INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA … · Širenje znanja o odnosima u prirodi, o održivosti prirode, preduvjet je za preživljavanje u našem ekosustavu , tako da

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2012.GODINA xV., BROJ 82.

IZ FOTOARHIVE SAVEZA

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 6.

..... str. 10.

..... str. 16.

..... str. 39.

..... str. 5.

Sastanak CIC Koordinacijskog foruma za središnju i istočnu Europu Zanimljiva i dobrodošla iskustva drugih

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne Slijedi izobrazba i ispit za ocjenjivače trofeja

Objekti za hranidbu srneće divljači Osim hrane u prirodi, nužna je i dodatna

Hrvatska lovačka udruga MALIČ, Grude Kad dobijemo koncesiju, neće nam biti ravnih u gospodarenju lovištem

Kako spasiti tornjaka u BiHTornjake proizvodima kao na traci

Blago Lasić

Pogled s čeke

Još su nam sjećanja pritisnuta onim go-lemim naslagama snijega što ga veljača zimus podarila, pa su onda ožujske bure

i suša razmagljivale naša lovačka sjećanja, puna bijele praznine, bez tragova divlja-či, bez onih toplih susreta, u kojima divljač plaho šmugne ispred trapava koraka lovca. Otkuda toliko soparnih slika u lovačkom al-bumu ovoga ozračja, jednostavno ne mogu dešifrirati i odgonetnuti? Ili, ipak mogu!

Kada su se sumirali i analizirali rezultati protekle lovne sezone, lovci bijahu nekako utučeni, nezadovoljni, apatični..., i kolikogod smo ih tamo u sekcijama, u našemu glasilu i na sjednicama različitih tijela i foruma po-kušavali malo probuditi i unijeti svježine u njihova lovačka razmišljanja, nisam siguran da se u tome uspjelo! Naime, osim očita ne-dostatka plemenite divljači, pa onda i vrlo štura odstrjela, izgleda – među lovcima je manjkalo onih slatkih i nezaboravnih susreta u lovištu i izvan njega(?) Je li to i među nas unišla ona pomalo depresivna spirala neo-liberalnoga trenda, koji malo-pomalo kao noćna mora stišće raspjevana lovačka grla i sve ljudske poglede, želje i aktivnosti svodi na goli komercijalni efekt, ne vodeći skrb o slatkim sokovima ljudske duše.

Travnja već polovica promarširalo po-kraj naših poluotvorenih očiju a u lovištu se gotovo ništa ne događa, barem se tako čini! Ili se događa ona nevidljiva pretvorba iz dobra u loše, iz odgovornosti u nemar i destrukciju. U ovo bi se vrijeme nekada or-ganizirali lovački sastanci, večere, sijela..., u lovištu bi se vršilo procjenjivanje i zakonom obvezno prebrojavanje divljači, slagali bi se na temelju toga kamenčići za mozaik go-dišnjega programa rada i godišnjega plana

Psi, mačke i lovci lutalice

odstrjela. Sada je to, izgleda, sve lako napra-viti! U lovištu su umjesto plemenite divljači: zec, kamenjarka, srna i druge plemenite vr-ste, ostali „na vlasti“ samo predatori, među kojima prednjače mačke i psi lutalice, čiji broj i agresivnost možemo nazvati pravom drskošću. Već mi se nekoliko ljudi gorko po-jadilo na nasrtaje pasa lutalica u dvorišta, u kokošinjce i lovačke pse privezane na lance. S mačkama je još gore. Svaki šumarak i gaj blizu naselja pun je „briza i šara“, i tamo gdje je nekada poskočio zekan, danas se šulja golemi mačak! Što to mi lovci činimo i tko nas je tomu učio. Ako smo već dopustili da nam predatori i krivolovci potamane div-ljač i onda „nemamo što prebrojavati“, neka nam sve to bude povod za osvješćenje.

Ali, izgleda da u tome grmu i leži najveći zec. Budući da se i među lovcima udoma-ćio jedan broj onih što po svojim djelima ne mogu nositi lovački atribut, koje bismo mogli bez grižnje savjesti nazvati lovcima lutalicama, izborili su i pravo legalnosti a sve manje i pišemo o njima i njihovim lo-povlucima. Takvi su nam se vješto i ciljano infiltrirali u različita tijela, povjerenstva i fo-rume lovačke, krojeći nam kapu po svojim uzusima. Što mi onda možemo očekivati od poslova u lovištima, već priznati svoj veliki grijeh čina i propusta: vukove smo odabrali za čuvare naše i čuvare ravnote-že u prirodi. Kad ne možemo promijeniti takve, moramo se osloboditi svoga sindro-ma nezamjeranja i virusa oportunizma, te svoj lovački moral pod hitno podvrgnuti temeljitu remontu, da ne govorimo o svom ogledanju pred zrcalom statuta i zakona lovačkih i onih drugih, ako ih poznajemo i priznajemo.

Broj 82, ožujak - travanj 2012.4

PRENESENO

Kako ste započeli s lovom, kako su izgledali Vaši lovački početci?Počeo sam uz djeda i preko stroge lovačke škole moga

oca, dr. Josefa Schramma. Bio sam sve: vozač, pogonič, trubač, mnogo sam toga radio. Prije nego što sam mogao ispaliti svoj prvi metak na divljač, otac Josef mi je rekao: „Prije nego što odstrijeliš svoga prvoga mužjaka, odaberi ga sam. Ako budeš pucao na pogrešna, iduće tri godine lov je za tebe zabranjen.“

Kada i gdje ste položili svoj lovački ispit?Lovački ispit položio sam kad sam navršio 16 godina. Bilo

je to u dvorcu u Blankenheimerovoj šumi, pod budnim okom baruna Hartmana.

Koja je Vaša omiljena lovačka puška, kalibar?Lagana puška 243 Winchester s dobrim optičkim ciljni-

kom (snajperom).

Kamo idete u lov?Najradije u visoke planine, tamo gdje džip ne može dalje

i gdje znoj pri penjanju klizi u oči. Tamo gdje se moram prila-goditi prirodi i gdje pojam „fer potjera“ nije samo prazna riječ.

Koju divljač volite najviše loviti?Običnu nisku divljač, jer se ona može kontinuirano ob-

navljati, kao i divlje guske, koje daju osjećaj čiste prirode. Volim kad se divojarca lovi vabljenjem i kad se jelena na-mami sa školjkom, i kad lav napada bivola bez upozore-nja. Volim lov i ne mogu na ovo pitanje dati pravi odgovor.

Koje je bilo Vaše najljepše iskustvo u lovu?Pitajte muškarca, koje je bilo njegovo najljepše ljubavno

iskustvo i dovest ćete ga u nezgodnu situaciju, ako je pra-vi gospodin. Mene, kao strastvena lovca koji je zahvalan za svaki doživljaj i korak u prirodi, dovodite naime ovim pita-njem također u nezgodan položaj.

RAZGOVOR Dieter Schramm, potpredsjednik CIC-a

Zašto smo lovci!Ugledni njemački lovački magazin PIRSCH objavio je razgovor s Di-eterom Schrammom, dugogodišnjim predsjednikom i sadašnjim potpredsjednikom CIC-a, Svjetske lovačke organizacije, koji preno-simo u cijelosti. Priredio Ivica Lučić

Imate li još i jedan lovački san?To „još“ sam vam umalo uzeo za zlo. Prestanimo s internim

šalama i udružimo svoje lovačke snage. Napravimo sporazu-me sa svim ozbiljnim „korisnicima prirode“ kako bismo javno-sti pokazali svoj trud i ponos. Širenje znanja o odnosima u prirodi, o održivosti prirode, preduvjet je za preživljavanje u našem ekosustavu , tako da je uz održivo korištenje potrebno osigurati i zaštitu prirode!


IZ SAVEZA

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne, 30. ožujka ove godine, u Mostaru je održao svoju redovitu, i prvu ovogodišnju sjednicu. Na njoj su razmatrana aktualna pitanja vezana za rad Saveza i njegovih članica, a težišno se raspravljalo o radu Saveza i županijskih vijeća za

lovstvo u proteklom razdoblju, zatim o održavanju redovite godišnje Skupštine Saveza, o primanju novih članica u članstvo Saveza, te o međunarodnim aktivnostima Saveza.

U izvješću o radu i težišnim aktivnostima Saveza u proteklom razdoblju, koje je podnio Uprav-nom odboru, predsjednik Saveza, Ilija Vrljić, istaknuo je sudjelovanje u provedbi oralne i postoral-ne vakcinacije lisica u BiH, zatim organizaciju i provedbu lovačkih ispita u Štrepcima, Novoj Biloj, Tomislavgradu i Glamoču, sudjelovanje u zajedničkom lovu u Rami i na lovačkoj večeri u Rakitnu, pripreme za obilježavanje 20 godina utemeljenja LS HB i tiskanje prikladne monografije, te sudjelo-vanje na CIC koordinacijskom Forumu u Beogradu i međunarodnom ocjenjivanju lovačkih trofeja u Hrvatskom lovačkom savezu u Zagrebu.

U svome izvješću predsjednik se posebno osvrnuo na stanje snježne elementarne nepogode tijekom veljače ističući brojne aktivnosti lovaca na pomoći i spašavanju ugrožene divljači.

U izvješću o radu županijskih vijeća za lovstvo njihovi su predsjednici težišno istaknuli proble-matiku neprovedbe Zakona o lovstvu u smislu utemeljenja i dodjele lovišta na gospodarenje, kao i nedobivanje godišnje suglasnosti na planove gospodarenja, te ponovno uvođenje zabrana lova pojedinim lovačkim društvima (Vitez, Kreševo) od strane federalnog lovnog inspektora.

Nakon izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo, Upravni odbor je razmatrao i ostale točke dnevnoga reda.

Glede neprovedbe Zakona o lovstvu, zaključeno je da se s razine lovačkih udruga izvrše obveze vezane za izradu godišnjeg plana gospodarenja lovištem za lovnu 2012./13. i izvješća o izvršenju godišnjeg plana gospodarenja lovištem za proteklu godinu, sukladno odredbama Zakona o lov-stvu, te da se s razine Saveza i županijskih vijeća za lovstvo kod resornih županijskih ministarstava inzistira na provedbi zakonske procedure utemeljenja i dodjele lovišta na gospodarenje, kao i na odobravanju i davanju suglasnosti na godišnje planove gospodarenja za iduću lovnu godinu.

Kad je riječ o redovitoj godišnjoj Skupštini Saveza, odlučeno je da se ona (po modelu „dva u je-dan“) održi 17. studenog 2012., zajedno sa svečanom skupštinom u povodu obilježavanja 20. obljetni-

Redovita godišnja Skupština Saveza održat će se 17. studenog 2012., zajedno sa svečanom u povodu 20. obljetnice utemeljenja Saveza. • Zbog visokih troškova puta i boravka, izaslanstvo Saveza neće sudjelovati na Generalnoj skupštini CIC-a u Cape Townu (Južnoafrička Republika).

UPRAVNI ODBOR LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE

Slijedi izobrazba i ispit za ocjenjivače trofeja

ce utemeljenja Saveza, a da do tada Upravni odbor donese i usvoji godiš-nja planska dokumenta potrebna za rad i funkcioniranje Saveza sukladno njegovu Statutu i drugim normativ-no-pravnim aktima.

Razmatrajući ponovni zahtjev LD „Kravica II-Jug“ iz Ljubuškog za prijam u članstvo Saveza, Uprav-ni odbor se pozvao na svoje ranije zaključke te obvezao HUL „Kravica“, kao članicu Saveza, da Upravnom odboru dostavi očitovanje o aktiv-nostima provedenim po ranijem za-ključku da se problematika lovstva na području općine Ljubuški rješava na lokalnoj razini zajedničkim dogo-vorom lovačkih udruga i općinskih struktura vlasti.

Glede međunarodnih aktivnosti Saveza, Upravni je prihvatio zahtjev FACE-a, krovne europske lovačke organizacije, da se jedna od idućih sjednica Izvršnog odbora ove orga-nizacije održi u BiH, na način da se ta aktivnost provede dogovorom triju lovačkih saveza na razini Savje-ta lovačkih saveza BiH.

Na poziv da izaslanstvo Saveza su-djeluje na Generalnoj skupštini CIC-a (Svjetske lovačke organizacije), koja će se održati od 8. do 11. svibnja 2012. u Cape Townu (Južnoafrička Repu-blika), Upravni je odbor zaključio da, zbog visokih troškova puta i boravka, Savez ne može prihvatiti taj poziv.

Upravni odbor Saveza na ovoj se sjednici očitovao i o jednome od svojih ranijih zaključaka vezanih za provedbu izobrazbe i polaganja ispita za ocjenjivača lovačkih trofeja, te donio odluku da se s razine Sa-veza pristupiti provedbi izobrazbe i ispita za ocjenjivače trofeja divljači sukladno ranije usvojenom nastav-nom planu i programu. Ovom od-lukom Upravni odbor je još jednom potvrdio trajnu opredijeljenost Sa-veza za izobrazbom i edukacijom svoga članstva kao najboljim do-prinosom razvoju lovstva i lovačkih organizacija na ovim prostorima.

Ivica Lučić

Između ostaloga, Upravni odbor odlučio je provesti izobrazbu i ispit za ocjenjivače trofeja


IZ SAVEZA

U organizaciji Lovačkog saveza Srbije, u Beogra-du je 16. ožujka 2012.

održan sastanak CIC Koordi-nacijskog foruma za središnju i istočnu Europu, pod radnim nazivom „Lovno zakonodavstvo u zemljama središnje i istočne Europe“. Pozivu za sudjelova-nje na ovom sastanku odazvali su se svi lovački savezi zemalja članica Foruma, što pokazuje da u ovoj regiji postoji veliko zani-manje za lovno zakonodavstvo.

Na sastanku su, tako, sudje-lovala 32 predstavnika lovačkih saveza Srbije, Hrvatske, Sloveni-je, Crne Gore, Herceg Bosne, Re-publike Srpske, Saveza lovačkih

organizacija u BiH, Rumunjske, Bugarske, Slovačke, Albanije, a Makedoniju je predstavljalo dr-žavno lovište „Jasen“.

Lovački savez Herceg Bosne na ovom su skupu predstavljali Vlado Soldo i Ivica Lučić, člano-vi međunarodnog izaslanstva Saveza.

Forumu su nazočili i u nje-govu radu sudjelovali Bernard Loze, predsjednik Svjetske lo-vačke organizacije (CIC), Dieter Schramm, počasni predsjednik CIC-a, Imrich Šuba, potpred-sjednik CIC-a i Toni Vrščaj, pred-sjednik CIC Koordinacijskog foruma za središnju i istočnu Europu, ujedno inicijator i ko-

SASTANAK CIC KOORDINACIJSKOG FORUMA ZA SREDIŠNJU I ISTOČNU EUROPU

Zanimljiva i dobrodošla iskustva drugihTijekom radnog dijela sastanka predstavljeno je i prezentirano lov-no zakonodavstvo iz svih zemalja sudionica foruma, tako da je kroz 12 prezentacija bilo moguće čuti i vidjeti stanje i problematiku sva-ke zemlje u regiji.

Ivica Lučićordinator održavanja cjeloku-pnog skupa. Forumom je pred-sjedalo radno predsjedništvo na čelu s predsjednikom CIC-a Bernardom Lozeom.

Sastanak je prigodnim obra-ćanjem otvorio Zoran Popović, predsjednik Lovačkog saveza Srbije, nakon čega su uslijedila obraćanja visokih dužnosnika CIC-a. Tako je u svome obraća-nju predsjednik Loze objasnio ulogu CIC-a u svijetu i na ovim prostorima, ističući da je ovaj prostor za svjetsku lovačku or-ganizaciju „centar svijeta“.

Tijekom radnog dijela sa-stanka predstavljeno je i pre-zentirano lovno zakonodavstvo

iz svih zemalja sudionica foru-ma, tako da je kroz 12 prezen-tacija bilo moguće čuti i vidjeti stanje i problematiku svake ze-mlje u regiji. Cilj foruma bio je pronalaženje zakonskih rješenja u području lovstva te analiza postojećih propisa koji su kroz primjenu u različitim zemljama pružili okvire za održivo kori-štenje staništa, očuvanje vrsta i pravo lova. Ovi razlozi navede-ni su kao tradicijsko naslijeđe i jedan od razloga udruživanja i organiziranja lovaca. Cilj izlaga-nja bio je kroz administrativne postupke pojedinih zemalja ukazati na posljedice koje su nastale donošenjem neade-kvatne zakonske regulative kao posljedica negacije rada lovaca, društava i saveza koji su izravni sudionici očuvanja prirodnih staništa i divljači u njima. Potvr-dilo se da u zemljama u kojima nije uvažen glas struke donese-ni zakoni nisu u funkciji lovstva, očuvanja i napretka, nego su isključiv i demotivirajući čimbe-nik izravnog miješanja politike i često potpuno neprimjenljivi u praksi.

ISKUSTVA IZ BiHLovstvo i lovno zakono-

davstvo Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije BiH i Re-publike Srpske, kroz svoje pre-zentacije predstavili su Salem Alihodžić uime Saveza lovač-kih organizacija u BiH, Vlado Soldo uime Lovačkog saveza Herceg Bosne, te Vlajko Ilić uime Lovačkog saveza Repu-blike Srpske.

U svome izlaganju Salem Alihodžić istaknuo je problem utemeljenja i dodjele koncesi-ja na lovišta, kako zajedničkih tako i posebnih, što je u ovlasti resornih županijskih i federalnog ministarstva, odnosno federalne vlade. Istaknuo je i da nisu de-finirani mehanizmi za proved-bu međunarodnih konvencija, osobito CITES-a, što je u ovlasti Vijeća ministara BiH, te da u BiH nema zajedničke krovne organi-zacije za lovstvo koja bi provo-dila jedinstvenu lovnu politiku i štitila interese lovstva i lovaca. Na koncu je predložio zaključke kojima bi se s razine CIC-a upo-zorilo Vijeće ministara na obvezu

Uime Lovačkog saveza Herceg Bosne, na Forumu Vlado Soldo i Ivica Lučić


IZ SAVEZA

provedbe CITES konvencije a Vlada Federacije i vlade županija na utemeljenje i dodjelu poseb-nih i zajedničkih lovišta, te da se formira zajedničko tijelo za lov-stvo na razini BiH.

Vlado Soldo u svome je izlaganju također istaknuo pro-blem neimplementacije Zako-na o lovstvu u FBiH, i izrazio slaganje sa stavovima koje je, govoreći o problemima u lov-stvu, iznio Alihodžić. Također je istaknuo da slični problemi postoje i u Brčko Distriktu, kao i da u BiH postoji Savjet lovačkih saveza kao krovno tijelo za lov-stvo na državnoj razini.

Prezentirajući lovstvo i lov-no zakonodavstvo u Republici Srpskoj, Vlajko Ilić je također

istaknuo da u Bosni i Herce-govini postoji Savjet lovačkih saveza kao zajedničko tijelo za lovstvo na državnoj razini, ali da ono trenutačno ne funkci-onira zbog neriješenih zahtje-va Lovačkog saveza Republike Srpske o promjeni imena Save-za lovačkih organizacija u BiH, te o podjeli prijeratne zajednič-ke imovine svih lovaca Bosne i Hercegovine, koju sada koristi Savez lovačkih organizacija iz Sarajeva. Naglasio je da rješe-nje ovih pitanja pokreće daljnji rad Savjeta kao zajedničkog ti-jela za lovstvo na razini države.

POHVALE ZA HRVATSKUOd ostalih prezentacija

svakako treba istaknuti onu o Hrvatskom lovačkom savezu i lovstvu u Hrvatskoj, koju je iznio Ivica Budor, tajnik HLS-a. Sluša-jući ovu doista impresivnu pre-zentaciju, svi sudionici skupa primijetili su i složili se s činjeni-com da hrvatsko lovstvo ide ve-lik korak ispred ostalih. Naime, većina zemalja u regiji nema na ovako dobar način ustrojeno lovstvo i lovno zakonodavstvo, tako da su na račun hrvatskog lovstva izrečene brojne pohvale i pokazano zanimanje za pre-zentaciju, koja mnogima može poslužiti kao model i uzor kako riješiti vlastite probleme u lov-stvu.

Veoma kvalitetna bila je i prezentacija Srećka Žerjava o organizaciji lovstva i lovnog

zakonodavstva u Sloveniji, a po-sebno je zanimljiv podatak da svaki lovac prilikom pristupanja u lovačko društvo potpisuje Ko-deks lovaca Lovačkog saveza Slovenije. Za nas su također bili zanimljivi i uvjeti pod kojima se dodjeljuju lovišta na gospoda-renje gdje prednost ima dosa-dašnji korisnik lovišta, a društvo, da bi dobilo koncesiju mora imati najmanje 15 članova s po-loženim lovačkim ispitom, lovo-čuvara na svakih 2000 hektara, ured, računalo s internetom i

stručnu osobu za provedbu lov-nogospodarske osnove.

Također, zanimljivo je bilo čuti i podatak iz izlaganja pred-stavnika Albanije da u toj zemlji imaju 150.000 vlasnika lovačkih pušaka i da pravo lova ima svat-ko tko na legalan način posje-duje lovačko oružje, a samo je oko 12.000 lovaca organiziranih u lovačka društva i savez.

Kao primjer problematike s kojom se lovci u našem okruže-nju suočavaju zanimljiv je bio sadržaj dijela prezentacije ma-kedonskog predstavnika, koji je istaknuo da je osnovni problem lovstva u Makedoniji nefunkci-onalnost lovačke organizacije kao posljedica izravnog upliva politike i nedostatka stručnog kapaciteta državnih organa koji upravljaju ovom granom, te da je rezultat ovakvog stanja do-nošenje loših i neprimjenjivih zakonskih propisa, bez konsul-tacija sa stručnom javnošću i lo-vačkim udruženjima kao izrav-nim konzumentima zakona.

Na koncu, opća je ocjena svih sudionika foruma da je tema pogođena, da je vrijedilo čuti i upoznati se s iskustvima drugih, s kakvim se problemima susreću te kako i na koji način su drugi riješili pitanje organiza-cije lovstva i lovnog zakonodav-stva u svojim zemljama.

REZOLUCIJA

Koordinacijski forum završio je zasjedanje usvaja-njem zajedničke rezolucije u formi zaključaka sljede-ćeg sadržaja:

1. Održivo lovstvo osnova je za očuvanje biološke raznolikosti.

2. Lovački savezi i organizacije lovaca sudjeluju u očuvanju nemjerljivim doprinosom koji se očituje u volonterskom radu, koristi za društvenu zajednicu, očuvanju prirode, ali i doprinosu na području lovstva kao gospodarske djelatnosti.

3. Svi delegati i savezi založit će se kod vlada svojih zemalja i političara da se vrjednuje znanje i stručni rad te da se omogući lakše provođenje aktivnosti lovaca i lovačkih organizacija poduprto pravnom regulativom, osobito potporom u djelovanju koje je u javnom inte-resu.

4. Da lovački savezi očuvaju svoje snage u okviru jed-nog mogućeg tijela u svakoj zemlji.

5. Da zemlje u okruženju usklade lovno zakonodav-stvo sa sloganom: Divljač ne poznaje granice.

U radnom predsjedništvu, ugledna svjetska lovačka imena

Bernard Loze, predsjednik CIC-a


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Ocjenjivanje trofeja divljači prema propisanim međunarod-nim formularima CIC-a, u Republici Hrvatskoj propisano je Zakonom o lovstvu i obveza je svih ovlaštenika prava lova,

odnosno korisnika lovišta. Na temelju te odredbe Hrvatski lovački savez, tradicionalno, na koncu svake lovne godine organizira ocje-njivanje trofeja divljači stečenih u hrvatskim lovištima u protekloj lovnoj godini.

Tako je bilo i 21. ožujka 2012., kad se u Hrvatskom lovačkom savezu u Zagrebu sastalo Stalno nacionalno povjerenstvo za ocjenu trofeja i izložbe CIC-a pri HLS-u i Ad hoc povjerenstvo CIC-a kako bi se ocijenili pristigli trofeji divljači stečeni u lovnoj 2010./11. godini.

U sastavu Stalnoga nacionalnog povjerenstva za ocjenu trofeja i izložbe Hrvatskog lovačkog saveza bili su: dr. sc. Josip Malnar, mr. spec. Željko Marman, dr. sc. Damir Ugarković i dipl. ing. šum. Bo-ris Šabić, a Ad hoc CIC povjerenstvo bilo je u sastavu: dipl. ing. šum. Gregor Bolčina (Slovenija), dr. sc. Josip Malnar (Hrvatska) i Ivica Lu-čić, inženjer lovstva i zaštite prirode (Bosna i Hercegovina). Zapisnik je vodio dipl. ing. šum. Siniša Arh, a kao promatrači ocjenjivanju su nazočili predsjednik i tajnik HLS-a Đuro Dečak i Ivica Budor.

Ovom prigodom za ocjenu je pristiglo 10 trofeja divljači: 4 trofe-ja rogovlja srnjaka, 1 trofej kuke divokoze, 3 trofeja kuke divojarca, 1 trofej kljova vepra i 1 trofej lubanje čaglja.

Nakon ocjenjivanja navedenih trofeja, najvrjednijim se pokazala lubanja čaglja, koja je s 27,96 CIC-točaka proglašena novim nacio-nalnim prvakom Hrvatske u kategoriji lubanja čaglja. Ovaj vrijed-ni trofej stečen je u lovištu Svilaj, kojim gospodari lovačka udruga Posavina iz Svilaja, a stekao ga je lovac Stanislav Brkić. Vrijednost ovog trofeja u CIC-točkama govori o značajnom povećanju trofejne vrijednosti u ovoj kategoriji, kao i o većem interesu lovaca za ocjenu trofeja čaglja.

Od preostalih ocijenjenih trofeja vrijedno je istaknuti zlatni trofej kljova vepra, ocijenjen sa 131,10 CIC-točaka, stečen u lovištu Đur-manec, kojim gospodari lovačko društvo Macelj Đurmanec, a koji je stekao lovac Žarko Gmajnić. Vrijednost ovoga vrhunskog trofeja je i u tome što će ući na svjetsku listu trofeja divljači.

Među trofejima rogovlja srnjaka, najbolje je ocijenjen srnjak sa 130,38 CIC-točaka, stečen u lovištu Križ kojim gospodari Lovačko druš-tvo Vidra iz Križa. Ovaj vrijedni trofej stekao je lovac Kristijan Kugelj.

U trofeji rogova divokoze, najbolje je ocijenjen trofej kuke divojar-ca sa 106,53 CIC-točke. Ovaj trofej stečen je u lovištu Kupa kojim gos-podari Lovačko društvo Vidra Turke, a stekao ga je lovac Robert Čop.

Ovogodišnje ocjenjivanje trofeja divljači pratila je i jedna neo-bičnost. Naime, dvije lubanje eliminirane su iz konkurencije. Prema ocjeni povjerenstva, iako je navedene lubanje pratio trofejni list, lubanje ne potječu od čaglja, odnosno nisu lubanje čaglja, pa su eliminirane iz konkurencije ocjenjivanja.

I ovogodišnje ocjenjivanje trofeja divljači stečenih u lovištima Republike Hrvatske pokazalo je da hrvatsko lovstvo kontinuirano ide naprijed, da se iz godine u godinu stječu sve vrjedniji trofeji i promoviraju novi nacionalni prvaci, što je najbolji pokazatelj dobro organiziranog lovstva i uspješnog lovnog gospodarenja koje može biti primjer mnogima u svijetu.

OCJENJIVANJE TROFEJA DIVLJAČI

Vrhunski trofeji najbolji pokazatelj lovnog gospodarenja u hrvatskim lovištima


LOVIŠTE

U prošlome broju Hoop!-a, u rubrici „Snježna veljača“, na osam stranica, pisali smo o nezapamćenoj vremenskoj nepogodi koja je zahvatila cijelu regiju i o tome kako su se lovci ponašali i snalazili u pogledu pomoći divljači u svojim lovištima u tako ekstremnim uvjetima.

To je vrijeme sada iza nas. Ovih se dana na svim razinama, posebice u poljoprivredi, zbrajaju štete izazvane visokim snijegom, traži se pomoć određenih institucija. Štete se mjere u milijunima KM.

A kakve su posljedice ostale na lovištu i divljači? Kolika je nastala šteta? Kako je barem dijelom na-doknaditi i čija je to obveza? Ima li i u pogledu ovoga problema sluha za „solidarnost“ širih društvenih čim-benika? (Ta i divljač je, po zakonskoj definiciji, društveno dobro od općeg interesa.) Moglo bi se ovdje po-staviti još dobronamjernih pitanja, nažalost, bila bi to igra „gluhih telefona“. Jedini koje sve ovo tišti, muči, zabrinjava, ne ostavlja ravnodušnima, i pokreće ih na aktivnost, lovačke su udruge i njihovo članstvo. Po izvješćima iz lovačkih udruga – a nekolicina tekstova ide i u ovome broju Hoop!-a – velike su štete nastale na divljači. Od visoke divljači najviše su stradale srne. Tako se u nekim lovištima višegodišnji mukotrpan rad na uzgoju i zaštiti ove divljači vratio na početak. I divlje su svinje, iako otpornije i pokretljivije od srna, dosta stradale. Brojne su dojave od lovočuvara, šumskih radnika, izletnika o nađenim uginulim svinjama u lovištu. Snježnu nepogodu iskoristili su i krivolovci, pa tako u pojedinim veterinarskim stanicama, kada su se Lovački savez Herceg Bosne i sve udruge oglasile o zabrani lova i obvezi pomoći divljači, imamo poja-čanu pretragu mesa od odstrijeljenih divljih svinja. Stradala je i sitna divljač. Po hercegovačkim lovištima nađeno je dosta uginulih zečeva, a dosta ih je stradalo i od predatora, prije svega od lisice, koja se u ovom (ne)vremenu najbolje snašla. Jarebice kamenjarke, čije je prirodno stanište (vrtače, kamenjar i ljutine)

POSLJEDICE “SNJEŽNE VELJAČE”

Umjesto “gluhih telefona”, rad i solidarnostBilo bi opravdano ponovno postaviti pitanje koliko se u praksi divljač doista tretira kao društveno dobro od općega interesa. Bez obzira na to, odgovorio netko na njega ovako ili onako, jedno je sigurno: jedini koje sve to tišti, muči i zabrinjava, i koji pomognu divljači kad joj je potrebno, lovačke su udruge i njihovo članstvo.

Vlado Bošnjak

bura zamela s nekoliko metara duboka snijega, izgladnjele po-vukle su se na rubove naselja. Uz druge predatore tamo su ih dočekale mačke i psi lutalice. Zahvaljujući lovcima koji su im iznosili prijeko potrebnu hranu, dio ove divljači je spašen. Slična je situacija s jarebicom poljkom i fazanom.

Kraj vremenskih nepogoda poklopio se sa završetkom lov-ne sezone. U ožujku se u priro-di, osim u planinskim lovištima, opraštamo od snijega i zime. U lovačkim se udrugama svode računi za proteklu lovnu sezo-nu i prave se planovi za iduću. Osim radova u lovištu (proljetna sjetva za divljač i uređenje lo-višta), važan je posao u ovome mjesecu prebrojavanje divlja-či. Utvrđivanje brojnog stanja divljači osnova je za pravljenje godišnjeg plana za sljedeću go-dinu. U dosta lovačkih udruga bitno je smanjen matični fond divljači zbog „snježne veljače“. No, što je tu je. Ovakvo stanje treba motivirati nas lovce na dodatni napor oko uzgoja i zaštite divljači. Odgovor na pi-tanje koliku je štetu pretrpjelo koje lovište i kolika bi ona bila na razini Saveza, sada nije mo-guće preciznije odrediti. To će se najbolje znati kad se popune izvješća u kojima će se eviden-tirati nastradala divljač (otpad) i kad se naprave godišnji planovi gospodarenja za sljedeću lovnu sezonu. Tek će nam statistička obradba tih podataka omogu-ćiti opsežnije izvješće.

Za kraj ovoga osvrta, jed-no razmišljanje. Ima lovišta i lovačkih udruga gdje su štete od nevremena bile veće nego u nekim drugim, čak i u susjed-nim lovištima. Ako znamo da divljač živi i kreće se slobodno u prirodi (Divljač bez granica), da pojedine vrste imaju velik promjer kretanja, onda smo svi pogođeni ovom nepogodom. Tako se trebamo i ponašati u pogledu uzgoja, zaštite i plani-ranja za sljedeću lovnu sezonu. Trebamo, također, iskazati i soli-darnost s onima koje je „snježna veljača“ više oštetila. I poziv u lov i druženje, gdje bude uvjeta, u sljedećoj lovnoj sezoni znak je pomoći i dobra djela.


LOVIŠTE

Odnos čovjeka prema div-ljači ima svoje suprotno-sti, koje uzgojnim zahva-

tima nastojimo pomiriti. S jedne strane čovjek ima potrebu za očuvanjem i unaprjeđenjem populacije, a na drugoj strani ograničava životni prostor div-ljači radi korištenja prostora za svoje potrebe. Iz te dvije pojed-nostavljene suprotnosti proizla-zi nužnost provedbe niza mjera iz područja uzgoja i zaštite div-ljači. Na ograničenom prostoru lovišta ili uzgajališta divljači po-trebno je pravilnim lovno-gos-podarskim mjerama uzgojiti što veći broj zdrave i trofejno vrijedne divljači. To ćemo posti-ći štiteći divljač, unaprjeđenjem staništa, osiguranjem kvalitetne prihrane, vode, soli, ciljanom se-

OBJEKTI ZA HRANIDBU SRNEĆE DIVLJAČI

Osim hrane u prirodi, nužna je i dodatnaKoličina potrebne dopunske hrane ovisi o dobi, spolu, potrebi u određenom razdo-blju godine, količini raspoložive i dostupne prirodne hrane, posebno u vrijeme visoka snijega ili poplavnih voda, broju grla srneće divljači na jedinici površine lovišta i drugim čimbenicima.Tomislav Mihaljević

lekcijom divljači te izgradnjom lovno-gospodarskih i lovno-tehničkih objekata.

Lovno-gospodarski objek-ti su objekti u funkciji uzgoja i zaštite divljači. Najznačajniji su: hranilišta, solila, prihvatili-šta, čeke, promatračnice i dru-go. Solila, spremišta za hranu i hranilišta kao mjesta hranjenja srneće divljači, promatračnice i drugi pomoćni objekti najčešće su na okupu, na istoj ili užoj lo-kaciji u lovištu.

HRANILIŠTAOsim redovite hranidbe u

prirodi i organizirano na polji-ma za srneću divljač, potrebno je izlagati dodatne količine ra-zličite hrane. Količina potrebne dopunske hrane ovisi o dobi,

spolu, potrebi u određenom razdoblju godine, količini raspoložive i dostupne prirodne hrane, posebno u vrijeme visoka snijega ili po-plavnih voda, broju grla srneće divljači na jedinici površine lovišta i drugim čimbenicima.

Hranilišta su lovno-gospodarski objekti putem kojih se izlaže dodatna hrana za divljač, na primjeren zoohigijenski način. Hranu za divljač treba izlagati prije eventualnih vremenskih nepogoda i snijega, da se srneća divljač privikne na hranilište.

Zima je, zbog hladnoće i velike vlažnosti, najnepovoljnije godiš-nje doba za srneću divljač. Da bi što lakše preživjela dugo zimsko razdoblje, potrebno je izgraditi u lovištu hranilišta za prehranu na mjestima gdje se divljač zadržava u zimskom razdoblju.

Jedno hranilište u lovištu dovoljno je za 5 – 10 grla srneće div-ljači.

Odgovarajućom zimskom prehranom: djetelinom lucerkom, kvalitetnim livadskim sijenom, kukuruzom, stočnom repom i mr-kvom održat ćemo srneću divljač u dobroj kondiciji i u proljeće imati dobar prirodni prirast.

Hranilište za izlaganje sijena za srneću divljačU tlocrtu zauzima prostor 3x2 m i visinu 2,70 m. Potreban mate-

rijal za izradu je 0,80 m³ rezane građe, 8 m² daske, 70 m šumskih letvi 8 cm, 2 kg čavala i drugo. Kapacitet ovoga tipa hranilišta je oko 500 kg sijena, što znači da treba dva punjenja tijekom zimske hranidbe-ne sezone za grupu divljači od 10 grla.

REMIZE Radi poboljšanja uvjeta prehrane, potrebno je poboljšati uv-

jete sredine u kojoj obitava divljač, a to postižemo zasijavanjem ili zasađivanjem manjih površina u lovištu koje divljači služe za zaklon i za prehranu. Mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje. Jednogodišnje remize zasijava se na čistinama unutar šumsko-ga kompleksa. Višegodišnje remize nastaju tako da se na manjim površinama u lovištu zasadi razno šumsko plodonosno bilje, naj-češće glog, kupina, divlje voćke, lijeska, malina, jarebika, drijen i drugo. Remize se zasijava kako bi divljač imala što manju potrebu za izlaskom na polja, u voćnjake i vinograde. Time se ujedno sma-njuju štete na usjevima. Najbolju hranu srnećoj divljači možemo osigurati na poljima i prirodnim pašnjacima, koje treba kositi i prihranjivati gnojivom. Zasijanim djetelinsko-travnim smjesama, lucerkom ili čičokom, oranicama namijenjenim za sjetvu ratarskih kultura koje divljač konzumira kao pašu (ječam, raž, grahorica ili kao zrele usjeve zob, kukuruz, kelj).

SPREMIŠTA ZA HRANUVeća spremišta, za kukuruz u klipu i zrnatu hranu, posebno se

izrađuju u neposrednoj blizini hranilišta. Spremišta za voluminoznu hranu (sijeno) najčešće su i mjesta hranjenja srneće divljači.


LOVIŠTE

SOLILASolila su lovno-gospodarski

objekti koje divljač koristi radi podmirenja potrebe za solju (NaCl - natrijev klorid). Za krupnu divljač solila ponekad mogu biti

važnija i od hranilišta, posebice u doba rasta i razvoja tijela i organa (rogovlja). Solila služe i kao mje-sta na kojima se divljači daju an-tiparazitici. Sol treba biti izložena tijekom cijele godine, a srneća će divljač uzimati nekad manje, nekad više, ovisno o potrebi. Lizanje soli, divljači je od izuzet-nog značenja. Praksa u lovištima pokazala je da je srnećoj divljači, po grlu, godišnje potrebno oko kilogram soli. Računa se da jed-no solilo treba postavljati na 25 hektara lovne površine. Solila se postavljaju na premetima div-ljači, u blizini hranilišta, pojilišta, obično na otvorenim i pregled-nim mjestima.

POJILIŠTAU svakome uređenom lovi-

štu nužno je divljači osigurati vodu za piće. Divljač ne može bez vode i sve će učiniti da dođe do nje. Primjerice, mladi sisavci dok žive od majčina mli-

jeka uglavnom ne trebaju vodu, ali zato njihove majke u vrijeme laktacije imaju povećanu potrebu za vodom. Kad mladunci prijeđu na krutu hranu, i njima voda postaje svakidašnja potreba. Izgradnja pojilišta posebno je potrebna na terenima planinskih lovišta, gdje zbog poroznosti krških terena dolazi do nestašice vode. Kapacitet pojilišta mora biti vezan uz broj divljači koja gravitira pojilištu. Ako u blizini nema izvora, vodotoka ili pojilišta, divljač često napušta lovi-šta u potrazi za vodom.

Kontrola rada korisnika lovišta i načina lova u Hercegbosanskoj županiji bila je glavna aktivnost županijskoga lovnog inspekto-ra tijekom lovne 2011./2012. godine. Uglavnom je „snimljeno“

realno stanje u ovoj oblasti, što znači da su uočene i brojne slabosti koje su sastavni dio života i rada lovačkih udruga u ovoj županiji.

Na području Hercegbosanske županije lovištima gospodari osam lovačkih udruženja („Cincar“ Livno, „Livanjsko polje“ Lištani, „Vran“ Tomislavgrad, „Tetrijeb“ Kupres, „Tetrijeb“ Glamoč, „Risovac“ Grahovo, Udruga lovaca „Drvar“ i „Zavelim“ Roško Polje), te Finvest Ždralovac d.o.o. i Hercegbosanske šume d.o.o. Kupres. Navedeni korisnici lovišta gospodare lovištima na temelju godišnjega plana gospodarenja lovištem, što otežava način i organizaciju gospoda-renja, a mjerodavno ministarstvo produžuje im ugovor godinu za godinom.

Tijekom inspekcijskog nadzora, utvrđene su brojne nepravilno-sti. Korisnici lovišta nemaju usvojen opći akt o korištenju lovišta, ne vode evidenciju o izvršenim radnjama i provedenim mjerama na propisanim formularima, ministarstvu ne dostavljaju godišnji plan i izvješće o izvršenju godišnjeg plana u propisanom roku i na pro-pisanim formularima, mjerodavnom ministarstvu ne prijavljuju pro-mjene u vodstvu korisnika lovišta, ne izdaju odobrenja za odstrjel ni dozvole za lov domaćim i stranim lovcima, ne primjenjuju cjenik za odstrjel i korištenje divljači i za druge usluge u lovištu, u član-stvu vode strane državljane koji nemaju prebivalište u BiH, udruge

Brojne nepravilnosti kod korisnika lovišta

nemaju organizirane lovoču-varske službe, lovišta nisu pro-pisno obilježena (najčešće nisu uopće), udruge nemaju stručne osobe, nemaju povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja (ne vodi se ni evidencija o trofejima, niti se izdaju trofejni listovi), nema-ju čistokrvne pse s položenim ispitom urođenih osobina te potrebnim ispitom u radu pro-pisanim za svaku pasminu poje-dinačno, itd.

Za navedene nedostatke korisnici lovišta uglavnom su se opravdavali nedobivanjem lovi-šta na gospodarenje na duži rok (koncesija), što im jest olakotna okolnost, ali ne i opravdanje za neizvršavanje obveza na koje su pristali potpisivanjem ugovora o korištenju lovišta kao i za ne-poštovanje Zakona i podzakon-skih akata iz oblasti lovstva.

Zbog svega toga inspektor je, svojim rješenjem, naložio svim korisnicima lovišta otkla-njanje nepravilnosti, i dao im primjeren rok za to. Osim toga, dvama korisnicima lovišta, zato što nemaju godišnji plan gos-podarenja lovištem i što s mje-rodavnim ministarstvom nisu potpisali ugovor o korištenju lovišta, zabranio sve aktivnosti u lovu.

Izrečeno je deset prekršaj-nih naloga pravnim osobama zbog neizvršenja rješenja o ot-klanjanju nepravilnosti, deset prekršajnih naloga odgovornim osobama zbog neizvršenja rje-šenja o otklanjanju nepravilno-sti, te četiri prekršajna naloga fizičkim osobama zbog kršenja Zakona o lovstvu.

Tomislav Mihaljević

GOSPODARENJE LOVIŠTIMA U HERCEGBOSANSKOJ ŽUPANIJI


GOSPODARENJE DIVLJAČI

PROCJENA STAROSTI DIVLJIH SVINJA

“Zubi” pouzdaniji od procjene u prirodiOd tri metode koje se odnose na procjenu starosti veprova prema elementima sjekača (kljova) i brusača, Biegerova i Brandtova me-toda gotovo su suglasne u procjeni starosti vepra, a metoda tetive nije pouzdana. Pred-nost ipak dajemo Brandtovoj metodi, na te-melju nalaza iz drugih, inozemnih radova.

Vjekoslav Kostijal

Redni broj

Starosni razred Osnovni znaci raspoznavanja Ponašanje Upute za odabir

1

Prase od prašenja do promjene u zimsku dlaku.Nazime od stjecanja zimske dlake do 31. 3. iduće godine.

- mala tjelesna težina- do promjene u zimsku dlaku šareni (XI. – XII.)- kratak rep, bez čuperaka- u zimskoj dlaci prevladava tamni ton- u XII. i I. najjača nazimad dosežu težinu i do 50 i više kg

Prasad su u krdima s majkom, često i s drugim krmačama i njihovom prasadi.

Za odstrel birati ipak slabiju nazimad, i voditi računa o tome da odstrel nazimadi u normalnoj populaciji treba sudjelovati u ukupnom odstrelu sa 70 posto.

2

Godišnjaci su jedinke u drugoj godini života od koćenja, tj. od 1. 4. tekuće godine do 31. 3.iduće godine.

- godišnjaci dosežu težinu 50 – 70 kg kod veprića su, uz malo pažnje, kljove već vidljive- kod veprova se već uočava spolni organ s čuperkom u zimskoj dlaci (moguće su greške da se kod odraslih nazimica koje vode prasad zapazi korištena sisa koja se pričinja kao spolni organ, pa oprez )- zimsku dlaku počinju dobivati u IX. mjesecu, a u XI. mjesecu su 100 posto u zimskoj dlaci - godišnjaci imaju duži rep, koji se u zimskoj dlaci kitnjasto završava- ako se sudi samo po procijenjenoj težini, moguće su zamjene spola, stoga oprez

Godišnjaci uglavnom žive u samostalnim krdima, a ako se uoči jednogodišnje grlo pojedinačno, riječ je o vepriću .Krdo normalno razvijenih godišnjaka su krajem ljeta redovito ženke,jer su se veprići već osamostalili.

Kako je kod normalnog gospodarenja zahvat u najmlađi dio populacije vrlo značajan, pri odstrelu godišnjaka treba biti skroman, posebno kad je riječ o krmačama, kao temelju reprodukcije, ali i kod veprova kao osnovici trofejnog uzgoja.Stoga odstrel u ovom starosnom razredu treba i planirati kao najnužniji selektivni odstrel.

3

Ovaj starosni razred podrazumijeva jedinke oba spola stare 3, 4 i više godina.

- značajna je tjelesna razvijenost, ali nije presudna, zabilježeni su veprovi stari 6 – 7 god., teški 90 kg, ali i veprovi stari 3 godine i teški 200 kg- stari vepar ima jak kitnjast rep, vrlo uočljivospolovilo te uočljive kljove.- po otisku tragova nogu i visini tragova na češalištu, moguće je suditi o starosti jedinke- U ovom je starosnom razredu inačedosta nepouzdana procjena starosti u prirodi.

- starije je veprove rijetko moguće vidjeti- starije krmače rijetko vode više prasadi i opreznije su od dvogodišnjakinja- prilikom hajki stariji vepar rijetko kad ide u pravcu kojim ga gone pogoniči; u stanju je krenuti nazad ili se pritajiti dok hajka ne prođe- stari je vepar originalni samac i rijetko se može sresti i vidjeti, za što je potrebna višekratna ophodnja i poznavanje terena.

U ovom razredu vrijedi pravilo „čuvati vodeće krmače“.„Tri neodstrijeljene krmače će sljedeće godine donijeti do 20 novih jedinki, a tri odstrijeljena vepra ostaju samo tri vepra“ (Krže).Odstrel kapitalnih veprova i starih krmača treba biti planiran na temelju precizne procjene populacije. Stoga je vrlo značajno imati koliko toliko pouzdan uvid u brojnost populacije, a to je moguće samo kod dobro organiziranog društva i u dobro opremljenom lovištu.

Bez obzira na to što je divlja svinja visoko reproduk-tivna vrsta, njom treba

sustavno gospodariti. Kako se približavamo Europi, zahtjevi za sustavnim (planskim i struč-nim) gospodarenjem bit će sve izraženiji, pa stoga lovce treba educirati. Trebat će poštovati niz rezolucija i konvencija koje vladaju u Europi i napustiti lov po načelu „pucaj na divljač, na sve što se miče“.

Bit će potrebno mnogo rada i smišljenih stručnih poteza kako bi se uspostavili normalni odnosi unutar vrste divljači, ali i među vrstama.

Uspostaviti normalne od-nose u populaciji znači pozna-vati stvarnu veličinu populacije i njezinu starosnu strukturu, iz čega se zatim planiraju potezi (odstrelni kontingenti). Da bi se moglo uopće prići tako za-htjevnom poslu koji nas čeka, potrebno je, osim utvrđivanja – procjene brojnosti divljači, znati procijeniti i starost pojedinih jedinki, jer se samo na taj način može doći do temeljnih pokaza-telja za planiranje brojnosti div-ljači i starosne strukture.

Riječ je o procjeni starosti divljih svinja, i to o procjeni u pri-rodi i procjeni starosti odstrijelje-nih jedinki po razvijenosti zubi.

O ovakvim procjenama

vršena su brojna istraživanja, urađeni su i publicirani brojni znanstveno-istraživački radovi. No te publikacije ipak nisu do-stupne širokom sloju lovaca, iz najmanje dva razloga: prvo, do tih je publikacija dosta teško doći jer su tiskane u maloj na-kladi, drugo, pisane su prema metodikama znanstvenog rada i stoga nisu razumljive velikom broju lovaca.

Kako bismo učinili pristu-pačnim dosadašnja istraživanja koja su obrađivala procjenu sta-rosti divljih svinja, poslužili smo se trima radovima koji na vrlo popularan i jednostavan način prezentiraju tematiku procjene starosti divlje svinje. To su: Blaž Krže, Divlje svinje, Lovački list, Sarajevo,1988.; Zlatko Turkalj, Divljač visokog lova, Lovačka knjiga, Zagreb, 1956.; Krapince,

Konjević et al., Odnos morfološ-kih osobenosti veprovih kljova i pouzdanost metoda za procjenu dobi, 2011.

OCJENJIVANJE STAROSTI DIVLJIH SVINJA U PRIRODI

Autor Blaž Krže, slovenski lovni stručnjak, dosta široko opisuje osnovne elemente za ocjenu starosti divljih svinja u prirodi, te smjernice planiranja i gospodarenja divljom svinjom.

Ovom smo prilikom poku-šali u najkraćem iznijeti osnov-ne postavke ocjenjivanja sta-rosti divljih svinja kroz njihove morfološke odlike (oblik, izgled) te preporuke za gospodarenje (planiranje odstrela), svrstavši to u tabelu iz koje se mogu iščitati osnovni kriteriji za ocjenjivanje starosti i planiranje odstrela.

Dakako, u jednom skraće-nom tabelarnom prikazu nije moguće obuhvatiti sve morfo-loške znamenke uzrasta divlja-či i njihove navike pa čitatelje upućujemo na ovu literaturu (ukoliko dođu do nje), u kojoj je mnogo detaljnije iznesena ova materija.

Svakako treba znati da kva-liteta procjene starosti divljih svinja u prirodi, u velikoj mjeri ovisi i o iskustvu lovca koji je u svojoj lovačkoj karijeri proveo dobar dio godina u lovištima


GOSPODARENJE DIVLJAČI

Starost godina Koeficijent

Godišnjak 1,80

2 – 3 godine 1,50

3 – 4 godine 1,30

4 – 5 godina 1,20

5 – 6 godina 1,12

6 – 7 godina 1,08

7 – 8 godina 1,05

8 – 9 godina 1,03

9 – 10 godina 1,01

Više od 10 godina 1,00

koja stani divlja svinja, i promatrajući i prateći ovu divljač stjecao saznanja o njoj.

I na koncu, bitno je reći da je procjena starosti, a ponekad i spo-la, u prirodi vrlo zahtjevna, katkad i nepouzdana.

OCJENJIVANJE STAROSTI DIVLJIH SVINJA PO RAZVIJENOSTI ZUBAVeć je rečeno da je utvrđivanje starosti divlje svinje vrlo značaj-

no za planiranje i gospodarenje.Procjena starosti odstrijeljenih divljih svinja bila je izazov mno-

gim istraživačima. Prema metodama istraživanja, navodimo samo dostupne autore:

- procjena starosti prema izmjeni mliječnih zuba u trajne, Haber-mehl 1985., Briedermann 2009.

- procjena starosti prema dlačnom pokrovu, Höflinger 1931.- procjena prema masi očne leće, Matschke 1963., Möller 1952.- promjene u lubanji, Dub 1952.- očnjaci čeljusti kod mužjaka, Bieger 1941., Brandt 1961., An-

drašić 1979.

Procjena starosti prema razvijenosti zuba znatno je pouzdanija nego procjena u prirodi, jer promjene u zubima imaju svoju vrlo pra-vilnu dinamiku.

Prase se rađa s mliječnim zubima, nakon čega počinje izmje-na mliječnih zuba i javljaju se stalni zubi. Ovaj se proces odvija do konca druge godine starosti, što znači da je prema dinamici razvoja

zuba moguće vrlo pouzdano utvrditi starost do konca druge go-dine života, kad završava izmjena mliječnih zuba i zubalo poprima oblik sa stalnim zubima.

Ova je procjena vrlo precizna i zahtijeva da se široko obrazloži čak grafičkim prikazima i o njoj će biti riječi drugom prilikom.

Ovaj put ćemo se posvetiti procjeni starosti veprova prema elementima sjekača (kljova) i brusača.

Ovdje se izdvajaju tri metode, od kojih navodimo:

Biegerovu metoda, koja s pomoću dužine brusne plohe sjekača definira starost vepra. Bieger je još 1935. uočio da se sa starošću vepra izjednačava širina sjekača u baznom dijelu kljove sa širinom na početku brusne plohe, ali svoja je daljnja istraživanja nastavio istražujući vezu između starosti i dužine kljove, te je 6 godina ka-snije, 1941. godine, došao do čvršće veze između starosti i dužine brusne plohe sjekača

Brandtovu metoda (1961.), koja se bazira na odnosu debljine kljove 1 cm iznad njezina korijena i debljine kljove na početku bru-sne plohe, i naziva se Brandtov koeficijent. On je, zapravo, nastavio istraživanja na spoznaji Biegera iz 1935. godine, od koje je Bieger odustao.

Metodu tetive, koju je razvio Andrašić, a bazira se na omjeru dužine tetive kljove i visine luka.

Krapinec, Konjević et al. objavljuju 2011. godine rad pod naslo-vom Odnos morfoloških osobenosti veprovih kljova i pouzdanost meto-da za procjenu dobi.

U ovome značajnom radu obrađen je niz parametara kljova i istražena je pouzdanost pojedinih metoda za utvrđivanje starosti, kao i međusobna veza među njima.

Najkraći je zaključak da su Biegerova i Brandtova metoda go-tovo suglasne u procjeni starosti vepra, a metoda tetive nije pouz-dana. Na koncu, dajemo prednost Brandtovoj metodi, na temelju nalaza iz drugih, inozemnih radova.

O Brandtovu koeficijentu je u Hoopu objavljen članak kolege Jurića, koji spominje Brandtovu metodu za određivanje starosti ve-pra te navodi i tablicu koeficijenata.

Nije neuputno još jednom ponoviti ovu metodu.Ona se bazira na omjeru promjera kljove (sjekača) 1 cm iznad

njezina korijena i promjera kljove na početku brusne plohe. Ovom prilikom ponavljamo tablicu Brandtovih koeficijenata i odgovaraju-će starosti vepra:

Sigurnost metode se povećava ako mjerimo promjere na oba sjekača i uzimamo srednje vrijednosti. Bilo bi značajno uzeti u obzir i vrijeme odstrela, jer razlika u odstrelu ljeti i kasno zimi iznosi oko 6 mjeseci.

Na kraju, želimo naglasiti da nas očekuje vrijeme kad ćemo znat-no preciznije morati utvrđivati starosnu i spolnu strukturu naše div-ljači u lovištu, s ciljem kvalitetnog planiranja i gospodarenja.


LOVNA DIVLJAČ

RASPROSTRANJENOST I BROJNOSTJelen aksis (Axis axis) pripadnik je porodice jelena (Cervidae),

potporodice pravih jelena (Cervinae) i roda aksis (Axis axis). Domo-vina aksisa su zemlje Azije: Indija, Pakistan, Burma, Kambodža, Vi-jetnam, Laos, Tajland. Uspješno je unesen i aklimatiziran u Novom Zelandu, Australiji, Brazilu i Argentini. Iako se računa da su jeleni aksisi bili poznati još starim Rimljanima, u novije doba na europ-ski kontinent naseljeni su prije 150 do 200 godina, lako se prilago-đavajući klimatskim područjima u kojima nema većih hladnoća ni visoka snijega. Na ovim prostorima najprije je udomljen na Brijuni-ma u Hrvatskoj, koji su, stabilizirajući njihovu populaciju, postupno postali ishodišna baza za osnivanje novih kolonija te vrste jelena. Radi udomljavanja, 1953. godine provedena je prva opsežna akcija unošenja aksisa u neka kontinentalna (Zelendvor, Macelj, Lukovo i dr.) i otočna lovišta (Cres, Mljet, Lokrum, Plavnik). Ukupno je ispušte-no oko 100 grla, ali s polovičnim uspjehom. Do danas aksisi su se, uz Brijune, jedino održali na otocima Cresu i Rabu. Preplivavanjem povremeno prelaze s Brijuna na Istarski poluotok, ali se na njemu do sada nisu uspjeli održati. Procjenjuje se da ih na Brijunima, Cresu i Rabu ima ukupno 120.

VANJSKI IZGLED I OPIS Jelen aksis spada u srednje velike jelene. Tijelo mu je u grebenu

visoko 78 – 95 cm, a dužina mu je 110 – 140 cm. Rep mu je duži nego u, veličinom sličnog, jelena lopatara, oko 20 – 25 cm. Odrasli mužjak može dosegnuti do 100 kg, ženka 50 – 60 kg. Osnovna mu

JELEN AKSIS (Axis axis H. Smith)

Budući da potječe iz toplih tropskih krajeva, parenje, teljenje i razvoj rogova jelena aksisa nisu ovisni o godišnjem dobu, odnosno nisu ve-zani uz čvrst termin. Zbog toga nastaju teškoće oko naseljavanja u europskim klimatskim uvjetima.

Vrlo oprezna i plašljiva divljač

Mr. sc. Ivan Jurić je boja dlake crvenkastosmeđa, po hrptu nešto tamnija. Trbuh, donji dio vrata i unutrašnje stra-ne nogu su žućkastobijeli. U prirodi ga lako prepoznajemo po sedam redova bijelih pjega koje se pružaju po cijeloj dužini tijela od vrata do repa, koje su u donjim redovima gušće po-redane. Linjanjem se osnovna boja dlake ne mijenja. Rogove nose samo mužjaci i najčešće su stupnja šesterca. Na svakoj grani razlikujemo parožak na-dočnjak, srednjak i vršnji paro-žak. Na vrhu roga nikad nema ni rašalja ni krune. Mogući nepra-vilni parošci obično se javljaju između nadočnjaka i srednjaka. Zbog života u tropima razvoj rogova nije vezan za određe-nu dob, što znači da ne postoji točno vrijeme odbacivanja, ra-zvoja i okončanja njihova rasta. U lovištu se mogu istodobno susretati jeleni s rogovima u bastu, s tek odbačenim ili zre-lim rogovima.

RAZMNOŽAVANJE, NAČIN ŽIVOTA I PONAŠANJE

Kod ove udomaćene vrste nije niti razmnožavanje vezano uz čvrst termin. U svojoj domo-vini košute se najčešće tele u studenome i prosincu, rjeđe u svibnju ili lipnju, nakon kišnog razdoblja. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto u nas nije uspjelo udomljenje aksisa. Zbog niskih temperatura i visoka snije-ga, pri teljenju su redovito strada-vali i košuta i telad. Način života, prehrana i socijalni odnos unutar istovrsnih jedinki umnogome je nalik na ostale vrste jelena. Jakog je reprodukcijskog potencijala. Košuta nosi 7-7,5 mjeseci, a teli jedno do tri, najčešće dva teleta. Nerijetko ubrzo nakon teljenja ženka ponovno biva oplođena, pa u nešto više od godinu dana može dvaput donijeti potom-stvo. Vrlo je plašljiva životinja. U jugoistočnoj Aziji živi u tropskim šumama u blizini riječnih korita kako bi, spašavajući se od progo-nitelja, spas našao skakanjem u vodu. Bježeći od pasa ili pogoni-ča, na Cresu je preskakivao kame-ne ograde visoke i do 2 metra.

PREHRANAAksis nije izbirljiv u prehrani.

Zadovoljava se i lošijom hra-nom, koju, kao i svi drugi papka-ri preživači, uzima više puta tije-kom 24 sata. Hrani se isključivo biljnom hranom, pašom i obje-danjem. Uz pašu i brst rado jede divlje voćkarice, žir i gljive. Zbog osjetnih šteta u vinogradima i okućnicama, od prvog je dana proganjan i lovljen na Cresu i Rabu. Štete se mogu sprečavati dopunskom hranidbom.

LOVPrema zakonu, mužjaci se

slobodno love kad imaju oči-šćene i zrele rogove, a ženke ako nisu visoko bređe i ako ne vode nejaku telad. Među lovcima nije osobito cijenjen kao trofejna vrsta. Rogovi jelena aksisa ocje-njuju se po posebnoj sjeverno-američkoj metodi Boone and Crosket Cluba. Brojnost posto-jane populacije i zlatni trofeji jelena aksisa na otocima Cresu i Brijuni svakako su dokaz o mo-gućnostima gospodarenja ovim jelenom na sličnim staništima.


DIVLJAČ NA CESTI

Usporedo s porastom broja cestovnih motornih vo-zila raste i broj sudara tih

vozila s divljači koja je iz bilo kog razloga izašla na prometnicu.

Iz iskustva znamo da su ta-kvi sudari češći noću negoli da-nju. Dva su razloga zbog kojih je tako. Prvi je u tome što vozač danju može pravodobno uočiti divljač, pa s tim u svezi podu-zeti i odgovarajuće mjere da se sudar izbjegne. Drugi se ra-zlog pripisuje nagonu divljači, koja za svoje kretanje najradije odabire noć, pa su i izlasci div-ljači na javne prometnice češći noću negoli danju.

Posljedice takvih sudara katkad su vrlo teške. Osim imo-vinske štete na vozilu, mogu na-stati i štetne posljedice za život i zdravlje osoba koje su bile u vozilu.

KAKO IZBJEĆI SUDAR S DIVLJAČI

Savjeti lovcima i vozačima

HE MOSTARSKO BLATO

Kao primjer, neka posluži grafika koju donosimo i koja pokazuje snagu i jačinu sudara automobila sa srnom i divljom svinjom.

Primjerice, sudar automo-bila koji se kretao brzinom od 50 km/h, sa srnom težine 17 kg, iznosio bi u kilogramima 425 kg. Ako bi se ista stvar do-godila ali pri brzini vozila od 70 km/h, onda bi to bilo 850 kg, dakle udvostručuje se.

Ako bi se dogodio sudar automobila i divlje svinje te-žine 80 kg pri brzini kretanja automobila od 50 km/h, onda bi jačina udara bila težine 2000 kg, a pri brzini vozila od 70 km/h udvostručila bi se, to jest iznosila bi 4000 kg.

Potaknuti čestim nesreća-ma koje je divljač prouzročila, njemački je ADAC (Allgemei-

ner Deutsche Automobilclub) uputio 10 savjeta vozačima kako da se ponašaju kada nai-đu na divljač na prometnicama. Premda su ti savjeti proizašli iz sudske prakse i prakse osigura-vajućih društava te su uteme-ljeni na njemačkim propisima, držimo da bi ih se i naši vozači trebali pridržavati. Ne ulazeći u pravno pitanje odgovornosti za štetu nastalu pri naletu vo-zila na divljač na prometnici, možemo primijetiti kako je do-bro „razrađena“ odgovornost vozača, a i upute kako treba postupiti u takvim prilikama. Sve ovo može značajno prido-nijeti smanjenju broja takvih nesreća na cestama.

• U šumovitim područjima ili ondje gdje divljač pase na poljima, valja voziti prilago-đenom brzinom. Osamdeset km/h već može biti previše, oso-bito u sumrak i noću.

• Valja poštovati znakove upozorenja za divljač na cesti, jer su postavljeni na mjestima gdje valja pojačano računati s pojavljivanjem divljači.

• Uoči li se da divljač pretr-čava cestu, treba biti spreman na kočenje.

• U šumi ili njezinoj blizini valja promatrati rubove vozno-ga traka.

• Treba se pridržavati sigur-nosne udaljenosti od desnoga ruba voznoga traka.

• Zapamtiti! Jedna srna, je-len ili divlja svinje rijetko dolaze sami.

• Stoji li neka životinja uz cestu, valja računati s tim da će iznenada prijeći cestu.

• Ako je životinja na cesti, prije kočenja pogledajte u re-

trovizor! Kočenje u nuždi moglo bi izazvati nalet vozila iza vas.

• Ako je životinja na cesti a iza vas se ne približavaju nika-kvi drugi sudionici u prometu, prvo treba snažno zakočiti, za-tim zatrubiti. Noću valja barem prigušiti farove na automobi-lu, možda čak samo nakratko uključiti pozicijsko svjetlo, kako bi životinja mogla naći put za uzmak.

• Kad vozite, valja misliti na doba godine i dana, prilike na cesti i vidljivost.

• Vozač osobnog vozila ni-pošto se ne bi trebao pokušava-ti izmicati životinji ako postoji opasnost da udari u stablo ili završi u jarku ili čak u suprot-nom voznom traku.

• Za jakih snježnih zima osobito prijeti opasnost od za-tjecanja gladnih ptica grabljivi-ca na cestama, autocestama i parkiralištima.

• Nemojte se pouzdati u to da će ptica koja stoji na kolniku pravodobno odletjeti!

• Pokušajte zakočiti i zaobi-ći pticu, ali samo ako iza vašeg vozila ne dolazi nitko i ako je kolnik donekle suh! Koliko god važna bila zaštita grabljivica i drugih vrsta – ljudski život ima prednost.

• Ako pred vama iznenada uzleti neki poseban primjerak grabljivice, nipošto ne dopusti-te da vam to odvrati pozornost od vožnje, jer bi to moglo biti kobno za vas.

Ove savjete ne treba nikako zaobići, štoviše, valja ih prezen-tirati lovcima i vozačima počet-nicima u autoškolama.

Mladen Bešlić


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

„Dođe red i na nas!“ Tim riječima, pola u šali, pola u zbilji, do-čekaše nas naši domaćini: Doni Mikulić, predsjednik HLU „Malič“ iz Gruda i Ivan-Iko Paradžik, član Upravnog odbora i predsjednik sek-cije Gorica-Sovići, pri dolasku u Grude da, po dogovoru, napravimo reportažu o ovoj lovačkoj udruzi. „Bar se vi nemate na što žaliti“ – odgovori im Ivica, tajnik Saveza, „ta svi putovi vode preko Gruda“, aludirajući na granični prijelaz Vinjani.

Uz jutarnju kavu, napravismo plan obilaska lovišta. Odlučismo se za njegov južni krak, koji je Ivici i meni bio manje poznat pa time i interesantniji.

Ispred ureda Udruge, u središtu Gruda, pridružuje nam se i nje-zin tajnik Emil Jurčić. S puta za Vinjane, u Bobanovoj Dragi, skreće-mo lijevo, preko polja, za selo Blaževiće. U razgovoru zabilježismo nekoliko podataka o ovoj udruzi. HLU „Malič“ Grude utemeljena je 1948. godine. Početkom Domovinskog rata prestaje s radom, a njezini članovi stavljaju se u obranu hrvatskih prostora od agresi-je. Godine 1996. udruga se obnavlja i danas ima oko 360 članova, svrstanih u 6 sekcija: Gorica-Sovići, Drinovci, Grude, Donji Mamići-Dragićina, Ružići i Tihaljina. Gospodari lovištem na području općine Grude površine oko 22.000 ha, od čega je lovne oko 14.000 ha. Od obnoviteljske skupštine, članica su Lovačkog saveza Herceg Bosne. Prvi predsjednik od obnoviteljske skupštine bio je Vinko Čuljak, za-tim Tihomir-Tiho Sosa, sada je Doni Mikulić. Ovdje je i sjedište Žu-panijskog vijeća za lovstvo Županije zapadnohercegovačke, a Doni Mikulić, član je Upravnog odbora Saveza i predsjednik Vijeća.

„UMJETNA“ GRANICATako u priči, već prođosmo s južne strane Drinovačkog polja. S

ove strane polja panorama posve drukčija: ljepša i pregledna. Tik uz rub brda, u plitkoj vodi, uočavamo nekoliko parova divljih pataka. U polju je dosta obrađene zemlje. „Ovdje je idealno mjesto za zeca“, govore nam naši vodiči, i nastavljaju: „Ljeti bude dosta prepelice, grlice i goluba, na zadovoljstvo lovaca ‘ptičara’. U zimskom razdo-blju kad su padaline obilnije, kad prorade okolni izvori i nabujaju podzemne vode i poplave polje, dođe dosta močvarica. U brdsko-

me dijelu lovišta glavna lovna divljač je zec, divlja svinja je većinom u ‘prolazu’, a još uvijek smo zadovoljni brojnosti jare-bice kamenjarke i pokušavamo je maksimalno zaštititi. Od pre-datora, dosta je lisice i kune, a s južne strane, iz pravca Biokova, u naše lovište zalaze i čopori vu-kova. Svake godine na kraju lov-

ne sezone po sekcijama orga-niziramo hajku na štetočine, a posebno je dobro organizirana ona u predjelu Raška polja gdje se iskupi dvjestotinjak lovaca iz našega i okolnih društava ... Evo, ovo iza nas je brdo Malič (620 m)“ – pokazuje nam Emil – „po kome je Udruga dobila ime, a ona voda na sredini polja je je-zero Krenica, promjera oko 700 m, bogato biljnim i životinjskim vrstama, gdje svoja zadovolj-stva pronalaze brojni ribolovci“.

Prolazimo kroz Drinovce, mje-sto opjevano i znano po mnogim Drinovčanima. Vijugavom ce-stom penjemo se uz brdo, a na drugoj strani pred nama neobi-čan prizor. U podnožju, gdje se spaja brdo Petnik s ravnicom, po-dignuta je ustava koja zadržava vodu rijeke Vrlike i ostalih voda iz Imotsko-bekijskog polja. Voda se tunelom provodi na turbine Hi-droelektrane Peć- Mlini. Nekoliko ribolovaca na rubu ovoga jezera upotpunjuje idiličnu sliku ovoga krajolika.

U međuvremenu, pridru-žuje nam se i lovočuvar Ivan Tomas. S njim odlazimo do lo-vačkog doma u izgradnji, na kotu Visoka, iznad Drinovaca. „Za ovaj smo dom najprije sre-dili vlasničke papire u Općini i bit će uknjižen na našu udrugu“, govori nam Emil, a Iko ga dopu-njuje: „Mogli smo mi vas odvesti

Hrvatska lovačka udruga MALIČ, Grude

Kad dobijemo koncesiju, neće nam biti ravnih u gospodarenju lovištem

Za ovu udrugu vezana je jedna zanimljivost, po kojoj su možda jedinstveni i na širim prostorima. Naime, u bivšem sustavu, za če-trdeset i nešto godina njezina postojanja, u ovoj udruzi nikada nije upriličeno polaganje lovačkih ispita!

Vlado Bošnjak

REPORTAŽA

Ivan-Iko Paradžik, Ivan Tomas i Emil Jurčić



da snimite izgrađene lovačke kuće, koju ima svaka naša sek-cije, neke i po tri, ali neka se vidi da i u ovim recesijskim vremeni-ma radimo i gradimo. Ako Bog da, i ova će biti brzo završena“.

Vraćajući se iz Drinovaca, prolazimo kroz Goricu, u pravcu lovačke kuće njihove sekcije u podnožju Zavale. Zastajemo na prvome „bognu“ iznad Vrtopa-ca, odakle puca krasan pogled na cijelo Imotsko-bekijsko po-lje. Ispod nas, na dvjestotinjak metara, granični prijelaz Vinja-ni. Iko nam pokazuje granicu, koja ide preko polja, i kaže: „Što se nas lovaca tiče, nama je ova granica dobro došla. Nema ne-kontroliranog ulaska lovaca. Međutim, ova „umjetna“ granica podijelila je jedan te isti narod administrativnom uredbom još

tamo daleke 1718. godine, tzv. Požarevačkim mirom. I evo, ne-koliko metara od nas, sljedeće godine bit će granica s EU ... Sa susjednim lovačkim udrugama iz Republike Hrvatske (Vinjani, Imotski, Runovići, Slivno i Vrgo-rac) odlično surađujemo, kao i s našim „domaćim“ susjedima: Radovanjom, Rujnom, Moso-rom i Kravicom“. S ove kote odlično se vidi grudsko lovište. Imotsko-bekijsko polje pruža se duž skoro cijele općine, okruže-no je brdima s južne i sjeverne strane u čijim su podnožjima podignuta naselja, i izgleda po-put goleme lađe.

SEKCIJE – „UDRUGE U MALOM“I još bismo dugo s ovoga

mjesta mogli gledati zanimlji-vosti koje nam naši domaćini

pokazuju po lovištu, no vrije-me brzo prolazi i odlučismo se vratiti u Grude. Razgovor nasta-vismo u ugodnom ambijentu Hotela „Otok“. Ovdje Udruga svake godine, uoči otvaranja lovne sezone, organizira lovač-ku večer s raznovrsnim progra-mom i bogatom tombolom, po čemu su postali prepoznat-ljivi u široj regiji. Doni nam, pri-godnim podatcima, još malo proširi spoznaje o ovoj udruzi. Zadovoljni su izgrađenom in-frastrukturom u lovištu. Cijeli teren lovišta prekriven je iz-građenim pojilištima za divljač, od kojih u neke staje preko 50 m³ vode. U lovištu imaju 6 automatskih hranilica za div-ljač, a onih manjih, koje sami izrađuju, po cijelom je lovištu. Posebno je zanimljiv način funkcioniranja ove udruge. Svaka od 6 sekcija ima status „udruge u malom“. Uređen je način lova unutar sekcija i iz-među sekcija, što se pokazalo dobrim rješenjem. Već četvrtu godinu ovdje je redovita go-dišnja članarina 130 KM, a dio te članarine vraća se u sekcije za obnovu fonda divljači. Imaju 2 gatera za divlju svinju, za zeca nijedan. Zajedno s kinološkom udrugom, godišnje organizi-raju 3 kinološke manifestaci-je. Problem u funkcioniranju im je nedorečenost zakona i njihova neprovedba od stra-ne državnih institucija. Ovdje se, prije svega, misli na status lovišta i dodjelu koncesije, ne-

učinkovitost sudstva u svezi s prijavama i sl. Mnogo rade na izobrazbi članstva, poglavito u svezi s načinom lova. Posebno se vodi računa o sigurnosti u lovu i u tu su svrhu svim člano-vima nabavljeni lovački prsluci s uočljivim obilježjima. Pro-blem su i požari u ovdašnjem lovištu, koji prave velike štete na divljači i njezinu staništu. U tom smislu financijski pomažu lokalno vatrogasno društvo, a i sami lovci sudjeluju u gašenju požara. Za ovu udrugu vezana je jedna zanimljivost, po kojoj su možda jedinstveni na širim prostorima. Naime, u bivšem sustavu, za četrdeset i nešto godina njezina postojanja, u ovoj udruzi nikada nije uprili-čeno polaganje lovačkih ispita! Samo su neki, pojedinci, pola-gali lovački ispit po susjednim udrugama. Tek 1998., u orga-nizaciji ove udruge i Lovačkog saveza Herceg Bosne, održan je seminar i polaganje za preko 200 članova ove udruge.

Kad smo ih upitali za pla-nove, rekoše nam: „Prvi uvjet je dobivanje koncesije na lovište, a onda nam neće biti ravnih u gospodarenju lovištem. Jam-stvo za to je dosta kvalitetno lovište, iskustvo koje imamo u vođenju Udruge i dobro član-stvo. Želja nam je da članovi Udruge pokazuju svoja lovačka zadovoljstva na svoju radost i dobrobit prirode i života u njoj”.

Po onome što smo vidjeli, na pravom su putu da tako i bude.

REPORTAŽA



Godine 1930. u Kućanima, na Šćitu – gdje i danas živi – rođen je naš sugo-

vornik Pero Vukoja.Cijeli svoj radni vijek provodi

kao profesionalni čuvar šuma, a usput se bavi lovom i ribolo-vom. Od 1948. do 1960. radi kao poslovođa na pošumljavanju, jer se tada u bivšoj državi mno-go radilo na tome. Od 1960. do 1963. radi kao šumar u Bosan-skom Grahovu, gdje zaslužuje i posebno priznanje za savjestan rad. Nakon Bosanskoga Graho-va, dolazi u Ramu.

Lovački ispit položio je 24. svibnja 1954. a članom Društva postao je godinu dana ranije, u 23. godini života. Društvo se tada zvalo „Sresko udruženje lo-vaca“ Prozor. Danas ima najviše lovačkog staža u Društvu.

Voli prirodu i životinje. Zbog toga je u dva navrata bio i ri-bočuvar, prije potopa na rijeci

Da bih ulovio kunu, spalio sam odjeću sa sebe

i poslije, kada se vraća u Ramu. Krajem pedesetih godina, pro-šao je i obuku za lovočuvara.

Najviše je lovio kune. Zamo-lili smo ga da nam ispriča doga-đaj iz lova kojeg se dobro sjeća. A on će: „Godine 1954. lovio sam kunu na velikom šupljem hrastu s puno rupa. Da bih začepio sve rupe skinuo sam sa sebe skoro svu odjeću: i koparan i šarvale, te zapalio vatru u šupljini na dnu stabla. Ulovio sam na kraju kunu, ali mi je izgorjela odjeća. Bila je zima i velika hladnoća. Došao sam kući ni živ ni mrtav. Nahladio sam se i od tada sam ostao nagluv“. A lovio je kunu tada i radi preživljavanja, jer je vrijedila „dobra vola“.

Najteže mu je bilo kad se pred rat, kao oblik pokore, odre-kao lova, da što manje mladeži pogine u ratu, i od tada ne lovi.

Kad mu je, godine 1981., sin Ivan polagao lovački ispit, on je bio član ispitnoga povjerenstva. Upitaše ga, što ćemo s ovim tvojim malim, a on im odgovo-ri: „Nikada ništa nije položio od prve, neka bude tako i sada“.

Ulovio je pet-šest vukova, srndaća preko stotinu, nekoliko divljih svinja, divokoza desetak, kuna preko tri stotine, a pernate divljači još više. Divljih pataka u jednome lovu pedesetak, a jedne prilike jednim metkom osamnaest liski. Kune su mu najdraži ulov. Jedne zgode, u Čeprljačama, ulovio ih je osam, a znao je za sezonu uloviti i do pedeset komada. „Divljači je bilo puno a lovaca malo. U to vrijeme svega tridesetak aktiv-nih“. Najviše je lovio s pokojnim kolegama Ivanom Kurajom Boš-njakušićem s Orašca i Ivanom Ravlićem iz Ripaca, ali i s Ivanom Ivančevićem i drugima. Nije mu cilj bio samo lov radi koristi, što kazuje primjer kad je u Bosan-skom Grahovu našao ranjenu

SUSRETI Pero Vukoja, lovac LD „Vepar“, Prozor-Rama srnu, izliječio je, hranio i pustio u prirodu.

Na pitanje što mu je, kao lovcu, ostalo posebno nažao, odgovara bez razmišljanja: „Naj-veći grijeh na mojoj duši jest kada sam, kao mladac, ulovio kamenom kosovicu a iza nje je ostalo devet mladih, koji su slje-deći dan uginuli. Toga se dobro sjećam i žao mi je i dan-danas“.

Prvu pušku triling, nabavio je 1955., zatim kupuje bokericu njemačke proizvodnje koja je vrijedila kao četiri obične puške, te hamerlesku. Trenutačno ima dvocijevku iz 1966., i još je u be-sprijekornu stanju.

Uzgajao je i imao dobre lo-vačke pse posavce: Lisu, Apaša, Bećarušu, oštrodlake istrijane-re, a kune je najviše lovio sa Sokolom NLT. Bili su rasni, s ro-dovnicima. Najviše je lovio na terenima Vrana, Prodojnice i Ra-vašnice, u to doba bogatim div-ljači. Po njegovu uvjerenju, naj-

bogatija lovišta u Rami danas su Vran, Prodojnica i Ravašnica, a kunama Bokševica.

Pero nas je dočekao jako sr-dačno, i zadržavao nas u ugod-nu razgovoru. Ima još energije, ali se zarekao da neće više loviti. Za kraj, ispriča nam jedan do-gađaj koji, kako kaže, ne može nikada zaboraviti. Bilo je to u Bosanskom Grahovu, dok je bio tamo na službi. On i jedan kolega lovili su srndaća. Na jed-noj livadi, u visokoj travi, vidjeli su kako srndać „legne, ustane, napravi desetak koraka, vrati se na isto mjesto i tako nekoliko puta“. Kad ga je kolega odstrije-lio, prišli su i vidjeli mučan prizor – bila je to srna s rogovima koja se lanila. A kad su se vratili kući, zatekla ih je još tužnija situacija – supruga od kolege lovca umr-la je na porodu. Ima li u tome ikakve podudarnosti, neka svat-ko zaključi po svome.

Stanko Ćurčić

Pero Vukoja

Jedna od nekoliko Perinih članskih iskaznica

Ribič, ali i ribočuvar na Ramskom jezeru



Hrvatska lovačka udruga „Orao“ iz Čitluka, 20. trav-nja 2012., u hotelu Brot-

njo, u nazočnosti oko 350 uzva-nika, upriličila je svoju lovačku večer te tom prigodom ujedno i obilježili pet godina uspješnog rada udruge.

Večer je počela hrvatskom himnom i minutom šutnje za sve umrle i poginule lovce Brot-nja, a sve nazočne lovce matič-ne udruge, kao i brojne uzva-nike iz drugih lovačkih udruga, ugledne goste: Iliju Vrljića i Ivi-cu Lučića, predsjednika i tajnika Lovačkog saveza Herceg Bosne, Stjepana fra Petra Krasića i Mir-ka Čolaka, predsjednika i tajni-ka Kinološkog saveza Herceg-Bosne, Ivu Jerkića, načelnika Općine Čitluk, Marina Radišića, predsjednika Općinskog vijeća Čitluk, Ivu Miličevića, načelnika Policijske postaje Čitluk te Don-

Lovačkom večeri, obilježeno pet godina rada Udruge

ka Jovića, županijskog ministra poljoprivrede i šumarstva, rije-čima dobrodošlice pozdravio je Miran Radišić, predsjednik HLU „Orao“ iz Čitluka.

Blagoslov na sve nazočne te na jelo i piće zazvao je fra Dario Dodig, župnik župe Čerin.

Kako je ova lovačka večer imala i svečani karakter, uz sve čestitke za njihov rad i ekološku osviještenost, nazočne lovce prigodnim su riječima pozdra-vili Ilija Vrljić, Stjepan fra Petar Krasić, Ivo Jerkić i Donko Jović.

Tijekom večeri, predsjednik HLU „Orao“, Miran Radišić, do-dijelio je lovačka priznanja čla-novima Udruge koji su se po-sebno istakli u njezinu razvoju. Ta su priznanja dobili: Jozo Du-gandžić, Milenko Musa, Grgo Vučić, Davorin Glamuzina, Pavo Glamuzina, Blago Miliče-vić, Veso Miličević, Vinko Odak,

Hrvatska lovačka udruga ORAO, Čitluk

Ivan Jelavić, Filip Šarac, Mile Lesko, Ante Pehar, Denis Vlaho, Ilija Gagro, Ivan Šaravanja, Zlat-ko Prusina, Dražan Korać, Vlado Jerkić, Marinko Zovko, Dario Juričić, Milenko Juričić, Franjo Ostojić, Pero Ostojić, Gordan

Miličević i Drago Pinjuh.Počasnim članovima Udru-

ge, jer su na temelju Statuta stekli pravo na to, proglašeni su:

Mirko Medić, Nikola Mili-ćevič, Drago Martinović, Božo Vlaho, Blago Milićević, Zvoni-mir Martinović, Marko Musa, Grgo Martinac, Rade Stojić, Mate Rešetar, Pavo Džida i Ba-riša Pervan.

Odličja III. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne dobitni-cima je uručio Ilija Vrljić, a do-bili su ih: Stojan Musa, Milenko Luburić, Vlado Prusina, Ivan Sabljić, Tomislav Odak, Dalibor Pinjuh, Marko Barbarić, Veselko Milićević, Mario Dugandžić te posmrtno Dinko Korać i Stipe Glamuzina.

S gangom i bećarcem, bo-gatom tombolom i izvrsnom hranom, veselje je potrajalo do jutarnjih sati.

Organizator zahvaljuje svim sponzorima ove lovačke večere kao i osoblju hotela „Brotnjo“ na čelu s direktorom Stipom Pri-morcem.

Miran Radišić



Pod predsjedanjem Slavka Marina i uz nazočnost 26 zastupnika iz lovnih sekci-

ja Gradina, Bučići, Novi Travnik, Mravinjac i Sebešić, Skupština LD „Pavlovica“ upriličila je 28. veljače 2012. svoju redovitu sjednicu.

Predsjednik Mirko Lešić u Izvješću o radu Društva za 2011. istakao je da su ostvarene go-tovo sve programske zadaće, a u tome su velikim dijelom su-djelovale i sekcije. U tom kon-tekstu predsjednik je posebno spomenuo aktivnosti u primje-ni Zakona o lovstvu i podzakon-skih propisa, sudjelovanje na sjednicama Županijskog vijeća za lovstvo i sastancima kod re-sornog ministra, sudjelovanje u sprječavanju krivolova, čišćenju lovišta od štetočina, prosijeca-nju i uređivanju staza, obilježa-

Na Skupštini, ponovno najviše rasprave o koncesiji na lovište

vanju tradicionalnih datuma, suradnju s Lovačkim savezom Herceg Bosne, susjednim lo-vačkim društvima, općinskim strukturama vlasti, Policijskom postajom Novi Travnik, medi-jima, te pripremu i provedbu lovačkih ispita.

Nakon rasprave, uz punu potporu predsjedniku i Uprav-nom odboru, Izvješće je jedno-glasno usvojeno.

Izvješće o materijalno-fi-nancijskom poslovanju Druš-tva u 2011. i prijedlog financi-ranja za 2012. podnio je tajnik Društva Anto Cvitanović, a izvješće o radu Nadzornog odbora zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Zdravko Slišković, obavještavajući za-stupnike da Nadzorni odbor nije našao nepravilnosti u radu,

da se poslovalo domaćinski te, sukladno tomu, zastupnici mogu usvojiti oba izvješća, što su oni i učinili.

Po usvajanju izvještajnih i planskih dokumenata zastu-pnicima se obratio Vlado Kne-žević, glavni lovnik Društva. U njegovu izvješću bila je jasno izražena briga oko dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem, ali i oko kršenja odredbi Zakona o lovstvu od strane resornog mi-nistra glede (ne)dodjele lovišta, nasilnog upošljavanja profesio-nalnog lovočuvara, a da se ne govori o drugim, neregularnim aktivnostima koje idu u prilog krivolovcima, a lovačke udruge i lovce guraju u podređen po-ložaj. Glavni lovnik predložio je Skupštini nekoliko zaključaka,

koji su jednoglasno usvojeni i proslijeđeni Upravnom odboru na realizaciju.

Kako se i očekivalo, zastupni-ci su najviše vremena potrošili na raspravu o (ne)provedbi Zakona o lovstvu od strane resornog ministra. Predsjednici Skupštine i Upravnog odbora istaknuli su da, u suradnji sa Županijskim vi-jećem za lovstvo i Savezom, čine sve kako bi Zakon o lovstvu u potpunosti zaživio i lovci dobili lovište na gospodarenje.

Završavajući sjednicu, za-stupnici su dali punu potporu predsjednicima i tijelima Druš-tva da ustraju u nastojanjima da se dobije lovište na gospodare-nje, jednako tako i suglasnost na Godišnji plan gospodarenja i lov.

Anto Cvitanović

Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

Jaka zima i obilne količine snijega ove su zime okova-le Livanjsko polje. Snježne

padaline tijekom ovogodišnje veljače i pomanjkanje hrane za svu divljač „stjerali“ su i vučju populaciju u niže predjele. Iako vučji čopor Livnjacima nije ni-kakva novina i iznenađenja, napose u vrijeme parenja, tije-kom siječnja i veljače ove godi-ne dva čopora od po pet-šest jedinki svakodnevno su „gos-podarila“ zapadnim dijelom Livanjskoga polja, neposredno uz rub naselja koja graniče s

Odstrijeljen vukLovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani

poljem. S obzirom na potrebe za hranom koju ovoliki broj jedinki treba u nekom lovištu, napose kada je riječ o srnećoj divljači, a ne treba zanemari-ti ni štete koje vukovi čine na stadima ovaca, Udruga je odo-brila odstrjel nekoliko muških jedinki.

Jedan takav primjerak od-strijeljen je kod sela Ljubun-čića, na svome svakidašnjem „krstarenju“ prema donjem di-jelu Livanjskoga polja. Odraslo-ga mužjaka krase sve ljepote pravoga vuka, i iako trofej još

nije ocijenjen, svakako je riječ o trofeju u medalji, na ponos lovca Ive Bilića Abela, koji je imao mirnu i preciznu ruku da

se može pohvaliti odstrjelom ovakve, lovcima drage, vrhun-ske lovine.

Anđelko Ištuk

Borba za lovište i dalje u tijeku

„Pravi“ vuk Ive Bilića Abela



Uspješan „obračun“ sa štetočinamaLovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

Dana 6. ožujka 2012., na temelju upozorenja Glavnoga fe-deralnog lovnog inspektora, Godišnjeg plana rada i Plana izvođenja radnih akcija, LD „Pavlovica“ iz Novoga Travnika

organiziralo je akciju na uništavanju štetočina i lutalica na prostoru cjelokupnog lovišta Društva. Kako je ovo bila akcija na razini Druš-tva, u njoj su sudjelovali lovci svih pet sekcija.

Tri dana prije akcije, lovnik Društva, Vlado Knežević, s lovnici-ma je dogovorio plan izvođenja i pravce kretanja, tražeći od lovnika sekcija da skrenu pozornost svim sudionicima akcije da moraju biti ozbiljni i oprezni kako ne bi bila ugrožena njihova sigurnost i sigur-nost pučanstva, te da svaka sekcija odredi lovce koji će propisno zakopavati odstrijeljene primjerke.

U lovnoj sekciji Mravinjac, kod lovačke kuće, okupilo se 36 lo-vaca. Nakon pozdravnih riječi Stipe Bošnjaka-Mime, predsjednika Sekcije, lovnik je rasporedio lovce u tri grupe. Prvu je vodio Jozo Jurišić-Đira u pravcu Mravinjac – selo Dijakovići – Vučje jame, sve do granice s travničkim lovištem. Drugu je vodio Jure Tomić-Jurka u pravcu Gornje Pećine – Ravno Rostovo, do granice s bugojanskim lovištem. Treću grupu vodio je Jozo Zlatunić-Migan u pravcu sela Ruda Dahovo kraj Bećarove kuće do sela Kovačići.

Akcija je trajala do 14 sati, kad su se sve grupe vratile na polazišno mjesto, gdje su grupovođe izvijestile da se odstrijelilo 5 pasa lutalica i jedna lisica.

Umorne lovce ove sekcije slasnim je gulašom okrijepio Stipo Zlatunić, za što mu je posebne zahvale uputio najcjenjeniji član, tvorac ove sekcije i počasni član Društva, Vlado Lešić.

Lovci sekcije Novi Travnik, njih 12, s predsjednikom Igorom Bo-žićem, okupili su se kod kavane Društva. Lovnik Slavko Čabro upo-znao je lovce da će se akcija odvijati u gradu, širem predgrađu i selima Zubići i Rankovići, zatraživši od njih punu ozbiljnost i pozornost pri odstrjelu.

U izvješću po povratku, rečeno je da su odstrijeljena 3 psa lu-talice i jedna lisica, a za okrjepu lovaca pobrinuo se Marinko Kajdl.

U sekciji Gradina lovci su se okupili kod svoje lovačke kuće, od milja prozvane „Neboderom“. Njih 25, i njihov predsjednik Franjo Cvi-tanović, novi počasni član Društva. Lovnik sekcije, Anto Cvitanović, pozvao je lovce na pozornost i ukazao im na značenje akcije u pogle-du smanjenja broja štetočina u lovištu.

Akcija je vođena na lokalitetima Vilenice i Gradine, prema gra-nici s travničkim lovištem. Odstrijeljena su 3 psa lutalice, jedna mačka i 2 lisice.

Za „lonac“ ove sekcije bili su zaduženi Stipo Ćorić i Matan Maroš. Stipo Ivoš, predsjednik sekcije Sebešić, i još 21 lovac ove sek-

cije te veći broj mještana voljnih sudjelovati u zakopavanju odstri-

Izuzetno loše vrijeme u veljači natjeralo je lovce LU „Zavelim“ da planiranu hajku na lisicu odrade nešto kasnije, točnije u drugoj polovini ožujka. Ovaj put je broj sudionika hajke bio znatno ma-

nji, jer je vodstvo Udruge odlučilo hajku odraditi s domaćim lovci-ma, uz dvojicu pozvanih iz Posušja.

Hajka na lisicuLovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje U nedjeljno jutro, s ranije dogovorenoga zbornog mjesta u Ra-

došima, tridesetak lovaca krenulo je put lovišta. Poprilično velik te-ren od Orlovića staje pa do Rogova odrađen je negdje do četrnaest sati. Rezultat hajke: dvije odstrijeljene lisice, a spretni strijelci bijahu Fidel Koštro i Miroslav Stipić-Car. Dobra vijest je i da je na dan haj-ke viđeno nekoliko srna i zečeva, a to je znak da ipak u lovištu ima života, da nije pusto.

Po završenoj hajci svi skupa našli smo se na zajedničkom ručku i druženju u Rogovima. Štefan u ulozi kuhara i ovaj je put za dobro pripremljen gulaš dobio visoku ocjenu i pohvalu.

Ante Đikić

jeljenih primjeraka, okupili su se kod lovačke kuće u Kolonama. Na kratkom sastanku, lovnik sekcije, Slavko Jakić, izvijestio je lovce da će akcija biti izvedena na lokalitetu Sebešić – Rostovo, što je za ovu malobrojnu sekciju bilo naporno jer su njezini čla-novi imali zadatak obići najveći i najbolji dio lovišta.

U akciji su odstrijelili 4 psa, jednu mačku i jednu lisicu.

Za ugodan odmor i ukupno dobar ugođaj, i nadasve ukusno pripremljenu hranu, pobrinule

su se domaćice sebešićkih lo-vaca.

Ništa manje radno i uspješ-no nije bilo ni u sekciji Bučići, čiji je predsjednik Drago Jukić okupio 34 lovca. Lovnik Stipo Marin također je upoznao lovce sa značenjem ove akcije, i da će biti izvedena na području Ka-zan – Gradina – Bučićka ravan, prema granici s lovištima Nove Bile i Viteza.

Za okrjepu lovaca ove sekci-je pobrinuo se Vlatko Mamuša.

Na kraju, treba spomenu-ti da je ove godine, u odnosu na ranije, znatno smanjen broj štetočina i lutalica u ovome lo-vištu, za što su zaslužni svi lovci Lovačkog društva „Pavlovica“.

Anto Cvitanović

Ugodno je bilo provesti ožujski dan u snijegom prošaranom lovištu



Svoju izbornu Skupštinu, LD „Uskoplje“ održalo je 10. ožujka 2012., u prostorijama Osnovne škole u Trnovači. Sjednicu je otvorio predsjednik Društva Slavko Čurić, pozdravio nazoč-

ne te izrazio zadovoljstvo činjenicom da su sjednici prisutni svi zastupnici. Nakon izbora radnih tijela i usvajanja dnevnoga reda, podnesena su izvješća o radu Društva u 2011./12. godini: izvješće predsjednika, lovnika, tajnika, nadzornog odbora i izvješće o mate-rijalno-financijskom poslovanju. Sva izvješća jednoglasno su usvo-jena dizanjem ruku članova Skupštine s pravom glasovanja.

Treća točka dnevnoga reda, ujedno najvažnija, odnosila se na izbor novoga vodstva. Konstatirano je da su za predsjednika Druš-tva svoju kandidaturu istakli Mirko Jurleta uime sekcije Vilić Polje i Pero Perić, kandidat sekcije Ždrimci. Uslijedila je žučna rasprava nakon koje Mirko Jurleta povlači svoju kandidaturu a Pero Perić biva izabran za novoga predsjednika LD „Uskoplje“. „Gospodo zastupni-ci, želim vam zahvaliti na ukazanome povjerenju, ono što moram istaknuti jest da je ovaj izbor rezultat rada sekcije iz koje dolazim, još jednom se pokazalo da je Društvo uspješno onoliko koliko su uspješno organizirane njegove sekcije. Želim zahvaliti i svome pret-hodniku na dosadašnjem radu, siguran sam da ćemo, kao i dosad, i dalje kvalitetno surađivati. Na kraju bih izrazio nadu da će, akobog-da, za 4 godine sve vodeće pozicije u Društvu zauzeti mlađi, obra-zovaniji kadar. Tomu svi moramo težiti i jedino na taj način možemo očekivati svjetliju budućnost lovstva u Uskoplju“, istakao je u svome obraćanju novi predsjednik.

Za glavnoga lovnika, kao jedini kandidat, izabran je Jerko Šapi-na iz sekcije Pajić Polje.

Kod izbora tajnika odvijao se sličan scenarij kao i kod izbora pred-sjednika. Naime, kandidaturu su istakli Ratko Pilić iz sekcije Vilić Polje i dosadašnji tajnik Marinko Bošnjak uime sekcije Bistrica. Nakon kratke rasprave dosadašnji tajnik odustaje od kandidature, a Ratko Pilić po-

Pero Perić, novi predsjednik

staje novi tajnik Društva. U daljnjem radu Skupštine

birali su se novi Nadzorni odbor, Disciplinski sud te Disciplinski tužitelj. Tako su u Nadzorni od-bor izabrani: Stipica Oreč, Zrin-ko Katić i Velimir Šekerija, Dis-ciplinski sud čine Ivan Žuljević, Stipo Kunkić i Anto Rezo, a za Disciplinskog tužitelja izabran je Branko Matijanić.

U nastavku sjednice rasprav-ljalo se o financijskom planu za iduću lovnu godinu. Plan je jednoglasno usvojen s dopu-nom da Izvršni odbor, ovisno o potrebama sekcija, korigira izno-se kod stavki prihrana divljači i izgradnja lovno-uzgojnih/teh-ničkih objekata. Između ostalog, raspravljalo se i o visini članarine, odstrelne naknade i ulaznice za goste. Izglasano je da za sve tri kategorije novčani iznosi ostaju

jednaki kao i prethodne godine. Također, odlučeno je da se svim članovima Društva koji uredno ne plaćaju članarinu, pošalje pismeno upozorenje da dugo-vanja podmire najkasnije do 25. ožujka 2012. godine. U protiv-nom, bit će isključeni iz Društva.

Nakon toga sjednica je na-stavljena u nešto opuštenijem ozračju. Za počasnog člana Društva predložen je Ante Ma-ros, a za Odličje trećega reda predloženi su Marko Grubeša i Stipo Rakušić. Kako i dolikuje, sjednica je završena svečanim dijelom u kojem je dosadašnji predsjednik, Slavko Čurić, uru-čio diplomu počasnoga člana Ivanu Žuljeviću te pozvao za-stupnike na zakusku i daljnje druženje u motelu „Raduša“.

Velimir Šekerija

Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf

Neuobičajeno snježno nevrijeme u veljači, zahvatilo je i ove krajeve, što je potaklo skupinu lovaca iz sekcije Ružići, na čelu s Krunom Žuljem, da izađe u lovište i donese toliko

potrebnu hranu divljači, ponajprije zečevima i jarebicama, jer su upravo oni najugroženija, a ujedno i najčešća vrsta divljači na ovim prostorima. Posljednjih godina jarebica je posebno ugrožena, pa joj je hrana bila prijeko potrebna.

Velike zasluge za prihranu divljači pripadaju Anti i Nikoli Žulju, vlasnicima tvrtke „Mina“, koji su ustupili bager i vozača bagera kako bi se moglo uopće doći do lovišta.

Bilo bi dobro da se ovakve akcije češće, kad god zatreba, do-gađaju, te da se uključe svi lovci. Tada bi nam lovišta sigurno bila mnogo bogatija divljači.

Vinko Rezo

Bagerom do lovištaHrvatsko lovačko društvo MALIČ, Grude

Čestitka novom predsjedniku

Bez bagera, ni makac…


Redovita Skupština LU „Sava“ iz Orašja održana je 25. ožuj-ka 2012. Bila su joj nazočna 33 zastupnika. Predsjedao joj je Drago Kosić, predsjednik, sa suradnicima Dragom Prgićem,

predsjednikom Upravnog odbora Udruge i Jerkom Iliševićem, teh-ničkom osobom u Udruzi.

Na Skupštini su usvojena sljedeća izvješća: Izvješće o radu LU „Sava“ Orašje za lovnu 2011./2012. (32 glasa „za“, jedan „suzdržan“); Fi-nancijsko izvješće 2011. godinu (jednoglasno); Izvješće Nadzornog odbora (jednoglasno); Financijski plan za 2012. godinu (jednoglasno, uz dopunu da se novac od uplaćenih hranilišta vrati sekcijama koje su ga uplatile – 20 glasova „za“, 13 glasova „protiv“); te Godišnji plan gospodarenja lovištem LU „Sava“ za lovnu 2012./2013. godinu.

Skupština je, pod tekućim pitanjima, donijela još tri odluke. Prva, odobrena je pomoć obitelji poginulog lovca Davida Orkića iz Matića u iznosu od 1000 KM. Druga, pozajmice koje nisu vraćene od strane LS da se vrate ove godine, najkasnije do 1. rujna. Treća, lovne markice neće se davati lovcima koji nisu u potpunosti podmirili svoje obveze prema Udruzi.

Raspravljalo se i oko lovačke zabave i većina je izrazila zadovolj-stvo njome.

Adam Dabić


U LD „Mosor“ iz Širokog Bri-jega već dugi niz godina kontinuirano se i planski

nabavlja i unosi divljač u lovište. Svake se godine i dio članarine odvaja za ovu stavku.

Početkom ožujka ove go-dine, u lovište Lovne jedinice Orovnik puštena su 32 zeca, a u Lovnoj jedinici Varda pušteno ih je 20. Zečevi su nabavljeni u uz-gajalištu Ivice Sabljića s Kočeri-

Zečevi iz uzgajališta i „mreže“

Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg

na. U dogovoru s njim, zečevi su pušteni po završetku lovne sezo-ne, kad je mir u lovištu, a ove su godine tako izbjegnute i snježne nedaće u veljači koje su nanijele veliku štetu na divljači. Po ono-me što smo vidjeli pri puštanju, zečevi su u dobroj kondiciji, pa je, uz odgovarajuću pomoć lo-vaca na čuvanju i zaštiti, za oče-kivati dobru lovnu sezonu.

U Lovnoj jedinici Orovnik

planiraju i ove godine, krajem srpnja, hvatanje zečeva u „re-zervatu“ knežepoljskoga polja i prenošenje u ostale dijelove lo-višta. Kako je matični fond zečje divljači u ovome dijelu lovišta

dosta dobar, a poučeni prošlo-godišnjim iskustvom i uz maksi-malnu zaštitu, očekivati je da će se u „mreži“ naći dosta zečeva.

Vlado Bošnjak

Redovita godišnja Skupština

Lovačka udruga SAVA, Orašje

Cijela je veljača na jugu Hercegovine protekla u nezapamće-nom snježnom ambijentu. I dok su svi očekivali, a meteorolo-zi i najavljivali, poplave koje su logički trebale uslijediti poslije

velikih snježnih oborina, u Čapljini ali i u čitavoj široj regiji uslijedile su nezapamćene suše, koje su potrajale do uskršnjih blagdana. Vo-dostaji rijeka ove su zime pali na razine iz srpnja ili kolovoza, mnoga manja blata i jezera su nestala ili se povukla u jaruge. Sve te klimat-ske promjene ili varijable itekako su se odrazile (i odražavaju se) i na životinjski svijet.

Međutim, i životinje se brzo privikavaju na sve surovosti koje priroda sve češće zna prirediti. Lijep dokaz za to je i ovo snimljeno gnijezdo divlje patke gluhare, kod nas poznatije i kao mrkuša. Sa-gradila je svoje gnijezdo, s više od deset jaja, u račvi jedne vrbe, ot-prilike dva metra iznad vode, u delti Trebižata. (Dok smo snimali ovo gnijezdo, patka nije bila u njemu.) Dobro se osigurala od varljivog proljeća i velikih vodostaja, ali također i od mnogih četveronožnih predatora, koji je na ovome mjestu i visini ne mogu omesti u nje-zinoj prirodnoj zadaći. Kad se pačići izlegu, njihova će mama znati pravi trenutak, kad napustiti sigurnost ovoga gnijezda i krenuti u „bijeli svijet“.

Jure Musulin

Lovačko društvo GALEB, Čapljina

Gnijezdo patke gluhare

Puštanje zečeva u Lovnoj jedinici Varda



Ovogodišnje proljetno prebrojavanje sitne divljači (zakonska obveza) na području LO „Vitez“ obavili su lovci, lovni priprav-nici i mlađi lovni pripravnici dana 18. ožujka 2012. godine.

Budući da se, odlukom Upravnog odbora, prebrojavanje sitne div-ljači svake godine obavlja na području druge lovne jedinice, ovogo-dišnje prebrojavanje izvršeno je na području lovne jedinice „Lisko-vina“. Za organizaciju su bili zaduženi Dragan Strukar, glavni lovnik i Nenad Rajković, predsjednik LJ „Liskovina“.

Kao zborna mjesta određena su Jaruga, Kamenjače, te glavna kapija PS „Vitezit“, radi bržeg dolaska na mjesta i zatvaranja plohe. Prohladno sunčano jutro, koje je jačalo cijeli dan, snijeg zaostao samo u područjima u sjeni, te u gustoj šumi (koje je sve manje), omogućili su dobar pregled terena odabranog za prebrojavanje, te jasno uočavanje tragova divljači.

Sudionici akcije upoznati su sa zadaćama i pravilima, podije-ljeni su listići za prebrojavanje, određen konačan raspored, te plan prijevoza do ranije određenih pozicija, nakon čega je akcija mogla započeti.

Prebrojavanje je provedeno na jednoj oglednoj površini, širem lokalitetu Osoja, površine približno 150 ha, na potezu Radova – Oso-je – Čeka – M1 – Dolovi. Akcija je završena druženjem na lokalitetu Osoja u organizaciji LJ „Liskovina“, uz lovačke specijalitete za koje se i ovaj put potrudio Dragan Trogrlić.

Broj zečeva, jarebice poljke i fazana na oglednoj plohi je na za-dovoljavajućoj, premda ne na očekivanoj razini – broj zeca i fazana stagnira, a broj jarebice u znatnom je opadanju.

Ima li se u vidu da udruga nije realizirala odobreni plan odstrjela zeca i jarebice, može se zaključiti da su na smanjenje brojnog sta-nja utjecali ponajprije nelovni gubitci. Na smanjenje brojnog stanja najviše su utjecali:

Rekordan odziv na prebrojavanje divljači

* nepovoljni klimatski uvje-ti – vrijeme u meteorološkom smislu nije bilo naklonjeno div-ljači, a u odnosu na uobičajeni kalendar, prisutna su bila kaš-njenja od skoro mjesec dana. Posebna su karakteristika bile niže prosječne temperature (što je kod mnogih vrsta glav-na naznaka za početak novog ciklusa) i veće količine padali-na. Nastavak sezone (od ljeta) okarakterizirala je nezapam-ćena suša. Izravna posljedica suše bila je nedovoljna količina vode u lovištu. Ovo se po prvi put dogodilo u ovom lovištu i vjerojatno je uzrokovalo mi-graciju dijela divljači u područja koja nisu imala nestašicu vode. Ovo bi trebao biti signal za vod-stvo i planere, koji bi u idućim planovima trebali predvidjeti izgradnju pojilišta i kaljužišta u područjima u kojima bi mogla postojati dodatna potreba za vodom. Neizravna posljedica suše je smanjen prinos i urod biljnog svijeta, a time i manja količina hrane za divljač, odno-sno veći troškovi lovaca za pri-hranu divljači;

* nedovoljna hranidba div-ljači u kritičnim razdobljima – hrana nije iznošena pravo-dobno ni kontinuirano, a u kri-tičnom se razdoblju nije mogla iznositi zbog visokoga snježnog pokrivača; uglavnom je izostala proizvodnja vlastite hrane, nije osigurana pravilna raspodjela

hrane po lovištu, što je izazivalo pojavu koncentriranja divljači, ali i predatora, a time i poveća-ne gubitke divljači. Pretpostav-lja se da je dio divljači vjerojat-no migrirao u neka susjedna lovišta;

* mir u lovištu – prisutnost predatora u lovištu (u velikoj su mjeri prisutni kuna bjelica, lisica, vuk, kuna zlatica, a u ma-njoj mjeri divlja mačka, a mož-da i čagalj), te pasa i mačaka lutalica umanjuju uspješnost leženja, povećava gubitke kod podmlatka, umanjuje godišnji prirast i intenzitet korištenja divljači. I dalje nema rješenja za uklanjanje pasa i mačaka lutali-ca izvan lovišta;

* požari, nastali paljenjem trave i korova, te strništa nakon završene žetve, veoma često izmaknu nadzoru čovjeka. Po-sljedice su uništenje velikog broj legala divljači, hrane i za-klona prijeko potrebnih divljači – na taj način divljač ostaje bez doma i protjeruje se s tog sta-ništa;

* smanjenje životnog pro-stora divljači – građenjem ra-zličitih poslovnih ili stambenih objekata na području lovišta smanjuje se površina lovišta po-godna za život divljači i količina hrane za divljač;

* i dalje su, u većoj ili manjoj mjeri, zastupljeni krivolov i lovo-krađa, za koje nemamo rješenje, budući da lovci iz LD „Jelen“ na-

Lovačka organizacija VITEZ, Vitez

Ivica Drmić

Akciji su se odazvali brojni lovci, no mnogi ipak nisu



stoje do krajnjih granica iskoristiti popustljivost koju im omogućuju mjerodavna tijela, koja se oglušuju na naše pozive. I dalje je samo mali broj lovaca angažiran na značajnijem smanjenju broja preda-tora u lovištu, ponajprije kune bjelice, koji su dodatno smanjili broj plemenite divljači.

Lovci su samo djelomice mogli utjecati na neke od prethodno nabrojenih uvjeta. Za bolje rezultate potrebna je pomoć šire druš-tvene zajednice.

Sveukupno gledano, unatoč nabrojenim problemima, možemo biti zadovoljni brojnim stanjem većine divljači, osim jarebice, kod koje je primijećen znatan pad brojnosti.

Kao sporedna paralelna aktivnost realizirano je smanjenje broja

pasa lutalica u lovištu. Nakon završenog prebrojavanja, na obližnja hranilišta za dlakavu divljač i solila izneseni su kukuruz u klipu i sol. Također je izvršen i pregled mrciništa da bi se odredio termin izno-šenja nove količine mesnoga i klaoničkog otpada.

I još nešto za kraj. Premda je u pitanju bio rekordan odziv u od-nosu na dosadašnja prebrojavanja, još uvijek smo daleko od toga da su se svi lovci odazvali na akciju. Akcija je, prema normativnim aktima, obvezna za sve članstvo, osim počasnih članova. Neka ovaj članak bude dobronamjerna kritika onima koji se nisu odazvali na akciju, te poticaj da se, barem neki od njih, odazovu na prebrojava-nje već sljedeće godine.

Ivica Drmić

Već u jesenjem dijelu sezone osigurali smo dovoljno raznovr-sne hrane i soli, ravnomjerno to rasporedivši u lovištu. Divljač se, dakle, već bila navikla na uzimanje hrane i soli prije onoga

velikog snježnog nevremena.Naši su lovci, zbog iznimno teških vremenskih uvjeta u kojima

se divljač našla, poduzeli i dodatne mjere na dopunskoj hranidbi, iznošenjem u lovište sijena, kukuruza, ječma i soli. Predsjednicima i lovnicima sekcija naloženo je da svakodnevno prate stanje divljači i reagiraju kad to bude potrebno. Dobar dio članstva i samoinicija-tivno je izašao u lovište.

Kad su se snježne padaline malo smirile, na terenu smo se uvje-rili da je divljač krenula u potragu za hranom i da je uzimana hrana u hranilištima i sol u solilima. Tada je utvrđeno kretanje divljih svinja i srneće divljači, a sitna je divljač još uvijek mirovala.

Prilikom iznošenja hrane, nije utvrđeno da su nastupile štete na divljači niti štete na lovno-tehničkim i lovno-uzgojnim objektima.

Pojačan je rad lovočuvarske službe na terenu kao i sekcijskih pa-trola lovištem, koje su u svakidašnjoj ophodnji.

Za sve ove aktivnosti animirano je cjelokupno članstvo naše or-ganizacije. Odazvalo se, potvrđujući da je lovac prije svega uzgaji-vač i zaštitnik divljači.

Nedžad Garić

Snijeg – prilika za lovceLovačko društvo FAZAN, Odžak



Skupština LD „Zec“ iz Busovače održana je 12. travnja 2012. u učionici Srednje škole, što baš i nije bio najprikladniji ambijent za ovu prigodu. Na Skupštini se biralo i vodstvo Društva, jer je

od izbora sadašnjega prošlo ravno četiri godine.Poslije uobičajenih protokolarnih točki dnevnoga reda, pred-

sjednik Jako Čavara podnio je izvješće o radu Društva u protekloj godini, u kojem se osvrnuo na nekoliko bitnih točaka rada Društva.

Financijski, Društvo je proteklu godinu ipak pozitivno završilo, ali da nije bio prenesenog novca iz 2010., bilo bi u gubitku. Razlozi? Nije se odjelotvorio plan odstrjela, posebice u komercijalnom lovi-štu. Otkazivanje stranih lovaca, loša godina inače, pa domaći lovci iz financijskih razloga nisu imali dovoljno interesa za lov po nešto (za njih) većim cijenama. Komercijalno lovište je u posljednjih nekoliko godina naglo obraslo različitim vrstama šumskoga korova, otežan je, dakle, pristup terenima na koja izlazi divljač, a posljedica toga je – neuspješan lov.

Lovočuvarska služba je i dalje nedovoljno aktivna, zapravo ne-dovoljno učinkovita. Tu i tamo se pronađe po koji primjerak ranjene ili uginule divljači, a prijava o krivolovu nema. S obzirom na to da je lovočuvarska služba najveća stavka u financijskom poslovanju Druš-tva, ona bi morala biti daleko učinkovitija. Neposredno poslije rata u Društvu su bila dvojica lovočuvara, iz financijskih razloga Društvo se vratilo na jednoga, a kraj prošle godine dočekalo je praktično bez lovočuvara. Ovom pitanju treba posvetiti više brige i pronaći kvalitetno rješenje.

Po mišljenju predsjednika, lovne su sekcije nedovoljno zaintere-sirane za stanje lovišta koja su im povjerena. Točno je da je u Druš-tvu dosta lovaca sa stalnim mjestom boravka daleko od Busovače, pa nije baš realno tražiti od njih da sudjeluju u radu sekcija, ali nije nemoguće zadužiti lovce koji ne sudjeluju u radu da plate po dva radna dana za svaku lovnu godinu. Tako bi se osigurao novac za mnogovrsne radove u lovištu. Dalje, lovci slabo dolaze na sastanke u sekcijama, ali se žale da do njih ne dopiru informacije o stanju u Društvu. U sekcijama vladaju familijarni odnosi, pa je linija nezamje-ranja pogibeljna za njihov rad.

Zastupnici su raspravljali o navedenim problemima, ali i o pro-

Skupština dala povjerenje starom vodstvu Društva

blemima koji su u ovome lovi-štu nastali tijekom ovogodišnje jake zime i dubokog snijega. Divljač se probala spustiti u svoje zimovnike, ali u tome nije sva uspjela. Pojavili su se grabežljivci sa svih strana. Vuk se iz visokih dijelova spustio u niže, a psi lutalice iz naselja su navalili na niže dijelove lovišta. Plemenita divljač, ponajviše sr-neća, našla se u klopci. Da nisu lovci priskočili upomoć, bio bi pravi pomor. Odstrijeljeno je ili ranjeno nekoliko vukova i veći broj pasa lutalica, koje zakon onako samilosno štiti. Trebalo je „zaštitare“ pasa lutalica dovesti da vide što njihovi štićenici čine po lovištu. No oni to ne čine, oni sve probleme „rješavaju“ negdje daleko od lovišta, u toplom ure-du ispijajući kavicu i nadmećući se sa „Zapadom“ tko će izmisliti više zaštitnih mjera za svoje lju-bimce.

Dosta velik problem u ovoj godini bit će, kako organizirati učinkovitu lovočuvarsku služ-bu. Dobra i učinkovita lovoču-

varska služba je skupa, mnoga je lovišta još uopće i nemaju, a od slabe nema koristi. Ostaje zadatak Upravnom odboru da ovo pitanje riješi na najbolji na-čin, pa makar se skresale mno-ge stavke u troškovima. Možda i povećanje članarine pomogne. Dobrom lovočuvarskom služ-bom smanjit će se i krivolov, pa će se i prihod od legalnog lova povećati.

U ovoj se godini moraju na vrijeme pregledati lovnouzgoj-ni objekti, sanirati oni kojima je to potrebna, a i izgraditi neko-liko novih, da bi se na vrijeme iznijela dovoljna količina kva-litetne hrane u područja koja mogu biti najugroženija.

Također, Upravni se odbor mora više pozabaviti radom sek-cija, koje uglavnom ne nalaze pravi način djelovanja. Jednako tako i kinologijom, koja zamire iz godine u godinu, i streljaštvom, kojem je također potrebno po-moći jer veći broj mlađih lovaca pokazuje interes za ovom vr-stom sportske vještine.

U izbornom dijelu rada Skupštine razmatrano je pi-tanje komu povjeriti vođenje Društva u idućem četvero-godišnjem razdoblju. Neki su zastupnici očekivali burniju raspravu o tome, ali je ona izo-stala. Upravni je odbor neke od svojih posljednjih sjednica posvetio izboru novoga vod-stva. Kako god da su tražili neke nove ljude u Upravnom odboru, ipak su se složili da Skupštini predlože produženje mandata cijelome Upravnom odboru još za četiri godine. Na Skupštini nije bilo ozbiljnijih protuprijedloga pa je, uz dva glasa protiv, produžen mandat cijelome Upravnom odboru za još četiri godine. Predsjednik Društva ostao je Jako Čavara, a dopredsjednik Osman Pugo-nja. Predsjednik Skupštine je Dragan Bilić, a dopredsjednik Vinko Miljak. Glavni lovnik i da-lje ostaje Niko Čavara. Izabra-nom novom (starom) vodstvu čestitali su nazočni na sjednici, a poslije sjednice, uz zakusku, bilo je rasprave i različitih mi-šljenja, kako to obično biva u ovakvim prilikama.

Dobroslav Vrdoljak

Lovačko društvo ZEC, Busovača

Burnija rasprava ipak je izostala

Jako Čavara



Dvadeset četvrti ožujka, rani jutarnji sati, mobitel mi uporno zvoni. Pogledam tko je i pretpostavljam da slijedi razgovor na temu pasa. S druge strane žice Mišo Blagojević govori

uspaničenim, povišenim tonom: „Ajde, dopisniče, dolazi ovamo da vidiš moje jade što mi se noćas opet desilo!“ Tako je glasio vapaj uz-gajivača i ljubitelja lovačkih pasa goniča, kojemu su vukovi te noći izravno s kućice otkinuli psa, po treći put unazad dva mjeseca.

Znao sam i za prethodna dva slučaja drske vučje odmazde, ne-daleko od Mišina kućnoga praga, i lako mi je razumjeti odgajivača jer sam pretrpio nebrojeno puta gubitke pasa od opake zvijeri. Vuk harači planinama u okruženju, gdje od malih nogu lovim, jednako kao i mnogi moji zemljaci, kojima je gorski lov u krvi i koji se u pla-nini bolje snalaze nego li u njivi i ravnici.

Na licu mjesta ima se što vidjeti. Pasja kućica od izdubljene jelo-ve klade, komadina drveta s kojom bi dobar tegleći konj imao posla da je pomakne s mjesta, odvučena je preko dva metra, a lanac i ogr-lica kojima je bio vezan Mišin „Rus“ (kako je zvao svoga RP goniča) raskinuti kao igračka. Dvadesetak metara dalje ostaci od psa, tužan prizor. Svi tragovi ukazuju da vukovi u selo dolaze iz pravca brda Obljajca. Obljajac je rubni dio lovišta Risovac, nedaleko iza Mišina sela i taj teren je od strane Društva određen za obuku mladih pasa pa je vjerojatno učestali „štek“ goniča koji često uđe u noć, privukao vukove, a poznato je da se vrlo teško riješiti vuka koji se jednom „osladi“ lovačkim psom i da ostrvljeni vukovi s nestrpljenjem oče-kuju svaki novi „štek“, i ako šteka nema ne prezaju brutalno upasti u sela i odnijeti pse s lanca.

U jednome od ranijih pisanja spomenuo sam da je populacija vuka u Dinarskom sustavu kulminirala, a razloga su dva:

Prvi, grahovsko lovište dobrim dijelom graniči s teritorijem Hr-vatske, uglavnom na planini Dinari, sve do Crnih Potoka.

Vuk je u Hrvatskoj zaštićena vrsta, a kako ima velik radijus kre-tanja, isti ti zaštićeni vukovi se razmnožavaju i prave štete i po bh. lovištima.

Drugi, čak i mlađi lovci pamte doba kada se za odstrijeljenog vuka isplaćivala novčana nagrada i to je bio veliki stimulans lovcima da populaciju vuka drže u podnošljivim okvirima.

Danas je, nažalost, sve više lovaca koji će i u lovištima gdje vuk nije zaštićen, od dva „ponuđena“ traga svinje ili vuka, uglavnom okrenuti pratiti svinjski trag a vuka baciti u sjenu.

Odmah sam riješio da ove vučje pakosti i Mišine muke podijelim s čitateljima Hoop!-a, a kako je Mišo moj dobar drug znao sam da se neće naljutiti ako se malo i našalim. U šali sam predložio da članak ne šaljem odmah, dok mu vuk ne „skine“ još nekoga psa „da znam ljudima reći konačnu bilancu“. Je li šala bila slutnja ili su vukovi išli dalje „po planu i programu“, uglavnom nakon dva dana s lanca je pokupljena još jedna kvalitetna kuja posavskoga goniča, opet noćni plijen ostrvljene zvijeri.

Nakon toga, napisao sam priču, ali 2. travnja opet ujutro telefon-ski poziv i vijest: „Brale, i noćas me ojadiše za psa!“

Ljudi u selu već su bili počeli noću zatvarati svoje miljenike u strahu da ne ostanu bez njih. Mišo svoje nije zatvarao. Znao sam da sprema gadnu „zvrčku“ jer je nekoliko dana bio kronično nenas-pavan i zamišljen. Onda opet poziv, ali ne s izvješćem o novome

Prvo muka, onda sigurna ruka

BOSANSKO GRAHOVO: MIŠINE MUKE S VUKOVIMA

gubitku, nego poziv da dođem nešto pogledati. To „nešto“ bila je svježe oguljena vučja koža, trijumfalno okačena na tavanu nekakva pomoćnog objekta u Mišinu dvorištu. Prizor popraćen zadovoljnim opisivanjem nekoliko neprospavanih noći, i konačno smiješak.

Mišu Blagojevića većina lovaca i ljubitelja pasa znaju kao uspješ-na odgajivača posavskih goniča. Neki ga i blate, pričaju ovo i ono, ali zasigurno znam da ovaj lovac i uzgajivač pasa, u svako doba u dvo-rištu ima spremnu čitavu reprezentaciju kvalitetnih goniča, usprkos divljim zvijerima i ljudskoj sujeti.

Gagi Lončar

Mišo je ponosan na svoje posavce

Kućica od teške jelove klade odvučena, lanac prekinut

Napokon, smiješak na Mišinu licu



U ne tako davnim vremenima, prolazio sam kroz jednu šikaru sa starim i veoma cijenjenim lovcem. Pomalo sa sjetom i tu-gom u glasu rekao mi je da je i ovo jedna od parcela koje su

se prije rata sijale i/ili kosile. Tada je to već bila šikara s dosta grmova i raslinja srednje veličine. Ljudi su uglavnom bili zaposleni u lokal-nim poduzećima. Nakon dolaska s obveznog posla dolazio je rad na privatnom imanju. S njega se proizvodila zdrava domaća hrana za osobne potrebe, a višak se u svakom trenutku mogao prodati. Gotovo svako seosko domaćinstvo uzgajalo je kravu. Kuće su bile pune mlijeka i svakojakih mliječnih proizvoda. Od krava se dobivao kvalitetan stajnjak, koji se raznosio po njivama i livadama, poboljša-vajući prinose na njima. U trgovine se išlo uglavnom da bi se kupili proizvodi koji se nisu mogli proizvesti na vlastitom imanju. A osta-tak novca koristio se za poboljšanje životnih uvjeta i školovanje dje-ce. Hrana je bila jeftina zbog velike ponude, jer je svatko proizvodio za svoje potrebe, pa i više.

No stvari su se radikalno promijenile tijekom posljednjeg rata i nakon njega. Tijekom rata većina je ljudi prihvatila puške, braneći opstojnost svoga naroda na vjekovnim ognjištima. Tada su također počele pristizati prve pošiljke humanitarne pomoći. Zasigurno je da su one pomogle velikom broju pučanstva, ali su time ubačene i klice nerada. Naime, po prvi put je netko mogao dobiti nešto, a da pri tome nije uradio ništa. Dotadašnja poduzeća, uglavnom u druš-tvenom vlasništvu, odjednom su postala neuspješna, neprofitabilna, nastao je svojevrstan vakuum. Radnici su uglavnom prestali raditi, ali u velikoj mjeri i obrađivati svoju zemlju, uzgajati stoku. Danas je malo kuća na selu gdje domaćinstva uzgajaju krave. Bez krave nema stajnjaka. Ako nema stajnjaka, mora se kupiti umjetno gnojivo, koje košta. Inače nema dobra uroda. A bez uroda se ne isplati obrađivati zemlju. Sve se pretvorilo u matematiku. Prema njihovoj računici više se ništa nije isplatilo raditi. Ljudi su sada s već bitno umanjenim pri-manjima, pri čemu se iz njih moralo kupiti gotovo sve što treba za život jedne obitelji. Hrana je postala skupa, zbog znatno veće potra-žnje. Uz to hrana je, u najmanju ruku, sumnjive kvalitete i nezdrava.

Lovačka organizacija VITEZ, Vitez

Iz ograničenih kućnih proračuna vrlo malo novca ostaje za zado-voljenje ostalih životnih potreba. Ljudi su te stvari riješili podiza-njem nepovoljnih kredita, nada-jući se da će stvari krenuti nabo-lje. Budući da to bolje još uvijek nije došlo, ljudi se polako okreću nekadašnjim njivama i livadama, koje su u međuvremenu postale zapuštene.

I tu je stvoren drugi pro-blem. Na kraju zime i počet-kom proljeća ljudi šibicom i vatrom pokušavaju prikriti svoj višegodišnji nerad i s njih uklo-niti ono što je godinama raslo. Zapuštene parcele redovito se pale, pri čemu se pojavljuju požari, malih, srednjih ili velikih razmjera. Ove godine situacija je posebno zabrinjavajuća. Na-ime, nezapamćena suša iz pret-hodne godine, čije posljedice nisu ublažene ni topljenjem velikog snježnog pokrivača, te čest vjetar, uvjetovali su da tlo bude maksimalno isušeno. Bu-dući da je priroda fantastično razriješila problem kod biljaka, jer nema kruženja sokova kroz nadzemni dio vegetacije (ina-če bi došlo do smrzavanja, a time i do pucanja), najveći dio

vegetacije je suh, te se vrlo lako zapali. Ako ima dovoljno trave i suhog lišća, stvoreni su uvjeti da se požar prenese i na šumu. Puhne li vjetar, što se nerijetko događalo, požar je izmaknuo kontroli čovjeka, te se prenese na velike šume, stradaju i ma-terijalna dobra čovjeka, a zabi-lježeno je i nekoliko slučajeva da su u požaru smrtno stradali ljudi. Kuber, Gola kosa, Šikara, Jelovac, Grbavica, Doce, Brizjak, Hum, Rašćevac, Svace, Jelin skok, Franjića jelika, Ivankovica, Gradina i Crveno brdce samo su neka od područja na pro-storu općine Vitez na kojima se dogodio požar, u kojem su i va-trogasci morali intervenirati. Za lovce je ovo posebno značajno, jer su to sve dijelovi lovišta, a u požaru su zasigurno stradala brojna legla divljači (u proljeće posebno prva legla zeca, koja bi do kraja lovne godine sudjelo-vala u reprodukciji), te ptice na gniježđenju. Na ovaj način pti-ce i životinje ostaju bez svoga doma, bez staništa, bez hrane i zaklona, te ih se protjeruje. Pi-tanje je hoće li se neke od njih više ikad vratiti na prethodna staništa. Nerijetko, od požara stradaju i lovno-gospodarski i lovno-tehnički objekti u lovištu. Osim što se izgaranjem pravi šteta, nepovratno se uništavaju velike količine kisika, istodob-no stvarajući velike količine ugljičnog dioksida, koji biljke ne mogu preraditi kroz proces fotosinteze. Stoga se pojačava štetan utjecaj ugljičnog diok-sida, što je poznato kao „efekt staklenika“. Tijekom veljače ove godine, kad su sibirske tempe-rature dulji niz dana vladale na području Bosne i Hercegovine, desetogodišnja djevojčica me je pitala jesu li znanstvenici možda pogriješili. Naime, oni cijelo vrijeme pričaju o global-nom zatopljenju, a njoj se činilo da je riječ o globalnom zahlad-njenju. A karakteristika glo-balnog zatopljenja upravo se ogleda u još većim oscilacijama temperature. To znači da se ljeti mogu očekivati još više, a zimi još niže temperature. I na to se moramo polagano navikavati.

Zakon o lovstvu FBiH u član-ku 28. izričito zabranjuje „palje-nje korova, strništa, trstika, trave

Požari pustoše lovišteNa kraju zime i početkom proljeća ljudi šibicom i vatrom poku-šavaju prikriti svoj višegodišnji nerad i s njih ukloniti ono što je godinama raslo.


BESPLATNI MALI OGLASI

Prodajem prirodnu kame-nu sol za divljač, uvoz iz Austrije. Cijena: 1,5 KM za kilogram. Dostava na vašu adresu. Telefon: 061 791 305.


i drugog raslinja u lovištima“. Za ovaj prekršaj propisana je novčana kazna za pojedinca u iznosu od 500 do 1000 KM.

Protokolom iz japanskoga grada Kyota, uz Okvirnu konvenciju UN o promjeni klime, koji je dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, države potpisnice složile su se oko ogra-ničenja emisije ugljičnog dioksida, kao i još pet ostalih plinova, po-znatih pod nazivom staklenički plinovi. Budući da je emisija ovih plinova ograničenje za porast industrijske proizvodnje u razvije-nim zemljama, te da trenutačne potrebe BiH nisu na visokoj razini, umjesto da palimo vegetaciju, mogli bismo svoju dopuštenu kvotu prodavati razvijenim zemljama, a novac pametno utrošiti u razvoj zemlje. BiH planira ostvariti značajan prihod od turizma. Posebno mjesto u ovom bi trebao zauzimati lovni turizam. Naprijed navede-ni ciljevi neće biti ostvarivi dok ne dođe do temeljitih promjena u ponašanju i ekološkoj osviještenosti pučanstva.

Kako se boriti protiv ovakvih pojava? Preventivnim djelova-njem, organiziranjem predavanja i prezentacija, ponajprije prema školskim populacijama i pučanstvu na selu. Lovočuvarsko osoblje, lugari, radnici šumarija, lovci, vatrogasci, a na koncu i svi ostali gra-đani trebali bi prijavljivati počinitelje navedenih djela. Za represiv-no djelovanje bilo bi zaduženo sudstvo, koje bi dalje procesuiralo počinitelje. Tužbeni zahtjev sadržavao bi i podatke o procijenjenoj šteti, koju bi štetnik bio dužan nadoknaditi korisniku lovišta. Druga, nepovoljnija inačica djelovanja podrazumijeva praćenje gubitaka, te ispravne godišnje planove gospodarenja, umanjujući planirani broj divljači za korištenje (lov) za broj stradale divljači. U protivnom, već sljedeća prebrojavanja pokazati će da se ušlo u matični fond, što definitivno vodi do smanjenja brojnosti divljači.

Ivica Drmić

Biti lovac ne znači samo „jamit pušketinu pa pucat po brdu“, kako se to kaže u našem kraju. Biti lovac znači odnositi se prema pri-rodi i lovištu dostojno čovjeku. U tom smislu, pravi se lovac skrbi

za prirodu, biljni i životinjski svijet i lovište, kako u razdoblju lova, tako i izvan njega. Tako raznovrsnim djelovanjem podupire održavanje divljači u prirodi i lovištu. Gradi hranilišta, pojilišta, solila, unosi divljač u lovište, zajedno sa šumarima sadi šumu, prosijecanjem i čišćenjem šuma provodi predzaštitne protupožarne mjere, itd.

Iz takvih se razloga okupila šestorka lovaca Lovne sekcije Potkraj kočerinskoga LD „Rujan“. Jozo Mikulić Karmelić, Stanko Kvesić Frćko, Ivan Mikulić, Ivica Gekčić, Tomo Mikulić Karmelić

Očišćen „Stari Mikulića put“Lovačko društvo RUJAN, Kočerin

i Ivan Mikulić Karmelić. Oni su odlučili očistiti lovačku sta-zu od Potkraja do Rujna. Ova, lovcima omiljena staza, zvana „Stari Mikulića put“, stara je pre-ko jednoga stoljeća i prepuna je uspomena i priča. Naši su stari njome gazili do udaljenih vrtača u kojima su obrađivali male površine zemlje. Njome se išlo do ograda iz kojih su na-

sijecali tanka drva te ih vezali u „brime“ i nosili kući za ogrjev. Kako bi stari rekli, „pola na kenj-ca, a pola nase“. Njome se pro-gonilo blago, „pivala se ganga, zamirali se momci i cure, išlo se na silo na Rujan“… Područje ko-jim prolazi staza odavno je, i da-nas, omiljeno lovište na jarebicu, lisicu i zeca. Na sredini se staze nalazi mjesto zvano Počivaljka. Na Počivaljki se nalaze stijene nalik stolcima i na njima se po-čivalo nakon prvog dijela uspo-na prema Rujnu. Zbog promje-ne načina života u posljednjih dvadesetak godina, staza je dosta zarasla. Cilj ove skupine lovaca je čišćenje staze do sta-roga, zapuštenog i zaraslog po-jilita Brloga. „Brlog“ je kao i staza ispričan u pričama naših starih. To je prirodna udubina u kršu na rujanskoj visoravni s nepro-pusnom podlogom od zemlje crvenice, u kojoj se prirodno nakuplja voda. Kao takva, vje-rojatno je vrlo stara i značajna kroz povijest. Služila je kao po-jilo za ljude i stoku. Ponekad je bila kupalište: „Zaveži dvi tikve vodenjače okopasa i plivaj“.

Nakon čišćenja staze, pristu-pit će se čišćenju Brloga i ure-đivanju pojilišta za divljač. Na-damo se da će tada biti znatno veći odziv lovaca.

Ivan Mikulić

Mikulića putom ponovno do Brloga



Dana 18. ožujka 2012., LD „Rujan“ iz Kočerina organiziralo je hajku na štetočine u kojoj je sudjelovalo oko četrdeset lova-ca. Poslije hajke, na kuhani lovački grah pridružilo se još njih

četrdeset. Okupljanje lovaca na zbornome mjestu Lipovci, kod lovačkoga

doma u Kočerinskom polju, započelo je u 6.30, a postrojavanje je bilo u 7 sati. Prozivku je obavio Mate Mikulić, predsjednik Društva. U postrojavanju i pribilješkama pomagao je Ivan Kolobarić Zec. Oružje i streljivo – isključivo krupnu sačmu – pregledao je lovnik To-mislav Mikulić Karmelić. Upute i savjete lovcima dao je Ivan Soldo, lovočuvar Društva.

Naglašavajući važnost poštovanja lovačkih pravila, predsjednik Društva zapovjedio je raspored i pokrivanje lovišta po revirima, a lovci su pokazali red i poslušnost, te urednost u nošenju oružja i odore.

Razvođenje lovaca po revirima preuzeli su predsjednici lovnih jedinica: Ivan Kolobarić Zec za revir Gornji Mamići, Andrija Vuko-ja Domić za revir Privalj-Ljubotići, Budimir Ivanković Budo za revir Kočerin-Gradina, Ivan Mikulić-Ivica za revir Gradina-Kuci, Anđelko Udovičić Đela za revir Osoje-Kamenolom te Željko Soldo za revir Ljubotići-Crne Lokve.

Hajka je trajala do 10 sati, zatim je uslijedio povratak na zborno mjesto, a od 11 do 11.30 postrojavanje, prozivka i izvješće voditelja skupina i predsjednika lovnih jedinica predsjedniku Društva. Ulova nije bilo, nisu primijećeni ni predatori. Na dvije lokacije čuo se pjev jarebice. Zec je uočen na pet lokacija, što je zadovoljavajuće s obzi-rom na duboki snijeg u veljači. Od 11.30 do 12.00 trajao je odmor i razgovor uz čašicu pića. U 12.00 je počeo ručak, lovački grah koji je pripremio prokušani majstor lovačke kuhinje Zdenko Kvesić Keja. Ručak je protekao vrlo tiho, bez obzira na 80 lovaca. Čulo se samo kuckanje pribora za jelo, i katkad riječi „Dobar gra“. Nakon ručka usli-jedilo je druženje uz piće i razgovor, sve do 17 sati, u kome su po-taknute nove zamisli i planovi o budućem djelovanju Društva. Po-štujući korizmeno vrijeme, sve je teklo mirno, tiho i dostojanstveno.

Nakon odlaska lovaca kućama, članovi Upravnog odbora LD „Rujan“, zajedno sa svojim predsjednikom, zbrinuli su otpad, po-spremili stolove, oprali suđe, razdužili sve prema mjestu zaduženja, i tako ostavili urednim ovaj prostor kod svoga lovačkog doma.

Nadamo se samo da će ovakvo druženje postati tradicionalnim.

Ivan Mikulić

Lovačko društvo RUJAN, Kočerin

Hajka, pa pravo lovačko druženje

Sudionici hajke na štetočine

Lovački grah se nestrpljivo čekao…

…a spremio ga je, tko drugi, nego Keja



Proljeće je, i sumiraju se aktivnosti lovaca prije, za vrijeme i poslije zime.

U veljači ove godine, svi lovci i sva lovačka društva imala su pune ruke posla. Neuobiča-jeno velik snijeg zameo je sve putove i ugrozio zimovališta divljači, posebice srneće. A ni ostale vrste nisu mnogo bo-lje prošle. Ponestalo je hrane, i mnoga su grla stradala od gladi ili su, iznemogla, bila lak plijen grabežljivcima. Vuk se spustio iz visokih planina i uzi-mao svoj danak, a psi lutalice napustili su naselja i dali se u potjeru za srnećom divljači u nižim dijelovima lovišta.

Ali, ni lovci nisu mirovali, dali su se na posao i pritekli upo-moć divljači. Iznosili se sijeno i, ponajviše, zrnastu hranu, koja je jača i poslije nje divljač se brže oporavlja. Uništavali su lutalice i vukove, koliko su mogli.

No, bez obzira na sve te na-pore, busovačko lovište ove je zime ostalo siromašnije za 22 komada srneće divljači, koja je i najviše stradala.

U spašavanju divljači sudje-lovale su sve sekcije Društva, ali, prema nekim saznanjima, najviše se u tome istakla sekcija Buselji, čiji je predsjednik Ljubo Marković. Desetak momaka ove sekcije nije žalilo ni sebe ni druge, pomažući divljači. Od svojih kuća pa do Baručijinih torova, obišli su svaki teren koji je poslužio divljači kao skloni-šte od nevremena i opakih pro-gonitelja. Ova sekcija graniči s izdvojenim lovištem u kojem se lovi po posebnim propisi-ma, no za njih nije bilo granice, radili su jednako u oba lovišta.

Kad se snijeg otopio, ovi su lovci sumirali gubitke i prijavili ih glavnom lovniku Društva, a onda se odmah dali na izgrad-nju lovno-uzgojnih objekata, uglavnom hranilišta i pojila. I ove se zime, naime, pokazalo, koliko god bilo hranilišta, nikad ih nije previše. Momci su se do-

Odličan rad mladih lovaca iz BuseljaLovačko društvo ZEC, Busovača

govorili i kako će ih popunja-vati. Prekasno je, znaju oni to, iznositi hranu kad snijeg zakrči sve „staze i bogaze“, pa se ne može do divljači.

Na području Baručijinih to-rova davno je izgrađeno jedno pojilo. Bilo je to izdubljeno bu-kovo deblo u koje se slijevala voda iz obližnjeg izvora. Ovoga proljeća, Ljubina je ekipa od-lučila napraviti novo pojilo jer se staro, što od mraza, što od starosti, ove zime potpuno ras-palo. Donijeli su alat, sa šuma-rom se dogovorili koju bukvu oboriti i dali se na posao. Bit će to još jedan u nizu objekata koji će služiti čovjeku, divljači i putniku namjerniku.

Momci su, poslije najhitnijih poslova na svojim imanjima, planirali i rad na svojoj lovačkoj kući, koju još nisu u potpunosti završili.

Uz Ljubu, u svim ovim po-slovima najviše su se istakli: Ivan Bilić, lovnik sekcije, zatim Dario i Mario Bilić, Dragoslav Rajić,

Nenad Milinović, Mario Vrho-vac, Anđelko Tomičić, Anđelko Miljak i Branimir Pušić.

Kod ovih momaka imponi-ra sloga i odlučnost da ustraju, jer je baš ova mlada garnitura, od nekada male i neuočljive

sekcije napravila sekciju za div-ljenje.

Pa neka vam je uspješan rad i dobra vam kob, mladi lovci iz Buselja.

Dobroslav Vrdoljak

Novo pojilo Ljubine ekipe

Uz „vruć tanjur“, može se dobro i raditi



Predsjedništvo LD „Pavlo-vica“, na završetku ovo-godišnje lovne sezone,

donijelo je odluku da se uz za-tvaranje lovne sezone upriliči i dodjela diploma za 11 lovaca koji su u dva ispitna roka položili lovački ispit, da se to upriliči 15. travnja 2012., na razini Društva, a da domaćin bude sekcija Gra-dina.

Vodstvo sekcije Gradina, na čelu s predsjednikom Fra-njom Cvitanovićem, načinilo je program obilježavanja te ga dostavilo svim članovima Druš-tva i odabranim gostima koji su uvijek spremni pomoći u zaštiti prirode, očuvanju divljači i iz-gradnji lovnih objekata.

Na početku svečanosti, pri-sutnima se riječima dobrodoš-lice i zahvale obratio domaćin, predsjednik sekcije Franjo Cvita-nović. Posebne pozdrave upu-tio je lovcima pripravnicima koji su položili, kako to on reče, ispit zrelosti, odnosno lovački ispit, zaželjevši im prije svega dobro zdravlje, obilje rada na zaštiti divljači, unaprjeđenju lovstva i sprječavanju krivolova, primjer-no ponašanje te dobar i uspje-

Lovna sezona zatvorena na primjeren način

Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

šan lov. Predsjednik Cvitanović posebno je zahvalio na dolasku Fabi Staniću i Stipi Zlatuniću iz PS Novi Travnik, Draganu Slip-cu, predsjedniku Društva Mirku Lešiću i predsjedniku Skupštine Društva Slavku Marinu.

Obraćajući se nazočnima, Mirko Lešić, predsjednik Druš-tva, zahvalio je lovcima i gosti-ma na dobru odzivu, usprkos kiši. Uvijek se može raditi bolje i više, rekao je Lešić, izrazivši nadu da će i ove godini rasti broj lovaca pri radovima u lovi-štu i da će Upravni odbor učiniti sve da Društvo dobije odobre-nje za Godišnji plan gospodare-nja lovištem.

Slavko Marin pozvao je lov-ce da učine tri temeljne stvari: prvo, da plate članarinu kako bi Društvo moglo raditi i egzisti-rati, drugo, da poštuju red, rad i disciplinu u sekcijama i Druš-tvu, i treće, da poštuju Zakon o lovstvu i njegove podzakon-ske akte kako ne bi došli pod njihov udar. Marin je, također, predlažući nazočnim lovcima da zatvaranje lova preraste u tradiciju i to na razini Društva, a ne kao sada po sekcijama.

Predsjednik Društva uručio je diplome jedanaestorici lova-ca koji su položili lovački ispit, nakon čega je predsjednik sek-cije Gradina pozvao sve lovce i goste da nastave druženje uz jelo i piće, za koje su se pobrinu-li Mirko Ćelam, Tomislav i Josip Slipac, te Matan Maroš i Franjo Cvitanović.

Završavajući proslavu zatva-ranja lova, svi sudionici su kon-statirali da je bila dobro pripre-mljena, da podržavaju prijedlog Slavka Marina i da će se, sljede-će godine, na Mali Uskrs, naći na Kosici kod novotravničkoga nebodera.

Anto Cvitanović

I ovog su proljeća u LU „Livanjsko polje“ Lištani, odnosno u svim njezinim lovačkom sekcijama, u punom zamahu radovi u lovištu. Sukladno planu, predah u lovidbi iskorišten je za uređenje lovi-

šta, sjetvu jednogodišnjih remiza, nabavku automatskih hranilica, izgradnju visokih čeka i sl.

Tako su na južnim padinama Golije u izvedbi lovaca Lovačke sekcije Ljubunčić preorane značajne površine zapuštenih šumskih parcela gdje će niknuti zasadi zobi i kukuruza. S obzirom na to da

Ulaganje u kvalitetu lovišta

Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani je riječ o planinskim i teško prohodnim površinama, gdje je pristup mehanizaciji umno-gome otežan, trebalo je uložiti velik napor i “najprije pristupiti ručnom” popravku putova kako bi se traktorima kultivirala veća površina. Međutim, zahvaljujući vrijednim pojedincima, Filipu Lijoviću, Tomi Keliću i Josipu Kovaču, planirane aktivnosti uspješno su završene.

Da se divljač trajnije može zadržati i održati u lovištu, na najbolji su način pokazali lovci Lovačke sekcije Orguz. Kako bi privukli i zadržali evidentno ne-dovoljan broj i poboljšali prirast divljih svinja na širim lokaliteti-

ma Kamešnice, uz financijsku potporu Udruge krenuli su u su-stavno instaliranje hranilica za ovu divljač. Tako je prošle lovne godine nabavljeno i u ovaj dio lovišta postavljeno 5 automat-skih hranilica koje se napajaju preko solarnih panela, a za ovu lovnu godinu već su, prema planu, nabavljene i instalirane još 4 hranilice. Za svaku pohva-lu, nema što, primjer je to koji će slijediti i ostale lovačke sekcije.

I dok su na jednome kraju lovišta „Golija-Troglav“ u punom jeku radovi na prihrani i prehra-ni divljači, na drugome dijelu, na lokalitetima Čelebića i Ruja-na, marljivo se radi na izgradnji



Obilne snježne padaline ove su godine načinile goleme štete na divljači

u fojničkom lovištu. Iako su se lovci angažirali i u nekoliko na-vrata iznosili hranu u lovište, to nije moglo značajnije promijeni-ti stanje. Najviše je stradala srne-ća divljač. Kad se snijeg napokon počeo topiti i kad se činilo da sti-že kraj patnjama ove divljači, sti-gla je nova pošast, mnogo gora od snijega – vukovi.

Snijeg se danju topio, ali su noći bile hladne te se na snjež-nom pokrivaču, koji je u pla-ninskim dijelovima lovišta bio

Najviše stradala srneća divljačvisine oko dva metra, hvatala kora. Kroz nju su srne propada-le bivajući tako lak plijen vuko-vima, čiju je težinu kora držala. Napravljeno je i nekoliko akcija na vuka, ali iako nađen i viđen, ovaj se predator iz svake uspio izvući bez posljedica.

Kako naše lovište nasta-njuje, ili su u prolazu, priličan broj medvjeda, a i vuk sve če-šće boravi na ovim prostorima, planirano je da se ove godine naprave najmanje dvije visoke čeke na koje bi se iznosila hrana za ovu divljač. Do sada hranu za medvjeda nismo iznosili jer bi

na takvim mjestima bio suviše lak plijen krivolovcima, ali sada stvari stoje drukčije.

U fojničkom je lovištu trenu-tačno jedan lovočuvar, no zbog veličine lovnoga područja, to nije dovoljno. Stoga je HLD „Vepar“ angažiralo još jednoga lovočuva-ra volontera, a u skorije se vrijeme stalni radni odnos planira zasno-vati s još jednim lovočuvarom.

Najbolji dokaz da čuvanje divljači nije i ne treba biti zadaća samo lovačkih udruga i policije, dao nam je Željo Oroz, direktor Veterinarske stanice u Fojnici.

Naime, u poslijeratnim se

godinama divljač ubija svakod-nevno, pa se i meso te divljači, radi pregleda, donosi u vete-rinarske stanice skoro pa svaki dan. U kontekstu toga, Željo Oroz donio je odluku da Vete-rinarska stanica u Fojnici više neće pregledati uzorke mesa divljači bez uredna papira za njezin odstrel, bez obzira na to je li riječ o lovnom ili nelovnom danu. Ovaj čin tim je veći jer u općini Fojnica samo ova veteri-narska stanica ima pravo izdati papir o ispravnosti mesa.

Željo Oroz dugogodišnji je član našega Društva, možda i jedan od rijetkih lovaca koji ne žele nositi pušku i ubijati divljač. Kako je sam rekao, njegova je uloga u lovačkom društvu is-ključivo pomoći unaprjeđenju lovstva i očuvanju divljači.

Dragan Perica

Hrvatsko lovačko društvo VEPAR, Fojnica

lovno-tehničkih objekata. Tako je Lovačka sekcija Lištani u prošloj godini izgradila 3 visoke čeke od kojih jednu doista reprezentativnu, s termoizolacijom i solidnim unutarnjim komforom, na lokalitetima D. Rujani, Odžak i Lištani, a za ovu godinu planirana je izgradnja još dviju, kako bi se u komercijalnu ponudu Udruge uvrstio i vuk, koji svojom brojnošću već sada ugrožava ostale vrste divljači u lovištu. Imajući u vidu da je Lovačka sekcija Čelebić već ranije izgradila dvije „vrhunske“ visoke čeke na lokalitetima Čelebić i Gvozd, „Livanjsko polje“ Lištani svakako će moći ponuditi, već od ove lovne godine, za sve lovce-turiste koji cijene vrhunske trofeje, pravi ugođaj i užitak u lovu na krupnu divljač.

Anđelko Ištuk



Na sjednici Upravnog odbora održanoj 2. ožujka 2012., utvr-đeni su termini prebrojavanja divljači: 18. i 25. ožujka. Nakon prebrojavanja, obradili smo podatke s 8 oglednih ploha (8

x100 ha). Svaka je sekcija obuhvatila po dvije plohe s različitim bo-nitetnim razredom.

Prebrojavanje je, u kombinaciji s praćenjem i brojenjem tijekom cijele lovne godine i metodom povratnog računanja na temelju vi-šegodišnjeg odstrjela pojedine vrste divljači, jasan pokazatelj stanja divljači, pri čemu se kontrolira i prirast, glavna smjernica za izradbu Godišnjeg plana gospodarenja LD „Fazan“.

PROLJETNO BROJNO STANJE DIVLJAČI 1. Srneća divljač, ukupno 450

Srna 240Srnjaka 210Srnjaka mladih 120Srnjaka zrelih 90

2. Divlje svinje, ukupno 70Krmača 15Nazimadi 10Veprova 5Prasadi 40

3. Zečevi, ukupno 300Omjer spolova zečje divljači 1:1

4. Fazani, ukupno 1050Koka 700Pijetlova 350

5. Divlje patke (gluhare), ukupno 400Ženki 200Mužjaka 200

Dvojbe uz prebrojavanje divljači

Lovačko društvo FAZAN, Odžak

Metode koje su najčešće u uporabi u lovnoj praksi, pokazalo se, ne daju ni približno točne rezultate. Uglavnom, zbog velikih razlika u prirodnim uvjetima lovišta i znatnih promjena divljači u pogledu gustoće, odnosa spolova, starosne strukture i godišnjeg prirasta. Velik utjecaj na točnost dobivenih rezultata ima i ozbilj-nost s kojom se pristupa brojenju.

No čak i kad bismo sve učinili i predvidjeli, postavlja se pitanje u kojoj je mjeri moguće registrirati svaki primjerak pojedine vrste divljači. Zanimljivo, pri „najboljim“ uvjetima za praćenja divljači, u tijeku 24 sata, od ukupnog broja srna na nekom području moguće ih je vidjeti najviše 50 posto, a obično se vidi mnogo manje. Na osnovi praćenja u prirodi, brojnost srna se podcjenjuje 100-200 posto.

Svi se planovi zasnivaju na procjenama. Iz desetogodišnjeg prihvaćanja svih metoda brojenja i godišnjih planova gospodare-nja, kao i godišnje statistike odstrela divljači, moguće je izvući za-ključak da smo u navedenoj tabeli bliže stvarnom brojnom stanju divljači u lovištu nego „gospodarenju odoka“.

Nedžad Garić

Druženje lovaca iz sekcije Do-nja Mahala LU

„Sava“ Orašje i lovaca iz LD „Klek“ Zavidovići, traje već niz godina.

Ove godine u si-ječnju, lovci LU „Sava“ uzvratili su posjet svojim prijateljima u Zavidoviće. Lov je upriličen na proplan-cima Konjuha, u po-dručju sela Ribnice. I u pogledu ulova, bio je vrlo uspješan. Naime, mladi lovac Dejan Baotić i Drago Prgić, predsjednik Uprav-nog odbora LU „Sava“, po izuzetno teškim vremenskim uvjetima odstrijelili su po vuka. „Odstrijelio sam vuka iz karabina, pucao sam bez puno razmi-šljanja, kao da imam iskustva u tome, a zapravo sam prvi put

Posavcima dva, treći domaćinuLovačka udruga SAVA, Orašje

pucao na ovu divljač“, bio je više nego zado-voljan mlađahni Baotić.

Osim njih dvojice, vuka je odstrijelio i je-dan domaći lovac.

Domaćini su nam čestitali na ulovu, i bili su jako zadovoljni našim uspjehom jer im vukovi čine mnogo štete u lovištu, ali kad se spuste s planine u selo Ribnicu – i na stadima ovaca.

Adam Dabić

Jozo Miličević, predsjednik Kinološke udruge „Vran“ i dugogodiš-nji član LD „Vepar“ i Jozo Ivančević, član lovačkoga društva, proslaviše svoj imendan na svetoga Josipa, u „Gurmanu“. Jozo Miličević donio je meso vepra, a Slavko, vlasnik restorana, zaista je vrhunski pripremio jelo. Mali povod za malu zabavu od strane lovaca, ispalo je fino. Malo su se prepričavale dogodovštine iz lova, peckali su jedni druge, šalili se na svoj i tuđi račun te se, na kraju, razišli zadovoljni što su se u vrije-me lovostaja našli i proveli vrijeme malim ležernim druženjem.

Stanko Ćurčić

Proslava imendana


LOVAČKO ORUŽJE

U svakidašnjem životu su-srećemo se s različitim stvarima o kojima ne

znamo baš mnogo, niti postoji neka velika potreba za njima.

Nošeni voljom za inovacija-ma i stvaranjem nečega poseb-nog, razni proizvođači zajedno sa svojim stručnjacima često inoviraju neke stvarčice koje na kraju ne opravdaju vrijednost svoga postojanja.

U ovoj prilici riječ je o dvama projektilima (lovačkim metcima) koji se još uvijek mogu naći na tržištu. Istina, vrlo se rijetko ko-riste, a vi sami zaključite i zašto.

ACCELERATOR ZRNOKod karabinskog streljiva

dosta se eksperimentiralo s podkalibarnim zrnom hiperso-nične brzine. Pionirski pothvat na tom planu napravio je „Re-mington“ stvorivši metak „Acce-lerator“ za vrlo rašireni i popu-larni američki kalibar 30-06, koji je svojedobno bio najbrži tvor-nički proizveden metak za puš-ku. Zrno se sastojalo od tvrde čelične jezgre znatno manjeg kalibra, smještene u narezanom plastičnom omotaču. Prilikom ispaljivanja metka zrno je posti-glo rotaciju i do 200.000 okre-taja/min, pa je nakon izlaska projektila iz cijevi centrifugalna sila raširila plastične krakove koji su obuhvaćali čeličnu jez-gru. I plastika je otpala a jezgra je nastavila let iznimno velikom brzinom, većom od 1200 m/s.

Unatoč svojim iznimno do-brim svojstvima „Accelerator“ je pokazao i dosta slabosti, među kojima je posebno izražena ve-lika osjetljivost na zapreke. Nai-

me, laki projektili iznimno velike brzine pri udaru u najmanju zapreku (lišće, ili grančica drve-ta) vrlo lako mijenjaju balističku putanju, što je u stvarnoj pri-mjeni ozbiljan problem. Zbog toga je ovaj projektil za sada u vrlo ograničenoj uporabi.

Neka istraživanja govore da je u većini zemalja (skoro u či-tavoj Europi, primjerice) zabra-njena uporaba ovoga metka, zabranjen njegov uvoz i prodaja. Jedno od obrazloženja glasi da je nerazmjerno visok postotak „bjegunaca“, dakle, zrna koja ne-kontrolirano gube pravac i odli-jeću u neodređenom smjeru, pa je uporaba ovih zrna lovno nee-tična i opasna po okolinu. Njihov postotak dostiže čak 10 od 100. Drugi razlog za zabranu ovoga metka nije lovni nego policijski. Nijedna policija na svijetu ne voli

“ACCELERATOR” I “TRU-TRACER” STRELJIVO

Projektili bez renomeaUnatoč svojim iznimno dobrim svojstvima „Accelerator“ je pokazao i dosta slabosti, među kojima je posebno izražena velika osjetljivost na zapreke. „Tru-Tracer“ streljivo nema praktičnu uporabu u lovu, među-tim, može vrlo dobro poslužiti pri učenju mladih lovaca, strijelaca na leteće mete i za brzu kontrolu točnosti gađanja puške.

Mladen Bešlić

zrna na kojima ne ostaju otisci žljebova, odnosno polja po ko-jima bi se moglo utvrditi iz koje puške je metak ispaljen.

Gledajući opet s lovačke stra-ne, ovo zrno ukoliko bi pogodilo

vitalne dijelove srnjaka moralo bi biti učinkovitije od zrna iste te-žine jer mu je i veća brzina kako na izlazu iz cijevi tako i na odre-đenoj udaljenosti do cilja.

U Sjedinjenim Američkim Državama „Accelerator“ je rekla-miran kao „Varminter“ – dakle, za lov štetočina plus svisca, i to u kalibrima 308 Winchester, 30-06 i 30-30 Winchester. Napo-sljetku, u literaturi se spominje uglavnom zrno „Acceleratora“ s 55 grena (3,6 grama) „Pointed Soft Point“, dakle TM Spitz.

SAČMENI METAK „TRU-TRACER“Često se mogu vidjeti prizori

u našim lovištima ili na strelja-nama, gdje se ispuca na tisuće promašenih hitaca, preračunato u novac vrijedi bogatstvo, a da ne spominjemo razočarano spu-štanje puške nakon promašaja. Dakako, strijelac se prvo zapita kamo je pucao. Većina, osobito slabijih strijelaca, ponaša se go-tovo očajnički. Kako se putanja sačme ne može vidjeti, preostaje im samo da razmišljaju o isprav-ku svoga načina pucanja. Ipak, jedan proizvođač streljiva odlu-čio je napraviti takav metak koji će pomoći takvim strijelcima.

Talijanska tvrtka „Euro-Balli-stic Produckts“ ponudila je trži-štu novu vrstu sačmenog met-ka – „Tru-Tracer“.

Ovaj metak vanjskim se izgledom ne razlikuje od ne-koga drugog sačmenog met-ka. Zasad ih tvrtka puni samo u kalibru 12. Dakle u plastičnu čahuru dužine 67 mm, s visi-nom kape 16 mm stavljena je odgovarajuća količina baruta i

Accelerator metak kalibra 30-30 Winchester

Remingtonov Accelerator metak


LOVAČKO ORUŽJE

poseban plastični čep. Poseban je po tome što je u sredini dna ko-šarice profilirano ležište pirotehničke kruškice i kanal do dna čepa. Kanal je izveden zato da plamen baruta zapali smjesu. U košaricu je stavljeno 28 g sačme promjera 2,5 mm. Metak je zatvoren na klasičan način, zvjezdasto. Balistički podatci za ovaj metak slični su onima za klasičan metak. Brzina sačme na 2,5 m je oko 300 m/s, a tlak barutnih plinova oko 450 bara. Kruškolika posudica izrađena od aluminija napunjena je pirotehničkom smjesom na bazi fosfo-ra. Smjesa gori oko 0,5 sekunde, za koje vrijeme kruškica prijeđe put oko 50 metara. U početku (do 5 m) kruškica se kreće ispred fronte sačme (zbog veće težine) na daljini od 25 metara, negdje je u sredini dužine snopa, a pri daljini od 50 metara kruškica je na kraju dužine sačmenog snopa.

Stvarajući „Tru-Tracer“ novu patronu sa svjetlećim znakom,

stručnjaci su upravo htjeli olakšati uvježbavanje strijela-ca na glinene golubove. Ipak, prema njihovoj procjeni taj „vatreni pronalazač cilja“ čijim se razvojem proizvođači stre-ljiva bave već nekoliko godina tek se treba dokazati u praksi. Naime lovci koji su ga iskuša-vali na pokusnim poligonima tvornice u Italiji tvrde da se svjetlosni umetak može dobro raspoznati samo ispred tamne pozadine, dakle ispred drveća

ili grmlja. Drugi pak tvrde da se „crvena loptica“ katkad izma-kne izvan rasipa sačme.

Stručnjaci iz njemačkoga lovačkog lista „Jagd Zeitung“ ustanovili su da su česta od-stupanja od jednog metra i da su ona prevelika za puca-nje na glinene golubove, a u skeet-gađanju svjetleći trag kao pokazatelj pogotka bio bi prikladan.

„Tru-Tracer“ streljivo nema praktičnu uporabu u lovu. Dapače, mogućnosti metka su smanjene (manja količina sačme) da bi lov bio uspješan. Međutim, metak „Tru-Tracer“ može vrlo dobro poslužiti pri učenju mladih lovaca, strijelaca na leteće mete i za brzu kon-trolu točnosti gađanja puške. Lošije uvježban lovac-strijelac, a pogotovo kad je iz bilo kojih razloga promijenio pušku, nije siguran gdje mu je hitac „sjeo“. „Tru-Tracer“ može dobro poslu-žiti i iskusnijem lovcu-strijelcu za uvježbavanje pretjecanja i drugih mogućnosti u lovu ze-čeva ili, primjerice, fazana. Ne-dostatak je ovih metaka even-tualna mogućnost izazivanja požara lako zapaljivih tvari.

Dakle, dragi lovci, procije-nite sami je li nužno u asorti-manu lovačkog streljiva imati i navedene projektile (metke) i biste li ih rado koristili bez obzira na njihove nedostatke, odnosno bi li vaša uspješnost u lovu bila veća ili pak manja prilikom pucanja na divljač u pogledu udaljenosti ili razbaci-vanja izvan mete.

Tru-Tracer, svijetleći izvidnikTru-Tracer, sačmeni metak talijanskog inovatora Euro Balistic Productsa


LOVAČKA PRIČA

Moglo je to biti prije nekih 10-12 go-dina. Bilo je ljeto i lovio se srnjak.

Uz duže dogovaranje, srećom u kavani, pade dogovor da sutra rano uju-tro idemo loviti srnjaka u Radavi, u rajonu Ljeskovački potok. Taj dio lovišta je trome-đa fojničke, konjičke i kreševske općine, ko-joj i pripada najveći dio Radave.

Stigosmo u lovište u samo svanuće, taman pravo vrijeme za raspored po če-kama. To je predio gdje se miješaju crno-gorična i listopadna šuma, između čijih se visokih stabala mlada šuma bori da izraste, stvarajući tako gustiš u kojem divljač na-lazi zaklon. Gdje god pogledate brdo na brdu, a po većini njih stijene na kojim je izraslo drveće, podsjećajući na hobotnicu, držeći se onako ogoljenim žilama smota-nim oko kamena. Između brda kao neka-kvom golemom sjekirom duboko usječeni dolovi, a kroz svaki teče potočić. Nad ovim se krajolikom s jedne strane nadvila pla-nina Bitovinja, koja kao da grli Radavu i svojom pitomošću odlučno čuva njezina bogatstva.

Plan je da svatko stane na od prije po-znatim premetima divljači i čeka, a divljač će već naići ili možda i neće. Ali to je već stvar lovačke sreće.

Na mjestu gdje smo ostavili auta naći ćemo se za dva sata. To bi trebalo biti više nego dovoljno vremena da se dočeka sr-njak u ovome dijelu lovišta prebogatom ovom divljači.

Minute su prolazile, a pucnja niotkud. Proteče i sat, pa dva, ali ništa. Tišina.

Prođe i dogovoreno vrijeme za lov pa smo, jedan po jedan, polako pristizali na zborno mjesto gdje ćemo doručkovati i razmijeniti zapažanja iz lova.

Kako je tko dolazio, tako je počinjala i nova priča. Viđena je lisica, kuna, nekoliko vjeverica, ali tražene divljači nije bilo.

S čeke još nije bio stigao Goran, ali već smo se navikli da on posljednji dolazi. On je imao najviše lovačkog staža među nama, a uz to je bio i najstrpljiviji kad se čeka divljač.

Zaključili smo da je bilo čudno pa nismo tako reći ništa vidjeli. Nije se baš često događalo da se izađe u ovaj dio lovišta bez uspjeha. No još nam je jedna stvar bila čudna: ptice toga jutra uopće nisu pjevale.

„Možda su mamurne, pa vikend je“, net-ko reče, na što još netko dobaci da smo im toliko ružni pa im nije do pjesme. Tako nastavismo doručkovati, bockajući jedni

Susret s vragom u Radavi

druge zgodama iz prijašnjih lovova. Na Go-rana smo gotovo i zaboravili kad on, djelu-jući sav izbezumljen, uleti pravo među nas, zgrabi flašu s rakijom i potegnu dva-tri do-bra gutljaja. Gledali smo nekoliko trenutaka uz njega, niz njega.

Dobro je.Osim što je bio mrtvački blijed, ništa mu

nije falilo.Čekali smo da nam kaže što se dogo-

dilo, ali on je samo odmahivao objema ru-kama.

Nešto ga je prepalo, to je sigurno, a kako on još nije progovarao, počeli smo pogađati. Upitasmo ga da nije sreo mečku ili ga je možda vepar iznenadio.

Potegnu još gutljaj rakije i reče: „Vidio sam vraga!“.

E, to je izazvalo pravu lavinu smijeha. Nije ovo bilo prvi put da se Goranu nešto neobično dogodi, ali ovo, ovo je bilo iznad svega. Ne pamtim da smo se u lovu neče-mu tako dugo smijali kao tog dana. Kako smo se polako smirivali, Goran je počeo prepričavati svoj neobični susret.

„Kad sam došao na mjesto za koje sam mislio da je najbolje za čekanje, naslonio sam se na jednu debelu jelku da me div-ljač ne bi uočila. Stajao sam tako nepomič-no ne odajući se ni najmanjim pokretom. Ali divljači nije bilo. Iako je bilo prilično tiho, vrijeme koje sam proveo čekajući divljač brzo mi je proletjelo. Pogledavši na sat vidio sam da već petnaestak minuta

kasnim na zborno mjesto te odlučih od-mah poći. Prebacih pušku preko ramena, i samo što sam napravio nekoliko koraka, začuh tutanj, a srnjak u dva skoka protrča kraj mene. Nisam stigao ni trepnuti, a ka-moli što drugo. Uzevši pušku u ruke gle-dao sam u mjesto gdje je srnjak nestao, žaleći što nisam ostao samo još trenutak uz onu jelku, a već u idućem trenutku novi tutanj i opet srnjak. Jedva sam stigao okre-nuti se da vidim odakle srnjak iskače, a on je već nestao u niskom raslinju. Iskočio je s istog mjesta odakle i prvi. Skočio je točno između mene i jelke od koje sam bio uda-ljen svega nekoliko koraka. Mislim da me čak i okrznuo.

Nisam mogao vjerovati. Ni ovaj put ni-sam uspio reagirati.

Stajao sam tako ne vjerujući sam sebi i gledao u mjesto odakle su srnjaci iskočili po-kušavajući dokučiti što ih je toliko prepalo.

A onda, na nekih desetak metara na mjestu od kuda su iskočili srnjaci, iz grmlja se pomoli glava, okrugla, crvenkasta, ljud-ske veličine ili možda malo manja, s pjega-ma po licu, iz usta vire šiljati zubi, uspravne šiljate uši i dva crvena, okrugla oka, gledala su ravno u mene. Tijelo je bilo skriveno u grmlju. Krv mi se sledila u venama.

Bio je to sam vrag! Gledali smo se nekoliko trenutaka, a

onda mu je glava misteriozno nestala u gr-mlju od kud se i pojavila. Ostatak priče se trči“, nekako se s mukom Goran uspio naša-liti na kraju priče o svome viđenju.

Kroz smijeh smo ga pitali zašto nije pu-cao, na što je odgovorio da se toliko prepao da mu puška nije bila ni na kraj pameti, tra-žeći je pogledom da vidi je li je uopće uspio donijeti s čeke.

Cijeli smo dan pokušavali dokučiti što je to moglo biti, a Goran je samo ponavljao da je to bio vrag.

Nakon dva-tri mjeseca nas nekoliko što zajedno lovimo sjedili smo kod Gorana u kafiću, kad dođe poštar i uruči Goranu lo-vačke novine.

„Evo mog vraga“, zadera se Goran gle-dajući u Hoop!

Prišli smo mu da i mi vidimo vraga, a na naslovnici je bio ris.

Osim činjenice da je Goran vidio samo glavu, u našem lovištu nema ove divne zvi-jeri, što je vjerojatno dodatno utjecalo da jedan iskusan lovac poput njega pogriješi u prosudbi.

Je li ris lovio pa odlutao daleko od svo-ga staništa ili je tražio novi teritorij, nikad nećemo doznati, ali njegov posjet našem lovištu nije prošao neopaženo.

Eto tako je Hoop! nenadano riješio je-dan misterij.

Dragan Perica


LOVAČKA PRIČA

Dobroslav Vrdoljak

Proljeće je, travanj, lov je na tetrijeba. Podsjeti me to na jedan lov od prije 42 godine.

U jednome omanjem mjestu u Bosni živjela su dvojica prijatelja. Jedan je bio lovočuvar, a drugi se, uz svoj redoviti posao, bavio lovom, odnosno lov mu je bila, i ostala, velika ljubav, jer su njegovi od davnina bili lovci. Njih su dvojica bili susjedi, pa su zajed-no odlazili i u lovove na nisku divljač, koje je u to doba bilo u izobilju.

Jednoga dana lovac reče lovočuvaru da bi želio odstrijeliti te-trijeba. A njih je tada bilo u lovištu, i nije bio velik problem dobiti dozvolu za odstrjel.

Dogovoriše i nadnevak lova: 20. travnja. No u planinu treba otići dan prije i noćiti u lovačkoj kolibi, na nadmorskoj visini od 1650 m, pa ujutro rano pokušati odstrijeliti planiranu divljač. Do lovišta se moglo 20-ak kilometara vozilom, a onda uzbrdo, po snijegu, još 2-3 sata hoda. Bilo se mlado, pa nije bilo problema. Plan je bio krenuti od kuće oko 11 sati, vidjeti radi li tetrijeb, vidjeti mu bojnu i utvrditi položaj, da bi sutrašnji lov protekao bez problema.

Dogovoreno – učinjeno. Auto su ostavili pod planinom, kod nekakvih koliba šumarskih radnika, pa onda uzbrdo. Lovočuvar je već ranije bio odredio pjevalište, i kad su došli blizu njega, morali su koračati tiho i oprezno, da ne uzbune veliku pticu, koju svi lovci žele, ali ih u tome malo uspije. Kako je lovočuvar bio dobar pozna-vatelj ovoga terena i ove vrste lova, ubrzo su došli na jednu omanju čistinu, na kojoj je bilo jedno starije hrastovo stablo. Na zemlji snijeg, hrast bez lišća – bio je to prizor kao iz priče. Baš onako kako ga opi-suju stari lovopisci. Snijeg nije dubok, ali je zbijen, smrznut. Ima ga posvuda, samo ga pod velikim jelikama i smrčama nema, jer one su svojim krošnjama nalik lijevku odbacile snijeg dalje od stabla. Nisu se ovdje dugo zadržavali, krenuli su dalje, put lovačke kolibe, kako bi stigli prije mraka.

Koliba se nalazila pri vrhu jedne oveće goleti, koja je bila sva pod snijegom. Tu i tamo, samo su vuk i lisica ostavili poneki trag, više da se zna da su oni gospodari ovih prostora. U kolibi je bilo nekoliko kreveta, šporet na drva, jedan stol i nekakav viseći ormarić za suđe.

Naložiše vatru, pripremiše večeru, pa uz pucketanje vatre preza-logajiše i popiše malo crnoga vina. Pretresoše malo i plan sutrašnje-ga lova. S obzirom na to da je vrijeme bilo vedro, očekivalo se takvo i jutro, pa nije bilo bojazni da lova neće biti. No, nikad se ne zna.

U to doba kolale su priče kako lovočuvari dobivaju dvije vrste dozvola za odstrjel. One koje su pisane crvenom olovkom bile su znak lovočuvaru da osigura odstrel. One, pak, koje su pisane pla-vom olovkom, trebale su značiti da lovočuvar lovca lijepo provede lovištem, da lovac vidi divljač, ali da sve završi bez odstrjela. Lovo-čuvari su se, tako, snalazili na različite načine. Nekada se lovočuvar “oklizne”, nekada se “slomi” grančica, nekada mu se “zakašlje”, i tomu slično, a nekada i lovac napravi krivi korak, pa odstrjela ne bude.

Iako je lovac iz naše priče imao veliko povjerenje u svoga kolegu lovočuvara, ipak je bio oprezan. Ponio je sa sobom budilicu, da se slučajno ne dogodi da “prispu” i tako zakasne na pjevalište. Navio je sat za buđenje u 1 sat. Dok se spreme, popiju kavu, dođu do pjeva-lišta, bit će to taman pravo vrijeme. Lovočuvar se čudio toj dosjetki lovca, ali nije reagirao.

Kako su već u 21 sat bili u krevetu, buđenje je uslijedilo samo od sebe, odmah iza pola noći, pa budilica nije ni došla do izražaja. Ipak,

Budilica odzvonila cijeli krug

lovac ju je pustio odzvoniti cijeli krug, da bez novoga navijanja ne bi mogla opet zvoniti.

Pospremiše krevete, ugasiše vatru, spakiraše svoje stvari i krenuše. Išli su 10-ak minuta, i činilo se da neće biti nikakvih problema. No odjednom se naoblači i poče padati snijeg. Ali onaj što više sliči na sačmu nego na pahuljicu, koji pri padu stvara šum kao da grad (kru-pa) pada. Skloniše se malo pod jednu jeliku, a lovočuvar, zabrinut, veli: „Danas od lova nema ništa. Malo prije sam čuo pjev tetrijeba, ali je sada, kad se vrijeme pokvarilo, sve stalo“. Lovac nije čuo ništa, ali je vjerovao lovočuvaru. A kako i ne bi, stručnjak je, a ima i osjetljivije uho.

Ipak su nastavili prema pjevalištu, ali s dosta nevjerice u uspje-šan lov. Dvjestotinjak metara od pjevališta, lovočuvar je želio odu-stati: pjev se ne čuje a sola i dalje pada, i nije za očekivati skoru promjenu nabolje. Već sviće, i jasno se vidi trag kojim su sinoć prošli.

Umjesto da krenu doma, lovac skide ruksak, stavi ga pokraj lovo-čuvara i kaže mu: “Ti ostani ovdje, a ja idem ovim tragom do zadnje jelike. Probat ću ga odstrijeliti, pa makar u zraku”.

Lovočuvar nije htio prijatelju pokvariti ovako smionu zamisao, iako je vjerovao da od toga neće biti ništa.

Ode lovac po sinoćnjim tragovima i stiže do jelike, tik uz pjevali-šte. Dobro se vidi podnožje staroga hrasta, koka nema ispod njega, ali se ne vide njegove grane, pa se ne zna ima li pijevca na njima. Da bi mogao vidjeti cijeli hrast, lovac je morao učiniti 3-4 koraka, više skoka. Otkoči svoju bokericu, iskoči nekoliko koraka, pijetao to spazi i odbaci se od grane, raširenih krila. Puška puče, tetrijeb se strmo-glavi u snijeg. Lovac, sav sretan, trči za onim pokošenim perjem, jer je jedno zrno presjeklo nekoliko krilnih pera. Zna lovac da će prepa-rator svako pero lijepo ugraditi na njegovo mjesto. Stiže i lovočuvar, nastade čestitanje i još pokoja kap rakije, da se običaji ne zaborave. Ubrzo je snijeg malaksao, i sve se dobro završilo.

Tetrijeb je završio na prepariranju u Zemaljskom muzeju u Sara-jevu, jer je lovac htio da to bude kvalitetno urađeno. Pa nije tetrijeb fazan, pa da se svake godine odstrijeli. Tetrijeba je dovoljno odstri-jeliti jednom u lovačkom životu. Danas bismo rekli, i to je puno, jer ih je zaista malo.

No priči ovdje nije kraj. Popratile su je i neke dogodovštine, uo-bičajene kod lovaca. Ponajčešće u gostionicama ili u brijačnicama. To su mjesta gdje se lovci obično nadmeću u izmišljanju priča, kojih je često točan samo početak. Ostali je dio plod pripovjedačeve ma-šte i sposobnosti.

I ova je priča, dakle, dobila svoj nastavak. Lovočuvar je, naime, imao običaj ne brijati se doma, pa je svaki drugi dan, oko 17 sati, odlazio do brijača, također lovca. Tu su se brijali i šišali, ili tek tako navraćali, još neki lovci, čuti pokoju lovačku. Jednog je dana lovo-čuvar veseloj lovačkoj družini ispričao nesvakidašnju priču, otprilike ovako: “Prije nekog vremena imao sam lovca na lov tetrijeba. Nije to bio baš običan lovac. Zamislite, ponio je u ruksaku budilicu, da ga ne bih zaboravio probuditi. Kao, nema potpuno povjerenje u nas lovočuvare. Nisam ga htio odgovarati od njegove ideje, a baš me interesiralo kako će to završiti. Otišli mi na pjevalište, i taman da se usredotočimo na pjev, začu se iz ruksaka zvrrrrrrr, a tetrijeb učini frrrrrrrrrr. Šta to bi, jadan, velim ja njemu. A on se onako skamenio i nešto nerazgovjetno promrmlja. Poslije toga, više kod mene nije dolazio u lov.” Svi su se smijali do suza, i htjeli su čuti ime toga lovca. No lovočuvar im to nije mogao reći jer takva lovca nije ni bilo, a da izmišlja, to nije htio, nije bio takav. Samo je htio malo nasmijati dru-žinu i sebi podignuti ugled dobra lovočuvara.

I lovac i lovočuvar ostali su i dalje dobri prijatelji, a lovac je za lovočuvarovu “priču” saznao odavno. Nije mu to nikada spominjao, samo bi ponekad, onako u šali, znao reći: „A šta veliš, iz ruksaka zvrrrrrrr, a tetrijeb frrrrrrrr?!” Lovočuvar bi se samo nasmijao, uz riječi: “Šta ćeš, moraš nekad nešto i za društvo kazati. Ali moraš priznati, bio je ono neobičan lov”.

Za sada, neka njihova imena ostanu našom malom tajnom.


KINOLOGIJA

Razmišljajući o temi koju trebam obraditi, mogu vam priznati da me malo

strah. Nije me strah moga zna-nja, strah me tornjaka, da mu se ne zamjerim jer su mu se mnogi prije mene jako zamjerili. Gleda-jući kako ga pojedinci sustavno uništavaju, kako ga proizvode kao bezvrijednu tržišnu robu široke potrošnje, ne mogu da se tome ne suprotstavim, po cijeni da ću se zamjeriti raznim samozvanim „stručnjacima“ i novostvorenim „velikim imeni-ma“ bh. kinologije.

Zašto ovo kažem?Pa zato što ću u daljnjem

tekstu pokušati elaborirati svo-je navode i čitateljima nastojati tornjaka opisati onakva kakav on treba biti i kakav je već oko osam stoljeća.

Tamo negdje sedamdesetih godina prošloga stoljeća tor-njaka je bilo isključivo na pro-storima Kupresa, Duvna, Livna i Glamoča, što je i normalno, jer taj brdskoplaninski kraj mu je i postojbina. Poslije ga je počeo svojatati i Vlašić, međutim na

tome ga planinskom platou nikada nije ni bilo, u što sam se uvjerio obilazeći vlašićke vrhove s poznatim glumcem Josipom Pejakovi-ćem, velikim zaljubljenikom u tornjaka.

Naime, tražeći tornjaka po Vlašiću, obišli smo mnogo pastira i našli smo šarenog psa duge dlake, lagane konstitucije, poluodsto-jećih ušiju, laganih kostiju i strogo lisičaste glave. Tada smo zaključili da na Vlašiću postoji „vlašićki planinski pas“ , samo po boji i dužini dlake sličan tornjaku, a da njegov fenotip a niti genotip s tornjakom nema nikakvu podudarnost.

Što se tiče Republike Hrvatske, tornjaka je bilo nešto oko Sinja, Drniša i Knina, što je i logično, jer su pastiri s livanjskoga kraja čuva-jući stada na vrhovima Dinare često susretali stada s hrvatske strane, pa su u razmjeni dobara i štenad tornjaka prešla na drugu stranu planine. Hrvatski su kinolozi, međutim, bili pametni, međunarodno kinološki visoko kotiraju, pa su kod FCI u Ženevi izborili suvlasništvo nad tornjakom, tako da se tornjak danas službeno zove: bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas tornjak, razdvojen na dva vari-jeteta, iako i fenotipski i genotopski pripada istom tipu.

Od prije dvadeset godina pa do danas, što se uzgoja tornjaka tiče, Hrvatska je grabila brzim koracima naprijed, a BiH, nažalost, nazad. Evo zašto. Glavna osovina u uzgoju bilo koje pasmine trebao bi biti voditelj uzgoja, koji po pravilniku o stručnom radu mora bit eminen-tni kinološki sudac, koji je dobar poznavatelj pasmine koja mu je po-vjerena, koji ima obvezu da skupa s uzgajivačem vrši odabir priplod-njaka, i kada se kuja ošteni, vrši selekciju legla. Ukoliko voditelj uzgoja škartira nekoliko štenaca iz legla, uzgajivač ih bez pogovora mora uništiti. Ako se uzgajivač usprotivi voditelju uzgoja, leglo mu neće biti prijavljeno, štenci ne mogu dobiti rodovnike, a postoji mogućnost da od kinološkog saveza bude sankcioniran na način da mu se uzgoj zabrani, nekada na kraći rok, a nekada i trajno. KS RH (Kinološki savez Republike Hrvatske ) vrši odabir tornjaka, a tako i ostalih svojih autoh-

tonih pasmina, te tako formira reprezentacije koje o trošu KS RH zastupaju zemlju na europskim i svjetskim prvenstvima. Ministar-stvo poljoprivrede RH izdvaja velike novce da bi od uzgajivača otkupilo štenad tornjaka i daro-valo ih pastirima širom zemlje.

Školuju i educiraju svoje kadrove, te organiziraju velike državne i međunarodne izložbe pasa, tako da uvijek nešto novo nauče, a svoje nacionalno bla-go prezentiraju čitavom svijetu. Ljudi rade, znaju i hoće, pa nije ni čudno što su postali kinološ-ka velesila.

PODOBNOST I PLEMENSKA PRIPADNOST

A kakvo je stanje kod nas u BiH? Baš kad smo malo krenuli naprijed, kad su nas u FCI pri-znali, mi se zbog sitnih pobuda i osobnih interesa međusobno posvađamo, i oni nas izbace brisanjem s liste članica FCI i doslovce nam kažu: „Imate svo-je selo i tamo glumite veličine, a kada stanje dovedete u red možete nam se obratiti da po-novno razmotrimo vaš prijam u našu veliku kinološku obitelj“.

Sada su stvoreni razni kla-novi, postoje podobni i nepo-dobni, podmeću se klipovi tko komu stigne, samo nekolicina normalnih i u kinologiju zalju-bljenih pokušava održati stanje ljudski i kinološki prihvatljivim, ali je, nažalost, sve na jako kli-mavim nogama.

A gdje je tu tornjak?Sve suprotno od onoga što

sam napisao za hrvatsku kino-logiju.

Kod nas, također, postoje voditelji uzgoja, ali se ne biraju po stručnosti nego po podob-nosti i plemenskoj pripadnosti. Postoje čak i voditelji uzgoja koji uopće nisu kinološki suci, a čelništvo našega KS-a dalo im je dozvolu da vrše preglede i pri-javljuju legla iako često ne znaju ni koliko pas ima nogu. Bitno je da se prebroje glave i Savezu po štenetu uplati 15 ili 20 KM, pa ako nisi član da uplatiš još 20 KM, pa izlazak na „mjesto zloči-na“ platiš koliko ti voditelj kaže, a ono glavno, kakav će tornjak biti kad odraste, ma koga je briga.

Tornjaci se proizvode kao na traci, pari se najčešće u krvnom

KAKO SPASITI TORNJAKA U BiH

Tornjake proizvodima kao na traciStvoreni su brojni klanovi, postoje podobni i nepodobni, podmeću se klipovi - tko komu stigne, samo nekolicina normalnih i u kinologiju zaljubljenih pokušava održati stanje ljudski i kinološki prihvatljivim, ali je, nažalost, sve na jako klimavim nogama.

Zdravko Pranjić

Tornjak Ljubana Gudelja iz Tomislavgrada


KINOLOGIJA

srodstvu, ubacuje se krv bernandinca, pirinejca pa čak i kavkasca. Zatvara se krug parenja, jer nema odgovarajuće kontrole pa nam se na svakoj jačoj izložbi pojavi cca. 50 šarova upitne kvalitete koji za laika izgledaju impozanto, a što je najbolnije, sudac svim grlima dadne ocjenu odličan, samo da bi se dodvorio organizatoru da ga ponovo pozove na suđenje.

Ako želimo tornjaka sačuvati kao nešto naše, kao ljepotana ovih naših planina, kao naše nacionalno blago, onda pod hitno moramo ragirati, barem mi koji ga volimo a znam da nas nije mali broj.

Mi, koji sudimo na izložbama, moramo pokazati svoje znanje u pravilnom odabiru kvalitetnih grla koja zaslužuju ocjenu odličan, u škartiranju slabih, sitnih, ujedljivih i plašljivih primjeraka, ženskastih mužjaka i muškobanjastih ženki, u upisivanju zabrane parenja u ro-dovnike, u pravilnom odabiru stručnih voditelja uzgoja te u kvalitet-noj izobrazbi mladih kinologa.

Trebamo na razini BiH utemeljiti savez ljubitelja psa tornjaka kao samostalan pasminski savez, gdje će se cijeniti pošten rad i znanje, gdje će se kroz uzgojne i redovite smotre pratiti kvaliteta mladih pasa, koji će tek nakon toga, ukoliko mu stručna komisija da pozi-tivno mišljenje, moći biti izlagani na izložbama višega ranga. Tor-njak je genetski jak materijal, i uz malo volje i mnogo stručnog rada nije ga teško vratiti da zasja punim sjajem, i da pronađe mjesto pod suncem koje mu uistinu pripada. Da bude na diku i ponos svome vlasniku a i zemlji čije je nacionalno blago.

Razmišljajući o svemu navedenom u dosadašnjem tekstu došao sam na ideju da svim klubovima tornjaka, a i svim savezima u BiH, uz već postojeće standarde, predložim svoju verziju dopune pravilnika o ocjenjivanju psa tornjaka, nadajući se da bismo na ovaj način brzo došli do pozitivnih rezultata, a sve u cilju opstanka našega planin-skog DIVA.

PRIJEDLOG DODATKA STANDARDU PRI OCJENJIVANJU TORNJAKANapominjem da nisam ulazio u nedostatke standarda, samo

sam htio sucima olakšati posao pri donošenju odluka, da izlagači i promatrači lakše uvide zašto je toga dana jedan pas bolji od dru-goga, a u konačnici da lakše škartiramo lošije primjerke i smanjimo „proizvodnju“ a poboljšamo kvalitetu pasmine. Predlažem tabelu s 10 po meni glavnih karakteristika koje čine psa tornjaka onim što u stvarnosti jest, a da se svaka karakteristika boduje u skladu s ocje-

Kinološka udruga iz Domaljevca, 15. travnja ove godine, organi-zirala je smotru svih lovačkih pasa i IPO. Smotra je počela oko 7.30, a završila oko 14.30 sati, a na njoj su sudjelovali akteri iz

svih okolnih općina (Orašje, Šamac i Odžak).Odziv je bio iznenađujuće dobar, djelomice i zato što ova udru-

ga svake godine upriliči ovu manifestaciju, postala je dakle tradici-onalnom. U eksterijeru je ocijenjeno 20 pasa, a na ispitu prirođenih osobina sudjelovalo je 18 pasa.

Sama organizacija protekla je odlično, vrijeme je dobro posluži-lo, a i psi su bili jako dobro pripremljeni.

Za sve pse koji su položili IPO izdat će se certifikat o lovnoj upo-rabljivosti psa, bez kog psi ne bi smjeli ići u lovište, što je možda također razlog dobru odzivu.

Za sve sudionike upriličen je ručak, tradicionalni čobanac.

Mato Piljić

Tradicija i potreba privukli brojne sudionike

SMOTRA I IPO U DOMALJEVCU

Ocjena i broj bodova:- odličan: 46 – 50 bodova- vrlodobar: 41 – 45 bodova- dobar: 35 – 40 bodova- dovoljan: 20 – 34 boda

Predložene karakteristike su: 1. konstitucija2. kondicija3. glava4. vrat5. leđa6. rep7. dlaka i boja

nom od 1 do 5 bodova, tako da maksimalan broj bodova može biti 50, a minimalan broj bodova 20. Sve ispod 20 bodova za sobom povlači diskvalifikaciju, što je predviđeno i službenim standardom.

Psima s ocjenom nedovoljan, dovoljan i dobar obvezno u ro-dovnik upisati zabranu parenja.

Napominjem, treba voditi računa o manama koje smo do sada propuštali i ne dopustiti ocjenu odličan: kad mužjak ima žensku glavu, kad mužjak nisko nosi rep, kad ženka ima mušku glavu, kad mužjak i ženka imaju masku samo na jednome oku (gusar). Ovo držim genetski nasljednim manama i ove ću karakteristike ocjenji-vati s jednim bodom. Sve ostale mane: lakše, teže i diskvalifikacijske, opisane su u službenom standardu.

Ova pravila ne vrijede za bebe i veterane.

8. kutevi i stavovi9. narav10. visina


KINOLOGIJA

U ovogodišnjem planu manifestacija Kinološkog saveza Herceg-Bosne,

CAC Posušje 2012. negdje je u sredini kalendara. Iako je kino-loška sezona započela u ožujku, vlasnici i ljubitelji pasa tek se sada, sredinom travnja, pomalo zagrijavaju za ono što ih čeka iz bogate ponude smotri, izložbi, specijalki i ostalih psećih mani-festacija.

Predsjednik Kinološkog društva „Posušje“, Tonćo Jukić, zajedno sa svojim kolegama, već sada najavljuje spektakular-nu zabavu, koja će trajati cijeli dan, a u noćnim satima upriličit će specijalku ruskih pasmina pasa (kavkaski ovčar, srednjea-zijski ovčar i ruski crni terijer).

U planu noćna specijalkaKinološko društvo POSUŠJE

„I ove ćemo godine nasto-jati zadržati visoku razinu kva-litete, kako predstavljanjem velikoga broja kvalitetnih pasa i izborom eminentnih sudaca, tako i kvalitetnom ponudom ostalih sadržaja vezanih uz ovu manifestaciju. Specijalka autoh-tonih goniča ‘Robert Oreč-Bobo’ iz godine u godinu sve je kva-litetnija i posjećenija, ne samo od domaće publike, nego i od drugih ljubitelja pasa iz cijele regije. Odluka da se specijalka ruskih pasmina odradi isti dan u noćnom terminu mnogo će nam smanjiti troškove. Vjerujem da će, s obzirom na to da je ovo kod nas novitet, publika uživati u cjelovečernjem programu i da ćemo na kraju svi biti sretni i

zadovoljni odrađenim poslom. Na vrijeme ćemo otiskati prijavnice koje ćemo distribuirati kao i do sada – preko vašega i našega cije-njenog glasila, a kataloge za izložbu već sada polako pripremamo. Još jednom zahvaljujem uredništvu glasila Hoop! na iscrpnom, ko-rektnom i kvalitetnom izvještavanju s dosadašnjih izložbi i nadam se da ćemo se družiti i uživati i ove godine u ljepotama psećeg svi-jeta“, vrlo je optimističan predsjednik Društva.

Mladen Bešlić

Čini se da je već ušlo u tra-diciju da sezonu lovne kinologije na prostorima

koji su pod pokroviteljstvom KS H-B otvara KU „Prijatelji“ iz Čitlu-ka. Godina 2012. počela je, tako, smotrom i IPO-om zec BiH, a nastavljena CACT-om zec BiH.

Po vrlo lijepu i ugodnu vre-menu, 4. ožujka, smotri je pri-

Pseći sajmovi u gateru sv. Hubertastupilo 12 pasa. Jedanaest ih dobiva ocjenu odličan, a jedan je pas ocijenjen vrlodobrim, što je više nego zadovoljavajuće. IPO-u zec BiH pristupilo je 11 pasa. Ispit ih je položilo 8, a 3 psa nisu zadovoljila kriterije koji se traže na ovom ispitu, što je također fantastičan rezultat. Ovu kinološku manifestaciju su-

dili su eminentni kinološki suci Joža Lasić i Mirko Čolak, i odra-dili su je bez ijedne primjedbe, kako od strane natjecatelja, tako i od strane posjetitelja, ko-jih je bio popriličan broj.

Taj dan je rađena i tetovaža štenaca koji su imali rodovnike a nisu bili tetovirani. Tetoviranje je obavio kinološki sudac Miran Radišić, koji je ujedno i član KU „Prijatelji“.

Treba još istaknuti da je od 8 pasa koji su položili ispit, jedan pas bio srpski gonič, a ostalih 7 pasa istarski kratkodlaki goniči, što je pohvala ovoj vrsti pasmine.

Državna utakmica u radu pasa goniča na zeca upriličena je 11. travnja 2012., po hladnu i vjetrovitu danu. Prijavljeno je 16 pasa, i svi su pristupili utakmici.

Prije ispita na pucanj, koji su položili svi psi, natjecatelji-ma su se obratili i upoznali ih s pravilima natjecanja kinološki suci Marijan Čilić (BiH) i Ante Udovičić (RH), te Mirko Čolak,

ČITLUČKA KINOLOŠKA DOGAĐANJA delegat, uime KS H-B. Po vrlo lošim vremenskim

uvjetima, od 16 prijavljenih pasa samo su 4 psa imala svoj dan i položila utakmicu. Najbolji pas bila je ženka istarskoga krat-kodlakoga goniča Biza, vlasnika Pere Vlahe iz G. V. Ograđenika, koja se okitila kandidaturom CACT-zec BiH 2012. Drugi pas bio je srpski trobojni gonič Liso-Riki, vlasnika Ivice Vidovića iz D. M. Ograđenika. Treća je bila žen-ka posavskoga goniča Buba-Do-na, vlasnika Gordana Miličevića iz Potpolja. Četvrti pas bio je istarski kratkodlaki gonič As, vla-snika Donija Mikulića iz Gruda. Treba još istaknuti da je na uta-kmici bilo natjecatelja iz Repu-blike Hrvatske.

Pobjednici su nagrađeni vri-jednim pokalima i prigodnim da-rovima, primjerice psećom hra-nom KIRA i drugim rekvizitima. Sve kinološke manifestacije koje organizira KU „Prijatelji“ Čitluk održavaju se na prostorima gate-ra „Sv. Hubert“ u D. M. Ograđeni-ku, u vlasništvu našega istaknu-tog člana Marija Dugandžića, kojem i ovim putem zahvaljuje-mo na usluzi i gostoljubivosti.

Luka Odak

Tonćo Jukić (lijevo) najavljuje dobru zabavu

Najbolje ocijenjeni psi


KINOLOGIJA

U suradnji s JP „Veterinarska stanica“ Uskoplje-Gornji Vakuf, LD „Uskoplje“ je u svim sekcijama, krajem ožujka, organiziralo akciju cijepljenja lovačkih pasa protiv bjesnoće.

Po riječima Jerka Šapine, lovnika LD „Uskoplje“ i predsjednika Kinološke udruge „Raduša“, odziv je bio više nego zadovoljavajući te je u jednome danu cijepljeno više od 50 pasa. Oni vlasnici koji se nisu odazvali akciji ili su u tome bili spriječeni, dužni su svoje ljubimce cijepiti najkasnije do početka lovne sezone. Namjera je, napominje Šapina, napraviti registar lovačkih pasa na razini Društva, a sve kako bi se što urednije vodila evidencija i na taj način natjeralo neodgovorne vlasnike da poštuju pravila i propise.

„Kao što je poznato, bjesnoća je bolest koja se prenosi sa živo-tinje na životinju ili sa životinje na čovjeka ugrizom i slinom. Kako su lovački psi često izloženi dodiru s divljim životinjama, posebno s lisicama, koje su i najčešći prenositelji, izuzetno je važno preventiv-no djelovati i na vrijeme cijepiti svoga psa“, rekao nam je veterinar Mario Zeko, koji je zajedno s kolegicom dr. vet. med. Jelenom Ču-ljak proveo akciju.

Doktoricu Čuljak smo upitali kako građani mogu prepoznati simptome bjesnoće:

„Simptomi bolesti bjesnoće mogu se razvijati u dva oblika: ra-zdražljivom, koji životinju čini agresivnom i tzv. tihom, koji je pa-ralizira. U razdražljivom obliku životinja će postati agresivna, uzne-mirena, odbijat će hranu i imati teškoće pri gutanju, a tzv. tihi oblik izaziva utučenost, drhtavicu, probavne smetnje i oduzetost koja počinje od stražnjih nogu, a postupno se širi i na cijelo tijelo. Osim životinja mesoždera, među koje spadaju psi i mačke, bitno je napo-menuti da se bjesnoćom mogu zaraziti i biljojedi“.

Svi su sugovornici posebno istaknuli sljedeće: cijepljenje je za-konska obveza, cijena od 10 KM nije previsoka i lovci trebaju biti primjer ostalima.

Velimir Šekerija

Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf

Cijepljenje lovačkih pasa

Ispit prirođenih osobina na zeca održan je u gateru Grude 25. ožujka 2012. Pristupilo mu

je 16 pasa, 5 ih je bilo uspješno.

Rekordan posjet priredbiKinološka udruga GRUDE

U organizaciji Kinološkog društva „Smiljan Barišić“, 1. travnja 2012., po idealnu vremenu i pred velikim brojem gledatelja, u gateru Buna održan je X. državni ispit pasa glasnoga gona

na divlju svinju i III. memorijal „Smiljan Barišić“. Sudili su Miran Radi-šić i Tino Pehar, a delegat je bio Stipe Bulić, i na njihov rad nije bilo primjedbi. U katalogu se našlo 38 pasa, a pristupilo ih je 34. Vlasnici su svoje ljubimce doveli iz Mostara, Čitluka, Ljubuškog, Širokog Bri-jega, Sarajeva, Banja Luke, Kozarske Dubice, Šestanovca, Imotskog, Makarske, Vrgorca i Omiša.

Nakon uvodnih riječi, pristupilo se disciplini „ponašanje na pu-canj“, koju su svi psi odradili zadovoljavajuće. Valja istaknuti kako se sve više radi sa psima pa smo imali priliku vidjeti i četiri psa odloživa na pucanj, tj. nevezana.

Prvo mjesto i titulu CACT BiH ponio je posavski gonič Aga, vla-snika Mate Balića iz Šestanovca (HR), s osvojenih 212 bodova. Dru-go mjesto osvojio je istarski kratkodlaki gonič Bobi, vlasnika Željka Ritana iz Banja Luke s osvojenih 205 bodova. Treće mjesto uzela je ženka srpskoga goniča Hajda, vlasnika Marinka Tadića iz Banja Luke s osvojenim 201 bodom. Četvrto mjesto zauzeo je istarski kratkod-laki gonič Bingo, vlasnika Steve Burazera iz Kozarske Dubice.

Devet pasa nije imalo svoj dan, a ostali su položili ispit. Organi-zator je pripremio prigodne pehare za pobjednike.

Josip Vukoja

X. DRŽAVNI ISPIT PASA GLASNOGA GONA NA DIVLJU SVINJU I III. MEMORIJAL “SMILJAN BARIŠIĆ“

Aga zablistao na Buni

Ispit je protekao po vedru i suhu vremenu, pa je to dobrim dijelom mladim psima otežalo pronalaženje i praćenje zeca i

utjecalo na njihov prolaznost.Međutim, posjet je bio naj-

veći otkako se u ovome gate-ru održavaju ovakve priredbe. Doslovce, nije bilo dovoljno sjedećih mjesta za sve zainte-resirane.

Posebno veseli podatak da je nastupio velik broj mladih za-ljubljenika u ovaj sport. Oni se, osim natjecanja, na ovaj način ugodno druže i upoznaju, što je od neprocjenjiva značenja.

Ispit su položili sljedeći psi: Džudža, SG, vlasnik Božo Bezer – najbolje ocijenjeni pas; Bela

od Matukića doca, IOG, vlasnik Jure Bojka; Alea, IKG, vlasnik Ivica Džajo; Buba, STG, vlasnik Jozo Kolobarić; Don, IKG, vla-snik Tomislav Odak.

Sudili su Marijan Čilić i Mir-ko Čolak.

Priredbu je organizirao i vo-dio predsjednik KU „Grude“ dr. Branko Zadro, a pokrovitelj je bila Poljoprivredna zadruga „Bo-žić“ hranom za pse „Kira“.

Po završetku priredbe pri-premljena je bogata zakuska.

Emil Jurčić

Veterinar Mario Zeko priprema „ubod“


EKOLOGIJA

Jer su posljednja dva ljeta bila izuzetno sušna a prošla jesen i zima s malim, gotovo nikakvim padalinama, Ramsko jezero je dobrano ispražnjeno. Jezero izgleda sablasno, voda se skoro po-

vukla u staro korito, a okoliš pustinjsko-žute boje i ispucala osuše-nog blata „ubija“ nekadašnju sliku prirode, za kojom još i dan-danas stari Ramljaci puste koju suzu „nostalgičarku“. Sad kad su se pojavili obrisi nekadašnjih njiva i šljivika, posebno im se vraćaju sjećanja na sretne dane provedene na zelenim poljima uz rječicu Ramu, na nji-hova sela koja su napustili 1968. godine, žrtvujući svoje kuće, vrtove i njive. Pogođeni potopom mnogi su se iselili iz drage im ramske doline u druge krajeve svijeta. Oni, koji nisu htjeli otići, povukli su se na rubna područja jezera i tu izgradili kuće. Evo sad, prvi put nakon potopa, neki od njih dobili su priliku posjetiti rodna ognjišta, odni-jeti cvijeće i pomoliti se na grobovima svojih najmilijih.

Potaknuti čestim spominjanjem ovoga jezera u medijima, u Hoop!-u ćemo nešto više prostora dati opisu samoga jezera, ribama i rakovima u njemu te zaštiti okoliša uz jezero.

Trenutačno stanje na jezeru i oko njega nije zabrinjavajuće u pogledu ugroženosti biljnoga i životinjskog svijeta. Vizualno ružnu sliku ostav-lja krajolik saharsko pust i beživotan, ali s dolaskom ljeta vegetacija će to malo dotjerati. No, ako se nastavi trend opadanja vode, može doći do ozbiljnih problema.

NEDOVOLJNE PADALINE OSTAVILE SVOJ TRAG

Ramsko jezero -nezapamćeno nizak vodostaj

Ramsko jezero umjetna je akumulacija nastala 1968. go-dine, građenjem brane na rijeci Rami a za potrebe hidrocentrale „Rama“. Sama brana sagrađena je na mjestu gdje rijeka Rama napušta plodno polje i nastavlja tok strmim i kamenitim padina-ma, žureći k Neretvi.

Područje nekadašnje rijeke Rame, od vrela pa do ulaza u ramski kanjon na dnu Kovačeva polja, prirodna je uvalu koja je danas ispunjena vodama Ram-skoga jezera. Jezero je dosta duboko, prosječna dubina kod max. kote je 75 m. Ova kotlina

čini gornji tok rijeke Rame, a njezina je dužina, od vrela rije-ke Rame do ulaza u strmi ram-ski kanjon, oko 7,5 kilometara. Površina Ramskoga jezera je različita, a ovisi o visini uspora. Na maksimalnoj koti uspora, 595 m, površina mu je 1550 ha, na koti 581 m je 1160 ha, a na minimalnoj koti uspora, 536 m, površina mu je 245 ha.

Dno Ramskoga jezera valo-vito je i brežuljkasto tlo, između kojega je u nekadašnju rijeku ulazio velik broj pritoka. Glavni vodni tok čine rijeka Rama, koja izvire jugozapadno od nase-lja Varvara, iz dva snažna vrela. Lijevo se vrelo zove „ljetnim vrelom“, a na oko 300 metara uzvodno je „zimsko vrelo“ rijeke Rame. Ovo vrelo je povremeno, a aktivira se samo poslije većih padalina ili u vrijeme otapanja snijega. Glavnu količinu vode rijeka Rama dobiva iz kraških vrela Buk i Krupić.

Uz navedena vrela nalazi se nekoliko periodičnih vrela koja funkcioniraju u vrijeme otapa-nja snijega i poslije velikih kiša.

Osim ovih, još nekih vrela ima i na ostalim kotama, a naj-izdašnija su Trešanica, Proslap-ska vrela, Osmića vrelo i vrelo Klenak. Ona su aktivna samo u vrijeme visokog vodostaja.

Lijevi pritoci rijeke Rame (Ra-din potok, Cripalo potok, Zagra-blje potok, Sečajski potok, Borak potok, Kokošji dolac potok, Slati-na, Draganj potok, Jaklički potok, Torjače potok, Drežnica potok) manji su pritoci, od kojih neki presušuju preko ljeta.

Temperature vode u hidroa-kumulaciji Rama variraju od 4,1 do 21,4 ºC. Najniže temperature zabilježene su potkraj veljače, a varirale su ovisno o postaji u vrlo malim razlikama. U zimskim mjesecima voda je na dubini od 2 metra bila neznatno toplija nego na površini. U ljetnim, je-senskim i proljetnim mjesecima temperature vode pri površini bile su više.

Svi mjereni kemijski para-metri vode (organsko onečišće-nje vode, nitriti, nitrati, fosfati i pH vrijednost) optimalni su i pogodni za život svih vrsta riba i razvoj ribolovnoga i drugog turizma. Ove i više drugih infor-macija o ribolovu i trenutačnom

Mladen Bešlić

Isušeno Ramsko jezero


EKOLOGIJA

stanju u kojem se nalazi Ramsko jezero, saznali smo od Mile Čuljka, predsjednika Sportskoga ribolovnog društva „Rama“.

„Izgradnjom hidroelektrane Rama nastale su objektivne mo-gućnosti za razvoj sportskoga ribolova. Međutim, novonastali uvjeti odrazili su se na zatečeno stanje ihtiofaune. Prije svega, to se odnosi na adaptaciju postojećih ribljih vrsta. Primjerice, mekousna pastrva tipičan je predstavnik brzih tekućica i stajaće joj vode ne odgovara-ju. Osim Neretve, mekousna je pastrva u velikom broju nastanjivala srednji dio toka rijeke Rame. Izgradnjom brane i nastankom hidroa-kumulacije, populacija ove pastrve potpuno je nestala.

U Ramskom jezeru registrirano je devet ribljih vrsta. Dominiraju klen strugač i obični klen, a u posljednje vrijeme pojavljuju se i kapi-talni primjerci šarana – pravi užitak ribičima, te sve atraktivniji smuđ, koji pomalo osvaja jezero i njime ćemo se uskoro ozbiljnije poza-baviti jer nam stvara ozbiljne probleme, strašno je velik grabljivac i dobro bi bilo reducirati njegovu brojnost.

Od salmonidnih riba dominira dužičasta (kalifornijska) pastrva, potočna je nešto rjeđa, a zlatovčica je posve rijetka. Sunčanice i bje-lice, koje su odlična hrana pastrvama i smuđu, ima dosta, ovisno o godišnjem dobu, a srebrni karas je, zajedno sa šaranom, introduci-ran i dobro se prilagodio postojećim životnim uvjetima.

Ovo jezero još obiluje rakovima, koji su izuzetno važni u održava-nju biološke ravnoteže, tj. stabilnosti u lancima hranidbe slatkih voda. Oni su izuzetno važni kao čistači, osobito u stajaćim vodama poput jezera. Tu se hrane uginulom ribom, drugim raspadnutim materija-

lom biljnoga i životinjskog po-drijetla, raznim vodenim biljem te mikrofaunom dna.

Na temelju utvrđene struk-ture, vidljivo je da je ihtiopopu-lacija u ramskoj hidroakumula-ciji raznovrsna“.

RIBOLOVNO RUŠTVO „RAMA“„Sportsko ribolovno društvo

‘Rama’ radi u okviru zakona i sta-tuta i na temelju programskih smjernica i načela zaštite, obno-ve, uzgoja ribljeg fonda i razvoja sportskog ribolova, ribolovnog turizma i ribolovne rekreacije na području općine Prozor-Ra-ma, odnosno vodama ovoga Društva: Ramskoga jezero, rijeke Rame i dijela Jablaničkog jezera.

Zaštita ribljega fonda na visokoj je razini. Ribočuvarska služba, u suradnji s policijom i in-spekcijskim tijelima, radi svoj po-sao, a njihove zajedničke akcije najčešće urode plodom i prekr-šitelji bivaju kažnjeni. Prošle smo godine, tako, zaplijenili i uništili velik broj krivolovačkih mreža.

Trenutačno stanje na jezeru i oko njega nije zabrinjavajuće u pogledu ugroženosti biljno-ga i životinjskog svijeta. Vizual-no ružnu sliku ostavlja krajolik saharsko pust i beživotan, ali s dolaskom ljeta vegetacija će to malo dotjerati. No ako se nastavi trend opadanja vode, može doći do ozbiljnih problema. Riba će zbog nedostatka kisika u vodi početi ugibati, a tada će nastati ozbiljni problemi u vodi i okoli-

šu, možemo ih slobodno nazvati „ekološkom katastrofom“.

Da se to ne bi dogodilo, za-jedno s mjerodavnima iz Elek-troprivrede HZ HB pripremamo uvjete (ako bi, ne daj Bože, za-trebalo) da određenu količinu ribe možemo spasiti i pohraniti u bazene koje bismo iskopali na dotocima ranije navedenih potoka. Tu bismo ribu kod po-novnog punjenja akumulacije vratili u jezero i ona bi se veo-ma brzo adaptirala i optimalno namnožila.

Pad vodostaja od nekih 40 metara ili gubitak 60 posto od ukupne vodene mase do sada nije naškodio ribi i rakovima u jezeru. Nisu primijećene uginule ribe ni na vodi ni pokraj nje, što za sada ohrabruje, premda se strahuje od nadolazećih čestih velikih ljetnih suša koje mogu dodatno zakomplicirati stanje.

Imamo saznanja da bi ove godine trebala započeti rekon-strukcija ekrana brane, što znači da bi se voda morala spustiti skroz u korito. Time bi došlo do problema za ribolovno društvo, dio bi ribe otekao kroz turbine elektrane, riba bi se oštetila, na-rušio bi se sustav flore i faune i u pitanje bi došlo nekoliko budu-ćih ribolovnih sezona.

Bilo kako bilo, čeka nas go-lem posao da vratimo jezero u prvobitno stanje. Prije ili nakon eventualne sanacije ekrana bra-ne, ne znam, sve zavisi o količini padalina potrebnoj da se na-puni jezero. Očekujemo dobru suradnju s Elektroprivredom HZ HB, jer držim da je ovo ozbiljan problem koji ćemo zajednički lakše riješiti, a mi kao društvo koje se financira od svojih čla-narina nismo u mogućnosti mnogo napraviti. Čini mi se da ima dobre volje jer oni već rade studiju o zbrinjavanju i poslije o poribljavanju, na Agronomsko-prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Mostaru. Oni će izraditi studiju, a naše ribolovno društvo sa svojih 125 članova bit će maksimalno uključeno u sve radnje i aktivnosti vezane za ribolov, Ramsko jezero i nje-govu okolicu“, završio je Mile Čuljak ovaj svoj sveobuhvatan i zanimljiv osvrt na trenutačnu situaciju u Ramskome jezera i okolo njega.

Pogled na poluprazno jezero ispred platoa samostana na Šćitu

Mile Čuljak, predsjednik SRD „Rama“


Predmet: Obavijest o kaznenim radnjama u oblasti nelegalne trgovine životinjama Poštovani, nelegalno ubijanje i trgovina životinjama, uključujući i dermopreparate nastale kao rezultat toga, jedan je od alarmantnih pro-

blema u sustavu zaštite biodiverziteta u Bosni i Hercegovini. Do sada su uglavnom prijavljivani slučajevi krivolova i, rijetko, slučajevi zlostavljanja životinja. U većini je slučajeva reakcija na te prijave izostajala pravdajući se nedostatkom inspekcijske službe ili bi, rijetko i niskim kaznama, bili procesuirani počinitelji prekršaja.

Ovim putem upoznajemo vas s još jednom kategorijom kaznenih djela, a to je nelegalno ubijanje i trgovina životinjama. Ova je kategorija obuhvaćena zakonima na državnoj (Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja) i entitetskim (Zakon o zaštiti prirode i Zakon o lovu) razinama, kao i zakonima županija i nižih razina vlasti koji tretiraju tu oblast. Također, krše se i odredbe entitetskih pravilnika „O uvjetima pod kojima se može vršiti prepariranje divljači i držanje trofeja javno izloženih u objektima, kao i upotreba mesa divljači u ekoturističkim objektima“. Konačno, od posebne je važnosti naglasiti da se krše i odredbe međunarodnih konvencija (CITES, Bernska i Bonska konvencija).

U prilogu vam dostavljamo podatke analize javnih oglasa o prodaji životinja i dermopreparata objavljenih tijekom jedne godine (od travnja 2011. do veljače 2012.) na jednoj web-stranici (www.pik.ba). Rezultati te analize pokazuju da je u navedenom razdoblju objavljeno 116 oglasa posvećenih trgovini divljim životinjama i njihovim dermopreparatima. Šest oglasa odnosi se na nedopuštena sredstva za masovno hvatanje i uništavanje divljih životinja, odnosno klopke, mreže i vapce. Detaljnim pregledom oglasa zabilježen je velik broj, na prodaju izloženih, divljih životinja iz klase: gmazovi, ptice i sisavci. Od gmazova na prodaju se nudi Vipera ammodytes poskok i Testudo hermanni šumska kornjača. Najviše oglasa, ukupno 85, odnosi se na preparirane ili žive divlje ptice. Pri tome je obuhvaćena 21 vrsta ptica, od kojih su u BiH 2 vrste zaštićene lovostajem, a ostalih 19 vrsta trajno je zakonom zaštićeno. Od ptica, u slobodnoj prodaji najzastupljeniji su predstavnici iz porodice zeba, 8 vrsta na 55 oglasa. Najznačajnije vrste su dnevne ptice grabljivice: Accipiter gentilis jastreb (6 primjerka), Buteo buteo mišar (36 primjeraka), Falco peregrinus sivi sokol (preparat), Falco tinnunculus vjetruška (jedna ptica), kao i preparat globalno ugroženog bukavca Botaurus stellaris. Na predstavnike iz klase Mamailia sisavci odnosi se 29 oglasa, među kojima su najznačajniji preparati medvjeda Ursus arctos i vidre Lutra lutra.

Cijene preparata ili živih primjeraka veoma su raznovrsne. Tako se neki od predstavnika iz porodice zeba može dobiti za 10 – 100 KM, ptice grabljivice koštaju 50 – 150 KM, a najveću vrijednost imaju preparati medvjeda: od 1300 do 6000 KM.

S obzirom na to da je uz svaki oglas objavljen dostupan telefonski broj, moguće je izvršiti kazneno procesuiranje osoba koje vrše ta kaznena djela.

Ovim putem naša udruženja pokreću inicijativu prema mjerodavnim državnim (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih od-nosa BiH) i entitetskim ministarstvima (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske) za pokretanje inspekcijskih radnji na internetskim portalima i pokretanje kaznenih prijava prema osobama koje ovim putem ilegalno trguju životinjama. Također, informacija će biti proslijeđena i u tri krovna lovačka udruženja s inicijativom uključivanja kontrole suglasno zakonima o lovu i prezentiranim pravilnicima o prepariranju i držanju trofeja.

Ovu aktivnost podržao je Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

Nadamo se da će mjerodavna ministarstva iskazati potrebnu odgovornost prema navedenim kaznenim djelima. Za više informacija možete se obratiti: Mr. Draženu Kotrošanu, 061/356-670, [email protected], Ornitološko društvo „Naše ptice“; Jovici Sjeničiću, 066/783-051, [email protected], Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta; Nataši Crnković, 051/433-142, 065/604-438, [email protected], Centar za životnu sredinu.

Ovim putem naša udruženja pokredu incijativu prema nadležnim državnim (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH) i entitetskim ministarstvima (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike) za pokretanje inspekcijskih radnji na internet portalima i pokretanje krivičnih prijava spram osoba koje ovim putem vrše ilegalnu trgovinu životinjama. Također, informacija de biti proslijeđena i u tri krovna lovačka udruženja sa incijativom uključivanja kontrole saglasno zakonima o lovu i prezentiranim pravilnicima o prepariranju i držanju trofeja. Ovu aktivnost je podržao Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

Nadamo se da de nadležna ministarstva iskazati odogvarajudu odgovornost prema ukazanim krivični djelima.

Za više informacija se možete obratiti: Mr. Dražen Kotrošan, 061/356-670, [email protected], Ornitološko društvo Naše ptice Jovica Sjeničid, 066/783-051, [email protected], Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta Nataša Crnkovid, 051/433-142, 065/604-438, [email protected], Centar za životnu sredinu

Dražen Kotrošan Jovica Sjeničid Nataša Crnkovid

Sarajevo-Banja Luka, 06.03.2012. Lovački savez Herceg Bosne Predmet: Obavještenje o krivičnim radnjama u oblasti nelegalne trgovine životinjama Poštovani,

Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama, uključujudi i dermopreparate nastale kao rezultat navedenog, predstavlja jedan od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u Bosni i Hercegovini. Do sada su uglavnom prijavljivani slučajevi krivolova i rijetko slučajevi zlostavljanja životinja. U vedini slučajeva reakcija na navedene prijave je izostajala pravdajudi se nedostatkom inspekcijske službe ili bi rijetko i niskim kaznama bili procesuirani počinioci prekršaja.

Ovim putem upoznajemo Vas sa još jednom kategorijom krivičnih prekršaja, a to je „Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama“. Ova kategorija je obuhvadena zakonima na od državnom (Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja) i entitetskim (Zakon o zaštiti prirode i, Zakon o lovu) nivoima, kao i zakonima Kantona i nižih nivoa vlasti koji tretiraju datu oblast. Također, krše se i odredbe entitetskih pravilnika „O uslovima pod kojima se može vršiti prepariranje divljači i držanje trofeja javno izloženih u objektima, kao i upotreba mesa divljači u ekoturističkim objektima“ . KOnačno od posebne važnosti je naglasiti da se krše odredbe međunarodnih konvencija (CITES, Bernska i Bonska konvencija).

U prilogu Vam dostavljamo podatke analize javnih oglasa o prodaji životinja i dermopreparata objavljenih tokom jedne godine (od aprila 2011. godine do februara 2012. godine.) na jednom sajtu (www.pik.ba). Rezultati date analize pokazuju da je u navedenom vremenskom periodu objavljeno 116 oglasa posvedena trgovini divljim životinjama i njihovim dermopreparatima. Šest oglasa odnosi se na nedozvoljena sredstva za masovno hvatanje i uništavanje divljih životinja, odnosno klopke, mreže i vabilice. Detaljnim pregledom oglasa zabilježen je veliki broj, na prodaju izloženih, divljih životinja iz klase: gmizavaci, ptice i sisari. Od gmizavaca na prodaju se nudi Vipera ammodytes poskok i Testudo hermanni šumska kornjača. Najviše oglasa, ukupno 85 posvedeno je prepariranim ili živim divljim pticama. Pri tome obuhvadena je 21 vrsta ptica od kojih su u BiH dvije vrste zaštidene lovostajem, a ostalih 19 vrsta trajno je zakonom zaštideno. Od ptica, u slobodnoj prodaji, najzastupljeniji su predstavnici iz porodice zeba, osam vrsta na 55 oglasa. Najznačajnije vrste su dnevne ptice grabljivice: Accipiter gentilis jastreb (šest primjerka), Buteo buteo mišar (36 primjerka), Falco peregrinus sivi soko (preparat), Falco tinnunculus vjetruška (jedna ptica), kao i preparat globalno ugroženog bukavca Botaurus stellaris. 29 oglasa odnosi se na predstavnike iz klase Mamailia sisari, među kojima su najznačajniji preparati medvjeda Ursus arctos i vidra Lutra lutra. Cijene preparata ili živih primjeraka su veoma raznovrsne. Tako se neki od prestavnika iz porodice zeba može dobiti za 10 – 100 KM, ptice grabljivice koštaju 50 – 150 KM, dok najvedu vrijednost imaju preparati medvjeda čije cijene se kredu 1300 – 6000 KM.

ZAŠTITA DIVLJAČI


Banjaluka, 22. 2. 2012.

Lovački savez Herceg Bosne

Predmet: Priopćenje za medije o kormoranima u Bosni i Hercegovini

Poštovani,posljednjih nekoliko dana intenzivirana je javna hajka, podržana od nekih elektroničkih i tiskanih medija, od strane udruženja

sportskih ribolovaca i lovačkih udruženja s ciljem dobivanja javne potpore ubijanju velikih kormorana u dolini Vrbasa. Pritom, kao objašnjenje navodi se da je ova vrsta ekstremni štetnik, da može pojesti i do tri svoje težine, itd. Istodobno, ni jednoga trenutka nisu prezentirane stvarne znanstvene činjenice o brojnosti i distribuciji ove vrste u BiH ili dolini Vrbasa konkretno, nego se daju proizvoljno iznesene brojke.

Veliki kormoran/vranac široko je rasprostranjena vrsta, ali u BiH je već nekoliko desetljeća zbog neznanstvenog pristupa i pogrešnih tumačenja o njegovoj biologiji označena kao štetnik. Dokaz tomu su činjenice da se 70-ih godina prošloga stoljeća ova vrsta gnijezdila na Bardači i Hutovu blatu, a danas se zbog uznemirivanja i ubijanja više ne gnijezdi. Prema podatcima koje su naše organizacije prikupile istraživanjem u posljednjih pet godina, ova se vrsta gnijezdila u BiH na svega tri mjesta. Pritom, jedino je kolonija na Modracu nešto veća i održiva, a slučajevi gniježđenja u Livanjskom polju i Hutovu blatu sporadični su ili su se ptice već prestale gnijezditi. Veći broj kormorana zabilježen je u zimskom razdoblju kad se skupljaju u veće kolonije, posebice vidljive na noćištima.

Prema brojnim istraživanjima, veliki se kormoran uglavnom hrani ribom niže kvalitete (ribolovcima i drugima ne toliko zani-mljivom), a rijetko se hrani većom ribom. Znatnije štete zabilježene su u ribnjacima, što je glavni uzrok njegova negativnog statusa kod vlasnika ribnjaka. Zaboravlja se, međutim, njegovo bitno mjesto u lancu hranidbe riječnih ekosustava, tj. kontrola onih vrsta riba koje štete ribnjacima i prenose određene nametnike.

Vremenske neprilike koje su zadesile BiH u veljači znatno su uvjetovale i kretanje ptica. Naime zbog zaleđenih rijeka veliki broj ptica počeo se kretati prema mjestima gdje ima hrane, pa zalaziti i u gradove. Zbog toga je njihova brojnost povećana u odnosu na normalne prilike. Istodobno, postavlja se pitanje: Čiji je riblji fond, samo ribolovaca ili je to pravo i divljih životinja? Također, na-glašavamo da je poribljavanje rijeka, bez ulaženja u dublju analizu metodologije kako se to radi, plaćeno od strane ministarstava kroz grantove i slično i nije eksluzivitet grupe ili pojedinca. Naime poribljavanje se i vrši kao jedna od mjera očuvanja biodiverziteta, računajući i ptice.

Naglasit ćemo da je zbog ovakva pristupa kormoranima, koji se susreće u još nekim zemljama Europe, Europska grupa za kormorane, uz financijsku potporu Europske unije, pokrenula dvogodišnji program (2012. i 2013. godine) radi točnog utvrđivanja brojnosti i distribucije ove vrste, odnosno utvrđivanja mjera njezine zaštite i kontrole, s obzirom na to da se ona nalazi zaštićena u okviru određenih međunarodnih direktiva. Naše organizacije također su se uključile u navedeni program, koji u BiH koordinira Ornitološko društvo „Naše ptice“.

Na kraju, naglašavamo da je bez znanstvenih podataka i točnih informacija veoma opasno apelirati da se ovako vrijedna ptičja vrsta ubija, i da se šire dezinformacije među stanovništvom. Naše su organizacije već neko vrijeme aktivne u zaštiti i praćenju ptica u BiH, te svakako trebamo biti konsultirani u procesu donošenja bilo kakvih odluka vezanih za status kormorana u BiH. Zbog toga, Centar za životnu sredinu iz Banjaluke, Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta iz Banja Luke i Ornitološko društvo „Naše ptice“ iz Sarajeva apeliraju na mjerodavne institucije i sportsko-ribolovna udruženja da prestanu s javnim pozivanjem na ubijanje ptice kormorana. Mjesto toga neka pomognu kako ovoj tako i drugim vrstama ptica koje se sad, u potrazi za hranom, skupljaju na mjestima gdje se rijeke nisu zaledile. Najbolji primjer kao treba postupati s pticama u ovom razdoblju vremenskih nepogoda su aktivnosti nevladinih organizacija u Srbiji ili nekih nevladinih organizacija u BiH (Bihać, Kakanj i dr.). Istodobno, upućujemo poziv mjerodavnim ministarstvima da podrže i potpomognu organizaciije koje organizirano prehranjuju ptice u vrijeme vremenskih nepogoda.

Za više informacija možete se obratiti:Nataša Crnković, 051/433-142, 065/604-438, [email protected], Centar za životnu sredinuJovica Sjeničić, 066/783-051, [email protected], Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta

Sarajevo-Banja Luka, 06.03.2012. Lovački savez Herceg Bosne Predmet: Obavještenje o krivičnim radnjama u oblasti nelegalne trgovine životinjama Poštovani,

Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama, uključujudi i dermopreparate nastale kao rezultat navedenog, predstavlja jedan od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u Bosni i Hercegovini. Do sada su uglavnom prijavljivani slučajevi krivolova i rijetko slučajevi zlostavljanja životinja. U vedini slučajeva reakcija na navedene prijave je izostajala pravdajudi se nedostatkom inspekcijske službe ili bi rijetko i niskim kaznama bili procesuirani počinioci prekršaja.

Ovim putem upoznajemo Vas sa još jednom kategorijom krivičnih prekršaja, a to je „Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama“. Ova kategorija je obuhvadena zakonima na od državnom (Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja) i entitetskim (Zakon o zaštiti prirode i, Zakon o lovu) nivoima, kao i zakonima Kantona i nižih nivoa vlasti koji tretiraju datu oblast. Također, krše se i odredbe entitetskih pravilnika „O uslovima pod kojima se može vršiti prepariranje divljači i držanje trofeja javno izloženih u objektima, kao i upotreba mesa divljači u ekoturističkim objektima“ . KOnačno od posebne važnosti je naglasiti da se krše odredbe međunarodnih konvencija (CITES, Bernska i Bonska konvencija).

U prilogu Vam dostavljamo podatke analize javnih oglasa o prodaji životinja i dermopreparata objavljenih tokom jedne godine (od aprila 2011. godine do februara 2012. godine.) na jednom sajtu (www.pik.ba). Rezultati date analize pokazuju da je u navedenom vremenskom periodu objavljeno 116 oglasa posvedena trgovini divljim životinjama i njihovim dermopreparatima. Šest oglasa odnosi se na nedozvoljena sredstva za masovno hvatanje i uništavanje divljih životinja, odnosno klopke, mreže i vabilice. Detaljnim pregledom oglasa zabilježen je veliki broj, na prodaju izloženih, divljih životinja iz klase: gmizavaci, ptice i sisari. Od gmizavaca na prodaju se nudi Vipera ammodytes poskok i Testudo hermanni šumska kornjača. Najviše oglasa, ukupno 85 posvedeno je prepariranim ili živim divljim pticama. Pri tome obuhvadena je 21 vrsta ptica od kojih su u BiH dvije vrste zaštidene lovostajem, a ostalih 19 vrsta trajno je zakonom zaštideno. Od ptica, u slobodnoj prodaji, najzastupljeniji su predstavnici iz porodice zeba, osam vrsta na 55 oglasa. Najznačajnije vrste su dnevne ptice grabljivice: Accipiter gentilis jastreb (šest primjerka), Buteo buteo mišar (36 primjerka), Falco peregrinus sivi soko (preparat), Falco tinnunculus vjetruška (jedna ptica), kao i preparat globalno ugroženog bukavca Botaurus stellaris. 29 oglasa odnosi se na predstavnike iz klase Mamailia sisari, među kojima su najznačajniji preparati medvjeda Ursus arctos i vidra Lutra lutra. Cijene preparata ili živih primjeraka su veoma raznovrsne. Tako se neki od prestavnika iz porodice zeba može dobiti za 10 – 100 KM, ptice grabljivice koštaju 50 – 150 KM, dok najvedu vrijednost imaju preparati medvjeda čije cijene se kredu 1300 – 6000 KM.

ZAŠTITA DIVLJAČI


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

U prošlome smo broju kazivali o biljkama koje imaju veliku slič-nost a vrlo različit učinak na ljudski organizam. Uostalom, tako nekako je cjelokupno biljno bogatstvo, puno velikih sličnosti

koje rađaju oprečne, suprotne i kontroverzne efekte na ukupnu ljud-sku kemiju, kako osjetilne razine tako i djelovanja na zdravlje pojedin-ca. A, da ne govorimo o silnoj različitosti među ljudima, počevši od oblika, ideja, građe, ukusa, zdravstvenoga stanja i svega što je vezano za tijelo i duh naš, pa tako različito i reagiramo na sve vanjske poticaje uključujući i reagiranja na ljekovito bilje. Tako dolazimo do praga re-lativnosti koji moramo poštovati prilikom svake interakcije, bila ona čisto verbalna ili praktična. Sve ovo navodim kako bih zaradio mo-žebitni alibi za eventualno drukčije iskustvo od onoga kakvo imaju različiti pisci, u koje i svoju malenkost ubrajam.

KUKA ili BLJUŠT (Tamus communis )Dok još nije ni grabovina properuvila a kos počeo lepršavo i sla-

dunjavom blaženom pjesmom dozivati svoju družicu na tajni ljubav-ni sastanak, mnoge trave svojim zelenilom ukazuju na dolazak pro-ljetnoga buđenja iz zimske depresije, a među njima je zacijelo kuka među prvima. Tamno zelene ili čak tamno smeđe boje, iz zemlje se početkom travnja pojavljuje, poput velike udice, dvadesetak centi-

KUKA ILI BLJUŠT

Proljetni prvijenci

Blago Lasić metara duga kuka koja može u promjeru dosegnuti i pola cen-timetra. Kuka je vrlo poznata bilj-ka diljem Europe i Male Azije, čak ju je poznavao Karlo Veliki, a ipak je malo istražena.

U narodu je još nazivaju: bljušt, zmijsko cvijeće, divlja šparoga, špargla... Međutim, divlja šparoga je u početku ra-sta vrlo slična kuki, ali je riječ o potpuno različitoj biljci, također se vrlo rado rabi za jelo!

Kuka spada u povijuše i naj-češće raste uz druge biljke, po busenju, uz mlada stabla, ali može i po livadama, kada se više jedinki uvijaju jedna uz drugu i tako odmiču od tla. Posebice voli plodna zemljišta uz staro natrulo granje, plotove, tamo gdje se stoka dulje zadržavala, blizu kamenja, uz koje se taložilo lišće... Vjerojatno su je neki nazi-vali zmijsko cvijeće, budući da se pojavljuje u isto vrijeme kada se i zmije izvlače na nježno pro-ljetno sunce. Kada kuka odraste, lišće joj je srcoliko, jako sjajno, s oštrim vrhom, pri dnu veće i sve manje prema vrhu vijugave stabljike, koja može dosegnuti i nekoliko metara visine. Cvijet kuke je vrlo sitan, neugledan, žućkasto zelen, iz kojega se ljeti razvijaju zelene bobice koje uje-sen jarko pocrvene i čine pre-lijepu nisku po drveću. Korijen kuke je golem s obzirom na nje-zinu nježnu strukturu. Može biti težak i nekoliko kilograma, kao

Kuka je tamno zelene ili čak tamno smeđe boje, iz zemlje se po-javljuje početkom travnja, poput velike udice, dvadesetak centi-metara duga, u promjeru može dosegnuti i pola centimetra.

velika gruda snijega nepravilna oblika, poput golemoga krum-pira. Zanimljivo je da kemijski sastav kuke ima potpuno različi-tu strukturu u mladome izdanku od one u korijenu i zreloj bobi. U onome mladome izdanku ima mnogo vitamina C, minerala (magnezij, željezo, kalij), gorke tvari, organske kiseline (koje se kasnije čudotvorno pretvaraju u neke druge ljekovite supstanci-je), škroba, sluzi, šećera, pektina...

Kuka je, prije svega, vrlo ci-jenjena delicija (prehrambena biljka) koja se u zadnje vrijeme jako mnogo traži i bere po šu-mama i ledinama. Budući da se javlja među prvima divljim bilj-kama (a može se i uzgajati po vrtovima i staklenicima) cijena joj je dosta visoka, a berači se natječu u pronalasku novih sta-ništa. Može se konzumirati: siro-va, kao salata, varivo, s drugim vrstama hrane – meso, šunka, jaja, mlijeko... Kako god uzimali mladu biljku kao hranu, jako je dobra i ljekovita: za dobru pro-bavu, kao izuzetan diuretik, za snižavanje krvnoga tlaka, protiv masnoće i šećera u krvi, za pra-vilno protjecanje limfe…

Mlade biljke samljevene u kašu, jako dobro liječe: potkož-ne izljeve krvi, modrice, uboje, izranjenu kožu i sl. Vjerojatno je radi toga u Francuskoj nazivaju – trava izudarane žene.

Samljeven korijen kuke rabi se za liječenje starih uboja, mo-drica i tvrdokornih reumatskih tegoba. Mora se, međutim, pa-ziti da taj oblog (korijen se ne smije konzumirati) ne nagrize kožu, ako se dugo drži na bol-nome mjestu.

Zrele crvene bobice se ra-stvore u čistoj lozovači i time se trljaju bolna mjesta, najčešće zglobovi, križa, noge i ruke. Li-ječi reumu, išijas, otekle udove. I ovdje treba paziti na kožu, jer je i plod otrovan i opasan za slu-zokožu, premda te lijepe bobice ptice vrlo rado jedu pa ih već nakon zrenja odmah potamane.

Kuka je unišla u knjige kao vrlo zanimljiva ljekovita biljka, makar se mora dobro paziti kako i kada je možemo rabiti za hranu, a kada i koliko za lijek, pogotovo u vremenima kada ljudi moraju zbog oskudice više preferirati jeftinim darovima prirode.


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Biseri – u lovačkom umaku, gulašu ili na juhu

Biseri su veoma cijenjena talijanska tjestenina. Ničim se ne razli-kuju po kakvoći od tortelina ili raviaola kada ih pripremamo od istih ili jednakih namirnica. To je samo za oko jedno lijepo zava-

ravanje, a koliko znam tako je i s cijenom. Mnogo su skuplji od navede-nih tortelina i raviola s kojima ih uspoređujemo. Moramo, međutim, imati na umu da i oko ima svoju veliku i lijepu zadaću, pa je u sveča-nim prilika lijepo vidjeti ove vrećice od tjestenine što nalikuju na one u kojima se drže biseri, po kojima je ova vrsta tjestenine i dobila ime. Pripremaju je uobičajeno, skoro kao i svaku drugu tjesteninu. To otprilike ide sljedećim redom. Bijeli luk se nareže i prvi stav-lja u dobru čašu vrela ulja u posudi. Čim češnjak počne žutje-ti, a to se događa i prije minute, stavlja se sitno rezana kapu-la, najmanje dobar tanjur za juhu, a odmah se dodaje i mrkva. Neprestano se povrće miješa da ne zagara, ali i da se pirja. Kada se počne ujedinjavati, nakon dvadesetak minuta dodaje se ne-što bijeloga vina a oni bogatiji Martell ili Courvasier, pa malo iza toga umak od rajčice ili oguljena isjeckana rajčica. Ovo se, međutim, može ostaviti i za sam kraj i napraviti flambira-nje – zapaliti mirisne konjake ili rum kao atrakciju, ali i korist. Povrće je pripremljeno. Sada se pomno uzima meso bez aroma i za-čina i stavlja se u lonac. Mesu treba oko sat vremena da se kuha, na ne baš prejakoj vatri. Po volji se dodaje sol, papar ili bolje slavonski fefe-ron jer je korisniji i zdraviji, zatim ružmarin ili vrisak. Zadnjih pola sata se dodaju celer, peršin, bosiljak i lovor. Ja obično u pripremanje ve-provine i divokoze uvijek stavim nekoliko zrnaca borovice i koju kriš-ku naranče. Ako je sama veprovina, onda ostavim i u kuhanju borovi-cu da malo ubije žestinu mirisa veprova mesa. Na sve ovo se dodaje dobra vinska čaša onoga vina u kojem je meso odstajalo. Sve mijenja i aromu i ukus. Dolazi se tako ispunjenju pravoga lovačkog recepta. Ako odmah nisi zadovoljan okusom, bojom ili gustoćom gula-ša, dodaj jetrenu paštetu ili kiselo vrhnje ili pak još umak od raj-čice, dobro dođe i žlica senfa, međutim malo više povrća kao što su tikvice ili patlidžan će uvijek donijeti željenu gustoću gulaša. Za prilog ili posebno jelo može se staviti, ono baš najsvečanije, a to su tortelini ili biseri.

Biseri se kuhaju oko dvije minute. Stavljaju se u kipuću, dobro osoljenu vodu. Treba imati na umu kod svih tjestenina, ako želiš držati i postići one mjere i neraspadanje tjestenine, da ide uvijek

Kada je povrće pripremljeno, uzima se meso bez aroma i začina i stavlja se u lonac. Mesu treba oko sat vremena da se kuha, na ne baš prejakoj vatri. Po volji se dodaje sol, papar ili feferon, zatim ružmarin ili vrisak.

litra vode na deset dekagrama tjestenine. U tom slučaju na nor-malnoj temperaturi postižeš ono što piše na uputama minutaže tjestenine. Ocijeđenu tjesteninu prelijte žlicom ulja ili kockom ma-slaca, dobro promiješajte i onda tako ocijeđena i pripremljenu tje-steninu se stavlja na stol ili odmah je svu začinite da pomognete sustolnicima. Ako nekoga morate čekati, ostavite mu nekuhane bisere i kuhajte ih kada vam sustolnik stigle. Imalo ohlađena tjeste-nina, pogotovo ova punjena, mnogo toga gubi u malo vremena. Piće ti možeš i zaboraviti, ali neće drugi. To je crnjak – prema boji jela. Dobro vino prati ovoliki trud. Kaže jedna talijanska poslovica: „Jedi kruh današnji, a pij vino lanjsko“ i nastavlja „jer puno vrsta vina i puno ljudi nikako ne valjaju dok ne ostare“. Ne boj se da ćeš u restoranima naći nešto ovako. I tvoje koje misliš da je mnogo gore, uvjeravam te da je deset puta bolje nego ono koje skupo plaćaš. Nazdravi svome trudu i uspjehu.

Biseri čekaju dok slana voda proključa

Tjestenina biseri u rijeđem lovačkom umaku

Mogu se pripremati i u najobičnijoj kokošjojili goveđoj juhi ili pak s umakom za ostale tjestenine


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom, jednoslovi su već upisani u mrežu.

ATIKA, BOV, KATA, KOLO, KVADAR, MA, MARTINA, OBODIN, OSOR, OTKASATI, PARICA, PAV, POSTUP, PUSTOPAŠNOST, SKALAR, SOLANE, SVA-TOVI, ŠI, TALAR, TANEC, TATARI, TVORAC, URAR, UTVARA, VRT

Mariofil Soldo

AUTOR:MARIOFIL

SOLDO

NAKNADA zA PRIjEVOz

PREKO MOSTA

PREDMET UPLETEN

U ŠTO

IzRIčAj, IDIOM

BUGARSKA NOVčANA jEDINICA

zADNjE GRčKO SLOVO

PjEVAčICA BADRIć

LOVI SE CIjELU

GODINU

MALEN, MALI

(... čOVjEK)

TURSKA DRAMSKA TV

SERIjAčAMAC

zA jEDNOGA VESLAčA

SUMPORBROD S

DVOSTRUKIM TRUPOM

OPONAŠA-TELjI

FRANjO ARAPOVIć

DIVLjA OVCA NA

SLICI

NATRIj

žEzLO BOGA DIONIzA

GLUMAC KADIć

OPSKRBITI SE

UzDAH NEGO-DOVANjA

SOčNO jUžNO VOćE (MN.)

POSLAVENITIFINSKI

RELIjAŠ VATANEN

“TExTE UND zEICHEN”

CRNA OVCA

STAROGRčKI KIPAR

... MUzARA AUSTRIjA

NAPADAj, NASRT, jURIŠ

DRVENA RAŠLjA,

OSLONAC VESLA

RADIj“REPRIzA” NADIMAK

ŠVICARSKIH NOGOMETAŠARIjEčNA I MOR-

SKA žIVOTINjA

RIBLjA jAjA, MRIjEST

RUMUNjSKA MARKA VOzILA

ANTE KOSTELIć

DUŠIK

ANTE VICAN ABRAHAMO-

VA žENA“RABAT”

NOINA BARKA

STARI GRAD NA SICILIjI

C

N

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

NAJNUŽNIJELovac svrati u prodavaonicu kupiti nešto za ponijeti u lov i upita trgovca:- Što se najviše kupuje u vašoj prodavaonici?- Kupuje se uglavnom ono najnužnije: cigarete, pivo od dvije litre i bonovi za mobitel – odgovori trgovac.

PIĆESkupina lovaca našla se za šankom pa se zbijaju šale na račun pića. - Ja sedam godina nisam ništa pio – reče jedan.- A onda? – pitaju ga kolege lovci.- A onda me ćaća upisao u prvi razred osnovne škole – pojasni im.

KILAŽALovac priča kako je u vrijeme lovostaja izgubio pet kila.- Mrkva, kupus, luk, krumpir, blitva – pojašnjava.- Kuhao ili pržio? – upita ga lovac stokilaš.- Kopao – objasni im.

GEMIŠTNakon lovačke veselice lovac je vozio automobil, a njegov kole-ga spavao je na stražnjem sjedalu. Zaustavi ih prometni policajac i upita vozača: - Jeste li nešto pili? – upita policajac.- Jedan gemišt – odgovori lovac.- I meni jedan – probudi se na stražnjem sjedalu drugi lovac.


IN MEMORIAM

O B L J E T N I C A

ANTE PERKO(1963. – 2012.)

Lovna sekcija Dobrkovići, a time i Lovačko društvo „Mosor“,

DRAGO IVANOVIĆ(1942. – 2012.)

Koncem veljače, točnije 27. veljače 2012., redove LD „Sokol“ iz Nove Bile napustio je istaknuti lovac, počasni član i predsjednik sekcije Dolac, Drago Ivanović.

Drago je uistinu bio velik čovjek, lovac i prijatelj. Teško je u ovako kratku tekstu opisati sve značajke životopisa ovoga velikog čovjeka. Bio je čovjek od akcije, od djela i doprinosa. Za njega nije bilo prepreke. Volju, odvažnost i hrabrost pokazivao je u mnogim prilikama. Poseb-no je iskazao svoje domoljublje i neizrecivu ljubav za svoj narod u Domovinskom ratu.

Lovačkom društvu dao je velik doprinos. Kao ugledni lovac, u bivšem sustavu obna-

JOZO ALILOVIĆ(1919. – 2012.)

Nakon kraće bolesti, u 93. godini života preminuo je Jozo Alilović iz Biograca, dugogodiš-nji član našega lovačkog druš-tva.

Doživio je duboku starost, i dobar dio godina svoga života posvetio je lovu i lovstvu. Kad je postao lovac, nije to tada bilo kao danas. U njegovo je doba bilo vrlo malo lovaca, prilike u lovištu bile su znatno drukčije, bilo je više romantike, solidarno-sti, međusobnog poštovanja... Lov je bio istinska ljubav.

Sve te pozitivne značajke Jozo je njegovao cijeloga svo-ga lovačkog staža. Prenosio ih na druge, pomagao kolegama i sekciji čiji je bio član, pomagao i drugima koliko god je mogao.

Zbog svega toga, zbog nezaboravnih druženja s njim u lovu i poslije lova, uspomena na Jozu živjet će koliko i mi, i mno-go dulje.

Hvala ti, Jozo, za sve i poči-vaj u miru Božjem.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

MATE ODAK-ŠĆEPIĆ

Prošla je godina dana otka-ko više među nama nije naš dra-gi prijatelj i kolega lovac Mate.

Gotovo da nema čovjeka u široj regiji a da nije poznavao ovo-ga vrsnog mehaničara i lovca.

Njegove spretne ruke osta-vile su trag na mnogim poljopri-vrednim strojevima i motornim pilama diljem Hercegovine.

Volio je pomagati ljudima i družiti se s njima bez obzira oda-kle oni bili. Lovačka druženja i boravak u prirodi bili su neizosta-van način njegova života. Teško je sve napisati o lovačkoj legendi kakav je bio naš Mate, a još teže spoznati istinu da više nije među nama čovjek poput njega.

Ponosni na tebe i tvoj lik, trajno te čuvamo u svojim us-pomenama, dragi naš prijatelju.

Počivaj u miru Božjem!

HUL „Orao“, Čitluk

ZLATKO TOMAS(1957. – 2012.)

U 55-oj godini života zauvi-jek nas je napustio naš cijenjeni i dugogodišnji član, naš Zlatko. Bio je drag čovjek, dobar prija-telj i uzoran lovac. Volio je priro-du, lov i lovačko druženje.

Nesebičnim zalaganjem, ljudskim kvalitetama i lovačkim iskustvom znatno je pridonio boljitku naše udruge.

Uspomene na njegov lik ostat će među nama, posebno među lovcima njegove sekcije Drinovci. Počivao u miru Božjem.

HLU „Malič“, Grude

STIPE GLAMUZINA(1956. – 2011.)

Na samome kraju prošle go-dine, iznenada je naše redove na-pustio naš dugogodišnji kolega lovac i prijatelj Stipe Glamuzina.

Lov i druženje s ljudima bilo mu je iznad svega. Kao uzoran lovac, a prije svega druželjubiv i nadasve plemenit čovjek, ostat će zauvijek u sjećanjima svih onih koji su ga poznavali, radili i družili se s njim. Za sve što je učinio, mi lovci njegove kolege, najiskrenije mu zahvaljujemo.

Njegov lik trajno će ostati u srcima svih lovaca, a posebice članova njegove sekcije Čalići, u koju je ugradio dio svojih naj-ljepših godina života. Neka mu je laka rodna broćanska gruda! Počivao u miru Božjem.

HUL „Orao“, Čitluk

JOSKO MATIJAŠEVIĆ(1936. – 2012.)

Iznenadna smrt uzela je na-šeg starog člana. Lovci kao što je bio Josko oslonac su svakoj udruzi, pa tako i našoj. Bio je izu-zetno predan, tih i radišan član sekcije Vašarovići, omiljen i drag svojim kolegama.

Mi, njegovi prijatelji i kole-ge, najiskrenije mu zahvaljuje-mo za sve što je učinio za našu Udrugu. Počivao u miru Božjem!

HUL „Kravica“, Ljubuški

PETAR KUBAT(1950. – 2012.)

Dana 24. veljače 2012., s tugom smo se zauvijek oprostili od dragog nam prijatelja, kole-ge lovca i dugogodišnjeg člana Društva. Bio je moralna i lovna vertikala i primjer koji bezrezer-vno treba slijediti.

Članom lovačke populacije postao je 1976. godine, sudjelo-vao je u svim lovačkim aktivno-stima, a iznenadnu smrt dočekao je na mjestu predsjednika sekcije Dobrošin. Istinski je volio prirodu, lov i lovačka druženja. U svome lovačkom vijeku uporno je težio ka jednom cilju – raditi u lovištu na uzgoju i zaštiti divljači. Njego-vim odlaskom doista smo izgubili velikog lovca i odanog prijatelja.

Dragi Petre, bit će teško za-mijeniti te, a nemoguće zabora-viti. Rado ćemo te se sjećati na lovačkim stazama Čanja, Seoca i Vranice, koje si toliko volio. Poči-vaj u miru Božjem.

LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf

ŠIMUN ILIĆ-ŠITO(1954. – 2012.)

Iznenadnom smrću, napu-stio nas je naš dragi kolega Šito.

šao je dužnost predsjednika Skupštine LD „Vlašić“ Travnik. Članstvo u LD „Sokol“ aktivira nakon odlaska u zasluženu mi-rovinu i povratka iz Švicarske u svoje rodno mjesto. Okuplja lovce oko sebe i formira sekciju „Dolac“ pri LD „Sokol“. Za kratko vrijeme stvara potrebne uvjete za rad sekcije (uredski prostor, lovište, organizaciju i financijsku stabilnost).

Upravo kad je trebao uži-vati u blagodatima svoga rada, zlokobna smrt otela ga je iz na-ših redova. U svome sinu Buci ostavio je nasljednika, i ona je također član LD „Sokol“.

Ostao je vječno počivati na hrvatskoj grudi gdje je i poni-kao, na groblju Gostunj u Puti-čevu, a nama ostaje sjećanje na ovoga plemenitog čovjeka dok smo živi.

Počivao u miru Božjem.

LD „Sokol“, Nova Bila

Položio je lovački ispit 30. prosinca 1990. u Čapljini. Du-gogodišnji rad u lovstvu ispu-njavao je njegovu ljubav prema životinjama, prirodi, psima, a iznad svega druženju s njemu dragim ljudima. Po prirodi je bio veseljak i šaljivdžija, u društvu jako omiljen, u lovu je uživao i rado bi išao s ekipom u goste kod drugih lovaca. Kad se sada u kući sastanu lovci, osjetit će prazninu i nedostatak našega Šite. Kad se bude gangalo, pre-poznat će se da fali njegov glas, da Šito nije među nama.

Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za svoju i našu udrugu. Počivao u miru!

HUL „Kravica“, Ljubuški

u 2012. ostala je siromašnija za jednoga svoga člana. Naime, nakon kraće bolesti, u 49. godini života preminuo je Ante Perko, ostavivši iza sebe četvero djece, suprugu, majku, braću, sestre i brojne druge članove obitelji.

Iza njega su ostali i brojni njegovi prijatelji, znanci, među kojima posebno mjesto zau-zimaju njegove kolege lovci, s kojima je proveo brojne neza-boravne lovačke trenutke i po-dijelio radost druženja, razgovo-ra, šala, planova...

Dragi Ante, čast nam je što smo te imali u društvu, što si bio među nama i učinio nam ugod-nim brojne lovove i druženja poslije lovova. Hvala Ti na tome, i u ovome tužnom trenutku že-limo Ti reći da ćemo Tvoj lik traj-no nositi u svojim sjećanjima.

Počivaj u miru Božjem!

LD „Mosor“, Široki Brijeg

Već od 23.999 KM

Istinski terenac Dacia Duster 4x4

www.dacia.ba

Zadržavamo pravo tiskarskih i drugih pogrešaka, te izmjene cijena. Modeli na slici se ne odnose na navedene cijene. U cijenu je uračunat PDV.

GUMA M d.o.o. Bišće Polje bb, 88100 MOSTAR, Tel. 036 352 915, Fax. 036 352 911, e-mail: [email protected]

5GODINAGARANCIJEILI 100.000 km

Dacia. Pouzdana, bez obzira na sve.

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

LX brzojavi Hrvatske pošte MostarBrzojave je moguće poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar.

LX-100

LX-103

LX-101 LX-104

LX-105

LX-106

LX-107

LX-109

LX-110

LX-111

LX-112LX-113LX-114

LX-115

LX-108

LX-102

Rijeci su djela!

HP LX Oglas 1-2 polozeni LAYOUT.indd 1 3/14/12 3:33:54 PM

Documents

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA … · Širenje znanja o odnosima u prirodi, o održivosti prirode, preduvjet je za preživljavanje u našem ekosustavu , tako da