Tanja Bundalo, sudija Okrunog suda Banjaluka

PAGE 9

Tanja Bundalo, sudija Okrunog suda BanjalukaINSTITUT ZASTARJELOSTI U PRAKSI OKRUNOG SUDA BANjALUKAPOJAM I ZNAAJ ZASTARJELOSTIZastarjelost potraivanja je institut obligacionog prava, po kome povjerilac, usljed pasivnog dranja prema svom pravu unutar zakonom odreenog vremena, gubi zatitu tog prava, ukoliko dunik izrazi volju da se koristi pravom koje za njega nastaje zbog pasivnog dranja povjerioca. Drugaije reeno, zastarjelost predstavlja prestanak prava da se zahtijeva ispunjenje obaveza protekom zakonom odreenog vremena u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje od dunika, a navedeno saglasno odredbi lana 360. st. 1 Zakona o obligacionim odnosima. Zastarjelost nije razlog za gaenje odnosno prestanak obligacije, jer se zastarjelou ne gubi pravo, ve ono samo slabi i pretvara se u prirodnu ili neutuivu obligaciju, odnosno gubi se samo zahtjev za prinudno ispunjenje trabine tubom kod suda. Pri tome, navedeno gubljenje zahtjeva ne nastaje automatski, kada istekne zakonski rok zastarjelosti, ve samo onda kada se dunik pred sudom na istu pozove i istakne prigovor zastarjelosti, jer se sud ne moe obazirati na zastarjelost ukoliko se dunik nije na nju pozvao (l. 360. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima). Kad se navedena zakonska odredba dovede u vezu sa odredbom lana 207. st. 1. Zakona o parninom postupku jasno je da dunik navedeni prigovor ne moe istai u albi ukoliko se njime nije koristio kod prvostepenog suda. Odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje reguliu sva pitanja koja se tiu zastarjelosti su imperativnog karaktera, rokovi su odreeni ovim zakonom i stranke ne mogu da iste svojim sporazumom skrauju ili produavaju.U pravnoj teoriji nisu jedinstvena miljenja o tome koja prava zastarjevaju, odnosno da li zastarjevaju sva subjektivna prava ili samo neka od njih, ali preovladava stav da ne zastarjevaju apsolutna prava (stvarna i lina), odnosno pravo svojine, slubenosti i zalono pravo, kao i ona obligaciona prava koja imaju svoj izvor u porodinom pravu tj. sve vrste alimentacije.Dejstvo proteka vremena dolazi do izraaja ne samo kod zastarjelosti, nego i kod mnogih drugih pravnih institucija, pa tako recimo i kod odraja. U starijem zakonodavstvu nije pravljena razlika izmeu ova dva instituta i smatralo se da obe ustanove slue istom cilju: obezbjeenju dugo postojeih odnosa. Meutim, odraj dovodi do sticanja stvarnog prava neprekinutom dravinom, dok kod zastarjelosti protek vremena dovodi do gubitka zahtjeva, pa je time odraj samostalni pravni institut stvarnog prava, a ne podvrsta instituta zastarjelosti.Zastarjelost treba razlikovati i od sluaja kada je samim zakonom trajanje jednog subjektivnog prava vremenski ogranieno, te po proteku tog roka takvo pravo prestaje da postoji i to u cjelini, odnosno ne pretvara se u prirodnu obligaciju, a navedeno bez obzira da li ga je njegov titular vrio ili ne, kao i da li ga je mogao vriti ili ne. Taj zakonom odreeni protek vremena poslije kojeg odreeno pravo prestaje da postoji jeste prekluzivni rok (lan 370. ZOO). Navedeni prekluzivni rok moe biti procesnopravni (npr. rok za podnoenje tube kod smetanja posjeda stvari ili prava) i materijalnopravni (npr. prestanak prava slunosti nevrenjem neprekidno kroz 3 godine). U dilemi da li se radi o zastarnom ili prekluzivnom roku potrebno je paziti na sam tekst zakonskog propisa, pa ukoliko zakon navodi da protekom roka nastupa zastara, radi se o zastarnom roku, a ukoliko navodi da se neka tuba ili odreena radnja mora podnijeti odnosno poduzeti u odreenom roku, jer u protivnom predstoji prijetnja gubitka tog prava, tada se radi o prekluzivnom roku. Pri tome treba imati u vidu da se prekluzivni rokovi odreuju zakonom tek iznimno za pojedine sluajeve, dok se zastarni rokovi smatraju kao pravilo prema ovakvim iznimkama.Od ovih rokova treba razlikovati i paricione rokove, pod kojima se podrazumijevaju oni rokovi u kojima je stranka duna izvriti obaveze naloene sudskom presudom, jer u protivnom istekom tih rokova dolazi do prinudnog izvrenja.

Smisao i cilj zastarjelosti su:

a) obezbjeenje opte pravne sigurnosti koja bi bila ugroena, ako bi jedno stanje koje dugo nije osporavano, odjednom tubom bilo napadnuto. Iz iskustva se moe tvrditi da pravo koje se zasniva u vrijeme koje daleko lei u prolosti ili nikada nije nastalo ili se ugasilo;

b) da bi se dunik zatitio od tekoa dokazivanja koje nastaju ako se tvrdi, na primjer, da nije plaen dug od prije 20 godina;

c) zastarjelou se vri pritisak na stranke da svoja prava vre, kako ne bi dole u situaciju da usljed nevrenja ta svoja prava ne mogu ostvariti, poto je poznato da vrijeme kao pravna injenica utie na nastanak, promjenu i prestanak prava;

d) i javni interesi govore u prilog zastarjelosti. Jer, kada prava ne bi zastarjevala, sudovi bi bili optereeni parnicama u kojima bi se injenina stanja usljed dugog proteka vremena vrlo teko mogla razjasniti, pa bi i ishod sporova vrlo esto zavisio od sluaja.

NASTUPANjE ZASTARJELOSTIPrema odredbi l. 361. Zakona o obligacionim odnosima zastarjelost poinje tei prvog dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za druge sluajeve nije ta drugo propisano.Tako je izuzetak od navedenog pravila propisan odredbom l. 376. istog zakona koja propisuje da se poetak roka zastarjelosti zahtjeva za naknadu tete ima raunati od kada je oteenik doznao za tetu i za lice koje je tetu uinilo, jer prema odredbi lana 186. ovog zakona teta se smatra dospjelom od trenutka nastanka tete.Zastarjelost nastupa kad istekne poslednji dan zakonom odreenog vremena za zastaru, raunajui od dana kad zastarjevanje poinje tei (lan 362. ZOO).U pogledu raunanja rokova zastarjelosti treba primjeniti odredbu lana 77. ZOO, s tim da se u sudskoj praksi pojavilo pitanje da li na nastupanje zastarjelosti utie okolnost kada poslednji dan roka zastarjelosti pada na dan kada je zakonom odreeno da se ne radi, odnosno da li u tom sluaju primjeniti st. 3. odredbe l. 77. ZOO po kojoj ukoliko poslednji dan roka pada u dan kada je zakonom odreeno da se ne radi, kao poslednji dan roka rauna se slijedei radni dan. Kako se eventualni prekid zastarjevanja putem priznanja duga, podizanja tube, zatim odustanka, odbacivanja ili odbijanja tube ili dr. (l. 387-391 ZOO) nee moi izvriti u poslednjem danu zastarnog roka za koji je zakonom odreeno da se ne radi, ve jedino slijedeeg radnog dana, to bi se, prema opredjeljenju sudske prakse u ovim sluajevima primjenilo pravilo iz l. 77 st. 3 ZOO, a u ostalim sluajevima pravilo iz odredbe lana 362 ZOO. U vrijeme zastarjelosti potraivanja rauna se i vrijeme koje je proteklo u korist dunikovih prethodnika (l. 363 ZOO).Sporedna potraivanja, kao to su potraivanja kamata, plodova, trokova, ugovorne kazne, zastarjevaju najkasnije sa glavnim potraivanjem, ak i u sluaju kad rok za njihovu zastarjelost nije istekao.

Iz prakse suda:1. U praksi Okrunog suda Banjaluka, u vie predmeta po tubi tuitelja ZDP Elektrokrajina, kao isporuioca elektrine energije, protiv potroaa elektrine energije, kao tuenih u tim parnicama, radi naplate duga iz osnova isporuene elektrine energije, bilo je dilema oko primjene navedenih zakonskih odredaba. Naime, u tim parnicama tueni su esto isticali prigovor zastare potraivanja tuitelja u smislu odredbe lana 378. st. 1. t. 1. Zakona o obligacionim odnosima, a od kog prigovora se tuitelj branio tako to je smatrao da se tueni ne moe pozivati na odredbe o zastarjelosti potraivanja kod toga da nije u roku od 15 dana, po prijemu rauna za isporuenu elektrinu energiju, podnosio prigovor na visinu novanog iznosa iz rauna u skladu sa tada vaeim Optim uslovima za isporuku elektrine energije (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 23/94), te odredbama Zakonu o elektrinoj energiji (Slubeni glasnik RS broj 66/02), a po kojim odredbama Opti uslovi za isporuku elektrine energije su sastavni dio ugovora o isporuci elektrine energije. Prema lanu 93. st. 3. navedenih Optih uslova ukoliko potroa u roku od 15 dana nije uloio prigovor na visinu novanog iznosa iz obavijesti isporuioca, odnosno iz njegovog rauna, smatra se da je saglasan sa utvrenim iznosom iz rauna. Potrebno je istai da je tuitelj uporite za navedeni stav imao i u par odluka Vrhovnog suda Republike Srpske u kojima je izraen navedeni pravni stav.

U meuvremenu su stupili na snagu Opti uslovi za isporuku i snadbjevanje elektrinom energijom (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 85/08), sainjen je preieni tekst Zakona o elektrinoj energiji, sa svim izmjenama (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 8/08, a koji Opti uslovi u l. 51, 52, te 88, i dalje propisuju obavezu izjavljivanja prigovora u roku odreenom za plaanje rauna.Meutim, Okruni sud u Banjaluci je drugaijeg pravnog stava, odnosno po shvatanju ovoga suda pomenuti Opti uslovi ne mogu derogitati odredbe Zakona o obligacionim odnosima, kao imperativnog propisa koji regulie institut zastarjelosti, ve se neizjavljivanje pomenutog prigovora moe ticati samo visine ispostavljenog rauna (u pogledu utroka elektrine energije i obrauna cijene kotanja).

2. Vezano za isporuku elektrine energije, koji predmeti su dodue rjei, kao tuitelj se ponekad pojavljuje potroa elektrine energije dok je tueni ZDP Elektrokrajina, sa zahtjevom da se utvrdi zastarjelost potraivanja tuenog, odnosno da tuenom ne pripada pravo na naplatu isporuene elektrine energije po odreenom raunu koji glasi na odreeni novani iznos. U ovim predmetima, gotovo u pravilu, tueni istie prigovor da se utvrujuom tubom u smislu odredbe lana 54. Zakona o parninom postupku ne moe traiti utvrenje zastarjelosti potraivanja, a navedeno pogotovo u situaciji da tueni nije pokrenuo spor za naplatu spornog dugovanja. Postupajui po izjavljenoj albi u ovim predmetima, Okruni sud Banjaluka je zauzeo stav da se dunik zastarjele obaveze ne mora iskljuivo sluiti prigovorom zastarjelosti svoje obaveze protiv tubenog zahtijeva koji bi protiv njega podnio povjerilac, a za ispunjenje te obaveze. Dunik se moe sudu obratiti i tubom za utvrenje koja ima deklaratorni karakter utvrenja nastupa zastarjelosti konkretnom potrivanja. Ako je dunik podnio sudu tubu za utvrenje zastarjelosti odreenog potraivanja, sud e, ukoliko utvrdi osnovanost takvog tubenog zahtijeva , donijeti deklaratornu presudu o pozitivnom utvrenju nastupa zastarjelosti predmetnog povjerioevog potraivanja. Pri tome, tuitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje zastarjelosti, jer se zbog stvarne (konkretne) nesigurnosti u pogledu tog prava osjea ugroenim u svom pravnom poloaju i postoji opravdana potreba da se putem suda ta nesigurna situacija raisti. Ta potreba se sastoji u tome da tuitelj zna kako da se ubudue ponaa u konkretnom obligaciono-pravnom odnosu zasnovanom povodom ugovora o isporuci elektrine energije, odnosno da zna da li je duan tuenom isplatiti odreeni novani iznos na koju isplatu je pozvan dostavljanjem rauna o isporuci elektrine energije ili taj iznos nije duan platiti. Navedeni pravni stav da tuitelj ima pravni interes da utvrdi nepostojanje prava tuenog prihvaen je u odluci Ustavnog suda BiH broj Ap-219/03 od 23.07.2004. godine.VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOSTRokovi zastarjelosti se mogu podijeliti na opte (due) i specijalne (vanredne) rokove. Opti rok za zastarjelost iznosi 10 godina (lan 371 ZOO), a prema daljim odredbama ovog zakona specijalni rokovi zastarjelosti mogu biti krai i dui od opteg roka. Tako je dui specijalni rok od opteg roka predvien za naknadu tete prouzrokovane krivinim djelom, kada je za krivino djelo odreen dui rok zastarjelosti od graanskog roka, a to je predvieno odredbom lana 377. ZOO. U praksi Okrunog suda Banjaluka, u pogledu primjene posebnih rokova, najvie dilema je bilo u parnicama za naknadu tete.Iz prakse suda:Prema odredbi lana 376. st. 1. ZOO potraivanje naknade prouzrokovane tete zastarjeva za tri godine od kada je oteenik doznao za tetu i za lice koje je tetu uinilo (subjektivni rok), dok prema st 2. iste zakonske odredbe ovo potraivanje zastarjeva u svakom sluaju za pet godina od kada je teta nastala (objektivni rok). Ovaj objektivni rok poinje da tee od momenta kada je teta prouzrokovana, u kojem apsolutnom roku potraivanje naknade tete zastarjeva u svakom sluaju. Proizilazi da oznaeni subjektivni rok poinje tei od kada je oteenik doznao za tetu i za lice koje je tetu uinilo, odnosno da je potrebno kumulativno saznanje za obe navedene okolnosti. Ovu zakonsku odredbu treba tako tumaiti da se pod saznanjem za tetu podrazumijeva saznanje, da je teta nastala, njen obim i visina, a pod saznanjem za uinioca saznanje o okolnosima u kojima, po odtetnom pravu, odreeni subjekat odgovara za naknadu tete. Meutim, objektivni rok poinje da tee , bez obzira na saznanje oteenika za tetu i za tetnika, raunajui objektivno od momenta kada je teta prouzrokovana. Pri tome je u sudskoj praksi bilo razliitih stavova o tome da li subjektivni rok zastarjelosti poinje tei od dana kada je oteeno lice s obzirom na okolnosti sluaja moglo, uz uobiajenu paljivost, saznati za sve elemente koji mu omoguavaju isticanje zahtjeva za naknadu tete ili rok zastarjelosti poinje tei od dana kada je oteeno lice zaista doznalo za tetu i za lice koje je tetu prouzrokovalo, pa je preovladalo stanovite da rok zastarjelosti poinje tei od dana kada je oteeno lice s obzirom na okolnost sluaja moglo, uz uobiajenu paljivost, saznati za sve elemente koji mu omoguuju isticanje zahtjeva za naknadu tete. Saglasno navedenim pravnim stavovima u praksi Okrunog suda u Banjaluci nije bilo veih dilema u primjeni navedene zakonske odredbe.Dileme su se javljale kod primjene posebnog roka zastarjelosti iz odredbe lana 377. ZOO, odnosno u situaciji kada je teta uzrokovana krivinim djelom, a koja zakonska odredba propisuje da potraivanje naknade tete prouzrokovane krivinim djelom zastarjeva u roku zastarjelosti krivinog gonjenja za krivino djelo kojim je prouzrokovana teta. U odnosu na dilemu da li se rok propisan ovom zakonskom odredbom ima primjeniti samo na uinioca krivinog djela ili na svako odgovorno lice, ovaj sud se odredio tako to se ovaj rok ima primjeniti na svako lice koje je odgovorno za nastalu tetu, a ne samo u situaciji da se naknada tete zahtijeva od neposrednog uinioca krivinog djela. Pri tome u pravnoj teoriji ima i drugaijih stanovita, kao to je stav da se odredba l. 377 ZOO moe primjeniti samo prema uiniocu krivinog djela, a ne i prema onoj treoj osobi koja, inae, odgovara za tetu umjesto faktikog uinioca, pa da se na ovu potonju moe primjeniti samo propis l. 376 ZOO. Isto tako, jasno je da je uslov za primjenu dueg zastarnog roka iz odredbe l. 377. ZOO u odnosu na rok propisan odredbom lana 376. st. 1. ZOO, postojanje pravosnane osuujue presude krivinog suda kojom je utvreno postojanje krivinog djela i odgovornost konkretnog uinioca krivinog djela.Meutim, ukoliko nema navedene pravosnane osuujue presude krivinog suda, postojala je dilema (oko koje u pravnoj teoriji ima razliitih stavova), da li je tada parnini sud, u smislu lana 12. Zakona o parninom postupku, ovlaten utvrivati krivino djelo iz kojeg je teta nastala. U praksi Okrunog suda Banjaluka prihvaen je stav (koji je saglasan stavu Vrhovnog suda Republike Srpske izraenom u vie odluka) da parnini sud nije ovlaten utvrditi je li teta nastala krivinim djelom nepoznatog uinioca, ve je na to samo ovlaten u sluaju kada su postojale odreene procesne smetnje zbog kojih se nije mogao protiv odreenih poinilaca krivinog djela provesti krivini postupak i jedino tada je parnini sud ovlaten sam ispitati je li teta priinjena takvim radnjama koje sadre bie krivinog djela, odnosno ukoliko je krivini postupak obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zbog toga to je uinilac krivinog djela amnestiran ili pomilovan, ili ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju njegovu krivinu odgovornost ili krivino gonjenje.

I kad se tako odredimo prema uslovima za primjenu odredaba l. 376 i 377 ZOO, u konkretnim predmetima mogu ostati nedoumice.

Uzmimo za primjer predmet Okrunog suda Banjaluka (G-1321/04), bez navoenja imena stranaka i drugih uesnika navedenog tetnog dogaaja. Prema injeninom osnovu iz ovog predmeta: pravni prethodnik tuitelja je teko ranjen iz vatrenog oruja u predjelu vilice prilikom oruanog napada na patrolu policije, u ijem sastavu je bio, u ugostiteljskom objektu K. u V, na dan 13.09.1996. godine, gdje je patrola policije ula u toku pauze, prilikom obezbjeenja izbora. Od zadobijene povrede pravni prethodnik tuitelja je preminuo 4 dana kasnije. Na njega je vatru otvorio R.G. iz pitolja kalibra 7,26 mm. Policija je poslije toga, uz saglasnost meunarodnih policijskih snaga, organizovala trodnevnu potjeru za R.G., u toku koje je isti i ubijen dana 16.09.1996. godine.Da li je za ocjenu istaknutog prigovora zastare u navedenom predmetu mjerodavna odredba l. 376 ili 377 ZOO?

Za ocjenu koja zakonska odredba je mjerodavna u konkretnom sluaju iz navedenog injeninog osnova su relevantne slijedee injenice:

da je teta koju su pretrpjeli tuitelji prouzrokovana krivinim djelom,

lice koje je liilo ivota pravnog prednika tuitelja i samo je smrtno stradalo u toku policijske potjere tri dana kasnije, time nije postojala mogunost da se protiv njega preduzme krivino gonjenje zbog toga to je liilo ivota pravnog prednika tuitelja.

U takvoj situaciji parnini sud, u smislu l. 12 Zakona o parninom postupku, treba da raspravi kao prethodno pitanje da li je smrt pravnog prethodnika tuitelja nastupila kao posljedica krivinog djela koje je izvrio R. G., a ako jeste: o kojem krivinom djelu se radi i koliko iznosi vrijeme zastarjevanja krivinog gonjenja za to djelo. Zavisno od ovih injenica, sud moe da utvrdi da li je u navedenom sluaju nastupila zastarjelost krivinog gonjenja, a time i zastarjelost zahtjeva za naknadu tete u smislu odredbe l. 377 ZOO, a od ega zavisi odluka o osnovanosti istaknutog prigovora zastare potraivanja.Prema st. 3. lana 376. ZOO potraivanje naknade tete nastale povredom ugovorne obaveze zastarjeva za vrijeme odreeno za zastarjelost te obaveze, pa proizilazi da je ovom zakonskom odredbom odreena posebna zastarjelost za tetu koja je nastala povredom ugovornih obaveza. Za potraivanje naknade tete u tom sluaju primjenjuje se onaj rok zastarjelosti koji je odreen Zakonom o obligacionim odnosima za zastarjevanje ugovorne obaveze ijom povredom je nastala teta, pa taj rok moe biti krai od tri godine ili dui i iznositi onoliko koliko iznosi opti rok zastarjelosti, odnosno 10 godina. Tako e na primjer potraivanje naknade tete zbog povrede ugovora o zajmu moi da se ostvari u roku od 10 godina, a ne u roku od 3 godine, koliko iznosi rok za naknadu tete iz delikta.Iz prakse suda:Uzmimo na primjer predmet Okrunog suda Banjaluka (G-729/02), a u kojem je predmet spora zahtjev tuitelja da mu tueni naknadi tetu u iznosu od 35.350,00 KM, koja je uzrokovana usljed povrede ugovora. Prema injeninom osnovu u ovom predmetu stranke su zakljuile etiri ugovora o zajednikoj proizvodnji mlijeka i steonih junica i to 16.09.1989., 29.09.1989., 05.01.19990. i 13.12.1990. godine; po osnovu tih ugovora tuitelj je tuenom ustupio na koritenje 17 priplodnih junica plemenite pasmine, steonih vie od 6 mjeseci; po ovim ugovorima tueni je bio u obavezi da najkasnije u roku od 5 godina od preuzimanja junica sukcesivno vrati isti broj priplodnih junica steonosti vie od 6 mjeseci; ovim ugovorima regulisano je da ukoliko se krivnjom tuenog umanji priplodna vrijednost junica ili doe do uginua da je tueni duan naknaditi tetu u visini trne vrijednosti grla koja se utvruje na osnovu vrijednosti tovnih grla prve A klase, teine 400 kg, uveane za 30% na dan plaanja tete; takoe je ugovoreno da je tueni duan vratiti priplodna grla ako se ne pridrava ugovornih obaveza i to po zahtjevu strune komisije; struna komisija je vrei obilazak tuenog u 1998. godini ustanovila da se u talama kod tuenog ne nalazi ni jedna priplodna junica, cijena junetine 1 klase je 4 KM po jednom kilogramu (prema podacima iz oktobra 2001. godine); da prema navedenom tueni nije izvrio svoju ugovornu obavezu.

Predmetno potraivanje ne zastarjeva u roku propisanom u st. 1. l. 376. ve u roku propisanom u st. 3. tog lana. Prema tom stavu tete nastale povredom ugovorene ubaveze su izuzete iz reima roka propisanog u st. 1. citiranog lana i ravnaju se prema reimu propisanom za zastarjelost obaveze ijom povredom je ona nastala (u konkretnom sluaju to je opti rok zastarjelosti propisan l. 371. Zakona o obligacionim odnosima).ZASTOJ ZASTARJEVANjASudovi ponekad ne prave razliku izmeu zastoja i prekida zastarjelosti, odnosno kada dolazi do zastoja, a kada do prekida roka zastarjelosti, te kako utiu na rok zastarjelosti odreenog potraivanja.Zastoj zastarjelosti spreava uraunavanje odreenog vremena u rok zastarjelosti, tako da zastarjelost za vrijeme ovog perioda ne tee, ona miruje. U rok zastarjelosti se ne uraunava vrijeme za koje je povjerilac bio u pravnoj ili fizikoj nemogunosti da ostvari svoje potraivanje od dunika.

Zastoj zastarjevanja nastaje nezavisno od volje povjerioca i dunika, dok se prekid zastarjelosti moe da izazove samo radnjom povjerioca ili dunika.

Kod zastoja zastarjelosti, ukoliko je zastarjevanje nekog potraivanja poelo da tee prije nastupanja nekog od uzroka koji izaziva zastoj zastarjelosti, kad on nastupi, zastarjevanje potraivanja se zaustavlja i ne tee svo vrijeme dok djeluje taj rok zastoja. im taj uzrok prestane, zastarjevanje potraivanja nastavlja da tee, s tim da se vrijeme koje je proteklo prije zastoja uraunava u zakonom predvien rok za zastarjevanje odreenog potraivanja.

Meutim, kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne uraunava u rok potreban za zastarjelost odreenog potraivanja i poslije prekida zastarjevanje poinje tei iznova.Zakon o obligacionim odnosima u l. 381-386 propisuje kada dolazi do zastoja potraivanja izmeu odreenih lica (npr. izmeu branih drugova), do zastoja potraivanja odreenih lica (npr. za vrijeme ratne opasnosti ili rata u pogledu potraivanja lica na vojnoj dunosti), usljed nesavladivih prepreka da se sudskim putem zahtjeva ispunjenje obaveza, te zastoj zastarjevanja usljed odreenih okolnosti (npr. odlaganje proteka roka zastare u pogledu potraivanja poslovno nesposobnih lica).

Iz prakse suda:Poznato je da je nakon rata, po prihvaenom stavu Vrhovnog suda RS, pa tako i stavu Okrunog suda Banjaluka, u predmetima dolazilo do primjene instituta zastoja zastarjelosti, usljed rata i neposredne ratne opasnosti, za period 15.04.1992. do 19.06.1996. godine, a navedeno kako za lica na vojnoj dunosti, tako i za druga lica koja zbog ratnih dejstava i optepoznate situacije sa ratom, te za vrijeme neposredne ratne opasnosti, opravdano nisu mogla pokrenuti sudski postupak, a navedeno u skladu sa irim tumaenjem l. 1 Zakona o rokovima u sudskom i upravnom postupku (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj: 1/94 posebno izdanje), te u skladu sa odredbom l. 383 Zakona o obligacionim odnosima.PREKID ZASTARJELOSTIPrekid zastarjelosti podrazumijeva takvo prekidanje toka vremena potrebnog za zastaru zbog zakonom odreenih uzroka, zbog kojeg ve proteklo vrijeme zastarjevanja propada i ne uraunava se naknadno u ve zapoeti tok zastarjevanja, ve on mora zapoeti tei iznova.Do prekida zastarjevanja moe doi.

radnjom povjerioca, tj. podnoenjem tube sudu pri emu je za nastupanje prekida roka zastarjelosti potrebno da ta tuba bude uspjena odnosno da pokrenuti spor zaista zavri pred sudom i titularu omogui realizaciju njegovog subjektivnog prava, odnosno da tuitelj nije odustao od tube ili da ona nije odbaena ili odbijena. Tuba podnesena nenadlenom sudu prekida zastaru ukoliko povjerilac ponovo podigne tubu u roku od 3 mjeseca od dana pravosnanosti odluke o odbacivanju tube (l. 390 ZOO),

radnjom dunika, odnosno kada dunik prizna dug. Ovo priznanje duga se moe uiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan nain, kao to je davanje otplate, plaanje kamate, davanje obezbjeenja.Meutim, ukoliko je potraivanje ve zastarjelo, jer je rok za zastarjelost ve istekao, pa je poslije tog roka uinjeno priznanje duga od strane dunika, ne moe se vie prekinuti zastarjelost, ve to priznanje duga ima karakter odricanje dunika od ve nastale zastarjelosti. inom priznanja zastarjele obaveze odnos je vraen u stanje u kome se nalazio prije poetka toka zastarjelosti, tako da zastarni rok poinje tei iznova. Pri tome se za valjanost priznanja zastarjele obaveze kao bitan uslov za pravnu valjanost dunikove obaveze izriito zahtijeva pismena forma (l. 366. ZOO). Isti uinak ima davanje zaloga ili kojeg drugog osiguranja za zastarjelo potraivanje, pa proizilazi da se odricanje od zastarjele obaveze ne moe izvriti konkludentnom radnjom kao to je npr. davanje otplate, plaanje kamate i sl. Banjaluka, decembar 2009. godine Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Savremena administracija, Beograd, 1995. godina, strana 769

Presude Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-887/06 od 18.07.2008. i Rev-556/07 od 27.06.2008. godine

Presuda Okrunog suda Banjaluka broj G-1814/09 od 31.08.2009. godine

Presuda Okrunog suda u Banjaluci broj G-519/07 od 15.01.2008. godine

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-889/06 od 18.04.2008. godine

Komentar Zakona o obveznim odnosima, dr B. Vizner, Zagreb, 1978. godina

Presuda Okrunog suda Banjaluka G-328/09 od 30.09.2009. godine