UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTET U TUZLIRedovan studijŠk. 2012/13. Godina

SEMINARSKI IZ NASTAVNOG PREDMETA UVOD U METODOLOGIJU EKONOMSKIH ISTRAŽIVANJA

- Ekonomska globalizacija -

Predmenti nastavnik: Kandidat: Dr.sc. Sejfudin Zahirović, redovni profesor I-3045/12 Igor Lovrić

Tuzla, Maj 2013

Sažetak

U seminarskom radu “Ekonomska globalizacija” istražen je sam fenomen ekonomske globalizacije kao i njen odraz na ekonomije i tržišta širom svijeta. Utvrđeno je, sasvim jasno, da globalizaciju jasno možemo definirati kao proces. Ekonomski gledano, može se reći da su uzroci i poticaji globalizacije kapitalistički način proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija. Iz svega rečenog jasno se vidi da globalizacija nije uvijek bila prisutna, ali da se sa razvojem tehnologije, a posebno informacione, omogućila njena ekspanzija. Jasno je pokazano da, kao i svaki proces, i ekonomska globalizacija ima svoje negativne i pozitivne strane. Ukrupnjavanjem tržišta, formiranjem multi-nacionalnih kompanija, njihovim sveopćim prisustvom na tržištima širom svijeta, skoro je onemogućena zdrava konkurencija u malim državama. To se posebno vidi na primjeru afričkih zemalja, gdje zbog nerazvijenog tržišta, ne postoji mogućnost privlačenja velikih investicija. Standard u malim zemljama i dalje opada i bez obzira na sveopći razvoj nema pravilne raspodjele. Također, iako u mnogim aspektima negativna, globalizacija je donijela i mnoge pozitivne stvari. To je prije svega, rast standarda u većini zemalja svijeta. Na kraju razmatran je i učinak ekonomske globalizacije na BiH i na njeno tržište.

Ključne riječi: globalizacija, privatizacija privrede, liberalizacija, ekonomski rast

Sadržaj:

Uvod.......................................................................................................................................................4

1. Pojam ekonomske globalizacije......................................................................................................5

1.1 Karakteristike ekonomske globalizacije..................................................................................6

1.2 Transnacionalizacija i uticaj ekonomske globalizacije na preduzeća i države.........................7

2. Pozitivne i negativne strane ekonomske globalizacije....................................................................9

2.1 Pozitivne strane globalizacije..................................................................................................9

2.2 Negativne strane ekonomske globalizacije...........................................................................10

3. Posljedice ekonomske globalizacije..............................................................................................11

4. Globalizacija u BiH........................................................................................................................12

4.1. Stanje u BiH...............................................................................................................................12

4.2 „Put u budućnost“......................................................................................................................13

Zaključak...............................................................................................................................................14

Literatura..............................................................................................................................................15

Uvod

U ovom seminarskom obrađena je tema ekonomske globalizacije. Teško je pronaći jednu pravi definiciju “ekonomske globalizacije” ali posmatrajući stavove više znanstvenika koju su ovu temu razmatrali možemo reći da svaka definicija koja govori o globalizaciji kao procesu ukrupnjavanja proizvodnje, tržišta, formiranja multi-nacionalnih kompanija, a sve radi napredka tehnologije (prije svega informacione) koja je to omogućila možemo reći da smo donekle definirali pojam ekonomske globalizacije. Više autora je dalo i više definicija globalizacije, ali sve se definicije svode na jedno a to je da ekonomska globalizacija obuhvata globalizaciju proizvodnje, tržišta, konkurencije, tehnologije, korporacija i industrije, a međunarodna tržišta roba, tržišta rada i kapitala čine ekonomiju i kao takvi definišu ekonomsku globalizaciju.

Pitanja:

1. Šta predstavlja ekonomska globalizacija2. Koje su karakteristike ekonomske globalizacije?3. Koje su to pozitivne i negativne strane ekonomske globalizacije?4. Koji i kakvi su uticaji ekonomske globalizacije na preduzeća i države?5. Kako se procesi ekonomske globalizacije odražavaju na stanje u BiH?

Predmet ovog seminarskog rada jeste fenomen ekonomske globalizacije. Definisanje ekonomske globalizacije, isticanje njenih pozitivnih i negativnih, te uticaj procesa ekonomske globalizacije na BIH. Pri samome istraživanju i izradi seminarskog opšti cilj rada je objasniti i opisati uticaj ekonomske gloalizacije na tržišta i države svijetu sa osvrtom na stanje u Bosni i Hercegovini. Pored opisa uticaja ekonomske globalizacije, cilje je i predstaviti najvažnije institucije koje promovišu proces ekonomske globalizacije, kao i uzroke koji su doveli do pojave ekonomske globalizacije.

Osim uvoda, sažetka i zaključka rad se sastoji iz još četiri tematske cjeline koje čine središnji dio ovoga rada. To su

1. Pojam ekonomske globalizacije2. Pozitivne i negativne strane ekonomske globalizacije3. Posljedice ekonomske globalizacije4. Ekonomska globalizacija u BiH

U ovom seminarskom su korištene dvije metode a to su deduktivna metoda i metoda ekonomske analize.

1. Pojam ekonomske globalizacije

Globalizacija je posljednji stadij u neprestanome procesu društvene promjene. Izraz globalizacija se počeo prije dvije i pol decenije za objašnjenje promjena u privredi, tehnologiji i društvu.1 Kao nova pojava, globalizacija se javlja kao posljedica ekonomskih, političkih,tehnoloških i socioloških promjena koje povezuju pojedince, države i multinacionalne korporacije. U vezi s tim, globalizacija ne može biti samo predmet ekonomske nauke, nego se može posmatrati i sa sociološkog i političkog aspekta.

Kao osnovne karakteristike globalizacije navode se:2

Nova tržišta (rastuća globalna tržišta u uslugama – bankarstvo, osiguranje, transport, nova finansijska tržišta koja su deregulirana, globalno povezana i otvorena 24h,deregulacija antitrustovskih zakona, globalna tržišta za potrošače sa globalnim brendovima i dr.).

Novi akteri (multinacionalne korporacije koje dominiraju svjetskom proizvodnjom, rastuća međunarodna mreža nevladinih organizacija - NVO,WTO – prva multinacionalna organizacija koja ima ovlasti da natjera države da se pridržavaju pravila trgovine, snažniji regionalni blokovi koji dobijaju veću važnost i pregovaračku moć, više koordinacionih grupa – G7, G8, MMF, Svjetska banka i sl.).

Nova pravila i norme ( tržišne politike, povećana privatizacija i liberalizacija, demokracija kao najbolji i najefikasniji politički oblik,ugovori i konvencije o globalnoj zaštiti okoline i multilateralni dogovori o trgovini, uslugama i investicijama).

Nove (brže i jeftinije) metode komunikacije ( brži i jeftiniji transport željeznicom, vodom i putevima, faks, mobilni telefoni, internet i elektronska komunikacija koja povezuje više ljudi u isto vrijeme, kompjuterski dizajn i proizvodnja).

Ekonomska globalizacija označava u prvom redu stvaranje i utvrđivanje pravila jedinstvenog svjetskog tržišta sa slobodnim podstiče konkurenciju i razvoj, a protivnici sa druge strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste već zarađeni kapital da onemoguće stvaranje konkurenata sa kojima bi morali dijeliti tržište.3

Ekonomska globalizacija obuhvata globalizaciju proizvodnje, tržišta, konkurencije, tehnologije, korporacija i industrije, a međunarodna tržišta roba, tržišta rada i kapitala čine

ekonomiju i kao takvi definišu ekonomsku globalizaciju. Tri su važne institucije koje upravljaju globalizacijom - MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija ili sveto trojstvo globalnih igrača.4

1 Hodžić K., Uvod u ekonomiju, IK Penn, Tuzla, 2005.g., str.1812 Kasumović M., Osnove ekonomije, OFF-SET, Tuzla, 2011.g., str.1643 http://bs.wikipedia.org/wiki/Globalizacija, datum preuzimanja: 16.04.2012.g.4 http://en.wikipedia.org/wiki/Economic_globalization datum preuzimanja: 16.04.2012.g.

5

1.1 Karakteristike ekonomske globalizacije

Kako se velike nacionalne korporacije postupno transformiraju, uviđajući da na pojedinim dijelovima svjetskog tržišta mogu proizvoditi jeftinije, ili se pak međusobno integrirati, preuzimati druge djelujući globalno, one prerastaju u globalne kompanije sve više organizirane kao niz decentraliziranih grupa, timova i podtimova koji rade diljem svijeta ne proizvodeći više standardizirane proizvode velikog obima, nego proizvode i usluge, informacije i znanja visoke kvalitete i vrijednosti. S druge strane, država i njena moć se sukobljavaju s vlastitim granicama koje postaju preuzak okvir za novi svjetski razvoj.5

Ekonomska globalizacija se karakteriše kroz:6

Intenziviranje društvenih veza širom svijeta, i to tako da veoma udaljena mjesta bivaju povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu biti uzrokom ili posljedicom događaja u nekom drugom koje je stotinama kilometara udaljeno i obratno.

Najveća je ekonomska i društvena promjena još od industrijske revolucije. Proces porasta veza između društava i problema. Proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu. Pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država.

Jedan od najbitnijih faktora koji utiču na ekonomsku globalizaciju jeste razvoj tehnologije. Sa razvojem interneta i drugih načina elektronske komunikacije, zemlje se sve više i brže povezuju, razvija se međunarodna trgovina, omogućava im se pristup velikom broju drugih tržišta čime povećavaju svoje tržišno učešće i na taj način se razvijaju.

Privatizacija i liberalizacija

Privatizacija podrazumijeva privatizaciju cjelokupne privrede, a ne samo preduzeća. Privatizacija privrede može se definirati kao proces preobrazbe državno kontroliranog i dirigiranog gospodarskog sistema u tržišni sistem, čvrsto i konzistentno utemeljenog na principima privatnog vlasništva. Najjednostavnije govoreći, privatizacija je prodaja ili prijenos vlasništva kojima se državno vlasništvo zamjenjuje privatnim.7

Ekonomskom rastu u okviru ekonomske globalizacije pridonose upravo privatna preduzeća sa svojom uzajamnom konkurencijom. Međutim, privatizacija mora biti dio sveobuhvatnog programa za stvaranje novih radnih mjesta usporedno sa zatvaranjem radnih mjesta što je posljedica ekonomske globalizacije, jer u suprotnom dolazi do masovnog zatvaranja radnih mjesta i veće stope nezaposlenosti. I pored toga, najvećim problemom privatizacije smatra se pojava korupcije te provođenje iste bez jasno utvrđenih zakona i propisa.8

Liberalizacija se odnosi na ukidanje vladinih intervencija na finansijskom tržištu i tržištu kapitala, te ukidanje trgovačkih prepreka. U razvoju u uslovima liberalizacije zemlje Istočne Azije su najuspješnije. Danas i MMF priznaje da je s njom otičao predaleko, jer u zemljama u

5 Dragičević M., Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 1996.g., str.436 http://bs.wikipedia.org/wiki/Globalizacija datum preuzimanja: 16.04.2013.g.7 http://www.definiraj.com/1041/privatizacija/ datum preuzimanja:18.04.2013.g.8 Stiglitz J., Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb, 2004.g., str.86

6

razvoju, liberalizacija trgovine je bila preuranjena i loše vođena, ali liberalizacija tržišta kapitala je bila još gora.9

Prema washingtonskom sporazumu, rast se postiže liberalizacijom, odnosno oslobođenjem

tržišta. No, stranim ulaganjima trebalo je stvoriti ozračje: privatizacija, liberalizacija i makrostabilnost trebali bi stvoriti ozračje koje će privući ulaganja, uključujući i ona iz inozemstva. Ta ulaganja dovode do rasta. Strane tvrtke sa sobom donose nova tehnička znanja i pristup stranim tržištima, i tako omogućuju otvaranje novih radnih mjesta.10

1.2 Transnacionalizacija i uticaj ekonomske globalizacije na preduzeća i države

Svjetska ekonomija sredinom 1960-ih godina postaje transnacionalnom i njom se u velikoj mjeri kontroliraju ekonomije nacionalnih država, a određena je tokovima novca,kapitala, usluga, informacija, znanja, koji imaju vlastitu dinamiku. Promjene unutar proizvodne, tehnologijske strukture dovode u pitanje stare kategorije kao što su proizvodnja roba i usluga, veliki biznis, mali biznis, nacionalna ekonomija versus nacionalna ekonomija jer svaka proizvodnja roba sadrži proizvodnju usluga, veći biznisi rasplinjuju se u mrežama malih, ekonomija postaje sve više globalna, a kompanije provode transnacionalizaciju i globalizaciju ekonomije čime dovode u pitanje isključivo samooslanjanje na vlastite posebnosti, samodovoljnost nacionalno-državne razvojne strategije i predstavljaju bitnu instituciju za ekonomski razvoj.11

Najbitnije karakteristike transnacionalizacije su denacionalizovana proizvodnja i transnacionalni tok roba, usluga, znanja, tehnologija i faktora proizvodnje na svjetskim tržištima i globalnom ekonomskom prostoru. Internacionalizacija i transnacionalizacija kao njen viši stepen su ne samo faktori uticaja, nego i osnovne metode realizacije procesa globalizacije.12

Pojam Washingtonski konsenzus se prvi put spominje 1989.g., a uveo ga je ekonomista John Williamson da bi opisao grupu od deset specifičnih i međusobno povezanih ekonomskih principa koje je smatrao glavnim i standardnim „paketom“ reformi promovisanih razvijenim zemljama, od institucija kao što su MMF i Svjetska banka (WB).13 Ove principe su u zadnjih 20 godina slijedile SAD, Latinska Amerika i evropske države:14

1) Budžetska disciplina2) Usmjeravanje državne potrošnje od podrške ekonomskim granama prema širokoj bazi mjera za ekonomski porast i podršku siromašnom stanovništvu.3) Porezna reforma čiji cilj je snižavanje poreza4) Kreditne stope usmjerene kako bi podržavale gospodarstvo5) Kompetitivni devizni kurs6) Trgovačka liberalizacija to jest ukidanje ili veliko smanjivanje poreza i carina na uvoz

9 http://hrcak.srce.hr/file/14812&usg=AFQjCNFiTt2R_1d_7nsU30PIphA6O2E6Fg datum preuzimanja: 18.04.2012.g.10 Stiglitz J., op.cit., str.8711 Dragičević M., op.cit., str.4312 Stiglitz J., op.cit., str.7913 http://en.wikipedia.org/wiki/Washington_Consensus datum preuzimanja: 17.04.2013.g.14 http://sh.wikipedia.org/wiki/Washingtonski_konsenzus datum preuzimanja: 17.04.2013.g.

7

7) Liberalizacija stranih investicija8) Privatizacija državnih kompanija i usloga9) Deregulacija to jest ukidanje raznih zakona i drugih mjera koje ograničavaju tržišnu utakmicu10) Zakonska zaštita vlasničkih prava

Ekonomija se transnacionalizira i oblikuje prema interesima globalnih kompanija kao glavnih subjekata procesa globalizacije, a to znači da se čitavo svjetsko tržište tretira kao jedinstveno područje sprovođenja poslovnih aktivnosti. Ekonomska globalizacija se, iako inicirana informatičkom tehnologijom, ne razvija sama po sebi. Ona predstavlja usklađivanje ekonomskih politika, jer se samo tako može osigurati interes globalnih kompanija da primjenjuju visoke tehnologije tamo gdje će prelivanjem kapitala ostvariti najveću rentabilnost, a to usklađivanje se vrši upravo procesima deregulacije, liberalizacije i privatizacije.15

Postignuća znanstveno-tehnološke revolucije, prije svega pomak od teške industrije ka high tehnologijama, mikroelektronici, robotici, sve veća primjena umjetnih sirovina, masovno korištenje umjetne inteligencije, robotizacija, sve veći udio znanja, posebnih vještina u radu, koje postaju bitnim obilježjem ekonomskog sistema 1980-ih godina, dovode do promjena u ukupnoj strukturi privređivanja. Bitno obilježje ovakve ekonomije jeste da je ona dominantno elektronska ekonomija (novca, kredita...), zasnovana na informacijama, znanju, novim vještinama, a ne samo ekonomija opipljivih dobara i usluga.16

15 Hodžić K., op.cit., str. 18216 Dragičević M., op.cit., str.46

8

2. Pozitivne i negativne strane ekonomske globalizacije

Globalizacija ima svoje pobornike i kritičare. Pobornici globalizacije se slažu s tim da će tržišni poredak osigurati ekonomski prosperitet, demokraciju i mir u globalnim razmjerama, a u zemljama u razvoju naći put izlaza iz siromaštva. Ekonomski rast će se temeljiti na otvorenosti nacionalnih privreda(ekonomska liberalizacija i slobodna trgovina) kao ključnim pokazateljima ekonomske globalizacije. U koliko se zemlje prilagođavaju procesu globalizacije i učestvuju u njemu, tako raste i njihov ekonomski razvoj. Globalizacijom proizvoda smanjuju se proizvodni troškovi, kao i troškovi marketinga pa i distribucije tih proizvoda.17

Kao što je već rečeno, bitan faktor koji utiče na ekonomsku globalizaciju jeste razvoj visoke tehnologije kojom se povećava ekonomska racionalnost, jer ne samo što eliminira živi rad radnika i zamjenjuje ga programiranom radom nego automatizirana, kompjuterizirana proizvodnja realizira racionalizaciju društva-strojeva i dovodi do toga da svaki pojedinac pokušava razumjeti smisao, ako on postoji, djelimičnog zadatka koji on obavlja, a kompjuter obavlja funkciju nadgledanja rada pojedinca.“Vrijeme i pokret“ su dobro koordinirani čime se povećava efikasnost rada i smanjuju radni sati, te se onemogućava autonomija.18

2.1 Pozitivne strane globalizacije

Kao neke od pozitivnih strana globalizacije navode se:19

Zbog nje se u mnogim krajevima svijeta danas živi dulje i kvalitetnije nego prije Za mnoge stanovnike zemalja u razvoju rad u tvornicama na loše plaćenim mjestima

bolji je od mukotrpnog rada na rižinim poljima i ostanka na imanju Smanjila je osjećaj izoliranosti, povećala je povezanost Omogućila je bolji pristup znanju Međunarodni sporazum o minama Otvaranje tržišta mlijeka na Jamajki Nove strane tvrtke potiču uvođenje novih tehnologija Strana pomoć djeluje na milijune ljudi

Za kritičare je globalizacija politički projekt koji se provodi u ime interesa globalnog kapitala. Poznati kritičar globalizma, Urlih Bek označio je globalizam kao „ideologiju svjetskog tržišta ili ideologiju neoliberalizma“. Kritičari smatraju da je globalizacija upravljena protiv nerazvijenih zemalja jer one nisu u stanju nositi se sa konkurencijom kompanija iz razvijenih zemalja.20

2.2 Negativne strane ekonomske globalizacije

17 Hodžić K., op.cit., str.18218 Dragičević M., op.cit., str. 4619 http://hrcak.srce.hr/file/14812&usg=AFQjCNFiTt2R_1d_7nsU30PIphA6O2E6Fg datum preuzimanja:17.04.2013.g.20 Hodžić K., op.cit., str.182

9

Mnogi kritičari navode sljedeće kao negativne strane globalizacije:21

Ljudi Trećeg svijeta žive u velikom siromaštvu,s manje od jednog dolara na dan, u Africi se dohodak snižava, a životni standard pada, ekonomski rast zemalja ne napreduje, jer ne uspijevaju privući privatne ulagače

Nije uspjela smanjiti siromaštvo ni osigurati stabilnost (krize u Aziji i Južnoj Americi) Zapadne zemlje prisilile su siromašne da ukinu trgovačke zapreke dok su istodobno

zadržale vlastite,spriječile su ih da izvoze poljoprivredne proizvode koji im mogu osigurat željene prihode

Kada propadnu projekti koje preporučuje Zapad, a finansira ih Svjetska banka,ako ne postoji neki oblik oprosta duga, stanovnici zemalja u razvoju otplaćuju dugove

Cijena plaćena za globalizaciju je velika, okoliš je uništen, politički proces je korumpiran, brze promjene zemljama nisu dale dovoljno vremena da se kulturološki prilagode, krize su počele golemim brojem nezaposlenih, kasnije su se razvili problemi raspada socijalnog ustroja (urbano nasilje u Južnoj Americi, etnički sukobi u drugim dijelovima svijeta)

Promjena nije bilo sve dok se nisu javili prosvjednici koji su učvrstili nužnost reforme razvijenog svijeta

3. Posljedice ekonomske globalizacije

21 http://hrcak.srce.hr/file/14812&usg=AFQjCNFiTt2R_1d_7nsU30PIphA6O2E6Fg datum preuzimanja:17.04.2013.g.

10

Ekonomska globalizacija ima svoje dobre i loše strane, te mnoge pobornike i kritičare. Neki je smatraju izlazom iz siromaštva, dok za neke ona predstavlja suprotno, put u siromaštvo i način sprečavanja razvoja nerazvijenih zemalja koje nisu u stanju da se nose sa tako velikom konkurencijom. Zbog toga, ekonomska globalizacija ima kako pozitivne, tako i negativne posljedice.

Negativnim posljedicama ekonomske globalizacije se uglavnom smatraju:22

Nacionalne države su premale za velike i prevelike za male probleme. Erozija nacionalne države, npr. Europska Unija ; države Unije su svoje nadležnosti

prenijele nadnacionalnim organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simbol monetarne unije i novac koji se koristi u svim zemljama Evrope.

‘‘Društveni otpad’’, npr. radnici u Indiji zarađuju manje nego u Evropi, njihova je plaća mala (jeftina radna snaga), tada poduzeća prijete sindikatima preseljenjem u zemlje jeftine radne snage što može biti i pogrešna odluka jer cilj nije da se samo proizvodi, već da proizvodi budu što bliže tržištu.

Globalizacija stvara jaz između bogatih i siromašnih tako što se velike i moćne privatne firme spajaju i šire, dok se mala poduzeća gube i nestaju u globaliziranju poslova koje rade.

Na isti taj način stvaraju se milioneri koje je teško kontrolisati jer zbog svog ulaganja kapitala žele još više, traže, kupuju, prodaju.

Uništavanje okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila ove probleme pa danas postoji globalno zagđenje vazduha, uništavanje prirodnih ljepota

Takođe, negativan uticaj ekonomske globalizacije u pojedinim zemljama je izazvao pojavu tzv. antiglobalizacijskog pokreta. U Seattleu je 1999. god. održan sastanak Svjetske trgovinske organizacije koji je bio praćen brojnim šokantnim prosvjedima, a 2001. god. U genovi je cak poginuo jedan prosvjednik. Tako je i nastao ovaj pokret, pa je svaki veći sastanak (MMF, Svjetska banka, WTO) postao poprištem sve jaših nemira. Stanovnici zemalja u razvoju su izazivali nerede, jer su bili nezadovoljni strogošću programa štednje koji su im nametnuti, ali zapad nikako nije reagirao na to.23

Istina, globalizacija ima i pozitivne strane, jer se sa velikim napretkom visoke tehnologije postiže sve efikasnija proizvodnja uz dosta niže troškove faktora proizvodnje, ljudski rad je u velikoj mjeri olakšan i znanje i vještine se sve više cijene. Pored toga, razvija se i olakšava komunikacija između zemalja širom svijeta, omogućava im se brža razmjena informacija, roba i usluga, šire se na druga, veća tržišta što znatno doprinosi njihovom razvoju.

4. Globalizacija u BiH

'' Bojim se, zapravo, da proces globalizacije nije do kraja osmišljen, a mislim da mi u BiH ni u naznakama ne prepoznajemo šta on sa sobom nosi.'' 24

22 http://bs.wikipedia.org/wiki/Globalizacija datum preuzimanja:18.04.2013.g.23 http://hrcak.srce.hr/file/14812&usg=AFQjCNFiTt2R_1d_7nsU30PIphA6O2E6Fg datum preuzimanja:17.04.2013.g.

11

4.1. Stanje u BiH

Sedamnaest godina nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, te protivno svim očekivanjima, BiH kao država je još uvijek ekonomski neodrživa – ona je zavisna od međunarodne pomoći ( aid-driven economy). Siromaštvo je fenomen koji prijeti Bosni i Hercegovini. Takvo '' neočekivano '' stanje u državi determinirano je greškama koje su načinili domaći i međunarodni politički i konomski eksperti i faktori koji udlučuju. Razvijenost i učinkovitost tržišnih institucija u Bosni i Hercegovini vezana je uz složenost državno pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim time i uz neujednačenost zakona i propisa na različitim područjima djelovanja. Nepostojanje jedinstvenog ekonomskog prostora, neujednačenost pravne regulative, nedovoljna rješenost vlasničke strukture poduzeća, nedovoljna učinkovitost pravosudnog sistema, preglomazan državni aparat, neki su od elemenata, koji unatoč provođenju reformi, još uvijek predstavljaju prepreku razvoju i učinkovitosti tržišnih institucija.Zbog toga je BiH društvo suočeno sa sljedećim osobenostima u odnosu na definiciju ekonomskog razvoja:

u BiH je 24 % stanovništva koja imaju manje od 300 KM po domaćinstvu; broj građana sa primanjima nedodovoljnim da pokriju potrošačku korpu znosi 43,2 % u

BiH kao cjelini, pri ćemu u R.Srpskoj taj broj prelazi 50% 4,75% mjesećnih primanja se troši na hranu25, na odjeću i obuću se trosi oko 6 %

dohotka, što je ispod bilo kakvih normi potrošnje nerazvijenih zemalja; 59,1 % stanovništva prakticipiralo bi štrajkove kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo

nezaposlenošću26;

U odnosu na definiciju ekonomskog razvoja kako je definirana, na primjer, od strane M.Todara (ali ne samo njega-slično ekonomski razvoj definiraju i H. Johnson, J. Meier, D. Seers, i drugi) ekonomija i društvo u BiH su daleko od jedne takve definicije.

Todaro definira ekonomski razvoj kao" fizičku realnost i stanje duha''. Ekonomski razvoj u svim društvima mora imati, najmanje, slijedeće ciljeve:

porast zadovoljavanja osnovnih potreba, osiguranje porasta zaposlenosti i edukacije i podizanje samozadovoljstva i širenje izbora kako bi se i pojedinac i nacija osjetili

neovisnim.

Imajući na umu realnost u BiH izraženu kroz:

veliki deficit platnog bilansa; opasno visok vanjski dug; stopu nezaposlenosti od oko 40% i značajnu ulogu međunarodne pomoći

24 Intervjui Dekana Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli, predsjednika Upravnog odbora Elektroprivrede BiH, jedan od čelnika Socijaldemokratske partije BiH i nevladinog Foruma Bosne Prof. dr. Mirza Kušljugić sa urednikom Kušljugićem25 UNDP (2001.), Sistem ranog upozoravanja.26 UNDP.op. cit

12

Prema M. Porterovim definicijama stadija privrednog razvitka (factor-driven economy, investment-driven economy, innovation-driven economy and wealth-driven economy) ekonomija u BiH još nije dosegla niti prvu fazu ekonomskog razvoja, a međunarodna zajednica je u prvih pet godina nakon rata u BiH potrošila oko 46-53 miliarde dolara u jednom kompleksnom nastojanju da zemlju i građane vrati na pravi put.27

Krug produktivnosti obuhvata sve relevante determinante produktivnosti jedne zemlje. Porast produktivnosti u zemlji najrelevantniji faktor koji doprinosi rastu GNP per capita, kao makroekonomskog ekvivalenta produktivnosti zemlje. Prema C.

Pitelisu osnovne determinante kruga produktivnosti su:

1. ljudski resursi (human capital),2. tehnologija i inovacije,3. infrastruktura,4. ekonomija jediničnih troškova,5. makroekonomski uvjeti privređivanja,6. institucionalno okruženje,7. koncept ekonomskog rasta i razvoja sugeriran i nametnut od strane međunarodnih finansijskih institucija ili tzv.Washington consensus

4.2 „Put u budućnost“

Prema Josephu Stiglitzu ne treba odbaciti globalizaciju već metode i tehnike kako se ona provodi. Od nje danas siromašni imaju najmanje koristi. Problem nije u globalizaciji, nego u načinu na koji se njome upravlja. Dio problema leži i u međunarodnim institucijama, MMF-u, Svjetskoj banci i WTO-u koji određuju pravila igre.Pravila su u funkciji najbogatijih i najbogatijih zemalja svijeta. Prethodno navedene institucije su prečesto globalizaciji pristupile s vrlo uskih gledišta koja su pod utjecajem njihova osobitog pogleda na ekonomiju i društvo, pa je stoga nužno potrebno provođenje reformi, a prije svega reformu Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije.28

Dakle, ekonomska globalizacija može biti od velike koristi ako se njom upravlja na pravi način, ako glavne međunarodne ustanove malo više obrate pažnju na zemlje u razvoju i svoja pravila i odluke usklade i s njihovim mogućnostima kako bi se obezbijedio približno jednak razvoj svih zemalja, te stabilnost i sigurnost u svijetu.

Zaključak

Tražeći literaturu za seminarski rad uvidjeo sam da je proces ekonomske globalizacije jedan fenomen razvoja ekonomije u cjelini, možda i veći od industrijske revolucije. Tražeći literaturu može se vidjeti kako je općenito globalizacija, kao kulturološki, transnacionalni, pa i ekonomski proces veoma dobro obrađena u svijetu. Na problem sam naišao tek kada sam pokušao pronaći učinke ekonomske globalizacije na BiH, prvenstveno na web portalima naših državnih institucija.

27 Fond otvoreno društvo (2001.) Međunarodne podrške politici SEECs-Lekcije (ne)nauč ene u BiH28 Stiglitz J., op.cit., str.240

13

U radu je jasno utvrđeno da, kao nova pojava, globalizacija se javlja kao posljedica ekonomskih, političkih,tehnoloških i socioloških promjena koje povezuju pojedince, države i multinacionalne korporacije. U vezi s tim, globalizacija ne može biti samo predmet ekonomske nauke, nego se može posmatrati i sa sociološkog i političkog aspekta.

Kao osnovne karakteristike globalizacije navode se:

Nova tržišta (rastuća globalna tržišta u uslugama – bankarstvo, osiguranje, transport, nova finansijska tržišta koja su deregulirana, globalno povezana i otvorena 24h,)

Novi akteri (multinacionalne korporacije koje dominiraju svjetskom proizvodnjom, rastuća međunarodna mreža nevladinih organizacija - NVO,WTO – prva multinacionalna organizacija koja ima ovlasti da natjera države da se pridržavaju pravila trgovine, snažniji regionalni blokovi koji dobijaju veću važnost i pregovaračku moć, više koordinacionih grupa – G7, G8, MMF, Svjetska banka i sl.).

Nova pravila i norme ( tržišne politike, povećana privatizacija i liberalizacija,ugovori i konvencije o globalnoj zaštiti okoline i multilateralni dogovori o trgovini, uslugama i investicijama).

Nove (brže i jeftinije) metode komunikacije ( brži i jeftiniji transport željeznicom, vodom i putevima, faks, mobilni telefoni, internet i elektronska komunikacija)

Kao i kod svakog procesa, i kod procesa ekonomske globalizacije, koji je još u toku, postoje i pozitivne i negativne strane. Kao negativne strane naglašene su

Erozija nacionalne države ‘‘Društveni otpad’’ Globalizacija stvara jaz između bogatih i siromašnih Uništavanje okoliša

Istina, globalizacija ima i pozitivne strane, jer se sa velikim napretkom visoke tehnologije postiže sve efikasnija proizvodnja uz dosta niže troškove faktora proizvodnje, ljudski rad je u velikoj mjeri olakšan i znanje i vještine se sve više cijene. Pored toga, razvija se i olakšava komunikacija između zemalja širom svijeta, omogućava im se brža razmjena informacija, roba i usluga, šire se na druga, veća tržišta što znatno doprinosi njihovom razvoju.

Na kraju, kada smo već ukazali na razoran utjecaj koji globalizacija ima na privrede malih država, jasno vidi da BiH, sa ovakvim uređenjem, nema nikakve šanse da se odupre ovakvim procesima i da spasi ovo domaće privrede što je ostalo. Čini se da BiH prije čeka sudbina „banana države“ nego respektabilne europske države. A da li je to tačno, ostaje nam samo da čekamo i vidimo, jer ovde i onako nitko ništa drugo i ne planira napraviti.

Literatura

1. http://hrcak.srce.hr/file/14812&usg=AFQjCNFiTt2R_1d_7nsU30PIphA6O2E6Fg, Preuzeto 17. April 2013

2. http://bs.wikipedia.org/wiki/Globalizacija, Preuzeto 16. April 2013

3. http://hrcak.srce.hr/file/14812&usg=AFQjCNFiTt2R_1d_7nsU30PIphA6O2E6Fg, Preuzeto 17. April 2013

14

4. http://en.wikipedia.org/wiki/Economic_globalization, Preuzeto 16. April 2013

5. http://sh.wikipedia.org/wiki/Washingtonski_konsenzus, Preuzeto 17. April 2013

6. Dragičević M., Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 2006.

7. Hodžić K., Uvod u ekonomiju, IK Penn, Tuzla, 2005.

8. Kasumović M., Osnove ekonomije, Tuzla, OFF-SET, 2011.

9. Stiglitz J., Globalizacija i dvojbe koje izaziva. Algoritam, Zagreb, 2004.

15