UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

TEMA:GLOBALIZACIJA U SPORTU

- SEMINARSKI RAD -

SARAJEVO, april 2012. godine

S A D R Ž A J

1. UVOD....................................................................................................................3

2. GLOBALIZACIJA U SPORTU............................................................................4

3. ZAKLJUČAK......................................................................................................13

4. LITERATURA....................................................................................................14

2

1. U V O D

Teorija globalizacije zapljusnula je post-hladnoratovski vrli novi svijet kao odgovor

na neuspjehe zemalja tzv. Trećeg svijeta te kao odgovor na kontraverze kapitalizma

iznjedrenog iz imperijalizma pojedinih samoprozvanih super-nacija. Pojam

globalizacija odnosi se na rastuće međupovezanosti različitih dijelova svijeta, što kao

posljedicu ima stvaranje kompleksnih oblika interakcije i međuovisnosti. Anđelko

Milardović teorju globalizacije uobličuje prenoseći viđenje Ronalda Robertsona kako

je zapravo riječ o «analitičkoj shemi na temelju koje se mogu misliti i opisati pojave

koje imaju nadnacionalno (univerzalno svjetsko) značenje»1. Milardović ističe kako

je riječ o gotovo novoj paradigmi. To potvrđuje i opširna literatura na temu, no

većina autora suglasna je, a s čime se valja složiti, da je «globalizacija proces

gospodarskog, socijalnog, kulturnog i političkog djelovanja koje nadmašuje granice

nacionalnih država»2. Jasno je pritomu kako su osnovne poluge moći, kao produžeci

složenih i snažnih ekonomskih i političkih globalnih djelovanja, upravo

transnacionalne medijske organizacije. Smjerokaz za kretanje globalizacijom

najzornije je prikazao Urlich Beck. Njegova je pretpostavka kako globalizacija ima 8

obilježja.3 Prvo obilježje je gospodarsko-zemljopisne karakteristike, a odnosi se na

djelovanje transnacionalnih korporacija, trgovinu i kolanje informacijskog kapitala.

Drugi je informatičko-tehnološki, dočim se treći odnosi na univerzalne vrijednosi

poput ljudskih prava i demokracije. Četvrti sugerira razvoj kulturne industrije i sve

njezine kontraverze, a peti naglašava policentričnost svjetske politike u kojoj djeluju

transnacionalni akteri. Svjetsko osiromašenje šesto je obilježje globalizacije kao

trenda, a sedmo upozorava na razaranje i uništavanje okoliša. Osmo i konačno

obilježje globalizacije prema Becku bavi se transkulturnim konfliktom koji je svoju

surovu realizaciju doživio u nedavno buknulim terorističkim ratovima između

Islama, prikazanog kroz lik i djelo Osame bin Ladena i njegove terorističke mreže Al

Quaide s jedne, te Georgea Busha Juniora, američkog predsjednika i konzervativca,

iznjedrenog na leđima industrije čelika SAD-a, s druge strane.

1 A. Milardović, Globalizacija, str. 9. 2 A. Milardović, Globalizacija, str. 10.3 A. Milardović, Globalizacija, str. 10.

3

2. GLOBALIZACIJA U SPORTU

Globalizacija označava dinamičnoekonomski, politički i kulturni proces koji je

omogućen brzim razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen

željom velikih korporacija za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan

proces.

Ekonomska globalizacija označava u prvom redu stvaranje i utvrđivanje pravila

jedinstvenog svjetskog tržišta sa slobodnim podstiče konkurenciju i razvoj. Protivnici sa

druge strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste već zarađeni kapital da

onemoguće stvaranje konkurenata sa kojima bi morali dijeliti tržište.

Politička globalizacija je tijesno vezana uz ekonomsku globalizaciju. Postojanje

jedinstvenog svjetskog tržišta smanjuje mogućnost nacionalnih država da direktno

podstiču razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja daju prednost vlastitim

firmama. Mjesto donošenja odluka se prenosi iz državnih u međunarodne institucije

čime se smanjuje mogućnost ljudi da direktnim izborima predstavnika vlasti utiču na

vlastiti razvoj.

Kulturna globalizacija je susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok robe,

kapitala i ljudi preko državnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i kultura.

Ovaj proces kod različitih ljudi često izaziva različite reakcije. Neki smatraju uticaj

nove kulture pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu dok drugi u novoj

kulturi vide prijetnju utvrđenim vrijednostima i pravilima.

Globalizacija se karakterise kroz:

-Intenziviranje društvenih veza širom svijeta, i to tako da veoma udaljena mjesta

bivaju povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu biti uzrokom ili

posljedicom događaja u nekom drugom, koje je stotinama kilometara udaljeno, i

obrnuto.

-Najveća ekonomska i društvena promjena još od industrijske revolucije.

-Proces porasta veza između društava i problema.

-Proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu.

4

-Pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država.

Nacionalne države su premale za velike i prevelike za male probleme.Erozija

nacionalne države, npr. Evropska Unija ; države Unije su svoje nadležnosti prenijele

nadnacionalnim organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simobl monetarne

unije i novac koji se koristi u svim zemljama Evrope.‘‘Društveni otpad’’, npr. radnici u

Indiji zarađuju manje nego u Evropi, njihova je plaća mala (jeftina radna snaga), tada

poduzeća prijete sindikatima preseljenjem u zemlje jeftine radne snage što može biti i

pogrešna odluka jer cilj nije da se samo proizvodi, već da proizvodi budu što bliže

tržištu.Globalizacija stvara jaz između bogatih i siromašnih tako što se velike i moćne

privatne firme spajaju i šire, dok se mala poduzeća gube i nestaju u globaliziranju

poslova koje rade.

Na isti taj način stvaraju se milioneri koje je teško kontrolisati jer zbog svog ulaganja

kapitala žele još više, traže, kupuju, prodaju.

Uništavanje okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je

globalizacija zaoštrila ove probleme pa danas postoji globalno zagđenje vazduha,

uništavanje prirodnih ljepota (npr. brane na Neretvi)

Krize danas pogađaju gospodarske subjekte, političke i državne institucije, kao i

različite druge organizacije, ali i čovjeka kao osobu. Neke krize uzrokuju velike i

nepopravljive štete, a iz nekih se može izići s boljim kredibilitetom (kriza kao

pogodnost). Zbog velike važnosti kriza, danas se u suvremenom menadžmentu pridaje

velika pozornost kriznom komuniciranju. Krize imaju, ili bi trebale imati, strateško

mjesto u životu organizacija. Kriza i krizna komunikacija mogu se razumjeti kroz

uporabu strategija kao odgovor na krizu.Sa ovom dubokom krizom mi ulazimo na

nepoznati teritorij – posljedice financijske krize će biti drastične, ljudi su ubačeni u

osjećaj duboke krize; bijeda i teškoće će se povećati za mnoge siromašne ljude u svim

krajevima. Ne smijemo prepustiti ovaj trenutak fašistima, desnim populistima,

ksenofobnim grupama, koje će se sigurno pokušati okoristiti strahom i bijesom ljudi za

svoje reakcionarne ciljeve.Pokreti protiv neoliberalizma su stvarani i jačali tijekom

desetljeća, i nastavit ce jačati sa sviješću ljudi koji su bijesni kada vide kako se javnim

novcem plaćaju problemi za čije stvaranje oni nisu odgovorni, a koji su već zabrinuti

5

utjecajem na okoliš i rastom cijena, posebno hrane i energije. Ti će pokreti rasti kad se

recesija bude počela osjećati i kad ekonomija počne tonuti u krizu.

U ovome trenutku veća je otvorenost prema alternativama, ali da bi osvojile pažnju i

podršku, one moraju biti praktične i neposredno primjenjive. Mi imamo uvjerljive

alternative koje su već u procesu primjenjivanja, a u prošlosti smo već pokušali

primjeniti puno dobrih ideja, ali bezuspješno. Naše alternative stavljaju dobrobit ljudi i

planeta u središte, zbog toga je neophodna demokratska kontrola nad financijskim I

ekonomskim institucijama. To je ‘crvena linija’ koja povezuje naše prijedloge koje

slijede.Proizvodnja u svijetu mjerena domaćim bruto proizvodom, BDP-om, opada.

Stope rasta BDP-a znatno se smanjuju. U najnovijem polugodišnjem izvješću Me-

đunarodnoga monetarnog fonda (MMF) iz listopada 2008. stope rasta BDP-a u svijetu

prepolovljene su u odnosu na ionako male stope predviđene u tom izvješću od prije šest

mjeseci. Kad se smanjuje BDP, smanjuje se angažiranje proizvodnih faktora, prije

svega rada. Zato nezaposlenost raste. Proces smanjenja proizvodnje i porasta

nezaposlenosti zovemo recesija. Recesija se u svijetu produbljuje. Tanka je granica

između recesije i krize, kao vrlo duboke recesije koju karakterizira visoka

nezaposlenost. Cesto je to stvar osobne percepcije (kad moj susjed izgubi posao, to je

recesija, a kad ja izgubim posao, to je kriza). Porast nezaposlenosti znači smanjivanje

dohotka, a ono pak znači smanjivanje potrošnje, prije svega za običnog čovjeka.

Smanjivanje potrošnje rezultira manjim stupnjem zadovoljenja potreba i porastom

siromaštva, s mnogim negativnim posljedicama.

Današnja recesija započela je u SAD-u. U globaliziranom svijetu recesija se iz jedne

zemlje lako prenosi u drugu. Intenzitet njezina prenošenja ovisi o ekonomskoj snazi

zemlje u kojoj je prvobitno nastala. Pošto je SAD još uvijek ekonomski najsnažnija

zemlja svijeta, njezin je utjecaj na svjetsku privredu najveći. Kaže se: •Kad SAD kihne,

svijet dobije upalu pluća«. Iz SAD-a recesija se proširila na Europu i na Aziju.

Kriza koja je nastala na američkom tržištu osjetila seu cijelom svijetu. Što vrijeme više

odmiče, vidnija je prava dimenizja i veličina ove krize . I pored toga što je kriza izbila

na tržištima SAD-a za kratko vrijeme je pokazala svoj utjecaj i na tržišta u cijelom

svijetu. Ovo stanje pokazuje koliko su tržišta svijeta međusobno povezana. Tako s kriza

ne zadržava samo kao lokalni događaj već poprima globalno stanje. Zemlje zahvaćene

6

krizom počele su poduzimati mjere ali se pokazala potreba da sve zemlje svijeta trebaju

skupa poduzeti potrebne mjere.

Teorija globalne međuzavisnosti polazi od povezanosti svijeta uz pomoć različitih

komunikacijskih sredstava i visokosofisticiranih tehnologija. Intenziviranje globalne

komunikacije proizilazi iz nove paradigme i sveta pojmljenog kao globalna

egzistencijalna mreža (umreženo društvo). Doba globalizma i globalizacije karakteriše

dominacija znanja i munjevit prenos informacija s jednoga na drugi kraj sveta, pomoću

internet - tehnologije. 4

Globalizacija je, u stvari, saznanje da određene institucije i organizacije treba da imaju

međunarodnu a ne lokalnu perspektivu. Globalizacija sažima svet u vremenu i prostoru i

čini uslovnim sve postojeće teritorijalne granice. Globalizacija je historijski proces

preobraćanja sveta u jedan sistem koji postaje međuzavistan. Novi sistem globalizacije

karakteriše:

elektronska sredstva komunikacije koja sažimaju do minimuma podjelu ljudi u

vremenu i prostoru;

tehnološke promene koje omogućavaju rasprostiranje po cijelom svijetu

proizvodnju najraznovrsnijih roba i usluga;

formiranje globalnih ideologija(npr. ekološka ideologija ili ideologija Ijudskih

prava).

Realni rezultati procesa globalizacije mogu se vidjeti u tome što granice postaju sve

propustljivije za ekonomske kulturne, političke, sportske i druge djelatnosti.

Translokalne i transnacionalne mreže-industrijski monopoli, internet, razmjena

studenata i stručnjaka, sfera usluga, organizacija "zelenih" i pokret za zaštitu prava

čovjeka- omogućavaju stvaranje globalnog kulturnog i ekonomskog sistema.

Zahvaljujući tim procesima nestaje tradicionalna geopolitička podjela koja se zasnivala

na teritorijalnim kulturnim i ideološkim kriterijumima. Globalizacija sa sobom donosi

formiranje nove geopolitike i novo viđenje svijeta koji sve više postaje umrežen.

4 Malacko, J., Rađo, I.: ''Tehnologija sporta i sportskog treninga'', Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,

Sarajevo, 2004.

7

Globalizaciju koja funkcioniše u obliku transnacionalnih korporacija ne treba

predstavljati kao nešto savršeno iako ona donosi neko suštinsko jedinstvo u obliku

globalnog i socijalno-političkog života. Odnosi između lokalnih i globalnih snaga, živih

lokalnih i virtuelnih zajednica rijetko postaju takvi da bi procesi globalizacije olako

prevladali. Procesi globalizacije imaju različite oblike koji se nekada naslanjaju jedni na

druge, a nekada postaju i nespojivi. Prvi od takvih oblika čini posmatranje svijeta kao

jedinstvenog sistema potreba koji je sadržan u takozvanoj "Mekdonalds"ideologiji i u

MTV mreži; drugi oblik čini svijet u kome su odnosi izmedu lokalnih i globalnih

procesa tako struktuisani kao da su u službi svakodnevnog načina života lokalnog

stanovništva.

Na nivou primarnih značenja mi poimamo globalni svijet kao presijecanje lokalnih

mogućnosti sa globalnim; treći oblik - predstavlja svijet kulturnih hibrida, svijet u kome

pojedinac u značajnoj mjeri gubi mogućnost kulturne i nacionalne identifikacije.

Globalna svjest može kod određenih Ijudi poprimiti pozitivne aspekte a kod drugih

negativne koji se ispoljavaju u snazi protesta. Protivljenje globalizaciji u obliku

tehnologije i multimedija ili prosto sekularne kulture, često poprima anti-američku ili

anti-zapadnu kritiku kulturnog imperijalizma. Drugi se suprostavljaju globalizaciji zbog

beskonačne akumulacije kapitala i ostvarivanje profita na tudim teritorijama.

Protivljenje globalizaciji može biti uslovljeno i osećanjem da globalna "običajnost -

hibridna" kultura potiskuje ili diskredituje tradicionalna vjerovanja i na taj način se

najbolje pokazuje da ne postoji jedinstveno shvatanje globalizma i globalizacije.

Globalizacija stvara raznovrsne tipove veza, globalnu ekumenuť, koja je u potpunosti

lišena granica. Jedinstvo takvih globalnih procesa predstavlja rezultat povezivanja

lokalnih subjekata sa globalnim strukturama. Od globalizacije se prosto ne može

pobjeći. Globalni procesi vrše svoj uticaj na lokalne sisteme i bez obzira na očigledno

protivljenje svi se postepeno počinju identifikovati sa globalnim procesima. Ono što se

danas naziva globalizacijom nije moguće svesti samo na ekonomske procese i procese

neoliberalizma. Savremeni globalni procesi se neograničavaju samo na razvoj

medunarodnog tržišta. Oni podrazumevaju tehnološke inovacije i globalne veze na

nivou menadžmenta.

8

Dok jedni u globalizaciji vide otjelotvorenje gvozdene historijske nužnosti, za druge je

ona samo jedan veliki mit -stepen medusobne povezanosti zemalja ispod je nivoa koji je

osvojen prije Prvog svjetskog rata. Ako je globalizacija za jedne objektivan i spontan

planetarni proces, za druge ona je islkjučivo projekat dominacije Zapada,

amerikanizacije svijeta. Dok za jednu struju ona označava konvergenciju i integraciju

svijeta, stvaranje globalne ekonomije i kosmopolitske kulture, za druge ona neizbježno

izaziva fragmentaciju, sve dublji socijalrii jaz izmedu svjetova i sukob civilizacija.

Pripadnici jednog teorijskog tabora obznaniće da globalizacija neizbježno donosi smrt

nacionalne države i kulture, drugi će pak isticati da ona donosi proliferaciju i povećanu

važnost nacionalnih država, revitalizaciju nacionalnih identiteta i kultura. (Pečuljić,

2002.)

Danas se govori o postnovinarstvu koje samo prenosi ili rerciklira tuđe informacije.

Novinari ne moraju da se udaljavaju od svog radnog stola što ima za posljedicu da se

odustaje od aktivne istraživačke i produbljene interpretativne uloge. Postmoderno doba

je pokazalo da mnogobrojnost medija ne znači garanciju za interpetativno bogatstvo.

Primjetno je da informacije na radiju, televiziji i novinama pokazuju saglasnost u izboru

i obradi vijesti koja proizvodi opšti utisak jedinstva. Ipak, ne treba zaboraviti da

pluralizam medija demokratizuje društveni život jer oni daju mogućnost da određene

informacije ne ostanu ispod praga javnosti.

Danas su prisutna stanovišta da su nove tehnologije i masovni mediji sredstva za

prenošenje slobode. Zahvaljujući aktuelnoj informatičkoj revoluciji zastarjeva i sam

pojam mas-medija, "jer postoje velike mogućnosti personalizovane i interaktivne

komunikacije koja otvara put ka novoj fazi pluralističke demokratije u pristupu

informacijama i potrošnji vijesti u znaku neke kućne vrste izrade novinskog proizvoda

koji poništava standardizovani karakter masovne kulture." (Gocini, 2001)

Umreženo društvo iznedrilo je "telematsko novinarstvo" koje je sa sobom donijelo neke

novine u savremenom žurnalizmu. Prva je neprestano ažuriranje vijesti koje se mogu u

svakom trenutku dorađivati i menjati bez teškoća i gubljenja informacija. Mnogi

smatraju da je to izuzetna prednost elektronskih novina u odnosu na štampane ali još

jedan razlog "za još veću grčevitost i mahnitost novinarske profesije.Blagovremeno se,

medu novinarima na Mreži, već odreduje minutima, pri čemu najviše izostaje brižljiva

9

provjera izvora vijesti. Postaje čak problematično zadržati standardnu definiciju

novinskog proizvoda za članke koji su u opticaju na Mreži, budući da ona predviđa

nepromenljivost i zaštićenost autorskim pravima.

Druga velika novina novinarstva na mreži jeste interaktivnost: proces personalizacije

vesti razvija dvosmjerne informativrie kanale između novinara i člitalaca. Tako nastaje

mogući lijek za društvenu neprozirnost stvorenu preobiljem novinske ponude,

ostavljanjem šire slobode izvora korisnicima, ali i odricanjem novinarstav od sopstvene

istorijske uloge vodiča i orijentacije. Novine rizikuju da se prilagode formuli

supermarketa, aranžirajući sve bogatije izloge, ali izbegavajući mogućnost izbora.ť

(Gocini, 2001) Novi mediji više nisu masovni u tradicionalnom smislu odašiljanja

ograničenog broja poruka homogenoj masovnoj publici.

Zbog višestrukosti poruka i izvora, publika je postala izbirljivija. Ciljna publika odabira

svoje poruke i tako produbljuje svoju specifičnost i interesovanja, pojačavajući lični

odnos izmedu pošiljaoca i primaoca. Činjenica da niko u isto vrijeme ne gleda istu stvar

i da svaka kultura i društvena grupa ima ličan odnos prema medijskom sadržaju, čini

temeljnu razliku u odnosu prema staroj strukturi standardizovanih masovnih medija.

Tome treba dodati i činjenicu da rašireni običaji "surfmgať (istovremenog gledanja

nekoliko programa) dovodi do toga da publika stvara sopstveni virtuelni mozaik.

"Mediji su postali doista globalno povezani, jer programi i poruke teku svtskom

mrežom i mi ne živimo u globalnom selu nego u prilagođenim kolibama koje se

proizvode globalno a distribuiraju lokalno." (Castells, 1998)

Osvrćući se na Makluanovu ideju o globalnom selu, Manuel Kastels zaključuje:

Makluanova galaksija bilaje svijet jednostavne komunikacije a ne interakcije. Ona je

bila i još uvijek je nastavak masovne proizvodnje- industrijska logika u području

znakova i, uprkos Makluanovom geniju nije uspela izraziti kulturu informatičkog doba.

To zato što obrada informacija ide znatno dalje od jednosmjerne komunikacije.

Televiziji je trebao računar da se oslobodi ekrana. No njihovo spajanje, s velikim

mogućim posljedicama na cjelokupno društvo, dogodilo se nakon što su računarim

prošli veliki zaobilazni put da bi mogli razgovarati s televizijom, najprije su morali

naučiti razgovarati međusobno.

10

Tek nakon toga je mogla progovoriti publika. (Castells, 1998) Pobornici očuvanja

lokalnih kultura, bijesni su što su najuticajniji učitelji mladih generacija holivudski

filmski studiji i globalne reklamne agencije. Nasrtljiva tehnologija i komercijalizacija

elektronskih medija - sve više otežavaju porodicama i učiteljima da se nadmeću sa

globalnim medijima u pridobijanju pažnje budućih generacija.5

Globalizacija svjetskog društva proces je koji sve više uzima maha u modernoj

civilizaciji. Naravno, ove promjene neće zaobići ni sport.

Fudbal, kao najpopularniji sport na planeti, sve više prati trendove globalizacije.

Klasičan primjer toga je UEFA-ina Liga prvaka, koja je, poslije svjetskog prvenstva,

najzanimljivije i najpraćenije fudbalsko takmičenje na zemlji.

Liga prvaka polako, ali sigurno, otima primat nacionalnim fudbalskim prvenstvima,

pogotovo onim fudbalskih slabijih zemalja. Danas naslov prvaka zemlje znači igranje

barem kvalifikacija za Ligu prvaka, što većini klubova više znači od samog naslova

prvaka države.

Razlog ovome je sasvim jednostavan - novac. Igranje u grupnoj fazi Lige prvaka donosi

daleko veću finansijsku dobit, nego naslov prvaka države, a o nacionalnim kupovima da

i ne pričamo. Upravo su nacionalna kup takmičenja većine evropskih država odavno

pala u sjenu međunarodnih takmičenja. Zato i ne treba čuditi kada se treneri ekipa

odluče u kup utakmicama na teren poslati B ekipu, jer prvu ekipu žele sačuvati za

(finansijski) važnije utakmice.

UEFA se za sada protivi ujedinjavanju nacionalnih liga u regionalne, kao što je to već

odavno slučaj u košarci. Međutim, ni čelnici krovne evropske kuće fudbala neće se

moći dugo opirati trendovima. Svakako da je u interesu većine klubova da tokom

sezone ima što više jakih utakmica, što samim tim znači i veću finanijsku dobit.

Ovdje bi najviše mogli profitirati klubovi iz "malih" fudbalskih zemalja, kao što je to i

Bosna i Hercegovina, jer bi umjesto nezanimljivih i nekvalitetnih utakmica domaćih

prvenstava dobilo regionalno takmičenje, koje bi bilo znatno kvalitetnije i isplatnije.

5 Malacko, J.: ''Osnove sportskog treninga'', FFK, Beograd, 2000.

11

Škotski klubovi iz Glasgowa, Celtic i Rangers, već godinama kuju planove kako se

priključiti engleskoj Premier ligi, jer u domaćoj škotskoj nemaju prostora za napredak, a

i takmičenje je dugi niz godina prilično nezanimljivo jer se ova dva kluba konstantno

izmjenjuju na vrhu tabele.

Naravno i veliki klubovi iz Liga petice mogli bi imati velikog interesa, iako oni već iz

sezone u sezonu stalno igraju jedni protiv drugih u okviru Lige prvaka. Slikovit je

primjer Liverpoola, koji je ove sezone ispao već u prvoj fazi takmičenja, a male su

šanse da će kroz Premier ligu izboriti plasman u Ligu prvaka i naredne sezone, pa su na

Anfieldu već u panici u strahu od toga šta ih čeka naredne sezone. Bez Lige prvaka

nema ni novca, a bez novca će Redsi jako teško sačuvati svoje glavne zvijezde. Dakle,

interes je jasan a on se zove Liga prvaka i međunarodna takmičenja.

3. ZAKLJUČAK

12

U radu se pokušava pronaći adekvatan teorijski pristup odnosu lokalnog i globalnog

unutar sportskog polja. Pritom se kreće od ideje da se lokalno i globalno u suvremenom

svijetu ponajprije sučeljavaju u okvirima kapitalizma i potrošnje te se kao referentne

točke rasprave odabiru nacija i globalizacija, odnosno kultura zajednice i popularna

kultura. U tu svrhu se problematiziraju pojedini pogledi na kategoriju nacije te određena

prepoznavanja učinaka globalizacije, ne bi li se eventualno uvidjelo kakav je konačan

rezultat sraza globalizacije i nacije na području suvremenog sporta.

Tomu se pridodaje ispitivanje pomaka od kulture zajednice prema popularnoj kulturi

kao važne pretpostavke za shvaćanje globalno-lokalnog neksusa u sportu.

Supostavljanje ovih dviju istraživačkih paradigmi podrazumijeva interdisciplinarna

nastojanja oko povezivanja historiografskih koncepata nacije, socioloških interpretacija

globalizacije i kulturnostudijskih tumačenja kategorija kulture i zajednice. Na koncu se

ukazuje na specifičnost sporta kao društvenog fenomena, koja bi trebala utjecati na

oblikovanje teorijskih i empirijskih modela njegova istraživanja u kontekstu lokalnog i

globalnog.

4. LITERATURA

13

1. Malacko, J., Rađo, I.: ''Tehnologija sporta i sportskog treninga'', Fakultet

sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo, 2004.

2. Malacko, J.: ''Osnove sportskog treninga'', FFK, Beograd, 2000.

14