INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA … · 2013-05-04 · čeništvu ima anemično meso koje se pri kuhanju raspada, a zbog previše mijelinske ki-seline i kiselkast

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2013.GODINA xVI., BROJ 88.

KALENDAR LOVIDBE LOVOSTAJOM ZAŠTIĆENE DIVLJAČI

KRUPNA DIVLJAČ VRIJEME LOVLJENJA NAPOMENA Jelen lopatar (Dama dama L.)jelen od 16. rujna do 31. siječnja košuta i tele od 16. rujna do 31. siječnja

Srna (Capreolus capreolus L.)

srndać od 1. svibnja do 30. rujna u nizinskim i brdskim lovištimaod 1. lipnja do 30. listopada u planinskim lovištima

srna i lane od 1. listopada do 31. siječnja Divokoza (Rupicapra rupicapra L.) od 1. rujna do 31. prosinca Kozorog (Capra ibex L.) od 1. kolovoza do 31. prosinca Muflon (Ovis aries musimon Pall.) muflon od 1. rujna do 31. siječnjamuflonka i janje od 1. siječnja do 31. prosinca

Svinja divlja (Sus scrofa L.) vepar, nazime od 1. siječnja do 31. prosincakrmača i prase od 1. kolovoza do 31. prosinca

Medvjed (Ursus arctos L.) od 1. listopada do 31. prosinca i od 1. ožujka do 15. svibnja

Vuk (Canis lupus L.) mužjak od 1. siječnja do 31. prosinca ženka i mladi od 1. sprnja do 28. veljače

Veliki tetrijeb (Tetrao urogallus L.) - mužjak od 15. ožujka do 31. svibnja

SITNA DIVLJAČ VRIJEME LOVLJENJA NAPOMENA Kuna bjelica (Martes foina Ehr.) od 1. listopada do 29. veljače Kuna zlatica (Martes martes L.) od 1. studenog do 29. veljače Zec (Lepus europaeus Pall.) od 1. listopada do 31. prosinca Lještarka (Bonasa bonasia L.) - mužjak od 16. kolovoza do 31. listopadaFazan-gnjetao (Phasianus spp. L.) od 1. listopada do 15. siječnja

Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca Meissn.) od 15. rujna do 31. prosinca

Jarebica poljska - trčka skvržulja (Perdix perdix L.) od 15. rujna do 31. prosinca

Prepelica (Coturnix coturnix) od 1. kolovoza do 31. prosincaŠljuka šumska (Scolopax rusticola L.) od 1. listopada do 1. ožujka Bekasina (Gallinago gallinago L.) od 1. listopada do 1. ožujkaGolubovi (Columba spp L.) od 1. kolovoza do 31. siječnja Grlica (Streptoopelia turtur L.) od 1. kolovoza do 31. siječnja Guske divlje (Anser spp.) od 1. rujna do 31. siječnjaPatke divlje (Anas spp.) od 1. rujna do 1. ožujka Liska crna (Fulica atra L.) od 1. rujna do 31. siječnja

www.lovackisavez-hb.ba 3

Pogled s čeke

Kamo ide lovstvo u BiH?

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 7.

..... str. 13.

..... str. 18.

..... str. 41.

..... str. 5.

Sjednica Upravnog odbora Štednja i smanjenje troškova

Sjednica CIC koordinacijskog foruma u Skopju Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam

Lov predatora (grabežljivaca) Jako mali broj lovaca obožava loviti predatore

Županijsko vijeće za lovstvo Hercegbosanske županijeLov lovcima, lovišta urednim lovačkim društvima

Na tragu divljačiKvaliteta rada psa ovisi od mnogo čimbenika

Početkom ožujka ove godine u Skopju je održan sastanak lovačkih saveza ze-malja članica CIC Koordinacijskog Fo-

ruma za srednju i jugoistočnu Europu. Tema je bila: Stanje i zaštita populacije balkanskog risa u jugoistočnoj Europi. Osim predstavnika lovačkih, sastanku su nazočili i predstavnici uglednih europskih instituta i organizacija koje se bave zaštitom prirode i divljeg života u njoj, kao što su norveška NINA, švicarska KORA, albanska PPNEA, Veterinarski fakultet iz Zagreba, makedonski MES i druge. To je ovom znanstvenom međunarodnom lov-nom skupu dalo posebno značenje jer su se uz predstavnike lovaca pojavili i ugledni znan-stvenici, predstavnici najpoznatijih europskih znanstvenih instituta i organizacija za zaštitu prirode. Ta činjenica vjerojatno je bila presud-na da većina sudionika ovaj CIC Koordinacijski Forum proglasi jednim od najuspješnijih do sada, osobito u smislu zastupljenosti lovne struke i znanosti u njegovu radu, te u smislu kvalitete prezentiranih radova o stanju i po-pulaciji risa u jugoistočnoj Europi.

Doista je bilo zadovoljstvo gledati i sluša-ti sve te stručnjake, znanstvenike, magistre i doktore, s koliko znanja i umijeća prezenti-raju svoje radove, iznose podatke, argumen-te i činjenice o stanju i populacijama risa u svojim zemljama. Impresivno je bilo čuti sve te pedantne brojke, uvjerljive argumente, po-uzdane podatke. Jednako impresivno bilo je vidjeti i znanstveni pristup, metode rada, su-vremene tehnologije, telemetrijska praćenja, čipove, radioodašiljače, noćne kamere, DNK analize… Tek kad takvo nešto doživi, čovjek postane svjestan koliko su znanost i tehnolo-gija daleko otišle i koliko su tek moćne kad se ujedine.

Međutim, koliko god bila jaka impresija i doživljaj naprednoga europskog lovstva, mučnija je bila poražavajuća usporedba sa stanjem i prilikama u bh. lovstvu. Za potpuni osjećaj razočaranja nesvjesno se pobrinuo je-dan sudionik koji je prikazujući fotografiju de-vastiranog staništa rekao da je nastala negdje u Bosni i Hercegovini, a prikazuje osamljeno

stablo na nepreglednoj čistini prepunoj pa-njeva. Poruka jasna i nedvosmislena: U unište-nom staništu nema divljači!

Nemoguće je bilo mirno sjediti i sve to promatrati, a ne zapitati se, gdje smo mi u svemu tome i kamo ide bosanskohercego-vačko lovstvo.

Ljudi vladaju materijom, barataju podaci-ma, imaju ideje, planove, projekte, opremu, novac, sve. A mi, što mi imamo i koliko smo uistinu daleko od svega toga? Mi imamo za-kone o lovstvu koji se ne provode. Imamo strukture vlasti koje su dužne voditi brigu o divljači kao državnom dobru od posebne skr-bi, a koje to ne čine. Imamo milijunske prora-čune iz kojih se godinama ne izdvaja ni jedna jedina marka za razvoj i unaprjeđenje lovstva. Imamo zapušteno i zaboravljeno lovstvo koje je nekada bilo prepoznatljivi bosanskoherce-govački simbol u svijetu, a koje danas životari i preživljava isključivo od entuzijazma i dobre volje lovaca i infuzije zvane lovačka članarina.

Kako onda u takvom stanju promišljati o europskom lovstvu, o znanstvenom pristupu, o modernim tehnologijama, o ulaganjima i projektima. Kako kad ne znamo ni koliko lovi-šta imamo, a kamoli koliko i kojih vrsta divljači u njima. Kako kad nemamo valjanih lovno-gospodarskih osnova, ni planova upravljanja ugroženim vrstama divljači. Nemamo točnih podataka o brojnom stanju, o odstrjelu, o tro-fejnoj vrijednosti divljači. Nažalost, nemamo još dosta toga. Vjerojatno je ovakvo stanje ra-zlogom da nas je i Europa zaobišla u širokom luku glede financiranja različitih projekata za-štite i reintrodukcije ugroženih vrsta, za razliku od zemalja u našem okruženju.

Teško je naći opravdanje za ovakvo sta-nje u lovstvu a još teže povjerovati da će se u ovim teškim recesijskim vremenima išta promijeniti nabolje. Preostaje nam jedino zbiti redove i učiniti napor za pronaći put prema europskom lovstvu kamo i pripada-mo. Naše lovstvo i naši lovci to zaslužuju, bez obzira na sve!

Ivica Lučić

Broj 88, ožujak - travanj 2013.44

ZANIMLJIVOSTI

Svakog se proljeća u vete-rinarsku stanicu ili šumar-skoj službi obrati nekoliko

ljudi s mladim lanetom na ru-kama. Traže pomoć jer je lane bolesno; ima proljev i obično ne može ni glavu podignuti. Obično kažu, našli su ga ostav-ljenog u šumi ili na rubu livade i odnijeli ga kući da mu spase ži-vot; u početku je dobro uzima-lo mlijeko na bočicu, a onda se razboljelo. Takva lanad najčešće ugiba, a onaj mali dio koji pre-živi ne može se vratiti u prirodu jer mu jednostavno nedosta-je „naobrazbe“ za takav život, koji inače dobivaju od majke. Kao mladi, obično su vrlo pi-tomi, ali kad odrastu postaju nasrtljivi, a mužjaci i opasni. Zakon zabranjuje držanje divlja-či u domaćinstvima, međutim samo na papiru. Svakodnevno

“Napušteno” lane nije ostavljeno

SUSRET S MLADIM LANETOM

ŽIVOTINJSKA FARMA

možemo vidjeti ili čuti oglase o prodaji mlade lanadi stare 3-4 mjeseca. Ne treba ni spomenuti koliko je neprimjereno koristiti takvu divljač kako u kulinarstvu, tako i kao kućne ljubimce. Mla-da divljač koja se drži u zato-čeništvu ima anemično meso koje se pri kuhanju raspada, a zbog previše mijelinske ki-seline i kiselkast okus. Razlog tomu je nedostatak vitamina C iz šumskih plodova (a ne mr-kve i kupusa, op. a.), a isto tako raspadljive kosti prilikom kuha-nja mogu uzrokovati višednev-ne zatvore i probavne smetnje. Sve je to posljedica pogreš-ke učinjene iz neznanja već u prvom koraku. Lane ne treba dirati, treba ga mirno zaobići i ostaviti gdje je nađeno. Srne, a i košute raznih vrsta jelena, ostavljaju svoju mladunčad

prvih dana nakon poroda skri-venu u travi ili grmlju dok one traže hranu u okolici. Nekoliko puta na dan vraćaju se da ih nadoje. Tako mladunče ne tro-ši dragocjenu energiju da bi slijedilo majku, a ona se može slobodnije kretati i tako brže i više pojesti, te proizvesti i više mlijeka. Najvažnije je izbjega-vanje napada predatora. Uz majku, mladunče bi bilo vrlo vidljivo, a ne bi moglo pobje-ći. Međutim, dok samo leži u zaklonu, zaštićeno je i time što još nema ni izražen miris po kojem bi ga predator mogao nanjušiti. Čak i kad je opasnost u neposrednoj blizini, ono i dalje mirno leži, iako dršće od straha. Tako se ponaša i kad čo-vjek naiđe. Naravno, kao što ih ljudi nađu, tako poneki strada-ju od predatora. Poznato je da, primjerice, u Sjevernoj Americi medvjed grizli intenzivno pre-tražuju tipične terene u potrazi za teladi-mladunčadi elka (sje-vernoameričkog jelena) i da u tome ima uspjeha svakih neko-liko dana. Kada bi, međutim, ta mladunčad bila uz majke, ne bi imala gotovo nikakvih izgleda

za spas, jer one svakoga dana moraju po nekoliko puta (i redovito uspijevaju) bijegom spašavati život pred grizlijem. Tek u dobi od 20 i više dana tele se pridružuje majci u paši i tada ih grizli više ne može stići. Zaključujemo da je dug evolu-cijski put razvio u srna i jelena oblike ponašanja koji pružaju najveće izglede za preživlja-vanje mladih. Čovjekovo mi-ješanje u taj ritam može imati samo negativne posljedice, a osim toga u suprotnosti je sa zakonom o lovstvu.

Tomislav-Tomo Penjak

Član LD „Rama“ iz Prozora-Rame, Marko Ćališ, ima pravu životinjsku farmu.

Na obroncima Makljena, iza svoje kuće, na oko 800 metara nadmorske visine napravio je malu farmu s puno različitih vr-sta pernatih životinja. Sa svojim sinom Nikolom svakodnevno se brine o preko stotinu jedin-ki, iz čiste zaljubljenosti u ovu vrstu životinja. Da bi zadovoljio njihove potrebe za hranom, Marko obrađuje preko petna-est duluma svoje zemlje, sije kukuruz, žito, repu, mrkvu itd. Prilikom posjeta, oduševili smo se viđenim. Sve te vrste da ima tu u blizini, tu ljepotu, raskoš različitog i s njima Marko „raz-govara“, i razumiju se. Marko

Dva zanimljiva hobija

nam je pričao o međusobnoj komunikaciji, o broju različitih glasanja i njihovu značenju. U svome malom ali očito boga-tom i, prije svega zadovoljnom svijetu, već 13 godina uzgaja paunove, ukrasne koke, pre-pelice, golubove, patke, divlje zečeve i vijetnamske svinje. Od paunova ima: plave paunove nabavljene u Ljubuškom, cr-nokrile u Novom Sadu i šarene mješance plavog i bijelog iz Kaknja. Ukrasne koke: svilene u bijeloj, žutoj i crnoj boji iz Teš-nja, bantam: crna, zlatna, luga-sta iz Bugojna. Koke talijanke: zlatne, srebrne, bijeli lehor iz Livna. Padovanke iz Italije. Ja-panske prepelice, morke, patke, golubovi: mali dijamantski, le-

pezani, bijeli, šareni, pismonoše, prevrtače i neke visoke letače. Među njima ima i divljači: fazana zlatnih, srebrnih i dijamantnih. Osim peradi uzgaja vijetnamske svinje i divlje zečeve. „Želja mi je nabaviti srnu i srnjaka. Srnja-ka sam nekada imao“, iskazuje Marko svoje želje. Marko je lo-

vac od 2006. i to veoma aktivan. Sudionik je izgradnje pokretne mete i svake godine sudjeluje u organizaciji natjecanja lovaca u ciljanju i pripremi mete i terena gdje se natjecanje izvodi. Spojio je dva hobija i uživa u njima.

Stanko Ćurčić

Spas ili ...

Paun - ljepota Ćališove farme

www.lovackisavez-hb.ba 5www.lovackisavez-hb.ba 5

IZ SAVEZA

Četrnaesti sastanak Koordinacijskog Foruma za srednju i jugo-istočnu Europu Međunarodnog vijeća za lov i zaštitu divljači održan je 1. i 2. ožujka 2013. u hotelu Holiday In u Skopju.

Domaćin sastanka bilo je Javno poduzeće za upravljanje i zaštitu višenamjenskih površina „Jasen“ iz Skopja, koje predstavlja i zastupa Republiku Makedoniju u CIC-u. Dvodnevni sastanak CIC Koordina-cijskog Foruma organiziran je po modelu stručne radionice o temi: Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam. Radionica je podijeljena u dva dijela, odnosno dvije cjeline. Tema radionice prvoga dana sa-stanka bila je: Stanje balkanskog risa u jugoistočnoj Europi, a drugog je dana obrađena tema: Održivi lovni turizam u Republici Makedoniji. Cilj sastanka, odnosno radionice je doprinos zaštiti i očuvanju popula-cije balkanskog risa te razvoj održivog lovnog turizma kao jednog od temeljnih programa Vlade Republike Makedonije.

LOVAČKA I EKOLOŠKA ELITAKoliko su teme radionice bile zanimljive za sudionike sastanka

najbolje govori njihov odaziv, odnosno dolazak na ovaj sastanak CIC Foruma. Naime, pozivu za sastanak odazvala su se gotovo sva izaslanstva lovačkih saveza zemalja srednje i jugoistočne Europe, od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Češke, Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Rusije, Albanije i domaćina Make-donije. Osim izaslanstava lovačkih saveza navedenih zemalja, ovom sastanku, odnosno radionici nazočili su, i vrlo aktivno sudjelovali u njezinu radu, i predstavnici NINA – Norveškog instituta za istraživa-nje prirode, KORA – Švicarskog instituta za krupne zvijeri, MES – Ma-

VEćINA SUDIONIKA OVOgA SASTANKA JEDINSTVENA JE U MIŠLJENJU DA JE OVO, U STRUČNOM I ZNANSTVENOM SMISLU, BILA JEDNA OD NAJBOLJIH CIC-OVIH KOORDINACIJA, KOJA JE DALA BROJNE INFORMACIJE, ODgOVORE I SMJERNICE O STANJU, STATUSU, PERSPEKTIVAMA I MJERAMA ZAŠTITE POPU-LACIJE RISA U JUgOISTOČNOJ EUROPI.

SJEDNICA CIC KOORDINACIJSKOG FORUMA U SKOPJU

Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam

kedonskog ekološkog društva, Veterinarskog fakulteta iz Za-greba i PPNEA – Zaštita i očuva-nje prirodnog okoliša Albanije, kao predstavnici poznatih eu-

ropskih organizacija i instituta koji se bave zaštitom prirode i života u njoj. Uz navedene su-dionike sastanku su nazočili i visoki dužnosnici makedonske vlade predvođeni Ljupčom Dimovskim, ministrom poljo-privrede i šumarstva, te čelnici CIC-a na čelu s predsjednikom Bernardom Lozeom, poča-snim predsjednikom Dieterom Schrammom, te Tonijem Vršča-jem, predsjednikom CIC Koor-dinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Uz čel-nike CIC-a sastanku je nazočio i izvršni direktor FACE Angus Middleton. Bosnu i Hercegovi-nu na ovom međunarodnom lovačkom skupu predstavljala su izaslanstva Lovačkog saveza Republike Srpske i Lovačkog sa-veza Herceg Bosne. Hercegbo-sansko izaslanstvo predvodio je predsjednik saveza Ilija Vrljić, uz kojeg su u izaslanstvu bili Vlado Soldo i Ivica Lučić.

Sjednicu CIC Foruma otvorili su domaćini, direktor poduzeća „Jasen“ Mihail Malahov i mini-star poljoprivrede i šumarstva Republike Makedonije Ljupčo Dimovski, koji je sudionicima Foruma predstavio lovstvo Ma-kedonije, njegovu organizaci-ju, vrste divljači, najznačajnija lovišta i način lovnoga gospo-darenja. Nakon toga uslijedila su obraćanja čelnika CIC-a Ber-narda Lozea, Dietera Schramma i Tonija Vrščaja, koji su istaknuli značenje održavanja CIC koor-dinacija i važnost zaštite balkan-

Ilija Vrljić “na kavi” s predsjednikom CIC-a Bernardom Lozeom i predsjednikom CIC Foruma Tonijem Vrščajem


IZ SAVEZA

skog risa u ovom dijelu Europe.Nakon ceremonije svečanog otvaranja

pristupilo se radnom dijelu Foruma koji se odvijao kroz stručne prezentacije o stanju balkanskog risa u zemljama jugoistočne Europe. Prvo su veoma stručne i zanimljive prezentacije o stanju risa podnijeli pred-stavnici organizacija i institucija koje se bave zaštitom prirode i proučavanjem po-pulacija risa u jugoistočnoj Europi. Potom su uslijedile, ne manje stručne, kvalitetne i zanimljive prezentacije predstavnika lovač-kih saveza zemalja sudionika Foruma.

STANJE RISA U BiH Veoma zapaženu i stručnu prezentaciju

o stanju risa u Bosni i Hercegovini podnio je mr. Vlado Soldo. Svojom stručnom prezen-tacijom, koja je pobudila veliko zanimanje i dobila brojne pohvale sudionika. On je predstavio stanje risa u BiH kroz povijesni status i sadašnje stanje, prezentirajući po-datke o brojnom stanju, uginućima i opaža-njima risa za razdoblje 1980. – 2000. Zatim je predstavio novija istraživanja o stanju risa provedena od strane Maga-projekta kroz stručnu studiju: Ugrožene vrste divljači u BiH, kao i sadašnji zakonski status risa u BiH obuhvaćen domaćim i međunarodnim propisima. Na koncu je predstavio sadašnji trend populacije, staništa risa u BiH, kao i sadašnju brojnost koja se procjenjuje na 58 jedinki, a prezentaciju je završio sljedećim zaključcima:

• Autohtoni balkanski ris u BiH nije regi-striran od 1911. godine.

• Prema entitetskim zakonima o lovstvu ris je u BiH trajno zaštićena vrsta, a BiH je potpisnica svih relevantnih međunarodnih

konvencija, čime je ispunila sve formalne uvjete za zaštitu risa.

• Problem je što u Federaciji BiH još nije u potpunosti implementiran entitetski zakon o lovstvu, a na razini BiH nisu određena za-štitna područja i ne postoji plan upravljanja ovom vrstom.

• Postojeća populacija risa u BiH poslje-dica je reintrodukcije risa u Sloveniji – Ko-čevski rog 1973. godine s Karpata (Slovač-ko Rudogorje), koja se iz Hrvatske (Plitvice) proširila u BiH (Plješevica) i koja danas čini zajedničku, dinarsku populacije euroazij-skog risa (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Her-cegovina).

• Današnja populacija risa u BiH je sta-bilna, ali ipak u posljednjih 10 godina nije opažena značajnija ekspanzija u proširenju životnog prostora.

Veoma kvalitetne i zanimljive prezen-tacije o stanju risa imali su i predstavnici Makedonije i Albanije u čijim zemljama je populacija balkanskog risa i najbrojnija, a za nas su bile posebno zanimljive prezentacije Hrvatske (dr. sc. Josip Malnar) i Slovenije (dr. sc. Ivo Kos) s obzirom na to da dijelimo za-jedničku dinarsku populaciju risa. Posebno je bilo zanimljivo čuti i usporediti podatke o brojnosti risa u pojedinim zemljama, koji se kreću od 15-20 primjeraka u Sloveniji, 40-50 u Hrvatskoj, do 23.000 primjeraka u Rusiji. Zanimljivo je da se u Rusiji u legalnom lovu 2011. godine odstrijelilo oko 800 jedinki risa.

GOLEMI ZAOSTATAK BH. LOVSTVAPrezentacije o stanju risa popraćene su

vrlo stručnim i zanimljivim raspravama a na koncu je, po običaju za ovakvu vrstu sa-

stanaka, usvojena i zajednička Deklaracija o zaštiti risa u jugoistočnoj Europi. Većina sudi-onika ovoga sastanka jedinstvena je u mi-šljenju da je ovo, u stručnom i znanstvenom smislu, bila jedna od najboljih CIC-ovih ko-ordinacija, koja je dala brojne informacije, odgovore i smjernice o stanju, statusu, per-spektivama i mjerama zaštite populacije risa u jugoistočnoj Europi.

Ova koordinacija bila je i prilika za broj-ne neformalne susrete, razgovore i lobira-nja što je iskoristilo i izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tako se predsjednik Vrljić susreo s predsjednikom CIC-a Bernar-dom Lozeom i starim lovačkim prijateljima Dieterom Schrammom i Tonijem Vrščajem, koje je, kao predsjednik Savjeta lovačkih sa-veza BiH, upoznao s trenutnim stanjem, pri-likama i problemima u bh. lovstvu. Osim s čelnicima CIC-a, kojima je ovom prigodom uručio i novu monografiju Saveza, pred-sjednik Vrljić susreo se i s predsjednicima lovačkih saveza Češke, Slovačke, Rumunjske i Srbije, i naravno s izaslanstvom Hrvatskog lovačkog saveza.

Ova CIC koordinacija, možda više nego i jedna druga, dala je jasnu sliku stanja i po-stignuća lovstva u pojedinim europskim zemljama i jasno pokazala put kojim ide suvremeno europsko lovstvo. Usporedba sa stanjem u bh. lovstvu jako razočarava i produbljuje spoznaje koliko zapravo bh. lovstvo kasni u odnosu na lovstvo u regiji, osobito u znanstvenom, tehnološkom i me-todološkom smislu, te stručnom, moderni-stičkom i suvremenom pristupu.

Ivica Lučić

Monografija za predsjednika Lovačkog saveza Rumunjske

Vlado Soldo -zapažena prezentacija o stanju risa u BiH


IZ SAVEZA

Upravni odbor donio je brojne zaključke i odluke

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru je 11. travnja

2013. održao svoju redovitu, i prvu ovogodišnju sjednicu, na kojoj su razmatrana aktualna pitanja iz djelokruga rada Save-za i njegovih članica. Sjednicu je otvorio i vodio predsjednik Saveza Ilija Vrljić, a započela je podnošenjem izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju. Izvješće o radu i aktivnostima Saveza podnio je tajnik Ivica Lu-čić, a izvješća o radu županijskih vijeća podnijeli su njihovi pred-sjednici: Željko Džidić, Pavo Ko-sić, Doni Mikulić, Mijo Mateš-ković, Jako Čavara i Ivica Širić. Temeljem podnesenih izvješća vidljivo je da su glavni problemi, aktivnosti i preokupacije lovač-kih društava u proteklom raz-doblju vezane za problematiku (ne)provedbe Zakona o lovstvu. Komentirajući ovakvo stanje dopredsjednik Saveza Dragan Guberac istaknuo je sljedeće: „Problem je nebriga politike i što neadekvatni ljudi sjede na pozicijama gdje se odlučuje o lovstvu. U Posavini smo na sve moguće načine tražili da se pro-vede Zakon, ali nema političke volje i sluha za to. Treba animira-ti sve relevantne političke snage da se Zakon implementira“.

Po okončanju opširne ra-sprave o problematici lovnoga zakonodavstva, Upravni odbor je razmatrao točke dnevnoga reda vezane za održavanje re-

Štednja i smanjenje troškovaODLUKE UPRAVNOg ODBORA UgLAVNOM SE OD-NOSE NA MJERE ŠTEDNJE I SMANJENJA TROŠKO-VA KAKO BI SE PREVLADALO TEŠKO FINANCIJSKO STANJE UZROKOVANO NAKNADNIM PLAćANJEM IZLAZNOg PDV-A PO RJEŠENJU UPRAVE ZA NE-IZRAVNO OPOREZIVANJE BIH IZ 2011. gODINE.

dovite godišnje skupštine Save-za i planska dokumenta Saveza za 2012./13. godinu. Težište rasprave, kao i obično, bilo je vezano za Financijsko izvješće i Izvješće Nadzornog odbora o financijskom poslovanju Saveza u protekloj, 2012. godini. Nakon financijskih, razmatrana su i pi-tanja vezana za organiziranje edukacijskih radionica za izo-brazbu, odnosno osposoblja-vanje lovočuvara za provedbu nadzora postoralne vakcinacije lisica, zatim organiziranje natje-canja Saveza u lovnom streljaš-tvu za 2013. godinu, te nabavku lovačkih odličja.

Nakon doista obimnog dnevnog reda i iscrpne raspra-ve, o svim točkama usvojeni su odgovarajući zaključci i odluke. Tako su usvojena izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća, a za-ključeno je da se Stručno vijeće za lovstvo očituje o dopisu LD „Tetrijeb“ iz Kupresa vezano za uporabu pasa u lovu, te da izra-di Prijedlog odluke o formira-nju lovišta u Srednjobosanskoj županiji, kao i prijedlog nacrta županijskog zakona o lovstvu. glede obveza proisteklih iz Za-kona o lovstvu, Upravni odbor je donio i zaključak o obveznoj izradbi godišnjeg plana gospo-darenja lovištem za 2013./14. lovnu godinu za sve članice koje gospodare lovištem, kao i njegovu dostavu u resorno žu-panijsko ministarstvo.

glede održavanja skupštine, Upravni je odbor donio odluku

da se redovita godišnja skup-ština Saveza održi 25. svibnja 2013. s početkom u 11 sati u Poslovnom centru „Sivrić“ u Mo-staru. Jednoglasno su usvojena i godišnja planska dokumenta Saveza: Financijsko izvješće za 2012., Program rada i Financijski plan za 2013., te Izvješće Nad-zornog odbora o financijskom poslovanju Saveza u 2012., pre-ma kojem je financijsko poslo-vanje Saveza bilo u skladu s po-zitivnim zakonskim propisima.

S obzirom na to da je težište ove sjednice Upravnog odbora bilo na financijskom stanju Sa-veza, i o tom su pitanju done-seni odgovarajući zaključci i od-luke. One se uglavnom odnose na mjere štednje i smanjenja troškova kako bi se prevlada-lo sadašnje teško financijsko stanje uzrokovano naknadnim plaćanjem izlaznog PDV-a po rješenju Uprave za neizravno oporezivanje BiH iz 2011. go-dine. Usvojeni zaključci koji se odnose na mjere štednje, sma-njenje troškova i povećanje prihoda su sljedeći: smanjenje dnevnica za službena putova-nja u zemlji i inozemstvu; uki-danje dnevnica za zastupnike u Skupštini Saveza; obustavljanje dodjele pomoći za izgradnju streljana; smanjenje troškova za sudjelovanje u radu CIC-a i FACE-a; smanjenje troškova za rad županijskih vijeća za lovstvo; smanjenje troškova telefona i mobitela djelatnika Saveza; smanjenje troškova

honorara za Hoop!; pet umje-sto šest brojeva Hoopa u 2013. godini; povećanje troškova lovnog pripravništva.

Svi predloženi zaključci, od-nosno mjere štednje propisat će se odgovarajućim odlukama Upravnog odbora, odnosno Skupštine Saveza. Njihovom re-alizacijom predviđena je ušteda na godišnjoj razini u iznosu od oko. 60.000 KM.

glede podmirenja dugo-vanja članica prema Savezu iz 2012. godine, zaključeno je da se dugovanja podmire najka-snije do datuma održavanja Skupštine Saveza (25. 5.). Čla-nice koje do tada ne podmire obveze neće moći sudjelovati na Skupštini.

Upravni odbor donio je i od-luku da se u 2013. na razini Sa-veza organiziraju dva streljačka natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu (1. 6. 2013. u Kupresu) i Prvenstvo članica Saveza u lovnom stre-ljaštvu (3. 8. 2013. u Mostaru).

Ova sjednica Upravnog od-bora zasigurno će ostati zapam-ćena po zaključcima i odlukama vezanim za provedbu mjera štednje i smanjenja troškova u cilju stabiliziranja financijskog stanja u Savezu. Očekivati je da će one polučiti pozitivne finan-cijske rezultate, i da neće uma-njiti obujam i kvalitetu izvršenja planiranih aktivnosti i zadaća Saveza.

Ivica Lučić

SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA


IZ SAVEZA

Na sastanku Županijskog vijeća za lovstvo Žu-panije Središnja Bosna

održanom u Vitezu 11. ožujka ove godine o temi ustanovlje-nja lovišta, zaključeno je da se uime Lovačkog saveza Herceg Bosne uputi dopis predsjedni-ku županijske Skupštine Josipu Kvasini i predsjedniku županij-ske Vlade Tahiru Lendi za prijam izaslanstva Saveza na sastanak o temi problematike lovstva, odnosno ustanovljenja lovišta u ovoj županiji. Poziv za sastanak od strane navedenih županij-skih dužnosnika uslijedio je vrlo brzo tako da je sastanak uprili-čen 26. ožujka 2013. u Travniku. Izaslanstvo Saveza na ovom je sastanku predvodio predsjednik Ilija Vrljić, a u izaslanstvu su bili i dopredsjednik Saveza Slavko Marin, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo SBŽ Jako Čava-ra, predsjednik LU „Kuna“ Jajce

Dogovorom do rješenja

SASTANAK S PREDSJEDNIKOM SKUPŠTINE I VLADE SBŽ

ĐURĐA ADLEŠIĆ POSJETILA SAVEZ

Zajednički projekti i edukacijske radionice

Marko Bilandžija te tajnik Save-za Ivica Lučić. Uime županijskih vlasti sastanku su nazočili pred-sjednik Skupštine Josip Kvasina, predsjednik Vlade Tahir Lendo, županijski ministar MUP-a Jozo Lučić te pomoćnica ministra po-ljoprivrede i šumarstva Jasmina Mezildžić. Cilj ovoga sastanka bio je upoznati županijske duž-nosnike sa stavovima i mišljenji-ma lovaca i lovačkih udruga čla-nica Saveza s prostora Središnje Bosne, vezanim za problematiku ustanovljenja lovišta i postupci-ma koje provodi resorno župa-nijsko ministarstvo, te njihovim refleksijama i mogućim poslje-dicama na terenu. Predstavni-ci Saveza ovom su prigodom upozorili županijske dužnosnike na pokušaje nametanja modela ustanovljenja lovišta po nače-lu „jedna općina jedno lovište“, koji nije propisan Zakonom o lovstvu niti bilo kojim drugim

zakonom, koji ne cijeni mišljenje lovne struke i suvremenih lovnih standarda, koji ne odražava sta-nje i mišljenje interesnih strana na terenu i koji izravno zadire u ustavnu kategoriju ljudskih prava i sloboda vezanih za slo-bodu udruživanja. Predstavni-ci Saveza inzistirali su da se u postupku ustanovljenja lovišta poštuju zakonske procedure, provode demokratski standar-di, cijene mišljenja lovne struke i interesnih strana, te predložili da, kao doprinos rješenju ove problematike, Savez, odnosno Županijsko vijeće za lovstvo, izrade i dostave svoj prijedlog ustanovljenja lovišta u Središ-

njoj Bosni. Županijski čelnici prihvatili su stavove, prijedloge i sugestije predstavnika Saveza, što se osobito očituje u izjavi premijera Lende koji je istaknuo da se moraju cijeniti mišljenja lovaca i stanje na terenu, da je prošlo vrijeme dekreta i name-tanja rješenja i da se problemi moraju rješavati kompromisom i dogovorom. Premijer i pred-sjednik županijske Skupštine za-hvalili su izaslanstvu Saveza na posjetu, a predsjednik Saveza za uzvrat uručio im je monografiju „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“.

Ivica Lučić

Predsjednica zaklade „Hrvatska bez mina“ i bivša zastupnica u Hrvatskom saboru Đurđa Adlešić, početkom trav-

nja ove godine boravila je u Mostaru, kojom prigodom je posjetila i Lovački savez Her-ceg Bosne. Posjet je upriličen s razlogom, a uz preporuku predsjednika Hrvatskog lovačkog saveza Đure Dečaka. Naime, kao predsjednica zaklade „Hrvatska bez mina“, gospođa Adlešić vrlo aktivno sudjeluje u njezinu radu i veoma dobro surađuje s hrvatskim lovcima. Uspostava suradnje s hercegbosanskim lovcima bio je razlog i cilj njezina posjeta i radnog sastanka s čel-nicima Saveza u Mostaru. Tom prigodom gospođa Adlešić upoznala je predstavnike Saveza s aktivnostima njezine Zaklade ve-zanim za deminiranje miniranih područja u Republici Hrvatskoj, te o suradnji s Hrvat-skim lovačkim savezom i hrvatskim lovcima

u provedbi edukacijskih radionica i proje-kata vezanih za mine i opasnosti od mina. Ističući veoma dobru suradnju s Hrvatskim lovačkim savezom, predložila je da se neke aktivnosti Zaklade organiziraju i realiziraju i na području Bosne i Hercegovine u dogo-voru s Lovačkim savezom Herceg Bosne. Tako je predložila organiziranje edukacijskih radionica za lovce koji na području svojih lovišta imaju područja pod minama ili love u takvim lovištima u RH ili BiH, kao i kandi-diranje zajedničkih projekata prema pristu-pnim fondovima Europske unije. Predlože-ne aktivnosti prihvaćene su i podržane od strane Saveza tako da je dogovoreno odr-žavanje zajedničke edukacijske radionice u Imotskom za područje Dalmacije i Herce-govine, kao i kandidiranje zajedničkog pro-jekta prema EU o temi deminiranja, za ove dvije pogranične i susjedne regije. Također

je dogovoreno da se ove aktivnosti orga-niziraju i provedu i na području Središnje Bosne i Posavine, odnosno na cjelokupnom prostoru na kojem djeluje Savez i njegove članice u BiH.

Boravak u Mostaru Đurđa Adlešić iskori-stila je i za obilazak njegovih znamenitosti poput Franjevačkog samostana i Staroga mosta, a posjetila je i neke institucije, pri-mjerice Medicinske fakultet u Mostaru.

Ivica Lučić

Sudionici sastanka u Travniku: Jozo Lučić, Josip Kvasina, Tahir Lendo, Ilija Vrljić i Slavko Marin

Đurđa Adlešić i fra Ante Marić za posjeta Franjevačkom samostanu u Mostaru


UGROŽENE VRSTE

Rod ris – Lynx, obuhvaća četiri vrste. Prema znanstvenoj klasifi-kaciji ris spada u razred sisavaca (Mammalia), red zvijeri (Carni-vora), porodicu mačaka (Felidae), potporodicu pravih mačaka

(Felinae). Dva pripadnika roda Lynx žive u Sjevernoj Americi – ka-nadski ris (Lynx canadensis, Keer 1792) i Bobcat – crveni ris (Lynx ru-fus, Schreber 1777), a dva žive u Europi – iberijski ris (Lynx pardinus, Temmnick 1872) i euroazijski ris (Lynx lynx, Linnaeus 1758).

NAJVEćI IZAZOVI OČUVANJU RISA U EUROPI SU NEDOSTATAK PODATAKA O POJEDINIM POPULACIJAMA, POSLJEDICE PARENJA U SRODSTVU, ILEgALNI ODSTREL RISA, gUBITAK STANIŠTA I MANJAK PLIJENA, TE NEgATIVNI STAVOVI PREMA RISU. DINARSKA POPULACIJA PREPOZNANA JE KAO JEDNA OD NAJ-UgROŽENIJIH U EUROPI.

IZAZOVI OČUVANJU RISA

Ris – status i rasprostranjenost

KANADSKI RIS(LYNx CANADENSIS)

Kanadski ris sa svoje tri pod-vrste (L. canadensis canadensis; L. canadensis mollipilosus; i L. canadensis subsolanus) živi u Sjevernoj Americi. Povijesno gledano, raspon staništa je od Aljaske preko Kanade i proši-ruje se na mnoge sjevernoa-meričke države, a u sjeveroi-stočnim američkim državama obitava u prijelaznoj zoni u pojasu sjevernih crnogoričnih šuma. Sezona parenja risa u Ka-nadi traje samo mjesec dana, u rasponu od ožujka do svibnja, ovisno o lokalnim klimatskim uvjetima. Ženka risa pari se samo s jednim mužjakom, a mužjak se može pariti s više ženki. graviditet ženke traje

do 64 dana, pa se mladi rađaju u svibnju ili početkom lipnja. Kanadski ris je dobar penjač i plivač, u prehrani glavni plijen su mu zečevi (snowshoe ha-res), koji obično čine 60 do 97 posto njihove prehrane, pa mu je i razvoj populacije umno-gome ovisan o brojnosti ove populacije. U regijama gdje se njegovo stanište preklapa s drugim predatorima, kao što su bobcat ili kojoti, on lovi u područjima s dubljim snjež-nim pokrivačem, ili na višim nadmorskim visinama. Strvinu će jesti samo u krajnjoj nuždi. U stanju je načiniti veliku šte-tu na domaćim životinjama. Kada je u pitanju brojnost ove vrste, osim što je poznato da je riječ o vrlo rasprostranjenoj i brojnoj populaciji, nema po-uzdanih podataka o njihovoj brojnosti. Kako je stanište vrste na golemom prostranstvu ne-pristupačnih područja Aljaske i Kanade, nema mogućnosti utvrditi njezinu brojnost. U sje-vernom dijelu Kanade, popula-cija risa se procjenjuje na osno-vu sačuvanih evidencija broja ulovljenih risova po brojnosti njihovih krzna za svaku godinu. Od 1730. podatke evidentira i pohranjuje kompanija Had-son – Bay i Vlada Kanade. Na IUCN listi, kanadski ris se vodi kao vrsta s najmanje skrbi, ipak stanje populacije nije povoljno u svim staništima ove vrste. Od 2000. godine kanadski ris je u 48 američkih država označen kao ugrožena vrsta. BOBCAT - CRVENI RIS (LYNx RUFUS)

Crveni ris je sa svojih 12 priznatih podvrsta u prosjeku najmanji od četiri vrste iz roda Lynx. Rasprostranjen je u južnoj Kanadi, kontinentalnom dije-lu SAD-a i sjevernom Meksiku. Bobcat u prirodi doživi 6 do 8 godina, poneka jedinka živi do 10 godina. Prema izgledu i svoj-stvima, Bobcat podsjeća na dru-ge vrste iz roda. U prosjeku je neznatno manji od kanadskog risa, s kojim dijeli dio njegova staništa. Ima karakteristične crne trake na prednjim nogama i „zdepast“ rep, od kojeg potječe i njegovo ime. Iako su mu glavni

Svojstva Roda ris (Lynx) Keer, 1792.

ROD RIS(Lynx)

Naziv vrste Rasprostranjenost Status ugroženosti

Prosječna težina (kg)

Euroazijski ris(Lynx lynx) Europa/Azija Najmanja

skrb 18 – 30

Iberijski ris(Lynx pardinus) Europa - Španjolska Kritično

ugrožen 9 – 13

Kanadski ris(Lynx canadensis)

SJEV. AMERIKA(Aljaska, Kanada i sj. SAD)

Najmanja skrb 8 – 11

Bobcat -crveni ris(Lynx rufus)

SJEV. AMERIKAJ. Kanada, SAD i sj. Mexico)

Najmanja skrb 7 – 14


UGROŽENE VRSTE

plijen zečevi i kunići, ris lovi i druge vrste, od insekata, koka i malih glodavaca do jelena. Plijen i izbor ovisi o lokaciji, staništu, sezo-ni i ponudi. Prilagodljiv je grabežljivac, za razliku od drugih risova, ne ovisi isključivo o visokim šumama. Kreće se od močvare preko pustinjskih zemljišta i planinskih pod-ručja do poljoprivrednih zemljišta. Službena mu je procjena brojnosti između 700.000 i 1,5 milijuna u SAD-u 1988., s tendencijom povećanja rasprostranjenosti i gustoće populacije. Zbog njegove velike brojnosti i široke rasprostranjenosti, Amerikanci su zatražili njegovo uklanjanje s Dodatka II CI-TES Konvencije. IUCN ga navodi kao vrstu s „najmanje skrbi“, uz napomenu da je vrsta relativno rasprostranjena i brojna. Ipak, pre-ma rezultatima novijih istraživana u Ohio, Indiani i New Jerseyu, ova vrsta se smatra kao ugrožena.

IBERIJSKI RIS (LYNx PARDINUS) Iberijski je ris kritično ugrožena vrsta,

živi na Iberijskom poluotoku u južnoj Eu-ropi. Iberijski ris se smatra najugroženijom zvijeri Europe i najugroženijom mačkom svijeta. U posljednjih 50 godina distribucija vrste se smanjila za 99 posto. Danas je pri-sutan samo još u španjolskoj pokrajini An-daluziji u dvije izolirane populacije s uku-pno oko 200 jedinki i smatra se da je uzgoj u zatočeništvu jedina mogućnost za spas i opstanak ove vrste. Uzrok pada brojnosti iberijskog risa je vrlo niska gustoća glav-nog plijena – divljeg kunića (Oryctolagus cuniculus). Brojnost divljeg kunića u Špa-njolskoj i Portugalu drastično je pala oko 1950. godine zbog pojave virusne bolesti miksomatoze, i od tada se stanje brojnosti nije promijenilo. Padu brojnosti su dopri-nijeli i gubitak staništa, krivolov, smrtnost na prometnicama te bolesti. Kao jedan od oblika pomoći kritično ugroženom iberij-skom risu, populaciju koja obitava na zašti-ćenom području NP-Donana umjetno se dohranjuje domaćim kunićima. U sklopu projekata istraživanja i zaštite iberijskog risa, koje sufinanciraju španjolska vlada i Europska komisija putem nekoliko proje-kata, u Španjolskoj su osnovana dva centra za uzgoj iberijskog risa u zatočeništvu, a nedavno je otvoren i jedan centar u Por-tugalu.

EUROAZIJSKI RIS (LYNx LYNx)Euroazijski ris je najveća, najbrojnija

i najrasprostranjenija vrsta risa na svije-tu. Nastanjen je u šumskim područjima zapadne Europe, Rusije i srednje Azije. Potječe iz europskih i sibirskih šuma a po statusu zaštite kvalificiran je kao vr-sta „najmanje skrbi“. Euroazijski ris je tre-ći najveći grabežljivac u Europi, nakon medvjeda i vuka. Moćan je predator,

glavni mu je plijen srneća divljač, a lovi jelene, zečeve, kuniće, te male sisavce i ptice. Za prehranu mu je potrebno oko kilogram-dva mesa dnevno. Populaci-ja euroazijskog risa u zapadnoj Europi je drastično smanjena ili potpuno nestala pa je tijekom 1970-ih godina naseljen na više lokacija u desetak zemalja Europe.

Rasprostranjenost euroazijskog risa u Europi

Današnja slika rasprostranjenosti risa u Europi rezultat je međunarodne zaštite i više projekata reintrodukcije jedinki iz slo-vačkih Karpata na prostore koje je ris nekoć uspješno nastanjivao u zapadnoj Europi. Risovi su tijekom 1970-ih naseljeni u 10 ze-malja, no budući da je na većini od 14 lo-kacija naseljen mali broj jedinki, manji dio tih projekata je bio uspješan i tek je nekoli-ko populacija opstalo do danas. Jednom od najuspješnijih reintrodukcija karpatskog risa smatrala se ona u Dinaride, kojom je nastala današnja dinarska populacija risa.

Danas, 40 godina nakon ponovnog na-seljavanja, svim populacijama risa u Europi, ponajprije onima u Dinaridima, švicarskim Alpama i Jura planinama, prijeti ponovno izumiranje. Najvažnijim razlogom smatra se gubitak genske raznolikosti zbog ma-log broja osnivača, te međusobna izolira-nost, što je dovelo do parenja u srodstvu.

UGROŽENE POPULACIJE EUROAZIJSKOG RISA U EUROPI

Balkanska populacija risa (Lynx lynx mar-tinoi - balcanicus Bureš, 1941). Najmanja i najmanje poznata populacija autohtonog risa (Lynx lynx) u Europi je ona na jugu di-narskoga gorja, u regiji drevne Makedonije, zvana Balkanska populacija (Bretunmoser sur. 2000). Prema novijim istraživanjima to je jedina preživjela populacija euroazijskog risa u južnoj Europi, izolirana od najbliže po-pulacije na Karpatima, vjerojatno od druge polovice 19. st. Posljednji primjerci autoh-tonog balkanskog risa evidentirani su u Hr-vatskoj 1903. godine, Sloveniji i Srbiji 1908.,

Populacije risa u Europi Naziv populacije Zemlje PopulacijaNordijska Švedska, Norveška, Finska AutohtonaBaltička Rusija, baltičke zemlje, Poljska (Bialowieza) Autohtona

Karpatska Rumunjska, Slovačka, Poljska, Ukrajina, Češka, Mađarska, Srbija, Bugarska Autohtona

Balkanska Makedonija, Albanija AutohtonaDinarska Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina ReintroduciranaBohemijsko- bavarska Češka, Njemačka, Austrija ReintroduciranaAlpska Švicarska, Francuska, Italija, Austrija ReintroduciranaJura Francuska, Švicarska ReintroduciranaVosges - Palatinian Francuska, Njemačka Reintroducirana


UGROŽENE VRSTE

Bosni i Hercegovini 1911., Crnoj gori 1913? (Prema tvrdnji Rapaić Ž., u Crnoj gori je na masivu Komovi, u drugoj polovici 20. st. od-strijeljen jedan primjerak balkanskog risa) i Bugarskoj 1935. godine.

U Akcijskom planu za zaštitu euroazij-skog risa u Europi (Breitenmoser sur. 2000), u ime inicijative za zaštitu velikih zvijeri Europe (Vijeće Europe/Bern Konvencija), podatci pokazuju da je populacija autoh-tonoga balkanskog risa sada ograničena na pogranično područje Albanije, Makedoniju, Crnu goru i Kosovo. Nema pouzdanih po-dataka o današnjoj brojnosti balkanskoga risa. Prema najnovijim istraživanjima i pro-cjenama, sadašnja populacija balkanskog risa broji od 40 do 80 jedinki na području Makedonije i Albanije, a situacija je još kri-tičnija u susjednim zemljama, u kojima je zabilježeno samo povremeno pojavljivanje. Nakon nestanka balkanskog risa s područja Dinarida ovo je jedina populacija balkan-skog risa koja je ostala izolirana na jugoisto-ku Balkana i danas je označena kao najugro-ženija autohtona populacija euroazijskog risa.

Dinarska populacija risaNakon nestanka autohtonog balkanskog

risa s područja Dinarida početkom 20. st., staništa su ostala bez vrste skoro punih 70 godina, odnosno do ponovnog unošenja risa u Sloveniju – Kočevski rog 1973. godi-ne. Upravo se ova reintrodukcija smatrala jednom od najuspješnijih kojom je nastala sadašnja dinarska populacija risa, koja obi-tava na području Slovenije, Hrvatske i BiH. U prvih dvadeset godina brojnost je bila u stalnom porastu s tendencijom proširenja životnog prostora, a 90-ih naglo je počela kontinuirano opadati. Od vremena unoše-nja do danas, u sve tri zemlje evidentirana je ukupna smrtnost (legalan odstrel i drugi oblici uginuća) oko 368 primjeraka, od čega u Sloveniji 124, u Hrvatskoj 222 i u BiH 22 grla. Smatra se da je na ovu poznatu broj-nost, još do 30 posto primjeraka strada-lo, što nije evidentirano. Tako se s pravom može konstatirati da je ovo bila uspješna reintrodukcija risa na Dinaride. Nažalost, nakon relativno brzog uspona i ekspanzije razvoja populacije u prvih 20 godina, popu-lacija je naglo počela opadati. Zato se dinarska populacija risa danas smatra jednom od naj-ugroženijih reintroduciranih u Europi. Koji su razlozi takvog stanja i postoje li rješenja za zaustavljanje izumiranja koje prijeti jednoj od tri vrste velikih zvijeri na području Slo-venije, Hrvatskoj i BiH, tema je o kojoj se vode znanstvene rasprave i traže rješenja na stručnim skupovima u posljednjih nekoliko godina. Upravo su na nedavnoj radionici, održanoj od 28. veljače do 2. ožujka 2013. u Skopju, u organizaciji CIC Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu , o

temi „očuvanje balkanskog risa,“ predstavnici Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine pre-zentirali problematiku stanja dinarske populacije risa u svojim zemljama.

Dinarska populacije risa u SlovenijiU Sloveniju su 1973. unesena 3 para karpatskog soja risa iz Slovačke (Rudogor-

je), koji su nakon 46 dana karantene pušteni u Kočevskom rogu. Unesene jedinke bile su u srodstvu. Odmah iduće, 1974. godine, jedan je mužjak risa odstrijeljen u krivolovu. Prve godine nakon puštanja sve tri ženke su okotile mlade 1973. (2,1,1). Početak kontinuira-nog rasta brojnosti populacije i teritorijalna rasprostranjenost odvijala se u prvih 25 godina nakon unošenja. Trofejni lov je započeo 1978., na početku samo u „jezgri“ staništa. Ukupno su legalno odstrijeljene 124 jedinke samo u slovenskom dijelu. Nakon potpune zaštite nije bilo evidentiranih uginuća risa. U cjelokupnoj dinarskoj populaciji risa u Sloveniji i Hrvatskoj od 1973. do 2004. odstrijeljeno je više od 350 jedinki, a procjenjuje se da je dodatno strada-lo oko 130 jedinki koje nisu evidentirane. Sadašnja situacija i stanje risa u Sloveniji može se okarakterizirati kao vrlo kritično. Nakon 1990. populacija risa u Sloveniji počela je stagnirati, a potom rapidno opadati.

Sadašnja populacija risa u Sloveniji dosegnula je najnižu moguću razinu, tako da joj prijeti potpuni nestanak. Procjenjuje se da trenutačno u Sloveniji živi 15-25 jedinki risa. Upravo zbog alarmantnog stanja populacije risa, predstavnik Slovenije na radionici u Skopju dr. Ivan Kos u svom je završnom izlaganju o risu u Sloveniji, umjesto zaključaka sudionicima radionice uputio apel: „U Sloveniji i Hrvatskoj moramo očuvati risa za budućnost, razgovor i akciju trebamo upravo sada“. Stanje dinarske populacije risa u Hrvatskoj

Samo godinu nakon reintrodukcije u Sloveniju, 15. lipnja 1974., u Nacionalnom parku Risnjak u Hrvatskoj viđen je prvi odrasli mužjak risa. Četiri godine kasnije, 1978., na čabar-skom je području, nakon 1903. odstrijeljen prvi ris. Odmah nakon toga Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu osnovao je stalni komitet za zaštitu i praćenje risa. Od tada se za svakog odstrijeljenog risa u Hrvatskoj vodi zapisnik i redovito prati stanje populacije.

Prema podacima praćenja populacije risa u Hrvatskoj u pogledu broja jedinki i raspro-stranjenosti, do 1990-ih populacija je imala stalni rast. Nakon 90-ih populacija stagnira i dolazi do početka kontinuiranog pada i zadržavanja na sadašnjoj nižoj razini. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj ima 40-50 jedinki, te da je trend u posljednjim godinama u daljnjem


padu. Od 1978. do 2008., u Hrvatskoj je odstrijeljeno 229 jedinki risa.

Dinarska populacija risa u BiHSedam godina nakon reintrodukcije risa u Sloveniju i proširenja populacija na Hrvatsku,

prvi tragovi risa u BiH uočeni su 1980. godine sjeverozapadno od Bihaća na planini Plješe-vici u pograničnom području s Hrvatskom, te sjeveroistočno od Bihaća na planini grmeču. Trend ekspanzije rasprostranjenosti odvijao se jugoistočno Dinarskim gorjem do rijeke Ne-retve. Drugi smjer širenja bio je sa zapada na sjeveroistok središnjim gorjem BiH, do rijeke Krivaje. Do sada još nije evidentiran u jugoistočnim planinama BiH.

UGROŽENE VRSTE

Na radionici Europske inicijative za velike zvijeri – LCIE, stručnjaci iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, SR Jugoslavije, Makedonije i grčke, zajedno s drugim europskim stručnjacima za praćenje zvijeri, sastali su se u ožujku 2000. u Nacionalnom parku Plitvice (Hrvatska), kako bi iznijeli dotadašnja saznanja o rasprostranjenosti risa u svojim zemljama. Pema prezentiranim podacima predstavnika BiH na radionici, potvrđena je stalna prisut-nost risa u BiH od 1980., ali veličina i rasprostranjenost vrste nije poznata. Izneseni su podaci samo o smrtnosti, slučajnim opažanjima živih primjeraka i tragovima. (Soldo i sur. 2000.).

Naknadnim istraživanjima populacije risa u BiH (studija: „Ugrožene vrste divljači u BiH“ - MAgA 2006.), na bazi prikupljenih podataka konstatirano je da se trend populacije povećao u odnosu na razdoblje do 1992., kao i proširenje na nova staništa, ali još uvijek prisutnost risa nije registrirana na desnoj obali Neretve, iako, s obzirom na uvjete, tu postoje poten-cijalna staništa za ovu vrstu. Današnja krajnja granica areala risa u Bosni i Hercegovini je planina Igman, gdje su u ožujku 2006. registrirani tragovi risa. Sadašnja veličina staništa risa u BiH obuhvaća oko 3500 km², a potencijalna staništa obuhvaćaju oko 1000 km². Brojnost risa također se povećala, pa je trend označen „u porastu.“ Iako nema sustavnog praćenja vrste, procijenjeno je da na prostoru BiH obitava najmanje 60 risova. Dojam je da populacija momentalno stagnira.

AKTIVNOSTI I MJERE ZA SPAS I OČUVANJE UGROŽENIH POPULACIJA RISA U EUROPIRadionica o upravljanju ugroženim populacijama risa - Biotehnološki fakultet Sveučilišta

u Ljubljani i Slovenska nevladina udruga Dinaricum u suradnji s norveškim institutom za istraživanje prirode (NINA) organizirali su radionicu o budućem upravljanju ugroženim po-pulacijama risa u Europi. Na radionici je sudjelovalo 40-ak znanstvenika iz Europe i SAD-a. Cilj je bio okupiti znanstvenike koji se bave istraživanjem ove vrste kako bi raspravili pro-blematiku malih i izoliranih populacija risa u Europi. Naime, osim dinarske populacije, još je nekoliko populacija koje su nastale kao posljedica reintrodukcije malog broja jedinki (po-pulacije u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji), pa je i njihova budućnost neizvjesna. Na radionici su izmijenjena iskustva i definirani najvažniji problemi koji ugrožavaju svaku populaciju. Kao najveći izazovi očuvanju risa u Europi istaknuti su nedostatak podataka o

Stanje populacije risa u BiH: Studija „Ugrožene vrste divljači u BiH“ – MAGA, 2006.Brojnost i rasprostranjenost dinarske populacije risa

Ukupna površina staništa (km²) Sadašnja brojnost Optimalni kapacitet Mogućnost korištenja 20 % od optimalnog kapaciteta

Sadašnja 3349 58 83 0Potencijalna 801 0 20 0

4159 58 103 20

pojedinim populacijama, posljedice pare-nja u srodstvu, ilegalni odstrel risa, gubi-tak staništa i manjak plijena, te negativni stavovi prema risu. Dinarska populacija prepoznana je kao jedna od najugroženi-jih u Europi, najvjerojatnije kao posljedica parenja u srodstvu i ilegalnog odstrela. Su-dionici radionice su zaključili da postoji velika vjerojatnost da će dinarska populacija risa ponovno izumrijeti, i to zbog genetske osi-romašenosti koja je neposredna posljedica parenja u srodstvu. Znanstvenici su zaklju-čili da u što kraćem vremenu treba dovršiti detaljne analize genetike risa u Europi, kako bi se državama koje upravljaju ugroženim populacijama mogla dati dobra preporuka. Stručnjaci iz Slovenije i Hrvatske koji se bave istraživanjem populacije risa izvršili su analizu rodoslovlja dinarske populacije (Lynx lynx), u koju su uključeni uzorci risova iz Slovenije, Hrvatske i BiH. Analizom srod-nosti 91 genotipa, na 19 mikrosatelitskih lokusa dinarske populacije risa dobiveni su podatci o obiteljskim skupinama u koji-ma potomci dijele jednog ili oba roditelja. Ukupno 21 od 29 analiziranih potomaka (72 %) čiji su uzorci prikupljeni u razdoblju od 2000. do 2010. međusobno su poveza-ni srodničkim odnosima, potvrđujući nisku brojnost populacije i prisutnost parenja u srodstvu, čime je potvrđena teza da je pa-renje u srodstvu jedan od najvećih razlog nestajanja ove populacije risa.

Vlado Soldo


LOVIŠTE

Sukladno Zakonu o lovstvu, i Pravilniku o uvjetima gospoda-renja lovištima, korisnicima lovišta propisana je, prvo, obveza smanjenja broja predatora, i drugo, uništavanje pasa i mačaka

koji se po lovištu kreću bez kontrole i odobrenja korisnika lovišta.Sukladno članku 21. Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovišti-

ma, divljač izvan režima zaštite i psi i mačke koji se bez kontrole i bez odobrenja korisnika lovišta kreću po lovištu, love se u organizi-ranim akcijama i prilikom lova na druge vrste divljači. Lovac – član udruge obvezan je svake lovne godine odstrijeliti određen broj divljači izvan režima zaštite i pasa i mačaka koji se kreću lovištem bez kontrole vlasnika ili odobrenja korisnika lovišta i to u vrijednosti koju odredi korisnik lovišta. Vrijednost pojedinačnog boda utvrđuje upravni odbor korisnika lovišta i to za svaku lovnu godinu u godiš-njem planu gospodarenja lovištem. Lovac koji ne ispuni obvezu iz stavka 2. dužan je istu platiti po utvrđenoj cijeni korisnika lovišta i to do kraja tekuće lovne godine.

Poznato je da se u susjednim državama čak plaćaju subvenci-je za odstrjel i smanjenje broja predatora u lovištima. Jako je mali broj pravih zaljubljenika u lov predatora, pogotovo onih sitnijih. Odstrjelom divlje mačke, kune bjelice ili zlatice, osobito u zimskom razdoblju, dobit ćemo dva trofeja (lubanju i kožu). Divlja mačka je još uvijek rijetka i velika je nepoznanica za većinu naših lovaca. Kada se pogledaju statistike ulova po lovačkim društvima, u mnogima

STATISTIČKI POKAZATELJI IZ LOVAČKIH UDRUgA gOVORE O OPADANJU BROJA ULOVLJENIH DLAKAVIH PREDATORA, PRI ČEMU SE UgLAVNOM MISLI NA VUKA, LISICU, DIVLJU MAČKU I KUNU.

LOV PREDATORA (GRABEŽLJIVACA)

Jako mali broj lovaca obožava loviti predatore

se može primijetiti ista stvar, stagniranje (ili opadanje) broja ulovljenih dlakavih predatora. Pri tome se ponajprije misli na vukove i lisice, a u posljednjih nekoliko godina i na divlje mač-ke i kune.

KUNEKune su posebna i neobič-

na vrsta zvijeri, noćna životinja, koju je teško uloviti. Uglavnom ih lovci love usputno prilikom lova na fazane ili prilikom hajki na divlje svinje ili lisice. Tada ih pogoniči pokrenu iz najgušćih i najskrovitijih dijelova lovišta, ali nije rijedak slučaj da se i tom pri-likom kune spase penjanjem na drvo. Noćni je lovac, a tijekom dana vrijeme provodi po kroš-njama drveća, raznim šupljina-ma, napuštenim gnijezdima.

Osim miševa, zečeva, pomlatka sitne divljači i gnijezda s jajima, često napada i domaću živinu. Zna napraviti prave pokolje pod okriljem noći u fazanerija-ma i kokošinjcima, jer ubija više nego što joj treba, uglavnom ugrizom za vrat. Kuna je izraziti predator. Hrani se svim vrstama sitnije pernate i dlakave divljači. Napada bez ustručavanja i mla-du lanad. Odlikuje se velikom hrabrošću, upornošću i krvo-žednošću. Plijen koji proganja ne ostavlja dok ga ne uhvati, vrlo rijetko odustaje od gonje-nja. Osobito voli vjeverice, koje s nevjerojatnom spretnošću juri po drveću i hvata. Zeca hvata na logi, gdje ga zaskače. Tije-kom prošlog stoljeća cijena kr-zna kune zlatice bila je izuzetno visoka. Lovci na kune toga doba lovili su kune na dva načina, praćenjem traga na svježem snijegu i uz pomoć pasa.

Kune su sve brojniji predatori, a posebno bjelica, koja u brojnoj populaciji naseljava i sva lovišta. Po saznanjima, u našim je lovi-štima primijećeno širenje po-pulacije kuna, čiji se broj mora reducirati, jer u ionako praznim lovištima, najmanje trebaju nove i prilično krvoločne zvijeri u sve brojnijoj populaciji.


LOVIŠTE

Na jugu Hercegovine, u ti-pično kraškom ambijen-tu, s lijeve strane rijeke

Neretve nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Močvara je interesantna i značajna s or-nitološkog, ihtiološkog, znan-stvenog, ekološkog i turistič-kog aspekta. Drži se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, s nadmor-skom visinom od 1 m do 432 m. Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Ja-dranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Kraške ponornice i povr-šinske vode s okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga i rijeku Krupu i osiguravaju vi-soku razinu podzemne vode. Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je umjetna akumulacija, nasta-la izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Rijeka Krupa odvodi vode gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Ova jedinstvena rijeka u Europi ima odliku da teče u oba smjera, od „izvora“ prema ušću, i od ušća prema „izvoru“. Do ove pojave dolazi kada zbog visoke razine i velikog protoka vode, rijeka Neretva potisne Krupu. Dužina Krupe iznosi devet kilometara, a prosječna dubina joj je pet metara. Biološka raznolikost ve-getacije Hutova blata iznimno je vrijedna. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetaci-

PARK PRIRODE HUTOVO BLATO

Spasimo hercegovački dragulj

je: vodena, močvarna, livadska i šumska. Vodene površine Huto-va blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem i lokvanjem. Osim njih zastupljeni su i mri-jesnjak, žabnjak itd. Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima gdje su dominirajuće vrste trska, ro-goz, šaš i sita. Šumska i livadska vegetacija značajno upotpunju-je biološku raznolikost Hutova blata. Najznačajnije vrste su: ja-sen, hrast, nar, borovnica, vrba, brijest, joha, kupina, dud, kopri-va, djetelina itd. Istraživanja fau-ne Hutova blata usmjerena su na ihtiofaunu i ornitofaunu. Do-sadašnjim istraživanjima ihtiofa-une ustanovljeno je postojanje 22 vrste riba. Važnije riblje vrste su: šaran, jegulja, klencinkva, gera, cipol itd. Osim autohtonih vrsta bogatstvu i raznolikosti riblje faune pridonosi i poveza-nost Hutova blata, preko rijeke Neretve, s morem. Zato u voda-

LISICAVećina lovaca lisicu ne lovi

jer nije cijenjena kao trofej. U trenu kada lovac postane svje-stan svog statusa u društvu te prihvati činjenicu da odstrjel li-sica znači i više sitne divljači, a sigurno i određen broj lanadi i zečeva, pojačat će se smanjenje broja ovog predatora. Lisica je prisutna u svakom dijelu lovišta, može se loviti na mnogo nači-na što je još jedna od njezinih prednosti. Nekada su lovci s nekoliko lisičjih koža otplaćivali godišnju lovačku članarinu i za ostatak bi kupili metke i lovačku opremu. Danas lisičja krzna go-tovo nitko ne otkupljuje, a i cije-na je preniska. Više je mogućih načina lova lisice: lov dočekom, primamljivanjem, šuljanjem, va-bljenjem, jamarenjem i grupni lov sa psima.

VUKVuk je grabežljivac (predator)

i potrebno mu je dosta mesa za podmirenje hranidbenih potre-ba. Radi lova, na dan može prijeći i 150 kilometara. Omiljeni plijen su mu sve vrste srneće divljači, zečevi, mali sisavci, ali i domaće životinje: koze, ovce, manja go-

veda i psi. Vuk se pari u siječnju ili veljači, poslije parenja čopori se razbijaju i mužjaci žive odvojeno sve do jeseni, dok ženka ostaje sa svojim pomlatkom. U prirodi vuk nema neprijatelja. U Bosni i Hercegovini vuk se lovi tijekom cijele godine, a lovi se čekanjem i hajkom. Trofej od vuka su kosti lubanje i krzno s glavom. Lov na vuka zahtijeva izuzetno strplje-nje i veliku upornost, mnoge dane i neprospavane noći čeka-nja i golem napor da se dođe do trofeja te divljači.

DIVLJA MAČKADivlje mačke su snažne i ve-

oma spretne životinje. Hodaju oprezno i gotovo nečujno. Žive osamljeno. U lov obično idu noću, ali znaju loviti u sumrak i zoru. U načinu prehrane, divlja mačka se prilagođava uvjeti-ma svoga staništa. Isključivi je mesožder. Hrani se malim glo-davcima kao što su miševi, volu-harice, ali i kunićima, zečevima i pticama. Za lov na divlju mač-ku najbolje je koristiti lovačko oružje, sačmaricu. Lovački trofej divlje mačke je lubanja i krzno.

Tomislav Mihaljević


ZAŠTIĆENA PODRUČJA

ZBOg SVE IZRAŽENIJEgA NEgATIVNOg UTJECA-JA ČOVJEKA NA EKOSUSTAV HUTOVA BLATA, KOJI SE OgLEDA U PROMJENI PRIRODNOgA VODNOg REŽIMA, PRISUTNOM KRIVOLOVU I NEPOSTO-JANJU STVARNE ZAŠTITE PODRUČJA ZBOg NE-DOSTATNOg FINANCIRANJA ČUVARSKE SLUŽBE, PARK PRIRODE HUTOVO BLATO ZNAČAJNO JE DE-gRADIRAN I IZgLEDA DRAMATIČNO. PETICIJU ZA OČUVANJE PARKA PRIRODE HUTOVO BLATO, KOJU JE POKRENULA SVJETSKA NEVLADINA ORgANI-ZACIJA ZA ZAŠTITU PRIRODE WWF, PODRŽAO JE, OSIM VELIKOg BROJA gRAĐANA I INSTITUCIJA, I IZUZETNO VELIKI BROJ LOVACA.

ma Hutova blata nije rijetka po-java da dolaze salmonidne vrste iz Neretve koje su specifične za ovu rijeku i mahom su endem-ske vrste. Dolaze u ove mirne vode i s opadanjem razine vode ponovno se povlače u Neretvu. Najbrojniji i najistraženiji pred-stavnici faune su ptice. Bogat-stvo ptičjeg svijeta uvjetovano je geografskim položajem i ra-znolikošću staništa, uz povolj-ne ekološke uvjete. Takvi uvjeti omogućavaju opstanak ptica

gnjezdarica i ptica koje, u prola-zu, tu kratko borave. Preko Hu-tova blata prelazi jedan od četiri migracijska puta ptica iz Europe prema Africi i Aziji. Zbog toga je Hutovo blato iznimno važno kao mjesto za odmor ili zimova-

lište velikog broja ptica močva-rica. Neke od ptica močvarica su: divlja patka, liska, siva čaplja, čaplja bijela, kormoran, ćubasti gnjurac, gak itd. Osim ptica mo-čvarica ovdje stanište nalaze i mnoge kopnene vrste: grlica, prepelica, golub dupljaš, jarebi-ca poljka, jarebica kamenjarka, fazan, vrana, kos itd. Osim ptica na ovom području prisutni su i brojni sisavci, od kojih su naj-značajniji: vidra, zec, lisica te sve češće i divlja svinja.

OD LOVIŠTA DO ZAŠTIČENOG BISERA

Prve podatke o brojnim vr-stama ptica Hutova blata dao je entomolog german još 1817. godine. Poslije Drugoga svjet-skog rata Hutovo blato je bilo

zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Povijest Hutova blata kao za-štićenog dijela prirode počinje od 1954. godine kada je ustanovljen ornito-faunistički rezervat Hutovo blato (6144 ha). U sklopu ovog rezervata 1959. godine izdvojen je strogi rezervat Škrka (350 ha), zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Hutovo blato je, zbog svoga međunarodnog značaja, godine 1971. uvršteno u „Popis močvara od međunarodnog značaja“, a 1980. je uvršteno u „Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močva-ra“. Kao posebno lovište Hutovo blato službeno egzistira sve do ožujka 1995. godine, kada je zbog prirodnih ljepota i raznovrsnosti flore i faune, proglašeno Parkom prirode (7411 ha). Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. godine Hutovo blato u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. godine Park prirode „Hutovo blato“ upisan u listu močvara od međunarod-ne važnosti po metodologiji Ramsarske konvencije i registriran je pri UNESCO-vu Direktoratu u Parizu. Konvencija je nastala kao po-sljedica spoznaje da su močvare veoma važne zbog svojih ekološ-kih svojstava, funkcija i gospodarske vrijednosti, a da su istodobno među najugroženijim ekološkim sustavima zbog isušivanja, oneči-šćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa.

POŽAR ZNAČAJNO UNIŠTIO PRIRODNI REZERVAT Već godinama izostaje bilo kakva aktivnost brojnih subjekata u

BiH na zaštiti Parka prirode Hutovo blato, koje se nalazi na global-noj listi močvarnih područja od interesa za cijeli svijet. Nebriga je dostigla vrhunac u listopadu 2011., kada se dogodio požar kojim je uništeno oko osamdeset posto površine njegova močvarnog dijela i koji je prouzročio štetu od nekoliko milijuna konvertibilnih maraka. Nekadašnje zimovalište za više od 400 vrsta ptica močvarica, da-nas je praktično bez ptica. Ptice traže druga utočišta, broj riba se smanjuje, močvarna staništa zarastaju, a jezera presušuju. Neposto-janje stvarne zaštite ovoga područja zbog nedovoljnog financiranja čuvarske službe te sve izraženiji negativan utjecaj čovjeka na eko-sustav Hutova blata, značajno su degradirali Park prirode, što se u velikoj mjeri odrazilo i na posjete ovom prirodnom blagu. Sve su to razlozi zbog kojih su Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF i uposlenici Parka prirode u suradnji s drugim broj-nim nevladinim organizacijama, pokrenuli potpisivanje Peticije za očuvanje Parka prirode Hutovo blato. Interes je izuzetno velik, što je jasan signal institucijama da se građani Bosne i Hercegovine neće tek tako odreći svoga prirodnog bisera, te da svi odgovorni moraju preuzeti odgovornosti, usvojiti mjere ne samo za očuvanje već i za poboljšanje stanja u Parku prirode Hutovo blato. Peticija je uruče-na predstavnicima mjerodavnih institucija na svim razinama vlasti, od lokalne do državne, kao i županijskim i federalnim fondovima za okoliš. Također, peticija ide i ka Elektroprivredi BiH koja u Parku prirode ima hidroelektranu od koje ima ekstradobit, dok Hutovo blato ne dobiva ništa od tog profita. Kampanja će se nastaviti do Dana planeta zemlje, 22. travnja, kada će Peticija, zajedno s popi-som urgentnih mjera, biti uručena Vladi Hercegovačko-neretvan-ske županije. Jedno od rješenja nadilaženja postojećih poteškoća oko financiranja Parka prirode Hutovo blato je da se u sufinancira-nje unapređenja zaštite uključe općine Čapljina i Stolac kao jedinice lokalne samouprave na kojima se nalazi Hutovo blato, Federalno ministarstvo zaštite okoliša kroz razne oblike pomoći, te Međuna-rodne organizacije koje iskazuju trajnu zainteresiranost za Park pri-rode Hutovo blato. Mogućnost je i u zakonskom rješenju kojim bi zaposleni u javnom poduzeću postali zaposlenici javne ustanove i bili neposredno vezani za proračun na način da bi im plaće i mate-rijalni troškovi bili osigurani kao ostalim državnim službenicima, jer je država Bosna i Hercegovina preuzela odgovornost potpisivanjem Ramsarske konvencije zaštititi ovo jedinstveno submediteransko močvarno stanište od međunarodnog značenja.

Mr. Ivan Jurić


IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA

Već dugo nema suglasja o formiranju lovišta u Županiji Središnja Bosna (ŽSB), što je bio jedan od razloga da

Jako Čavara, predsjednik Županijskog vije-ća za lovstvo, sazove sjednicu Vijeća i da se razmotri najnoviji prijedlog o formiranju lo-višta u ovoj županiji. Sjednica je održana 11. ožujka 2013. u Lovačkom domu u Vitezu, a uz predsjednike lovačkih društava članica ŽVL SBŽ nazočili su joj i dopredsjednik Sa-veza Slavko Marin i tajnik Saveza Ivica Lučić.

Prošle godine, nekako u isto vrijeme, vo-dila se žestoka rasprava oko formiranja lo-višta u Županiji. Održana je sjednica u Kise-ljaku, ali kako nije bilo rješenja, dvadesetak dana kasnije o istoj je temi održan sastanak u Uskoplju. Naime, kako raniji prijedlog Od-luke o formiranju lovišta u SBŽ nije prošao na županijskoj Vladi, novi ministar poljopri-vrede, šumarstva i vodoprivrede imenovao je novu komisiju koja ima zadatak – načiniti drugi prijedlog Odluke o formiranju lovišta na području Županije. U novom se prijedlo-

Očekuje se suglasje o formiranju lovišta

VIJEĆE ZA LOVSTVO ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA

gu manje govori o posebnim lovištima, ali i dalje dominira stav „jedna općina, jedno lo-vište, jedno lovačko društvo“. S ovim se pri-jedlogom nisu složili ni svi članovi komisije, pa je bilo i ostavki. Mi iz lovačkih društava se pitamo, čime se vode oni koji predlažu ovakva rješenja? Ako se pozivaju na Zakon o lovstvu F BiH, toga tamo nema. Nema toga ni u Pravilniku o formiranju lovišta. Lovci se s pravom pitaju, čija je ideja i komu služi opcija da u jednoj općini bude samo jedno lovište i samo jedno lovačko društvo. U lovačkim društvima se ne slažu s ovakvim stavom resornoga ministarstva Županije Središnja Bosna. Ovo je vrlo osjetljivo pita-nje i ne može se „lomiti preko koljena“. Tre-ba se biti daleko fleksibilniji, treba otići i u bazu, u lovačka društva, vidjeti i čuti njihove stavove. Lovci već 20-ak godina ulažu u lovi-šta, čuvaju divljač, hrane je i brinu se o njoj. Zašto ih prekidati u tome? Zar manje cje-line ne mogu dati dobre rezultate? Mogu, itekako. To se pokazalo dobrim u nekim

susjednim županijama Federacije. Zašto se onda ovaj stav tako uporno želi provesti u Županiji Središnja Bosna?

Sastanak Vijeća nastavljen je izjašnja-vanjem predsjednika lovačkih društava o stanju u društvima i njihovim stavovima o formiranju lovišta. Pokazalo se da su mi-šljenja skoro identična onima s prijašnjih dogovora i sastanaka. Nekima odgovara „jedna općina, jedno društvo, jedno lovište“. To su uglavnom manja lovišta, s malim bro-jem lovaca, primjerice Dobretići. U nekim je slučajevima u istoj općini jako nezgodno formirati dva ili više lovišta, ali ima sredina u kojima je vrlo lako odrediti granice lovišta jer su one prirodne (komunikacije, cestov-ni pravci, riječne doline itd.). gornji Vakuf/Uskoplje je najbolji primjer za to. Dolina Vr-basa i komunikacija Rama – Bugojno dijele općinsko područje na dva lovišta, sjeverno prema Vranici i južno prema Raduši. Ako njihovi lovci žele takvu podjelu, zašto im to uporno odbijati? Ima još sličnih primje-ra, pa se i tamo lovci s pravom pitaju zašto njih nitko ništa ne pita, a oni bi se, kažu, brzo dogovorili.

Ako vrijeme donese neke nove prilike, uvijek se može postići novi dogovor, novo rješenje. Za sada bi bilo najbolje donijeti od-luka koja omogućuje formiranje dva lovišta i dva lovačka društva na istoj općini, ako to odgovara njezinim lovcima. Jednako tako treba ostaviti mogućnost da se u jednoj općini formira samo jedno lovačko društvo i samo jedno lovište, ako to odgovara lov-cima te općine. Svaka bi se druga odluka kosila sa Zakonom o lovstvu F BiH, sa Zako-nom o udruženjima građana, s Pravilnikom o formiranju lovišta, i na kraju s voljom i zahtjevima lovaca, a sve na štetu divljači u našim lovištima.

Sudionici ovoga skupa dogovorili su se da se i predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bo-sne sastanu s premijerom Županije Središnja Bosna i probaju naći rješenje koje će u ovo-me trenutku svima najviše odgovarati.

Dogovoreno je, također, da Županijsko vijeće za lovstvo napravi svoj prijedlog for-miranja lovišta, pri čemu treba uzeti u obzir površinu lovišta, dosadašnji način gospo-darenja, broj lovačkih društava, eventualno osnivanje gospodarskih lovišta i druge po-kazatelje koji imaju utjecaja pri formiranju lovišta. Tako napravljen prijedlog treba što žurnije dostaviti resornom ministarstvu u Travniku.

Lovci očekuju ishod posljednjih dogovo-ra, koji, po njima, nude pun pogodak, pa se očekuje da lovci krenu u svoja lovišta i dovr-še započete lovno-uzgojne i lovno-tehnič-ke objekte i provedu planove gospodarenja u svojim lovištima.

Dobroslav Vrdoljak

LOVCI SE S PRAVOM PITAJU, ČIJA JE IDEJA I KOMU SLUŽI OPCIJA DA U JEDNOJ OPćINI BUDE SAMO JEDNO LOVIŠTE I SAMO JEDNO LOVAČKO DRUŠTVO. U LOVAČKIM DRUŠTVIMA SE NE SLAŽU S OVA-KVIM STAVOM RESORNOgA MINISTARSTVA ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA. OVO JE VRLO OSJETLJIVO PITANJE I NE MOŽE SE „LOMITI PREKO KOLJENA“.

Mirko Šarić, Slavko Marin, Ivica Drmić, Jako Čavara i Ivica Lučić na sastanku u Vitezu



„Molenje ti poljubim“, zapo-čeo je Pajo jednu od svojih po-znatih žalopojki, „danas su došla takva vremena da nam ovi strani jezici više štete nego pomažu, a uvik sam svojoj dici govorio: uči-te jezike jer će vam to valjati u ži-votu, nemojte biti ko ja kad sam ‘63 došo u Njemačku, e koliko je samo vaš ćaća, zbog neznanja jezika, pojeo oni konzervi za pa-ščad“. Povod za ovakvu tvrdnju stari lovac je našao u vlastitoj „poliglotskoj“ obitelji u kojoj, osim svoje Sebešičke, ne može nikoga da razumi. Nevjesta prednjači, na osnovi tv-serija na-učila španjolski, turski i pomalo indijski, sin bauštela u Splitu pa malo-malo ubaci koju dalmatin-sku, unuka se „fura“ na engleski, a mlađi unuk koristi informatič-ku terminologiju (updajtovati, resetirati, downloadirati itd.). Najstariji unuk, student civilne teologije (fra Slago, kako ga Pajo od milja zove), „navukao“ se na filozofiju i pametovanje što mu otežava komunikaciju s djedom. U jednom od rijetkih njihovih razgovora unuk upotrijebi riječ „asocirati“, na što Pajo poludi i za-

Providno da providnije ne može biti

NOVA ZBRKA U LOVSTVU SREDIŠNJE BOSNE

traži da mu objasni značenje. Da bi mu objasnio unuk uze malu hrvatsku zastavu, zataknutu za sliku Posljednje večere, i krenu mahati njome. „Na što prvo po-misliš kad vidiš ovu zastavu?“ upita ga. „Na rakiju“, kao iz topa će Pajo. „Kako bolan na rakiju, ka-kve veze imaju rakija i zastava?“ opet će unuk. „Čuj kako, lipo! Maho ti nemaho tom zastavom, al otkad mi je doktor zabranio piti ja non-stop na rakiju mislim“.

S pravom se pitamo kojim to jezicima govore, s jedne strane zakonodavac a s druge lovci, pa se ne mogu dogovoriti oko formiranja lovišta u Središnjoj Bosni. U odnosu na članak iz prošle godine, u kojem smo pisali o ovoj temi, ništa se zna-čajnije nije promijenilo. Mjero-davno županijsko ministarstvo i dalje inzistira na modelu „jedna općina jedno lovište“, a struč-na komisija za osnivanje lovišta već odavno je rasformirana jer je njezin predsjednik, cijenjeni profesor na Šumarskom fakulte-tu u Sarajevu, na vrijeme shvatio da se neće poštovati mišljenje struke te da je politika duboko

umiješala prste u „rješavanje“ ovoga problema. U prilog tome ide informacija da se, bez znanja nekih članova komisije i Županij-skog vijeća za lovstvo, pokušalo na Vladu „proturiti“ prijedlog sa spomenutim modelom. Jasno je komu u Središnjoj Bosni odgo-vara model „jedna općina jedno lovište“ pa na temelju toga mo-žemo zaključiti tko je inicijator ovog pokušaja derogacije.

Na primjeru Uskoplja, re-prezentativnog primjera sta-nja lovstva u županiji, pokušat ćemo prodrijeti u srž i složenost problema. Uskoplje je općina s 39.000 hektara lovne površine kojom gospodare tri lovačka društva: LD „Uskoplje“, koje dje-luje pod okriljem LS Herceg Bo-sne, LD „Rog“ i njegovo odmet-nuto članstvo organizirano u LD „Vranica“, kao članice LS BiH. Do sada se jednogodišnje odobre-nje za lov dobivalo na temelju privremenog Sporazuma o ko-rištenju lovišta dvaju društava, „Uskoplja“ i „Roga“, jer je „Vrani-ca“ osnovana nakon donošenja Zakona o lovstvu 2006. godi-ne. Tada pretpostavljani razlog

osnivanja ovog društva poka-zao se točnim. Naime 2008. go-dine, kada se zagovarao model 28 + 2, skupina dotadašnjih članova LD „Rog“, pod krinkom loših odnosa i netrpeljivosti, od-cjepljuje se od matične udruge i osniva novo društvo. Danas, kada ministarstvo zagovara mo-del „jedna općina jedno lovište“, preko noći nestaju netrpeljivost i loši odnosi i ova dva društva ponovno pokreću proces inte-gracije. Dokaz tomu je nedav-ni sastanak vodstva društava s predsjednikom Općinskog vi-jeća na kome se uime oba spo-menuta društva pojavio samo jedan predstavnik. Providno da providnije ne može biti.

Da zaključimo. Dakle ukoliko se ostvari namjera zakonodav-ca i zaživi spomenuti model to bi značilo gašenje i eliminaciju nekoga od lovačkih društava koja sada djeluju na području općine g.Vakuf-Uskoplje, jer društvo bez lovišta nema svo-ju svrhu.Argumentacija protiv ovakvog razvoja događaja pri-lično je uvjerljiva. Dovoljno je spomenuti, s obzirom na po-vršinu, financijsku neodrživost takvih lovišta, zatim odstupanja od europske prakse pa sve do nezacijeljenih rana iz nedav-ne prošlosti. Retorika u smislu „nama je naš ministar obećao“ ne donosi ništa dobra jer pre-ferira interese jednih na štetu drugih, malobrojnijih. U ova-kvoj situaciji model „dobrih susjeda“ mnogo je prihvatljiviji od modela „loše braće“. U sva-kom slučaju prisilno rješenje bi trebalo biti zadnji izbor.

Da je to tako najbolje zna Pajin najbolji prijatelj Luka ko-jem su davnih pedesetih ugo-vorili brak s njegovom ženom Stazom. Jedne noći iznenada je „opali“ moždani. Sutradan prili-kom iznošenja tijela iz kuće je-dan od sinova se poskliznu, san-duk pade na tlo a Staze živa da ne može biti življa. Nakon ne-koliko dana ista situacija, drugi moždani. Okupi „ucviljeni“ Luka svoje sinove te im zaprijeti: „Tko se sada posklizne imat će pro-blema sa mnom“. Malo crnog humora za crno stanje lovstva u županiji Središnja Bosna.

Velimir Šekerija

Lovačka koliba u lovištu na Vranici planini



Lov lovcima, lovišta urednim lovačkim društvima

ŽUPANIJSKO VIJEĆE ZA LOVSTVO HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE

Nije prvi put unazad nekoliko godina da slušamo komentare kako lovci lovačkih dru-štava unutar Bosne i Hercegovine osjećaju nesigurnost iliti neizvjesnost na kraju te-kuće i na početku sljedeće lovne godine, te su se ti dani u godini pretvorili u najner-

voznije lovčevo razdoblje u godini. Ova tiha represija počela je 2006. kada je donesen Zakon o lovstvu FBiH, kojim je defini-

rano da se lovišta u Federaciji BiH dodjeljuju putem koncesije.Od te 2006. korisnici lovišta – lovačka društva bili su obvezni u zadanom roku dostavljati

godišnje planove gospodarenja lovištima za iduću lovnu godinu, a to je rezultiralo stagna-cijom lovnih aktivnosti i ulaganja u lovišta jer su svi „opravdano“ čuvali financijska sredstva za neka bolja vremena kad će se znati „čije je što“ i „tko je na čemu“.

Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u vladi HBŽ, Petar Gelo, dokazao je da osim obavljanja dužnosti ministra ovoga resora zaista ima sluha za lovstvo te je 5. ožujka 2013. upriličio jedan prošireni skup predstavnika lovačkih udruga, članova Županijskog vije-ća za lovstvo, ljudi od struke iz oblasti lovstva i lovnoga zakonodavstva, predstavnika lokalnih općinskih vlasti, te pomoćnika i savjetnika iz Ministarstva, gdje je prezentirao inicijativu o implementaciji Zakona o lovstvu i pokretanju procedure za davanje lovišta na korištenje –

gospodarenje na duže razdoblje lovačkim društvima koja ispunjavaju uvjete i koja su do sada bila uredni korisnici lovišta.

Sastanak i rasprave su propraćene pozi-tivno i na određeni način rasteretile pred-stavnike lovačkih društava u smislu prekida neizvjesnosti oko dodjele lovišta i ponavlja-nja procedure potraživanja na kraju svake lovne godine.

Ubrzo potom, točnije 11. ožujka, u Tomi-slavgradu je upriličen sastanak Županijskog vijeća za lovstvo. Odziv članova Vijeća bio je stopostotan, naime po prvi put su se poja-vili i oni koji do tada nisu imali „naviku“ pri-sustvovati sastancima Vijeća.

Predsjednik Vijeća Mijo Matešković, čo-vjek koji svojim gordim držanjem jasno stavlja do znanja da u njegovu miljeu nema mjesta ljudima koji lov krivo tumače, vodio je sastanak u maniri pravoga lovca i pozna-vatelja lovnoga zakonodavstva.

Članovi Vijeća – predsjednici lovačkih dru-štava u Županiji, iznijeli su ukratko stanje u društvima iz kojih dolaze, pomalo se razilazili u mišljenjima, otvoreno raspravljali o aktual-nim temama iz oblasti lovstva, svatko je na sebi svojstven način opravdavao svoje stavo-ve, ali su u jednome bili jedinstveni: lov treba prepustiti pravim lovcima, a lovišta dodijeliti na korištenje na duže razdoblje uređenim i organiziranim lovačkim društvima.

Također, vrlo važan zaključak i odluka Županijskog vijeća za lovstvo je da ne tre-ba dopustiti udrugama nastalim „iz revolta“ i „klanovima“ učlanjenje u Savez, čime će se jasno dati do znanja da je lov nešto iskon-sko, nešto što treba njegovati a nikako ga podvrgavati osobnim željama i manipulira-nju u svrhe koje služe pojedincima.

Zapisnik sa zaključcima sjednice Vijeća za lovstvo proslijeđen je Ministarstvu poljopri-vrede, vodoprivrede i šumarstva HBŽ. Lovci su rekli svoje, a na Ministarstvu ostaje da lovi-šta dodijeli lovačkim društvima na korištenje.

Gagi Lončar

JAKO VAŽNA ODLUKA ŽUPANIJ-SKOg VIJEćA ZA LOVSTVO JE DA NE TREBA DOPUSTITI UDRU-gAMA NASTALIM „IZ REVOLTA“ I KLANOVIMA UČLANJENJE U SAVEZ, ČIME SE JASNO DAJE DO ZNANJA DA JE LOV NEŠTO ISKONSKO ŠTO TREBA NJEgO-VATI, A NIKAKO gA SVODITI NA ZADOVOLJENJE NEČIJIH OSOB-NIH ŽELJA I MANIPULACIJE KOJE SLUŽE POJEDINCIMA.

Otvorena rasprava o aktualnim temama iz lovstva


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

DANAS JE CIJELO HUTOVO BLATO DEVASTIRANO, U NJEMU JE JAKO IZRAŽEN KRIVOLOV, A ODgO-VORNI SE NE BRINU ZA NJEgOV OPORAVAK. LOVCI NISU PROTIV „PARKA“. DAPAČE, RED I RAD U NJEMU DOBRO BI DOŠAO I LOVCIMA gLEDE BROJNOSTI DIVLJAČI, POSEBICE DIVLJE SVINJE.

LG GALEB Čapljina: STABILNA UDRUGA S ODREĐENIM PROBLEMIMA

Siguran let Galeba nad čapljinskim lovištem

Vozeći se dolinom Neretve od Mostara prema Čapljini u po-sjet LD „galeb“ iz Čapljine, najčešći komentar Ivice Lučića i moje malenkosti bio je kako je proljeće sve izraženije što

smo više k jugu. U uredskim prostorijama Društva, u centru Čapljine, dočekaše

nas predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi, tajnik Zdravko Pranjić i Niko Rebac, voditelj streljačke sekcije. U ugodnim lovačkim razgo-vorima otvoriše se mnoge teme vezane za lovstvo. Pero i Zdravko požališe nam se umorom od jučerašnje utakmice IPO ptičara (21. travnja, op. a.) na Karaotoku, u organizaciji Kinološkog kluba „Čaplji-na“ s kojim „galeb“ odlično surađuje.

Službeno, LD „galeb“ osnovano je 1946. godine. Zanimljivo je da je tada i područje Neuma bilo u sastavu ovoga Društva. No tradicija lova, posebice močvarica, na ovim je prostorima mnogo dulja. Da-nas „galeb“ gospodari lovištem na području čapljinske općine lov-ne površine oko 17 000 ha i broji oko 300 aktivnih lovaca. Društvo je organizirano u 13 ogranaka (sekcija). U posljednjih desetak godina u ovom Društvu događala su se razna previranja, prije svega ka-drovske prirode, tako da je i sud imao posla. Sve to nije imalo većeg utjecaja na članstvo i rad Društva. Danas je „golub“ stabilna udru-ga koja funkcionira u svim svojim segmentima. Niko Rebac nam s ponosom ističe napor koji je uložen u izgradnju streljane u Trebi-žatu na kojoj je prošle godine održano Prvenstvo članica Saveza.

„Evo, već smo počeli pripreme i sigurno dolazimo na Kupres i u Mostar na natjecanja Saveza“, potvrdi nam Niko.

PARK PRIRODE KAO KAMEN SPOTICANJA

Samo lovište „galeba“ dosta je zanimljivo. Smješteno je na

četiri rijeke: Neretvi, Trebižatu, Bregavi i Krupi te močvari ga-belsko – crnačko blato. U srcu ovoga lovišta su i močvare gor-nje i Donje Hutovo blato, koje se u sastavu Parka prirode „Hu-tovo blato“. Upravo ovaj park prirode kamen je spoticanja između lovaca i uprave Parka. Naši nam sugovornici o tome kažu: U Hercegovačko-nere-tvanskoj županiji Hutovo blato ima status parka prirode i u nje-mu je zabranjen svaki lov. Lovci nisu imali ništa protiv toga jer je ovo za nas rezervat iz kojeg div-ljač izlazi u naše lovište. Jedino se moglo i trebalo iznaći povolj-nije rješenje statusa Donjeg bla-ta na kojem se planskim lovom, primjerenoj našoj tradiciji lova na ovom području, s lovcima trebalo dogovoriti. Međutim, danas je cijelo Hutovo blato de-vastirano, u njemu je jako izra-žen krivolov, a odgovorni se ne brinu za njegov oporavak. Po-navljamo, lovci nisu protiv „Par-ka“. Red i rad u njemu dobro bi došao i lovcima i brojnosti div-ljači, posebice divlje svinje koja bi iz Parka napučivala okolna lovišta. Tako je i s močvaricama. Da stvar po lovce bude još dra-matičnija, upravo je u tijeku jav-na rasprava o utvrđivanju novih granica Parka, gdje bi se lov-cima Čapljine i Stoca uzeo još dobar dio lovišta. Pojedinci su na ovakav način iz raznih fon-dova izvlačili i još uvijek izvlače

Predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA

novac za „Park“, a ne radi se na terenu ništa. To nama kao zaštitnicima prirode, posebice divljači, jako smeta.

NA GRANICI S EUROPSKOM UNIJOMOdlučismo poći u obilazak lovišta. Pred

uredom domaćini nam pokazuju novu Ladu Nivu za potrebe lovočuvarske službe. Iz gra-da krećemo cestom prema Domanovićima i Dubravskoj visoravni, prolazimo kroz Modrič, Hotanj i Šuškova naselja. U Domanovićima skrećemo prema Bivoljem Brdu. Pokraj puta sve redom obrađene parcele i podignuti voćnjaci. „Ljudi ovdje velikim dijelom obra-đuju zemlju, što je i za divljač dobro“, govori nam Pero. S puta prema gubavici skreće-mo lijevo i prolazimo kroz selo Stanojeviće. Nedugo iza sela dolazimo do lovačke kuće sekcije Domanovići. Podignuta je na lijepom mjestu, na tromeđi lovišta Čapljine, Stoca i Mostara. Rekoše nam da je najzaslužniji za izgradnju ove kuće Ahmet Mrgan, predsjed-nik sekcije Domanovići. Na povratku pitamo naše sugovornike s kojim problemima se su-sreću. Kao s nokta Pero nam nabroji: Nedo-statak koncesije onemogućuje nas u našem radu i dugoročnijim planovima; Nesređeno odnosi s Parkom prirode o kojima smo već govorili; Smanjenje lovnih površina (3 – 5 %) na račun urbanizacije i dodjele koncesija za solarne i vjetroelektrane i zakup zemljišta; Trasa autoceste koja prolazi kroz lovište ko-jom će dio lovišta s desne strane ove pro-metnice biti istrgnut iz naše cjeline. „Sa svim ovim poteškoćama morat ćemo se znati no-siti i u interesu lovaca naći najbolje rješenje“, optimističan je Pero.

Ponovno prolazimo kroz Čapljinu i Pero nam predloži da odemo do gabele Polja. Prolazimo kroz Struge – goricu, gabelu i dolazimo u gabela Polje. Skrećemo desno makadamskom cestom između iskopanih kanala punih vode u gabelsko blato. Ra-skvašeno tlo ne dopušta nam dublji ulazak u polje. Izlazimo i razgledamo prekrasan okoliš. Sa sjeverne strane nad Blatom nad-vila se uzvišenja gargašuše, Mitruša i Seline u čijem se podnožju nalazi lovačka kuća sekcije gabela – gabela Polje. U vrhu Blata nekoliko kuća naselja Crnići, u koje se dolazi s hrvatske strane. S južne strane uzdižu se zvonici crkava u Naroni, gabela Polju i Met-koviću. Na ovom je mjestu, po Prajsu, bila

antička Troja. „Eto, za koji mjesec graničit ćemo i s Europskom unijom“, u šali nam go-vore Zdravko i Pero.

Vraćamo se. Usput nam naši pratitelji govore o akciji hvatanja fazana u ovim po-ljima i njegovu iznošenju u druge terene. Ostale divljači: zeca, trčke, kamenjarke (koju ne love) i divlje svinje ima i njezin se fond nastoji povećati. No ovdje lovci, po tradiciji, sve više vole i love pernatu divljač – prepeli-cu, šljuku, močvarice.

LETEĆE METE – TRADICIJAOd ostalih aktivnosti redovito održavaju

lovačke večeri. Odlično surađuju s polici-jom i općinskim načelnikom. Surađuju s eko-udrugama „Lijepa naša“ i „Močvara“. S Lovačkim savezom Herceg Bosne također dobro surađuju. Prije desetak dana član-stvo su obogatili s novih 14 lovaca koji su položili lovački ispit. Dobra je suradnja i sa susjednim lovačkim društvima. U lovištu imaju šest izgrađenih lovačkih kuća, a još su dvije u izgradnji. Tu lovci „ulove“ siguran lov. Novoizgrađena streljana dala je novi zamah ljubiteljima ove vrste lovačke aktivnosti. A leteće mete, bile one žive ili glinene, u tradi-ciji su i genima „galebovih“ lovaca.

Uz pozdrav rastajemo se od naših doma-ćina. „Sve ovo što ste vidjeli i o čemu smo razgovarali djelo je čapljinskih lovaca i ljudi koji su vodili ovo Društvo. Ja sam se samo našao na ovome mjestu u ovo vrijeme i na-stojim, s Upravnim odborom, koliko mogu podignuti rad Društva na veću razinu. Ovim putem zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos radu LD ‘galeb’“, od srca i iskreno poželi nam Pero na rastanku.

Ostavismo ponosnog i samouvjerenog „galeba“ u sigurnom letu nad čapljinskim lovištem.

Vlado Bošnjak

Lovačka kuća sekcije Domanovići u Stanojevićima

Streljana u Trebižatu novi je poticaj čapljinskim strijelcima


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Kao i prethodne, i ova je lovna sezona, hvala Bogu, prošla u najbo-ljem redu. Nešto se i ulovilo, nešto popilo i pojelo i sve to na veli-ko zadovoljstvo nas lovaca koji se družimo i okupljamo svakoga

lovnog dana u lovačkoj kući na ručku koji izvrsno sprema naš lovnik Mirko Čulo. Svašta se nađe na meniju, od plodova šume do plodo-va mora, a i nije toliko bitno što je na „pijatu“ ako se jede u pravom društvu. U protekle dvije godine, otkad smo sagradili lovački dom na Ošljaru, ne bude lova bez fešte, a dom smo izgradili sami i vlastitim sredstvima, uz pomoć dobrih ljudi kojima se svidjela ideja druženja u prirodi. Svatko se od nas tu osjeća kao kod kuće, to i jest naš dom jer smo se namučili dok smo ga izgradili, i zbog toga nam je poseban gušt boraviti u njemu. I za najvećih snjegova iziđe se na planinu i u toplini doma se prepričavaju priče iz lova kao i iz života općenito, pa uz dobru kapljicu i manje zanimljiva priča bude itekako dobra.

Iako je sezona lova s uspjehom privedena kraju, lov za nas nije go-tov, premda nam za ovaj „lov“ nije potrebna puška nego kramp i mo-tika. Planiramo prosjeći nove staze, urediti okoliš oko kuće i još neke sitnice doraditi oko same kuće i na kraju opet sjesti i uz vino i gulaš od divljači dogovoriti se što je sljedeće za raditi. A posla u lovištu ima puno. Svake godine valja obnoviti staze kroz šumu, očistiti pojilišta... Imamo dva zajednička gatera s divljim svinjama, tri automatske hrani-lice koje svaki dan tijekom godine dohranjuju divljač kukuruzom, a da bismo sve to mogli održavati zajednički smo kupili i jednoga „teren-ca“. U samim početcima, prije 7-8 godina, bilo je otpora i podmetanja kolega lovaca ovakvom vidu lova, u koji se treba nešto uložiti da bi se dobilo natrag, ali smo se svi na kraju „našli“ i uvidjeli da bez ulaganja nema lova, jer ako si nešto uložio i stvorio onda ti je i interes da se to sačuva i nadogradi.

Petar Renić

Nova ulaganja u nove užitke

LU VRAN Tomislavgrad: SEKCIJA KAZAGINAC

Sredinom rujna 2012., na redovitoj izbornoj skupštini, za pred-sjednika Društva izabran je dugogodišnji lovac i dobar pozna-vatelj problematike lovstva Zdravko Vujnović, za tajnika Jozo

Matić, te Izvršni odbor Društva s 11 članova (predsjednik, dopred-sjednik i lovnik Društva i predsjednici svih 8 sekcija Društva).

Po riječima novoga predsjednika Društva, prioritet je sređivanje i ažuriranje evidencije članstva, s naglaskom na primanje i status lova-ca iz drugih lovačkih društava. Jako je bitan zadatak, naravno, i borba protiv svih oblika krivolova, podizanje kvalitete rada u sekcijama na višu razinu i bolja suradnja sekcija i tijela Društva.

Jedna od značajnijih odluka Izvršnog odbora je razmještanje po lovištu 12 hranilica za ptice s ciljem prihrane i zaštite ptičjega fonda u lovištu, osobito jarebice kamenjarke, simbola ovoga Društva.

„Posebno ističemo dobru suradnju s Policijskom postajom Stolac,

Slijedi golem posao na svim razinama

LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac: IZBORNA SKUPŠTINA

čiji zaposlenici zajedno s lovočuvarom Društva povremeno izlaze na teren i uključuju se u suzbijanje krivolova. S obzirom na položaj i granice lovišta, zatečeno stanje glede krivolova i smanjeni broj svih vrsta divljači u lovištu, svjesno smo da je pred nama golem posao, no uvjeren sam da ovaj Izvršni odbor ima dovoljno snage, znanja i isku-stva da zajedno s većinom članstva, naravno uz jačanje lovočuvarske službe i nastavak suradnje s policijom i strukturama vlasti, podigne rad Društva u svim segmentima na višu razinu“, istaknuo je novoiza-brani predsjednik LD „Jarebica kamenjarka“ Zdravko Vujnović.

Jozo Matić

Hranilica za ptice



Kada su lovci lovne sekcije Novi Šeher grupe Ljubatović iza-brali Marinka Kožulovića za grupovođu, nisu pogriješili. Ma-rinko je postao istinski vođa koji nije žalio ni vrijeme ni novac

da bi bio primjer drugima. Svaki slobodni sat ovaj vrsni lovac pro-vodi u prirodi, u iznošenju soli i hrane, prosijecanju staza, nadgle-danju divljači itd. Čak je i financirao izgradnju gatera i nabavku svinja za obuku lovačkih pasa. I sam uzgaja čistokrvne njemačke lovne terijere, a položio je i ispit za ocjenu lovačkih trofeja. Prošlog je ljeta kupio 40 fazanskih jaja i dao ih u inkubator, iz kojeg se izleglo oko 35 pilića. Nakon skoro šest mjeseci brige o njima, ovih dana ih je darovao svojoj sekciji i pušteni su u prirodu na tri loka-

Da je više ovakvih lovaca…

LD JELEČ Žepče: LOVAC ZA PRIMJER

cije. Da je više ovakvih lovaca, a manje onih koji divljač vide samo preko nišana, ova naša Šeerska dolina bila bi prepuna divljači.

Ivo Mrkonjić

Članovi sekcije „Orlov kuk“ Lovačke udruge „Vran“ organizirali su 3. ožujka 2013. lov na “štetočine” (lisicu, vuka) na

području Crveničke drage. Naime, nedav-no je na području grla pronađen veći broj zadavljenih srna, pretpostavlja se da su to učinili vukovi, te je to bio izravni povod ovoj akciji. Lovu su se, osim članova sekcije „Orlov kuk“ i članova ostalih sekcija koje pripadaju LU „Vran“, pridružili i gosti iz lovačkih udruga s područja Hercegovine i Republike Hrvatske.

Tijekom cjelodnevne akcije uklanjanja “štetočina” odstrijeljene su četiri lisice te za-malo jedan vuk. Kao jedna od najopreznijih šumskih životinja, lovcima možda i najatrak-tivnija divljač, vuk je ovaj put nadmudrio dva lovca i uspio im umaći. No, tako nije bilo nekoliko dana prije, kad su članovi ove sekcije uspjeli odstrijeliti vuka na području Parnica, pokraj Stepena.

Ugodno cjelodnevno druženje završilo

Lov na “štetočine” u sekciji “Orlov kuk”LU VRAN Tomislavgrad: ČUVANJE LOVIŠTA

je uz zakusku uz koju se razgovaralo o unaprjeđenju odnosa i suradnje između LU „Vran“ i lovačkih udruga s područja Hercegovine i Hrvatske, te o poboljšanju kvalitete lovnog fonda i drugih lovnih resursa.

Manda Tadić

Pušteni zečeviLD MOSOR Široki Brijeg: LOVNA JEDINICA OROVNIK

Tek što je završila sezona lovci LJ „Orovnik“ počeli su priprema-ti novu. U ovoj lovnoj jedinici, a dobrim dijelom i u „Mosoru“, mjerilo uspješnosti lovne sezone je brojnost zeca. Uzgoju i za-

štiti ove divljači pridaje se posebna pozornost, pa su lovci „Orovni-ka“, slično kao i lani, 3. ožujka u lovište pustili 30 zečeva iz uzgajališta Ivice Sabljića s Kočerina. Po prijavljenom odstrjelu u prošloj sezoni, ulovljena su 73 zeca, što je bolje nego prethodnih godina. No ako se zna kakvi su tereni za zeca u ovoj lovnoj jedinici, trebalo bi biti mnogo bolje. Istina, još uvijek dosta divljači, posebice zeca, strada u krivolovu, i to je ujedno i najveći problem u radu ove lovne jedinice.

Vlado Bošnjak

Marinko Kožulović - lovac u najboljem smislu te riječi

Četiri lisice manje u lovištu

Teren idealan za zeca



Hajkom na lisicu u nedjelju 3. ožujka završila je ovo-godišnja lovna sezona u

Roškom Polju. Prekrasno jutro, dah proljeća uokolo, pjev ptica, nebo bez i jednog oblačka te „namigivanje“ sunca iza Moš-njače – sve to dodatno podiže raspoloženje sto trideset lovaca iz Imotskog, Čitluka, Ljubuškog, gruda, Posušja, Rakitna, Tomi-slavgrada i, naravno, domaćih koji se okupiše na zbornome mjestu u Radošima, gdje im se obratio Radovan Serdarušić, tajnik LU „Zavelim“ i upoznao ih s organizacijom lova, sigur-nosnim mjerama i onim što će uslijediti nakon lova u bazi u Ro-govima. Dopušteno je bilo loviti lisicu, kunu i vuka. Lovilo se na potezu Mošnjače, Midene, gra-bovice i Zavelima. Bilo je ugod-no slušati zvonki glas goniča i povremeno puškaranje.

Dok je lov trajao, vrsni ku-har Štefan-Longić sa svojim pomoćnicima Pešom i Bran-

Lov, konop i harmonika – sve na jednome mjestu

LU ZAVELIM Roško Polje: HAJKA NA KRAJU SEZONE

kom u Rogovima je pripremao lovački gulaš, dva kotla – oko stotinu litara. Uz gulaš na me-niju su i četiri temeljito pečena odojka te dovoljno „dobre ka-pljice“.

Lov je završio oko jedanaest sati i počelo je okupljanje u Ro-govima. Rezultat lova – dvije od-strijeljene lisice i još dvije viđene, koje su se našle izvan dometa pušaka i tako sačuvale glavu. Jednoga kapitalnog lisca odstri-jelio je Petar Bošnjak iz Ljubuš-kog, a lisica koja se pozdravi sa životom negdje oko Čakalovca bila je žrtvom našega Roberta Križića-Robiše.

Ručak je počeo oko dvana-est i trideset, a prije toga zajed-nička molitva koju je predvodio župnik fra Jozo Radoš-Đoka. Nakon molitve Štefan i Peša započeli su dijeliti gulaš, i malo nakon što se izredaše svi za ko-tlovima, ugledaše se dna kotlo-va, a to najbolje svjedoči kakav gulaš bijaše – za prste polizati.

Nema u Štefana labavo, osobito kad je u pitanju kuhinja, što je i ovaj put dokazao. Nakon gulaša na stolove su servirani pečeni odojci, a sve se to dobro slju-bljivalo s „oli bilim, oli crnim“, no nije falilo ni piva niti soka za one koji baš ne uživaju u vinu.

Poslije ručka lovočuvar Da-mir Kelava pozvao je lovce da formiraju ekipe za potezanje konopa, i formirano je deset ekipa. Uz rošku, tu su bile eki-pe Čitluka, Ljubuškog, gruda, Rakitna pojačana Imoćanima, Tomislavgrada, Stipanjići i tri posuške od kojih se jedna zva-la „Sabljari“. Bilo je zanimljivo i gledati i natjecati se u ovoj dis-ciplini. Ledina na kojoj se pote-zao konop kao da je uzorana, od silnog odupiranja i poteza-nja uglavnom lovaca stokilaša, premda je, ruku na srce, bilo i onih lakših. U finalu su se našle ekipe iz gruda i posuški „Sablja-ri“. Vješti i jaki gruđani zasluže-no su pobijedili, a za nagradu

su dobili šest besplatnih izlaza-ka u lov u idućoj lovnoj sezoni u Roškom Polju.

Osim potezanja konopa i dobre lovačke priče, našlo se mjesta i za dobru svirku. Lovac Brane pozvao je svoga prijate-lja harmonikaša Stipe Rade iz Kaštel Kambelovca, i uz ugod-ne zvuke harmonike počela je pjesma, a pjevači kao da su godinama na estradi: Bili, Miro-slav Stipić zvani Car te naš dragi prijatelj, legenda među lovcima Petar Galić-Pepa. Povremeno bi se pjevačkoj ekipi priključivao i Dragan-Dragiša, koji je cijelo vri-jeme uokolo vršljao poskakujući na svojim laganim nogama. Bila je to svojevrsna mješavina gan-gnam styla i lambade. Za čudo jedno pa čovjek ostade čitav u struku, a da se ne polomi.

Druženje je potrajalo do u sami mrak. Bilo je živo i veselo, svi odreda to rekoše.

Ante Đikić

Sudionici hajke na predatore

Najbolji u potezanju konopa bili su - Gruđani Lovački gulaš, pečenje i mnogo toga još za ručak



Nedavno otvorene prostorije Društva sve se više koriste. Osim što lovci, a i drugi, navraćaju u prostoriju na „čašicu“ razgovo-ra, održano je nekoliko manjih sastanaka te prvenstvo lovaca

u beli. I tu se neće stati. Najavljena su još neka prvenstva Društva: šah, bela pojedinačno, pikado, a možda i još ponešto.

U prvenstvu bele u parove pobijedili su Žarko Zelenika i Stanko Ćurčić. Oni su u finalu svladali Nikicu Drežnjaka i Matu Metera. Nad-metanje je bilo fer i korektno, bez incidenata. Igralo se na dvije pobje-de do 1001 poena. Koliko su borbe bile neizvjesne govori i činjenica da su drugoplasirani izgubili u trećoj partiji samo s dva poena.

Bilo je to fino druženje uz piće i jelo. Za jelo i oko organizacije

Prvo prvenstvo u beli

LD VEPAR Pozor-Rama: DRUŽENJE I NATJECANJE

turnira pobrinuo se neumorni Milenko Dolić, koji nas je i ovom zgo-dom obradovao veoma ukusnom lovačkom čorbom.

Stanko Ćurčić

U prostorijama Lovačkog dom, 6. travnja 2013. odr-žana je redovita godiš-

nja skupština UL „Kuna“ iz Jajca. Skupštinu je otvorio predsjednik Udruženja Marko Bilandžija.

Nakon izbora radnog pred-sjedništva u sastavu Slavko Lukić, Stipo Leovac, tajnik Udruženja Ivica Bojanić i glavni lovnik Davor Jakovljević, pred-ložen je dnevni red, koji je jed-noglasno usvojen.

Izvještaj o radu Udruženja u protekloj godini podnio je pred-

Izvješća prihvaćena, planovi usvojeni

sjednik Udruženja, predsjednik Nadzornog odbora podnio je financijski izvještaj za 2012. go-dinu, a glavni lovnik izvještaj o broju i vrsti odstrijeljene divljači. Izvještaji su prihvaćeni.

Prema izvještaju o radu, Upravni odbor Udruženja re-dovito se sastajao i temeljito usmjeravao aktivnosti na terenu preko predsjednika sekcija te je plan za proteklu lovnu sezonu uspješno proveden.

Opširno je obrazložen i fi-nancijski plan kao i plan rada u

UL KUNA Jajce: REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA

idućoj lovnoj sezoni.glede određenih proble-

ma, spomenuto je preklapanje dvojnih odobrenja za lov (na-loga) između dva postojeća lovačka udruženja u općini, o čemu će Upravni odbor Udru-ženja zauzeti jasan stav. Tako-đer, određeni broj lovaca nije podmirio članarinu za 2013.

godinu do 31. ožujka, kako je Statutom određeno. Nakon rasprave, Skupština je donijela jednoglasnu odluku, ukoliko je netko od onih koji nisu platili članarinu član nekoga radnog tijela Udruženja ili sekcije, on se razrješuje te dužnosti.

Dragan Samardžić

Lovačko društvo „Fazan“ iz Odžaka ugovorilo je s fazanerijom „Posavina“ iz Posavske Mahale kupnju 400 komada odraslih fazana, u omjeru 1 : 5 u korist koka. Isporuka ugovorene divljači bila je od 15. do 30. ožujka

2013. godine. Fazani su raspoređeni u četiri sekcije, svakoj po 10 komada.Poučeni prošlogodišnjim lošim iskustvom, ove smo godine prije ispu-

štanja fazanske divljači lovište dobro „očistili“ od predatora, prethodno smo iznijeli zrnastu hranu u hranilišta i fazane smo puštali u razmacima od nekoliko dana. Također, lovci raspoređeni po lovnim grupama imali su zadatak mjesec dana, pa i duže, svakodnevnim ophodnjama kontrolirati prilagodbu fazana na nove uvjete.

Nedžad Garić

Izbjegnute prošlogodišnje pogreške

LD FAZAN Odžak: NABAVKA FAZANSKE DIVLJAČI

Belaši finalisti

Jasan stav o svim točkama dnevnog reda

Trenutak puštanja fazana



Zabrana svihaktivnosti u lovištu

LO VITEZ Vitez: IZNENAĐENJIMA NIKAD KRAJA

Nakon što je početkom veljače Fede-ralna Uprava za inspekcijske poslove izvršila nadzor nad lovačkim udru-

gama na području općine Vitez, pri čemu u LO „Vitez“ nisu nađene krupnije zamjerke, potajno smo se nadali da bi nam mogla biti skinuta nepravedno nametnuta zabrana lova. Ali, to su ostale samo nade. Nedugo nakon nadzora u Udrugu je stigla obavijest kojom inspektorat upozorava da „dok resor-no ministarstvo ne sklopi ugovor s korisni-kom lovišta, ne obavljate nikakve poslove u lovištu ‘Vitez’, općina Vitez“. Drugim dopi-som informiran je MUP. U njemu je rečeno „da lovačke udruge nemaju nikakva prava, niti obveze, da obavljaju bilo kakve poslo-ve u lovištu“. Inspektorat je zatražio i postu-panje po propisanim obvezama od strane MUP-a. Postupanje se odnosi na nošenje i korištenje lovačkog oružja u lovištu „Vitez“. Prema inspektoratu, „sva lica koja ulaze u lovište ‘Vitez’ općina Vitez s lovačkim nao-ružanjem, a ne radi se o službenim licima koja imaju pravo na službeno naoružanje smatraju se krivolovcima“. Trećim dopisom inspektorat traži od Ministarstva šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije Sre-dišnja Bosna (MŠPiV ŽSB) da žurno organi-zira lovočuvarsku službu u ovom lovištu. Prema inspektoratu, ovo ministarstvo u svom sastavu ima instituciju koja lovoču-varsku službu može obavljati profesionalno i bez dodatnih troškova. Stoga inspektorat traži da se Županijskoj upravi za šumarstvo naloži da, u sklopu redovitih poslova zaštite šuma, lugarska služba preuzme i poslove lo-vočuvarske službe u lovištu „Vitez“.

U isto vrijeme MŠPiV ŽSB zatražilo je mi-šljenje o prijedlogu odluke o osnivanju lo-višta na području Županije Središnja Bosna. Pažljivim čitanjem prijedloga odluke dalo se zaključiti sljedeće:

• da su prijedlog pokušali zamaskirati u zakonsku definiciju lovišta. Međutim, ako se detaljno gleda prijedlog, vidi se da se gra-nice lovišta poklapaju s administrativnim granicama općina na području Županije Središnja Bosna. Dakle, lovišta su predlo-žena u administrativnim, a ne u prirodnim granicama područja;

• u prijedlogu odluke govori se o potrebi suvremenog gospodarenja lovištem, ali je očigledno da je primijenjen model „jedna općina, jedno lovište“, bez obzira na veliči-nu lovno-produktivne površine. Tako bi po

prijedlogu lovište „Travnik“ imalo 48.610,20 ha lovno-produktivne površine, a istodob-no lovište „Dobretići“ bi imalo samo 5.870 ha lovno-produktivne površine. Usporedi li se omjer lovno-produktivne površine s minimalnom površinom za otvorena lovi-šta (3.000 ha, jer obje imaju i visoku divljač), dolazi se do koeficijenata 16,2, odnosno 1,96. Omjer između najvećeg i najmanjeg lovišta je približno 8,3 puta. Čak niti u po-vršinom velikim općinama nije predviđeno formiranje više lovišta. Nejasno je i kako će poduzeća šumarstva, koja u opisu djelatno-sti imaju i segment lovstva, obavljati svoju djelatnost, te kakav će biti odnos između njih i lovačkih udruga na području općina;

• glede samog lovišta „Vitez“, neprecizno su izneseni podaci o nadmorskoj visini lovi-šta, lovnoj i nelovnoj površini, kao i struktu-ra ukupne površine općine. Nisu navedene reference oko zemljovida korištenih za izra-du, te se u odluci pojavljuju iskrivljeni topo-nimi koji mogu dovesti u sumnju. U opisu granica lovišta korišteni su neodgovarajući termini (npr. umjesto trigonometrijska toč-ka, koristi se termin biljeg);

• kao glavne uzgojne vrste izostavljeni su: medvjed, veliki tetrijeb, lještarka i divlja patka, pri čemu su medvjed, lještarka i divlja patka navedeni kao ostale vrste divljači u lovištu, a veliki tetrijeb kao ugrožena i zašti-ćena vrsta divljači. Dani su i krivi boniteti za divlju svinju, zeca, fazana i jarebicu poljsku, a uopće nije dan bonitet za medvjeda, veli-kog tetrijeba, lještarku i divlje patke. Izostav-ljene su sljedeće vrste divljači koje se, u ma-njem ili većem broju, mogu naći u lovištu: bizamski pacov, puh obični, vjeverica, kuna zlatica, tvor smeđi, velika i mala lasica, vidra, jazavac, razne vrste pataka (gluhara, pup-čanica, kržulja, zviždara, glavata, lastarka, mala njorka), škanjaca, jastrebova, kobaca, eja, sokolova, vjetruški, liski, vivaka, šljuka, galebova, golubova, sova, vranaca, gnjura-ca, vrana, ronaca (mali, srednji, veliki), čaplja siva, bukavac, itd.;

• u odluci se uvodi i revirni princip za lovi-šta formirana ovom odlukom, u cilju osigu-ranja intenzivnijega lovnoga gospodarenja. Minimalna površina revira bila bi 3.000 ha za sitnu, a 5.000 ha za krupnu divljač. Vjero-jatno je to pokušaj da se lovstvo organizira po modelu šumarstva? U svijetu je poznat model uzgojnih lovišta, pri čemu se jedan manji dio lovišta koristi za intenzivniji uzgoj

divljači, ali je to ponajprije vezano za pri-vredno lovstvo.

Vodstvo udruge intenzivno pregovara s predstavnicima LO „Kruščica“ Vitez, ali su pregovori mukotrpni i iscrpljujući. Pokuša-va se postići kompromis koji bi zadovoljio interese članstva u obje udruge. Najveći problem je vrijeme, jer ono prolazi, a ništa konkretno se ne događa. U situaciji kad je članstvu Udruge onemogućeno izvršava-nje zakonom predviđene aktivnosti, Udru-ga se obratila dvama dopisima MŠPiV ŽSB. U prvom se tražilo od ministarstva da iz zabrane izuzme lovočuvarsku službu, koja bi vršila čuvanje lovišta. Naime, došli smo do spoznaja da, unatoč završetku lova, lo-vištem odzvanja štek goniča, ali i nelovnih pasa, koji proganjaju uglavnom srneću div-ljač i divlje svinje. Radnim danom i viken-dom lovištem krstare skupine krivolovaca i lovokradica. Vrlo često se čuje pucnjava, čak i automatskim oružjem. Ono što ne otkriju psi, otkrivaju krivolovci i lovokradice. U ova-kvim uvjetima, kada je mir u lovištu u cijelo-sti narušen, ono što ostane od krivolovaca, lovokradica, pasa i mačaka lutalica može biti rastjerano, odnosno može migrirati u neka od susjednih lovišta.

Jedna od obveznih akcija u lovištu je i proljetno prebrojavanje divljači. MŠPiV ŽSB do sada nije odradilo ni tu aktivnost, a kraj-nje je vrijeme za to. Stoga smo se obratili zahtjevom za odobravanje prebrojavanja divljači u lovištu „Vitez“. Prebrojavanje divlja-či izveli bi članovi lovačkih udruga „Vitez“ i „Kruščica“. Ministarstvu je predloženo da, po vlastitoj prosudbi, odrede potreban broj ljudi s razine ministarstva koji bi sudjelovali u ovoj aktivnosti, ali ni tu nije bilo nikakva odgovora.

I, dok je inspektorat prvo izdao zabranu lova, potom se pobrinuo da se raskine ugo-vor o korištenju te našao solomonsko rješe-nje za lovočuvarsku službu u lovištu, nad-ležno ministarstvo bavi se pribavljanjem mišljenja lovačkih udruga o prijedlogu od-luke o formiranju lovišta. Naravno, ne izvrša-vajući ništa od aktivnosti koje su propisane zakonom o lovstvu i podzakonskim propi-sima. Svjesni smo da lugarska služba nije dovoljna da kvalitetno zaštiti samu šumu, a kamoli i šumu i divljač. Stoga smo tražili da se MŠPiV ŽSB obrati Federalnoj Upravi za inspekcijske poslove zamolbom, te da se dopusti angažiranje lovočuvarske službe lovačkih udruga u lovištu „Vitez“. Proljetno prebrojavanje divljači, odnosno utvrđivanje matičnog fonda divljači, osnova je za plani-ranje. Ovo ukazuje da je pred LO „Vitez“ još jedna neizvjesna lovna godina. Je li ovo još iznurivanje i/ili pritisak na formiranje braka u kojem ljubavi nema ni na jednoj strani?

Ivica Drmić



Prije pet godina, u svrhu uzgoja divljih svinja i obuku lovačkih pasa, skupina lovaca iz sekcija Vidoši i Podhum izgradila je ga-ter u dijelu lovišta Tribanj. Kako se s vremenom povećao broj

divljih svinja u gateru, počeli su rasti troškovi prehrane divljači. Po-stali su, jednostavno, preveliki za skupinu lovaca, te je tada LU „Cin-car“ u dogovoru s lovcima preuzela gater, ishodivši odmah potom od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegbo-sanske županije rješenje za držanje nezaštićene divljači (divljih svi-nja) za potrebe treninga i ispitivanje urođenih odlika lovačkih pasa.

Ukupna površina gatera je 2 hektara. Površina prostora u kojem su divlje svinje je 1,2 hektara, a na ostatku površine planira se održa-vanje IPO-a na zeca. U gateru je obitavalo 16 divljih svinja, od toga je 12 ženskih i 4 muške i cijeli reproduktivni dio pušten je u priro-du na završetku lovne sezone. Ukoliko se ovaj način napučivanja lovišta divljom svinjom pokaže opravdanim, udruga će i u idućim godinama nastaviti s puštanjem svinja u lovište.

Za prehranu divljih svinja LU „Cincar“ je utrošila 2000 KM, od čega je 1400 KM otišlo za kukuruz, a 600 KM za dvije automatske hranili-

Gater košta, ali i vrijedi

LU CINCAR Livno: ISKUSTVA S VLASTITIM GATEROM

ce. U proljeće je posijano 6 duluma kukuruza za prehranu divljači u gateru i u prirodi, a nakon branja u rujnu ove godine prinos je bio oko jedne tone kukuruza. Za ovu se godinu planira povećanje po-vršine za zasijavanje, odnosno uz 6 duluma kukuruza posijat će se i 4 duluma ječma, što će biti dovoljno za prehranu svinja u gateru a ujedno i za zimsku prehranu svinja u prirodi.

Davor Barać

Razgovarajući o lovu i onome što on u sebi uključuje, veći dio ljudi pod time podrazumijeva samo odstrel divljači. Međutim, svaki istinski lovac zna da nije tako. Lov je ponajmanje odstrel,

a ponajviše briga za osiguranje minimalnih uvjeta kako bi divljač opstala. Svjedoci smo kako zadnjih godina stvari na terenu nisu ide-alne. Pojedine vrste divljači su se namnožile na štetu drugih. Riječ je prije svega o populaciji vuka, koji nanosi gotovo nepopravljive štete, ne samo na srnećoj, nego i na ostalim vrstama divljači.

Na terenu kojim gospodari sekcija „Orlov kuk“ LU „Vran“ Tomi-slavgrad, primijećeno je da je iz godine u godinu sve manje divljih svinja. Ako ih kojim slučajem i bude, to je samo u prolazu, ali tek u kasnu jesen i zimi. U proljetno i ljetno vrijeme gotovo ih i nema. Prema kazivanju starijih lovaca, spomenuti je teren ne tako davno bio poprilično bogat ovom vrstom divljači tijekom cijele godine. Svi se pitaju, što se dogodilo. Ne treba puno „dumati“ da bi se znao odgovor na ovo pitanje. Najveći je krivac opet (ne)čovjek, zbog nesavjesnog lova i krivolova, pa tek onda vuk zbog svoje brojnosti.

Shvativši da se divlje svinje u ovome terenu neće same od sebe stvoriti, a niti pasti s neba, lovci navedene sekcije su uzeli stvar u svoje ruke. Ako već nema divlje svinje, onda je treba nekako proizvesti i ubaciti u lovište. A najbolja metoda za to bijaše grad-nja gatera. Tako je početkom prošle godine, marljivim radom i najvećim dijelom od vlastitih sredstava članova sekcije, podignut gater. Nedugo nakon toga nabavljene su tri divlje svinje – dvije krmače i vepar, kojega su nazvali „grga“. Iako mlad vepar, grga je pokazao da je bio na visini zadatka i obavio svoje u vrijeme pa-renja. Da je tomu tako, pokazalo se sredinom ožujka ove godine,

Novi “članovi” u gateru sekcije “Orlov kuk”

LU VRAN Tomislavgrad: OBOGAĆIVANJE LOVIŠTA DIVLJOM SVINJOM

kada nas je nazvao Kristijan Miloš-Kićo, inače glavna i od-govorna osoba glede gatera, i priopćio da je jedna od krma-ča na svijet donijela sedmero prasića. Nedugo nakon toga, obišli smo gater i snimili ne-koliko fotografija. Prizor je bio dirljiv i divan. Novi članovi su obogatili ne samo ovaj gater, nego i raspoloženje svih čla-

nova sekcije, a nadamo se da će za koju godinu obogatiti i lovište.

Mate Buntić

Gater sekcija Vidoši i Podhum

“Proizvodnjom” divlje svinje u gateru značajno se obogaćuje lovište

Kristijan Miloš-Kićo



Izbornu Skupština LD „Pavlovi-ca“, održanu 19. travnja 2013., otvorio je predsjednik Skup-

štine Slavko Marin, a njezin dalj-nji tijek uz njega su usmjeravali Mato Lozančić i Vlado Marko-vić kao članovi radnoga pred-sjedništva. Skupštini je nazočilo 26 zastupnika, od ukupno 33.

govoreći iscrpno o radu Društva, Slavko Marin je ista-knuo da Društvo sada posluje bolje nego neke tvrtke, da sto-ji na čvrstim temeljima i da je značajan čimbenik u Lovačkom savezu Herceg Bosne i Županij-skom vijeću za lovstvo. Zasluge za to, prema Marinovim riječi-ma, pripadaju svim članovima Društva, ali na poseban način predsjedniku Društva.

Izborni dio Skupštine zapo-čeo je izborom njezina pred-sjednika i predsjednika Druš-tva. Jednoglasnom odlukom zastupnika, na čelu Skupštine ostao je Slavko Marin, a pred-sjednik Društva ostao je Mirko-Mićo Lešić, koji se u proteklom mandatu nametnuo zrelim i odvažnim raspravama o proble-mima sekcija i Društva i koji je kvalitetno predstavljao Društvo na svim razinama. U daljnjem

Voljom zastupnika, čelnici Društva ostali na svojim dužnostima

LD PAVLOVICA Novi Travnik: IZBORNA SKUPŠTINA

izbornom tijeku, za glavnoga lovnika Društva zastupnici su opet izabrali Vladu Kneževića, koji je dosadašnjim radom, ta-kođer, ostavio solidan dojam. U Upravni odbor Društva, osim predsjednika Skupštine Slavka Marina, predsjednika Društva Mirka Lešića, glavnoga lovnika Vlade Kneževića, izabrani su predsjednici sekcija Franjo Cvi-tanović, Dominko Mlakić, Stipo Ivoš, Vatroslav Grubešić i Ivica Marijanović, te Anto Cvitano-vić, Josip Slipac, Jozo Jurišić, Slavko Jakić, Dragan Jukić i Mijo Stanić. Na čelo Nadzor-nog odbora ponovno je izabran iskusni lovac i vrsni ekonomist Ivica Fišić. Za predsjednika Ste-govnog suda jednoglasno je izabran Pero Ljubas, a stegov-nim tužiteljima postali su poli-cijski djelatnici Anto Radman i Stanimir Videkanić.

Nakon izbora, zastupnicima se obratio Mirko-Mićo Lešić, stari-novi predsjednik Društva: „Poštovani moji prijatelji i kole-ge lovci, ponajprije vam želim zahvaliti na ponovno ukaza-nom povjerenju i na izboru za predsjednika Društva. Vaše po-novno povjerenje me obvezuje

i nastojat ću ga opravdati mak-simalnim zalaganjem i radom u svim sferama i na svakom polju. Uvijek iznova moram zahvaljivati dosadašnjim pred-sjednicima Društva na svemu što su za Društvo učinili u svo-jim mandatima, jer je zasigurno bilo teško Društvo podignuti takoreći iz ničega i dovesti ga na razinu kojom se ponosi svaki novotravnički lovac, pa i mno-gobrojni pridruženi članovi koji nas prate kroz cijeli rad. Kao i

do sada radit ću na zaštiti div-ljači, sprječavanju krivolova, na ostvarivanju suradnje sa svim relevantnim čimbenicima, su-sjednim lovačkim društvima, na organiziranju zajedničkog druženja unutar Društva, a u cilju stvaranja još boljih među-ljudskih odnosa. Posebno se obvezujem da ću u suradnji sa Županijskim vijećem za lovstvo i našom svetinjom, Lovačkim savezom Herceg Bosne, raditi na dobivanju lovišta na gospo-darenje i da neću ništa uraditi mimo njihove suglasnosti“. Pri kraju obraćanja predsjednik Lešić je istaknuo da želi i oče-kuje zalaganje svih izabranih tijela Društva, a posebice oče-kuje prepoznatljiv rad sekcija

Društva i Upravnog odbora, gdje su izabrani mlađi lovci, lovačkim rječnikom rečeno došlo je do „osvježenja krvi“ u tijelima upravljanja Društvom. Završavajući svoje izlaganje još jednom je zahvalio na izboru i ukazanom povjerenju i pozvao zastupnike u lovačku kavanu na domaću šljivku s Rude, koja je djelo njegova oca Vlade, ina-če počasnog člana Društva.

Anto Cvitanović

Predsjednik Skupštine Slavko Marin (u sredini) sa svojim suradnicima

Zastupnici su iskazali povjerenje vodstvu svoga Društva



Proljeće je vrijeme kada su i lovci aktivniji nego ina-če, pa tada organiziraju

razne akcije u svojim društvima i lovištima. Najprije izvrše pre-brojavanje divljači, one koja je ostala nakon zimskoga lova, a onda obogaćuju lovište novom, svježom krvi koja će pomoći da divljač opet postigne optimal-nu brojnost.

Potreba proljetnih radova na određeni je način zahvatila i lovce sekcije Turčinovići LD „Mosor“ Široki Brijeg. Na čelu s predsjednikom Žarkom Ko-žulom i u nazočnosti lovoču-vara Društva Damira Milićevi-ća, nedavno su u svoje lovište pustili dvije divlje svinje. Uvje-reni su da će se dobro prilago-diti uvjetima u lovištu jer su im dobro pripremili teren.

Do početka ovogodišnje lovne sezone, lovci ove sekcije planiraju još nekoliko poslova. Prije svega, osposobit će dvije lokve koje će služiti kao pojili-šte i kaljužište za divljač, posta-vit će jednu automatsku hrani-licu za zrnastu hranu i očistiti nekoliko zaraslih lovačkih staza i putova. U tijeku je nasipanje i popravak puta koji vodi u glav-

Radom i trudom do bogatijeg lovišta

LD MOSOR Široki Brijeg: LOVCI U TURČINOVIĆIMA NA PRAVOM PUTU

no lovište, a radovi na lovačkoj kući i okućnici su pri kraju i uskoro se očekuje njihov završetak. Za slučaj ljetnih suša i žega, organizirat će dovoz vode kojom će se napuniti lokve i pojilišta za divljač u lovištu.

Ova vrijedna lovačka družina ponosna je na sve češće pohvale koje stižu do njih. U tom kontekstu, upozoravaju i mole sve lovce da se pridržavaju zabrana i ne puštaju pse u lovište kako bi divljač imala svoj mir i neometano podigla svoj potomak.

Mirko Kovačić

U nedjelju 24. veljače 2013. svečano je otvorena lovačka kućica u sekciji Vojnići. Lovačka sekcija Vojnići jedna je od manjih sekcija HUL „Kravica“ iz Ljubuškog, položajem je na samom

zapadu ljubuške općine, ima jedan dio polja u kojem je moguć lov na ptice i sitnu divljač. U zimskom razdoblju poplavi pa bude i bar-ske ptice, rubni dijelovi prema Klobuku i Dolama obiluju kamenjar-kom i zecom, ponekad se u prolazu pojavi i divlja svinja. Lovci ove sekcije izgradili su kućicu za okupljanje i druženje svoga članstva, po veličini za još toliko gostiju. Pod vodstvom Sreće Brkića, pozna-tog kao vlasnika sušionice pršuta „Bura“, ova kućica je izgrađena i puštena u uporabu. U središnjem dijelu kućice postavljen je kamin, bogato opremljen i kamenom opasan da se lakše i pristupačnije objeduje s njega. Lovci koji se okupe oko njega mogu uživati u po-gledu na vatru i đakonije koje se na njoj spremaju.

Mario Herceg

Otvaranje lovačke kućice u Vojnićima

HUL KRAVICA Ljubuški: NOVE MOGUĆNOSTI ZA DRUŽENJE

Turčinovski lovci s lovočuvarom Društva Damirom Milićevićem (drugi s desna)

S otvaranja lovačke kuće u Vojnićima



Sekcija „Lipa“ je 14. travnja 2013. organizirala radnu akciju na iz-gradnji svoga drugog prihvatilišta za fazanske piliće. Materijal za izgradnju osiguralo je LD „Fazan“, a mjesto na kojem je iz-

građeno prihvatilište vlasništvo je njegova člana Miroslava Grgića. I prvo i drugo prihvatilište su na terenima gdje je najveći pritisak

lovaca na ovu divljač, i dobra su kao i volijere na fazaneriji. Obje su lokacije zaklonjene i na njima ima dovoljno hrane i vode. Unutar pri-hvatilišta je postavljeno dovoljno prečki, kako bi fazani stekli naviku da spavaju na drveću, tj. iznad zemlje, gdje je dosta sigurnije po njih. Prihvatilišta lovci sekcije čuvaju od najezde lutalica i predatora, a fa-zani se s vremenom polako počinju udaljavati i podivljavati.

Primjer sekcije Lipa trebale bi slijediti i ostale sekcije Društva i na taj način stvarati preduvjete za dobru lovnu 2013./14.

Nedžad Garić

Novo prihvatilište za fazanske piliće

LD FAZAN Odžak: PRIPREMA ZA NOVU LOVNU SEZONU

U povodu 22. travnja, Dana planeta Zemlje, marljivi dječaci, vjerojatno budući lovci: Mario Petric, Kristijan Marić i Željko Marić, očistili su Vinjansko polje (dio lovišta LD „Radovanj“ Po-

sušje) od goleme količine ispucanih plastičnih čahura metaka koje su lovci „posijali“ prilikom zadnjih lovova na prepelicu.

Pogled na nekoliko tisuća praznih čahura brižno skupljenih na jednome mjestu, zadivit će svakoga ljubitelja prirode, osobito eko-loški osviještenog građanina, dakle onoga koji cijeni čistu i zdravu prirodu, nenarušenu ljudskim nemarom.

Ovi mladi eko-lovci zavrijedili su simpatije starijih kolega lovaca, koji su obećali njihov rad i trud pošteno nagraditi sljedeće lovne se-zone. A možda im je ovo i „klik“ koji će ih potaknuti da ubuduće iza sebe pokupe ono što narušava i zagađuje prirodu. Iskorištena lovačka municija, koja u sebi osim nerazgradive plastike sadrži ostatke olova i neizgorenog baruta, jako je štetna i pogubna za biljke i životinje.

Dobro bi bilo malo više educirati se i upoznati praksu koja se u naprednom svijetu sve više i više koristi. Uostalom, u tu je svrhu me-đunarodna ekološka asocijacija i odredila 22. travnja kao Dan plane-ta Zemlje. To je dan kada se obilježava i razmišlja o očuvanju prirode i o načinu djelovanja na zagađivanje zemlje, vode i zraka, dan kada se ukazuje na brojne propuste i djelovanja čovjeka u utrci za profi-tom, a koja se odražava na cijeli živi svijet na Zemlji i ugrožava i sam opstanak živih organizama, dakle i čovjeka. U svemu tome, naravno, i lovci moraju kontinuirano sudjelovati i dati svoj puni doprinos.

Mladen Bešlić

Budući lovci, ekolozi za primjer

LD RADOVANJ Posušje: BRIGA O OČUVANJU PRIRODE

Sudionici izgradnje prihvatilišta za fazane u sekciji Lipa

Ovom akcijom, Mario, Kristijan i Željko dali su značajan doprinos čistoći prirode

Uzgoj i prodaja divljih zečeva - ZEC- Široki Brijeg Zečevi su pod veterinarskim nad-zorom. Prostor za podivljavanje 8000 m². Mob. 063/792-666

Tražim psa, istarskoga kratkodla-kog goniča, koji se izgubio na po-dručju sekcije grude. Traženi pas, star 6 godina, ima crnu ogrlicu s pločicom i tetovažu br. 17091. Na fotografiji je označen kružnicom. Obavijesti na mob. 063 452 777. Slijedi dobra nagrada onomu tko dostavi bilo kakvo saznanje o psu.

BESPLATNI MALI OGLASI



Predsjedništvo LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika, završavajući ovogodišnju lovnu sezonu, donijelo je odluku da se uz zatva-ranje lovne sezone upriliči i dodjela diploma za 11 lovca koji

su u dva ispitna roka položili lovački ispit. Dogovoreno je da se za-tvaranje lovne sezone i dodjela diploma upriliči zajednički na razini Društva 14. travnja 2013., a da domaćinom bude sekcija gradina. Vodstvo sekcije gradina na čelu s predsjednikom Franjom Cvitano-vićem načinilo je program obilježavanja te ga dostavila svim člano-vima Društva i odabranim gostima koji su uvijek spremni pomoći u zaštiti prirode, očuvanju divljači i izgradnji lovnih i lovno-tehničkih objekata.

Prema programu, u 12 sati nazočnima se obratio predsjednik sekcije i domaćin Franjo Cvitanović, pozdravivši lovce i uzvanike, za-željevši svima dobrodošlicu i zahvalivši im na dobru odzivu. Poseb-ne pozdrave uputio je lovcima pripravnicima koji su položili, kako to on reče, ispit zrelosti, odnosno lovački ispit, zaželjevši im prije svega dobro zdravlje, obilje rada na zaštiti divljači, unaprjeđenju lovstva i sprječavanju krivolova, etičko ponašanje po uzoru na primjerne lovce kojih ima dosta u Društvu, te dobar i uspješan lov. Zahvalu je uputio i rado viđenim uzvanicima: Fabi Staniću, zapovjedniku PS Novi Travnik, Tadiji Šugiću i njegovim kolegama iz LD „Jastreb“ iz Dobretića, Draganu Rajiću, djelatniku Doma zdravlja Novi Trav-nik, te predsjedniku Društva Mirku Lešiću i predsjedniku Skupštine Društva Slavku Marinu, koje je pozvao da se obrate nazočnima, a završio je riječima zahvale Bogu na prekrasnom danu.

Nakon predsjednika sekcije, nazočnima se obratio Mirko Lešić, predsjednik Društva, zahvaljujući lovcima i gostima na dobru odzivu bez obzira na jutarnju kišu. Naglasio je da se uvijek može raditi bolje i kako se nada da će i ove godini rasti postotak lovaca na radovima

LD PAVLOVICA Novi Travnik: ZATVARANJE LOVNE SEZONE u lovištu i da će Upravni odbor Društva učiniti sve da se dobije godišnji plan gospodarenja. Za-hvaljujući predsjedniku sekcije i Društva na lijepim i sadržajnim riječima, Slavko Marin je po-zvao lovce da osim rečenog iz-vrše tri temeljne stvari: prvo, da plate članarinu kako bi Društvo moglo raditi i egzistirati, drugo, red, rad i disciplina u sekcijama i Društvu i treće, da poštuju Za-kon o lovstvu i podzakonske akte kako ne bi došli pod njihov udar, predlažući nazočnim lov-cima da kao i do sada izgrađu-ju dobre međuljudske odnose. „Ponosni smo na naših pet go-dina druženja, koja su unazad

nekoliko godina postala i tra-dicionalna, čime se ne mogu pohvaliti ni neka mnogo jača i brojnija društva. Pred nama je i izborna skupština gdje će zastu-pnici birati novo vodstvo i tijela upravljanja“, tom je mišlju svoje izlaganje završio Slavko Marin.

Nakon pozdravnih riječi, pred-sjednik Društva uručio je diplome jedanaestorici novih lovaca.

Nakon svečanog dijela, pred-sjednik sekcije gradina pozvao je lovce i goste da nastave dru-ženje uz jelo i piće, za koje su se pobrinuli Krunoslav Cvitano-vić, Velimir Ćorić, Josip Slipac, Vatroslav Grubešić, Stjepan Krišto i Vlado Krišto. Tom se prigodom najviše razgovaralo o dobivanju lovišta na gospo-darenje, uz zaključak da resorni ministar nema dobre volje i slu-ha to pitanje riješiti na bezbolan i pravedan način, nego nekim svojim vizijama jedne udruge favorizira a druge pokušava so-tonizirati i ostaviti bez lovišta ili u najmanju ruku utopiti u neki drugi savez i tako ih ostaviti izvan jedinoga našeg saveza, Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Na kraju proslave zatvaranja lova, sudionici su konstatirali da je bila dobro pripremljena i da je idućih godina realno očekiva-ti više i lovaca i gostiju. Druženje je završeno u kasnim večernjim satima, uz riječi predsjednika Društva: „I dogodine na Kosici, kod novotravničkog nebodera, za Mali Uskrs“.

Anto Cvitanović

Riječi ponosa, ohrabrenja i nade

Sjajan posao zaduženih za hranu i piće



Redovitu godišnju sjednicu svoje Skup-štine, LD „Uskoplje“ održalo je 9. ožujka 2013. u prostorijama Osnovne škole u

Uskoplju. Novina u odnosu na prethodne godine bila je u tome što su svi delegati, na ulazu u prostoriju gdje se održavala sjedni-ca, morali na uvid pokazati svoje vjerodaj-nice kako bi dobili uredne akreditacije koje su za vrijeme sjednice, radi lakšeg prebro-javanja, nosili oko vrata. Sjednicu je otvorio predsjednik Društva Pero Perić, pozdravio prisutne te ih pozvao da minutom šutnje odaju počast preminulim članovima. Nakon izbora radnog tijela i usvajanja dnevnoga reda podnesena su izvješća o radu Društva u 2012. godini: izvješće predsjednika, lovnika, tajnika, nadzornog odbora i izvješće o mate-rijalno-financijskom poslovanju. Sva izvješća jednoglasno su usvojena dizanjem ruku čla-nova Skupštine s pravom glasovanja.

U svom izvješću predsjednik je govorio o događanjima u proteklome razdoblju. Posebno se osvrnuvši na probleme oko osnivanja lovišta, još jednom je istakao stav Upravnog odbora o neprihvaćanju modela „jedna općina jedno lovište“, te naglasio oz-biljnost situacije u kojoj se Društvo nalazi. Od nazočnih delegata zatražio je maksimal-no poštovanje lovačke discipline i propisa kao vid uvjerljivije argumentacije u pre-govorima sa zakonodavcem. „Svi zajedno moramo ‘skupiti glave’, dati svoj doprinos i ustrajati u nastojanjima da ostvarimo svoj cilj“, zaključio je na kraju svog izlaganja.

Lovnik Jerko Šapina se, nakon iznošenja podataka o broju odstrijeljene divljači, dota-kao teme o zabrani lova sa psima nakon 5. prosinca. Ukazao je na sve prednosti koje, nesumnjivo, zabrana ima u pogledu poveća-nja broja divljači u lovištima, ali da na tome treba inzistirati i kod drugih lovačkih udruga.

O materijalno-financijskom stanju go-

Skupiti glave za zajednički cilj

LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: GODIŠNJA SKUPŠTINA

vorio je tajnik Društva Ratko Pilić. Potanko obrazlažući sve prihodne i rashodne stavke, naglasio je važnost redovite uplate članari-ne kao jedinog izvora financiranja i temelj-nog preduvjeta za očuvanje financijske sta-bilnosti Društva.

U nastavku sjednice, između ostalog, ra-spravljalo se i o visini članarine, odstrelne tak-se i ulaznice za goste. Izglasano je da za prve dvije kategorije novčani iznosi ostaju isti kao i prethodne godine, a ulaznica za goste sa

sadašnjih 20 smanjuje se na 5 KM. Također, odlučeno je da se svima članovima Društva koji ne plaćaju uredno članarinu, pošalje pi-smeno upozorenje da dugovanja podmire najkasnije do 25. ožujka 2013. godine. U pro-tivnom će biti isključeni iz Društva.

Nakon sjednice koja je završena u 19 sati, za sve sudionike upriličena je večera u re-storanu „Sičaja“.

Velimir Šekerija

Iako ovaj put i nije bilo nekakve velike zime, zečevi su slasne za-logaje potražili u voćnjacima. Obilazeći voćnjak krajem ožujka zamijetili smo na nekoliko mladih ne tako davno posađenih sad-

nica jabuke oguljenu koru, a tik do sadnice i tragove zečjeg izmeta. Prošlih godina za većeg snijega i jače zime bilo je mnogo više štete kako na mladim tako i na starijim stablima i to uglavnom na stabli-ma jabuke.

Ante Đikić

Slasni zalogaji u voćnjacima

LU ZAVELIM Roško Polje: ZIMA I DIVLJAČ

Zastupnici su svjesni ozbiljnosti situacije u kojoj se Društvo nalazi

Stablo jabuke oštećeno zečjim zubima



A, molitva i kultura su dvije osnovne sastavnice čovjekove nad-gradnje, njegova nadanja i sredstvo, tj. put za svaki uspjeh, za prevladavanje ovozemaljskih prepreka, koje su uvijek u lju-

dima ili u nerazumijevanju božanske naravi. One su proizvod „rada duha“, za razliku od rada ruku čovjekovih!

Svake godine za Uskrs, točnije na Veliki petak, organizira se pro-cesija i molitveni hod – križni put u mnogim mjestima gdje živi katoličko pučanstvo. Tako se događa više od desetak godina i u Širokom Brijegu, na putu od Uzarića do širokobriješke kamene kate-drale. Masa svijeta iz cijele župe i okolnih župa iz Hercegovine, ne-kada i do nekoliko tisuća, zavisno od klimatskih prilika, pobožno se moli i kod 14 lijepih stajališta koje su Uzarićani izgradili, spominju se muke i smrti Kristove. Naravno, i svega onoga što tišti ta krhka bića.

Stajališta su poredana uz uski asfaltni put dugačak šest kilometa-ra koji nježno krivuda kroz Uzariće, potom uzduž lijepe šume Krtine koja je ujedno lovište našega lovačkog društva i kroz Pribinoviće, gdje je i nikla predivna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tko se jedanput uključio u tu procesiju, svake se godine vraća tom mo-litvenomu hodočašću na Veliki petak. Drugim danima i mjesecima tijekom godine ovaj put je vrlo zgodna šetnica, za mnoge ljude koji-ma je hodanje po čistu zraku i kroz lijep krajobraz odušak i rekreacija nakon umornih i sumornih, svakidašnjih briga i obveza, što nam ih život tako surovo i neumoljivo vješa oko vrata. Ljudi s krunicama u rukama lagano hodaju i odbacuju svoje tegobe i frustracije, vrlo slično onomu što nama lovcima znači hodanje po lovištu. Mogli bi-smo slikovito kazati, kako molitva ne može bez skrušenosti kao što lov ne može bez strpljivosti. Ako su takvi naši lovci!

Postoji, međutim, i drugo lice ove „zlatne medalje“, radi čega i na-stade ovaj tekst, jer se vjerski skupovi i događaji ne nalaze u poslanju i organizaciji lovaca pa da bismo ih mi opisivali. I blijedo je proljeće sagnulo mršavu glavu, muka mu od ljudske sramote i nekulture. Naime, zajedničko lovište sekcija Uzarići i Mokro okružuje navedenu šetnicu i lovci su jako zainteresirani za sve što se oko nje događa. A događa se, osim ovoga lijepog što smo naveli, i nekih ružnih stvari. Svugdje po asfaltu se vide tragovi spaljenih guma koje pustopašni mladići škripom i kočenjem ostavljaju u kasnim noćnim satima. Po

Šetnicom do molitve i kulture

LD MOSOR Široki Brijeg: RAZLIČIT ODNOS PREMA ISTOJ VRIJEDNOSTI

putu i pokraj njega često se nalaze ostatci uživanja alkohola, opoj-nih droga, seksualnih spojeva, pregažene divljači... Ono što je nama lovcima i svim drugim ljudima, osviještenim u ekološkom smislu, posebice trn u oku i rana na srcu, jest nesavjesno zagađivanje okoli-ša i stvaranje hrpa smeća, od strane pojedinaca koji uporno i drsko odlažu uz samu cestu svaku vrstu otpada, nekada i klaoničkoga. Što to znači za divljač, lovce i sve druge ljude na šetnici i uz nju, nije potrebno posebno pojašnjavati.

Ove su godine lovci sekcije Uzarići uz pomoć predsjednika mje-sne zajednice Bože Nakića, organizirali čišćenje smeća na cijeloj tra-si šetnice, gdje su se posebice istaknuli lovački pripravnici, a vodio ih je tajnik sekcije Josip Ljubić. Stariji lovac Zvone je svojim kamio-nom sakupljao veće nakupine, a mladići su u rukavicama prikupljali sitnije komade i tovarili na kamion. Za nekoliko su sati tako skupili puna dva kamiona, usuđujemo se kazati, proizvoda ljudske bijede, nekulture i neimanja nikakve odgovornosti za ukupan živi svijet, a najviše za čovjeka i njegovo zdravlje. Počistili su lovci i hrpe sme-ća oko mjesnoga groblja Šarampova, iz kojega poput neobrijanih staraca vire srednjovjekovni sivi stećci, čudeći se nemaru današnjih zagađivača. Anđelko Zovko je svojim strojem, kao i mnogo puta ranije, spasio, barem u uskrsno vrijeme, sramote i nereda pokraj jav-nih površina. Lovci su planirali sanirati i ostalih nekoliko nakupina otpada „uredno“ razbacanih po lovištu, čim kiša malo dopusti.

Apeliramo (pozivamo) zato i lovce sekcije Mokro da se i oni ak-tivnije uključe u saniranje otpada oko ove šetnice, ali i na sve ljude da se uključe u nadzor i kontrolu ovoga predivnog „parka“, kako bi-smo ga sačuvali za divljač i za ljude. I do sada su mnogi ukazivali na tu sramotu, molili se i Bogu i bezosjećajnim ljudima za viši stupanj pažnje i kulture u smislu očuvanja ovoga lokaliteta, gdje su se po-sebice isticali fra Vitomir Musa i fra Tomislav Puljić u sklopu svojih propovijedi. Dali smo ideju da se noću organiziraju pojedinci i sku-pine radi čuvanja i hvatanja drskih počinitelja navedenih zločestoća koje ćemo onda prijaviti tijelima nadležnim za ovu oblast. Treba li uopće ukazivati kakva je razina kulture jednoga dijela naroda koji tako divnu prirodu pretvara u smetlište. Znademo da je to svjetski problem, ali znademo i to da se protiv toga moramo boriti svim dopuštenim sredstvima. A, najučinkovitije sredstvo je odgovornost svakog pojedinca da prijavi sve one koji čine takve i slične stvari, jer moraju znati – kako šutnjom o zlu i sami sudjeluju u tom zlu, i po Božjim i po ljudskim zakonima, odričući se tako svakoga poštenja i ćudoređa u koje se često gotovo svi zaklinjemo!

Blago Lasić

Jedna od postaja križnog puta Uzarići - Brijeg

Čišćenjem smeća, lovci su donekle sanirali ovaj okoliš



U prošlom broju objavljen je članak o spašavanju mladoga surog orla. U

cilju promjene predodžbe o lovcima uopće, mišljenja o ulo-zi lovaca u očuvanju prirode, te cjelovitog informiranja duž-ni smo predočiti informacije o daljnjoj sudbini ovoga orla.

Mlada ženka surog orla hos-pitalizirana je na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Nakon vanjskog pregleda provedena su i dodatna ispitivanja. Kod orla su utvrđena tri problema. Ozbiljno parazitarno oboljenje koje je orlu otežavalo uzimanje hrane, zatim bakterijska infekci-ja, i na kraju, mehaničko ošteće-nje letnih pera na lijevom krilu. Posljedica toga je negativan utjecaj na letenje, a time i lov. Zna li se da je riječ o ptici grablji-vici, koja je u vrhu hranidbenog lanca, čiji opstanak i nalaženje hrane u prirodi ovisi o sposob-nosti i spretnosti za let, posve

Mladi suri orao vraćen u prirodu

je jasno da je ovakav neetičan postupak zamalo doveo do nje-zine smrti, zbog gladi. Orao se dobro oporavljao uz potpornu terapiju, te je znatno ojačao.

Kada je bilo izvjesno da proces oporavka ove impresivne ptice ide u dobru smjeru, počeo je rad na pripremama za puštanje ptice u slobodnu prirodu. Ostvareni su kontakti s Lovačkim društvom „Velež“ iz Podveležja, u Hercegovini, gdje je trebalo pustiti orla. Dogovoreno je da lovačko društvo nadzire orla nakon njegova povratka u prirodu. Kao mikrolokacija puštanja orla određeno je područje Podveležja. Mikrolokacija je određena na temelju biološ-kih, orografskih i klimatskih karakteristika područja, ali i činjenice da je suri orao nekad obitavao na tom području. U planu je bilo na orla postaviti gPS uređaj, koji bi omogućio njegovo znanstveno praćenje, ali se uređaj nije mogao nabaviti do trenutka puštanja.

Nakon dva tjedna oporavka, suri orao dovezen je u kavezu na područje Podveležja. Akcija je organizirana u suradnji s LD „Velež“. Kao i kod svih slučajeva opita, kod znanstvenika koji su sudjelovali u akciji postojao je određeni strah. Je li se orao dovoljno oporavio? Je li spreman za let? No sve dvojbe bile su riješene nakon otvara-nja kaveza. Bez zadrške je raširio zaista impresivna krila i odletjeo.

Lovočuvar lovačkog društva, a i lokalni pastiri potvrdili su da su orla primijetili nekoliko puta, što bi trebalo biti ohrabrujući znak.

Na kraju riječi zahvale svima koji su na bilo koji način sudjelo-vali u spašavanju ove ptice u ovoj istinskoj lovačkoj akciji. Pokazali su da su pravi ljubitelji prirode. Lovcima LD „Velež“ iz Podveležja, lovcima LO „Vitez“ iz Viteza, a posebna zahvalnost osoblju Veteri-narskog fakulteta u Sarajevu, među njima poglavito prof. dr. Ve-dadu Šakiću, Zavodu za zootehniku i peradarstvo, prof. dr. Maidu Rifatbegoviću, Zavodu za epizootiologiju i doc. dr. Teufiku Go-letiću, ekspertu za bolesti ptica. Posljednja dvojica uložila su jako puno vremena i stručnog znanja za spašavanje orla, a bez uspjeha doc. dr. Teufika goletića ne bi bilo nikakvih rezultata. Svi navede-ni su pomogli u spašavanju surog orla, jedne od najvećih ptica u našoj zemlji. Svi oni su imali najbolje namjere, poduzeli su sve što je bilo moguće u nadi da će ova lijepa ptica opstati. Svi su oni izuzetno ponosni što su imali prigodu podrobnije upoznatu ovu pticu, odnosno vrstu, pomogli joj, prvo da preživi, a potom i da se vrati u slobodu. Nadamo se da će ova mlada ženka doprinijeti povećanju brojnosti, u Europi ugrožene vrste s tzv. Crvene liste, čija se brojnost u našoj zemlji procjenjuje na četrdesetak parova. Ovaj slučaj pokazuje lovce i lovačke udruge iz drugačijeg kuta, te dokazuje da su lovci pravi zaštitnici prirode.

Jedina mrlja na ovaj događaj je činjenica da je (ne)ljudska ruka odsjekla primarna letna pera na krilu orla. Tko i zašto je to učinio nikada se neće saznati. No kako se nalazimo u dijelu sezone kada divljač na svijet donosi mlade, i ovaj put se preporučuje da se živo-tinje i ptice, a posebno mladunci, ne diraju osim u krajnjoj nuždi.

Ivica Drmić

LO VITEZ Vitez: SPAŠEN SURI ORAO

U kavezu za transport

Pušten u prirodu

Suri orao na oporavku


Lovočuvar Društva Anto Peša, Stipe Kolenda i Marijo Franjić krenuli su 22. veljače 2013. u obilazak lovnoga revira

Ponir-Jasik. Probijajući se kroz velike nanose snijega naišli su na brojne tragove vuka i lisi-ce, a i mještani su im ukazivali na probleme koje im čini navedena divljač. Stigavši na odredište, prihvatili su se posla i ostavili hra-nu i sol namijenjenu srnećoj i drugoj divlja-či, a kad se smračilo otišli su na promatrač-nicu. Nove su padaline otežavale pogled na lovište, ali oni nisu odustajali već su nastavili s radom ostavljajući hranu za prihranu div-ljači. Poslije izvjesnog vremena upornost se isplatila, Stipe je opazio lisicu i odstrijelio je. No cilj je bio odstrijeliti i vuka kojeg su u ne-koliko navrata strpljivo čekali, ali bez uspje-ha. Napokon, oko 3.50 vuk je bio na nišanu Marija Franjića i ovaj ga je odstrijelio. Ovaj uspjeh Marijo je proslavio kod svoje kuće s kolegama lovcima, a najveću radost poka-zivao je Marijev četverogodišnji sin Franjo koji, prema njegovim riječima, jedva čeka da poraste i bude lovac. Sve preduvjete za to ima, jer su lovci i njegov otac, i njegov djed Anto, ali i njegova majka Marijana.

Drugi lov nosi epitet komercijalnoga. Na-ime, da bi ostvarili takav ulov medvjeda na temelju odobrenja mjerodavnog ministar-

Odstrijeljeni medvjed, vuk i lisica

LD SOKOL Nova Bila: DVA USPJEŠNA LOVA

stva i odluka tijela uprave Društva u sezoni 2012./2013., lovci ovoga Društva duže su vrijeme ulagali sredstva i trud, ali nisu imali uspjeha. No to je ipak pošlo za rukom lovcu iz Mostara Zoranu Dujmoviću, koji je zajedno s lovočuvarom Društva Antom Pešom, lov-nikom sekcije Stipom Kolendom i glavnim lovnikom Društva Borisom Bralićem krenuo na lokaciju Ponir-Jasik i tu oko 21.30 sati od-strijelio medvjeda. Sutradan ujutro su se vra-tili u Novu Bilu srediti „papire“ oko odstrela medvjeda, gdje su im se pridružili još neki lovci i uz piće proslavili ovaj lovački uspjeh. Nakon što su, prema dogovoru, izvršili svoje obveze glede odstrela, lovac Zoran Dujmo-vić i njegov prijatelj Ivan Franjušić uputili su se prema Mostaru sa svojom lovinom.

Ružica Bajo

Lovci iz Lovačke udruge „Sava“ Orašje, 9. ožujka 2013. pušta-li su fazane u svim lovačkim sekcijama na svome prostoru. Puštanje fazana u lovište lovci vrše svake godine bez obzira

na to što mnogi fazani iz uzgoja stradaju zbog slabog snalaženja u prirodi. Očekivati je da će se ispušteni fazani snaći i prilagoditi životu u prirodi, a njihov lov se planira s početkom iduće jesenje lovne sezone.

Josip Vinković

Slijedi prilagodba fazana na život u prirodi

LU SAVA Orašje: NOVI FAZANI U LOVIŠTU


Zoran Dujmović (u sredini) - trofej s komercijalnog lova

Vuka je odstrijelio Marijo Franjić

Uobičajena praksa oraških lovaca


U nedjelju 14. travnja 2013. na streljani „Virač“ (LD „Mosor“ Široki Brijeg –

sekcija Dobrič, op. a.) održano je prvenstvo u gađanju glinenih golubova HLU „Malič iz gruda. Po izuzetno lijepom i ugodnom vremenu preko 30 strijelaca iz svih sekcija ove udruge natje-calo se za ekipni i pojedinačni poredak. Posao oko organiza-cije ovoga natjecanja vodio je lovnik Udruge Doni Mikulić. Trebalo je na Virač donijeti sve što je potrebno za natjecanje

Sekcija Drinovci i Vinko Lukenda najbolji

HLU MALIČ Grude: PRVENSTVO U GAĐANJU GLINENIH GOLUBOVA

(streljivo, glinene golubove…) te bogat stol za cjelodnevni bo-ravak ovolikog broja strijelaca i još petnaestak njihovih „gostiju“ iz sekcije Dobrič. No, sve je funk-cioniralo besprijekorno. Samo natjecanje proteklo je u velikoj rezultatskoj i navijačkoj neizvje-snosti. Strijelci su bili svrstani, po sekcijama, u šest ekipa. Na-tjecanje je vodilo povjerenstvo u sastavu: Iko Paradžik, Ljubo-mir Glavota i Dražan Lukenda.

Nakon natjecanja predsjed-nik Udruge Branko Leko-Liska

uručio je pobjednicima pri-godne pokale. Zahvalio je svim strijelcima na sudjelovanju te domaćinima streljane, lovcima sekcije Dobrič, na gostoljubivo-sti. Skupa s lovnikom Donijom Mikulićem obećao je da će na razini Udruge pokrenuti akciju izgradnje streljane. „Nadamo se da ćemo iduće godine ovo na-tjecanje održati na našoj strelja-ni“, rekao je Liska, što su strijelci ovacijama pozdravili. Nastav-ljeno je druženje, a „meštar od roštilja“ Doni svojim je specijali-tetima punio stol.

Ovo bi mogao biti primjer i drugim udrugama kako se uz malo truda mogu odraditi lovačke aktivnosti vezane za lovno streljaštvo. Posebna vri-jednost ovoga natjecanju su nova poznanstva, prijateljstva i druženja među članovima „Mo-sora“ i „Maliča“.

Vlado Bošnjak

Upravni odbor Lovačkog saveza Her-ceg Bosne na sjednici održanoj 11. travnja usvojio je prijedlog Povjeren-

stva za lovno streljaštvo Saveza o kalendaru natjecanja u ovoj godini. Tako je odlučeno da se i ove godine na razini Saveza održe dva natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza i Prvenstvo članica Saveza. Otvoreno prven-stvo će se održat u Kupresu 1. lipnja, a Pr-venstvo članica u Mostaru 3. kolovoza ove godine. Povjerenstvo upućuje poziv svim

Kupres i Mostar domaćini natjecanja

članicama da se održe natjecanja na razini lovačkih udruga. Kako sada u svakoj župa-niji ima izgrađena bar jedna streljana, na vodstvima je udruga da iznađu mogućnost održavanja natjecanja u lovnom streljaštvu i tako odrede ekipu za spomenuta natjeca-nja na razini Saveza.

Već nekoliko godina na natjecanjima Sa-veza pojavljuju se uglavnom iste momčadi i bilo bi dobro da se i ostali uključuju. Kao primjer drugima u tome mogu poslužiti lo-

PRVENSTVA SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU vačke udruge iz Posavine, koje sve redom održavaju svoja natjecanja i sudjeluju na natjecanju Saveza.

Povjerenstvo je istaknulo zadovoljstvo pomacima u ovoj vrsti lovačke aktivnosti. U zadnjih pet godina izgrađeno je pet novih streljana. I ove je godine u planu bilo otva-ranje jedne nove streljane, u Odžaku, ali je to zbog objektivnih razloga odgođeno za sljedeću godinu. Također, i u LD „Zec“ Buso-vača u pripremi je izgradnja streljane i ovo društvo planira u sljedećoj godini biti do-maćin jednom natjecanju na razini Saveza. Osim toga, u još nekim udrugama postoje inicijative o pokretanju lovnog streljaštva s mrtve točke, čime bi se zadovoljile želje, posebice mladih lovaca, prema ovom lo-vačkom „športu“.

Vlado Bošnjak

POREDAKEkipnoDrinovciDonji Mamići – DragićinaTihaljinagorica – SovićigrudeRužići – Cerov Dolac

Pojedinačno1. Vinko Lukenda (Tihaljina)2. Alen Lukenda (Tihaljina)3. Stjepan grubišić (Drinovci)4. Vedran glavaš (Drinovci)5. Josip Žulj (Ružići – Cerov Dolac)6. Miro Čolak (Donji Mamići – Dragićina)

LOVNO STRELJAŠTVO

Finalisti u pojedinačnoj konkurenciji

Strijelci “Maliča” i njihovi domaćini na streljani “Virač”


Kvalitetu lova i uspjeh u lovu najčešće određuju dva čimbeni-ka: pripremljeno oružje i lovčevo oko. Većina lovaca s pravom razlog neuspjeha povezuje s oružjem. Pravilo je da uvijek prije

lova na krupnu divljač pušku treba isprobati, jer bez obzira na to ko-liko bila čvrsta montaža optičkog ciljnika, zbog raznih tuckanja pri prevoženju, nehotičnih udaraca ili promjene mikroklimatskih uvjeta (vlažnost i temperatura), može se promijeniti grupiranje pogodaka.

Za pouzdanost pogodaka nužni su: (a) precizna puška koja kon-zistentno grupira pogotke, (b) ujednačeno streljivo, (c) mehanički pouzdan ciljnik (snajper) i (d) kvalitetna montaža ciljnika.

Ako mehanika montaže dopusti promjenu položaja snajpera, dogodit će se promjena točke pogleda, odnosno promašaj. Zato je važno obratiti veću pozornost montaži i montiranju ciljnika (snaj-pera) na pušci.

Montaža optičkog ciljnika treba ispuniti temeljnu zadaću – da puška pogađa onamo gdje lovac nacilja. Stoga je nužno da njegova ciljna linija bude poravnana s uzdužnom simetralom cijevi i postav-ljena pod takvim kutom koji osigurava da se na određenoj udalje-nosti ta ciljna crta i putanja metka presjeku. Ta balistička filozofija, rečena jednostavnijim jezikom, znači da puška treba biti pripremlje-na za lov, da bude, kako se to običava reći, upucana.

Montaža je mehanički element s pomoću kojeg se snajper pri-čvršćuje na oružje. Izrađuje se od čelika ili legiranog aluminija. Čelik ima potrebnu čvrstoću i žilavost, nužnu kako bi montaža izdržala naprezanja u uporabi, sile trzaja, eventualne udarce i padove. Alu-minijske su montaže lakše od čeličnih, a to se ne smatra nekom prednošću ako se uzme u obzir ukupna mala težina montaža, a mehanička svojstva aluminija slabija su nego u čelika. One mogu

UPUCAVANJE OPTIČKOg CILJNIKA NAJČEŠćE SE POVJERAVA MAJSTORU – PUŠKARU KOJI JE RADIO I MONTAŽU, JER VEćINA LOVACA IZBJEgAVA TU JEDNOSTAVNU RADNJU ILI JE PAK ODRADI BOJAŽLJIVO.

MONTAŽA I UPUCAVANJE OPTIČKOG CILJNIKA

Puška treba biti pripremljena za lov, odnosno upucana

zadovoljiti na puškama lakog trzaja, ali u jakih kalibara gdje optike prelaze težinu preko 100 grama to nikako jer je montaža izložena znatno većim silama nego u manjih kalibara. Alumi-nij brzo pokazuje znakove tro-šenja i time krnji izgled puške. Zbog tih razloga prednost je na strani čeličnih montaža.

U lovačkoj praksi poznamo i koristimo dvije vrste montaža: fiksne montaže i montaže za brzo skidanje.

Snajper s fiksnom montažom uglavnom se ne može skinuti bez uporabe odvijača, a nakon ponovnog montiranja nužno je upucavanje. Prednost mu je što jamči nepromjenjivost među-sobnog položaja puške i snaj-pera, što je najvažnije svojstvo montaže.

Fiksne montaže često omo-gućuju niže montiranje snaj-pera na pušku u usporedbi s montažama za brzo skidanje, ako zvono objektiva snajpera to dopušta.

Montaža za brzo skidanje konstrukcijom se veoma razli-kuju od proizvođača do proi-zvođača, što daje naslutiti da ne postoji savršeno rješenje te da se za njim još uvijek traga. Kvalitetne montaže i pri po-novnom skidanju i stavljanju snajpera na pušku omogućuju pogotke u istu grupu na meti te u praksi udovoljavaju kriterijima pouzdanosti. Međutim, takve su visokokvalitetne montaže i veoma skupe, a kako je svaki mehanizam izložen trošenju u uporabi, s vremenom se ta po-uzdanost može smanjivati.

ODREĐIVANJE IDEALNE UDALJENOSTI OD OKA

Prvo odredimo idealnu uda-ljenost od oka. To postižemo tako da smjestimo kundak u rame te zatvorenih očiju polo-žimo lice na kundak u ispravan položaj za gađanje. Kad otvori-mo oči, ako u okularnoj leći snaj-pera vidimo tamnu sjenu u obli-ku prstena uz rub vidnog polja, to znači da je snajper (optički ciljnik) previše blizu ili daleko od oka. Držeći glavu oslonjenu na istom mjestu kundaka u položa-ju za gađanje, pomicanjem snaj-pera naprijed ili nazad pronalazi-mo položaj u kojem nema sjene u vidnom polju te time i pravilnu udaljenost optike od oka.

Sljedeće što moramo odre-diti jest okomitost končanice. gledajući kroz snajper (optički ciljnik) poravnamo jednu nit končanice, okomitu ili vodorav-nu, s nekom linijom za koju smo sigurni da je zaista vodoravna ili okomita. Najsigurnije je koristiti se konopom s viskom. Snajper (optički ciljnik) zakrećemo u rin-govima (nosačima optike) dok ne poravnamo končanicu s re-ferentnom linijom.

Upucavanje optičkog ciljnika najčešće se povjerava majstoru – puškaru koji je radio i monta-žu, jer većina lovaca izbjegava tu jednostavnu radnju ili je pak odradi bojažljivo što većinom ne donosi željeni rezultat. Samo-stalan pristup namještanju svoje puške ima višestruko značenje za lovca, poglavito kada se nađe u lovu gdje mu nema tko pružiti tu vrstu tehničke pomoći.

Temeljno polazište upuca-vanja i ostvarenja početnog koraka za uspješnost te radnje jest da se sa što manje pokušaja te što manje ispaljenih metaka pogodi meta bilo gdje, kako bi se izvršila korekcija. Majstori se za tu svrhu koriste specijalnim napravama, no preliminarno poravnavanje ili kontrola na-mještenosti optičkog ciljnika uz malo truda i strpljenja može se izvesti i u „osobnoj režiji“.

Pušku bez zatvarača treba postaviti na stalak za upucava-nje, ako ga pak nemamo onda na nekakav stabilan oslonac. Za tu svrhu može dobro poslužiti kartonska kutija, kojoj prije stav-

LOVAČKO ORUŽJE

Suhl montaža


ljanja puške treba usjeći dva proreza za nalijeganje, kako bi puška samostalno stajala u vodoravnom položaju.

gledajući kroz cijev, treba naciljati nekakvu metu udaljenu oko 100 metara, tako da njegova slika bude u sredini vidnog polja. Na-kon toga zavrtnjima koji se nalaze na tubusu optike treba namjestiti končanicu optičkog ciljnika da pokriva centar te mete. Onda treba s prigodnog naslona ispaliti u metu s 25 metara jedan metak ciljajući u njezino središte. Mali su izgledi da puška s te udaljenosti promaši. Zatim treba ispaliti još dva metka kako bi se dobila grupa.

Ako grupiranje nije postignuto, treba provjeriti poravnavanje pogledom kroz cijev, a ako je postignuta grupa pogodaka, treba pušku postaviti u stabilan naslon i naciljati središte mete te zavrtnji-ma dotjerati končanicu optičkog ciljnika, a zatim ponoviti pucanje na 25 metara uz korekciju končanice dok se ne postigne pogodak „u sridu“. Nakon te provjere metu treba postaviti na 100 metara i uz korekciju končanice postići da središte grupe pogodaka bude oko 5 centimetara iznad ili u samom središtu mete.

Tako upucana puška, ovisno o balističkom svojstvu streljiva, može pogađati središte mete udaljene 150 i 200 metara, uz mala odstupanja naviše ili naniže, što neće štetiti uspjehu.

Prigodom upucavanja puške preporučljivo je koristiti se strelji-vom iste vrste kojim će se loviti krupna divljač, ne žuriti se te ispaliti barem tri metka kako bi se dobila grupa pogodaka. Osim toga treba nakon svakog opaljenja neko vrijeme pričekati kako bi se cijev ohla-dila, jer se ugrijana cijev, što je lovcima poznato, dosta razlikuje od hladne glede grupiranja pogodaka.

NAPOMENE PRI NAMJEŠTANJU I UPUCAVANJU OPTIČKIH CILJNIKAPucajući s tvrdog naslona trebate položiti svoje podlaktice na taj

naslon, najbolje na vreću s pijeskom. Nemojte polagati cijev puške na naslon ili vreću s pijeskom jer će pucanje biti teže od normalnog.

Osnovni korak kod upucavanja su tri precizna metka. Ukoliko su oni grupirani, možemo namještati nišan ili optiku u novi položaj.

Zrno ne putuje ravnom putanjom već zakrivljeno padajući pre-ma dolje, privlačeno silom teže. Namještanje nišana je proces kojim se omogućuje da pogodak bude na nekoj određenoj udaljenosti. Često je ta udaljenost oko 100 metara.

Sve puške moraju biti namještene (upucane) prema streljivu koje koristimo.

Osim točno upucane puške, moramo ustrajno vježbati, utvrditi probleme kod svoje streljačke tehnike i uvjeriti se u svoje streljačke sposobnosti.

TEHNIČKE OPASKE BITNE ZA KVALITETU OPTIKEOkular uvećava i izoštrava sliku cilja i projicira je u oko. Od su-

stava leća u okularu ovisi stupanj uvećanja ciljnika, koji se izrađuje u dvije temeljne verzije: s konstantnim (fiksnim) povećanjem ili s promjenjivim povećanjem („Variabl“ ciljnici).

Razlike u konstrukciji vidljive su i u oznakama (na ciljnicima s konstantnim povećanjem piše, primjerice, 6x42, što znači da po-većanje iznosi šest puta, a oznaka 42 znači da je promjer objektiva 42 mm).

Kod „Variabl“ ciljnika stavljaju se oznake, primjerice, 2-10x50, što znači da se povećanje slike može mijenjati od dva do deset puta, a broj 50 i u ovom slučaju označava promjer objektiva.

Kod smanjivanja refleksije svjetlosti, na vanjsku površinu leće naknadno se nanosi antirefleksni sloj (koji daje i posebnu boju optičkom sklopu, primjerice, „plava optika“, „žuta optika“ i sl.). Vr-hunski optički ciljnici imaju nulti koeficijent refleksije, što znači da uopće ne reflektiraju svjetlost koja na njih dolazi, međutim, vrijednost koeficijenta refleksije nije vezana uz boju optike (po-stoji vjerovanje kako je tzv. plava optika koju proizvode pojedini europski proizvođači najkvalitetnija, a optike drugih boja manje su vrijedne), što kod suvremenih optičkih ciljnika nije točno, jer boja optike potječe od tehnologije koju primjenjuje pojedini proizvođač u izradbi antirefleksnog sloja i nije mjerilo vrijedno-sti koeficijenta refleksije (primjerice, japanski „Tasco“ ciljnici imaju vrlo mali, gotovo nulti, koeficijent refleksije, iako uglavnom imaju žutu optiku uvjetovanu silicijevim spojevima u antirefleksnom sloju). U cilju smanjivanja refleksije svjetlosti mogu se koristiti i različiti filtri ili zasloni, koji mogu biti ugrađeni, a mogu biti odvo-jeni od ciljnika, pa ih strijelac po vlastitom nahođenju može sta-viti na okular ili objektiv (zavisno kako je konstrukcijski izveden). Mnogi ciljnici, osobito oni namijenjeni za vojničke puške, uopće ih nemaju.

ODRŽAVANJE OPTIČKIH CILJNIKANikada nemojte pokušavati rasklopiti optički ciljnik sami. Ukoliko

je potreban popravak ili namještanje, obratite se prodavaču, koji će vas uputiti stručnom ovlaštenom servisu. Vanjske optičke dijelove s vremena na vrijeme očistite odgovarajućom, za to predviđenom maramicom. Ukoliko ne koristite odgovarajuću maramicu za brisa-nje, možete trajno oštetiti leće. Nakon uporabe ciljnika, uvijek stav-ljajte zaštitne kapice okulara i metalnih dijelova, s pomoću meke četkice oprezno uklonite prašinu i nečistoću, zatim blago vlažnom krpom prebrišite, a onda suhom dovršite. Čišćenje završite tako što ga premažete krpicom natopljenom silikonom, što štiti od korozije i vraća originalni sjaj.

Posebno obratite pozornost da optiku zaštitite od izravne sunče-ve svjetlosti, jer toplina sunca može nanijeti veliku štetu.

Mladen Bešlić

LOVAČKO ORUŽJE

Kružić na tubusu optike za fino namještanje

Balistička putanja zrna

Tronožac za upucavanje


U LOVU

U dugoj političkoj karijeri, koja je tra-jala preko 60 godina, Manuel Fraga (1922. – 2012.) obnašao je mnoge

dužnosti u političkom životu Španjolske. Akademik, doktor prava, politologije i eko-nomije, profesor pravnog fakulteta, ministar informiranja, turizma i unutarnjih poslova, veleposlanik u Engleskoj, jedan od tvoraca ustava, potpredsjednik vlade, zastupnik u europskom parlamentu, četiri puta biran za senatora galicije, utemeljitelj Narodne stranke i njezin predsjednik, na dužnosti se-natora ostao do 2011. godine. Autor je 87 knjiga iz oblasti politike, povijesti i ekono-mije. Poslije smrti Franka predlaže reforme autoritarnog režima pokušavajući ga pokre-nuti prema demokratskom sustavu.

Manuel Fraga bio je dobro informiran o lovstvu Bosne i Hercegovine, pa je odlučio, uz posredovanje jedne slovenske turističke agencije, doći u lov na medvjeda. Sjećanja, zapisi i fotografije pomogli su mi napisati nekoliko redaka o ovome lovu.

Nesvakidašnji doživljaji kapitalni trofej

Krajem ljeta 1983., stigao je dopis agen-cije Športsko-rekreacijskom centru „Vlašić“ s molbom za organiziranje lova na kapitalnog medvjeda. Zahtjev je prihvaćen, a onda je načinjen kompletan program lova i boravka cijenjenog gosta. Termin lova bio je 15. stu-deni, a gost je osobno kontaktirao s upra-vom lovišta interesirajući se za pojedinosti.

gospodina Fragu i turističkog agenta koji ga je pratio dočekao sam u Banjaluci. Otišli smo do moje kuće gdje smo se zadržali u kraćem razgovoru. Nije nosio svoje oružje jer bi ga u zračnoj luci snimali novinari, što je on kao javna osoba želio izbjeći. Ponu-dio sam mu svoju lovačku kuglaru, što je sa zadovoljstvom prihvatio, pogotovo kad je vidio da je riječ o dobroj optici i moćnom kalibru 8x68s.

SNAJPER „NACILJAO“ ARKADU Prema lovištu smo krenuli vozeći se ka-

njonom Vrbasa, po lijepom, prohladnom vremenu. Tijekom putovanja, gost je po-

U LOVU NA MEDVJEDA S MANUELOM FRAGOM

stavljao brojna pitanja vezana za krajolik kojim smo prolazili, lovstvo Bosne i Her-cegovine te pojedinosti lova. Rekao je da ima dovoljno vremena i da se nada kako ćemo za 3-4 dana imati priliku vidjeti div-ljač i možda doći to trofeja. Svidjelo mi se njegovo razmišljanje, jer nikada se ne zna što sve može omesti dobro pripremljen lov, radi čega smo imali još dvije čeke gdje su medvjedi redovito dolazili u noćnim satima. Na planinu Vlašić, na Babanovac, stigli smo u dogovoreno vrijeme. Dočekali su nas upravnik lovišta i općinski dužnosnici. Ručak je protekao u lijepoj atmosferi, za-hvaljujući ponajprije turističkom agentu i njegovu izvrsnom znanju hrvatskog, špa-njolskog i engleskog jezika. Prije polaska u lov gospodin Fraga želio je probati oružje, što je lovački ispravno. (Kad im predložite da se s nekoliko komada streljiva uvjere u ispravnost i preciznost oružja, mnogi to dožive kao sumnju u njihovu sposobnost). Krenuli smo do mjesta za probu oružja, uz pratnju znatiželjnika. Upozorio sam gosta da puška ima jak povratni trzaj i da se čuva mogućeg udarca okulara snajpera (optič-kog ciljnika) u čelo. Lovac je naciljao, opalio i precizno pogodio metu, ali dogodio se mali incident – snajper mu je ozlijedio arkadu, uz obilno krvarenje. Nazočni iz pratnje odmah su pritekli i predlagali da ga vode do liječni-ka, ali je gosp. Fraga to odbio, rekavši da je došao u lov. Natopio je maramicu snijegom, stavio je na čelo i tražio da pođemo u lovi-šte. Prihvatio sam njegov zahtjev. U pratnji prevoditelja krećemo prema čeki udaljenoj

SMRAČILO SE. gLEDAM gOSTA KAKO NEPRESTANO PRETRAŽUJE VI-DOKRUg, ZADOVOLJAN JER JE VIDIO DIVLJAČ. NO, ONOgA JAKOg MEDVJEDA NE VIDIMO, ALI SE NADAMO DA ćEMO gA UgLEDATI ZA POLA SATA, KAD MJESEC IZAĐE. OHRABRUJE ME SMIRENOST gO-STA I NJEgOVE RIJEČI DA MOŽE CIJELU NOć OSTATI BUDAN.


U LOVU

10-ak kilometara. Ostavljamo automobil ne-koliko stotina metara od mečilišta i lagano nastavljamo po raskvašenoj stazi na kojoj vidimo trag srednje velikog medvjeda. Bio sam siguran da ćemo ga ubrzo i vidjeti. Za-hvaljujući povoljnom vjetru i tihom privla-čenju, ugledali smo ga na lešini postavlje-nog konja.

Ulazimo u prostranu čeku, veličine ma-nje kolibe. Udobno se smještamo, postav-ljajući dvoglede i ostale potrepštine na do-hvat ruke. Imamo još sat dnevnog svjetla, što koristim da gosp. Fragi pokažem dnev-nik noćnih promatranja medvjeda sa svim pojedinostima, što ga je ugodno iznenadi-lo. Vrhovi planina bili su još obasjani zalaze-ćim suncem, kada je gost ushićen rekao da je vidio medvjeda. Pogledao sam dvogle-dom i vidio kapitalno grlo koje je redovito dolazilo na postavljenu meku i koje smo namijenili ponuditi gostu. gosp. Fraga od-laže dvogled, uzima notes i olovku i bilježi svoje trenutne dojmove, koristeći posljed-nje minute dnevnog svjetla. Na hranilištu je još bio medvjed koga smo zatekli i kidao veće komade mesa. U studenom medvjedi jedu velike količine hrane da se pripreme za zimski san. Oni koji su nakupili rezerve sala prvi odlaze u brloge, a zadnji ustaju s pre-stankom zime.

ČUJEMO GA KAKO DROBI KOSTI…Smračilo se. gledam gosta kako nepre-

stano pretražuje vidokrug, zadovoljan jer je vidio divljač. No, onoga jakog medvjeda ne vidimo, ali se nadamo da ćemo ga ugledati za pola sata, kad mjesec izađe. Ohrabruje me smirenost gosta i njegove riječi da može cijelu noć ostati budan.

Evo i mjeseca, koji sve jače obasjava povr-šinu pod snijegom ugaženu medvjeđim ša-pama. Otvorili smo prozor jer imamo povo-ljan vjetar, što nam pokazuje traka papirića na oknu. U jednome trenutku iza čeke gdje

je snijeg dosta visok čuli smo mukli pucanj suhe grane i ugledali jakog medvjeda koji brzo nestaje u gustoj šumi. Bio sam siguran da je to primjerak koji sam prethodnih noći promatrao i odabrao za gosta. Vrijeme brzo prolazi i već je 21 sat, kad bi medvjedi tre-bali početi dolaziti na pripremljenu hranu. Sve se ponavlja kao i prethodnih noći, za pola sata na plato dolazi osam medvjeda različita uzrasta. Na trenutak smo zatvorili prozor da bih mogao gostu dati posljednje upute prije nego li se odluči na hitac. Veli-koga odabranog kapitalca nema, a trebao bi svaki čas izaći na plato i prići postavlje-nom konju. Bio je redovit prethodnih dana. Ugledao sam ga na rubu šume, u sjeni, kako polako ide prema meki kojom se već sladio također jak medvjed. Iako je hrane bilo na više mjesta, medvjedi su se opet sukobili zbog nje, udarajući se šapama, ujedajući uz glasno režanje i urlikanje, što je u tihoj noći snažno odjekivalo. Ovo se rijetko viđa na mečilištima, jer manji primjerci gotovo uvijek ustuknu pred većima. Borba je traja-la 30-ak sekunda, a onda su oba nestala u šumi. To me je zabrinulo, jer sam se bojao da se medvjed neće brzo vratiti. gospodin Fraga bio je oduševljen prizorima, koji se rijetko doživljavaju. Eto, njemu se posrećilo da uživa u nesvakidašnjim scenama u lovu na najkrupniju zvijer Europe. Predložio sam da ostanemo mirni i strpljivo čekamo, jer noć je pred nama. Prošlo je dvadesetak minuta, na mečilištu nije bilo ni jednog medvjeda. A onda su počeli izlaziti manji medvjedi, koji su se lijepo mogli vidjeti na jakoj mjesečini. Na rubu šume, u sjeni vidim jedan primjerak veći od ostalih, koji polako prilazi meki. To je onaj koji želimo odstrijeliti. Kratko se obazirao na sve stra-ne, u jednom je trenutku pogledao ravno prema nama. Mirni smo, čekamo da poč-ne jesti, što je potrajalo nekoliko sekunda. Pokušao je odvući lešinu konja, ali mu to

nije uspjelo jer je bila vezana. Sačekali smo nekoliko minuta. Kad sam se uvjerio da je povoljan vjetar, da medvjed jede i povolj-no stoji, otvorio sam prozor. Čujemo kako drobi kosti. Dao sam znak lovcu da puca. Odjeknuo je pucanj, sa zelenim plamenom na ustima cijevi. Tiho javljanje medvjeda bio je znak da je dobro pogođen, a zubi-ma se probao uhvatiti za mjesto pogotka. Teturajući, krenuo je prema šumi. Čujemo kotrljanje kamenja, a onda je nastala tišina koju je remetio samo huk planinske rječice Ugra. Nisam čestitao gostu, jer iznenađe-nja su uvijek moguća. gospodin Fraga bio je jako uzbuđen i radostan, bio je uvjeren u dobar pogodak. Želio je sa mnom poći i vidjeti mjesto nastrela, što sam prihvatio jer sam bio siguran da medvjed leži mrtav u blizini. Za svaki slučaj ponio sam sačma-ricu nabijenu krupnim olovom. Dolazimo na mjesto gdje je medvjed stajao i pod svjetlom vidimo nekoliko kapi krvi. To je dobar znak, jer kad ima mnogo krvi zna se dogoditi da je riječ o lošem pogotku. Krva-vi trag se pojačava i vodi nas u šumu. (Žao mi je da me u ovome lovu, zbog bolesti, nije pratio moj vjerni pas krvosljednik, koji bi brzo pronašao odstrijeljenog medvjeda i oblajavao ga). Stotinjak metara dalje nala-zimo medvjeda kako leži. Čestitam razdra-ganom gostu na zlatnom trofeju. Ne često, ali se događa kanibalizam kod medvjeda, zbog čega sam ga prekrio jaknom koja će ga sigurno štititi.

Zadovoljni, brzo stižemo u hotel. Prošlo je pola noći, ali nam to nije smetalo prosla-viti uspješan lov.

Sutradan smo otišli u Travnik, po želji gospodina Frage posjetiti kuću nobelovca Ive Andrića i isusovačku gimnaziju. gost se dugo zadržao u kući nobelovca tražeći od prevoditelja da mu prevede pojedinosti i sadržaj njegovih djela. Po hladnom vre-menu, prošetali smo gradom uz pomoć turističkog radnika, koji je gostu predočio mnoge povijesne znamenitosti.

gosp. Manuel Fraga pozvao je više uzva-nika na oproštajni ručak i tom prilikom zahvalio na gostoljubivosti i besprijekor-no organiziranom lovu. (Ovi komplimenti upućeni su od ministra turizma Španjolske za čijeg je mandata ova zemlja doživjela turistički procvat). Prilikom rastanka gosp. Fraga mi je darovao penkalu sa zastavom svoje zemlje, koja mi je draga uspomena na ovaj lov, i pozvao me u lov na kozoroga. No, taj sam poziv propustio i tako mi je propala jedinstvena prilika da dođem do vrijednog trofeja. Po povratku u svoju zemlju, Manuel Fraga napisao je zapaženu kolumnu o Bosni i Hercegovini, koja je objavljena u španjol-skom tisku.

Antun Džaja-Bosanac


LOVAČKA PRIČA

Malo je lovaca koji nisu imali bar jednog kera. Osobno sam ih imao desetak do sad. Kao i ljudi osim

izgledom svi se razlikuju po ponašanju ili nečemu trećem. Jedan od njih ostao mi je u posebnom sjećanju što se tiče odvikavanja od trke za susjedovim kokošima, ili ne daj Bože ovcama. Bio je to mladi balkanac.

Roditelji su mu bili vrsni svinjari što je bio i glavni razlog zašto sam ga nabavio. Dok je imao tri- četiri mjeseca naganjao je mačke i kokoši po dvorištu kao i svaki mladi ker. Za mačku je bilo lako, a kokošima još nije mo-gao ništa te u tom nisam vidio nekog zla. Polako, mislio sam. Nek se u njemu probudi instinkt za lov a poslije ćemo ga lako odvi-knuti. Vrijeme je brzo prolazilo a balkanac je rastao i bio sve snažniji. Jednog dana, osje-tivši se valjda dovoljno snažan, istrča iz dvo-rišta te potjera ovce susjeda Mate. Srećom zadesio sam se taj dan kod kuće te sam ga nakon nekih pet minuta potjere uspio uhvatiti.

Naime, imao sam susjeda Matu koji bi svako jutro sa svojih dvadesetak ovaca, od kojih je polovica bilo crnih, prolazio pokraj moje kuće. Mato je bio jedan sićušni starac kojemu nitko nije znao datum rođenja pa čak ni on sam. Znalo se samo da je rođen pri-je Prvoga svjetskog rata. To je bio povučen i skroman čovjek, uvijek nasmijan, kojega su

Odvikavanje od domaćih životinja

svi u selu cijenili. Nikad nikomu nije uputio lošu riječ. Neke šaljivčine kažu da je uvijek bio nasmijan jer se nije ženio pa ga nije imao tko nanervirati kako treba. Moguće.

Uglavnom, bio je to više nego jasan znak da je vrijeme pokazati balkancu što se smije tjerati a što ne. I prije se balkanac trzao kad bi vidio ovce no još je bio mali, ali sad je to već počeo bivati problem.

Poslije toga kad god bi Mato naišao s ov-cama prilazio sam mu pozdravljajući ga po-dignute ruke da me primijeti. Naime, zbog duboke starosti već je slabo vidio a čuo nije gotovo nikako. Dizao bih ruku visoko po-kušavajući usput tim pozdravom prenijeti poruku balkancu da su to prijatelji a ne net-ko koga treba mrziti. Nije on to izgleda baš shvaćao. Što se tiče šume tamo je dobro na-predovao. Po zanimanju koje je pokazivao moglo se naslutiti da će biti dobar tragač.

U svemu je napredovao, ali mržnja pre-ma ovcama nije prestajala. Odlučio sam poduzeti neke rigoroznije mjere, o kojima neću pisati.

Vrijeme je prolazilo. Mato je nailazio s ov-cama, a ja bih ga pozdravljao mašući rukom dok i zadnja ovca ne bi prošla. S vremenom se i balkanac počeo smirivati. Već sam ga smio i pustiti da slobodno trčkara po dvo-rištu bez straha da će domaćim životinjama uraditi nešto loše. Bio je to potpuno drugi

ker. Kad bi naišao Mato s ovcama, zatrčao bi se prema njima, ali kad bi došao blizu njih, naglo bi zastao i sjeo. Ja bih se kao i sva-ki put srdačno pozdravio s Matom mašući mu rukom, a balkanac bi potpuno nezain-teresirano gledao dok i zadnja ovca ne bi zamakla u šumarku kroz koji je vodio put do obližnjih pašnjaka. Za nagradu sam ga svaki put mazio. Nakon izvjesnog vremena, čim bi ovce zamakle, on bi legao na leđa željno iščekujući da ga malo pročeškam. Izgleda da je nova taktika djelovala. Dobro je. Sad još treba odraditi završni dio i ker će biti kompletan. Treba ga izvoditi u lovište, naći divljač i pokazati što mu je zadaća.

Lutajući tako s njim šumom, jednog dana primijetih poveću grupu divljih svinja, možda petnaestak komada. Uplašene od tko zna čega, trčale su ravno prema nama. Evo prilike da balkanac pokaže kakva krv teče njegovim venama. I stvarno dok su se svinje primicale provlačeći se između gr-mlja, balkanac diže nos i punim trkom kre-nu ravno pred njih. Psovao sam kako mi se nije dalo da taj dan ponesem pušku pa da još jednu izvrnem pred njim. To bi bilo savr-šeno. Kad je došao otprilike na mjesto kuda će svinje protrčati, naglo zastade i sjede. To me iznenadi. No dobro, pomislio sam. Dok budu prolazile pokraj njega, sigurno će ih zaskočiti. Čak sam se u jednom trenutku za-brinuo da ne bude toliko agresivan pa se ne baci među njih, mogle bi ga izgaziti.

Nikomu ne bi povjerovao da moje rođene oči ne ugledaše ono što se tada dogodilo.

Kad prva svinja dođe blizu balkanca, on visoko diže prvu desnu nogu i ne spusti je sve dok i zadnja svinja ne zamače u gustišu. Blijedo sam pogledavao prema mjestu gdje svinje nestadoše, a balkanac mi je već bio pod nogama i iščekivao nagradu ležeći na leđima.

Idući kući šumskom stazom proklinjao sam Matine ovce i svoje pozdravljanje ru-kom njega i ovaca. Je li moja taktika bila prestroga ili je nešto drugo pogodovalo tome da sve ode u pogrešnom pravcu, zai-sta ne znam.

Zadržah ga još neko vrijeme, a onda ga darovah jednom kolegi koji je imao vrsne kerove za lov na zeca i lisicu. Rekoh mu što se desilo pa sam pomislio da bi možda uz njegove kerove mogao krenuti. Nešto ka-snije sam dobio poruku da balkanac nikad ništa ne potjera, a kad bi vidio divljač koju drugi kerovi gone odmah bi sjeo i digao prvu desnu nogu. Također je rekao da mu nije ni na kraj pameti da ga se riješi jer je toliko umiljat i lijep da nikako ne bi mogao bez njega.

Eto, opet mi je na kraju bilo drago što je kod nekog tko će ga voljeti baš onakvog kakav jest.

Dragan Perica


LOVNA KINOLOGIJA

KAKO NASTAJE TRAGZna se da je miris divljači

sklop od stotina mirisnih česti-ca različitog tipa, a jednako tako znamo da je identičan za svaku pojedinu vrstu i da odgovara „mirisnoj slici“ svakog od njih. Svaka jedinka ima neki mirisni detalj koji je minimalno razliku-je od njezinih srodnika. Divljač ga emitira različitim vanjskim žlijezdama u kojima se nalazi sekret karakterističan za divljač koja ga luči. Taj sekret se prvo zalijepi na tijelo divljači, a tek ka-snije dolazi do razdvajanja miri-snih čestica na one koje ostaju na tijelu i one koje se od tijela razdvajaju. Uravnoteženost jači-ne mirisa stalno se mijenja, ovi-sno o fizičkom stanju jedinke. Mirisne čestice koje se odlijepe od tijela divljači načine oko nje neku vrstu mirisnog polja, razli-čitog oblika i intenziteta, ovisno od meteoroloških uvjeta i vrste tla na kojoj se divljač nalazi. Čim se odvoji od divljači, ova mirisna cjelina se postupno širi u zrak i u praksi je nazivamo „visokim tra-gom“, jer je može pratiti samo pas koji traži visokim nosom. Ovaj izravni miris neće ni u kom slučaju ostati mirisna cjelina, jer postupno isparava s traga, iako je načinjen od čestica koje istodobno dolaze od mirisnog polja divljači i mirisnih ostataka ostavljenih u kontaktu tijela div-ljači sa zemljom i vegetacijom. Tlo i vegetacija na njemu pona-šaju se kao prijamnik-predajnik, koji ga poslije prijma odašilju u prostor stvarajući novu mirisnu sliku, ali uvijek s istim elementi-

Kvaliteta rada psa ovisi od mnogo čimbenikaRAZMIŠLJAJUćI O RAZNIM TEMAMA IZ LOVA I KINOLOgIJE, DOŠLI SMO NA IDEJU DA POKUŠAMO LOV-CIMA I KINOLOZIMA ELABORIRATI JEDNU VRLO ZANIMLJIVU TEMU: KAKO RIJEŠITI ZAgONETKU TRAgA KOJI NA TLU OSTAVLJA DIVLJAČ I KOJU NI JEDAN INSTRUMENT NA SVIJETU NE MOŽE DEŠIFRIRATI, OSIM SAME DIVLJAČI I DOBRO OBUČENOg PSA. ZAHVALJUJUćI LITERATURI KOJU POSJEDUJEMO, PA I OSOB-NOM DUgOgODIŠNJEM LOVAČKOM I KINOLOŠKOM ISKUSTVU, UPUSTIT ćEMO SE U OVU ZAgONETNU, UJEDNO I RIJETKO OBRAĐIVANU TEMU.

NA TRAGU DIVLJAČI

ma originala. Odvajanje mirisa od tla i vegetacije, svoj proces širenja nastavlja bez ikakvog reda, u vrlo različitom vremen-skom intervalu (od nekoliko sekunda do nekoliko sati), pa se često čudimo u praktičnom lovu kako naš pas ne može pra-titi trag zeca kojeg smo vidjeli svojim očima, a u drugom slu-čaju uspješno prati trag zeca star nekoliko sati.

EVOLUCIJA TRAGAČimbenici koji određuju ovaj

fenomen su mnogobrojni i izravno ovise o fizičkim i kemij-skim karakteristikama svojstve-nim svakom tipu čestica. Njih zovemo pokretnim čimbenici-ma, a drugi tip su nepokretni čimbenici, kao zemlja, vegetaci-ja i podloga, ovisno o prirodi nji-hova sastava, stanju temperatu-re i vlažnosti u tom momentu. Sve dok mirisne čestice miruju

zalijepljene za podlogu, pas ne može pratiti trag, što se često loše tumači u smislu da pas ima loš nos, jer parametri koji utje-ču na zadržavanje mirisa traga su mnogobrojni, a osim toga reagiraju međusobno jedni na druge, što uvećava razlike do neodređenosti. Pojave koje do-življavamo gledajući psa kako se na tragu muči, kod neisku-snog lovca stvaraju tjeskobu i dekoncentraciju, a ni sam nije svjestan da je pas tu najmanje kriv. Krivci su u strukturi površi-ne zemlje, u tipu vegetacije, u topografiji terena, u uravnote-ženosti između vlažnosti u zra-ku i vlažnosti na površini zemlje, u temperaturi zraka, u smjeru i jačini vjetra, u kiši, u magli, u suncu itd.

VISOKI I NISKI TRAGPostoje samo dva tipa tra-

ga, koji istodobno ostavlja ista

divljač. Jedan koji potječe iz izravnog kontakta tijela divlja-či sa zemljom i vegetacijom, i drugi koji nastaje u česticama koje se s jedinke rasprostiru u zraku i stvaraju oko nje mirisno polje. Kad divljač bježi, jedan dio čestica mirisnog polja, pod utjecajem vjetra, pada prema zemlji i zovemo ga niskim tra-gom, a drugi dio mirisnog polja, također pod utjecajem vjetra, ostaje u zraku i njega zovemo visokim tragom. Visoki trag naj-češće koriste psi ptičari, jer ga izravno primaju u nos, posebice kad se kreću uz vjetar, u pravcu kojim je divljač pobjegla. Trag ostavljen kontaktom divljači sa zemljom nazivamo niskim tra-gom i njega najčešće koriste psi goniči. Ovaj trag je vrlo otporan, zbog visoke koncentracije miri-snih čestica na maloj površini, i psi su primorani koristiti ga u te-žim vremenskim uvjetima. Trag kontakta je trag točka po točka, čije se čestice još nisu uspjele pretvoriti u plinovito stanje jer su vezane za razne materijale, poput masnih materija, vodnji-kavih biljaka i minerala. Iz ovoga je vidljivo da će ovaj trag biti ne-jednako raspoređen po terenu i s neizvjesnim ograničenjima, široko trpeći utjecaj konfigura-cije terena. Najbolji prenositelj traga je voda, jer ako znamo da je voda „krv zemlje“, koja napaja i prenosi elemente ži-vota do srži biljnih organizama, isto tako omogućava tragu da otvara putove života mnogo-brojnim životinjskim vrstama. Lovci s goničima najbolje znaju


LOVNA KINOLOGIJA

Početkom travnja, točnije 7. travnja 2013., na Buni kod Mostara održan je XI. dr-

žavni ispit pasa glasnoga gona na divlju svinju i IV. memorijal „Smiljan Barišić“.

Zanimanje za ovu priredbu svake je godine sve veće, pa se tako ove godine u katalogu našlo 35 pasa. Ispitu ih je pristu-pilo 28, a 19 ih je položilo ispit. Suci Miran Radišić iz Čitluka i Jure Puljiz iz Imotskog te dele-gat Jozo Lasić-Joža iz Širokog Brijega nisu imali nimalo lagan posao. Najviše je natjecatelja bilo iz BiH i Hrvatske, a jedan je vodič bio iz Crne gore.

Nakon uvodnih riječi organi-zatora pristupilo se disciplini na pucanj, koju su svi psi položili. Publika je imala priliku vidjeti 5 pasa nevezanih (odloživih) na disciplinu pucanj. A onda se krenulo s radom pasa u gateru. Na početku, posavski gonič Riki Mate Balića iz Šestanovca po-stavlja visok kriterij na ocjenskoj listi i ide do 207 bodova. Vrije-me je odmicalo, neki su psi ima-li manje, a neki više sreće toga dana. U kasnim popodnevnim satima suci su uspješno priveli kraju manifestaciju i došlo je vri-jeme da se proglase pobjednici.

Prvo mjesto i titulu CACT BiH 2013 ponio je posavski gonič

“Liga prvaka” na BuniKD “SMILJAN BARIŠIĆ”: DRŽAVNI ISPIT I MEMORIJAL

koju ulogu ima vlažnost zemlje u kvalite-ti rada njihovih pasa. Međutim, znajući na koji način se mirisna čestica veže za česticu vode, ili kako se od vode oslobađa, mora-mo u praksi pratiti trag vode da bismo znali kretanje traga divljači. Voda se kreće u dva smjera, od oblaka prema zemlji u vidu kiše i od zemlje u atmosferu u vidu vodene pare. Proces uravnoteženja ove dvije faze uzroč-nik je svih varijacija traga, a sunčeve zrake svojom energijom pokreću funkcioniranje ovog mehanizma.

KRETANJE VODE I KRETANJE TRAGA

Kad kiša pada na suhu zemlju, sa sitno-grudastom strukturom, najveći dio te vode se infiltrira u prazne prostore iz kojih će zrak biti istisnut tekućinom prema površini, a te-kućina će zauzeti njegovo mjesto. Istodob-no, kad kiša dođe u doticaj sa zemljom, čija temperatura je viša, jedan dio ove vode će se pretvoriti u vodenu paru, raspršit će se u atmosferu, odvlačeći mirisne čestice vezane za nju. U takvoj situaciji nastaje trag srednje kvalitete, koji će se vrlo brzo osloboditi. Ako

Riki Mate Balića iz Šestanovca s 207 bodova, drugo mjesto i titulu RCACT BiH osvojio je istarski krat-kodlaki gonič Bingo Steve Burazera iz Kozarske Dubice s 205 bodova, treće mjesto osvojila je ženka posavskoga goniča Alfa Stipe Ivanovića-Roše iz Imotskog sa 191 bodom.

Pobjednicima su uručeni prigodni pehari. Sudačka ekipa odradila je posao uspješno i nije bilo pri-mjedbi. KD „Smiljan Barišić“ zahvalilo je svima onima koji su posjetili ovu manifestaciju, a posebice na-tjecateljima i sucima na korektnom ponašanju.

Josip Vukoja

je zemljište iste kvalitete, a temperatura mu je veća, trag će se poboljšati, jer se većom temperaturom tla oslobađa više vodene pare, a samim tim i traga. Ako je zemljište suho i hladno, a struktura mu je identična prethodnoj, isparavanje će biti minimalno, ponekad nula, dok je suhoća zemljišta u sta-nju maksimalne apsorpcije. U ovakvoj situa-

ciji trag je vrlo loš, jer nije bilo isparavanja pa su skoro sve mirisne čestice s vodom odvu-čene u zemlju. Ako kiša pada na glinasto tlo, čija poroznost dopušta minimalno upijanje vode, ono brzo postaje zasićeno, tako da voda ostaje na površini, a s njom ostaje i trag jer je vezan za vodu. Ukoliko je temperatura zraka relativno visoka, uz pomoć sunčeve radijacije dolazi do isparavanja, a kako su skoro sve mirisne čestice s vodom ostale na površini, samim isparavanjem i one se brzo oslobađaju u zrak i daju odličan trag. Zato svoga psa nikada nemojte na prečac ocjenji-vati, jer kvaliteta njegova rada ovisi od mno-go čimbenika, a možemo ih podijeliti samo u dvije skupine. Jedna skupina čimbenika je ona na koju ne možemo utjecati, a to je sve ovo do sada u ovom tekstu napisano, a dru-ga skupina, na koju možemo utjecati, odabir je šteneta od eksterijerno i radno kvalitetnih roditelja, uz mnogo truda i rada u kvalitetnoj obuci. Kako smo zašli u vrlo škakljivu i rela-tivno nepoznatu temu, bilo bi dobro nasta-viti u idućem broju, a tema bi bila – miris i osjetilo mirisa.

Zdravko Pranjić-Brižankić

Najuspješniji natjecatelji sa sucima i delegatom


LOVNA KINOLOGIJA

Redovitoj proljetnoj skupštini Kinološke udruge „Posušje“, osim zastupnika, na-zočio je i predsjednik Kinološkog save-

za Herceg-Bosne fra Petar Krasić.Nakon nekoliko uvodnih riječi predsjed-

nika Udruge Tonće Jukića, predložen je dnevni red, koji su zastupnici jednoglasno prihvatili. Poslije toga je podneseno izvješće o radu u protekloj godini i financijsko izvje-šće, i oba su jednoglasno prihvaćena.

U sklopu prve točke dnevnoga reda, predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bo-sne fra Petar Krasić upoznao je zastupnike s nedavno održanim sastankom Nadzornog odbora Kinološkog saveza BiH, održanim u Banjaluci. Na tom je sastanku Kinološkom savezu Herceg-Bosne uručen poziv za ge-neralnu skupštinu FCI. „Ovim je pozivom Kinološki savez Herceg-Bosne i službeno primljen u članstvo FCI. To je bio naš cilj oko kojega smo bili angažirani već duže vremena. Moram naglasiti da je ovo ujed-no i veliko priznanje našem radu i zalaganju za kinologiju na ovim prostorima“, između

Prihvaćena izvješća, dogovorene tradicionalne priredbe

KU POSUŠJE: SKUPŠTINA

ostalog je istaknuo fra Petar.U drugoj točki dnevnog reda raspravljalo

se o ovogodišnjem CAC-u Posušje, priredbi koja se tradicionalno održava svake godine. Nakon kraće rasprave zastupnici su zaklju-

čili da će i ove godine ljubitelji i uzgajivači rasnih pasa doći na svoje. Naime, 24. i 25. kolovoza, na stadionu Mokri dolac u Posuš-ju, u dnevnom i noćnom (pod stadionskim reflektorima) programu održat će se CAC i CACiB izložbe te dvije specijalke: Ex YU au-tohtonih goniča i specijalka ruskih pasmina SAO, KO i CRT.

Na ovoj skupštini određena je i zadužena skupina za pripremu i organizaciju izložbe, a čine je: Tonćo Jukić-Soko, Darko Vican,

Tomo Raič, Srećko Žulj, Velibor Jurišić i novi član posuške kinološke udruge , dr. veterine Miroslav Vujević.

Mladen Bešlić

Nedjelja 10. ožujka 2013. je po kalen-daru kinoloških manifestacija odre-đena za smotru i IPO zec u gateru sv.

Huberta u D. M. Ograđeniku, u organizaciji KU „Prijatelji“ Čitluk.

Kako je cijeli tjedan padala kiša, strahovalo se hoće li manifestacija uopće biti održana, ali to je jutro osvanuo idealan dan, što je do-prinijelo odličnom odzivu natjecatelja i do-bru radu pasa goniča na zecu. Smotri je pri-stupilo 10 pasa i svi su pozitivno ocijenjeni.

IPO-u na zeca pristupilo je 11 pasa, od kojih samo jedan nije zadovoljio sudačke kriterije. Iako ova manifestacija nije natjeca-teljskog karaktera, ali ima svoju draž, treba istaknuti da je od svih 10 pasa koji su po-

Uvijek veselo kod “Prijatelja”

ložili ispit najviše pokazala ženka srpskoga trobojnog goniča vl. Tomislava Šege iz Me-đugorja.

Smotru i IPO zec sudili su kinološki suci Jozo Lasić-Joža i Mirko Čolak, koji je kao

dopredsjednik KSHB zahvalio organizatoru na odličnoj organizaciji ove kinološke mani-festacije a natjecateljima na fer i korektnom ponašanju.

Josip Vukoja

KU PRIJATELJI Čitluk: SMOTRA I IPO

Dvije dominantne teme: poziv KS HB za učlanjenje u FCI i ovogodišnji CAC Posušje

Odličan odziv natjecatelja i dobar rad pasa


LOVNA KINOLOGIJA

U organizaciji Kinološkog društva „Vi-tez“ i Kinološkog saveza Herceg-Bo-sne, 1. lipnja održat će se državna, a

2. lipnja međunarodna izložba pasa svih pa-smina. Izložbe će se održat na platou ispred gradske sportske dvorane. Na izložbama se mogu izlagati psi koji posjeduju rodovnik priznat od FCI. Ne mogu se izlagati kastrira-ni, sterilizirani i bolesni psi, kao i ženke koje se tjeraju. Svi psi koji budu izloženi moraju biti cijepljeni protiv bjesnoće shodno za-konu. Psi bez knjižice o cijepljenju neće biti pušteni u izložbeni prostor.

Psi će se natjecati u sljedećim razredima: štenad (3-6 mjeseci), najmlađi (6-9 mjeseci), mladi (9-18 mjeseci), međurazred (15-24 mjeseca), otvoreni (stariji od 15 mjeseci), ra-zred prvaka, razred radnih pasa i razred vete-rana. Za razred radnih pasa obvezno je pri-ložiti certifikat o položenom radnom ispitu, dostatnom za upis psa navedene pasmine u razred radnih. Bez priloženog certifikata pas neće biti upisan u razred radnih pasa, već će ga organizator prebaciti u razred otvorenih. Za razred prvaka obvezno je priložiti potvrdu o nacionalnom ili međunarodnom prvaku. Psi Ch. BiH obvezno se upisuju u ovaj razred. Psi iz razreda veterana ulaze u izbor za naj-ljepšeg psa izložbe – BOB.

Suci na državnoj izložbi pasa po FCI sku-pinama bit će fra Petar Krasić (II-tornjak, III i V sve pasmine), Radovan Mazalica (II-sve ostale pasmine, I, IV, VII, IX i X sve pasmine) i Emir Hasanbegović (VI i VII sve pasmine).

Državna i međunarodna izložba

KD VITEZ Vitez: IZLOŽBE PASA SVIH PASMINA

Suci na međunarodnoj izložbi pasa bit će fra Petar Krasić (IV, IX i X sve pasmine), Refet Had-žić (I, III, V i VIII sve pasmine), Mijo Fury, Hrvatska, (VI i VII sve pasmine) i Dragan Stojanović (II sve pasmine).

Krajnji rok za prijavu pasa, dostavu preslika rodovnika i potvrda o uplati za državnu izložbu pasa je 26. svibnja 2013. godine. Detaljne informacije o cijenama, načinu plaćanja, adresi, broju faksa, adresi elektroničke pošte te ostalim pojedinostima u svezi s državnom izložbom, mogu se dobiti na web stranici društva: www.kd-vitez.ba ili na broj mobitela: +387 (0)63 81 19 19.

Krajnji rok za prijavu pasa, dostavu preslika rodovnika i potvrda o uplati za međunarodnu izložbu pasa je 20. svibnja 2013. godine. Ostale informacije mogu se dobiti na web stranici Saveza: www.kinoloskisavez-hb.com ili na broj telefona: +387 (0)39 70 41 45.

Ivica Drmić

Nakon godinu dana stanke uzrokovane višom silom, otok Škarine je opet oživio. Naime, zbog veli-ke suše prošle godine otok je postao poluotok, jednostavno je bio problem naseliti otok zecom i zadržati ga. Ove godine, što se toga tiče, ima vode i viška. U prelijepom ambijentu Ramskog jeze-

ra, a još ljepšem kad je jezero puno i prelijeva se, na spomenutom otoku održan je IPO i izložba pasa. Na IPO su privedena četiri psa, dva su položila, dva nisu. Položili su psi Ive Zane, ženka posavski gonič i Ni-kice Drežnjaka, mužjak posavski gonič. Na ocjenu eksterijera privedeno je šest pasa: četiri odlična, jedan

Mali broj privedenih pasa

KU VRAN Prozor-Rama: IPO I IZLOŽBA PASA NA OTOKU ŠKARINE vrlo dobar i jedan dobar. Sudac je bio Stipe Bulić iz Čitluka, koji je konstatirao: vrijeme idealno, uvjeti za rad odlični, posjeće-nost solidna. Organizator skupa bila je Kinološka udruga „Vran“. Predsjednik Udruge Jozo Mili-čević opet ističe nemar lovaca kao glavni uzrok malom broju privedenih pasa: „Isto tako i fi-nancijska situacija u Udruzi, a i općenito, razlog je malom broju pasa te, bez obzira na sve, ne-mar lovaca. Lovački psi moraju imati rodovnike. Pretpostavljam da ima oko 80 pasa, a oko 50 vlasnika.“ Jest, situacija je teška, ali zakon ima svoja pravila. Kako nesklad između mogućnosti i propisa dovesti do iole zado-voljavajućeg stanja i s jedne i s druge strane? Oni koji bi željeli pse s urednim papirima i da to mogu financijski izdržati. Mož-da neka suradnja s lovačkim društvom u vidu odvajanja ne-kog postotka od članarine.

Stanko Ćurčić


ĆUDI PRIRODE

Voda – dragocjena tekućina koja život znači. Bez vode nema života, ni čovjeka, ni životinja, ni bi-ljaka. Voda je, uz kisik, jedan od najvažnijih elementa na Zemlji za održavanje života. Dakle, sav je život nastao i održava se u vodi. Čovjek bez vode može živjeti svega 72 sata. Naselja i gradovi od

pamtivijeka su nicali na rijekama i u blizini izvorišta pitke vode, koje danas, nažalost, ima tek jedan posto od ukupnih vodenih masa na planetu Zemlji.

Na ovim prostorima za godinu u prosjeku padne oko tisuću milimetara padalina (1000 litara po metru četvornom), a najveća prosječna godišnja količina padalina od nevjerojatnih 26,7 metara kiše zabilježena je na području Cherrapunjija u Indiji.

No, ima predjela u kojima praktično kiša nikada ne pada. Pustinja Atacama u sjevernom Čileu najsuša je površina na Zemlji. Pijesak boje kože koji se nalazi u toj pustinji na godinu dobije manje od 0,1 mili-metar kiše. Neki dijelovi Atacame nisu „vidjeli“ kišu već 400 godina, zbog čega znanstvenici te dijelove pustinje vide kao idealne lokacije za testiranje instrumenata koji bi trebali otkriti postojanje vode na drugim planetima.

Dok na jednom dijelu Zemlje upiru pogled u Nebo da padne koja kapljica, drugi se pak mole da na-pokon prestane kišiti. Najveće katastrofe upravo su nastale zbog vode, zapravo od nabujalih rijeka koje uništavaju sve pred sobom. Često smo promatrači, na našu sreću uglavnom na televiziji, strašnih bujica koje nose sve pred sobom: namještaj, automobile pa i kuće i mostove te bespomoćnih ljudi i životinja koji se panično pokušavaju domoći kraja. Vidjeli su se i ljudi na krovovima kuća, granama i automobili-ma, koji su se panično pokušavali „dočepati“ zraka.

Poplave nastaju od velikih količina oborina, otapanja snijega, kombinacije kiša i otapanja snijega, a poznate su i tzv. ledene poplave. Čovjek se od pamtivijeka, s većim ili manjim uspjehom, bori s popla-vama. Ta borba traje otkad postoje živa bića, traje i danas, a vjerojatno će trajati i u budućnosti.

Najveću, ili pak najpoznatiju poplavu zabilježila je Biblija. Riječ je o općem potopu koji se zbio u dane proroka Noe, prije otprilike pet tisuća godina. „Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvije-ri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u svojim nosnicama imaše dah života – sve što bijaše na kopnu – izgibe. Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji“ (Post 7,21-23).

Nakon ove biblijske, poplava na Žutoj rijeci iz 1931. godine smatra se najsmrtonosnijom prirodnom katastrofom koja se ikada dogodila na Zemlji. Procjene o broju poginulih u poplavama iz te 1931. varira-ju u opsegu od 1 do 4 milijuna ljudi, a oni koji se nisu udavili, umrli su od posljedica gladi i raznih bolesti. Između srpnja i studenog 1931., više od 88.000 km² bilo je potpuno, a 21.000 djelomično poplavljeno. Rijeku Huangho, ili Žutu rijeku, nazivaju „Kineska tuga“ upravo zbog događaja iz 1931. godine.

I druga najveća svjetska katastrofa dogodila se na istoj rijeci, godine 1887. Ta je poplava bukvalno razorila područje, usmrtivši između 900.000 i 2.000.000 ljudi. Stoljećima su poljoprivrednici koji žive u okolici rijeke gradili nasipe, međutim, 1887. godine, nasipi nedaleko od grada Huajanhoa nisu odoljeli i golema količina vode pojurila je u ravnicu. Zahvaljujući nižoj nadmorskoj visini, poplava se brzo širila Sjevernom Kinom, plaveći pritom područje u površini od oko 130.000 km² . Nakon što se voda konačno povukla, utvrđeno je da je oko 2.000.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom, a da je od posljedica raznih bolesti i pandemija umro isti broj ljudi kao i od posljedica same poplave.

Događaj koji se vodi kao najsmrtonosniji ratni čin (ne računajući sustavne genocide), također se dogodio na Žutoj rijeci. Kaifeng je grad-prefektura u istočnoj provinciji Henan u Kini i leži na samoj obali Žute rijeke. godine 1642., od strane vojske dinastije Ming, ovaj grad je namjerno poplavljen da bi se spriječila pobuna seljaka. Vjerojatno ni sam vladar nije vjerovao da će katastrofa dosegnuti ovakve razmjere, gdje je ubijeno oko 300.000 ljudi, što od posljedica trenutnog davljenja, što kasnije od gladi i kuge. Je li možda i dinastija Ming bila inspirirana općim potopom?

Poplave nisu samo „privilegij“ daleke Azije, one su i tu oko nas. Tijekom ožujka strahovalo se od izljeva Neretve, Rame, Bosne, Vrbasa, Lištice i mnogih drugih. Naravno, bilo je godina kada su ove rijeke mnoge obitelji ostavile bez cijelog imanja, a neki su u poplavama izgubili i svoje najmilije.

Pero Zelenika

U poplavi na Žutoj rijeci iz 1931. godine život izgubilo nekoliko milijuna ljudi

KATASTROFE S NAJVIŠE ŽRTAVA ŠTO UČINITI AKO PRIJETI POPLAVA• Imajte prijenosni radio, svjetiljku i rezervne baterije.• Slušajte izvješća hidrometeoro-loške službe i upute stožera zaštite i spašavanja te zapovjedništva CZ odnosno povjerenika CZ.• Iz nižih soba i podruma uklonite hranu, pokretnine, dokumente, novac i druge dragocjenosti na viša mjesta.• Napunite spremnik pitkom vo-dom jer postoji mogućnost da je vodoopskrba poremećena.• Stoku i perad premjestite na više predjele i pripremite im boravište.• Ako imate vremena, podmažite strojeve koji se ne mogu odvesti iz vode te u sigurnije objekte pospre-mite predmete koje voda može lako odnijeti.• Ako je vaš dom na području gdje je poplavna voda poplavila cijelu kuću ili zgradu, pravodobno eva-kuirajte sve sadržaje u sigurnija područja kod susjeda ili rođaka.• Ako nemate vremena za to, uzmi-te najvažnije stvari (novac, doku-mente i neku odjeću) te uklonite ili barem odvežite i oslobodite životi-nje i popnite se na područje izvan dosega poplavnog vala.• Prije nego što napustite kuću, isključite električnu energiju, plin i vodu.

U slučaju da se na

vrijeme niste sklonili od vodnog udara:

• Ako ste ostali u poplavljenom po-dručju, preselite se ako je moguće na viša područja i zovite pomoć.• Noću upalite svjetiljku da vas lak-še nađu spasioci.• Kraj sebe uvijek imajte neki pred-met koji dobro pliva i koji može plutati (automobilske gume, pla-stični kanistar s čepom, veći ko-mad stiropora...).• Izbjegavajte područja na kojima se voda može dići vrlo brzo i ugro-ziti vas.• Ne pokušavajte prijeći potok ako je voda visoka preko koljena.• Ne pokušavajte prijeći poplavlje-ne putove i ceste automobilom, jer možete ostati u vodi i biti u većoj opasnosti.• Ostanite što dalje od riječnog na-sipa jer može doći do erozije.• Pratite informacije dobivene od relevantnih službi i tijela.


VODENI SVIJET

Pitkih je voda sve manje, a potrebe za njima sve su veće. Rijeke, jezera pa i mora sve su zagađenija. Zagađeno je

zemljište, pa su mnogi bunari donedavno lijepe i zdrave pitke vode toliko zagađeni da su napušteni ili potpuno zemljom zatrpani. Zanimljivo je da su donedavno potoci, rije-ke i jezera bili pitki, a nije bilo ovoliko orga-nizacija i udruga koje se bave zaštitom pri-rode. Sada imamo bezbroj subjekata koji se bave zaštitom voda, prirode, okoliša, a vode su i dalje zagađene. Zagađenje, uzrokovano novim stilom života, očigledno je preveliko.

Kad dođe proljeće, kalendar vrvi od Dana proljeća, Dana šuma, Dana voda, Dana pla-neta Zemlja. Iskoristimo te dane tako da svijest o problemima neodrživog načina života i prekomjernog zagađenja okoliša postane svačiji problem, a ne samo udruga koje na nj upozoravaju.

Ujedinjene nacije su razmatrale pitanje zagađivanja voda, pa su na Konferenciji o okolišu i razvoju 1992. u Rio de Janeiru po-krenule pitanje zaštite voda i okoliša. Opća Skupština UN-a Rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila je da se 22. ožujka obilježi kao Svjetski dan voda, pa da se na taj dan di-ljem svijeta skrene pozornost na probleme voda i vodnih resursa. Time se željelo aktiv-nost o zaštiti voda prenijeti na cjelokupnu ljudsku populaciju, s posebnim akcentom na mlađu populaciju. Priredbe se zakazuju svake godine, ali pod dugim motom. Od 2005. do 2015. UN je proglasio desetljećem voda, pod geslom „Voda za život“. Busovački ribolovci ove godine nastupaju pod geslom „Čuvajmo vode, one život znače“.

Zaštita prirode i pitkih voda u programu je mnogih udruga. U posljednje su vrijeme živnule aktivnosti sportskih ribolovaca. Zati-čemo ih na vodama rijeka i jezera na Svjet-ski dan voda. Udruge sportskih ribolovaca

koje imaju posebne revire su aktivnije. Osim na Dan voda, mogu se vidjeti tijekom cijele godine kako nešto rade, uređuju, čiste, te osim slobodnim vodotokovima posebna se po-zornost posvećuje revirima.

Na određeni način, znali smo da ćemo busovačke ribolovce naći na vodama 22. ožujka. Iako dan nije bio naklonjen izlasku na vode, oni su se okupili i krenuli na posao. Zadatak je bio da se iz Ivančice, Kozice i dijela Lašve gdje busovački ribolovci imaju svoj revir, izvuče što veća količina otpada bilo koje vrste. To su radili oni koji su imali duboke čizme i kom-binezone, a oni s nešto tanjom obućom čistili su otpatke koji su se zadržali uz obalu ili na raslinju uz obalu. Radilo se cijeli dan, a izvađene su tone otpadnog materijala, koji će radnici Komunalca iz Busovače odvesti na deponij smeća.

Porazgovarali smo s najužim vodstvom Udruge. Predsjednik Ivica Tomičić ne krije zado-voljstvo današnjim odzivom ribolovaca i učinkom njihova rada, a do početka prave ribo-lovne sezone, kaže, bit će još akcija. Nadaju se i organizaciji nekog od natjecanja, možda i državnog. Ističe probleme s čuvarskom službom, koja je dosta skupa, pa se dobar dio obav-lja volonterski, oslanjajući se na uži krug suradnika, kao što su: Miralem Ekmeščić, Željko Varešković, Ivica Krišto, Boro Bilić, a ima i drugih koji rado priskaču u pomoć kad zatreba.

Čim prestanu kiše i smanji se vodostaj u rijekama obavit će se poribljavanje potočnom i kalifornijskom pastrvom. Očekuje se solidan posjet ljubitelja mušičarenja, kako iz Udruge, tako i iz ostalih bližih i udaljenijih mjesta. Miralem je upravnik revira i očekuje bolji posjet u ovoj godini, pa se zalaže da revir bude i mjesto za odmor, bez obzira na ulov. Nadamo se ispunjenju njihovih planova, a do tada „Bistro“ sportskim ribolovcima Busovače.

Dobroslav Vrdoljak

LIJEP PRIMJER BUSOVAČKIH RIBOLOVACA

Čuvajmo vode, one život znače

Posuško ribolovno društvo skoro svake godine pred ribolovnu sezonu poribljava svoje ribolovne vode ribljom mlađi i odra-slom plemenitom ribom. I ovog su proljeća poribili poznato

jezero u Tribistovu, u koje su ispustili oko 2500 komada odrasle (konzumne) pastrve.

Prije toga po prvi su put u ovo jezero pustili oko 150 komada (1-2 kg težine) odraslih amura – vrsta ribe koja je isključivo biljojed. Ova će riba, zbog sve većeg prodora podvodnog bilja, reducirati i usporiti njegov rast te će tako doprinijeti očuvanju jezera i pobolj-šati kakvoću vode.

Predsjednik ŠRD „Tribistovo“ Petar Bašić ističe vrijednost ovakvih akcija u cilju očuvanja i povećanja fonda plemenite ribe u ovom nadaleko poznatom ribolovnom reviru. Pohvalio je nesebičan rad

Pastrva i amur u jezerskoj vodi

ŠRD TRIBISTOVO Posušje: PORIBLJAVANJE TRIBISTOVA

i zalaganje pojedinih ribolovaca i članova užega vodstva Društva, između ostalih: Tonija Markotu, Marinka Čuturu, Živka Šušnjara, Božidara Bagu i Zorana Bešlića-Manjića, bez kojih bi ovakve akcije zasigurno bile manje uspješne.

Športsko ribolovno društvo Posušje-Tribistovo novu ribolovnu sezonu dočekuje spremno, s obogaćenim ribljim fondom i s pripre-mljenim i očišćenim ribolovnim terenima.

Mladen Bešlić


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Bol je zacijelo jedan od najtežih osjećaja koji čovjek mora trpjeti i u takvu stanju počesto gubi svoj normalan način ponašanja, pa i uobičajene komunikacije s bližnjima. Za prevladavanje toga

teškog i iscrpljujućeg stanja brine se, naravno, medicina kao znanost i svi njezini sustavi i ljudi koji su školovani za to humano zvanje. Me-đutim, u različitim dijelovima svijeta i kulturama pojedinih naroda ne postoje identični stavovi niti metode liječenja za pojedine bolesti, što kod običnoga puka nekada stvara dvojbe, kolebanja pa i nevjericu u uspjeh i konačni ishod kod unesrećenih. Jedna od još nedovoljno afirmiranih metoda jest homeopatija, koju pojedini znanstvenici drže kao čudo i prognoziraju joj napredak u budućnosti. (Pojednostavlje-no kazano, to je metoda u stilu „klin se klinom izbija“ ili ona druga narodna „čim se truješ time se i liječiš“. Sve to treba uzeti s velikom rezervom, ako nije u pitanju jednostavni placebo efekt.)

Za mnoge biljne preparate i biljke uopće kod pojedinaca vlada mišljenje da su obični lažni nadomjesci (placebo) koji ljudima po-mognu temeljem autosugestije i vjerovanja u Božju snagu! Ali, kada se biljka oproba na životinji, onda ne može biti govora o uvjerenju. Jedna od takvih biljaka je BRĐANKA (ARNICA MONTANA L.).

U narodu je još poznaju pod imenima: veprina, moravka, arnika, gorski potres... Biljka je vjerojatno dobila ime po tome što se ne su-sreće na niskim nadmorskim visinama već je najčešće susrećemo po brdima na plodnim šumskim proplancima i ledinama s dosta vlage i humusa. Uvijek se javlja pojedinačno, a raste iz valjkastoga, debelog korijena koji okomito ulazi u tlo. Listovi su poredani u ro-zetu, duguljasti su pri zemlji, a na stabljici visokoj i do pedesetak centimetara su mali. Na vrhu se razvija lijepi žuto narančasti i mirisni cvijet sličan nevenu ali s rjeđim i zgužvanim laticama. Arnika je traj-nica i uvijek se pojavljuje na istim mjestima.

S obzirom na njezinu provjerenu ljekovitost, mnogi je ljudi diljem Europe (pogotovo u Francuskoj i Njemačkoj) uzgajaju po vrtovima, a neke farmaceutske kuće u Americi i na većim površinama. Ona

VODE SE RASPRAVE O TOME KOLIKO JE BR-ĐANKA DOBRA, A KOLIKO OPASNA AKO SE NESTRUČNO KORISTI. UTVRĐENO JE NJEZI-NO LJEKOVITO DJELOVANJE, ALI OPREZA, NARAVNO, NIKADA DOSTA.

je unišla kao cijenjena „dama“ u službenu medicinu. Bere se i suši u hladu ili pećnicama u lipnju i srpnju, vodeći računa o reprodukciji, jer se osim cvjetova čupa i korijenje.

Biljka sadrži: smolu, eterična ulja od kojih ima ugodan miris, alka-loide, arnicin, holin, gorke tvari...

Već smo kazali da se o brđanki vode rasprave, u smislu koliko je dobra i koliko opasna, ako se nestručno koristi. Njezina glavna pri-mjena je za vanjsku uporabu u vidu obloga, odvara i tinkture. Najvi-še se koristi za smirivanje bolova različitoga podrijetla i zacjeljivanje ozljeda i rana. Dr. Rista gostuški smatra je najboljim sredstvom pro-tiv uboja i modrica nastalih po tijelu. Kod curenja krvi iz nosa i oz-ljeda vrlo brzo zaustavlja krvarenja. Mnogi je upotrebljavaju nakon moždanog udara i oduzetosti dijelova tijela. U Francuskoj se jako mnogo rabi za bolesti srca i krvožilnog sustava te za opću slabost i umirenje organizma. Vrlo je djelotvorna kod bolova u zglobovima, upale vena i šuljeva.

Tinktura od brđanke se rabi za vanjsku i unutrašnju uporabu, ali se mora imati na umu i mogućnost trovanja ako se uzima bez nadzora liječnika ili ljekarnika, ili pak neke druge iskusne i stručne osobe. Stoga se ne prakticira davati djeci i starijim osobama. Na jednu litru vode dolazi samo 4 grama cvijeta kada se sprema čaj za unutrašnju upora-bu (za piće), toliko je brđanka žestoka biljka. S takvim čajem se mogu tretirati modrice, zglobovi, rane, uboji, sva bolna mjesta na tijelu. Kada dođe do upale i boli grlo ili usna šupljina, dobro je tim čajem ispirati i onda ispljunuti. Tinkturu kupite u ljekarnama da biste bili sigurni u dobar omjer. Učinak arnike se može ogledati i u činjenici da se male količine cvijeta stavljaju u travaricu, čemu i osobno svjedočim!

Arnika je pokusima isprobana na mnogim životinjama i utvrđe-no je njezino veliko ljekovito djelovanje, ali opreza nikada dosta, kao i kod mnogih drugih biljaka!

Blago Lasić

BRĐANKA (ARNICA MONTANA L.)

Neka ne boli pa dok može, može!


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Stavio sam u naslovu orada jer sam oradu pripremao na način kako stoji u naslovu i nazivu. Može se, međutim, pripremati skoro svaka vrsta ribe na ovakav način. Jednako ide i pastrva,

šaran, brancin ili sve vrste bijele ribe slične brancinu, kao što su ko-vač, fratar, lubin...

Na prvi se mah može opteretiti i naslovom, ali uvjerit ćete se i opisom, a osobito pripremom da je recept veoma jednostavan, ali i veoma lijep, koristan, ukusan i samim time rađa spravljaču ponos neobičnoga uspjeha.

Riba, u ovom slučaju orada, očisti se od iznutrica, s izvana od ljuski, posuši, potom posoli, natrlja se iznutra i izvana mekom pa-prikom i ostavi koju minutu da se paprika i sol koliko toliko upiju u ribu. Za to vrijeme dok riba miruje, svježi limun se reže na ploške. Bilo bi lijepo da bude limun koji nije ničim prskan. Takvoga limuna ima po našim balkonima i stanovima doista na pretek. Treba izrezati nekoliko limuna, a to znači barem četiri za jednu osrednju ribu ili njih više. Imajmo na umu da se uvijek priprema za više osoba, a ne

Riba (orada) u limunu

samo za jednu.Sada posudu, po mogućnosti glinenu ili sličnu u kojoj ćemo peći

ribu ili ribe, namažemo uljem i dno pokrijemo ploškama limuna – jedna do druge. Onda položimo ribu i stavimo po njoj divljega ko-morača sjemenki ili zelenoga istrganoga lista. Stavi se nešto malo i unutra ribe, ako već nismo stavljali koju drugu mirodijsku biljku ili začin, osim one soli i meke paprike. Maslinovim uljem polako na-mažemo ribu i prekrijemo je ploškama limuna kao što smo stavili i na dno naše posude u kojoj pečemo ribu. Sada još koja kap ulja na sve ovo i u zagrijanu pećnicu na temperaturi kruha pečemo četrde-setak minuta.

Prilog može po volji od blitve i špinata s kuhanim krumpirom do riže pripremljene na tolike načine ili ako je riba oveća, a manje sustolnika, onda može i najobičnija zelena salata ili kisela koja se nađe pod rukom. No, s pićem nije tako. Ovdje ostaje izbor i pitanje, samo koje vino odabrati jer vino ide svakako uz ovu našu ribu ovako pripremljenu.


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslov jeveć upisan u mrežu.

AČ, AKACIJA, ALANIN, ATI, DOMINO, EMIR, IMETAK, JA, JATACI, KOKAVAC, LOMAČA, MARICA, MOLAT, NICA, OČ, OKER, ONIČ, OTAC, PAP, PLOVAK, POIMATI, PRIMOPREDAJA, ROKOKO, TRINA, VIV, VOTIV

Mariofil Soldo

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

DOSJETKA, UPADICA

POK. BUB-NJAR gORAN

IVANDIć

HRV. REDATELJ,

LUKAS

KOJI JE POČI-NIO gRIJEH

ŠIRINA zAMAHA KOSOM

ONAJ KOJI

REAgIRA ISKLJUČIVO OSJEćAJNO

BRITANSKI gLAzBENIK,

BRIAN

UgODAN OSJET OSJETI-

LA NJUHA

IzRAELSKI PISAC, AMOS MRAK KRIVOTVO-

RINA VANADIJ DUgOREPE PAPIgE

BIVŠI NOgOMETAŠ

“DINAMA”, SNJEŠKO

AUSTRALSKI PAS NA SLICI

BARSKE PTICE

PRILAgO-đIVANJE,

SPORAzU-MAŠTVO

RENIJ

LOŠE KVALITETE

STRUČNJAK KOJI RADI SELEKCIJU

RADI POSAO MINIRANJA

KOFI ANNAN

KALIJKOPAČA gOVORITI

IKAVSKI ITALIJA

SUDIONIK U SINJSKOJ ALCI PORTUgAL gLUMICA

KOLESAR

OSVALDO ARDILES

SPREČAVANJE zARAzE KAzAŠKI

NARODNI PJEVAČgLUMICA

NIELSEN

PRIPADNIK (... DRUžINE) IMPERATOR PRIJEVREMEN

PRVA NEPO-zNANICA

ANTON KIKAŠ

NOgOMETNI VRATAR

CASILLAS

SLIKARICA DUJŠIN-

RIBAR

UKRAJINSKA PLIVAČICA KLOČKOVA

JEDINICA zA MJERU

PAPIRA

SPRAVA zA REzANJE DUHANA

R

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

PROVJERALovac otišao u lov, a supruga „šopingholičarka“ reče da će nakrat-ko otići u šoping. Lovac je nazove mobitelom.- gdje si?- Pa kod kuće, naravno – odgovori mu.- E, hajde onda uključi usisavač da ga čujem – provjerava lovac.

BERAČIStari lovac sretne berače šparoga i kuka, kako u Hercegovini zovu jestivu biljku bljušt, te im dade savjet:- Nemojte nikad tražit’ kuka di ji nema!

RAZLIKAVratio se lovac iz lova prilično kasno, a kod kuće dočeka ga su-prugina „jezikova juha“. Slično su prošli i ostali lovci iz lovačke družine. Sutra na čašici razgovora jedan njih postavi pitanje:- Kakva je razliku između majke i supruge?- Majka za 20 godina od djeteta napravi čovjeka, a supruga za 20 godina od čovjeka napravi budalu – odgovori jedan od njih.

MJERA ZA MJERULovac prazna ruksaka, a malo „pod gasom“ stigao iz lova. Ljutita supruga pogleda se u velikom ogledalu i nije nimalo bila zado-voljna svojom linijom. Okrenu se prema mužu i reče:- A, za bolje i nisi!

OBRANAOptuženika za krivolov na sudu upita sudac:- Imate li nešto u svoju obranu?- Imam dvije lovačke puške i karabin – odgovori.


IN MEMORIAM

ANTO ŠKORO(1937. – 2013.)

U 76. godini života, 2. travnja 2013., zauvijek smo se oprostili od prijatelja, kolege lovca Ante Škore. Sve poteškoće koje je su-sretao na životnome putu pod-nosio je strpljivo i uvijek s vje-rom i nadom u bolje sutra. Živio je skromno i pošteno vodeći bri-gu za svoje najmilije. Uz to, bio je istinski ljubitelj prirode, zalju-bljenik u lov i lovačka druženja. Svoje bogato lovačko iskustvo nesebično je prenosio na mlađe lovce. Dragi naš Anto, titraj svije-će na tvome grobu ostavlja nas u vjeri da si nastavio život u ne-kome ljepšem i boljem svijetu, a njezin odsjaj će i dalje svijetliti lovačke staze od galečice, Volji-ca pa sve do Raduškog kamena. Počivaj u miru Božjem.

LD „Uskoplje”, Uskoplje-Gornji Vakuf

IVO DŽIJAN(1947. – 2013.)

U 66. godini života zauvijek nas je napustio naš cijenjeni i dugogodišnji član, naš Ivo Džijan-Piki. Bio je drag čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Uspomena na njegov lik ostat će među nama, posebno među lovcima njegove sekcije Bok. Po-čivao u miru Božjem.

LU „Sava“, Orašje

BLAGO VUČIĆ(1955. – 2013.)

Nakon kraće i teške bolesti, naše je redove zauvijek napu-stio naš prijatelj i kolega lovac Blago Vučić, član lovačke sekcije goranci. Njegovim odlaskom izgubili smo velikog čovjeka i istinskog zaljubljenika u prirodu, lov i lovačka druženja.

Nedostajat će nam nje-govo prijateljstvo i vedrina kojom je oplemenjivao naša druženja. Zahvalni smo za sve trenutke provedene s njim. Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica“, Mostar

VOJIN BAŠIĆ(1949. – 2012.)

Teško je prihvatiti istinu da je, u 63. godini, preminuo dugo-godišnji član našega udruženja Vojin Bašić. Iako je bio pomalo narušenog zdravlja obavljao je odgovorne dužnosti u udruženju. Smrt ga je zatekla na dužnosti predsjednika Upravnog odbora Udruženja, a obavljao je i duž-nosti predsjednika Skupštine i predsjednika Udruženja, za što je dobivao nagrade i priznanja. Nje-govom smrću izgubili smo druga, odanog člana i zaljubljenika u lov i prirodu. Hvala mu za sve što je učinio za lovce i lovstvo.

UL „Drvar“, DrvarMATE BARBARIĆ(1944. – 2013.)

S dubokom nevjericom i bolom u duši primili smo vijest da je prestalo kucati plemenito srce našega velikog prijatelja i lovca Mate Barbarića, člana lov-ne sekcije gradnići.

Njegovom smrću izgubili smo istinskog zaljubljenika u lov, a posebice u lovačka druže-nja, za koja je uvijek pronalazio vremena. Kao rijetko koga Bog ga je obdario talentom za du-hovitost i zabavu, snalažljivost u svakom momentu, pa je u nje-govu društvu uvijek bilo ugod-no. U svome dugogodišnjem lovačkom stažu zalagao se za očuvanje prirode i unapređenje lovstva i lovačke etike. Sve po-vjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno s puno ljubavi i krajnje odgovorno.

Dragi prijatelju Mate, sjeća-jući se tvoga veselog lika, tvoga ljudskog, lovačkog i moralnog doprinosa, nosimo u sebi isto-dobno žal i ponos za sva naša

STJEPAN SOLDO-ČOVIĆ(1937. – 2013.)

Redove našega Društva zauvijek je napustio naš dugo-godišnji član, kolega i prijatelj Stjepan Soldo-Čović.

Pamtimo ga kao dobra čo-vjeka i lovca koji je volio lovačke običaje te druženja s prijateljima i kolegama lovcima. Velika mu hvala za sve što je učinio za bo-ljitak našega Društva. Ostat će nam u trajnom sjećanju u svim našim lovovima i lovačkim dru-ženjima. Počivao u miru Božjem.

LD „Radovanj“, Posušje

VLADO KOŽUL-TRPKO(1959. – 2013.)

Nakon kraće bolesti otišao je na put bez povratka naš kolega i prijatelj Vlado Kožul, naš Trpko. Nadali smo se da ćemo se još dugo zajedno družiti u brojnim lovačkim susretima uz Lišticu i Crnašnicu u Knežepoljskom polju, u vrletima grozdaca, u Lo-vačkom domu u gaju, u …

Do posljednjeg dana života vodila ga je ljubav prema prirodi, lovu, lovačkim druženjima, pre-ma njegovu Knešpolju, u čemu je uvijek davao cijeloga sebe. Sve povjerene dužnosti u sekciji i Društvu obavljao je krajnje od-govorno. Posebice je bio nemjer-ljiv njegov doprinos u organiza-ciji raznih aktivnosti vezanih za lovstvo i lovačka druženja.

Dragi Trpko, zadržat ćemo u sjećanjima tvoj lik, tvoje veselje i vedrinu, tvoju ljubav za sport i prirodu i toplinu koju si davao u svim našim druženjima. Počivaj u miru Božjem.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

IVAN ŠIMIĆ-SULTANOVIĆ(1944. – 2013.)

Iznenadnom smrti u 69. go-dini života zauvijek nas je napu-stio naš dugogodišnji član Ivan Šimić-Sultanović. Lov i prirodu zavolio je od svoje rane mla-dosti i bio je u povjerenstvu za obnovu rada HLU „Malič“ grude 1996. godine. Bio je strastve-ni lovac, mlađe je podučavao vještinama lova, zaštiti prirode i divljači. Sudjelovao je u broj-nim aktivnostima Udruge i sa zadovoljstvom je obavljao sve povjerene mu zadaće. Volio je i ribolov, posebice kada bi po-plavilo grudsko polje. Nažalost, jednoga jutra upravo u ribolovu njegovo plemenito srce presta-lo je kucati. HLU „Malič“ grude izgubila je dobrog lovca, prija-telja i čovjeka, a najveći gubitak je za lovnu sekciju „grude“ čiji je bio član. Mi tvoje kolege lovci sjećat ćemo Te se u svim našim lovačkim susretima i hvala Ti na svemu što si učinio za našu Udrugu. Počivao u miru Božjem.

HLU „Malič“, Grude

MILJENKO SKOKO-MIDŽA(1963. – 2013.)

Prerano, u 50. godini života, redove LD „Mosor“ i svoje sekcije Rasno-Dužice zauvijek je napu-stio Miljenko Skoko-Midža.

Kao kolega zauvijek će nam ostati u uspomeni, ali najviše ćemo ga pamtiti kao vesela

NIKO BARAĆ(1951. – 2013.)

Nakon kraće bolesti, u 62. godini života zauvijek nas je na-pustio naš prijatelj i kolega lovac Niko Barać.

Bio je tih, miran i povučen lovac, član sekcije gorčevica. Živio je i radio u inozemstvu, ali je redovito dolazio u svoje Društvo, podmirivao statutar-ne i druge obveze i doprinosio razvoju i jačanju svoje lovačke udruge. Izgubili smo dragog čovjeka i lovca, u nama je osta-la velika praznina, i jedino što u ovome trenutku može jest za-hvaliti mu za sve što je učinio za LD „Sokol“ iz Nove Bile.

Dragi Niko, nosit ćemo te u trajnoj uspomeni. Počivaj u miru Božjem.

LD „Sokol“, Nova Bila

SREĆKO-KEJA NALETILIĆ(1962. – 2013.)

Naš je Keja – tako su ga svi zvali – svoju životnu bitku s opa-kom bolešću izgubio. Otišao je zauvijek, prerano, u 51. godini života, ostavljajući u neizmjer-noj boli i tuzi svoje najmilije. No, zbog njegove smrti tuguje i „lovačka obitelj“, njegove kolege lovci s kojima je godinama dije-lio radost uživanja u lovovima i lovačkim druženjima. Sjesti po-slije lova, popričati, proveseliti se, nikada Keja od toga bježao nije.

Uspomenu na njegov lik dugo, dugo ćemo nositi u sebi. Počivao u miru Božjem.


druženja koja ćemo u buduć-nosti samo u mislima moći doži-vjeti. Neka ti je laka ova hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem.

LD „Golub“, Čitluk

čovjeka, dobrodošla u svakom društvu, lovca koji je uvijek bio za rad, akciju, koji nije znao reći „ne“ kad god je trebalo uraditi nešto u lovištu ili na nekom drugom mjestu. Trajno će ostati njegova uzrečica „More, čovče!“ kad god bi ga netko zamolio za nešto.

Dragi naš Midža, hvala ti za sve divne trenutke koje smo proveli s tobom, hvala ti za do-prinos koji si dao Društvu i sekci-ji Rasno-Dužice, živjet ćeš trajno u našim uspomenama. Počivao u miru Božjem.


Divljač je dopušteno loviti lovačkim

oružjem i lovačkom municijom



Oružjem se mora rukovati

oprezno i odgovorno

Prigodom odlaska do mjesta lova,

prelaska na drugo mjesto, kratkog

prestanka lova, boravka u zatvorenim

prostorijama, puške se moraju isprazniti

odnosno prelomiti

j

v

oprezno i odgovorno

oprezno i odgovorno

Cijev puške nikad se ne smije uperiti

prema drugom lovcu

Nije dopušteno pucati na nisko

leteću divljač ili na divljač koja

se kreće u pravcu

drugih lovaca

prema drugom lovcu

prema drugom lovcu

Nije dopušteno pucati

na vodu, led ili smrznuto

zemljište u pravcu drugih

lovaca

drugih lovacadrugih lovaca

Prije početka lova, svakog lovca

upoznati s mjestima susjednih

lovaca i upozoriti ih na zabranu

pucanja u određenim pravcima


lovacalovaca

U grupnom lovu, divljač se ne smije

pratiti s uperenom puškom, sve dok

se ne prođe crta postavljenih lovaca


Poslije pada puške na zemlju ili u

snijeg, odnosno podizanja puške,

moraju se pregledati usta cijevi

radi otklanjanja eventualnih

začepljenja


Mjesto na koje je lovac raspoređen

ne smije se napuštati u vrijeme

lova bez odobrenja stručnog

pratitelja ili vođe

Pri kružnom lovu i u prigonu,

puška se mora držati koso,

dolje ili goreUbrzač okidanja (“šneler”) u

grupnom lovu se ne smije koristiti

pj p

j p

odnosno prelomiiti

odnosno prelomiti

Ubrzač okidanja (“šneler”) u

Puška se puni leđa

okrenutih sudionicima

lova, cijev se drži koso,

usmjerena na dolje ili gore


Prigodom nošenja oružja ruka se

ne smije držati na ustima cijevi ili

na okidaču

pucanja u određenim pravcima

ppucanja u određenim pravcima


Nije dopušteno divljač promatrati s

pomoću optičkog nišana na pušci

POŠTUJTE SIGURNOSNA PRAVILA U LOVU

Divljač je dopušteno loviti lovačkim

oružjem i lovačkom municijomoružjem i lovačkom municijomoružjem i lovačkom municijom

Oružjem se mora rukovati

oprezno i odgovorno


prelaska na drugo mjesto, kratkog

prestanka lova, boravka u zatvorenim

prostorijama, puške se moraju isprazniti

odnosno prelomiti

jv

oprezno i odgovornooprezno i odgovorno

Cijev puške nikad se ne smije uperiti

prema drugom lovcu


leteću divljač ili na divljač koja

se kreće u pravcu

drugih lovaca

prema drugom lovcuprema drugom lovcu

Nije dopušteno pucati

na vodu, led ili smrznuto

zemljište u pravcu drugih

lovaca

drugih lovacadrugih lovaca

Prije početka lova, svakog lovca

upoznati s mjestima susjednih

lovaca i upozoriti ih na zabranu

pucanja u određenim pravcimaPrigodom odlaska do mjesta lova,

lovacalovaca

U grupnom lovu, divljač se ne smije

pratiti s uperenom puškom, sve dok

se ne prođe crta postavljenih lovaca



snijeg, odnosno podizanja puške,

moraju se pregledati usta cijevi

radi otklanjanja eventualnih

začepljenja


Mjesto na koje je lovac raspoređen

ne smije se napuštati u vrijeme

lova bez odobrenja stručnog

pratitelja ili vođe


puška se mora držati koso,

dolje ili gore


grupnom lovu se ne smije koristiti

p j pj p

odnosno prelomiitiodnosno prelomiti


Puška se puni leđa

okrenutih sudionicima

lova, cijev se drži koso,

usmjerena na dolje ili gore



ne smije držati na ustima cijevi ili

na okidaču

pucanja u određenim pravcimappucanja u određenim pravcima


Nije dopušteno divljač promatrati s

pomoću optičkog nišana na pušci

POŠTUJTE SIGURNOSNA PRAVILA U LOVU

LOVCI, OPREZ!

ORUŽJE UBIJA

Documents

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA … · 2013-05-04 · čeništvu ima anemično meso koje se pri kuhanju raspada, a zbog previše mijelinske ki-seline i kiselkast