka dimenzija – svjetska opasnost od ekološki destruktivnog na�ina proizvodnje

(iscrpljivanje sirovina, zaga�enost, klimatski poreme�aji) koji dovodi u pitanje opstanak

planete i civilizacije.

19

2.3.1. Ekonomski aspekti globalizacije

Jedan od najvažnijih aspekata globalizacije jest ekonomski aspekt. Globalne tvrtke

utje�u na tijek svjetskih gospodarskih procesa i mnoge od njih, iz sasvim jednostavnog

razloga da obavljaju svoj posao i stje�u dobit, integriraju planet. Multinacionalne tvrtke

uklju�uju u svoje poslovanje milijune ljudi širom svijeta koji su me�usobno povezani

usprkos velikim udaljenostima. One nadziru planetarne resurse, kapital i tehnologiju. Na

taj se na�in širi gospodarstvo bez granica i posluje se kao da nema gospodarskih i

politi�kih barijera (Lon�ar, 2005:5). Ekonomski aspekti globalizacije, sa �ije se to�ke

gledišta globalizacija zaista i najviše razmatra, fokusira hegemoniju slobodnog tržišta i

princip liberalizrma u ekonomskoj znanosti uz minimalnu ulogu države tj. ekonomske

politike. Pod ekonomskom globalizacijom podrazumijeva se sveop�a liberalizacija

kapitalnih i trgovinskih tokova na me�unarodnom planu, kao i deregulacija kretanja

faktora proizvodnje u formi rne�unarodne mobilnosti kapitala, radne snage, ideja,

informacija, tehnologije, itd. Suvremena globalizacija propra�ena je razli�itim

globalnim trendovima po�evši od ja�anja ekološke svijesti širom svijeta; kulturnih,

etni�kih i religijskih disproporcija tj. fragmentacije formalnih politi�kih struktura;

globalne polarizacije i sve dubljeg jaza izrne�u bogatih i siromašnih; disproporcije u

prirastu stanovništva, dominantan i rastu�i utjecaj subjekata globalizacije (Beker, 2005:

2). Ekonomski aspekti globalizacije odnose se na rastu�u ekonomsku integriranost i

povezanost na globalnom nivou kroz procese sveop�e trgovinske i finansijske

liberalizacije i deregulacije, minimiziranje uloge države, dominaciju tržišnih principa i

mehanizama i pojavu novih aktera na me�unarodnoj ekonomskoj sceni. Ideološka

pozadina novog pravca globalizacije je neoliberalizam ili tržišni fundamentalizam, što

je institucionalizirano u formi trilaterale u me�unarodnim ekonomskim odnosima.

Trilaterala podrazumijeva koncentriranje mo�i upravljanja i reguliranja me�unarodnih

ekonomskih odnosa na tri regionalna bloka u svjetskoj privredi (SAD, Zapadna Europa i

Azija) i tri me�unarodne ekonomske institucije (IMF, WB i WTO) koje reguliraju

specifi�nu oblast me�unarodnih ekonomskih odnosa. Iako, u teku�oj fazi, globalizacija

predstavlja potencijal za stvaranje nevjerojatnog ekonomskog prosperiteta, ove koristi

nisu ravnomjerno raspore�ene te raste jaz izme�u bogatih i siromašnih, što produbljuje

proturje�nosti procesa globalizacije. S obzirom da je jedina alternativa autarkija i

20

izolacija ekonomije, globalizacija ne može biti opcija, ve� realnost koja se mora

prihvatiti, ali ne po cijenu anuliranja nacionalnih interesa i suvereniteta, degradiranja

ekonomskih pozicija i uniciranja ogromnih socijalnih tenzija (Beker, 2008: 3).

Grafikon 1: Ekonomski aspekti globalizacije

IZVOR: izrada studentice prema podacima sa:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14812

2.3.2. Kulturno – društveni aspekti globalizacije

Jedan od najve�ih izazova globalizacije je njen utjecaj na kulturu i društvo. Danas,

približavanje kulture razli�itih naroda je produkt ogromnog progresa u komunikacionoj

tehnologiji i razmjeni infromacija te širenju satelitskih i kompjuterskih mreža, što se

smatra jednim od pozitivnih aspekata globalizacije. Azija se od davnina smatra jednom

od važnih to�aka kulturno - društvenog aspekta razvoja ljudskog roda. U specifi�nosti

Ekonomski aspekti globalizacije

Mo� i profit kao efekti globalizacije Produbljuje se jaz izme�u bogatih i

siromašnih

Monopolska pozicija velikih korporacija

Seoba kapitala prema povoljnijim uvjetima poslovanja

Ubrzan tehnološki razvoj i produbljivanje svjetske podjele rada

Nesmetan protok ljudi, roba i kapitala

21

ovog kontinenta ubraja se postojanje razli�itih kulturno – društvenih centara kao što su

Iran, Kina i Indija koji u sebi sadrže nacionalnu, rasnu, religijsku i ideološku

raznovrsnost. Zbog toga su o�uvanje vrijednosti i podizanje kulturnog položaja Azije u

vrijeme globalizacije uvjetovane ispravnim shva�anjem i spoznajom svih potencijala i

karakteristika, koje na kulturno-društvenom planu imaju spomenuti centri. S obzirom da

je kultura osnova za razumijevanje i suradnju razli�itih naroda i da je oduvijek

predstavljala osnovu za pojavu i razvoj ljudskih civilizacija, ja�anje kulturne razmjene

izme�u razli�itih zemalja ima veliku važnost. Azijski kontinent u svim epohama je imao

važnu ulogu u širenju kulture i civilizacije i s obzirom na raznovrsnost, koju na polju

kulture i obi�aja imaju stanovnici ovog kontinenta, više od bilo �ega drugoga su

potrebne kolijevke i mehanizmi za razmjenu ideja i stavova vezano za pitanje kulture.

Imaju�i u vidu ubrzan proces globalizacije i nastojanja zapadnih zemalja da prisvoje

njene produkte, više nego ikada javila se potreba za kulturnim zbližavanjem izme�u

zemalja, s ciljem smanjenja kulturnih i strukturalnih razlika i uspostavljanje

jedinstvenog sistema vrijednosti, stavova i ponašanja. Kulturološka blizina zna�i ja�anje

i razvoj sli�nih kulturnih karakteristika što traži postavljanje zajedni�ke politi�ke

platforme u cilju sa�injavanja jednog zajedni�ke i harmonizirane metode suprostavljanja

izazovima u vrijeme globalizacije (http://bosnian.irib.ir/emisije/item/135341-kultura-i-

globalizacija).

Dakle vrlo su vidljive promjene procesa globalizacije na podru�ju kulture. To se može

ilustrirati �injenicom da se danas velikom brzinom uvodi zajedni�ki svjetski jezik, ali to

nije, kao što su neki o�ekivali, esperanto, ve� je to engleski jezik. Engleski se jezik na

taj na�in našao na drugom mjestu najrasprostranjenijih jezika koji se govore (poslije

kineskog). Neki smatraju da je – s obzirom na tu �injenicu, ali i svakodnevno

izumiranje nekoliko dijalekata i jezika – na pomolu nov lingvisti�ki poredak. Suvremeni

�ovjek svjedo�i �injenici da je i u kulturološkom pogledu svijet sve više zaokupljen

pozapadnja�enjem i stvaranjem globalne kulture. Na žalost, na taj na�in nestaju mnoge

kulturalne posebnosti koje život na Zemlji �ine zanimljivim i jedinstvenim (Lon�ar,

2005: 6).

22

Društveni aspekti globalizacije ogledaju se i kroz nove kulturne i moralne norme

ivrijednosti. Kultura nije i ne smije ostati imuna na proces globalizacije (svaka država je

kultura za sebe, a spajanjem tih kultura može se dobiti „dijamant“ u kojem se prelamaju

sve kulture pojedina�no, a opet zajedni�ki predstavljaju nebrušenu vrijednost - svaka

kultura ima svoj pe�at i vrijednost). Globalizacija kulturnih vrijednosti može doprinijeti

porastu socijalnih vrednovanja i op�ih znanja. Me�utim, postoje kulturne vrijednosti

koje je iznjedrila globalizacija, kao internet tehnologija, koja omogu�ava brzu

komunikacijsku vezu ljudi sa dva kraja Zemlje. Ono što je nekad izgledalo kao

neizvedivo, nestvarno, danas je stvarnost. Procesi globalizacije u svojoj suštini

snižavaju troškove za zadovoljenja ljudskih potreba (Stan�i�, 2009: 4).

23

Grafikon 2: Društveni aspekti globalizacije

IZVOR: izrada studentice prema podacima sa:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14812

Društveni aspekti globalizacije

Politi�ke implikacije globalizacije

Socijalni aspekti globalizacije

Suvremena potroša�ka kultura kao posljedica procesa globalizacije

Marginalizacija nacionalnih država

- Tehnološka revolucija - Višak radne snage - Primaran intelektualni rad - Migracije stanovništva u razvijene zemlje - Liberalizacija ljudskih sloboda

Moralne vrijednosti ''cilj, profit opravdava sredsrvo'' – Da li je to prihvatljivo?

Dominacija materijalnih vrijednosti nad duhovnim. Profit je smisao života?

Ekonomska i vojna mo� razvijenih

Globalisti�ki kapitalizam

Ekonomska mo�postoji kao sredstvo politi�ke mo�i

Manje zemlje ne mogu voditi svoju nezavisnu politiku

- Potroša�ki duh društva - Potroša�u se name�e ukus - Agresivnost reklama

24

2.3.3. Politi�ko – pravni aspekti globalizacije

Tre�i, ali ne manje važan je politi�ko - pravni aspekt globalizacije. Politi�ko – pravni

aspekt odnosi se na narušenu državnu suverenost nastalu uklju�ivanjem u me�unarodne

ugovore, zajednice i organizacije. Stvara se sustav globalnog upravljanja koje

ograni�ava dosadašnju mo� države pri �emu nastaje temelj za stvaranje nove,

nadnacionalne države. Slabljenje državne vlasti posebno se uo�ava u podru�ju financija.

Internacionalizacija i regionalizacija tako�er postaju, uz globalizaciju, izazovi

današnjim državama. Stvaraju se nove me�unarodne i regionalne udruge preko kojih se

mogu vršiti pritisci na vlade država, ali i uspostavljaju veze s ljudima širom svijeta.

Globalna politika postaje multikulturalna i multicivilizacijska. "Smanjivanjem" svijeta

porasla je svijest o povezanosti i me�uovisnosti njegovih razli�itih dijelova. Dolazi do

napuštanja starih i prihva�anja novih, širih identiteta. Tako, još razmjerno novi,

europski identitet danas sve više prestaje biti nešto neshvatljivo za francuskog ili

španjolskog ribara, kao što je u 19. stolje�u njema�ki identitet prestao biti apstrakcija za

bavarskog seljaka (Lon�ar, 2005: 6). Politi�ko-pravni aspekt globalizacije temelji se na

ideji sustava globalnog upravljanja. Uklju�ivanjem u me�unarodne ugovore,

ekonomske zajednice i organizacije, državama se ograni�ava monopol donošenja

gospodarskih, politi�ko-pravnih i kulturoloških odluka, koje utje�u na rješavanje

problema više država ili regija. Dominacija politi�ko-pravnog aspekta globalizacije

utje�e i na stvaranje nove globalne kulture (kulturni aspekt) s prozapadnja�kim

predznakom. Globalizacija može biti prilika ako se s njom dobro upravlja, ali i prijetnja

ako se za nju ne pripremi (http://www.vern.hr/docs/medijske-stipendije%202013-

2014/Trendovi-koji-mijenjaju-poslovnu-praksu%20-%20Ivica-Katavic.PDF).

25

2.4. ZNA�AJKE PROCESA GLOBALIZACIJE

„Globalizacija“ je rije� koja, �ini se, opisuje okupljanje svih zemalja na Kugli

zemaljskoj u jedan entitet. Termin su smislile bogate zemlje, o�ito, kao odgovor na

tehnološki napredak te brzinu i mogu�nost putovanja. Ali, �ini se da je naglasak na

slobodnom kretanju kapitala i trgovini robama i uslugama. Ljudi se ne mogu kretati baš

tako slobodno. Iz ove slikovito ponu�ene definicije od strane uvaženog prof. Mahathir

Muhameda može se nedvojbeno nazrijeti nekoliko veoma važnih elemenata na kojima

je utemeljen pojam globalizacije. Globalizacija, kako je formulirana u ovoj definiciji, je

izum sjevernoatlanskih zemalja, bogatih zemalja, a potpuno je jasno da one žele kroz

proces globalizacije zagospodariti svijetom, postati još bogatijim i u krajnjoj

konsekvenci dominirati svijetom u procesu kreiranja ekonomskog, politi�kog i

kulturnog života na globalnom planu. Ove bogate zemlje ve� dominiraju svijetom, ali

one se ne zadovoljavaju tim stanjem, ve� žele na suptilan ekonomski na�in dominirati i

nacionalnim ekonomijama kako bi osigurale svoju neprikosnovenost u konkurenciji na

ekonomskom tržištu. Sa procesom globalizacije bogate zemlje nesumnjivo ostvaruju

najve�u dobit, ali se postavlja opravdano pitanje gdje su u svemu tome siromašne i

nerazvijene zemlje. O globalizaciji i njezinim reperkusijama na modernu civilizaciju i

život modernog �ovjeka postoje rivalske teorije, �esto ideološki konotirane do mjere

strašnih teorijskih i ideoloških sporova, odnosno sukoba rivalskih koncepcija

(http://www.preporod.com/index.php/teme/povijest-i-tradicija/2149-izazovi-

globalizacije.html)

Dok jedni u globalizaciji vide objektivan i spontan proces koji je nužan za ekonomski

napredak, za druge je ona samo jedan veliki mit i proces ostvarenja projekta isklju�ive

dominacije bogatih nad siromašnim. Dok za jednu struju predstavlja integraciju svijeta,

za druge ona je upitna kao proces jer producira sve dublji socijalni jaz izme�u ljudi i

priprema teren za sukob civilizacija. Za bogate globalizacija predstavlja nezaustavljiv

civilizacijski napredak, a za siromašne i za gubitnike ona je samo jedna destruktivna

sila. Oni koji glorificiraju globalizaciju i u njoj vide samo pozitivne strane zovu se

hiperglobalisti i za njih je globalizacija povijesna neizbježnost. Prednost globalizacije

po njima je u povezivanju, integraciji svijeta putem ekonomske razmjene i ja�anja

me�unarodnih transnacionalnih institucija, slobodnom protoku ljudi, kapitala roba i

26

informacija. Za skeptike globalizacija je samo jedan mit i po njima svijet nije nikada

bio manje integriran nego danas. Danas preko 1,5 milijarde stanovnika živi sa 1

dolarom dnevno. Na drugoj strani 255 svjetskih milijardera kontrolira više bogatstva

nego što iznosi godišnji dohodak zemalja u kojima živi 44% stanovništva.

Informati�ko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi: TV serije, vijesti, i filmovi

najavljuju kraj nacionalne kulture i identiteta (Stiglitz, 2004: 118).

Pored ekonomske hegemonije bogatih nad siromašnim, u procesu globalizacije javlja se

i kulturna hegemonija Zapada nad drugima, koja ozna�ava stvaranje monokulture,

potpune uniformiranosti i standardizaciji životnih stilova, razaranju svih drugih verzija,

na�ina na koji se život može živjeti. Nažalost, hiperglobalisti smatraju lokalne kulture

arhai�nim, konzervativnim i ostacima prohujalih vremena, pa �e nastojati putem

informati�ko-medijske revolucije preoblikovati lokalni kulturni prostor i na taj na�in se

vrši „homogenizacija ukusa, zabave, hrane i životnih stilova (Mesari�, 2007: 25).

Zna�ajke globalizacije se o�ituju kroz: 1. Rast i zna�aj direktnih stranih ulaganja, 2.

Internacionalizaciju financijskih tržišta, 3. Razvoj i raširenost komunikacijskih i

transportnih usluga, 4. Deregulaciju i liberalizaciju tržišta, 5. Privatizaciju javnog

sektora, 6. Vanjsku liberalizacijsku politiku, koja u svojim raznim dimenzijama

uklju�uje ekonomski, politi�ki i društveni izbor. Efekti takve liberalizacije i otvaranja

nisu utvr�enene i zacijelo nisu homogene za sva mjesta i za sve vremenske periode.

Izazov na nacionalnim i globalnim razinama je svjestan politi�ki odabir kod stvaranja

novog globalnog sistema rada maksimizacije blagostanja (Helleiner, 2000 : 4). Za

snažan razvoj u smjeru globalizacije potrebna je nova tehnologija. Globalizaciju je

omogu�ila informacijska tehnologija: kompjutorizacija, digitalizacija, satelitske

komunikacije, prijevozni sustavi i naposljetku Internet. Ona je pokrenula protok

informacija, silno ubrzala širenje informacija, pove�ala u�inkovitost svih proizvodnih

sektora i u�inila da svijet postanje manji, integriraniji. Ekonomski, potaknula je procvat

proizvodnje novih materijala i proizvoda vezanih za informacijsku tehnologiju

(kompjutorskih programa). Zbog informacijske je tehnologije globalizacijski proces

vidljiviji. Klasi�nu zatvorenost nacije – države zamijenio je osje�aj da su granice

nestale. Kroz Internet struje trgovinu, kapital, novac, kao i tendencije prema kulturnoj

unifikaciji (Milardovi�, 1999: 15).

27

Otvorenost je jedan od klju�nih pokazatelja globalizacije. Zemlje u razvoju s otvorenim

gospodarstvima bilježile su u 1970-im i 80-im godinama godišnju stopu rasta od 4,5%,

dok je godišnja stopa rasta zemalja sa zatvorenim gospodarstvima iznosila tek 0,7%. Iz

toga se može zaklju�iti da što je više zemlja sudjelovala u procesu globalizacije

(mjereno otvorenoš�u njezina gospodarstva), to je uspiješniji bio njezin gospodarski

razvoj. Izravna strana ulaganja obuhva�aju sredstva uložena u proizvodni sektor,

tvornice, komunalna poduze�a, energiju i telekomunikacijske kompanije u zemlji u

kojoj se ne nalazi sjedište kompanije koja ulaže. Podaci pokazuju da ta ulaganja stalno

rastu te da se sve ve�i dijelovi doma�ega gospodarstva otvaraju za takva inozemna

ulaganja i vlasništvo. Vjerojatno su najdramati�niji noviji primjer telekomunikacije,

koje su od državnih monopola pretvorene u velike tvrtke u me�unarodnom vlasništvu.

Po�etni poticaj za takav razvoj dao je tehnološki razvoj, koji je uništio ''prirodni

monopol'' te industrije. Nestali su razlozi za državno upravljanje telekomunikacijskom

industrijom i preuzelo ju je konkurentsko tržište. Uz golemo ubrzanje tehnoloških

promjena, postala je to jedna od industrija sa najbržim rastom u suvremenome

gospodarstvu. Me�unarodna trgovina ve�a je nego ikada prije i postaje pristupa�nija

zbog smanjenog troška prijevoza i komunikacije. Širenjem trgovine stvorene su izravne

veze izme�u tržišta rada zemalja u razvoju i razvijenih zemalja. Mnogi tvrde da je uvoz

iz zemalja u razvoju izravno odgovoran za smanjenje proizvodnih radnih mjesta u

razvijenim zemljama. S druge strane, mnogobrojna su nova radna mjesta stvorena

upravo za kvalificirane radnike u informacijskoj tehnologiji i ekonomiji znanja.

Gospodarski rast nadokna�uje smanjenje radnih mjesta zahvaljuju�i procesima

globalizacije, a to bi se smanjenje ionako dogodilo kao rezultat tehnološkog razvoja.

''Druga strana medalje'' je to što ta strana ulaganja poti�u rast zaposlenosti u zemljama u

razvoju. Usporedno s gospodarskim rastom i razvojem, pove�ava sejaz u pla�ama

izme�u bogatih i siromašnih. Taj se trend vidi na svim razinama. Jaz izme�u zemalja

OECD-a i siromašnih zemalja u razvoju postaje sve ve�i i ve�i. Sve ve�a nejednakost i

polarizacija nadnica i pla�a rastu i na nacionalnoj razini. Mnogi društveni znanstvenici

taj trend objašnjavaju nizom me�usobno povezanih razloga – od seljenja radne snage i

razine naobrazbe do nove informacijske tehnologije i pomjena organizacijskog

ponašanja. S razvojem društva, velik se dio radne snage seli iz tradicionalnih slabo

pla�enih poslova u poljoprivredi i proizvodnji, na moderna, bolje pla�ena radna mjesta.

28

U razvijenim zemljama to se može objasniti time što potražnja za visoko kvalificiranim

poslovima u modernoj ekonomiji znanja sve više raste, a potražnja za nekvalificiranim

radom pada. Ne prati li ponuda educiranih tu promjenu potražnje, nastaju velike razlike

u visini pla�e (Šporer, 2001: 11).

Globalizacija se o�ituje u transnacionalnim organizacijama (Svjetska banka), pojavama

i problemima (promjena klime, droga,etni�ki konflikti), doga�ajima (Svjetsko

nogometno prvenstvo), transnacionalnim zajednicama (migracije) i transnacionalnim

strukturama (specijalizirane svjetske institucije) (Milardovi�, 1999: 23).

2.4.1. PREDNOSTI GLOBALIZACIJE

Globalizacija je danas nepobitna �injenica; nju se ne može odstraniti iz naše sredine niti

je zanemariti. Valja je prihvatiti i na dobro usmjeravati i oblikovati. Na kulturološkom,

politi�kom, gospodarskom i religijskom podru�ju, globalizacija ima zapažene rezultate.

Velika politi�ka globalizacija ostvarena je osnivanjem Ujedinjenih naroda; preko te

politi�ke organizacije ulogu upravljanja svijetom imaju i »mali« i »veliki« narodi. Osim

UN-a, zna�ajna je globalna politi�ka struktura i Europska unija. Ona želi objediniti

europske države i stvoriti veliku mo�nu politi�ku zajednicu država i naroda koja bi

mogla biti uz SAD, Kinu i Rusiju ravnopravan partner u odre�ivanju svjetske politike.

Kona�no se došlo do spoznaje da nakon krvavih europskih ratova treba stvarati

zajedništvo, suživot i bratstvo me�u ljudima. Ho�e li globalizacija uspjeti ostvariti

prednosti koje nosi sa sobom, ovisi o mnogim elementima pa i o naporima crkava i

religija koje trebaju biti svojevrsni korektiv u nadvladavanju loših strana globalizacije

(http://www.buzzle.com/articles/positive-effects-of-globalization.html). Danas je velika

zasluga globalizacije i širenje gospodarskih uspjeha, pronalaženje na�ina da se npr.

proizvede više hrane za siromašniji dio svijeta. Tomu pridonosi i znanost, znanstvena

istraživanja. Tako�er, globalno pozitivna stvar je i materijalna pomo� stradalima u

raznim nepogodama (potresi, požari, poplave) kojima iz cijeloga svijeta vrlo brzo stiže

pomo� na pogo�ena podru�ja. Proizvodnja dobara i njihova ponuda svim gra�anima

svijeta po jeftinijoj cijeni (bez carina) te uvo�enje demokratizacije i u ona društva koja

su stolje�ima pod vlaš�u raznih malih vlastodržaca tako�er je plod globalizacijskih

29

procesa. Nadalje, zahvaljuju�i suvremenim sredstvima komunikacije (PC, Internet,

elektronska pošta, televizija, tisak…) danas ljudi mogu jedni drugima, po cijelom

svijetu, priop�avati svoja otkri�a, spoznaje i iskustva; tu doista nema granica ni

prepreka. U svakom slu�aju, proces globalizacije ima svoje dobre strane na raznim

podru�jima i to treba i nadalje razvijati i njegovati (Giddens, 2004: 54)

Neke pozitivne posljedice globalizacije (http://www.buzzle.com/articles/positive-

effects-of-globalization.html) :

� Pove�ala je zaposlenost

� Omogu�uje razvoj kulture, obrazovanja, tehnologije te konkurentnosti

� Zbog nje se u mnogim krajevima svijeta danas živi dulje i kvalitetnije nego prije

� Za mnoge stanovnike zemalja u razvoju rad u tvornicama na loše pla�enim

mjestima bolji je od mukotrpnog rada na rižinim poljima i ostanka na imanju

� Smanjila je osje�aj izoliranosti, pove�ala je povezanost

� Omogu�ila je bolji pristup znanju

� Me�unarodni sporazum o minama

� Nove strane tvrtke poti�u uvo�enje novih tehnologija

� Strana pomo� djeluje na milijune ljudi

2.4.2. NEDOSTACI GLOBALIZACIJE

Nažalost, postoje i neke opasnosti globalizacije. Veliki i mo�ni narodi u napasti su da

iskorištavaju gospodarsku mo� manjih naroda, kako bi ih podvrgli svojim ekonomskim

i politi�kim opcijama. Za male narode postoji opasnost da se potpuno integriraju s

velikima te da tako gotovo i nestanu. Svjesno ili nesvjesno, globalizacija briše razlike

me�u narodima i ljudima, u odnosu na njihovu povijest, jezik i kulturu, tj. u odnosu na

sve što jedan narod �ini narodom i što treba i dalje �uvati

(http://www.buzzle.com/articles/negative-effects-of-globalization.html).

30

Najve�e promjene negativnog predznaka, koje globalizacija donosi su upravo gubljenje

važnosti nacionalnih država te ja�anje me�unarodnih institucija, kao i korporacija, pa

postoji nesavršen sustav svjetskog upravljanja bez svjetske vlade, a pri tome se treba

upozoriti na nužnost stvaranja adekvatnih me�unarodnih tijela kao postizanje ravnoteže

izme�u oslabljene nacionalne države i vrlo jakog tržišta gospodarstva (Stiglitz, 2009:

306).

Neke od negativnih posljedica globalizacije (Stiglitz, 2009: 308):

� Ljudi Tre�eg svijeta žive u velikom siromaštvu, s manje od jednog dolara na

dan, u Africi se dohodak snižava, a životni standard pada, ekonomski rast

zemalja ne napreduje, jer ne uspijevaju privu�i privatne ulaga�e

� Nije uspjela smanjiti siromaštvo ni osigurati stabilnost (krize u Aziji i Južnoj

Americi)

� Zapadne zemlje prisilile su siromašne da ukinu trgova�ke zapreke dok su

istodobno zadržale vlastite,sprije�ile su ih da izvoze poljoprivredne proizvode

koji im mogu osigurat željene prihode

� Kada propadnu projekti koje preporu�uje Zapad, a financira ih Svjetska banka,

ako ne postoji neki oblik oprosta duga, stanovnici zemalja u razvoju otpla�uju

dugove

� Cijena pla�ena za globalizaciju je velika, okoliš je uništen, politi�ki proces je

korumpiran, brze promjene zemljama nisu dale dovoljno vremena da se

kulturološki prilagode, krize su po�ele golemim brojem nezaposlenih, kasnije su

se razvili problemi raspada socijalnog ustroja (urbano nasilje u Južnoj Americi,

etni�ki sukobi u drugim dijelovima svijeta)

� Promjena nije bilo sve dok se nisu javili prosvjednici koji su u�vrstili nužnost

reforme razvijenog svijeta

� Nejednako sudjelovanje razvijenih i nerazvijenih - industrijski Sjever je

aktivniji, a tre�ina svijeta ne osje�a pozitivne u�inke - polarizirani razvoj svijeta

- nejednako sudjelovanje razvijenih i nerazvijenih, dominacija razvijenih na

svjetskom tržištu

� Globalizacijski univerzalizam - novi oblik imperijalizma?

31

� Dvostruka mjerila - npr. intervenira se radi obrane ljudskih prava u naftom

bogatim zemljama, ali ne i u onima koje nafte nemaju - licemjerje razvijenih

zemalja

� Nedosljednost - npr. EU zagovara liberalizaciju trgovine ali prema tre�im

zemljama održava strogi Schengenski sustav kontrole granica, liberalna Danska

ima najrestriktivnija zakon o strancima

� Digitalni (informati�ki) jaz - nerazvijeni zaostaju u informatizaciji

� Epidemija side - najviše u Africi (malarija, tuberkuloza)

� Terorizam - rušenje Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku 2001. (3000

poginulih), eksplozija u madridskom metrou, stradanja u �e�eniji - siromaštvo

je zasigurno jedan od uzroka terorizma; osim toga, siromašne zemlje pružaju im

uto�ište

� Ekološki problemi - deforestacija, smanjenje ribljeg fonda, porast CO2, globalno

zatopljenje, uragani, oluje

� Kulturni uniformizam - vesternalizacija, amerikanizacija, anglizacija, mo�

masovnih medija (filmska industrija, pop-ikone, digitalne društvene mreže), ali i

bu�enje lokalnih nacionalizama i regionalizama kao odgovora na globalizaciju.

Negativni trendovi mogu se lako uo�iti na gospodarskom, politi�kom, socijalnom,

kulturalnom, eti�ko-ekološkom i religijskom podru�ju (Giddens, 2004):

• ekološka (širenje novih bolesti, virusa, globalno zagrevanje, ozonska rupa,

iscrpljivanje neobnovljivih resursa na Zemlji);

• vojna (širenje tehnologije o pravljenju oružja za masovno uništenje, ve�i broj

ratova, razornost ratnih sukoba, nove vrste ratova, terorizam, proliferacija

nuklearnog oružja);

• socio-politi�ka (prenaseljenost planete – 7 milijardi ljudi, ve�e ilegalne

imigracije u razvijene države, dominacija odre�enih jezika i kulturnih obrazaca,

intervencionizam u ime odre�enih ideja ili ideala i sl.)

• ekonomska (nejednakost, ve�e razlike me�u državama, porast broja siromašnih,

dominacija ekonomski mo�nih država).

Me�utim, gledaju�i na današnju situaciju u svijetu, poprili�no je jasno da se nedostaci

po�inju sve više isticati nad prednostima. Stoga, treba iskoristiti pozitivne aspekte

32

globalizacije, a minimizirati ili eliminirati njene negativne aspekte. Inovativnost,

pronicljivost i fleksibilnost malih država klju� su za željezna vrata koja su izgradile

razvijene zemlje. Globalizacija može biti snaga i proces koji pruža mo� ujedinjavanja.

Inovacije, prije svega intelektualne, mogu biti osnova za rast i razvoj. Jeftina radna

snaga je baza pove�anja efikasnosti kroz rast produktivnosti i na taj na�in stvaranja

ve�eg društvenog bogatstva. Politika malih zemalja u uvjetima globalizacije, mora biti

mudra i razlikovati ideološku retoriku od stvarnosti. Regionalizacija je dio globalizacije,

a stvaranje regionalnih tržišta je princip racionalnog uklju�ivanja manjih država u

globalisti�ke tokove. Njihova snaga je u balansiranju izme�u razli�itih interesnih grupa,

kako unutar države, tako i van njenih granica. Bez obzira na kritike i skepticizam koji je

prisutan u suvremenom svijetu, proces globalizacije se neupitno odvija i te�e. To je

stvarnost sa kojom se svijet suo�io i koja obilježava XXI stolje�e (Steger, 2005: 55).

33

2.5. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA SVJETSKO GOSPODARSTVO

Globalizacija je donijela ubrzanje gospodarskog razvoja svijeta. Svijet se u drugoj

polovici 20. st. razvijao brže nego ikad u svojoj povijesti. T. Friedman je 1999. godine

rekao: ˝Ono što je novo danas, to je stupanj i intenzitet veza, kojima je današnji svijet

povezan u jedinstveno globalizirani tržište, 'globalno selo'. Novost predstavlja i to

koliko je ljudi i zemalja danas, bez ikakve rezerve, ušlo u suvremenu globaliziranu

ekonomiju i mrežu informatizaciju i koliko su oni time promijenjeni. Ta nova era

globalizacije je turbomlazna.˝ K. Ohmae je jos odrešitiji u pogledu karakteristika

globalizacije. On kaže: ˝Današnja globalna era je suštinski bez granica. Informatizacija,

kapital, inovacije, sve to te�e cijelim svijetom, neslu�enom brzinom, što je sve

omogu�eno novom tehnologijom, a poticano potroša�komgroznicom, kako bi se dobili

najbolji i najjeftiniji proizvodi (Šporer, 2001: 13).

Ubrzanje rasta proizvodnje dijelom je apsorbiralo uve�anje stanovništva pa i realno

pove�anje blagostanja stanovništva. Globalizirani svijet ne donosi automatski

ujedna�avanje blagostanja �ovje�anstva, iako ubrzava gospodarski rast. Posljedice

globalizacije na nacionalne države su dvojake. S jedne strane, ubrzana modernizacija,

liberalizacija ekonomskog i politi�kog života, formalno uvo�enje pluralizma i

parlamentarizma, pravne države i ljudskih prava, osloba�anje civilnog društva itd. Ali, s

druge strane, posljedice su ograni�avanje suverenosti, strukturalna zavisnost i stvarna

podre�enost nacionalnih država, represivna me�unarodna podjela rada, tehnološko

kmetstvo, dužni�ko i ekološko ropstvo, nadeksploatacija radne snage i prirodnih

resursa, deformirani gospodarski razvoj, razvoj nerazvijenosti itd (Beck, 2003).

Suprotno o�ekivanjima, umjesto mira i demokratizacije globalnog poretka, nastupila je

utrka za globalnom preraspodjelom mo�i, pra�ena novim težnjama za dominacijom i

ekspanzijom. Stoga je epohalna dilema da li �e svjetski povijesni proces globalizma

rezultirati globalizacijom emancipacije i demokracije ili trijumfom dominacije i

totalitarizma. Sastanak G8 pod sjenkom demonstracija antiglobalista u Genovi, u lipnju

2001.godine, jasno je razgolitio tamne strane globalizacije, posebno onih njenih

segmenata koji se odnose na nove zavisnosti, na ekonomske i politi�ke osnove globalne

mo�i. U tom kontekstu postala je jasnija skrivena unutrašnjost najrazvijenijih društava.

To su društva demokratskih institucija i institucionalnih kulisa, društva u kojima su

34

akteri mo�i vidljivi i nevidljivi, u kojima je mo� koncentrirana i rasuta, demokratska

javnost mo�na i nemo�na, ciljevi su �esto u obrnutom odnosu sa prakti�nim koracima,

pritiscima i podrškama (http://www.buzzle.com/articles/is-globalization-good-or-

bad.html). Nacionalne države su premale za velike i prevelike za male probleme.

Erozija nacionalne države, npr. Europska Unija; države Unije su svoje nadležnosti

prenijele nadnacionalnim organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simbol

monetarne unije i novac koji se koristi u svim zemljama Europe. Primjer: radnici u

Indiji zara�uju manje nego u Europi, njihova je pla�a mala (jeftina radna snaga), tada

poduze�a prijete sindikatima preseljenjem u zemlje jeftine radne snage što može biti i

pogrešna odluka jer cilj nije da se samo proizvodi, ve� da proizvodi budu što bliže

tržištu. Globalizacija stvara jaz izme�u bogatih i siromašnih tako što se velike i mo�ne

privatne tvrtke spajaju i šire, dok se mala poduze�a gube i nestaju u globaliziranju

poslova koje obavljaju. Na isti taj na�in stvaraju se milijunaši koje je teško kontrolirati

jer zbog svog ulaganja kapitala žele još više, traže, kupuju, prodaju. Uništavanje okoliša

postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija

zaoštrila ove probleme pa danas postoji globalno zaga�enje zraka,uništavanje prirodnih

ljepota (Beck, 2003).

Prije faze globalizacije, SAD je bio dominantan u svjetskom izvozu. Nakon pojave

globalizacije, Njema�ka, japan, Južna Koreja i Kina ozbiljno su doveli u pitanje poziciju

SAD-a, što je jasno vidljivo na sljede�oj Tablici 1.

35

Tablica 1: Promjene u svjetskoj trgovini (razdoblje 1963.-2004.)

Zemlje Udio u svjetskoj

proizvodnji 1963.

Udio u svjetskoj

proizvodnji 2004.

Udio u svjetskoj

trgovini 2004.

SAD 40.3 % 20.9 % 10.4 %

NJEMA�KA 9.7 4.3 9.5

FRANCUSKA 6.3 3.1 4.8

UJEDINJENO

KRALJEVSTVO

6.5 3.1 4.7

JAPAN 5.5. 6.9 5.7

ITALIJA 3.4 2.9 3.8

KANADA 3.0 3.5 3.4

KINA N.A. 13.2 5.9

Izvor: izrada studentice prema podacima sa:

http://ijbssnet.com/journals/Vol_2_No_23_Special_Issue_December_2011/36.pdf

Nakon pojave globalizacije, javio se strah da �e se posao prebaciti u zemlje u razvoju te

razvijene i napredne zemlje. Ali zagovornici globalizacije tvrde da �e taj pomak

rezultirati dugoro�nom koristi za zemlju. Kriti�ari tvrde da �e globalizacija dovesti do

nejednakosti i nesigurnosti u vezi poslova. U kona�nici, globalizacija uzrokuje

promjene u strukturi zaposlenosti i potražnja radne snage pada. U nastavku se Tablicom

4. pokazuje kako se nezaposlenost pove�avala u svijetu (1995. - 2005. godine).

36

Tablica 2: Utjecaj globalizacije na zaposlenost (razdoblje 1995.-2005.)

Nezaposlenost u

svijetu

Ukupno (mil.) Muškarci (mil.) Žene (mil.)

1995. 157.3 92.7 64.7

2000. 177.2 104.7 72.5

2002. 191.4 113 78.5

2005. 191.8 112.9 78.9

Izvor: izrada studentice prema podacima sa:

http://ijbssnet.com/journals/Vol_2_No_23_Special_Issue_December_2011/36.pdf

Prema Razvojnom programu Ujedinjenih naroda (1996.), jaz izme�u zemalja se

produbio, iako je došlo do vala gospodarskog rasta u svijetu u posljednjih nekoliko

desetlje�a. To�nije, korist svjetskog gospodarstva je koncentrirana u samo petnaest

zemalja. Ostalih osamdeset devet zemalja koje predstavljaju 1.6 milijardu ljudi,

ekonomski stoje gore nego su bile deset ili više godina prije. Od tih osamdeset devet

zemalja, sedamdeset zemlje su u razvoju sa niskim prihodima. Njihova razina dohotka

pala je ispod razine 1960-ih i 1970-ih. Kao rezultat toga, najbogatijih 20% svjetske

populacije pove�ao je svoj udio u globalnom prihodu za 15% u istom razdoblju. Drugim

rije�ima, omjer udjela dohotka izme�u najbogatijih i najsiromašnijih na svijetu se

udvostru�io tijekom tog vremena. Navedeni rezultati doveli su do zaklju�ka da je u

proteklih 15 godina svijet postao više ekonomski polariziran – i izme�u zemalja i unutar

zemalja (Sharma, 2004: 2).

U globalnom gospodarstvu se �imbenici proizvodnje – prirodni resursi, kapital,

tehnologija i rad kao i dobra i usluge kre�u svijetom. Kapitalisti zara�uju prebacuju�i

usluge, dobra i prirodne resurse sa mjesta gdje su jeftiniji na mjesto gdje su skupi, a

proizvodnju dobara premještaju na mjesta gdje su jeftinije. Tehnologija se, dakle, koristi

ondje gdje zara�uje najviše novaca. Rad se na sli�an na�in kre�e prema mjestima gdje

su nadnice najviše. U tom procesu - gdje god oni bili - cijena, rente, nadnice, kamate i

dividende postaju ujedna�enije. Nadnice rastu u zemljama s niskim nadnicama i padaju

37

u zemljama sa visokim nadnicama – proces koji ekonomisti poznaju kao ''ujedna�avanje

�imbenika''. Globalizacijski proces, premda pretpostavlja mo�ne proizvo�a�e

informacija i siboli�kog znanja, mnoge je više reverzibilan od procesa modernizacije, pa

stoga može predstavljati priliku za tranzicijske zemlje. Prilika za tranzicijske zemlje

izvire iz same naravi globalnog gospodarstva. koju poznati ameri�ki ekonomist Thurow

definira kao stvarala�ko - razaraju�u silu, koja �imbenike proizvodnje pokre�e i

razmješta po cijeloj Zemlji. Dakle, globalizacijski procesi u gospodarstvu razlikuju se

od klasi�nih modernizacijskih tijekova. Visoka tehnologija ne nalazi se više samo u

središtu, ve� se koristi ondje gdje zara�uje najviše novaca. Stoga se �ini da bi upravo

nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju trebale, dugoro�no gledano, imati više koristi od

globalizacije gospodarstva negoli bogate zemlje. Da je tome tako, svjedo�e brojni

politi�ki potezi i odluke Europske zajednice koji pokazuju da se ona iznutra integrira, a

prema vani zatvara. Pritisnuta ujedna�avaju�im trendovima globalizacije u

gospodarskoj sferi i globalizacijom,odnosno amerikanizacijom kulture, Europska

zajednica je sve manje ekonomska a sve više politi�ka (Milardovi�, 1999: 28).

38

3. TEORIJSKA ANALIZA DEMOKRACIJE

U ovom poglavlju govori se o teorijskoj osnovi demokracije; njenom nastanku,

teorijama i oblicima, kao i o njenim temeljnim vrijednostima.

3. 1. POJAM I DEFINICIJA DEMOKRACIJE

Demokracija potje�e od gr�ke rije�i demokratia, kojoj su korijenska zna�enja demos

(narod) i kratos (vladavina). Demokracija zna�i oblik vladavine, u kojem za razliku od

monarhije i aristokracije, vladaju svi �lanovi zajednice (narod), izravnim odlu�ivanjem

ili posredno putem izabranih predstavnika. Demokracija je politi�ki poredak u kojem

vlada ve�ina, uz osiguranje prava manjine, te individualnih prava svakoga gra�anina i

time je protivna onim oblicima vladavine u kojima narod nema vrhovnu vlast, nego

njime upravlja neki pojedinac ili skupina (monarhija, tiranija, despocija, aristokracija,

oligarhija) (http://www.stanford.edu/~ldiamond/iraq/WhaIsDemocracy012004.htm).

Neke definicije demokracije:

„Demokracija je vladavina naroda, od naroda i za narod.“ (Abraham Lincoln)

„Demokracija je jedini mirni na�in promjene vlasti koju je pronašao �ovjek.“ (Friedrich

August Hayek)

„Demokracija je najbolji oblik vladanja jer se temelji na poštovanju �ovjeka kao

razumnog bi�a. “ (John. F. Kennedy)

„Politi�ka sloboda jest sudjelovanje ljudi u biranju njihove vlade, u stvaranju

zakonodavstva i u kontroli izvršavanja vlasti.“ (Friedrich A. Hayek)

„Demokracija nije nikad posljednje postignu�e. Ona je poziv na neprekidni napor, na

vje�ne žrtve i na spremnost da se za njezinu obranu i umre.“ (John. F. Kennedy)

Demokracija je, zapravo, pojam s nebrojeno mnogo zna�enja. Ona je vrijednost koja u

sebi ujedinjuje gotovo sve najviše ideale kojima �ovje�anstvo oduvijek teži, kao što su

sloboda, jednakost, ljudska prava, �ovjekovo dostojanstvo, dobrobit i sigurnost.

Demokracija se vezuje i za niz institucija i ozna�ava poželjan oblik organiziranja

društvenih i politi�kih odnosa me�u �lanovima društva. Ona je tako�er ideja kojom se

39

naglašava politi�ka i pravna organizacija države, a može se promatrati i kao politi�ka

ideologija. U svojoj osnovi demokracija je na�in donošenja kolektivnih odluka, odnosno

oblik vladavine preko koje gra�ani ostvaruju nadzor nad politi�kom vlaš�u i koji djeluje

u njihovom interesu (Prpi�, 2004: 60).

Osnovni problem demokracije je jaz izme�u slobode pojedinca i njegove vezanosti za

cjelinu (državu ili društvo). Sloboda pojedinca tim se vezanjem za politi�ko ure�enje

ograni�ava, a s druge strane ure�enje je ono koje omogu�ava ostvarenje slobode.

Sloboda bez vezanosti vodila bi do prava pesnice. Pretpostavka "vladavine naroda"

polazi od shva�anja da je, za razliku od vladavine nekoliko mo�nika nad podre�enima,

narod koji vlada samim sobom slobodan. Abraham Lincoln (1809. - 1865., 16.

predsjednik SAD-a 1861. do 1865.) izrazio je taj princip u svojoj Gettysburg -Address

od 19. studenoga 1863. rije�ima: "Government of the people, by the people, for the

people...". Svoju legitimaciju demokracija nalazi u pretpostavci suvereniteta naroda.

Pojam suverenitet kao izvor svih prava uveo je u 16. stolje�u francuski državni

teoreti�ar Jean Bodin (1530. - 1596.). U vrijeme apsolutnih monarhija vladar koji je

svoj legitimitet dobivao od "milosti Božje" bio je suveren, a u demokraciji je narod onaj

u �ije se ime vlada i narod je onaj koji na vladara prenosi ovlasti. U demokraciji vladaju

zakoni, ne ljudi nad ljudima. Zakoni se moraju donositi shodno ure�enju i moraju se

objavljivati da bi se gra�ani upoznali s njima i mogli ih poštovati. Ne smiju postojati

tajni zakoni. Pojam pravne države u bliskoj je vezi s pojmom demokracije (Aron, 1996:

53). Sljede�a pretpostavka demokracije je jednakost svih gra�ana. Mnogo je rasprava o

tome što pojam jednakosti u stvari obuhva�a i dokle ona može i�i a da ne ugrozi

slobodu. Ono oko �ega nema rasprave je jednakost gra�ana pred zakonom. Ne smiju

postojati posebna prava ili posebni sudovi koji su nadležni samo za pojedine klase ili

grupe. Pravna država mora osigurati jednake šanse za sve, jer slobodi prijeti opasnost

ako su socijalni i ekonomski uvjeti suviše nejednaki. Kriti�ari ovdje uvode novu tezu:

da je pokušaj uspostavljanja široke ili potpune jednakosti neprirodan jer ne uzima u

obzir prirodnu raznolikost ljudi te da se potpuna jednakost može uspostaviti samo

nedemokratskim sredstvima. U demokraciji se vlast povjerava op�im, jednakim,

slobodnim, tajnim i izravnim izborima, i to samo na ograni�eno vrijeme. Izbor odgovara

demokratskim principima samo ako predstavlja izbor izme�u alternativa. �ista potvrda

ili odlu�ivanje o jednom jedinom prijedlogu s "da" ili "ne" ne bi bio pravi izbor jer ne bi

40

postojala mogu�nost odabira izme�u razli�itih prijedloga. Sloboda mišljenja, razli�itost

mišljenja, sloboda informiranja, zaštita manjina i slobodna opozicija pretpostavke su

demokratskih izbora. Iz svega navedenog proizilazi da demokracija stoji izme�u

anarhije i diktatorske vladavine. Ona nudi onoliko sloboda koliko ih je mogu�e ponuditi

i onoliko reda koliko je neophodno. Ona živi od shva�anja njenih gra�ana da su

obvezuju�a pravila neophodna. Takvo uvjerenje gra�ana koje se stolje�ima razvijalo u

tradicionalno demokratskim državama kao što su SAD ili Engleska, ozna�ava se

pojmom politi�ke kulture (http://www.slideshare.net/Ante_Rajic/oblici-demokracije).

Demokraciju kao društvenu pojavu možemo opisati pomo�u nekoliko klju�nih zna�ajki.

Donositelji odluka biraju se na formaliziran na�in (izborima). Vlast je u društvu pod

neprestanim pritiskom jer stranke i interesne skupine stalno nastoje utjecati na politiku,

u dobroj mjeri ovisna o narodnom pristanku koji se ostvaruje periodi�nim izborima,

obnaša se unutar institucionalnih ograni�enja (ustav, vladavina prava) koja imaju za cilj

zaštitu pojedina�nih, manjinskih i privatnih prava, te je podijeljena na zakonodavnu

(parlament, skupština, sabor), izvršnu (vlada, predsjednik) i sudbenu. Da bi demokratski

sustav bio stabilan, potrebno je zadovoljiti svih pet uvjeta. Ukoliko se prekrši neki od

njih, dolazi do sloma demokracije, tj. do stanja kada se zaobilaze ili raspuštaju

zakonodavna tijela, pojedinci uhi�uju i zatvaraju bez sudskog procesa, kada se mediji

cenzuriraju i tako dalje (Aron, 1996: 57).

Osim ovih pretpostavki koje se odnose na politi�ki sustav, razina ekonomskog razvitka

bitan je preduvjet razvoja demokracije. Razvijeno gospodarstvo naj�eš�e zna�i i

razvijenu demokraciju. Ekonomski uspjeh neke zemlje povezan je i s visokom stopom

urbanizacije, visokom stopom pismenosti i brojnom srednjom klasom koja podržava

politi�ku stabilnost. Pretpostavke demokracije nalaze se i u kulturi neke zemlje. Op�e

prihva�anje op�ih „pravila igre“ i suglasje oko temeljnih društvenih vrijednosti,

osnovica su demokratskog života. Jedna od pretpostavki demokracije je i mogu�nost

neslaganja i kritike poteza onih koji su na vlasti. To je zada�a politi�ke oporbe ili

opozicije. Neke od funkcija politi�ke oporbe su i nadzor vlade, kritika vladine politike i

isticanje alternativa, izrada i oblikovanje alternativnih politi�kih programa, pripremanje

alternativnih ljudi za �lanstvo u vladi, stvaranje uvjeta za preuzimanje vlasti,

uklju�ivanje manjinskih grupa u politi�ki proces te pokretanje javnosti kao politi�kog

41

�imbenika. Demokracija pretpostavlja da su sva politi�ka uvjerenja legitimna. Politi�ki

protivnici ne smiju se smatrati neprijateljima, izdajicama i protudržavnim elementima.

U javnom i politi�kom životu potrebno je njegovati kulturu tolerancije i dijaloga.

Demokracija svoju dinamiku stje�e kroz politi�ke i socijalne sukobe, pa se tek u trajnoj

borbi mišljenja pokazuje punina politi�kih stajališta. Parlamentarna oporba izuzetno je

važno sredstvo kontrole i ograni�avanja državne mo�i. Makar ulogu kontrole i kritike

vlasti nema samo parlamentarna oporba, nego i cjelokupna javnost, u kojoj se oblikuje

javno mnijenje (Schumpeter, 1981: 318)

Pojam demokracije mijenjao je tijekom povijesti svoje zna�enje. Kao politi�ku ideju i

poredak, demokraciju su uveli anti�ki Grci. Izraz se prvi put javlja u Herodotovoj

Povijesti i odnosi se na male zajednice (polis, grad-zajednicu), koje su odluke donosile

kolektivno sastaju�i se kao skupština svih gra�ana (isklju�eni su bili robovi, stranci i

žene). Vrhunac anti�ka demokracija doseže u Ateni u V. st. pr. Kr. (Periklovo doba).

Demokracija je bila politi�ki poredak izravne vladavine naroda, koji po�iva na

pretpostavljenoj jednakosti gra�ana u politi�koj vrlini i sposobnosti, a u kojem

naizmjence vladaju svi koji posjeduju status gra�anina, ždrijebom se biraju javni

službenici, nitko ne može više puta obavljati dužnosti, osim vojni�kih, službe su

kratkotrajne i pla�ene. Narodna skupština, koju sa�injavaju svi gra�ani, raspravlja o

svim pitanjima od op�eg interesa, donosi zakone, porezne obveze, a �esto i sudske

presude. Aristotel je u Politici, nastavljaju�i dugu antidemokratsku tradiciju (Protagora,

Sokrat, Platon), demokraciju svrstao u izopa�eni oblik vladavine neobrazovane

siromašne ve�ine, koja prirodno prelazi u demagogiju, u kojoj se narod uzdiže u

monarha i postavlja na mjesto zakona. S propaš�u gr�kog polisa demokracija, kao tip

politi�kog poretka, nestala je iz europske povijesti za više od dva tisu�lje�a, a zamijenila

ju je ideja i poredak republike, kojoj je uzorni oblik bila Rimska Republika s mješovitim

sustavom senata, konzula i pu�kih tribuna (Mleta�ka i Dubrova�ka Republika). Pojam

republike izražava ideju da bi javni službenici trebali djelovati prema op�em interesu ili

zajedni�kom dobru. Ciceron isti�e da je res publica res populi, odnosno da je op�e

dobro stvar naroda (puka). Uvo�enjem republikanskog ure�enja nakon pada monarhije

potkraj VI. st. pr. Kr., politi�ki život Rima ispunjavale su borbe patricija i plebejaca,

koji zahtijevaju sudjelovanje u upravi. Rimsko je gra�anstvo u toj borbi steklo pravo

42

glasa (ius suffragii), ali ne i stvarno sudjelovanje u vlasti: �esta je bila praksa

prodavanja glasova boljem ponuditelju (Aron, 1996: 63).

U srednjem vijeku demokratske ideje javljaju se kod pojedinih filozofa i teologa, koji,

opravdavaju�i težnje svjetovnih vladara za neovisnoš�u od Crkve, podržavaju formulu:

sva vlast od naroda (omnis potestas a populo) nasuprot do tada vladaju�oj: sva vlast od

Boga (omnis potestas a Deo). U XIV. st. neki crkveni pisci polemizirali su s crkvenim

autoritetom izlažu�i demokratske zamisli. W. Occam drži da visoko sve�enstvo i papa

ne smiju vladati Crkvom, ve� da suverenitet nad njom pripada zajednici krš�ana, dok

još radikalniji Marsilije iz Padove, suprotstavljaju�i se crkvenoj dominaciji, zagovara

lai�ku državu i oživljava koncepciju narodne suverenosti: podrijetlo vlasti prirodno je, a

ne božansko, vlast je neotu�iva od naroda, izvršna je vlast (izborni monarh) podre�ena

zakonodavnoj, a zakonita je samo vlast naroda. Razvoj demokratske ideje od XVI. do

XVIII. st. izražava se osobito u politi�kim stavovima mislilaca europskog politi�kog

preporoda, kao što su N. Machiavelli, J. Locke, Ch. L. de Montesquieu. Machiavelli je

afirmirao misao da je »bolja vladavina naroda nego vladavina knezova«. U sukobu s

osnovnim politi�ko-filozofskim na�elima apsolutizma, liberalni mislioci formulirali su

teoriju racionalnoga prirodnog prava i društvenog ugovora, koje su postale dio

programa liberalnoga gra�anstva. Ako država nastaje iz smisla za zajednicu uro�enoga

ljudima, na temelju slobodnog pristanka pojedinca na nju (pactum subiectionis:

sporazum o podložnosti), onda politi�ka vlast mora braniti prirodna prava gra�ana. To

su osnovne pretpostavke Lockeova politi�kog liberalizma (konstitucionalizam). Te

postavke u Francuskoj je razvio Montesquieu u djelu Duh zakona (1748), u kojem

smatra da jedino sustav podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku osigurava

slobodu gra�ana. Politi�ke i op�e društvene uvjete za razvoj demokracije pripremile su

liberalnogra�anske revolucije: ustanak protiv Španjolaca u Nizozemskoj u drugoj

polovici XVI. st., engleske revolucije u XVII. st., ameri�ka borba za neovisnost u

drugoj polovici XVIII. st., Francuska revolucija od 1789. godine

(http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14516).

Ameri�ka Deklaracija o nezavisnosti (1776) afirmira ideju slobodne republike koja se,

po njezinim autorima i vo�ama pokreta za neovisnost T. Jeffersonu i J. Adamsu, temelji

43

na odvajanju Crkve i države, razdvajanju zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, te

izbornosti svih javnih službenika. U Francuskoj su Deklaracija o pravima �ovjeka i

gra�anina (1789) i revolucionarni ustavi (1791. i 1793) donijeli cijeli katalog prava i

sloboda �ovjeka: pravo na osobnu slobodu, pravo na izražavanje mišljenja, udruživanje,

sastajanje, podnošenje peticija, pravo na slobodu stjecanja i raspolaganja vlasništvom

itd. Me�utim, politi�ki vo�e i mislioci XVII. i XVIII. st. nisu svoje mišljenje i

djelovanje povezivali s demokracijom kao idejom i poretkom. Odbacivali su je s istom

žestinom kao i apsolutizam protiv kojeg su se borili. Ideal liberalizma nije demokracija

nego predstavni�ka republika ili konstitucionalna monarhija, gdje su svi ljudi pravno

jednaki (jednakost pred zakonom), ali su politi�ka prava ograni�ena na manjinu muških

�lanova zajednice (spolni, dobni i imovinski cenzus). Pojam demokracije imao je

negativno zna�enje izravne vladavine cijeloga naroda (svih �lanova zajednice, neovisno

o imovini, spolu i obrazovanju). Levelere i druge radikalne skupine toga doba

optuživalo se da žele uvesti demokraciju, što je bilo posve strano njihovoj ideji dobre

vladavine (http://www.historyworld.net/wrldhis/plaintexthistories.asp?historyid=ac42).

Montesquieu je u Duhu zakona, aludiraju�i na sudbinu levelerske politi�ke ambicije,

pisao o »nemo�nim naporima Engleza da u svojoj zemlji uspostave demokraciju«. J.-J.

Rousseau je u Društvenom ugovoru (1762.) držao da »istinska demokracija nije nikad

postojala, niti �e ikada postojati«, jer zahtijeva tri velika uvjeta koja se u modernom

društvu ne mogu ispuniti: prvo, vrlo malu državu u kojoj se »narod može lako okupiti«,

drugo, »veliku izjedna�enost u položaju i bogatstvu«, te, tre�e, »veliku jednostavnost

obi�aja«. Republika, a ne demokracija, bio je ideal francuskih revolucionara (Ribarevi�,

2005: 2). Kant je u Vje�nome miru (1795.) kritizirao one koji brkaju republikanski i

demokratski poredak, jer je svaka vladavina »republikanska ili despotska«. Dok je

republika zasnovana na na�elu predstavništva i odvajanja izvršne od zakonodavne

vlasti, demokracija je, kao izravna vlast naroda, »nužno despotizam«, jer je

zakonodavac u istoj osobi i izvršitelj svoje volje. J. Madison bio je za »predstavni�ku

republiku«, a ne za demokraciju, koju je svrstavao u »izopa�ene oblike politi�kog

života«. Jedino je Thomas Jefferson svoje shva�anje vladavine ozna�avao sintagmom

»predstavni�ka demokracija«, koju je razlikovao od »�iste demokracije«

(johnkeane.net/36/topics-of-interest/democracy-a-short-history).

44

U prvoj polovici XIX. st., u djelima A. de Tocquevillea i J. S. Milla, demokracija je

prihva�ena kao sastavnica liberalne politi�ke kulture (liberalna ili predstavni�ka

demokracija). Za te, a potom i za druge liberalne mislioce sintagma predstavni�ka

demokracija sadrži spoj liberalnih i demokratskih vrijednosti i na�ela: individualne

slobode i politi�ke jednakosti, prava manjine i vladavine ve�ine, predstavništva i

participacije, konstitucionalizma i narodne suverenosti. U toj tradiciji politi�kog

mišljenja, koja �e od kraja XIX. st. postati dominantna, demokracija se razumije kao tip

politi�kog poretka u kojem odluke ne donosi izravno narod nego njegovi zastupnici koje

bira na slobodnim natjecateljskim izborima na osnovi op�eg i jednakoga prava glasa.

Nositelji javnih ovlasti djeluju unutar utvr�enih konstitucionalnih okvira koji jam�e

svim osobama neometano uživanje individualnih i kolektivnih prava, a postoji

djelotvorna zaštita u slu�aju povrjede tih prava. Uspostavljena je autonomija civilnoga

društva i neovisna javnost (Huntington, 1993). Proširenjem prava glasa i

demokratizacijom izbornog procesa u XX. st. došlo je do omasovljenja bira�koga tijela

(masovna demokracija) i institucionalizacije pluralizma organiziranih interesa

(pluralisti�ka demokracija). Politi�ke stranke, koje se uspostavljaju kao spona izme�u

društva i države (ponajprije parlamenta kao zakonodavne vlasti), izražavaju�i posebne

društvene interese i daju�i im politi�ki oblik, oblikuju politi�ku volju naroda i

preuzimaju središnji položaj u sustavu liberalne (predstavni�ke) demokracije (Rodin,

2007: 4).

Usporedno s poviješ�u demokratskog liberalizma i liberalne demokracije zapo�eo je od

sredine XIX. st. uspon modernog socijalizma, koji u razli�itim ina�icama zastupa

druk�iji model demokracije. Za K. Marxa liberalna demokracija oblik je klasne vlasti

buržoazije (buržoaska demokracija), kojoj je funkcija prikrivanje i opravdanje

eksploatatorske naravi kapitalisti�koga sustava. Komunizam je »zbiljsko dovršenje

povijesti«, a diktatura proletarijata kao država prijelaznog razdoblja istinska

demokracija, vladavina ve�ine u interesu ve�ine Nakon Listopadske revolucije u Rusiji

1917. u radni�kom su se pokretu oblikovala dva bitno razli�ita shva�anja demokracije.

Socijaldemokracija (demokratski socijalizam) nastavlja se na postavke E. Bernsteina o

povezanosti socijalizma i liberalne demokracije ne samo kao sredstva radni�ke borbe

(op�e pravo glasa) nego i kao sadržaja nove socijalisti�ke zajednice, pa zahtijeva

proširenje demokracije izvan politi�ke sfere: participacija zaposlenih u industriji

45

(ekonomska demokracija) i dr. Boljševi�ki socijalizam ili komunizam zauzimao se za

nasilnu revoluciju i uspostavu diktature proletarijata kao višeg tipa demokracije

(socijalisti�ka demokracija). U državama središnje i isto�ne Europe, po uzoru na SSSR,

uspostavljeni su nakon II. svjetskog rata jednopartijski politi�ki sustavi zasnovani na

društvenom (ili državnom) vlasništvu i vode�oj ulozi komunisti�ke partije (narodna

demokracija) (Fukuyama, 2002). U socijalisti�koj Jugoslaviji jednopartijska je vlast bila

udružena sa sustavom samoupravljanja (samoupravna demokracija). Nakon sloma

socijalisti�kih režima, bivše su jednopartijske države u po�etku 1990-ih prošle kroz

višestrana�ke izbore i deklarirale se kao liberalnodemokratske države, ali još nisu

uspostavile stabilne liberalnodemokratske institucije, pa se nazivaju novim

demokracijama (Schumpeter, 1981: 384).

Stalan zahtjev demokracije je jednaka sloboda za sve gra�ane. Današnje podru�je

primjene klasi�ne definicije demokracije može se procijeniti prema tome koliko

sadašnje konkretne forme demokracije, dane u definiciji, mogu biti omogu�ene i

ispoštovane. O tome može li nam povijesna pojava demokracije i dalje biti ideal, morat

�e se odlu�iti na temelju onoga koliko se osnovnih vrijednosti demokracije ispunilo, a

koliko ne. Demokracija pri tome polazi od jedne odre�ene slike �ovjeka. Ljudi trebaju

biti slobodni, tj. obrazovati se i razvijati prema vlastitim odlukama. Iza toga stoji da

svaki �ovjek ima svoje dostojanstvo. Prevedeno u politi�ki rije�nik to zna�i: svaka mo�

i vadavina trebaju na�i svoje granice u nedodirljivom dostojanstvu svakog pojedinca.

Mo� i vlast trebaju kontrolu i ograni�enja i zbog toga se moraju zasnivati na �injenici da

ih prihva�aju oni koji su im podre�eni, jer bi neograni�ena mogu�nost korištenja

dostojanstva i slobode mogla povrijediti pojedinca. Jer svaka, a posebno državna vlast i

mo�, trebaju služiti cilju ostvarivanja i osiguranja mogu�nosti i šansi za sve �lanove

zajednice da vode slobodan i �ovjeka dostojan život. Sloboda pri tome nije ništa

apstraktno, nego zna�i konkretnu slobodu osobnog ure�enja života, slobodu religije i

svijesti, slobodu izbora zanimanja, slobodnu mogu�nost ure�enja privatnog života,

slobodno raspolaganje vlastitom imovinom, slobodu i nepovredivost stana, slobodu

poštanskog i telefonskog komuniciranja. Pod slobodom se podrazumijevaju i pravo na

slobodno izražavanje mišljenja, sloboda tiska, sloboda okupljanja i udruživanja, pravo

na jednako sudjelovanje u politi�kom obrazovanju u odre�enoj zajednici. Sva prava, od

kojih su ovdje navedena samo neka, moraju biti pretpostavka obrazovanju politi�kih

46

zajednica. Jezgra ovih sloboda, dostojanstvo �ovjeka, država ne daje svakom pojedincu,

nego ga jam�i i priznaje kao neotu�ivo i nepovredivo pravo svakoga. Osigurati

dostojanstvo svakog �ovjeka smisao je svakog demokratskog ustava.

Ono što se još mora napomenuti jest da se slobode i prava pojedinca ne mogu provesti

apsolutno, one moraju na�i svoje granice u slobodama i pravima drugog pojedinca. Tek

kada se pred sobom ima takva slika �ovjeka, može se predstaviti i bit demokracije.

Demokratskom se može nazvati ona zajednica koja priznavanjem dostojanstva �ovjeka

kao posljednje i prve vrijednosti pojedinca ima za cilj da svim gra�anima na isti na�in

osigura slobodu za razvoj njihove li�nosti i za odgovorno ure�enje vlastitog života te

stvori socijalne uvjete koji to omogu�avaju. Demokracija stoga nije zbir formalno

propisanih postupaka, nego je odre�ena svojim sadržajnim ciljem, najve�om mogu�om

mjerom slobode koja se može ostvariti pod prisutnim povijesnim i društvenim uvjetima.

Demokracija postavlja postojanje pojedinca iznad onoga što ni u kom slu�aju ne može

biti stavljano na glasovanje; tek na ovoj osnovi zajedni�kog uvjerenja uveden je princip

odlu�ivanja ve�ine o ure�enju politi�ke svakodnevnice. Samim tim demokracija nije

vrijednosno neutralni postupak ure�enja, nego politi�ka forma koja se usmjerava prema

razvijanju vrijednosti (Rodin, 2007: 6).

47

3.2. NASTANAK DEMOKRACIJE

Prvi put se javlja šestom stolje�u prije Krista na Hiosu, ali je svoj procvat doživjela u

petom stolje�u prije Krista u Ateni za vrijeme Perikla, atenskog vojskovo�e

(http://www.gimnazija-klasicna-zg.skole.hr/pig/Demokracija.pdf). Politi�ku osnovu

ati�kog polisa uspostavio je Klisten. �ini se da je njegova reforma Ustava uvedena brzo

nakon 510. godine prije Krista. Njega se može tretirati kao stvaraoca demokracije koja

po�iva na jednakim pravima za sve gra�ane. Tom je reformom Klisten prouzro�io

oduzimanje mo�i grupama koje su se obrazovale na temelju plemi�ke pripadnosti ili na

temleju koli�ine privatne imovine. On je anti�ki teritorij ponovno podijelio u tri zone

(grad, selo i obala). �etrdeset godina nakon Klistena Periklo je dovršio proces

demokratskog ure�enja Atene i istodobno ostavio plemstvo bez ikakvih ovlasti. Godine

462 prije Krista, prema Periklovoj naredbi, donošenje svih odluka preneseno je na

Savjet 500, Narodni sud i Narodnu skupštinu (eklezija). Godinu dana kasnije uvedeno je

pla�anje dnevnica za �lanove Savjeta i suda, kako bi se siromašnijim sugra�anima

omogu�io pristup tim službama. Ideali i ciljevi atenske demokracije opširno su navedeni

u nadgrobnom govoru koji se pripisuje upravo Periklu, koji je rekao: „Mi imamo ustav,

koji se ne ugleda u zakone susjeda, nego smo mi sami štoviše uzorom nekome, a ne da

bismo se ugledali u druge. I nazvan je imenom pu�ka vlada, jer se ne oslanja na malo

njih, nego na mnoštvo, a svi imaju jednakost pred zakonom u privatnim razmiricama.

Što se pak ti�e javnoga života, svatko se poštuje kako je u �emu na dobru glasu, ne po

pripadnosti ja�oj državnoj stranci, nego po vrsno�i; nitko opet nije zbog siromaštva

sprije�en neznatnim ugledom ako samo može u�initi državi što dobro. Isti ljudi brinu se

jednako za doma�e poslove kao i za državne, a i oni, koji se posvetiše drugom

poslovima, nisu nevješti državnoj upravi. Mi jedini držimo onoga, koji ne u�estvuje u

državnim poslovima, ne dokolnim, nego beskorisnim �lanom.“ Periklo opisuje

zajednicu u kojoj svi gra�ani mogu i moraju sudjelovati u stvaranju i održavanju

zajedni�kog života. To na�elo odanosti polisu i podre�enost privatnog života javnim

poslovima i zajedni�kom dobru, temeljna je oznaka anti�ke demokracije

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs2/antike/entwicklung.ht

m). Razlog za politiziranje širokih slojeva društva s jedne su strane bile socijalne i

ekonomske promjene, a s druge borbe za vlast i mo� u koje su se sve više uvla�ili

48

plemi�i. U 8. stolje�u došlo je do procvata privrede koji se ogledao u unapre�enju

trgovine i obrtništva te u nastajanju širokog srednjeg staleža. Istodobno je porastao broja

stanovnika i osiromašili su ve� ionako siromašni slojevi, što je izazvalo uvo�enje

ropstva zbog duga. Nešto oja�ani srednji sloj bio je ve� sit samovolje aristokrata i

zahtijevao je vladavinu zakona. Mali seljaci htjeli su se osloboditi ropstva zbog duga i

zahtijevali su agrarnu reformu. Plemstvo je ve� ionako bilo zauzeto svojim internim

borbama za prevlast te su se stvorile razli�ite grupe i frakcije. Politi�ka situacija bila je

napeta i zahtijevala je stabilne forme ure�enja. Zbog toga su se neki plemi�i okrenuli

narodu i zatražili njegovu podršku

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs2/antike/entwicklung.ht

m).

Solon je 594. godine p.K. izabran za arkonta Atene. Njegov zadatak bila je provedba

reforme polisa, kako bi sprije�io prijete�i gra�anski rat i oslabio borbu me�u staležima.

Solon je ukinuo ropstvo zbog duga, ali njegove daljnje reforme nisu bile uspješne.

Ubrzo je opet došlo do novih borbi. Najdonji i srednji slojevi primijetili su da se oni

sami moraju angažirati i ubrzo su izborili sudjelovanje i svoj utjecaj u donošenju

odluka. Tek je Klisten (508./7. p.K.) uspio svojim reformama odgovoriti na zahtjeve za

novim institucijama. Mjere koje su bile provedene:

• Reforma ure�enja filea (na �isto teritorijalnim principima): umjesto �etiri stare

filee sada je bilo deset novih, koje su odmah osnovane iz nove tri regije Atike

• Prenošenje najvažnijih kompetencija u odlu�ivanju sa starih institucija kojima

je dominiralo plemstvo na nove demokratske institucije (Narodna skupština,

Savjet 500, Demen)

• Izbor izbornim listi�ima

• Nadoknada za državnu službu

Kao posljedica reformi, oduzeta je mo� plemstvu. Plemstvo je moralo u lokalnim

zajednicama (Demenima) raspravljati s "obi�nim narodom". Osim toga, sada su i

siromašniji mogli sudjelovati u politi�kom životu. Sudjelovanje u politi�kom životu

postalo je zadatak i obveza svakog gra�anina. Tko se protivio i opirao tome, izgubio bi

svoja gra�anska prava i bivao je isklju�en iz društva. Klistenovim reformama

49

institucionalizirana je gra�anska samouprava, a uvo�enjem jednakopravnosti uvedena je

odre�ena forma demokracije. Pod utjecajem ustanka Ilona (500.-494. p.K.) i perzijskih

ratova (490.-479. p.K.) u�vrstio se gra�anski identitet. Pobjeda nad daleko nadmo�nijim

Perzijancima nije osigurala samo slobodu nego je i dokazala da su polisi bili sposobni

da se održe i da su napravljeni s dosta razmišljanja, te ih je obasjala u sasvim novom

svjetlu. Gra�ani su se zbog toga još više angažirali, a politika je postala podrucje u

kojem se moglo dobiti ve�e priznanje, dobar glas i �ast, lakše nego radom na polju

materijalne produkcije. Kona�nim oduzimanjem mo�i od starog Savjeta plamstva

(Areopag) pod Efijaltom (462. p.K.) oslobo�en je put u radikalnu demokraciju. S

Periklom, Efijaltovim nasljednikom, vladavina naroda se i dalje stabilizirala, a Atena je

vo�ena ka vrhuncu mo�i. Slobodni gra�ani vodili su dvostruki život: uz privatni razvio

se i politi�ki u kojem se zastupalo blagostanje grada, pri �emu se vodilo ra�una o

interesima zajednice. Uvo�enje ograni�enja trajanja državne službe i princip glasovanja

s listi�ima osigurali su da ve�ina gra�ana u životu može, odnosno mora, barem jedanput

stupiti u službu. Tek kad je došlo do rata izme�u Atene i Sparte, demokracija i njena

forma ure�enja - polis došli su u pitanje. Periklovom smr�u i dolaskom Epigona, novih

"vo�a naroda" �iji su interesi bili samo njihova vlastita mo�, nestalo je i povjerenje u

demokratski donešene zakone. U roku od samo osam godina atenski Ustav je

promijenjen �etiri puta, a 411./10. p.K. demokracija je zamijenjena oligarhijom, da bi

403. p.K. opet bila restituirana

(http://ancienthistory.about.com/cs/greekfeatures/a/democracyriseof.htm).

Teoretske refleksije, koje su pozivale na novi angažman, koje su objašnjavale smisao i

neophodnost sudjelovanja i tražile �vrste forme, koje bi individualnom i socijalnom

životu dale novi smisao i održivost, bile su neophodne. Platon i Aristotel spadali su u

red onih koji su pokušavali ponovno vratiti u život poljuljani polis. Najpoznatiji atenski

teoreti�ar jest Aristotel. Taj veliki filozof, razlikuje tri tradicionalna oblika države

prema broju onih što vladaju, tj. prema tome, da li vrhovna vlast pripada jednome,

manjini ili množini. Monarhija je vladanje jedne osobe, oligarhija vladanje manjega

dijela državljana, a demokracija vladanje ve�ine odraslih muških državljana.

Aristotel demokracijom ozna�uje: 1. državu u kojoj vrhovna vlast pripada demosu, tj.

organiziranom skupu svih gra�ana; 2. državu u kojoj siromašni ljudi gospodare nad

50

bogatima (obrnuto je oligarhija); 3. državu u kojoj vlada siromašna ve�ina.

Demokratska jednakost, po Aristotelu, stoji u jednakosti po broju: jedan je gra�anin

jednak drugome bez obzira na imutak, obrazovanost, podrijetlo. Prema Aristotelu

demokracija je onaj oblik države, gdje vrhovna vlast pripada skupu sviju punopravnih

gra�ana pod ova tri uvjeta: ako siromašnih gra�ana ima više nego bogatih, zatim ako

punopravni gra�ani sa�injavaju ve�inu prema ukupnom broju odraslih muških

državljana, napokon ako su ustav i zakoni sazdani na principu aritmeti�ke jednakosti . U

vremenu nakon polisa dominiraju rat i pustošenja, još otprilike dva stolje�a, kad je

Gr�ku osvojio kralj Filip Makedonski i 338. godine p.K. nakon pobjede na bojnom

polju Chaironeia uvrstio stari polis u kasniju Aleksandriju. Time je demokracija pala.

Na njeno mjesto stupila je oligarhija li�nosti

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs2/antike/entwicklung.ht

m).

51

3.3. TEORIJE DEMOKRACIJE

Definirati "demokraciju" vrlo je težak zadatak. Ona se kroz povijest razvijala, danas ima

više oblika, a govori se o više tipova demokracije. Treba razlikovati dva na�ina prilaza

demokraciji: teoriju identiteta i konkurentnu teoriju demokracije. Od mnoštva pokušaja

definiranja demokracije, najbolje se ograni�iti na tri reprezentativna: to je državna

forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.

Teorija homogeniteta koju je njegovao Rousseau orijentira se prema jednoj homogenoj

(jedinstvenoj) volji naroda i prema ve� definiranom blagostanju ("identitarna" teorija

demokracije). Ona legitimitet interesnih konflikata smatra pogrešnim, prema njoj

demokracija zna�i identitet vladara i onih kojima se vlada. Reprezentativni princip se u

osnovi zloupotrebljava: "volja naroda" se ne može zastupati. Ne dovodi se u pitanje

demokratski zahtjev modela koji podrazumijeva politi�ki aktivnog gra�anina - opasnosti

koje se nalaze u njemu samom jasno se mogu vidjeti. Pokušaj da se uspostavi jedinstvo

naroda u jednoj državi, da se to jedinstvo održi i da se razli�iti interesi jednostavno

potisnu, u ekstremnom slu�aju prelazi u totalnu vladavinu. Od toga je nastao pojam

"totalitarna demokracija". "Vo�a" ili "partija" provodi u djelo op�u volju jedanput

ozna�enu kao pravilnu. Odstupanja ili opozicijska stremljenja slove kao hereza. Ljudi

trebaju biti prisiljeni na svoju sre�u (Rodin, 2007: 9).

Konkurentna teorija demokracije, koja se šiti od anglosaksonskog modela demokracije,

polazi od postojanja i opravdanja razli�itih interesa. Politi�ko obrazovanje volje u

pluralisti�kom društvu treba proizlaziti iz otvorenog procesa rasprave izme�u

heterogenih grupnih interesa, pri �emu je potreban minimum zajedni�kih uvjerenja. Na

temelju raznolikosti i mnogobrojnosti mišljenja te na temelju socijalnih konflikata ne

može postojati apsolutno to�no rješenje. Stoga princip ve�ine vrijedi kao osnova za

donošenje odluka. Kona�no, ne smije se provoditi "tiranija ve�ine" koja se ne drži

pravila igre demokracije, koja povre�uje neotu�iva ljudska prava, jer ni ve�ina nije

oslobo�ena nedostataka. Izražena zaštita manjina u ovakvom shvacanju demokracije

(...) jedan je od konstruktivnih sastavnih dijelova. Izabrani zastupnici koji u svom

službovanju nisu vezani za zahtjeve stoje nakon isteka svog legislativnog razdoblja pred

bira�ima koji procjenjuju njihov rad. Time demokracija u ovom smislu ne zna�i

52

vladavinu naroda nego vladavinu uz odobrenje naroda. Time je konkurentna teorija

usmjerena prema reprezentativnom shva�anju

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs1/material/theorie.htm).

Teorija identiteta polazi od pretpostavke jednog identiteta vladara i onih kojima se

vlada. Ona se oslanja na postulat Jean-Jacquesa Rousseaua da se u zakonu ne treba

ogledati volja ve�ine (volonté de tous), nego op�a volja (volonté générale).

Ta je op�a volja po Rousseauu objektivno prepoznatljiva i jedinstvena. Odlu�uju�i

trenutak teorije identiteta za praksu sastoji se u tome da jedinstvo vladara i onih kojima

se vlada ne dopušta nikakve posebne interese i posebne grupe. Zastupnici

antipluralisti�kog državnog ure�enja kao demokratsku legitimaciju prihvacaju samo

plebiscit (izjašnjavanje naroda putem glasanja), a odbijaju sve "intermediarne vlasti"

kao što su partije i savezi. Oni slove kao nositelji (vlastitih) posebnih interesa, �ije

djelovanje uništava jedinstvo vladara i onih kojima se vlada. Oni svoje predodžbe žele

ostvariti u savjetni�kom sustavu vezanom za imperativni mandat. Imperativnim

mandatom delegirani (savjetnici) izravno su ovisni o zahtjevima i uputama bira�a i

samim tim ih se u svako doba može opozvati ("Recall"). Suprotno teoriji identiteta,

konkurentna teorija - razvijena u anglosaksonskim zemljama - zasniva se ne na

jedinstvenoj volji naroda nego na razli�itim ineresima i interesnim grupama. Joseph A.

Schumpeter opisuje ovu teoriju: "Demokratska metoda je ono ure�enje institucija za

donošenje politi�kih odluka u kojem pojedinci putem konkurentne borbe za glasove

naroda dobivaju mogu�nost odlu�ivanja." Rije� je o pragmati�noj metodi koja po�iva na

spoznaji da stanovništvo jedne površinom velike države zbog svog velikog broja i

raznolikosti nije u stanju vladati samo sobom nego je upu�eno na reprezentiranje putem

parlamenta koji se sastoji od partija izabranih na slobodnim izborima

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs1/material/theorie.htm).

Sadržajna jezgra konkurentne teorije nalazi se u velikoj mjeri u novijoj teoriji

pluralizma, �ije se osnovne zna�ajke mogu sažeti ovim redom:

• Razli�iti interesi koji postoje unutar jednog društva se prihva�aju.

• Zajedni�ko dobro ne može se odrediti unaprijed (a priori).

53

• Zajedni�ko dobro je rezultat do kojeg se dolazi nakon (a posteriori) postignutog

kompromisa u politi�koj konkurentnoj borbi.

• Izjedna�avanje razli�itih interesa mogu�e je samo kod minimalnog konzensa i to

putem pravila (svjetski poredak). To zna�i da grupe koje djeluju politi�ki moraju

biti sposobne i spremne na kompromis. Ako oni u politiku u�u bore�i se za

prevlast u svijetu, promatraju�i politi�kog protivnika kao neprijatelja i žele�i ga

pobijediti, uništena je osnova pluralisti�kog politi�kog ure�enja.

• Uloga države u pluralisti�kom društvu u biti se sastoji u tome da stvori uvjete za

izjedna�avanje te da pazi na održanje pravila igre (Aron, 1996: 52).

54

3.4. OBLICI DEMOKRACIJE

U prvom redu postoji razlika izme�u parlamentarnih i neparlamentarnih demokracija. U

reprezentativnim demokracijama, kao i u parlamentarnom ili predsjedni�kom sustavu,

narod nema izravnu vlast nego je prenosi na organe koji u ime naroda vladaju. Velika

Britanija slovi kao zemlja u kojoj se za�eo parlamentarni sustav vlade, što je

naju�estaliji tip konstitucionalnih sistema. Ve�ina zapadnoeuropskih država ima takve

politi�ke forme ure�enja, dok Sjedinjene Ameri�ke Države predstavljaju primjer

predsjedni�kog sustava. Ako se usporedi predsjedni�ki i parlamentarni sustav vlade,

uo�avaju se sljede�e razlike (Ribarevi�, 2007: 9):

• Predsjednik i Kongres u predsjedni�kom sustavu SAD-a imenuju se na

odvojenim izborima, dok se u parlamentarnim sustavima vlasti o sastavu

parlamenta i vlade odlu�uje jednim izborom, �ak i kad je dana mogu�nost

razli�itih koalicija.

• Vladu u parlamentarnom sustavu imenuje parlament i parlament je može

opozvati. U normalnom slu�aju ameri�ki Kongres ne raspolaže mogu�noš�u

opoziva predsjednika; on predsjednika ne može zamijeniti zbog razli�itosti

mišljenja ili zbog promijenjene ve�ine u Kongresu. Samo u slu�aju da je neki

predsjednik prekršio zakon, Predstavni�ki dom može podi�i tužbu protiv njega

(impeachment), a Senat ga nakon toga dvotre�inskom ve�inom može razriješiti

dužnosti.

• Nasuprot tome, predsjedniku nedostaje važno disciplinsko sredstvo u odnosu na

Kongres. On ne može - kao što to, na primjer, može britanski premijer Donjeg

doma - razriješiti Kongres i raspisati nove izbore.

• Dok je premijer u Velikoj Britaniji, zemlji klasi�nog parlamentarnog sustava,

podre�en Donjem domu, Ustav SAD-a zahtijeva nekompaktibilnost

(inkompatibilität) vladine službe i parlamentarnih mandata. Predsjednik i

�lanovi njegove vlade - s iznimkom potpredsjednika koji je ujedno i

predsjedavaju�i Senata - ne smiju imati mjesto u Kongresu.

• U parlamentarnom sustavu reprezentativni državni�ki zadaci su u rukama

predsjednika ili monarha, a stvarna mo� vlade ostaje rezervirana za šefa vlade -

55

premijera, kancelara. U SAD-u su funkcije državnika �elnika i funkcija šefa

vlade sjedinjene u jednoj osobi.

• Predsjedniku SAD-a je formalno - ali ne i Ustavom - zabranjena mogu�nost

zakonske inicijative. On samo ima mogu�nost da na donesene zakone Kongresa

uloži veto. Ipak, veto predsjednika može biti nadglasan dvotre�inskom ve�inom

u oba doma Kongresa. Vlada u parlamentarnom sustavu ima mogu�nost

zakonske inicijative i ona djelomi�no tako�er ima pravo apsolutnog veta na

zakone koji se ti�u izdataka.

Postoji odre�eni broj zapadnja�kih demokracija koje je teško svrstati u ova dva tipa.

Zbog toga je potrebna podjela na još dva tipa:

• S jedne strane postoje sustavi u kojima je predsjedniku države povjerena nešto

važnija uloga nego što je ima u parlamentarnima. U takvim sustavima, za koje se

koristi naziv "semipredsjedni�ki sustavi", predsjednika države bira se izravnim

izborom, i on ima zna�ajan utjecaj na obrazovanje vlade i druge kompetencije.

Ali, vlada ne ovisi samo o predsjedniku, nego je odgovorna parlamentu koji je

može i smijeniti. Osim ustavnih odredbi, u takvim slucajevima struktura

partijskog sistema i aktualni odnos ve�ine igraju veliku ulogu.

• U Švicarskoj postoji tzv. direktorijalni Ustav koji u sebi povezuje pojedinosti

predsjedni�kog i parlamentarnog sustava. Parlament bira vladu, ali je tijekom

legislativnog razdoblja ne može smijeniti. S druge strane, vlada nema pravo

raspuštanja parlamenta. Vladina služba i mandat poslanika su nejednaki. Vlada

obrazuje jedan kolegijalni organ. Funkciju saveznog predsjednika preuzimaju,

prema ve� utvr�enom ritmu, �lanovi vlade, jadan za drugim. Vlada - suprotno

predsjedni�kom sustavu - ima formalnu mogu�nost zakonske inicijative

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs1/material/typen.

htm).

Unato� razlikama u sustavima, koje se uglavnom ti�u odnosa izme�u vlade i

parlamenta, parlamenti u svima njima, uz neke iznimke, obavljaju iste funkcije, i to:

• Zakonodavstvo, uklju�uju�i i odobrenje budžeta;

56

• Kontrola vlade;

• Reprezentacija, odnosno uzimanje u obzir društvenih interesa;

• Obrazovanje volje, što zna�i aktivno djelovanje na mišljenje stanovništva

javnim izlaganjem argumenata koji stoje iza donesenih odluka; i s iznimkom

parlamenata u predsjedni�kom sustavu te s djelomi�nim izuzetkom

(ograni�enjem) onih parlamenata iz semipredsjedni�kih sustava i onih s

direktorijalnim Ustavom;

• Izbor, odnosno razrješenje vlade njene dužnosti (Aron, 1996: 56).

Povijesna analiza razli�itih demokratskih ure�enja današnjice pokazuje da je

"demokracija" u razli�itim zemljama u razli�ito doba razli�ito razumijevana i

primjenjivana. Bitna je spoznaja da demokracija ni kao ideja ni kao državno ure�enje

nije stati�na, nego da podliježe promjenama.

Druga podjela razlikuje tri tipa demokracije:

• neposredna (izravna) demokracija

• �ista reprezentativna demokracija

• reprezentativna demokracija s institucijama neposredne demokracije.

Neposredna demokracija (ponekad se naziva i participatorna demokracija) oblik je

demokracije u kojem odluke donose svi oni koji su za njih izravno zainteresirani. To

zna�i da svaki gra�anin ima pravo sudjelovati u odlu�ivanju o stvarima koje ga se ti�u.

Narod sam, a ne po svojim predstavnicima, direktno u skupštini odlu�uje o vrhovnim

državnim poslovima. Neposredna demokracija mogu�a je u malenoj i homogenoj državi

gdje se svi me�usobno poznaju i mogu se okupiti na jednom mjestu da raspravljaju i

odlu�uju. Gr�ki filozof Aristotel odredio je kao idealnu veli�inu države ono podru�je

koje se može dosegnuti glasom. Važno je napomenuti da današnje neposredne

demokracije ipak ne daju narodnoj skupštini onoliku kompetenciju, koliku su imale

gr�ke skupštine, pa se one odvajaju od gr�kih demokracija po tome, što se danas

narodna skupština ne smatra samom državom, ve� tek njenim organom.

U suvremenim, složenim društvima takvo bi odlu�ivanje bilo nefunkcionalno, jer je

previše odluka koje se moraju brzo donijeti, odlu�ivanje pretpostavlja složena tehni�ka

znanja, a gra�ana je mnogo. Ipak, u ve�ini suvremenih država za odluku o bitnim ili

57

prijepornim pitanjima predvi�en je referendum kao oblik politi�kog izjašnjavanja

gra�ana.

�ista reprezentativna demokracija predstavlja oblik demokracije u kojem odluke donose

predstavnici neke zajednice koji su u tu svrhu izabrani. Takav sustav odlu�ivanja postoji

u mnogim društvima. Kongres, parlament, skupština, sabor... samo su neka od imena

tijela u kojima odluke donose izabrani predstavnici državljana neke zemlje.

�ista reprezentativna (predstavni�ka) demokracija odlikuje se po tome, što suvereni

narod vrši �itavu državnu vlast po svojim predstavnicima. Tako na primjer u Francuskoj

narod sam vrši zakonodavnu vlast preko parlamenta, izvršnu preko predsjednika

republike, a sudsku preko nezavisnih sudova. Višestrana�ki politi�ki sustavi, u kojima

punoljetni stanovnici imaju pravo glasa, danas se uglavnom nazivaju liberalnim

demokracijama. Moderna demokracija, prema tome, danas se može ostvariti samo kao

vladanje narodnih zastupnika izabranih na op�im, slobodnim i tajnim izborima.

Održavanje izbora u redovitim razmacima jam�i da �e zastupnici obavljati svoj posao

odgovorno i u skladu s voljom ve�ine gra�ana neke države

(http://www.slideshare.net/Ante_Rajic/oblici-demokracije).

Dok je sama demokracija sustav vladavine koji definiraju i legitimiraju izbori, liberalna

demokracija može uklju�ivati ustavni liberalizam, gdje se odre�ena kulturno

subjektivna prava pojedinaca štite od pukog glasa ve�ine; s druge strane, u neliberalnim

demokracijama takva ograni�enja ne postoje. Ovo su neke osobine mnogih liberalnih

demokracija:

• Ustav koji ograni�ava mo� vlade i štiti mnoga gra�anska prava

• Op�e pravo glasa, koje svim gra�anima jam�i pravo glasa bez obzira na rasu,

spol ili imovinsko stanje

• Sloboda govora

• Sloboda tiska i pristup nedržavnim izvorima informacija

• Sloboda okupljanja

• Više stranaka

• Jednakost pred zakonom i pravo na su�enje prema zakonu

• Pravo na privatno vlasništvo i privatnost

• Obrazovanje koje gra�ane upu�uje u njihova prava i gra�anske obveze

58

• Široko i duboko utemeljeno gra�ansko društvo

• Neovisno sudstvo

• Sustav me�usobnog nadzora me�u granama vlasti.

Odluke koje se donose putem izbora ne donose svi gra�ani nego samo oni koji žele

sudjelovati glasovanjem. Osim toga, pravo glasa obi�no nemaju svi gra�ani. Ve�ina

demokratskih zemalja daje pravo glasa onima koji su stariji od odre�ene dobi, obi�no

iznad 18. godine. Neke zemlje imaju i druge kategorije ljudi koji ne smiju glasovati

(www.azoo.hr/.../POJAM_I_KRIZA_DEMOKRACIJE_-_predavanje.ppt).

59

3.5. TEMELJNE VRIJEDNOSTI MODERNE DEMOKRACIJE

Na�ela moderne demokracije postupno su se razvijala iz kalvinisti�kog vjerskog pokreta

tijekom 17. stolje�a, posebno u Škotskoj, Engleskoj i Nizozemskoj. Gra�anske

revolucije, osobito ameri�ka i francuska, ozna�ile su kraj staleških vladavina i

pokrenule velike društvene promjene koje su vodile uspostavi novog gra�anskog

poretka. Prve moderne demokratske država bile su Sjedinjenje Ameri�ke Države i

Francuska. Nakon 1945. liberalna zapadna demokracija širi se u svijetu zamjenjuju�i

autoritarne oblike vlasti. Propaš�u staljinisti�kog sustava i padom Berlinskog zida �inilo

se da je demokracija napokon uspjela u praksi. Ipak, još uvijek mnoge države koje

teorijski podržavaju demokraciju kao oblik vlasti, istu ne ostvaruju u praksi. Iako je

teško odrediti u kojoj je mjeri neko društvo demokratsko, nekoliko klju�nih elemenata

�ini temelj takvog društva. To su: jednakost, sudjelovanje u zajednici, vladavina ve�ine

i prava manjina, vladavina prava, poštivanje ljudskih prava, politi�ki pluralizam,

slobodni i pošteni izbori, podjela vlasti itd. Dakle, temeljne vrijednosti demokracije su

dostojanstvo, sloboda i jednakost. Jednaka sloboda svih gra�ana obvezni je i nužan

zahtjev koji se postavlja demokraciji. Ljudi trebaju biti slobodni, to jest trebaju mo�i

stvarati i razvijati svoju osobnost prema vlastitoj odluci. U današnje doba to zna�i da

svaki �ovjek ima svoje dostojanstvo po kojem je on osoba i po �emu se razlikuje od

životinje. To uklju�uje i �ovjekovu sposobnost da snagom svoga duha postane svjestan

samoga sebe i da u vlastitoj odgovornosti oblikuje sebe i svoju okolicu. Uvažavanje

dostojanstva svakog �ovjeka zna�i da politi�ka zajednica treba svakom svom �lanu

jam�iti život dostojan �ovjeka (Senkovi�, 2010: 2). Prema tome državna mo� treba svim

svojim �lanovima zajednice osigurati i pove�ati mogu�nost za slobodan život dostojan

�ovjeka. Sloboda pri tom nije nešto apstraktno. Konkretno ona zna�i slobodu

oblikovanja vlastitog života, sloboda vjere i savjesti, sloboda pri izboru zanimanja,

mogu�nost slobodnog raspolaganja osobnim vlasništvom, slobodu i nepovredivost

stana, pisama i telefona. Nadalje, sloboda zna�i i sigurnost od samovoljnog uhi�enja i

jamstvo pravi�nog postupka pred sudom, te slobodu od straha i nevolje. Jednakost je

najuže povezana sa slobodom. Vrijednost jednakosti ozbiljuje se u demokratskom

društvima kao pravna i politi�ka jednakost svih gra�ana, te kao jednakost šansi u

ostvarivanju ciljeva i ambicija svakog pojedinca. Prema tome demokracija nije zbir

60

formalnih pravila o proceduri donošenja odluka, ve� je odre�ena s ciljem da se u

društvu ostvari što je mogu�e ve�a mjera slobode, osobne odgovornosti i socijalne

pravednosti

(www.sabor.hr/lgs.axd?t=16&id=23297).

Moderan pojam demokracije ne predstavlja više jedno od mogu�ih državnih ure�enja,

nego je op�enito prihva�en politi�ki poredak. Kasniji razvoj ideje demokracije povezan

je s imenima talijanskog mislioca i politi�ara Niccola Machiavellija (1469.-1527.), te

engleskih filozofa Thomasa Hobbesa (1588.-1679.) i Johna Lockea (1632.-1704.). Oni

su ozna�ili novi na�in razmišljanja o demokraciji i potaknuli pitanja koja su aktualna i

danas, a ti�u se ponajprije sloboda i prava pojedinca, te ograni�enja državne vlasti i

zaštite gra�anina od njezine samovolje. Francuski filozof Jean Jacques Rousseau

(1712.-1788.) i engleski teoreti�ar John Stuart Mill (1806.-1873.) naglasili su potrebu

politi�ke i ekonomske jednakosti gra�ana i sudjelovanje u moralnom i socijalnom

razvitku zajednice. Te ideje obi�no se nazivaju liberalizmom (od lat. libertas=sloboda).

Liberalizam je, povijesno gledano, nastojanje da se, nasuprot tiraniji i apsolutisti�kom

sistemu, podrže vrijednosti slobode, izbora, razuma i tolerancije. Osnovna ideja na kojoj

po�iva liberalizam jest shva�anje pojedinaca kao slobodnih i jednakih, s prirodnim

pravima, to jest s neotu�ivim pravima ste�enim ro�enjem. Jedna od osnovnih misli

moderne demokracije jest misao o narodnoj suverenosti. Narodna suverenost ne proteže

se samo na postojanju države, ve� i na vršenje vlasti u sazdanoj državi. Narod odlu�uje

u državi ili sam ili po svojim delegatima, pa nitko u državi ne može vršiti vlasti, ako nije

neposredno dobio mandat od naroda. Prema tome sabor vrši zakonodavnu vlast, jer je

izborima primio za to mandat, glava eksekutive vrši izvršnu vlast, jer ga je izabrao ili

narod ili izabranici naroda, a tako je i sa sucima i sa sudskom vlaš�u

(www.sabor.hr/lgs.axd?t=16&id=23297).

Može se uo�iti da se gr�ka demokracija uvelike razlikuje od moderne. Osnovna misao

moderne demokracije jest politi�ka, a gr�ka demokracija zapravo je izri�aj socijalne

zavisti proletaraca spram imu�nika. Teorijsko ishodište moderne demokracije jest

individuum, a gr�ke demokracije socijalna klasa; modernoj demokratskoj organizaciji je

svrha sloboda pojedina�na, dok se u gr�koj demokraciji i ne govori o individuumu, ve�

61

samo o pojedinom �lanu države. Ideje gr�ke demokracije nisu vršile osobiti utjecaj na

razvijanje moderne demokracije, tako da se moderna demokracija može razumjeti i bez

poznavanje antikne (Senkovi�, 2010: 8).

U nastavku �e se pobliže objasniti utjecaj globalizacije na demokraciju.

62

4. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA DEMOKRACIJU

U ovom poglavlju pokušati �e se objasniti pozitivni, ali i negativni utjecaj globalizacije

na demokraciju.

Od po�etka 1990-tih kada je liberalizam predstavljao svježu i poželjnu a priori pozitivnu

politi�ku orijentaciju �ije su temeljne ideje: sloboda, ljudska prava, idejni i politi�ki

pluralizam, u ve�oj ili manjoj mjeri zastupale sve politi�ke opcije – do danas zna�enje

pojma liberalizma znatno se izmijenilo, poglavito u percepciji javnosti. Naime,

socijalne, politi�ke, kulturne i gospodarske ideje liberalizma, odnosno liberalne

demokracije zasjale su kao slobodarske ideje vodilje op�esvjetskog pokreta za slobodu

doju�erašnjih sužnjeva totalitarizma, ne samo u postkomunisti�kim zemljama nego na

svim kontinentima, poglavito tamo gdje su rušeni totalitarni režimi aparthejda, lijevih i

desnih diktatura. Op�e oduševljenje globalnim povijesnim slomom komunizma

po�etkom 1990-tih potaklo je ameri�kog teoreti�ara Francisa Fukuyamu da proglasi kraj

povijesti �ovje�anstva, povijesti koja je dovršena kona�nim porazom komunisti�ke

diktature, odnosno nastupanjem zemaljskoga raja liberalne demokracije i op�eljudskog

napretka i slobode. Dijametralno suprotno Fukuyaminoj liberalnoj utopiji sretnoga kraja

povijesti, zapo�ela je nova povijest epohe globalizacije u kojoj se njezina liberalna,

odnosno neoliberalna idejna podloga okrivljuje za sve zlo koje globalizacija sa sobom

nosi: slabiju socijalnu i zdravstvenu sigurnost, gubitak radnih mjesta, odnosno više rada

uz nižu zaradu, ugroženost životnog okoliša, suvereniteta države i kulturnog identiteta

nacije. Dakle, prethodno navedene pozitivne ideje liberalizma u aktualnim

globalizacijskim uvjetima sve se više gube iz vida, a u prvi plan se, pod imenom

neoliberalnog globalizma, isti�u negativne posljedice globalizacije, za što se optužuje

neoliberalna politika glavnih svjetskih transnacionalnih centara mo�i. U

postkomunisti�kim zemljama isto se tako, uz neoliberalnu gospodarsku politiku vezuje i

doma�a politika pretvorbe i privatizacije, koja je uz kriminal i boga�enje malobrojnih

dovela do masovne nezaposlenosti i osiromašenja ve�ine. Tome valja pridodati i

rasprodaju nacionalnog bogatstva - od banaka i telekomunikacija, do hotela i ostalih

atraktivnih turisti�kih sadržaja – vi�enu tako�er kao u�inak trendova neoliberalne

globalizacije (Kuko�, 2008: 3).

63

Za razliku od neoliberalnog globalizma, filozofija politi�kog liberalizma promi�e ideju

liberalne demokracije „dobro ure�ena društva“ koja stavlja naglasak na koncept

slobodnog demokratskog društva i pravne države, temeljene na vladavini zakona.

Izrastao na iskustvima sloma liberalnog kapitalizma tijekom velike krize 1929-1933.,

politi�ki i socijalni liberalizam, ne odbacuju�i tržište i individualizam, na prvom mjestu

isti�e socijalna prava pojedinaca koja mora osigurati država: puna zaposlenost,

mirovine, socijalna i zdravstvena skrb. Na tim se na�elima temelji teorija socijalne

države J. M. Keynesa (Kuko�, 2008: 4).

Odnos izme�u liberalne demokracije i globalizacije prili�no je kontroverzan i u sebi

protuslovan, te sadrži pozitivne i negativne efekte. Prva asocijacija na odnos

demokracije i globalizacije je pozitivna; pojava globalizacije krajem prošloga stolje�a,

pogotovo njezino širenje i ovladavanje, kako gospodarskom zbiljom, tako i duhovnom

situacijom vremena, nastupa paralelno s prevratni�kim nastupom liberalne demokracije

u mnogim do tada nedemokratskim državama u Srednjoj i Isto�noj Europi, Africi, Aziji

i Latinskoj Americi. Takozvani «tre�i val» demokratizacije po�etkom 90-tih godina XX

st. (Huntington, 1991) nastupa u bliskoj svezi sa suvremenom globalizacijom, štoviše,

kao njezin izravni u�inak i proizvod. Uzajamni utjecaji nadteritorijalnih globalizacijskih

odnosa i širenja liberalne demokracije u do tada nedemokratskim državama kasnog XX

st. su neosporni. Primjerice, kampanja globalnih ljudskih prava, globalni mass mediji,

Internet i satelitske interkontinentalne komunikacije – svi ti i sli�ni globalizacijski

usputni u�inci pružili su demokratsku potporu rušenju mnogih autoritarnih i totalitarnih

vladavina, poput komunisti�kih i apartheid režima, te vojnih diktatura diljem svijeta. Ili,

drugim rije�ima, neoliberalna politika globalizacije ohrabrivala je demokratizaciju

države.

Na drugoj strani, od svojega anti�koga podrijetla pa sve do danas, demokracija kao

politi�ki poredak, uvijek se prakticirala na teritorijalno ograni�enom prostoru, odnosno

u društvenoj zajednici ograni�ena opsega, kao što je to bio gr�ki polis u anti�kome

dobu, te nacionalna država u modernoj eri liberalne demokracije. U westfalskom

me�unarodnom poretku, demokracija se uspostavlja kada se ljudi na odre�enom

podru�ju organiziraju u nacionalnu zajednicu u okviru suverene države u kojoj je vlast

podvrgnuta javnom nadzoru. Liberalne demokracije imaju, tako�er, višestrana�ki

64

politi�ki sustav, u kojemu se politi�ke stranke natje�u na slobodnim izborima, zatim

neovisne medije, obrazovane gra�ane i pravnu državu. Globalizacija, nasuprot,

promovira ne-nacionalne, odnosno nad-nacionalne ustanove i zajednice s

prekograni�nim odnosima u gospodarskoj, kulturnoj, kao i u svim ostalim sferama

društvenog života (Kuko�, 2008: 5).

Globalizacijski procesi trebali bi otvarati prostor za nove forme demokratskog

sudjelovanja i odlu�ivanja izvan ustanova javne vlasti, koje prevladavaju u uvjetima

tradicionalne demokracije. Nadteritorijalni, naddržavni i nadnacionalni karakter

globalizacije promovira razli�ite neslužbene oblike participacije gra�ana preko

globalnog tržišta, globalnih informati�kih i komunikacijskih tehnologija te kroz

globalno civilno društvo. Globalizacija dovodi u pitanje liberalnu demokraciju na razini

države i stvara potrebu za dodatne demokratske mehanizme. Ili, drugim rije�ima,

teritorijalisti�ka narav tradicionalne liberalne demokracije postaje neadekvatna u

suvremenom globaliziranom svijetu u kojemu društveni odnosi postaju bitno odre�eni

nadteritorijalnoš�u. Globalnoj demokraciji, da bi postala u�inkovita, nije više dovoljna

demokratska država. U na�elu, rast višeslojne vladavine lokalnih, regionalnih i

op�esvjetskih organa i ustanova mogao bi biti izgledan za napredak demokracije za koji

je važna decentralizacija, nadzor organa vlasti, pluralizam i participacija. U praksi,

me�utim, postsuverenisti�ka vladavina koju nudi globalizacija pokazuje se neprijeporno

manje demokratskom nego što je to vlast na nacionalnoj razini u suverenoj državi.

Premda se aktualni svjetski trendovi decentralizacije na svim razinama vlasti op�enito

ocjenjuju dobrodošlim, to automatski ne zna�i demokratski napredak, nego prije

demokratski deficit. Jednako tako i naddržavna i nadnacionalna demokracija regionalnih

vlasti ili oblika globalne vladavine pokazuje �ak i više demokratskog deficita. Poglavito

se to odnosi na institucije Europske Unije i Ujedinjenih naroda, koje se znatno više

iskazuju kao birokratske nego demokratske ustanove (Kuko�, 2008: 6).

Globalizacija smanjuje mogu�nosti autonomne politike bilo koje zemlje. Imperativno se

zahtijeva da svaka zemlja pri kreiranju svoje strategije razvoja koristi rafinirane metode

dinamiziranja onih djelatnosti i aktivnosti za koje nositelji ekonomske politike smatraju

da njihova zemlja ima komparativne prednosti na dugi rok (Šporer, 2001: 17).

Globalizacija nipošto ne zna�i “kraj politike”. Država i nadalje posjeduje povijesno

65

jedinstvene kapacitete djelovanja i pomo�u njih može i ubudu�e posti�i mnogo više

nego samo “biti u volji nomadskim masama kapitala”. Posve je o�ito da u svim

zemljama nisu niti na jednak na�in nastupile negativne posljedice globalizacije kojih su

se mnogi bojali. Dosad me�u državama nije bilo utrke u snižavanju poreza, deregulaciji

privrede ili smanjivanju ekoloških upravlja�kih kapaciteta, kao što to godinama

prognoziraju kriti�ari globalizacije. Naprotiv, nacionalna država još uvijek posjeduje

velike prostore djelovanja u bitnim, ekonomskom globalizacijom jako zahva�enim

podru�jima politike kao što su ekonomska, socijalna i ekološka politika. A ona i te kako

može koristiti te kapacitete djelovanja za postizanje središnjih ciljeva demokratske

države dobrobiti. Primjerne su za to neke manje europske zemlje, posebice Nizozemska,

Danska i Švicarska. Te zemlje, koje bi zbog otvorenosti svojih privreda prema

svjetskome tržištu morale zapravo biti osobito jako pogo�ene posljedicama

globalizacije, ne samo što su o�ito uspjele smanjiti broj nezaposlenih posljednjih

dvadeset godina (odnosno imati nisku nezaposlenost), nego imaju i pionirsku ulogu u

ekološkoj politici – a sve im je to uspjelo bez bitnoga ugrožavanja socijalne sigurnosti i

bez preoptere�ivanja javnih prora�una (Grande, 2002: 4).

Rezultati studija o zemljama razjašnjavaju da su se sve te države su�eljavale, doduše, s

o�ekivanim problemima državnoga upravljanja, ali da dosad ni u jednome polju

istraživanja politike nije došlo do – teorijski �esto prognoziranoga - “race to the botton”

državnoga reguliranja i financiranja (Grande, 2002: 98). Gospodarsku globalizaciju

podupiru mediji i reklamni sustav koji pred sobom ima isto tako ekonomsku

u�inkovitost, konzumizam i profit. To stvara društvo tre�ine bogatih i dvije tre�ine sve

siromašnijih. Zato globalizacija sama pokre�e postmodernu težnju relativiziranja svih

trendova i uspostavljanju relativnih, socijalno-gospodarskih i kulturnih zajednica.

(Juhant, 2003: 227).

66

5. ZAKLJU�AK

Suvremena globalizacija ima ekonomsku, politi�ku i kulturnu dimenziju. Razni oblici

otpora globalizaciji se isto tako zasnivaju na ekonomskoj, politi�koj i kulturnoj osnovi

te interesima. Procesi globalizacije (kao i otpora globalizaciji) u velikoj mjeri oslanjaju

se na komunikacijske i transportne tehnologije. Te tehnologije omogu�uju brza i

masovna globalna kretanja informacijskih sadržaja i ljudi, kao i u�inkovit globalni

transport materijalnih dobara. Svijet je odavno poprište ekonomske, politi�ke i kulturne

borbe, a ponekad i suradnje, ali nove tehnologije omogu�ile su da ta "susretanja" -

sukobi i suradnje - postanu mnogo intenzivnija i mnogo vidljivija (javna) nego što su to

bila u prošlim vremenima.

Intenzivan proces globalizacije posljednjih nekoliko desetlje�a stvorio je svijet

me�usobne ovisnosti kako na ekonomskom, tako i na politi�kom planu. Moderna

kultura i njoj pripadaju�i pojmovi koji se manifestiraju kroz svakodnevne životne

'potrebe', uzrokovali su i prešu�eno stvaranje jedne nove kolektivne umnosti koja je vrlo

vidljiva kroz medije i propagandu. Prividnost slobodnog sustava vjerovanja i na�ina

života, te još uvijek neraskidivo vjerovanje kako demokracija ozna�ava jednakost i

politi�ku participaciju stanovništva u obnašanju državnih dužnosti, se po�inje gubiti u

promatranju multinacionalnih korporacija za koje mnogi ekonomski, politi�ki i ostali

analiti�ari priznaju kako danas drže stvarnu svjetsku mo�. Ubrzan protok informacija,

usluga, kapitala, proizvoda i ljudi svoje uzroke pronalaze upravo u poslovanju

nadnacionalnih kompanija, a isto tako i svoje posljedice. Globalizacija kao proces

ujedinjenja svijeta u po�etku je davala potencijal stvaranja svjetskog stanovništva koje

�e napokon rješiti problem jednakosti i siromaštva. Danas, gledaju�i retroaktivno,

problemi se �ine ve�i nego ikada. Osim sve ve�eg jaza izme�u zapadnih zemalja i onih

tre�eg svijeta, javljaju se sve ve�i jazovi u zapadnim društvima u kojima se srednji sloj

po�inje gubiti.

Globalizacija je posljednji stadij u neprestanom procesu društvene promjene. Može se

zaklju�iti da što je neka zemlja više sudjelovala u procesu globalizacija (mjereno

otvorenoš�u njezina gospodarstva), to je uspješniji bio njezin gospodarski razvoj.

67

Mnogobrojna nova radna mjesta stvorena su za kvalificirane radnike u informacijskoj

tehnologiji i ekonomiji znanja. Ipak, usporedno sa gospodarskim rastom i razvojem te

stvaranjem novih radnih mjesta, pove�ava se jaz izme�u bogatih i siromašnih. Taj se

trend vidi na svim razinama. Jaz izme�u zemalja OECD-a i siromašnih zemalja u

razvoju postaje sve ve�i i ve�i. Sve ve�a nejednakost i polarizacija nadnica i pla�a rastu

i na nacionalnoj razini. U posljednjih se nekoliko deetlje�a radna snaga seli iz

tradicionalnih slabo pla�enih poslova (u poljoprivredi i proizvodnji) na moderna, bolje

pla�ena radna mjesta. �ini se da su ekonomske posljedice povezane sa globalizacijom

proturje�ne. Nejednakosti u primanjima rastu i proširuju jaz me�u pla�ama, a istodobno

u zemljama u razvoju naglo se smanjuje broj ljudi koji žive u siromaštvu. Isto se

doga�alo i u povijesti. Primjerice, razlike u pla�ama rasle su na po�etku industrijske

revolucije, a poslije su se smanjile. Tako se i danas može o�ekivati da �e se, nakon

po�etne faze revolucioniranja procesa proizvodnje, postoje�e razlike po�eti smanjivati.

Potrebno je istaknuti kako se samom procesu globalizacije može zahvaliti i stvaranje

me�unarodnih organizacija koje su relativizirale vanjsku suverenost pojedinih zemalja.

NATO i UN, kao najpoznatiji primjeri, zakonskim pretpostavkama imaju vrlo visoku

mo� odlu�ivanja.

Demokracija je formalni sustav stjecanja vlasti, vladanja, i mijenjanja nosioca vlasti. Ali

demokracija, kao formalni sustav (institucija i pravila ponašanja) ne jam�i kakav �e biti

stvarni sadržaj (politika, ponašanje) vlasti i vladanja. Zato demokratski sustav treba

pružati gra�anima zakonite mogu�nosti da reagiraju na ponašanje nosioca vlasti (mo�i).

Ali vlasti mogu uvelike ignorirati reakcije (zahtjeve) gra�ana, ili zabraniti neke oblike

reagiranja, u ime "viših interesa" društva. Nadalje, medijskom propagandom i

manipuliranjem gra�ana, demokratski izabrane vlasti mogu stvoriti podršku gra�ana za

razne aktivnosti koje nisu u stvarnom interesu gra�ana, ili koje nisu pravi�ne prema

drugim zajednicama (državama). Osnovni problem demokracije je jaz izme�u slobode

pojedinca i njegove vezanosti za cjelinu (državu ili društvo). Sloboda pojedinca tim se

vezanjem za politi�ko ure�enje ograni�ava, a s druge strane ure�enje je ono koje

omogu�ava ostvarenje slobode. Sloboda bez vezanosti vodila bi do prava ja�eg.

Pretpostavka 'vladavine naroda' polazi od shva�anja da je, za razliku od vladavine

nekoliko mo�nika nad podre�enima, narod koji vlada samim sobom slobodan. Stalan

68

zahtjev demokracije je jednaka sloboda za sve gra�ane. Demokracija pri tome polazi od

jedne odre�ene slike �ovjeka. Ljudi trebaju biti slobodni, tj. obrazovati se i razvijati

prema vlastitim odlukama.

Odnos izme�u liberalne demokracije i globalizacije prili�no je kontroverzan i u sebi

protuslovan, te sadrži pozitivne i negativne efekte. Prva asocijacija na odnos

demokracije i globalizacije je pozitivna; pojava globalizacije krajem prošloga stolje�a,

pogotovo njezino širenje i ovladavanje, kako gospodarskom zbiljom, tako i duhovnom

situacijom vremena, nastupa paralelno s prevratni�kim nastupom liberalne demokracije

u mnogim do tada nedemokratskim državama u Srednjoj i Isto�noj Europi, Africi, Aziji

i Latinskoj Americi. Takozvani «tre�i val» demokratizacije po�etkom 90-tih godina XX

st. nastupa u bliskoj svezi sa suvremenom globalizacijom, štoviše, kao njezin izravni

u�inak i proizvod. Uzajamni utjecaji nadteritorijalnih globalizacijskih odnosa i širenja

liberalne demokracije u do tada nedemokratskim državama kasnog XX st. su neosporni.

Primjerice, kampanja globalnih ljudskih prava, globalni mass mediji, Internet i

satelitske interkontinentalne komunikacije – svi ti i sli�ni globalizacijski usputni u�inci

pružili su demokratsku potporu rušenju mnogih autoritarnih i totalitarnih vladavina,

poput komunisti�kih i apartheid režima, te vojnih diktatura diljem svijeta. Ili, drugim

rije�ima, neoliberalna politika globalizacije ohrabrivala je demokratizaciju države. Na

drugoj strani, od svojega anti�koga podrijetla pa sve do danas, demokracija kao politi�ki

poredak, oduvijek se prakticirala na teritorijalno ograni�enom prostoru, odnosno u

društvenoj zajednici ograni�ena opsega, kao što je to bio gr�ki polis u anti�kome dobu,

te nacionalna država u modernoj eri liberalne demokracije.

U westfalskom me�unarodnom poretku, demokracija se uspostavlja kada se ljudi na

odre�enom podru�ju organiziraju u nacionalnu zajednicu u okviru suverene države u

kojoj je vlast podvrgnuta javnom nadzoru. Liberalne demokracije imaju, tako�er,

višestrana�ki politi�ki sustav, u kojemu se politi�ke stranke natje�u na slobodnim

izborima, zatim neovisne medije, obrazovane gra�ane i pravnu državu. Globalizacija,

nasuprot, promovira ne-nacionalne, odnosno nad-nacionalne ustanove i zajednice s

prekograni�nim odnosima u gospodarskoj, kulturnoj, kao i u svim ostalim sferama

društvenog života. Kao takva, globalizacija dovodi u pitanje liberalnu demokraciju na

69

razini države i stvara potrebu za dodatne demokratske mehanizme. Ili, drugim rije�ima,

teritorijalisti�ka državo-centri�na narav tradicionalne liberalne demokracije postaje

neadekvatna u suvremenom globaliziranom svijetu u kojemu društveni odnosi postaju

bitno odre�eni nadteritorijalnoš�u. Globalnoj demokraciji, da bi postala u�inkovita, nije

više dovoljna demokratska država. U na�elu, rast višeslojne vladavine lokalnih,

regionalnih i op�esvjetskih organa i ustanova mogao bi biti izgledan za napredak

demokracije za koji je važna decentralizacija, nadzor organa vlasti, pluralizam i

participacija. U praksi, me�utim, postsuverenisti�ka vladavina koju nudi globalizacija

pokazuje se neprijeporno manje demokratskom nego što je to vlast na nacionalnoj razini

u suverenoj državi. Premda se aktualni svjetski trendovi decentralizacije na svim

razinama vlasti op�enito ocjenjuju dobrodošlim, to automatski ne zna�i demokratski

napredak, nego prije demokratski deficit, ako primjerice lokalna mafija ovlada gradskim

ili op�inskim tijelima i ustanovama. Nerijetki su sli�ni primjeri diktature i samovolje

korupiranih lokalnih dužnosnika. Jednako tako i naddržavna i nadnacionalna

demokracija regionalnih vlasti ili oblika globalne vladavine pokazuje �ak i više

demokratskog deficita. Poglavito se to odnosi na institucije Europske Unije i

Ujedinjenih naroda, koje se znatno više iskazuju kao birokratske nego demokratske

ustanove.

Premda je globalizacija posljednjih desetlje�a ubrzano napredovala paralelno s

razvojem liberalne demokracije u mnogim do tada nedemokratskim državama, teško bi

se moglo kazati da prevladavaju�i procesi neoliberalne globalizacije u�vrš�uju razvitak

globalne demokracije i vladavine prava. Upravo suprotno, globalizacija onemogu�uje

tradicionalnu liberalnu demokraciju te izaziva potrebu za dodatne demokratske

mehanizme. Me�utim, naddržavna demokracija, jednako kao i potencijalni neslužbeni

oblici globalne demokracije u praksi pokazuju mnogo više demokratskih deficita nego

vjerodostojnosti. Na drugoj strani, neoliberalizam, odnosno libertarianizam, koji je

op�enito zadat kao neprijeporna filozofska matrica i politi�ki obrazac suvremene

globalizacije, nema mnogo toga zajedni�kog s filozofijom socijalnog i politi�kog

liberalizma i na njemu temeljenim idealom liberalne demokracije dobro ure�enoga

društva.

70

LITERATURA

KNJIGE

1. Aron R. (1996.), Demokracija i totalitarizam, Politi�ka kultura, Zagreb

2. Beck, U. (2003.), Što je globalizacija?: zablude globalizma – odgovori na

globalizaciju, Vizura, Zagreb

3. Beck, U. (2004.), Mo� protiv mo�i u doba globalizacije, Školska knjiga, Zagreb

4. Giddens, A. (2005.), Odbjegli svijet – kako globalizacija oblikuje naše živote,

Jesenski i Turk, Zagreb

5. Gilpin, R. (2001.), Global Political Economy, Princeton University Press,

Princeton

6. Hrist, P., Thompson J. (2001.): Globalizacija-me�unarodno gospodarstvo i

mogu�nost upravljanja, Liberata, Zagreb

7. Jovan�evi�, R. (2005.), Ekonomski u�inci globalizacije i Europska unija,

Mekron promet d.o.o., Zagreb

8. Kalanj, R. (2001.) : Tri stajališta o globalizaciji, u Globalizacija i njene refleksije

u Hrvatskoj, M. Meštrovi�, Ekonomski institut, Zagreb

9. Milardovi�, A. (1999.), Globalizacija, PANLIBER, Osijek-Zagreb-Split

10. Prpi� I. (2004.), Globlizacija i demokracija, Fakultet politi�kih znanosti

Sveu�ilišta u Zagrebu, Zagreb

11. Sen, A. K., (2012.), Razvoj kao sloboda, Algoritam, Zagreb

12. Schumpeter J. A. (1981.), Kapitalizam, socijalizam i demokracija, Globus,

Zagreb

13. Stan�i�, M. (2009.) : Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski

pregled, Zagreb

14. Steger, M. B., (2005.), Globalizacija, Šahinpaši�, Sarajevo

15. Stiglitz J. E. (2004.), Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb

16. Stiglitz J. E. (2009.) Uspjeh globalizacije, Algoritam, Zagreb

17. Stojanov, D., (2012.), Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti, Ekonomski

fakultet sveu�ilišta u Rijeci, Rijeka

18. Šporer, Ž. (2001.), Protuslovlja globalizacije, Ekonomski institut Zagreb,

Zagreb

71

19. Vuleti�, V. (2003.) Globalizacija - mit ili stvarnost, Službeni glasnik, Beograd

20. Waters, M. (1995.), Globalization, Routledge, London – New York

�LANCI

21. Beker, E. (2005.), Ekonomski aspekti globalizacije, Privredna izgradnja,

Beograd

22. Fukuyama, F. (2002.), The End of History and the Last Man Paperback , The

Free Press, New York

23. Grande E. (2002.), Od nacionalne države do transnacionalnoga režima politike

– državna upravlja�ka sposobnost u globalizacijskome razdoblju, Politi�ka

misao, Zagreb

24. Helleiner G. K. (2000.), Markets, Politics and Globalization: Can the Global

Economy be Civilized?, Journal of Human Development

25. Hirst, P., Thompson, G. (1996.), Global Myths and National Policies, Renewal

26. Huntington, S.P. (1993.), The Third Wave: Democratization in the Late

Twentieth Century, University of Oklahoma Press

27. Juhant, J. (2003.), Globalizacija, kršæanstvo i demokracija, Ljubljana

28. Kalu�erovi�, Ž. (2008.), Poimanje globalizacije, Univerzitet u Novom Sadu,

Filozofski fakultet, Novi Sad

29. Kuko�, M. (2008.), Liberalna demokracija versus neoliberalna demokracija,

Filozofski fakultet u Splitu / Institut društvenih znanosti Ivo Pilar , Split

30. Lon�ar, J. (2005.), Globalizacija - pojam, nastanak i trendovi razvoja,

Geoadrija, Zadar

31. Markovi� D. Ž. (2001.), Globalizacija i opasnost globalne ekološke krize

Univerzitet u Beogradu, U�iteljski fakultet, Beograd

32. Mesari�, M. (2007.), Kako promijeniti model globalizacije da ona služi

dobrobiti �ovje�anstva i napretku ljudske civilizacije , Ekonomski pregled,

Zagreb,

33. Njavro, �. (1999): Gospodarstvo, socijalna politika i globalizacija, Mate,

Zagreb

72

34. Panteli�, I., Pavi�evi�, V., Petrovi�, V., Milovanovi�, G., (2002.), Aspekti

globalizacije, Beogradska otvorena škola, Beograd

35. Ribarevi�, L. (2005.), Montesquieu: O duhu zakona, Politi�ka misao, Zagreb

36. Rodin, D. (2007.), Demokracija nije ni vladavina naroda, niti vladanje

narodom? Fakultet politi�kih znanosti Sveu�ilišta u Zagrebu, Zagreb

37. Senkovi�, Ž. (2010.), Aporije o zna�enju politike kod Arendt, Sveu�ilište J.J.

Strossmayera, Filozofski fakultet, Osijek

38. Sharma, S. (2004.), Impact of globalization on World Society, New York

OSTALI IZVORI

39. Democracy – A short history , dostupno na:

johnkeane.net/36/topics-of-interest/democracy-a-short-history (09. svibanj 2014.)

40. Democracy – definition, characteristics and forms of modern democracy,

dostupno na: http://www.nbenegroup.com/democratic/democratic_en.html

(11. svibanj 2014.)

41. Democracy – then and now, dostupno na:

http://ancienthistory.about.com/cs/greekfeatures/a/democracyriseof.htm (09. svibanj

2014.)

42. Demokracija, dostupno na:

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14516 (09. svibanj 2014.)

43. Demokracija, dostupno na:

http://www.gimnazija-klasicna-zg.skole.hr/pig/Demokracija.pdf) (07. svibanj 2014.)

44. Ekonomski i društveni aspekti globalizacije, dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14812

(13. travanj 2014.)

45. History of democracy, dostupno na:

http://www.historyworld.net/wrldhis/plaintexthistories.asp?historyid=ac42

(07. svibanj 2014.)

46. Globalizacija, dostupno na: http://stevekerby.com/omde_626/globalization.htm

(14. travanj 2014.)

73

47. Globalizacija i njen utjecaj na svjetsko gospodarstvo, dostupno na:

http://ijbssnet.com/journals/Vol_2_No_23_Special_Issue_December_2011/36.pdf

(14. travanj 2014.)

48. Izazovi globalizacije, dostupno na:

http://www.preporod.com/index.php/teme/povijest-i-tradicija/2149-izazovi-

globalizacije.html (14. travanj 2014.)

49. Konkurentna teorija demokracije, dostupno na:

http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs1/material/theorie.ht

m (24. travanj 2014.)

50. Kultura i globalizacija, dostupno na: http://bosnian.irib.ir/emisije/item/135341-

kultura-i-globalizacija (11. svibanj 2014.)

51. Nastanak i razvoj anti�ke demokracije, dostupno na:

(http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs2/antike/entwicklun

g.htm) (24. travanj 2014.)

52. Negativni efekti globalizacije, dostupno na:

http://www.buzzle.com/articles/negative-effects-of-globalization.html (14. travanj

2014.)

53. Oblici demokracije, dostupno na: http://www.slideshare.net/Ante_Rajic/oblici-

demokracije (24. travanj 2014.)

54. Pojam i kriza demokracije, dostupno na:

www.azoo.hr/.../POJAM_I_KRIZA_DEMOKRACIJE_-_predavanje.ppt

(25. travanj 2014.)

55. Povijest demokracije, dostupno na:

johnkeane.net/36/topics-of-interest/democracy-a-short-history (21. travanj 2014.)

56. Pozitivni efekti globalizacije, dostupno na:

http://www.buzzle.com/articles/positive-effects-of-globalization.html

(14. travanj 2014.)

57. O demokraciji, dostupno na: www.sabor.hr/lgs.axd?t=16&id=23297 (21. travanj

2014.)

58. Politi�ko – pravni aspekti globalizacije, dostupno na:

http://www.vern.hr/docs/medijske-stipendije%202013-2014/Trendovi-koji-

mijenjaju-poslovnu-praksu%20-%20Ivica-Katavic.PDF (14. travanj 2014.)

74

59. U�inci globalizacije, dostupno na:

http://www.buzzle.com/articles/is-globalization-good-or-bad.html

(14. travanj 2014.)

60. What is democracy?, dostupno na:

http://www.stanford.edu/~ldiamond/iraq/WhaIsDemocracy012004.htm

(03. svibanj 2014.)

POPIS TABLICA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Promjene u svjetskoj trgovini (razdoblje 1963. – 2004.) 35

2. Utjecaj globalizacije na zaposlenost (razdoblje 1995. – 2005.) 36

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Ekonomski aspekti globalizacije 20

2. Društveni aspekti globalizacije 23

75

76