INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA … fileinformativno i struČno glasilo lovaČkog saveza herceg bosne i kinoloŠkog saveza herceg-bosne mostar, svibanj - lipanj 2012

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, SVIBANJ - LIPANJ 2012.GODINA xV., BROJ 83.

Orašje 2012.Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

IZ FOTOARHIVE SAVEZA

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: Marko Mandić

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 8.

..... str. 12.

..... str. 35.

..... str. 40.

..... str. 6.

Orašje 2012. – Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu Natjecanje u znaku “dobrih stvari”

Izobrazba i polaganje ispita za ocjenjivača trofeja divljačiIspiti za dobrobit lovstva na ovim prostorima

Lov srnjaka Većim ili manjim kalibrom na srnjaka

Dužnosti, prava i obveze lovočuvara Lovočuvar je “dobri duh” u lovištu

Njemački kratkodlaki ptičar (Deutscher kurzhaarriger Vorstehhund) S “njemcem” si lovac gospodin

Pogled s čeke

I sad pojedinci, kad spomenu Zakon o lovstvu FBiH, dodaju i ono „novi“ – a šest mu je godina! Istina, novijeg nema, i tako

gledano, u pravu su. A možda bi bilo bolje da imamo taj „noviji“. Kažem, možda. Jer, i od ovoga, do sada – a prošlo je šest godi-na! – gotovo nikakva boljitka u lovstvu. Ba-rem kad je riječ o tzv. ustanovljenju lovišta i famoznoj koncesiji, dakle o onom što bi trebali biti stupovi lovstva i lovačkih udru-ga. Godinama ista priča, obećanja, preba-civanja odgovornosti..., a pomaka nikakva, ili gotovo nikakva. Naprotiv, sve je to dobilo jednu ozbiljnu dimenziju neozbiljnosti.

Gdje su uzroci tomu? Tko će znati, možda je Zakon o lovstvu, dijelom, napisan tako da nema šanse provesti ga u ovdašnjim prilika-ma, pa onda ne bi ni trebalo toliko okrivljiva-ti županijska ministarstva i ministre. U tom slučaju, riječ je o nesposobnosti i nedoraslo-sti onih koji su zakon predložili i usvojili. No, možda je Zakon dobar, provediv, ali oni koji trebaju to učiniti ne znaju kako to učiniti, u pitanju je dakle njihova nesposobnost, ne-stručnost. U što je, opet, teško posve povje-rovati jer je vrlo slična situacija u svim župa-nijama, nije problem samo u jednoj ili dvije. Nisu, valjda, svugdje nesposobni ministri i njihovi suradnici, ne može to biti. Ako mi netko kaže da ni jedan od ova dva odgovora „ne pije vode“, rado bih čuo neki treći, četvr-ti. Možda bi taj bio u sferi politike, različitih interesa, neriješenih odnosa u Federaciji i BiH, možda i lovačkim udrugama, ako im članstvo i dalje, iz godine u godinu, nesme-tano lovi, pomalo odgovara ova pat-pozicija, možda... Pretpostavki je koliko hoćeš, ali pra-vog odgovora, nažalost, još uvijek nema. A ako nema „dijagnoze“, nema ni „lijeka“, bolest čini svoje. U ovom slučaju, „bolesnik“ su, ba-rem bi tako trebalo biti, sve lovačke udruge, a posebice one koje su na svojoj koži, kroz zabrane lova i druge kazne, osjetile – zamisli-te to! – svojevrsni gnjev države što ne može provesti zakon koji je sama donijela i koji su „njezini ljudi“ već davno trebali provesti. U nekim stvarima, ni lovačke udruge nisu „ne-vinašca“, i nitko od toga ne bježi, ali one ne

Čemu i dokad “golovi” iz zaleđa?smiju ispaštati, ni izravno, ni neizravno, zbog tuđe krivnje, nečije nesposobnosti, nerada ili uskih interesa.

Ljeto je, nije „glavna“ lovna sezona, ona zimska, ali traje lov na vepra i srnjaka. Tamo gdje je normalno otvoren. A tamo gdje je bilo „otvaranje“ lova, dakle s navodnicima, tamo su se ljudi sastali, pojeli, popili, ali lovili nisu. Zabranjeno im je. Zašto? Zato što u Županiji Središnja Bosna – o njoj je riječ – još nisu ustanovljena lovišta. A za-što nisu? Pa, najviše zato što jedna strana, natura ideju „jedna općina, jedno lovište“, neprihvatljivu drugoj strani. Usput rečeno, ta ideja nema uporište ni u Zakonu o lov-stvu FBiH, niti u nekim drugim zakonima. I onda doista nije teško razumjeti te ljude kad (se) upitaju, ima li kraja ovoj blamaži. Toliko toga ulažu u lovište, toliko je ljubavi u njihovu hobiju, toliko očekivanja, a onda im jedna „komisija“ sve to sruši i značajno okrnji radost prvoga lovnog dana.

U Županiji Središnja Bosna problem je u ustanovljenju lovišta, dakle već na prvom koraku. Dok se to ne riješi, ne može se, na-ravno, dalje u procesu koncesioniranja. No u županijama u kojima su lovišta ustanovljena i u kojima nema toga „mi i oni“, kao što je, primjerice, Zapadnohercegovačka, i dalje se nešto čeka. A lovna sezona na pernatu div-ljač je na vratima. Istina, ministar gospodar-stva u Vladi ove županije, razgovarajući za naš list, dao je dva zanimljiva odgovora: prvi, lovačke se udruge ove godine, i dalje, ne trebaju nadati tzv. godišnjim suglasnostima na planove gospodarenja lovištem, i drugi, u pripremi je natječaj za dodjelu koncesija i kompletan bi proces, bez obzira na neke probleme, trebao biti završen do 1. listopa-da 2012. U prijevodu, lovačke bi udruge do tada mogle postati vlasnici „svojih“ lovišta, i njihovi bi lovci mogli legalno loviti.

Lijepa su to obećanja, 1. listopada nije daleko. Neka „privatnog posjeda“ u igri, ali se znaju pravila, „gol“ iz zaleđa ne mijenja rezultat.

Dragan Naletilić

Broj 83, svibanj - lipanj 2012.4

ZANIMLJIVOSTI

Najprije hladna zima s nezapamćeno velikim snježnim oborinama, zatim velika suša koja je trajala još od jeseni

prošle godine pa do ovog proljeća, pa za-tim veliki temperaturni šokovi tijekom ovo-ga proljeća i obilne kišne padaline utjecale su na loš početak pčelarske sezone. I kao da sve to nije bilo dovoljno pa su se, u velikim jatima, pojavile još i ptice pčelarice.

Sažetak je ovo događanja i poteškoća s kojima se susreću pčelari čapljinskoga kraja u posljednjih pola godine.

Ovo proljeće u cijeloj čapljinskoj općini, a prema medijskim izvješćima i na širem prostoru, traju napadi velikih jata ptica pče-larica na pčele na pčelinjacima. Ova ptica prelijepih boja postala je pravi neprijatelj pčelama i pčelarima. Poput jastreba kobca se zaleću ispred košnica i poput mlažnjaka kupe pčele. Posebice su opasne u vrijeme rojenja pčela, kad vrlo lako mogu stradati matica i trutovi prilikom „svadbenog leta“ – to im je prava poslastica! – te je onda druš-tvo uništeno. Napadi ovih ptica pojačali su se posljednjih godina. Ove se ptice inače hrane pticama i kukcima, „ali što je previše, previše je“, kažu naši pčelari. Pčelari se brane

Napadi ptica pčelarica

Pavo Barišić, učenik petog razreda osnovne škole i najvjerojatnije budući lo-vac, izazvao je smijeh svojih ukućana tvrd-njama da je vidio guštera s dva repa. Još uvijek mu se ne vjeruje da je vidio guštera s tri repa. Za prvu tvrdnju, evo i dokaza, za drugu moramo još čekati. Zanimljiv je na-čin stjecanja dokaza. Njegova sestra Tihana izišla je ispred kuće i u tom trenutku joj je bilo sumnjivo što je njezina mačka naglo ispružila sve četiri šape i „kao da spava“. Po-maknula ju je i ispod nje našla guštera s dva repa. Fotografiranjem, pomogla je bratu u tvrdnji.

Stanko Ćurčić

Gušteri s dva i tri repa

na razne načine: pucnjavom, bukom, svje-tlosnom refleksijom, ali bez velike pomoći, jer se ptice na to sve brzo naviknu i opet se vraćaju. Nastanile su se po strmim padina-ma na obalama rijeke Neretve koje su osta-le od kopanja bagerima, i te su im padine idealna mjesta za pravljenje gnijezda. Rupe koje su iskopane za gnijezdo duboke su i po nekoliko metara. Neki su pčelari, u očaju,

pokušavali zatrpati ove rupe, ali se ptice brzo snađu i iskopaju drugi izlaz. Jedan je pčelar ulovio ovu pticu na pčelinjaku i, otvorivši joj želudac, nemalo se iznenadio: unutra je bilo oko 200 netom pojedenih pčela. Ptica je sva-kim danom sve više, a najintenzivniji su na-padi u vrijeme podizanja mladih.

Jure Musulin

Ovoj je zapravo prisjeo pčelinjak

Dokaz o dvorepom gušteru

www.lovackisavez-hb.ba 5www.lovackisavez-hb.ba 5

IZ SAVEZA

Lovački savez Slovenije bio je domaćin koordina-cijskog sastanka FACE-a

(Federacije europskih lovačkih saveza) i lovačkih saveza bal-kanskih zemalja, koji je 21. lip-nja 2012. održan u Dolenjskim Toplicama u Sloveniji.

Uz čelnike FACE-a, predvo-đene Angusom Middletonom, izvršnim direktorom ove krovne europske lovačke organizacije, i domaćine iz Lovačkog saveza Slovenije predvođene pred-sjednikom Srečkom Feliksom Kropeom i izvršnim direktorom Srečkom Žerjavom, sastanku su nazočila izaslanstva lovačkih sa-veza Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Herceg Bosne. Izaslanstvo Lo-vačkog saveza Herceg Bosne na ovom regionalnom lovačkom skupu predvodio je predsjed-nik Ilija Vrljić, a u izaslanstvu su bili i Vlado Soldo i Ivica Lučić. Ovom lovačkom skupu nazo-čio je i Toni Vrščaj, predsjednik CIC koordinacijskog Foruma za srednju i istočnu Europu.

Sastanak je prigodnim obra-ćanjem otvorio Srečko Feliks Krope, predsjednik lovačkog saveza Slovenije, a u uvodnom dijelu nazočne je pozdravio i izvršni direktor FACE Angus Middleton, ističući da do sada

SASTANAK FACE-a S LOVAČKIM SAVEZIMA BALKANSKIH ZEMALJA

Urediti lovstvo po europskim standardima

nije bilo ovakvih sastanaka te da je ovo prvi takve vrste odr-žan u trideset petogodišnjoj povijesti FACE-a.

Radni dio sastanka koncipiran je u dvije cjeline, odnosno dva dijela. U prvom dijelu sudionici-ma je kroz zasebne prezentacije predstavljen rad i organizacija FACE-a, a u drugom dijelu sa-stanka predstavnici nacionalnih lovačkih saveza referirali su o stanju i problemima u lovstvu u svojim zemljama, nakon čega je uslijedila zajednička rasprava.

Predstavljanje rada i organiza-cije FACE-a bio je zapravo svoje-vrsni mini seminar na kojem su prezentirane sljedeće teme: Što je FACE, kako pomaže svojim

članicama i kako dobiti najbolje od FACE-a; Europska unija i me-đunarodne institucije i njihov utjecaj na europsko lovstvo; Eu-ropske direktive i međunarodne konvencije o zaštiti prirode, s težištem na ptice, krupne zvijeri, staništa i zaštićena područja.

Nakon prezentiranja na-vedenih tema uslijedio je za-nimljiviji i dinamičniji dio sa-stanka u kojem su predstavnici nacionalnih lovačkih saveza referirali o stanju i problemima u lovstvu, s težištem na europ-ske direktive i međunarodne konvencije i njihove refleksije na lovstvo u svojim zemljama.

Referirajući o stanju lovstva u BiH, Ilija Vrljić je istaknuo da su

ovo za nas dragocjena iskustva i spoznaje koje će nam puno pomoći na našem putu prema Europskoj uniji, ali da je BiH, nažalost, još uvijek neuređena država i da se takvo stanje re-flektira na lovstvo i prilike u lov-stvu. Istaknuo je problematiku gospodarenja krupnim zvijeri-ma: medvjedom i vukom, kao i problem CITES certifikata. Ta-kođer je istaknuo obvezu izrade planova gospodarenja krupnim zvijerima i definiranja kvota nji-hova odstrjela, sukladno direkti-vama Europske unije.

Zanimljivo je bilo čuti iskustva Slovenije kao zemlje članice EU i Hrvatske kao buduće članice EU, o odstrjelnim kvotama med-vjeda i nerazumijevanju admi-nistracije EU za gospodarenje populacijama krupnih zvijeri na području ovih zemalja.

Hrvatska je i ovaj put poka-zala da spada u red svjetskih lovačkih velesila i da je njezino lovstvo jedno od najuređenijih u Europi, te da kao takvo može poslužiti kao model zemljama u rgiji kojim putem graditi i razvi-jati vlastito lovstvo.

Ostali sudionici sastanka kao najveće probleme u lovstvu u svojim zemljama istaknuli su neusklađenost lovnog i ostalog zakonodavstva s međunarod-nim konvencijama i direktivama Europske unije o zaštiti prirode.

Bila je ovo prigoda upoznati se s europski lovstvom, s među-narodnim konvencijama i direk-tivama EU o zaštiti prirode, s pro-blemima i iskustvima susjednih zemalja, kao i sa spoznajom što nas sve čeka na putu prema EU. U tom smislu, sve pohvale FACE-u i lovačkom savezu Slovenije za organizaciju sastanka.

Ivica Lučić

Izaslanstvo Saveza: Ivica Lučić, Vlado Soldo i Ilija Vrljić

Angus Middleton


IZ SAVEZA

Poznato je da Lovački savez Herceg Bo-sne već godinama, sukladno svome Statutu i javnim ovlastima, provodi

cijeli niz različitih aktivnosti i sadržaja veza-nih za izobrazbu svoga članstva. Te se aktiv-nosti, prije svega, ogledaju kroz izobrazbu lovnih pripravnika i polaganje lovačkog is-pita, zatim kroz izobrazbu kadrova u lovač-kim udrugama, kroz izobrazbu i polaganje lovočuvarskog ispita i ispita za ocjenjivača trofeja divljači, kao i kroz cijeli niz različi-tih edukacijskih sadržaja koji se provode putem našega informativnog i stručnog lovačkog glasila. Donošenjem odluke o provedbi izobrazbe i usvajanjem Nastav-nog plana i programa izobrazbe i polaganja ispita za ocjenjivača trofeja divljači, Upravni odbor Saveza još jednom je potvrdio da je izobrazba, odnosno stručno osposobljava-nje lovačkog članstva, njegova prioritetna i trajna zadaća.

Izobrazba i polaganje ispita za ocjenjiva-ča trofeja divljači nametnula se kao potreba proistekla iz zahtjeva lovačkih udruga člani-ca Saveza, ali i kao zakonska obveza svih ko-risnika lovišta propisana Zakonom o lovstvu FBiH. Provedba, odnosno realizacija izobraz-be planirana je Nastavnim planom i progra-mom koji propisuje uvjete za uključivanje u program izobrazbe, osposobljenost pola-znika, trajanje izobrazbe, oblike izvođenja izobrazbe, zadaću i cilj izobrazbe, izvedbeni nastavni plan i program izobrazbe, završni ispit i kadrovske uvjete.

Kao zadaća i cilj izobrazbe propisano je osposobljavanje polaznika za samostalno ocjenjivanje trofeja divljači i vođenje propi-sane dokumentacije u svezi s ocjenjivanjem trofeja divljači, kroz obradu i svladavanje sljedećih tema, odnosno izvedbenih na-stavnih cjelina:

ISPITI SU POTVRDA ISPRAVNE LOVNE POLITIKE, ZRELOSTI, SPOSOBNOSTI, LJUDSKIH I TEHNIčKIH KAPACITETA SA-VEZA, A JOŠ VIŠE POTVRDA DA SAVEZ IMA OZBILJNO, ZRELO, ETIčNO, CIVILIZIRA-NO, ODLUčNO I ODANO čLANSTVO KOJE ŽELI UčI-TI, STJECATI NOVA ZNANJA, USAVRŠAVATI SE, GLEDATI NAPRIJED.

IZOBRAZBA I POLAGANJE ISPITA ZA OCJENJIVAČA TROFEJA DIVLJAČI

Ispiti za dobrobit lovstva na ovim prostorima

Lovci iz Brčko Distrikta mjere volumen rogovlja srnjaka

Ocjena krzna vuka - lovci iz Uskoplja i Usore


IZ SAVEZA

- Povijesni razvoj lovne trofejistike- Propisi o lovnoj trofejistici- Literatura i pribor za ocjenjivanje trofeja,- Obrada trofeja divljači- Postupak i način ocjenjivanja trofeja divljači- Vođenje propisane dokumentacije.

Nastavnim planom, također, propisa-no je da program izvode i ispite održavaju članovi Povjerenstva za ocjenjivanje trofeja

Lovačkog saveza Herceg Bosne, s višom i visokom stručnom spremom lovnog, šu-marskog, agronomskog i veterinarskog smjera ili zvanjem profesora srednje škole ili znanstveno nastavno zvanje, koji su tijekom školovanja izučavali predmet Lovstvo i koji imaju položen ispit za ocjenjivača trofeja divljači.

ODŽAK, NOVA BILA, TOMISLAVGRAD, MOSTAR

Nakon provedenih obimnih priprema za provedbu izobrazbe koje su podrazu-

mijevale prijavu kandidata, nabavku struč-ne literature, nabavku pribora i opreme za ocjenjivanje trofeja, kompletiranje tehnič-kih pomagala, pripremu trofeja divljači, definiranje vremena i mjesta održavanja izobrazbe, te osobnu pripremu predavača-ispitivača, odnosno članova Povjerenstva, pristupilo se konkretnoj realizaciji Nastav-nog plana i programa izobrazbe.

Za izobrazbu i polaganje ispita za ocje-njivača trofeja divljači prijavilo se 116 kan-didata iz gotovo svih članica Saveza. Ova brojka sama po sebi dovoljno govori o zani-manju lovaca i lovačkih udruga za ovu vrstu izobrazbe, kao i o neupitnoj opravdanosti, odnosno potrebi njezine provedbe.

S prvim ciklusom izobraze i polaganjem ispita krenulo se iz Posavine, odnosno iz Odžaka, gdje su se 1. i 2. lipnja okupili kandidati iz posavskih lovačkih društava: „Fazan“ iz Odžaka, „Kuna“ iz Domaljevca i „Sava“ iz Orašja, te lovačkih društava iz Brč-ko Distrikta: „Sokol“ iz Seonjaka i „Jarebica“ iz Štrepaca. Sama izobrazba i ispit osmi-šljeni su i provedeni po modelu stručne radionice gdje su predavači prvo teorijski, a potom i praktično, demonstrirali postup-ke i načine ocjenjivanja pojedinih trofeja, a potom su to praktično odradili i svi po-laznici podijeljeni po skupinama. Na sličan način provedeni su i ispiti, naravno s ve-ćom dozom ozbiljnosti i samostalnosti, te obveznom provedbom cjelokupne proce-dure ocjenjivanja trofeja. Težište izobrazbe i polaganja ispita, što je i logično, bilo je na trofejima lovne divljači: srnjaka, vepra, di-vokoze, vuka i medvjeda, a ispit je položilo 25 kandidata.

Drugi ciklus izobrazbe i polaganja ispita održan je 8. i 9. lipnja u Novoj Biloj. Izobraz-bi i polaganju ispita pristupili su kandidati iz lovačkih društava: „Kuna“ iz Jajca, „Jastreb“ iz Dobretića, „Pavlovica“ iz Novog Travnika, „Uskoplje“ iz Uskoplja, „Sokol“ iz Nove Bile, „Vitez“ iz Viteza, „Tetrijeb“ iz Kreševa, „Lještar-ka“ iz Kiseljaka i „Vepar“ iz Fojnice. Procedura izobrazbe i polaganja ispita provedena je na identičan način kao i u Odžaku, a ispit su položila 33 kandidata.

Idući ciklusi izobrazbe najavljeni su i plani-rani 29. i 30. lipnja u Tomislavgradu, za kandi-date iz Hercegbosanske županije, te 6. i 7. srp-nja u Mostaru, za kandidate iz Hercegovine.

Ovi ispiti potvrda su ispravne lovne poli-tike, zrelosti, sposobnosti, ljudskih i tehnič-kih kapaciteta Saveza, a još više potvrda da Savez ima ozbiljno, zrelo, etično, civilizirano, odlučno i odano članstvo koje želi učiti, stjecati nova znanja, usavršavati se, gledati naprijed, biti bolji, i zbog kojeg se ne treba brinuti za svoju budućnost i budućnost lov-stva na ovim prostorima.

Ivica Lučić

Posavljaci pažljivo ocjenjuju kuke divokoze

Anto Cvitanović, Draženko Jakić, Tadija Šugić, Dragan Perica i Zoran Oroz ocjenjuju rogovlje srnjaka


IZ SAVEZA

U organizaciji Lovačkog saveza Herceg Bosne i LU „Sava“ iz Orašja, održano je četvrto po redu Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu – disciplina trap. Natjecanje je upriličeno 16. lipnja 2012.

na streljani „Jeleneži“ u Tolisi, LU „Sava“ iz Orašja. Otkad je, prije tri godine, ova streljana službeno otvorena prigodom održavanja Prvenstva članica Saveza, mnogo toga na njoj se promijenilo i dogodilo. Danas je to uređe-na, višenamjenska streljana, od koje LU „Sava“ ima i određenu financijsku korist. Naime, na ovoj streljani svoju obuku u rukovanju oružjem ima MUP Županije posavske, granična, pravosudna i zatvorska policija s prostora ove županije, policija Distrikta Brčko, zaštitarske agencije i vojska. „Ovdje se puca svaki dan“, kaže nam Zvonko Damjanović, stari lovac, čovjek na čijem je zemljištu, koje je prodao lovačkoj udruzi, napravljena streljana.

Po izvješćima koje imamo, glede lovnoga streljaštva na razini Saveza, najaktivnije su lovačke udruge s prostora Posavske županije. One redovito, svake godine, održavaju natjecanje na razini udruga i završe ga županij-skim natjecanjem. „Oko svega ovog ima dosta posla, ali poslije svakog na-tjecanja osjeća se zadovoljstvo među lovcima koji, uz velika samoodricanja

U MOMčADSKOM DIJELU, NAJBOLJI SU BILI STRIJELCI IZ SLAVONSKOG BRODA, DRUGO SU MJESTO OSVOJILI STRIJELCI IZ BABINE GREDE, A TREćE STRIJELCI LU „KUNA“ IZ DOMALJEVCA. POJEDINAčNO, NAJBOLJI JE BIO IVICA BAČIć IZ NEUMA, DRUGO MJESTO PRIPALO JE ZORANu LuKAČu, NATJECATELJU IZ DOMALJEVCA, TREćE VJE-KOSLAVu HERCEGu IZ SLAVONSKOG BRODA, A čETVR-TO TIHOMIRu RAMLJAKu IZ BABINE GREDE.

ORAŠJE 2012. – OTVORENO PRVENSTVO SAVEZA u LOVNOM STRELJAŠTVu

Natjecanje u znaku “dobrih stvari”

Ivica Bačić, pojedinačni pobjednik, prima pokal od Pave Kosića


IZ SAVEZA

u vremenu i novcu, uživaju u ovom vidu lo-vačke aktivnosti“, govori nam Đuro Oršolić, član Povjerenstva Lovačkog saveza Herceg Bosne iz ove županije. I ovo natjecanje Đuro je, uz pomoć svojih kolega iz Udruge, dobro pripremio i od početka do kraja sve je ured-no funkcioniralo.

SLAVONSKI BROD I IVICA BAČIĆNa natjecanju su sudjelovala 43 strijelca,

svrstana u 12 momčadi. čast Hercegovine, za razliku od prošle godine kad u Domalje-vac nije nitko došao, ovaj su put spasili stri-jelci iz Neuma i čapljine. Jurica Smoljo do-veo je svoje Kuprešake, a strijelci iz Kiseljaka postali su redoviti sudionici ovih natjecanja. U Orašje su došli strijelci iz Busovače, a pre-ma njihovim željama i planovima, mogla bi se uskoro „dogoditi“ streljana i u Busovači. Posavinu su predstavljale momčadi iz Od-žaka, dvije iz Domaljevca i domaćin Sava iz Orašja. Ni ove godine natjecanje nije prošlo bez momčadi iz Republike Hrvatske, što mu daje međunarodno obilježje. Došla je mom-čad LU „Posavina“ iz Slavonskog Broda, te dvije momčadi LU „Jastreb“ iz Babine Grede.

Dan uoči natjecanja, na službenom tre-ningu, strijelci su po dolasku opipavali „bilo“ streljane. Pogotovo oni iz udaljenijih kraje-va. I lijepo vrijeme išlo je naruku organizato-rima i strijelcima. Momčadima koje su došle dan prije, domaćini su se pobrinuli lijepo ih ugostiti i pokazati im što sve lijepo ima Po-savina. Posebno se u tome istaknuo Mato Oršolić Maćun, kojem nije bilo po volji što nisu došli strijelci iz Širokoga Brijega. „S nji-

ma se uvijek napravi dobra fešta, čuo sam se s nekima i žao mi je što nisu s nama“, go-vori nam Maćun.

Ugodno subotnje jutro nagovještavalo je još jedno dobro lovačko druženje. Nakon prijave momčadi kod Jelene i izvučenih startnih brojeva, natjecanje je moglo poče-

ti. U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne i u ime domaćina natjecanja strijelce je po-zdravio Pavo Kosić, predsjednik Županij-skog vijeća za lovstvo Županije posavske i član Upravnog odbora LS HB. Poželio je svim sudionicima mnogo sreće i uspjeha na natjecanju, ugodan boravak u Orašju i proglasio natjecanje otvorenim.

I krenulo je. Pucale su se dvije serije po 15 golubova za momčadski poredak, a pr-vih 6 strijelaca iz tog dijela natjecanja ras-pucavalo je još jednu seriju za pojedinačni poredak. Već prva grupa u prvoj seriji obara dvije trinaestice, što je bio nagovještaj da će natjecanje biti kvalitetno i zanimljivo. Na-kon završene prve serije desetak strijelaca bilo je u ulozi favorita za dobar plasman, a jedini s 14 pogođenih bio je Zoran Lukač, član LU „Kuna“ iz Domaljevca.

Kako bi koja grupa iz druge serije završi-la pucanje, odmah bi se uz oglasnu ploču stvorila gužva da se vidi tko je gdje, u mom-čadskom i pojedinačnom poretku. Voljom ždrijeba, do kraja natjecanja trajala je ta neiz-vjesnost. Najujednačenije strijelce u momča-di imali su gosti iz Babine Grede i Slavonskog Broda. Na kraju su te dvije momčadi imale identičan rezultat, po 73 pogođene mete. U raspucavanju, bolji su bili strijelci iz Slavon-skog Broda (Vjekoslav Herceg, Emil Jugo-vac, Ivica Ilijašić i Vinko Špehar), drugi su bili strijelci iz Babine Grede (Stjepan Lončar, Tihomir Ramljak i Kristijan Katušić). Borba za treće mjesto bila je posebno zanimljiva. Kako bi koja grupa u drugoj seriji završila,

Pojedinačni pobjednici: Tihomir Ramljak, Vjekoslav Herceg, Zoran Lukač i Ivica Bačić

Momčadski pobjednici - strijelci iz Slavonskog Broda


IZ SAVEZA

tako su se smjenjivale momčadi na trećem mjestu. Jedno vrijeme tu su bili Kuprešani, zatim čapljinci, imali su šansu i Busovljani, ali je na kraju ono pripalo momčadi LU „Kuna“ iz Domaljevca (Zoran Lukač, Mato Mijić, Slav-ko Iljazović i Filip Đukić).

U završnu seriju za pojedinačni plasman plasirala su se četverica gostiju iz Hrvatske /Kristijan Katušić (24), Emil Jugovac (25), Vje-koslav Herceg (25) i Tihomir Ramljak (26)/, te Ivica Bačić iz Neuma (26) i Zoran Lukač (27) iz Domaljevca. U dosta kvalitetnoj final-noj seriji, koju su nazočni popratili s velikom pozornošću, najbolji je bio Ivica Bačić iz Neuma. On je dvjema trinaesticama iz prve dvije serije pridodao četrnaesticu u finalnoj seriji. Imao je prigodu na zadnjem, petna-estom, golubu pogoditi svih petnaest, no golub mu je „pobjegao“. Zoran Lukač, na radost domaćih navijača, bio je drugi, treći Vjekoslav Herceg i četvrti Tihomir Ramljak.

NAJAVLJENE NOVE STRELJANEUslijedila su čestitanja i podjela poka-

la. Pokale pobjednicima u momčadskom dijelu uručio je Ivica Bačić, predsjednik Po-vjerenstva za lovno streljaštvo LS HB, a u pojedinačnom Pavo Kosić, koji je na kraju zahvalio svim sudionicima na izuzetno kva-litetnom i dobro odrađenom natjecanju. Sve sudionike pozvao je na zajednički ručak u restoran „Centar“ u Orašju, čiji je vlasnik Zlatko Krištić, lovac i sudionik svih lovačkih događanja u Orašju. Prije odlaska sa stre-ljane uslijedilo je zajedničko fotografiranje, Ivica Lučić, tajnik Saveza, dao je izjavu za lo-kalne medije i streljačka se družina preselila

u ugodnu hladovinu restorana „Centar“. A Zlatko se pobrinuo da nas ugodno iznenadi svojim specijalitetima. Autoru ovog teksta posebno se svidio lovački čobanac, a Adam Dabić, lovočuvar LU „Sava“ Orašje i „Katica za sve“ u udruzi, reče nam da je Zlatko po tom specijalitetu poznat među oraškim lovci-ma. I Maćun ne može bez pjesme i zabave. Njegovi momci sa šargijama iz KUD-a „Kralj Tomislav“ iz Tolise upotpunjavali su ugodne

trenutke ovog druženja. Na kraju se društvo počelo pomalo osipati. Treba spojiti sjever i jug, Savu i Neum. Ivici će, na krilima po-bjednika, ovaj put putovanje biti ipak nešto kraće i ugodnije. A čapljinci, kojima je put korak kraći, pozvali su sve na Prvenstvo čla-nica Saveza 4. kolovoza kad otvaraju svoju streljanu.

Još tri dobre stvari dogodile su se na ovom natjecanju. Strijelci LD „Fazan“ iz Od-žaka najavili su izgradnju streljane. čak nam sa sigurnošću rekoše da se sljedeće godine, početkom kolovoza, kod njih rezervira ter-min Prvenstva članica Saveza. I strijelci iz Busovače najaviše da bi i oni mogli nešto raditi oko streljane. Po onome što smo vi-djeli od njihove momčadi u Orašju, strelja-ne im je prijeko potrebno. Vodstvo njihove udruge je na potezu. A treću „dobru“ stvar ponudili su Kuprešani. Kad kod njih krene lov prepelice, krajem kolovoza i početkom rujna, spojit će ugodno s korisnim. U planu su organizirati lov na prepelicu, a nakon toga druženje nastaviti uz lovačko gađanje. Detaljan dogovor bit će na natjecanju u ča-pljini.

Uz pozdrav, ostavljamo naše domaćine i posavske strijelce, koji će, ne sumnjamo u to, dugo u noć uživati u dobro odrađe-nom poslu. Ovo natjecanje još je jednom potvrdilo koliko je veliko zajedništvo i pri-jateljstvo među strijelcima. Svake godine, kao Savez, bogatiji smo za nove objekte na kojima izrastaju neke nove momčadi, novi pobjednici. Neka tako i dalje ostane.

Vlado Bošnjak

Strijelci iz Babine Grede - drugoplasirani u momčadskoj konkurenciji

Trećeplasirani u momčadskoj konkurenciji - strijelci LU “Kuna” iz Domaljevca


STRELJAŠTVO

Prvenstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne u lovnom streljaštvu održat će se,

kako je i planirano, u čapljini 4. kolovoza ove godine. Poradi toga je LD „Galeb“ u velikom spremanju, odnosno radovi na izgradnji streljane za glinene golubove u završnoj su fazi. Do sada je završen bunker za maši-nu, dvije nadstrešice po 40 m², prilazni putovi, montažna kući-ca i stajalište, a nabavljena je i mašina za izbacivanje glinenih golubova. Ostalo je još srediti nasipe i prostor za parkiranje.

Pripreme za prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

Lovačko društvo GALEB, Čapljina

Otkako izlazi Hoop!, u svakome njegovu lipanjskom broju jedna je stranica bila rezervirana za LD „Mosor“ Široki Bri-jeg, odnosno za prilog o tradicionalnom natjecanju u lov-

nom streljaštvu u povodu zaustavljanja tenkova tzv. JNA na granici mostarske i širokobriješke općine, u Pologu. čak je ovo natjecanje uvršteno i u službeni protokol općinske manifestacije „Svibanjska sjećanja“.

Ove godine, nažalost, toga priloga nema jer natjecanje nije ni održano. Istina, bilo je planirano, ali su negativni učinci događanja u Društvu glede visine lovačke članarine i upravljanja Društvom, tu stranicu u Hoop!-u ostavili praznom. A bojimo se, prazne su ostale i još neke „stranice“, jako bitne za širokobriješko lovačko društvo i njegovo članstvo.

Osim što nije održano streljačko natjecanje na Blatu, izostalo je i sudjelovanje strijelaca LD „Mosor“ na Otvorenom prvenstvu Lovač-kog saveza Herceg Bosne, 16. lipnja u Orašju, pa se strijelci, lovci i građani koji vole pogledati ovo natjecanje pitaju, što se to događa. Zašto se prekida obilježavanje za ove prostore i ovaj narod povije-snog događaja? Tko i u ime koga ima pravo to učiniti?

Je li u pitanju novac potreban za organizaciju jednoga ovakvog natjecanja? Za lovačko društvo od oko 800 članova, koje u lovnom streljaštvu ima izuzetno bogatu tradiciju i vrhunske rezultate, to ne bi trebao biti problem. Problem je, zapravo, u ljudima koji lovstvo poistovjećuju samo s lovnim danom i izlaskom s puškom u lov, i da ih to što manje kroz članarinu košta. Njih ne zanima lovno streljaš-tvo, lovna kinologija, lovačke večeri, zajednički lovovi, organiziranje lovačkih sastanaka na razini županije i šire… Da bi se to organiziralo, treba novac. A pojedinci u upravnim tijelima sekcija, lovnih jedinica i Društva to ne bi financirali jer, po njihovoj logici, zašto bi članarina bila 130 KM kad, ako ove stavke svedemo na minimum, može ostati 100 KM!

Rezultati koje su ostvarili strijelci LD „Mosor“ Široki Brijeg, vrhunski su. I u bivšoj državi bili su u vrhu bosansko-hercegovačkog lovnog streljaštva. U ovoj današnjoj BiH nema im konkurencije. Apsolutni su prvaci Lovačkog saveza Herceg Bosne. Kroz Streljači klub „Široki Brijeg“, prvaci su BiH. Neki od njih sudionici su svjetskih i europskih prvenstava, jakih međunarodnih turnira, kandidati za olimpijske igre. Sve su to strijelci postigli svojim samoodricanjem, posebice s financijske strane. A uvijek su s ponosom to odrađivali u ime LD „Mosor“ Široki Brijeg. Prije nekoliko godina, na inicijativu strijelaca bilo je pokrenuto jedno novo natjecanje otvorenog tipa, „Memo-rijal širokobrijeških strijelaca“. Natjecanje je bilo znak zahvale svim umrlim strijelcima „Mosora“ koji su pronijeli čast ovoga društva po brojnim streljanama širom BiH, pa i dalje. Ni to natjecanje vodstvo Društva nije podržalo, i ono se, nažalost, ugasilo.

Kako dalje? Ima li izgleda da se stvari promijene? Lovno streljaš-tvo dio je lovačke aktivnosti i vodstvo Društva bi o tome trebalo voditi više računa. Možda bi i sami strijelci trebali biti malo agre-sivniji u svojim zahtjevima. U suprotnom, ako se ovo prepusti volji pojedinaca koje ovo „ne zanima“, onda lijeka nema.

Vlado Bošnjak

Umjesto zadovoljstva i ponosa, sitnoračundžijska logika

LD „MOSOR“ ŠIROKI BRIJEG: TKO I ZAŠTO GuRA STRELJAŠTVO NA MARGINu?

Nije bilo lako sve ovo odra-diti. Općina čapljina donirala je montažnu kuću od 40 metara četvornih, a od donacija je na-bavljena mašina. Ostali radovi „pali“ su na teret Društva, koje je nekako „skucalo“ novac za sve to. Glede radne snage, najveći obol dala je streljačka sekcija, odnosno članovi lovnih ogra-naka Trebižat i Dračevo-Doljani-Sijekose, čiji su članovi „usadili“ sve dnevnice u dosadašnje ra-dove oko streljane.

Jure Musulin

Radovi na nadstrešnici

Bunker je spreman


LOVAČKO ORUŽJE

Ovim tekstom ne želimo dokazivati ili obarati teo-rije. Želja nam je, jedno-

stavno, objasniti djelovanje zrna vrlo različitih fizičkih i balističkih svojstava, koja se koriste u lovu srneće divljači.

Pišući u Hoop!-u u nekoli-ko navrata o ciljnoj balistici i o učinku zrna na divljač, nekako smo dojma da se lovci teško odlučuju za jednu od moguć-nosti iz naslova ovoga teksta. Jedni vjeruju da zrna velike br-zine (napominjemo, lakša zrna u istom kalibru uvijek su nešto brža od težih zrna) uzrokuju smrtonosni „hidrodinamički“ šok, val tjelesne tekućine koji kida sve pred sobom, stvara go-lemu pulsirajuću kavernu te do-vodi do trenutačne smrti. Drugi se pak opredjeljuju za teoriju koja kaže da sporija, samim tim i teža zrna, osiguravaju duboko prodiranje, dugačak i širok stri-jelni kanal čije su stjenke jače nagnječene, što olakšava jače

LOV SRNJAKA

Većim ili manjim kalibrom na srnjakaPRAVILNIK O NAčINU UPORABE LOVAčKOG ORUŽJA I NABOJA KAŽE DA SE NA SRNE-ćU DIVLJAč MOŽE PU-CATI KALIBRIMA čIJA JE NAJMANJA DOPU-ŠTENA ENERGIJA ZRNA NA 100 METARA 1000 DŽULA, A NAJMANJA DOPUŠTENA TEŽINA ZRNA 3,24 GRAMA. NO NAŠI LOVCI, ZBOG PO-HLEPE ZA ODSTRELOM I ZANEMARUJUćI LO-VAčKU ETIKU, čESTO KORISTE KALIBRE KOJI ITEKAKO PRELAZE TU GRANICU.

krvarenje iz prekinutih krvnih žila, brzo iskrvarenje i smrt. Uz teška zrna i veće kalibre veže se vjerovanje da imaju veliku „za-ustavnu moć“ (stoping power), odnosno da zrno svojom ma-som i inercijom obara divljač.

Na početku, nije na odmet spomenuti pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i na-boja za srneću divljač, koji kaže da se može pucati kalibrima čija je najmanja dopuštena energija zrna na 100 metara 1000 džula, a najmanja dopuštena težina zrna 3,24 grama. Nepotrebno je sada nabrajati sve kalibre 22 (promjer zrna 5,56 mm) koji udovoljavaju tim uvjetima. Važ-nije je spomenuti da postoji velik broj kalibara koji itekako prelaze tu granicu, a naši ih lovci redovito koriste u svojim lovovi-ma na srneću divljač. U ovakvim je slučajevima lovačka etika zanemarena. Zbog pohlepe za odstrelom, iskrvavljeno, od veli-kog i teškog projektila unakaže-

no tijelo srnjaka, zanemareno je. E, tu je onda ona lovačka „neka je on pao“, po mnogima alibi koji se često koristi kao opravdanje.

TRI KALIBRAIzdvojit ćemo kalibre koji su,

po našem mišljenju a uzimajući u obzir sve relevantne čimbeni-ke – balističke, kupoprodajne i nabavne, idealni za lov srneće divljači, a pri uporabi kojih su štete od zrna na mesu zanema-rive.

Kalibar 223 Remington, kao metak u lovu na štetočine i sr-neću divljač, već odavno je zau-zeo važnu poziciju. U uspored-bi s 222 Rem., jači je 20 posto. Ima za srneću divljač određenu učinkovitu rezervu energije i uporabljiviji je na nešto većim daljinama.

Težina zrna u ovome kalibru kreću se od 3,2 do 4,6 grama. Izlazna brzina mu je od 840 do 1006 m/s, a energija na 100 metara 1050-1450 džula. Pret-

hodno navedene stavke uvijek ovise o težini zrna.

Iz prakse je poznato da ovi kalibri imaju izrazito naglašen šok-efekt. Ovo zrno, zbog tum-banja kroz tijelo divljači, pravi nešto veću ranu i krvave podlje-ve na mesu, ali izborom modela s tvrđom ispunom olova, i to se može izbjeći.

Kad se puca na veće daljine, teško je točno locirati i pronaći nastrel, a kad se pak pronađe, krvi ima dovoljno da se može slijediti i po njoj pronaći divljač.

Kalibar 22-250 Remington, u zemlji podrijetla, SAD-u, poznat je i pod nazivom Varminter, što obuhvaća područje djelovanja toga metka. Značenje riječi „var-mint“ najčešće možemo protu-mačit kao „štetočina“ ili „grabe-žljivac“, pri čemu Amerikanci ne misle samo na klasične štetoči-ne poput lisice, kojota ili prerij-skog psa, nego i znatno sitnije – poput jedne vrste kunića koji je nešto sitniji od europskog


LOVAČKO ORUŽJE

svisca. Zrno ovoga kalibra ima najpovoljniju daljinu upucava-nja veću čak od 200 metara.

Težina ovih zrna, ovisno o proizvođaču, kreće se od 3,4 do 4,5 grama, a brzina im je 970 do 1130 m/s. Jačina udara u živu metu divljači na 100 metara iznosi od 1580 do 1640 džula, također u zavisnosti od težine zrna.

Kod nas se ovaj kalibar raširio osamdesetih godina prošloga stoljeća. Zbog svojih referenci i zadovoljavajućeg djelovanja na razaranje tkiva divljači, među profinjenih lovcima ove divljači očekivano je zauzeo prestižno mjesto.

Najveća su oštećenja na ti-jelu srnjaka u prvom dijelu pu-tanje zrna, gdje velika brzina i fragmentacija zrna uzrokuju brz prijenos energije, izražen hidro-dinamički val, znatne sile raz-vlačenja i gnječenja, što dovodi do oštećenja tkiva u širokom prostoru oko strijelnog kanala. Kako zrno zbog male mase i brze fragmentacije gubi brzinu, tako se opseg oštećenog tkiva smanjiva, pa se na suprotnoj strani vidni dosta malo ošte-ćenje, a strijelni kanal završava slijepim krajem gdje zrno gubi svu brzinu i staje.

Možemo zaključiti da ovo zrno izaziva trenutačnu smrt i pad u vatri uzrokovan „šokom brzine“, u što su se, uostalom, mnogi lovci i uvjerili.

Kalibar 5,6x50 R mag. (5,6 x50) spada u već udomaćena lagana zrna za srnjake. Kao i prethodni, spada u visoko ra-zantna zrna, i za naše je uvjete jako osjetljiv.

U Europi se godinama, iz-među dva svjetska rata, ovim kalibrom lovila srneća divljač. Nakon Drugoga svjetskog rata došlo je do ponovnog uspo-stavljanja lovačkog vrhovniš-tva i do, ipak prolaznog, trenda

većih kalibara lovačkoga oruž-ja. To je, prije svega, rezultat nedovoljne ponude oružja, a poslije normalizacije odnosa, i evidentnog povećanja srneće divljači, opet su postala „in“ lak-ša i specijalizirana zrna za ovu divljač.

Kao godina početka pro-cvata popularnosti ovoga zrna može se navesti godina 1968. Njegov je otac njemački balisti-čar Günter Freres. Po svojim ba-

lističkim svojstvima, zrno 5,6x50 R mag. vrlo je slično prethodno spomenutim zrnima. Pozna-ti njemački lovac, balističar W. Reb, u vrijeme testiranja ovoga kalibra odstrijelio je nekoliko stotina grla srneće divljači upra-vo njime i drži ga idealnim za ovu divljač.

Težina ovoga zrna kreće se od 3,24 do 4,10 grama. Početne brzine na izlazu iz cijevi kreću se od 900 do 1070 m/s. Udarna energija na 100 metara im je oko 1300 džula.

Iz navedenoga u ovome tek-stu, može se zaključiti (uosta-lom, to je mnogo puta i praksa pokazala) da ovi kalibri zadovo-ljavaju lovačke apetite u lovu sitne divljači sve do srnjaka. Za-jednički njihov nedostatak je taj što iziskuju izrazito čistu metu. Svaka zapreka na putanji zrna rezultira skretanjem s ciljane pu-tanje i, na koncu, promašajem.

Ako želimo trenutačni pad srneće divljači u vatri, onda se trebamo koristiti kalibrima iz-među 6 i 7 milimetara, no tada će razaranje i uništenje mesa divljači biti mnogo veće. Na kra-ju krajeva, srnjak se ne odstre-ljuje baš uvijek radi trofeja.

Mladen Bešlić


UZGOJ DIVLJAČI

Proljeće je vrijeme obnavljanja divljači. Vrijeme je to leženja i izvođenja ptičje mladunčadi.

Među pernatom divljači, najprimjetnije su poljske koke. A među njima fazan, jarebi-ca kamenjarka i poljska jarebica, čiji se pilići mogu vidjeti u lovištu krajem svibnja i po-četkom lipnja.

Od jajeta do pileta, i od pileta do odrasle divljači, dug je i neizvjestan put. Koke prvo nesu određen broj jaja. Dok ne počnu sje-diti na njima, jaja su izložena brojnim gra-bežljivcima i sladokuscima. A i poslije toga, kad koke za trenutak napuste gnijezdo. Za-pravo, i koka i jaja ugroženi su za sve vrijeme leženja, i dugačak je popis onih koji se vole osladiti jajima ptica. A jaja poljskih koka, budući da su njihova gnijezda na zemlji, posebno su izložena opasnosti. Jaja vole gavran, siva vrana, svraka, kreja, svračak, štakor, jež, jazavac, lasica, kuna, tvor, divlja

mačka, lisica, hrčak, tekunica, zmije… Svi ti ljubitelji jaja vole i piliće, a mnogi od njih i odraslu divljač.

Na rezultat leženja utječu i vremenske prilike. Jaja propadaju ako se „prehlade“ za provale oblaka, te za dugotrajnih i hladnih kiša. češće se to događa s jajima fazanskih koka, koje ne prave svoja gnijezda na ocje-ditu zemljištu kao, primjerice, poljske jare-bice. Jaja se mogu „prehladiti“ i za kasnog mraza ili snijega, ako koka još ne sjedi na njima. Ako je previše jaja, ptica ih stalno gura pod sebe, ali ih ne može pokriti i tako leglo propadne.

SKUPLJANJE JAJA – KAŽNJIVO DJELOU slučaju da leglo propadne zbog nepo-

voljnih vremenskih prilika ili ga unište sla-dokusci i grabežljivci, priroda se pobrinula na neki način to nadoknaditi, pa one ptičje vrste koje se legu godišnje samo jednom,

mogu ponoviti leglo. To se odnosi na polj-ske i šumske koke, divlje patke i guske. Ako propadne prvo leglo, koka ponovno poči-nje nositi, a ako joj i drugo leglo propad-ne, čini to i treći put, uvijek s manje jaja u gnijezdu. Pojava relativno mladih pilića u tijeku lovne sezone znak je da su u vrijeme leženja i izvođenja pilića vremenske prilike bile nepovoljne, ili da u lovištu ima puno grabežljivaca, posebno vrana i svraka. Osim krupnijih i opasnijih grabežljivaca, i mnoge pernate grabljivice, ali i psi i mačke skitnice, napadaju odraslu i mladu divljač.

U vrijeme leženja, neposredno prije nego što se ispile pilići, kad čvrsto sjede na jajima, koke su osobito izložene napadima. Zbog uznemirivanja, koka može ostavi-ti jaja. A ako strada koka, propala su i jaja. Mnogi nasadi propadnu i zato što ljudi i djeca uznemiruju koke i skupljaju jaja. A ta se jaja rijetko mogu koristiti za hranu, jer kad se nađu, obično je u njima već razvijen zametak. Od skupljanja jaja korist je mala, a šteta velika. Skupljanje jaja divljači prekršaj je kažnjiv po Zakonu o lovstvu. Za uništeno gnijezdo i mladunče iz gnijezda lovostajem zaštićene pernate divljači kazna je 500 KM, a za uništeno jaje cijena je 100 KM.

Po procjeni stručnjaka, gubitci te vrste kreću se do neslućenih razmjera, pa moraju biti ukalkulirani u ukupan prirast određene populacije.

PRVO LEGLOPostoji bitan razlog što kod poljskih i

šumskih koka, divljih pataka i još nekih ptič-

Težak je put od jajeta do pileta, i do odrasle divljači

ZBOG BROJNIH OPASNOSTI KOJE VREBAJU PRI OBNAVLJANJU DIV-LJAčI NA PRIRODAN NAčIN, DANAS SE PRIBJEGAVA UMJETNOM UZGOJU. JAJA SE IZVALJUJU U INKUBATORIMA, PILIćI SE GRIJU POD TZV. UMJETNIM KVOčKAMA, HRANE SE KONCENTRATOM, POSTU-PNO SE NAVIKAVAJU NA PRIRODNE UVJETE I U LOVIŠTE SE PUŠTAJU KAD DOĐE VRIJEME ZA TO.

PROLJEćE u LOVIŠTu


UZGOJ DIVLJAČI

jih vrsta ne dolazi do drugog gnijezda, ako je prvo uspješno odgojeno. A on je u ne-dostatku tjelesne energije, koju pticu mak-simalno potroši odgajajući prvo leglo.

Poljske i šumske koke nose krupna jaja, i velik broj njih (tetrijeb 12, lještarka 18, fa-zanka 18, trčka 18, kamenjarka 16, prepelica 15), i za tu je količinu jaja potrebna izuzetno velika supstancija i tjelesna energija. Njihov energetski potencijal nije u stanju u krat-kom vremenu sve to ponoviti.

Na našim se prostorima prva gnijezdi divlja patka gluhara. Ona se pari godišnje jednom i izvodi jedno leglo. Drugo je, prak-tično, neizvodivo, između ostalog i zato što gluhara leži na jajima četiri tjedna, a mla-dunce odgaja idućih sedam tjedana, poslije čega pačići polijeću. Po polijetanju mladih, slijedi mitarenje, pa za drugo leglo nema vremena. Ukoliko prvo leglo propadne po-četkom proljeća, gluhara će ponoviti leglo. U ponovljenom gnijezdu moći će snesti znatno manje jaja nego u prvom. Leži na jajima mnogo duže nego je normalno vri-jeme inkubacije. Gluhara nosi krupna jaja, i velik broj njih, čak 14, pa i 16, za što je po-trebna izuzetno velika supstancija i tjelesna energija. I to je priroda uzela u obzir, pa osla-bjele jedinke i ne prave drugo gnijezdo.

LJUSKE NA OKUPU – NOVA GENERACIJA SRETNO IZVEDENA

Pilići poljskih i šumskih koka moraju pro-ći kroz mnoge opasnosti, premda se još nije ni odmaklo dalje od jajeta. Ako se u lovištu nađe gnijezdo s ostatcima jaja – polovine

ljusaka na okupu, jedna uz drugu – to je znak da je nova generacija sretno izvedena. Ako su ljuske manje ili više usitnjene i razbacane oko gnijezda, znači da je leglo uništeno.

Kad se pilići ispile, ostaju ispod majke dok se ne osuše, a zatim ih ona odvodi dalje od gnijezda. Hoće li pilići odrasti, u velikoj mjeri ovisi o tome kakva im je majka, kako će ih čuvati, štititi i voditi tamo gdje ima hrane. U vrijeme vođenja pilića i ležanja na jajima, poljske su jarebice u prednosti u odnosu na fazane, jer koki-majci u svemu pomaže mužjak. Ako ona strada, mužjak se brine o potomstvu. A fazanski se pijevac prestaje brinuti o potomstvu poslije parenja. Ipak, konačna je prednost na strani fazana, jer je prilagodljivija, krupnija i jača divljač, s ve-ćom sposobnošću reprodukcije.

Kao i jaja, i pilići također stradavaju od proloma oblaka, dugotrajnih i hladnih kiša, gràda i hladnoće uopće. Termoregulacijski sustav još im ne funkcionira, i ako ih majka ne zaštiti svojim tijelom, mnogi će se pre-hladiti i uginuti.

UTJECAJ HLADNA I KIŠOVITA VREMENATijekom hladna i kišovita vremena koje

potraje, nestaje insekata, osnovne hrane pi-lića u prvim danima njihova života. Za pro-zeble i gladne piliće to znači sigurnu smrt. Vlažno vrijeme pogoduje i razvoju različitih bolesti. Za kiša, na tešku i nepropusnu tlu pilićima se hvata blato za noge, koje im može onemogućiti kretanje, traženje hrane, pa izazvati i njihovu smrt. Pilićima smeta i hladan vjetar, te će stradati ako ih majka ne odvede u zaklon i ne zaštiti ih svojim tije-lom. Prilikom jaka vjetra, mnogi pilići ne čuju dozivanje majke, izgube se i uginu.

Piliće vrebaju i brojni grabežljivci. Život im ovisi o hrabrosti i lukavosti roditelja, ali i o vla-stitoj sposobnosti skrivanja. Dok ne mogu le-tjeti, na glasni znak opasnosti kojim ih roditelji upozoravaju, pilići se razbježe u zaklone. Za-čas nestanu, kao da su u zemlju propali. Kad prođe opasnost, okupe se, opet na dozivanje. Ako je opasnost bliska, majka, „glumeći“ da joj je krilo slomljeno, nastoji odvući napasni-ka od pilića. A čim to uspije, uzlijeće i vraća im se. Jednako postupa i kad pilići već mogu pomalo letjeti, s tim što se i oni tada spašava-ju letom. U vrijeme kad pilići već dobro lete, cijelo se jato spašava odlijećući zajedno, ili se rasprše, pa se poslije ponovno okupe.

PREDNOST UMJETNOG UZGOJA Osim od grabežljivaca, „zahvaljujući“ su-

vremenoj poljoprivredi mnoga legla strada-ju i za košenja, osobito u godinama kad se, zbog povoljnih vremenskih prilika, krmno bilje rano kosi. Mnogo se divljači, za trajanja kosidbe, može spasiti uporabom plašilica, što je postalo i obvezom po Zakonu o lov-stvu. Pilići, posredno, stradaju i zbog otrova koji se rabe u zaštiti bilja, jer se tako uništa-vaju insekti, njihova osnovna hrana.

Zbog svega, u današnje se vrijeme to najkritičnije razdoblje u životu fazana i polj-skih jarebica nastoji prebroditi umjetnim uzgojem. U fazanerijama i jarebinjacima jaja se izvaljuju u inkubatorima, pilići se griju u baterijama i pod umjetnim kvočkama, hra-ne se koncentratom, postupno se u valji-onicama navikavaju na prirodne uvjete i u lovište se puštaju ojačali, kad su vremenske prilike povoljnije i kad ima obilje biljne hrane.

Avdo Sokolar


LOVNA DIVLJAČ

KLASIFIKACIJA I RASPROSTRANJENOST

Kuna zlatica ubraja se u nad red zvijeri (Ferae), red mesož-dera (Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae), potporodi-cu kune (Mustelinae), rod kuna (Martes martes L.). Naša je au-tohtona divljač i premda nije brojna, nalazimo je u većini bo-sansko-hercegovačkih lovišta. Ubraja se u sitnu dlakavu div-ljač zaštićenu lovostajem. Kuna zlatica nastanjuje gotovo cijelu Europu, uključujući Englesku, Irsku i Škotsku. Rasprostranjena je i na sjeveru, tj. u Skandinaviji. Zlaticu, koja je zbog svog nači-na života vezana za prostrane i međusobno povezane šume, nećemo naći u srednjoj i juž-

noj Španjolskoj, u većem dijelu Grčke i na Korzici.

STANIŠTE Na području Bosne i Her-

cegovine kuna zlatica obitava pretežito u brdskim i brdsko-planinskim lovištima te većim šumskim kompleksima na ni-žoj nadmorskoj visini. Veličina staništa kune zlatice podosta varira i za parenje može biti i do 1000 hektara. Zlatica je mor-fološki znatno više prilagođena životu na drvetu nego bjelica. Penje se po drveću i skakanje s grane na granu za nju nije ni-kakva teškoća. Preferira starije šumske komplekse, bez gustog podrasta grmlja. U remizama, na poljskim terenima, u parko-

vima i blizini ljudskih naselja ri-jetko se nalazi, nasuprot bjelici koja je vezana za bližu okolinu čovjekova prebivališta.

IZGLED I GRAĐA TIJELAKuna zlatica dugačka je 70-80

cm, a teška 1,5 do 2 kg. Tijelo joj je izduženo i gipko. Lubanja joj je građena tako da glavu može uvući u male otvore, rupe u tlu i otvore na deblima. Kamo uspi-je uvući glavu, uspijeva provući

cijelo tijelo. Na glavi su uočljive kratke trokutaste i na vrhu zao-bljene uši, krupne oči i crna njuš-ka. Na glavi ima raspoređene taktilne dlake, iznad očiju, najvi-še na gornjoj usni te nešto ispod brade i po grlu. Donja strana vra-ta i djelomice prsa zlatnožute su boje pa je po tome i dobila ime. Ta malja svjetlije dlake uglavnom je zaokružena oblika i rijetko kad zahvaća prednje noge. Ima snaž-ne i relativno kratke noge te se

KuNA ZLATICA (Martes martes L.)

Nije brojna, ali je nalazimo u većini bosansko-hercegovačkih lovišta

NA PODRUčJU BIH KUNA ZLATICA OBITAVA PRETE-ŽITO U BRDSKIM I BRDSKO-PLANINSKIM LOVIŠTIMA TE VEćIM ŠUMSKIM KOMPLEKSIMA NA NIŽOJ NAD-MORSKOJ VISINI. UBRAJA SE U SITNU DLAKAVU DIVLJAč ZAŠTIćENU LOVOSTAJEM.


LOVNA DIVLJAČ

zahvaljujući tome vrlo spretno penje po drveću i kreće po kroš-njama. Osnovna je boja tlačnog pokrivača kune zlatice kestenja-sta do tamno smeđa, a podloga je gusta i ima žućkaste vrhove. Dlaka na trbuhu nešto je svje-tlije nijanse negoli na leđima, a na nogama je tamnosmeđa, gotovo crna. Rep joj je kitnjast, a dlaka je na njemu tamnija nego na tijelu. Dlaka joj je mekana i svilenkasta, što njezino krzno čini atraktivnim. Na nogama ima duge i oštre nokte koji joj poma-žu u penjanju i hvatanju plijena. Na šapama ima pet prstiju, a pro-stor između njih i sami jastučići prstiju obrasli su dlakom. Ta je obraslost toliko izrazita da se na tragu ne uočavaju otisci jastuči-ća prstiju.

NAČIN ŽIVOTA Kuna zlatica je noćno aktiv-

na životinja, tj. u lov polazi u sumrak. Površina područja na kojem lovi kreće se od pet do dvadeset četvornih kilometara. Tijekom lova koristi se poznatim stazama koje iznova obilježava mirisom svojih analnih žlijezda, izmetom, pa i mokraćom. Dan provodi u skrovištu, koje ne gra-di i ne uređuje, nego preuzima od svoga plijena. Vrlo je spretan penjač pa je se može naći u ptičjem ili vjeveričjem gnijezdu te u dupljama stabala. Najbolja skloništa nalazi upravo u broj-nim dupljama stabala u bjelo-goričnim i mješovitim šumama. Tijekom zime s puno snijega i mraza dan provodi i u nadze-mnim skloništima koja prona-lazi u dnu debala, ispod sloja granja, u šupljinama oborenih debala, ispod sloja granja, u šu-pljinama oborenih debala te u šupljinama u snijegu. Zbog svo-je građe i spretnosti kuna zlatica se kroz šumu, u traženju plijena i u bijegu, kreće s krošnje na krošnju. Teritorijalna je životinja i svoj areal čuva od ostalih kuna, ne dajući im da love na njemu. Granice teritorija obilježava se-kretom perianalnih žlijezda, koji polaže zajedno s izmetom. Taj sekret ima jak i postojan miris, koji se dugo zadržava.

PREHRANA Kuna zlatica je predator i hra-

ni se loveći živi plijen. Osnovna su joj lovina sitni glodavci, miševi i voluharice, jaja ili ptići u gnijez-du, poneka (šumska) koka, vje-verica, a katkad napada i krupni-ju dlakavu divljač, poput zeca, laneta itd. Osim toga povreme-no se hrani i šumskim voćem, tj. jagodama, malinama, kupinama itd. Pri lovu plijen hvata zubima za vrat lomeći ga pritom ili, ako je plijen manji (primjerice volu-harica), za glavu, drobeći luba-nju. Nepojedene ostatke plijena skriva u duplji u krošnji ili napu-štenom gnijezdu. Dok lovi i pri-krada se plijenu, kuna zlatica kre-će se sitnim koracima, a u trku za zecom ili u bijegu od neprijatelja bježi skokovima. Najčešće se hrani samo na zemlji, a za odmor ili u potjeri za vjevericom penje se na drvo. Osnovna su joj hrana voluharice pa u godinama kada ih ima u izobilju jede gotovo is-ključivo samo njih. Stoga je kuna korisna divljač u lovištu jer sma-njuje njihovu brojnu populaciju,

a time pridonosi sprječavanju širenja brojnih bolesti kojima su glodavci rezervoar.

PARENJE Parenje se odvija za najto-

plijeg dijela godine, tj. već od lipnja do kolovoza, po monoga-mnom sustavu. Mužjak se mora sa suparnicima izboriti za ženku i pravo parenja. U kuna postoji embriotenija pa zametak miruje sve do veljače, kada njegov ra-zvoj započinje normalnom br-zinom. Tako od ukupne gravid-nosti, koja u kune zlatice traje 270 – 300 dana, na razvoj ploda otpada samo oko 45 dana. Žen-ke koje se nisu parile tijekom ljeta ponovno se pare u veljači, tako da mlade donose na svijet kada i ostale ženke. U ožujku ili travnju ženka u meko nastrtom skloništu okoti tri do pet slijepih mladunaca. Oni su pokriveni nježnom dlakom, slabo su ra-zvijeni i teže svaki oko 30 gra-ma. Sve dok im se ne uspostavi

termoregulacija, osjetljivi su na hladnoću i ovisni o majčinoj tje-lesnoj toplini. Ženka ima 4 sise, na kojima su mladi 7-8 tjedana. Mladi progledaju tek nakon 5 tjedana, a spolno dozrijevaju u dobi između dvije i tri godine. Roditelje počinju napuštati već s 45 dana, a već u dobi od 60 dana mirisne im žlijezde poči-nju izlučivati sekret potreban za obilježavanje teritorija. Razlaz obitelji događa se potkraj ljeta, odnosno potkraj jeseni. Kuna zlatica doživi 10 do 12 godina.

NEPRIJATELJI I BOLESTI Prirodni su neprijatelji kune

zlatice lisica, divlja mačka i ris od dlakavih predatora te orao, sova ušara i jastreb od pernatih. Zbog svoje spretnosti i srčanosti nije im čest plijen. Od parazitar-nih bolesti najčešći su šugavost, krpelji i crijevni nametnici. Od zaraznih bolesti, s obzirom na učestale kontakte s voluharica-ma i miševima, izložena je šum-skoj bjesnoći. Međutim, zbog teritorijalnog ponašanja, male gustoće populacije i asocijalnog ponašanja unutar vrste nema veće značenje u njezinu širenju.

LOVZlatica se lovi na više načina.

Najteži i najuspješniji je lov op-koljavanjem. To znači da treba utvrditi gdje kuna spava, a to se može samo zimi kad ima snije-ga. Međutim, nije svaki snijeg pogodan za ovakav način lova. Kuna se može opkoliti samo po svježem snijegu. Drugi dan su stope kune već toliko izmiješa-ne, da se više ne mogu razliko-vati stari tragovi od novih. Od-strjel treba izvršiti u doba lova, kada imaju najbolje krzno, kada je krzno izuzetno gusto i boga-to dlakom. Najpovoljnije vrije-me za opkoljavanje je početak zime, u studenom ili prosincu. Najkorisniji pomoćnik u lovu na zlatice je dobar lovački pas, koji za takav lov treba biti posebno obučen. Najbolje pasmine su brak-jazavčar i lovački terijer. Najkorisniji je pas koji glasno goni onu divljač koju lovac želi uloviti i koji treba znati oblaja-vanjem pokazati drvo na koje je pobjegla kuna.

Mr. sc. Ivan Jurić


RAZGOVOR

Kad smo zatražili razgovor s Ivicom ćo-rićem, ministrom gospodarstva u Vla-di Županije Zapadnohercegovačke,

odmah na „prvu“ pomalo nas je iznenadila njegova spremnost i otvorenost da razgo-vora o problematici lovstva u ZH županiji, te dobra volja i odlučnost u rješavanju stano-vitih problema koji se odavno provlače kroz naše lovstvo.

Na samom početku jedno pitanje koje se samo po sebi nadomeće na uvodu ovoga razgovora.

Gospodine Ćoriću, lovci Vas znaju po tome što ste jako pristupačni i, kako se kaže, razmišljate „zapadno“. Čovjek ste suradnje i dogovora. Imponira li Vam to?

Naravno, trudim se biti susretljiv i kraj-nje korektan sa svima, kako u poslu, tako i u privatnom životu. Prema lovcima imam posebne simpatije jer ih držim istinskim za-ljubljenicima u prirodu i njezinim čuvarima.

Koliko ste kao županijski ministar u čijem se resoru nalazi i lovstvo, upoznati s prilikama i stanjem u lovstvu na području Županije Zapadnohercegovačke?

U protekloj godini dana, tj. otkako sam na čelu ovoga ministarstva, imao sam prili-ku čuti mnogo toga vezanog za lovstvo na području naše županije. Dovoljno je reći da smo održali na desetke sastanaka s pred-sjednicima i članovima lovačkih društava, što pojedinačnih, što zajedničkih, a svi su bili izravno vezani za prilike u lovstvu.

Po Vama, što je pozitivno, a što su problemi u lovstvu u ovoj županiji?

Pozitivnim držim želju ljudi iz lovačkih udruga da se lovstvo dovede u zakonske okvire i napokon postavi na zdrave noge. A ono što držim problemima jesu postojeće podjele među lovačkim društvima. Siguran sam da upravo te probleme treba riješiti i na tome se radi već od moga dolaska na ovu dužnost. Za kratko se vrijeme nešto može srušiti, ali za obnoviti i sagraditi, treba mno-go više vremena. Na tome radimo.

S Vašim dolaskom za ministra, dojam je da su zapuhali neki novi, pozitivni vjetrovi u lovstvu. Najavili ste i obećali rješava-nje gorućih pitanja u lovstvu, prije svega dodjelu lovišta na gospodarenje, odnosno dodjelu koncesija na lovišta. Dokle se sti-glo u tom procesu i mogu li lovci, odnosno lovačke udruge, do početka jesenje lovne sezone očekivati završetak toga procesa?

Jesu li zapuhali neki novi vjetrovi, to naj-bolje znaju ljudi iz lovačkih društava koji su bili izravno uključeni u razgovore i do-govore, odnosno ljudi iz sve četiri općine naše županije koji su sudjelovali na sastan-cima u ovom ministarstvu. Mislim da će se prvi rezultati vidjeti već za koji mjesec, od-nosno do početka lovne sezone. U pripre-mi je natječaj za dodjelu koncesija, i to je definitivno put kojim sam odlučio krenuti u rješavanju ovoga problema. Moram, me-đutim, reći da ovdje postoji određeni pro-blem kad je u pitanju zakon o koncesijama i zakon o privatnom vlasništvu, odnosno ta dva zakona su u međusobnoj suprotnosti. Ovih smo dana zatražili mišljene Ureda za zakonodavstvo ŽZH i tumačenje resorno-ga federalnog ministarstva. Uskoro očeku-jem povratne informacije te ćemo nakon toga sigurno znati koje korake trebamo poduzeti i na koji način raspisivati konce-sije za gospodarenje lovištima. Ne vidim razlog da sve to ne bude završeno do 1. listopada 2012.

Lovna sezona na pernatu divljač je na pragu, lovačke udruge se s pravom nadaju i očekuju suglasnost Vašega ministarstva na godišnje planove gospodarenja, kao i rani-jih godina. Hoće li se to i kada dogoditi?

Znam da je na vratima sezona lova na pernatu divljač, ako se ne varam ona kreće 1. kolovoza. Ali, nažalost ili nasreću, od ove godine više neće biti davanja godišnjih su-glasnosti, koje su bile „normalne“ sve ove

godine. Što je to tako, razloga je više. Za-kon o lovstvu FBiH, koji je stupio na snagu 2006. godine, propisao je da se mora ići na davanje koncesija u lovstvu. Prema njemu, ostavljeno je prijelazno razdoblje od samo godinu dana i samo se za tu godinu mogla dati godišnja suglasnost na gospodarenje lovištem. Znači, već od 2007. pa do danas krši se zakon kad su u pitanju te godišnje suglasnosti. A istodobno nitko u župani-ji nije raspisao natječaj za koncesiju. Ako vam to nešto znači ili da vam bude jasni-je, ni u ostalim županijama u Federaciji Bosne i Hercegovine to nije učinjeno svih ovih godina. Znači, nisu problemi te vrste samo kod nas, postoje oni i drugdje. Dakle, zakon više nećemo kršiti. Probleme ćemo rješavati na zakonit način, nema više jed-nogodišnjih suglasnosti, stvari ćemo rješa-vati u kompletu.

Jesu li lovci i lovačke udruge dovoljno spremni i organizirani provesti sve zahtjeve koje pred njih postavlja lovno zakonodav-stvo u smislu koncesija i lovnoga gospoda-renja?

Što se tiče lovačkih udruga i lovaca, neću o tome mnogo govoriti. Sve su to naši ljudi i vjerujem da svi oni žele najbolje najprije sebi samima, a onda i lovačkim društvima, svojim kolegama i kompletnoj zajednici. Glede spremnosti i organiziranosti, znate onu priču, nije lovačka, ali je indikativna: Tko je spreman, on će igrati utakmicu, a tko nije, otpada.

Ima li lovstvo perspektivu i kako Vi vidite razvoj lovstva na ovim prostorima?

Nakon što se provede sve ovo i završe svi ovi procesi, mislim da perspektiva i razvoj lovstva u našoj županiji uopće neće biti upitna.

Poruka nama lovcima?Želim vam da ojačate i što bolje orga-

nizirate svoje lovačke udruge, a posebno Lovački savez Herceg Bosne kao središnju, nestranačku udrugu koja je već stala uz bok sličnim udrugama u svijetu. Jedan od svijetlih primjera je i vaše lovačko glasilo Hoop!, koje rado čitam, i ja i moja obitelj, pa i prijatelji. Sadržajem i izgledom, Hoop! se može svrstati među najbolje europske lovačke listove. Također, svim lovcima že-lim uspjeh u lovu, unaprjeđivanju, uzgoju i zaštiti divljači.

Hvala Vam na razgovoru, gospodine mini-stre, i ne želimo sumnjati u Vaše obećanje da ćemo najesen u lov posve legalno, kako i zaslužujemo.

Hvala i vama, i dobra vam kob!

Mladen Bešlić

IVICA ĆORIĆ, MINISTAR GOSPODARSTVA u ŽuPANIJI ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ

Zakon više nećemo kršiti


LOVNO ZAKONODAVSTVO

Lovci Središnje Bosne s pra-vom se pitaju koliko će još trajati ova besmislena zbr-

ka oko utemeljenja lovišta u toj županiji.

Sjednica Županijskog vijeća za lovstvo održana u Kiseljaku 4. svibnja ove godine, otkrila je pozadinu svih dosadašnjih po-kušaja da se pitanje osnivanja lovišta u ovoj županiji prelomi preko koljena, bez obzira na to koliko će te odluke biti u duhu Zakona o lovstvu, koliko će biti realan odraz stanja na terenu, te koliko će nerealne odluke učiniti ovo područje nesigur-nim i sve ono što je rađeno na unaprjeđenju međuljudskih odnosa i zajedničkog života, vratiti 20 godina nazad.

Problemi su, naime, u for-miranju i radu komisija koje je imenovao županijski ministar za lovstvo. Prva komisija bila je bez predstavnika lovačkih dru-štava, što je nezamislivo. Kako rješavati pitanja osnivanja lovi-šta, a da se ne traže mišljenja i stavovi lovačkih društava? Po stavovima te komisije, izgleda da je bilo dirigiranja „odozgor“, jer je bilo jako naglašeno pita-nje osnivanja posebnih lovišta, a to nije u ovlasti županijskog nego federalnog ministra.

Druga komisija izabrana je pogrešno. Od sedam njezinih članova, samo su dvojica iz hr-vatskog naroda, a zna se da je u ovoj županiji utvrđen paritet „pola-pola“. Ova komisija ne inzistira previše na posebnim lovištima, ali inzistira na formira-nju samo jednog lovišta i samo jednog lovačkog društva u op-

RASPRAVE U KISELJAKU I USKOPLJU, I NIZ PRETHODNIH, DOVELE SU DO TOGA DA JE 14. SVIBNJA UPRILIčEN RAZGOVOR čLANOVA KOMISIJE S PREDSTAVNICIMA LOVAčKIH DRUŠTAVA U ŽUPANIJI. RAZGOVOR JE BIO KOREKTAN, ALI SE JOŠ NE ZNAJU NJEGOVI REZULTATI, ODNOSNO STAVOVI KOMISIJE.

LOVCI ŽuPANIJE SREDIŠNJA BOSNA ŽELE ZADRŽATI SuBJEKTIVITET u LOVSTVu

Neka svaka sredina odluči koliko joj treba lovišta i društava

ćini. A to se kosi sa Zakonom o udruženju građana i Zakonom o lovstvu FBiH.

BESMISLICENi jedno lovačko društvo koje

je uredno registrirano nitko ne može ad hoc ukinuti. A što se tiče lovišta, ona se ne formiraju po općinskim granicama, nego po cjelinama koje su uvjetovane prirodnim granicama (rijeke, po-toci, uvale, kose, veće komunika-cije itd.), pa se jedno lovište može formirati i na više općina, pa i više županija, ako se to pokaže opravdanim. Jasno je da ministar i ministarstvo imaju politički cilj, ali lovci nude bolja i pravednija

rješenja. Lovci se bore za legalitet svojih društava u čemu im treba pomoći, a ne odmagati im ra-znim doskočicama.

U daljnjem tijeku rasprave lovačka su društva iznosila svo-je probleme u svezi s formira-njem lovišta na njihovu terenu. Ima općina s malim lovnim površinama, pa je tu vrlo teško, pa i nemoguće praviti više od jednog lovišta. Ali ima i takvih općina gdje se vrlo lako mogu formirati dva, pa i više lovišta. I sada ima općina s jednim lovi-štem i jednim lovačkim druš-tvom. Ali ima ih daleko više u kojima već 20 godina žive i rade po dva, negdje i tri lovač-

ka društva. I tu su dobri, ako ne i bolji rezultati u čuvanju divljači i lovišta u cjelini. Ulaže se u lov-nogospodarske objekte, unosi se divljač, postoji lovočuvarska služba i rade se sve one radnje koje Zakon o lovstvu FBiH na-laže. Ako je to tako, a tako je, čemu onda pritisak da se druš-tva rasformiraju, da se lovišta ukidaju i još niz drugih besmisli-ca. Lovci, uglavnom, misle da se svaka sredina treba sama izja-sniti o broju lovačkih društava i lovišta, jer ona (sredina) najbolje zna što joj odgovara.

Malo poslije kiseljačke, 11. svibnja u Uskoplju, održana je nova sjednica Vijeća, uglavnom

Razgovaralo se korektno, ali učinak još nije poznat


LOVNO ZAKONODAVSTVO

o istoj temi. Predstavnici lovač-kih društava ostali su pri rani-jim stavovima: da se posluša i prihvati mišljenje baze, da se ne prelazi olako preko onoga što lovci u proteklih 20 godina uradiše u lovištima na uzgoju i zaštiti divljači, te da se ubrza po-stupak formiranja lovišta.

RAZGOVOR S LOVCIMAOdavno su prošli svi rokovi

za provedbu Zakona o lovstvu FBiH. Lovni inspektori inzistira-ju na provedbi nekih odredaba

Zakona, zanemarujući da ih lo-vačka društva ne mogu ispu-niti jer nisu dobila (ili zakupila) lovište i da su njegov pravni korisnik. U proteklim se godina-ma događalo da se ponegdje zabrani lov jer lovačko društvo, primjerice, nije napravilo lovno-gospodarsku osnovu. Ne pita se lovni inspektor za koje bi lovi-šte to lovačko društvo trebalo napraviti LGO. Nema od toga ništa, dok god se ne zna prav-ni korisnik lovišta. A to bi sada trebalo ubrzati, zaboravljajući

U povodu formiranja Ko-misije za osnivanje lovi-šta u Županiji Središnja

Bosna, u Uskoplju je 11. svib-nja 2012., u prostorijama LD „Uskoplje“, održana sjednica Županijskog vijeća za lovstvo. Sjednicom je predsjedao Jako Čavara, predsjednik Vijeća, koji je prisutne upoznao s tre-nutnom situacijom u pogledu osnivanja lovišta u Županiji, stavovima ministarstva i budu-ćim aktivnostima novoformira-ne komisije koje je ujedno, kao predsjednik Vijeća, i član. Ista-knuvši stav mjerodavnog žu-panijskog ministarstva „jedna općina, jedno lovište“, čavara je obrazložio da takvo stajali-

Veliki gutaju male

smišljanja kojekakvih smicalica samo da bi se susjedu naudilo.

Rasprave u Kiseljaku i Usko-plju, i niz prethodnih, dovele su do toga da je 14. svibnja upri-ličen razgovor članova Komi-sije s predstavnicima lovačkih društava u županiji. Razgovor je bio korektan, ali se još ne znaju njegovi rezultati, odno-sno stavovi Komisije. Lov srnja-ka zakonski je dopušten, ali ga inspektori koče jer „opet druš-tva nisu odradila zakonsku za-daću“. A pravi je razlog u tome

što ministarstvo nije formiralo lovišta i nije raspisalo i provelo koncesiju, što je stvorilo pravni vakuum u kome najviše ispa-štaju divljač, lovišta, pa i lovci. Lovci, ipak, očekuju veću dozu realnosti u rješavanju ovoga problema, s nadom da će po-četak ovogodišnjeg lova na nisku divljač biti krajnji rok da lovišta dobiju svoje pravne ko-risnike, uz sve obveze koje im Zakon o lovstvu FBiH nalaže.

Dobroslav Vrdoljak

šte ministarstva u konačnici ne mora zaživjeti. Zbog toga je, kako kaže, i formirana komisi-ja, koja će analizirati situaciju, tražiti mišljenje lokalnih vlasti i lovačkih društava i tek nakon toga predložiti ministarstvu najbolji model. Predložio je svim sudionicima sjednice da pripreme svu potrebnu doku-mentaciju društava koje pred-stavljaju (površina lovišta, do-sadašnja ulaganja itd.), koja će im pomoći da argumentirano zastupaju svoja stajališta u raz-govoru s članovima komisije.

Uslijedila je žestoka raspra-va iz koje se dalo zaključiti da predstavnici društava koja su, po broju lovaca, manjina

u svojim općinama, istinski strahuju za lovišta u kojima su do jučer lovili. Ono što lovce najviše „bode u oči“ je nacio-nalni (ne)paritet komisije (5 Bošnjaka, 2 Hrvata) koja će, po svemu sudeći, odlučivati o svemu. Nigdje u pravilniku ne stoji da komisija mora biti pra-vilno zastupljena po nacional-noj strukturi, jedini kriteriji su bili stručnost i kompetencija, kažu u ministarstvu. Tobože, u županiji nema dovoljno Hr-vata, stručnjaka iz oblasti lov-stva i šumarstva. U daljnjem tijeku rasprave pozivalo se na prijedlog iz 2010., kad se zago-varalo 28 + 2 lovišta, što bi, po mnogima, bilo jedino isprav-no rješenje uzmemo li u obzir da je federalno ministarstvo, bar privremeno, odustalo od formiranja posebnih lovišta. Valja istaknuti da, s obzirom na različite okolnosti u lokal-nim zajednicama, svi članovi Vijeća nisu imali jedinstveno mišljenje u svezi sa stavom ministarstva „jedna općina, jedno lovište“. Naime, ovakvo rješenje situacije odgovara Bu-sovači, Kreševu i Dobretićima, ali ostalima ne ide u prilog. „Je li ovo situacija u kojoj ve-liki gutaju male“, ogorčeno je pitao predstavnik LD „Vepar“ iz Fojnice, društva koje je, od osnutka, imalo i još ima velikih problema da se u svojoj općini izbori za dio lovišta u kojem će nesmetano loviti. Pero Perić, domaćin sjednice i predsjed-nik LD „Uskoplje“, osvrnuo se na posljedice koje bi mogle nastati ukoliko ministarstvo ne promijeni mišljenje. U prvome redu ukazao je na, s obzirom

na površinu, ekonomsku ne-održivost takvih lovišta, gaše-nje manjih lovačkih društava, revolt lovaca a samim time i povećanje krivolova. Uzimaju-ći kao primjer općinu Uskoplje, koja se prostire na 402,7 km² površine, od koje 2/3 otpada na lovišta, Perić je istaknuo da bi se osnivanje jednog lovišta, u takvim uvjetima, protivilo načelima zakona, struke i, na kraju krajeva, nasljeđa. S druge strane, lovišta Vranica i Radu-ša i „bogomdana“ rijeka Vrbas koja ih dijeli zadovoljavaju sve stručne kriterije koji bi trebali biti dovoljni da ministarstvo promijeni stav i da se u Usko-plju formiraju 2 lovišta.

Opći je dojam da je mini-starstvo napravilo nekoliko „grešaka u koracima“. Po logi-ci stvari, formirana komisija je prije svega trebala analizirati situaciju, zatim izraditi nekoli-ko mogućih rješenja, analizira-ti svaki prijedlog pojedinačno i tek nakon toga predložiti mini-starstvu rješavanje situacije na najbolji mogući način. Bojimo se da je ninistarstvo išlo obrat-nim redoslijedom i da komisija nema svoj pravi smisao i svrhu. Ako se i usvoji prijedlog „jedna općina, jedno lovište“, postav-lja se pitanje na koji način to uraditi. Da li dodjelom ili natje-čajem, hoće li dosadašnji ko-risnici imati prednost zakupa, kolika bi bila cijena jer je riječ o golemim površinama. Sve u svemu, ukoliko se nešto zna-čajnije ne promijeni, na formi-ranje lovišta u Središnjoj Bosni još ćemo dugo, dugo čekati.

Velimir Šekerija

SASTANAK VIJEćA ZA LOVSTVO ŽuPANIJE SREDIŠNJA BOSNA

Članovi Županijskog vijeća za lovstvo


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

Kad dođete u Dobretiće i obiđete nji-hovo lovište, imate što i vidjeti, ali za-sigurno ćete imati i o čemu razmišljati.

Na koju god stranu krenete, nailazite na ostatke stravičnoga i ludoga rata. Strše dim-njaci iz porušene i nikad obnovljene škole. A i zašto bi se i obnavljala kad tu više dje-ce nema. Nema tu više ništa osim pustoši. Krenete dalje i nailazite na ostatke kuća, štala, raznih gospodarskih objekata, crkava i svega onoga što su vrijedne ruke tijekom stoljeća gradile. Neke su ruševine toliko zarasle u ko-rov i šikaru da se teško i primjećuju dok im se ne približite. Mnogo im je zla rat načinio.

Ovo je područje i prije rata služilo za svo-jevrsno potkusurivanje. Kako je kojoj vlasti trebalo, tako su njima manipulirali. U Jugo-slaviji su bili u sastavu Skender Vakufa (sada je to Kneževo), kako bi se u Jajcu smanjio utjecaj hrvatstva. Sada su samostalna opći-na, utemeljena 15. ožujka 1998. godine. U vrijeme rata bilo ih je na sve četiri strane svi-jeta, a tek koncem 1995. prvi žitelji Dobre-tića počeli su se vraćati u svoje rodno mje-sto. Niti su se tada svi vratili, niti će se ikada svi i vratiti. Mnogi su se snašli i ostali živjeti daleko od rodnog sela. Dobretićani su, od-vajkada, usko vezani za Jajce. Srijedom, kad je pijačni dan u Jajcu, ili nedjeljom, kad se dođe u crkvu, cijelo je Jajce prekriveno lije-pim narodnim nošnjama. Nosili su ih i mladi i stari, i ženska i muška čeljad. Bila je to lje-pota, koje također više nema.

Mnogi žitelji Jajca i njegove okolice i sad žale za tim vremenima, a kako i ne bi, pa to

je bilo oličenje kraljevskoga grada i prošlosti ovoga kraja. Ponose se oni svojom djedo-vinom i ostatcima starih gradova na ovom području: Komotinom kod Jajca i Oštecom u Kričanima. Imaju lovačku kuću u šumi Kor-lać, gdje je također nekada bio stari grad.

LOVNO PIRATSTVONedaće koje se nadviše nad ovim krajem

snađoše i lovce. Odoše pod oružje braniti domovinu, a divljač i lovište ostade ono-mu koji na to imaše najmanje prava, jer je u uzgoj i zaštitu divljači i lovište najmanje ulagao. Sve do 15. studenoga 1998. lovište i divljač u njemu bili su ničiji i svačiji. Tog je dana u Dobretićima utemeljeno Lovačko društvo „Jastreb“. Za predsjednika je izabran Tadija Šugić, a za tajnika Ilija Jakovljević. Prije utemeljiteljske skupštine, predsjednič-ke poslove obavljao je Zvonimir Čakarić, ali je bio toliki pritisak lovaca iz susjedstva pa i šire, da se on nije mogao uspješno s tim nositi. Iz susjednih općina Županije Središ-nja Bosna bilo je tri puta više lovaca „učla-njenih“ u dobretićko društvo, nego što je bilo domaćih lovaca. Bilo ih je čak i iz herce-

govačkih općina, dobar broj. Loša je to bila slika. Osjetili su da ima tamo negdje dosta dobre divljači, pa su navalili. čak su htjeli i predsjednika društva iz drugih sredina.

Nije to bila pomoć Dobretićima, već lov-no piratstvo. No, Tadijinim izborom sve se mijenja. Onako krupan, energično je stao na kraj ulasku u lovište grupicama i pojedinci-ma koji su imali nečasne namjere. Nisu Do-bretići zatvoreno lovačko društvo, naprotiv. Tu se godišnje upriliči nekoliko skupnih lovova, a sudionici su sa svih strana Herceg Bosne, pa i iz drugih sredina. Ali, sad se zna red i poštuje se zakon.

PROTIV KRIVOLOVALovačko društvo „Jastreb“ ima 30-ak čla-

nova, uglavnom domaćih, iako svi ne sta-nuju u Dobretićima, već tamo gdje rade. Rasporedili su se u četiri sekcije: Kričići, Do-bretići, Melina i Davidovići. Imaju 12.000 ha lovne površine, što, uz dobru organizaciju, obećava uspješnu zaštitu divljači i lovišta u cjelini. članarina im je kao i u ostalim društvi-ma Saveza, ali su im dodatne obveze nešto veće. Svi lovci obvezni su odraditi po 4 radna

PO BROJU čLANOVA, TO JE NAJMANJE DRUŠTVO U LOVAčKOM SAVEZU HERCEG BOSNE. UTEMELJENO JE 1998. GODINE, I OD TADA SE PRILIKE U OVDAŠNJEM LOVIŠTU STUBOKOM MIJENJAJU. ONO VIŠE NIJE „SVAčIJE I NIčIJE“, NE USUDE SE VIŠE OVDJE HARATI GRUPICE I POJEDINCI KAO NEKADA. SAD SE OVDJE ZNA RED I PO-ŠTUJE SE ZAKON.

Nova slika bogatoga lovnog kraja

Lovačko društvo JASTREB, Dobretići


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽAdana u lovištu na izgradnji ili obnovi lovno-uzgojnih, ili lovno-tehničkih objekata. Tko ne može doći, plati još 100 KM, pa se tim nov-cem plati angažirana mehanizacija, ili konj-ska zaprega. Nemaju stalno uposlenu osobu, a tajnika povremeno nešto sitno nagrade.

Lovočuvar je Niko Šugić (Ilijin). Sa svim što podrazumijeva lovočuvarska služba, to ih stoji oko 10.000 KM godišnje. Krivolov još nije iskorijenjen. Toga sramnog posla, poje-dinci nikako da se ostave. Neke se i uhvati na djelu. Krivolov je, ipak, skoro sveden na podnošljivu mjeru, iako za krivolov nije do-bar izraz podnošljiva mjera. On je zlo, a zlo se nikada ne bi trebalo držati podnošljivim. Protiv krivolova se treba uvijek i neprekidno boriti svim raspoloživim sredstvima. S po-licijom dobro surađuju, ali sudstvo kasni u donošenju presuda.

Susjedna su ima društva: LD „Kneževo“, LD „Vlašić“ Travnik, LD „Sokol“ Nova Bila i LD „Kuna“ Jajce. Sa svima imaju dobre odnose, s Jajča-nima posebno. Nekih posebnih problema u svome radu nemaju. Imaju trojicu počasnih članova, koji su podnijeli najveći teret u radu društva prije i poslije rata, pa su to i zaslužili.

ZDRAVO PODRUČJEŠumski kompleksi Dobretića dobro su

očuvani. Nešto intenzivnije se siječe poslije rata, ali još nema sječom devastiranih povr-šina, pa divljač nađe dovoljno prostora da se nesmetano razvija. Imaju dosta medvjeda i srneće divljači, te divljih svinja. Divokoza, koja je u ovom lovištu bila stalno prisutna, skoro je nestala. Posljednjih godina ponov-no se vraća, pa su je za sada stalno zaštiti-li lovostajom i posvetili joj posebne mjere zaštite, kako bi se što prije vratilo njezino predratno brojno stanje. Vuk im uzima svoj danak, i gotovo ne prođe neki grupni lov na divlje svinje a da ne odstrijele ili ne rastje-raju manji ili veći čopor vukova. Kad budu pravni korisnici lovišta, moći će odstrijeliti

medvjeda, pa tako osigurati materijalnu do-bit za još veće ulaganje u lovište.

Lovcima, posebice starijima, i dalje je najveća želja lov na zeca i lisicu. Tu se i nji-hov vjerni pomagač istakne u punoj mjeri. čari gona dobrih starih goniča duboko se usjeku u svijest lovca, pa oni stariji to lako ne zaboravljaju. Imali su i jedan gater za obuku pasa u lovu na divlju svinju, ali je u posljed-nje vrijeme nešto zapušten. Planiraju ga ove sezone obnoviti i vratiti u funkciju. Proljetno prebrojavanje divljači govori da nisu imali velik broj uginuća srneće i druge vrste div-ljači. Ima znakova porasta trofejne vrijedno-sti divljači, posebice kod srnjaka.

Zdravo je ovo područje. Svuda su potoci i potočići iz kojih možeš piti, samo se prigni, bez straha da ćeš se zaraziti. U posljednje dvije-tri godine graditelji hidroelektrana malo mute vode Ugra, ali i to će se ubrzo za-vršiti. Zanimljivo je ovo područje i po ribo-lovu na pravu potočnu pastrvu. O kvaliteti ove životne cjeline govore i tisuće pčelinjih

društava koje pčelari dovoze da uberu med sa zdravog područja, gdje nema trovanja teš-kim metalima, deterdžentima, pesticidima i uljima, pa nije čudo što nema znakova tro-vanja ili pak ugibanja neke od vrsta divljači.

Lovno-uzgojnim objektima pridaju ve-liko značenje, i prave ih po cijelom lovištu. Imaju 10 zatvorenih čeka tipa ove na slici. Imaju i poluotvorene čeke, koje više služe za praćenje divljači i kontrolu mira u lovištu. S obzirom na prisutnost i značenje medvjeda kao visoko cijenjene lovne divljači, izgra-dili su dvije visoke i vrlo kvalitetne čeke u najboljim dijelovima lovišta, gdje obitava medvjed. Drže da bi godišnji prihodi od odstrjela medvjeda mogli pokriti troškove lovočuvarske službe.

VRIJEDNA OBITELJ ŠUGIĆ Strjeljaštvo im nije baš najjača strana.

Planiraju izgraditi jednu modernu streljanu, pa će se onda prilike promijeniti nabolje. Kinološka aktivnost se odvija kroz kinološku sekciju, jer nemaju kinološki klub ni kinološ-ko društvo. Dobro surađuju s kinolozima iz Jajca. Zanimljivo, sve veća su im želja krat-konogi goniči. „Manje nam razgone divljač, poslušniji su, disciplinirani su u lovu, a kad je snijeg dublji od 30 cm, i onako ne idemo u lov, tada se brinemo da nam divljač što bo-lje prezimi“, objašnjenje je njihova predsjed-nika. Dobra je to ideja, koja sve više prodire i u neka druga lovačka društva. Posebice je zanimljiva zato što dolazi iz isključivo brd-sko-planinskog lovišta.

I na kraju, sjetih se jednoga Blagina opu-sa o Dobretićima i o našem Tadiji, koji je prvo i posljednje slovo dobretićke lovačke abecede. Što ćete, on je takav kakav je. Ne žali sebe, a ni svoje suradnike kad je u pita-nju opći interes. Takav je on i kao domaćin. Kad dolaze gosti, cijelo uže i šire vodstvo je na okupu. Za svakoga Tadija ima pripre-mljen radni zadatak. Ni Tadijina obitelj tada nije izostavljena. Gospođa Šugić uprav-lja osobljem i kuhinjom, sin Niko je tamo gdje najviše škripi, a najmlađi član obitelji, studentica Nevenka, svojim šarmom i svje-žinom podiže raspoloženje i onima koji su pali s nogu tamo negdje tragajući za vukom ili divljom svinjom. Rekoše i da je primljena u Društvo. I vrijeme je da ovakvo lovište ima člana iz reda ljepšeg spola. čestitamo mla-doj lovkinji.

Ova reportaža rađena je 2. lipnja. Vrijedni domaćin namjeravao je tada organizirati i zajednički lov na srnjaka. No, do toga nije došlo, jer još nije odobren plan odstrjela za 2012./13. lovnu godinu. Ipak, našlo se neko-liko starih prijatelja koji su iskoristiti ovu su-botu za još jedno ugodno druženje. Lov i lo-vačko druženje ostaje za neku drugu priliku.

Dobroslav Vrdoljak

Visoka čeka u dobretićkom lovištu

Tadija i njegovi pomoćnici


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

U razdoblju od travnja do kraja svibnja ove godi-ne, LD „Radovanj“ u tri je

navrata provelo akciju puštanja zečeva u svome lovištu.

Nakon odluke Upravnog odbora Društva, u uzgajalištu „Hunter“ iz Posušja kupljeno je 35 odraslih zečeva. Svi su bili izrazito dobre kvalitete, vital-no i zdravstveno sposobni za prilagodbu u prirodi. Mjesta za puštanje pozorno su oda-brana, pa je očekivati da će se dobro uklopiti sa zečevima koji su opstali nakon prošle lovne sezone.

Za kratak komentar nakon odrađenog posla zamolili smo Petra Mandurića-Džinovića, novoga predsjednika LD „Rado-

Posuški “dugouhani” u domaćem lovištu

Lovačko društvo RADOVANJ, Posušje

vanj“ iz Posušja: „Dobro je činiti dobro, ili što bi jedan pametan mislilac rekao, grijeh je ne činiti dobro. Evo, mi smo neke naše ciljeve polako počeli ostvarivati. Do početka nove lovne sezone

planirali smo još nekoliko akcija. One su, uglavnom, usmjerene na skrb o divljači u sušnim vre-menskim uvjetima. Dopunjavat ćemo pojila i kaljužišta vodom i iznositi zrnastu hranu, posebice kukuruz, kao dopunu prehrani, kako bismo u staništu zadržali određen fond divljači, primjeri-ce divlje svinje, koja se u nešto većem broju pojavila u našem lovištu. Dali smo se, dakle, na posao, baš onako kako se i oče-kuje od nas. S nestrpljenjem očekujemo da i drugi odrade svoj dio posla. Pritom, u prvom

redu mislim na dobivanje kon-cesije na lovište, bez čega nema smisla ulagati u njega.

U ovoj prigodi želim istaknu-ti dobru suradnju i prijateljske odnose sa susjednim lovačkim društvima. I njih muče isti pro-blemi s koncesijom kao i nas. Ovih je dana (do kraja lipnja, op. a.) najavljen sastanak s resornim županijskim ministrom ćori-ćem. Nadamo se povoljnom ishodu, i onda bismo kompletni i spremni dočekali lovnu jesen.“

Mladen Bešlić

Devetoj, redovitoj Skupšti-ni LD „Fazan“ Odžak, odr-žanoj 15. travnja 2012.

u Lovačkom domu, nazočilo je 40 zastupnika, od ukupno 49. Prethodile su joj skupštine sek-cija na kojima su razmatrana sva izvješća, što je doprinijelo plodnijoj raspravi i kvalitetnijim odlukama.

Izvješće o radu Upravnog odbora za 2011. podnio je Dragan Guberac, predsjednik Društva, i ono je jednoglasno usvojeno.

Izvješće o radu Nadzornog odbora podnio je njegov pred-sjednik Ivo Barišić, i ono je tako-đer jednoglasno usvojeno.

Izvješće o radu Disciplinskog suda nije podnio njegov pred-sjednik Safet Sejdić. Izvješće o poduzetim mjerama, nakon što Sud nije donio presudu u

Održana Skupština Društvaaktualnim slučajevima, pod-nio je Dragan Guberac. Ono je usvojeno, ali uz obvezu Skup-štine Društva da izabere nove članove Disciplinskog suda i da se obnove disciplinski postupci.

Također jednoglasno, usvo-jeno je i Izvješće za lovnu 2011./2012., Izvješće o financij-skom poslovanju u 2011. godini, Financijski plan za 2012. godinu, Godišnji plan gospodarenja lovi-štem za 2012./2013., te Kalendar lova za lovnu 2012./2013.

Uz 34 glasa „za“ i 5 „protiv“, usvojene su i Izmjene i dopune Pravilnika o disciplinskoj i mate-rijalnoj odgovornosti.

Sukladno odluci zastupnika, izabran je Disciplinski sud, u sastavu: Mato Topolovac, pred-sjednik, zamjenik Anto Gudelj, Vahid Delić, član, zamjenik Dra-gan M. Martinović, Ilija Bosnić,

član, zamjenik Blaž Majić. Skupština je zadužila Upravni

odbor Društva da, za Skupštinu u travnju 2014., pripremi prijed-log izmjena Statuta glede ogra-ničenja trajanja mandata (ne više od dva puta uzastopce).

Izvješće o puštanju odraslih fazana – matrično jato u raz-

doblju siječanj-travanj podnio je predsjednik Društva Dragan Guberac.

Svečani dio sjednice prošao je u dodjeli diploma počasnim članovima, te odličja i povelja zaslužnim članovima Društva.

Nedžad Garić

Lovačko društvo FAZAN, Odžak

Petar Mandurić-Džinović

Trenutak nakon što su zečevi pušteni u prirodu

Zastupnici nakon Skupštine



Lovačka večer LD „Galeb“ čapljina trebala je biti upri-ličena 17. veljače ove godi-

ne. No „odgodio“ ju je tadašnji veliki snijeg, pa je održana u petak 27. travnja 2012. godine.

U Svadbenom salonu „Asto-rija“ tom se prigodom okupilo oko 200 članova Društva i go-stiju iz Hercegovine i Dalmacije. Voditelj programa bio je Dušan Musa, koji je na početku pozvao nazočne da minutom šutnje odaju počast svim lovcima koji su preminuli u proteklih godinu dana. Potom je intonirana „Lijepa naša“, himna hrvatskog naroda.

Nazočnima se najprije obra-tio Josip Vekić, predsjednik Društva, istakavši da je Društvo osnovano 1946. godine i da tre-nutačno broji oko 340 redovitih članova. Zahvalio je na lijepom odzivu te poželio svima ugodno druženje, a u nadolazećim sezo-nama mnogo sreće i dobru kob.

U ime Lovačkog saveza Her-ceg Bosne, pozdrave je uputio i ugodnu večer zaželio njegov tajnik Ivica Lučić.

Lovačka večer

Lovačko društvo GALEB, Čapljina Načelnik Općine čapljina, dr. Smiljan Vidić, između ostaloga kazao je i ovo: „Ova su druženja uvijek zanimljiva, jer uz dobar meni koji priredite uvijek bude i zanimljivih lovačkih priča. Mo-ram kazati da je osnivanjem Lovačkog društva „Galeb“ na-pravljen pozitivan pomak u na-šoj općini, jer se članovi ovoga

društva bave zaštitom biljnoga i životinjskog svijeta na područ-ju cijele čapljinske općine. Na-dam se da će se takav pozitivan trend nastaviti i u budućnosti“.

U svome obraćanju, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegovačko-neretvanske županije Donko Jović istakao je kako će Zakon o lovstvu uskoro biti završen i usvojen, ali će u njegovoj pri-mjeni veliku ulogu imati upra-vo lovačka društva s područja županije.

Tijekom večeri dodijeljene su zahvalnice zaslužnim lovci-ma i društvima. Stari i još uvijek aktivni lovac iz Struga, Drago Pervan (1934.), poznati čapljinski šahist, također je primio zahval-nicu i obratio se lovcima zaže-ljevši im mnogo zdravlja, sreće i lovačkih druženja.

Najzanimljiviji dio večeri sva-kako je bila lovačka tombola. Kao i proteklih godina, bila je bogata vrijednim nagradama, za koje se i ovaj put pobrinula samo nekolicina članova Izvrš-

nog odbora Društva, što bi u budućnosti trebalo popraviti i proširiti na cijeli Izvršni odbor, jer se uvijek može bolje i kva-litetnije. Tako se u nagradnom fondu našlo deset lovačkih pušaka, lovačka oprema, poli-ca osiguranja vozila (svake je godine tradicionalno daruje Euroherc osiguranje), televizo-

ri, pa čak i štenci lovačkih pasa i druge vrijedne materijalne i novčane nagrade.

Lovci i gosti uživali su do ka-snih sati u druženju, dobroj hra-ni i kapljici, te u ugodnoj glazbi, za koju se ove godine pobrinula grupa Forum.

Jure Musulin

Dobitnici lovačkih pušaka na tomboli



Lovci svih pet sekcija LD „Pavlovica“, svaka u svome lovištu, 2. svibnja 2012. or-

ganizirali su radnu akciju čiji je cilj bio zasijavanje određenih površina žitaricama i krumpi-rom te popravak lovačkih čeka.

Franjo Cvitanović predsjed-nik je sekcije Gradina, njezini su članovi, uz ostale, i istinski zaljubljenici u prirodu i divljač: Mirko ćelam, Tomislav Slipac i Srećko Bavrka, pa je uz takve ljude i lovce uspjeh akcije u ovoj sekciji bio zajamčen. S dva trak-tora, oni uzoraše, pa onda i ži-taricama zasadiše tri duluma le-dine. Osim toga, pokraj čeke na lokaciji Brdo zasijaše zob, a na području Vilenice, na lokalitetu Gluvi grab, hranilišta za divlju svinju napuniše kukuruzom a solila solju. U tome, pomogli su im: Krunoslav Cvitanović, Anto Cvitanović i Stipo ćorić.

Radilište vrijednih članova sekcije Sebešić bilo je na platou Kneževića ravni, gdje zasijaše značajne površine krumpirom i žitaricama. U akciji su sudjelo-vali: Stipo, Mijat, Nenad i Josip Ivoš, Vlado Knežević, glavni lov-nik Društva, Draženko, Slavko,

Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

Lojzo, Dalibor i Anto Jakić, Ivi-ca Šapina, Marijo Varivoda, Ivi-ca Božić i Anto Gudelj. Da ova sekcija ima lijepu budućnost, dokaz su i njezini mladi članovi koji su dali poseban doprinos svim njezinim radnim akcijama. Poimence, to su: Pavo Ivoš, Do-minik Knežević, Luka Fran Ja-kić, Ivica i Josip Radeljić-Jakić.

U sekciji Bučići, u zasijavanju žitarica na Marinovoj liski sudjelo-vali su: Dragan Jukić, predsjednik sekcije, Stipo Bavrka, Željko ću-rak, Ivica Fišić, predsjednik Nad-zornog odbora, Mario, Nikica i Anđelko Jukić, Tihomir Mlakić, Saša Baškarad i Niko Fišić, te Marko Mlakić, najistaknutiji lovac ove sekcije. A na popravku čeke radila su braća Kreci: Anto i Božo Radman, Faban i Perica Marin, Anto-Boca, Tone, Fabijan, Do-minko i Josip Mlakić.

Lovci sekcije Mravinjac ovaj su put uspjeli renovirati visoku zatvorenu čeku, za koju je sta-ri i iskusni lovac, počasni član Društva, Vlado Lešić, rekao da je najbolja u lovištu i da se može koristiti i kao kućica. Osim toga, lovci ove sekcije uspjeli su na velikoj površini zasijati zob, za

koju Migan i Ilija Tomić vele da će dobro poslužiti divljim svi-njama za prihranu. Za pohvalu je da je Stipo Bošnjak-Mima, predsjednik ove sekcije, uspio na ovoj radnoj akciji okupiti pe-deset lovaca, no baš zbog toga, jer ih je mnogo, ne možemo na-vesti njihova imena.

Desetak članova sekcije Novi Travnik, s predsjednikom Igo-rom Božićem na čelu, radilo je na popravku svoje čeke na loka-litetu Gorski potok, koju su ne-poznati vandali opustošili već treći put.

Kako i priliči, po završetku radnih akcija došao je na red lovački gulaš, ali i pitanja zabri-nutih lovaca što će biti s teku-ćom lovnom godinom, hoće li stići suglasnost na godišnji plan gospodarenja, te što je s konce-sijom i kad će već jednom pre-stati lovačke more te vrste.

Jednu drugu vrstu obveze – četiri metra široko i oko kilome-tar dugačko prosijecanje šume, za elektrovod do lovačke kuće na Josici, zvane Neboder – 20.

svibnja 2012. odradili su članovi sekcije Gradina.

Akciji je prethodila muko-trpna, osam mjeseci dugačka borba za suglasnost Šumarije za sječu šume. Pa ipak, sugla-snost je stigla, i koristimo ovu prigodu zahvaliti Dragici ćurak i njezinim djelatnicima na razu-mijevanju i pomoći.

Odmah po dobivanju sugla-snosti, Elektra je na teren posla-la ekipu za određivanje trase do Nebodera, te ovom prilikom za-hvaljujemo Ivi Tadiću, direktoru te tvrtke, i njezinim radnicima: Željku Kvasini, Darku Blaževiću, Milku Štrpcu i Igoru Hrgoviću na angažiranosti i brzini.

Kad su stručnjaci odredili trasu, predsjednik sekcije Fra-njo Cvitanović sazvao je radnu akciju, u kojoj su sudjelovali: Franjo, Anto, Krunoslav i Mirko Cvitanović, Mirko ćelam, Tomi-slav i Josip Slipac, Mario Ljubas, Velimir ćorić i Ivica Mikulić. Za logistiku su se pobrinuli Josip Marjanović i Stipo ćorić.

Ovo je dobra prilika naglasi-ti da se velik broj članova ove sekcije, nažalost, nije odazvao ovoj radnoj akciji. Neki su bili opravdano odsutni, ali znatan broj njih već duže vrijeme ne „privlače“ radne akcije. Ovo želi-mo istaknuti kako bi se na neak-tivne lovce pozitivno djelovalo, a u cilju probuđivanja svijesti da i oni moraju doprinositi razvoju sekcije, udruge i zaštiti divljači kao i oni koji se redovito odzi-vaju svim aktivnostima i koji su stvorili preduvjete za dovođe-nje struje do objekta. Ovaj put nismo spominjali imena, ali ćemo to ubuduće činiti.

Anto Cvitanović

Svibanjski radovi u lovištu

Oranje i zasijavanje

Prosijecanje šume



I ove su godine, kao i prethodnih, politika Županije Središnja Bosna i federalni lov-ni inspektor, Bog zna iz kakvih pobuda,

doveli ovdašnje lovce u nezavidan položaj. Evo, ukratko, i zašto.

Godišnji plan gospodarenja, koji je usvojio Upravni odbor Društva, u zakonskom je roku predan županijskom resornom ministru. I to na novim formularima, koji su stvorili pomet-nju kod udruga jer uz njih uopće nije stigao naputak za popunu. No, suglasnosti na taj plan iz ministarstva nema pa nema.

Da nije samo to „krivi korak“, zorno poka-zuje i nadzor rada udruga federalnog lovnog inspektora. Što je on, zapravo, uopće mogao nadzirati, ako nismo dobili suglasnost na naše godišnje planove gospodarenja?!

Da apsurd bude veći, županijski resorni ministar formirao je nekakve nezakonite komisije koje su trebale izglasati unaprijed isplaniranu ideju „jedna općina, jedno lo-vište“, premda su ranijih godina donesene odluke u kojima se prepoznaje i prihvaća svaka udruga koja je egzistirala po dono-šenju Zakona o lovstvu 2006. godine, te da nema formiranja novih udruga. Napominje-mo, bio je to i stav svih lovačkih udruga s

Lovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

Ima li kraja ovoj blamaži?

prostora Županije Središnja Bosna. Još je jedna pojedinost dokaz „vrijed-

nosti“ ministrove sramotne komisije: iz bošnjačkog naroda u njoj je pet članova, iz hrvatskog samo dva! A da je opet nešto ispolitizirano, pokazuje podatak da ta ista komisija, putem svog ministra, zahtijeva od općinskih vijeća da dostave svoj stav o usta-novljenju lovišta. Općinsko vijeće Novoga Travnika odbilo je taj zahtjev, odnosno tu točku uopće nije stavilo na svoj dnevni red, pozvavši se na članak 36. Zakona o lovstvu u kojem izričito stoji da lovište osniva župa-nijska skupština na prijedlog županijskog ministra.

Rijetko je komu doista jasno zašto se sve ovo već jednom ne završi na zadovoljstvo svih lovaca Središnje Bosne, a ne da stalno

bude po ukusu sitnih mešetara i pojedinaca koji, očito, krše Zakon o lovstvu želeći posti-ći svoje bolesne ciljeve.

Bez obzira na sve to, lovci LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika ostali su dostojanstveni i na prikladan način obilježili „otvaranje“ lova na srnjaka. Kako u šali rekoše, nitko nam neće uzeti lovačku dušu i dostojanstvo, bar u druženju i sve većem jačanju međuljud-skih odnosa.

Sjeta na neka nedavna vremena, daleko bolja, ovladala je srcima svih iskrenih lovaca, a blaga doza optimizma da će se ipak prona-ći pravedno i zakonito rješenje, na zadovolj-stvo svih lovaca ove županije, rijetko je koga napustila. Samo, kad će se to dogoditi?

Anto Cvitanović

Prema ustaljenoj praksi, i ove je godine na otvaranju lova na vepra upriličena proslava za sve članove LU „Livanjsko

polje“. Nakon tromjesečne stanke u kojoj su lovci boravili u lovištu bez oružja i „naoruža-ni“ različitim alatkama, „gonjajući“ radne stro-jeve a ne divljač, došao je trenutak da se lovci okušaju u njima ipak najdražem dijelu gos-podarenja lovištem – u lovu. U ranim jutar-njim satima donje Livanjsko polje preplavila su terenska vozila i povici lovaca. Na lokalite-tu Velikog luga lov je završen odstrjelom tri mlada nazimčeta, a lovačka druženja nastav-

Zajednički lov na vepra

Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani ljena su u lovačkoj kući u Gornjim Rujanima, gdje su bogatu okrjepu za ovu godinu spre-mili lovci lovačke sekcije Lištani.

Iako je ovogodišnji odziv na prvo zajed-ničko lovačko druženje dijelom podbacio, zahvaljujući nerazumnim i neprihvatljivim

„privatnim otvaranjima lova“ organiziranim od strane pojedinih skupina lovaca, ugodna atmosfera i druženja potrajala su do kasnih večernjih sati.

Anđelko Ištuk

Ovako je izgledao “lov” na srnjaka u Novom Travniku

Gozba u Gornjim Rujanima



Subota, 2. lipnja 2012. U ranim jutarnjim satima, ispred kuće Dragomira Lonča-ra, okupila se ekipa lovaca i mladih pri-

pravnika za lovce. Vrijedna domaćica veselo je dočekala goste i opremila ih raznim đako-nijama, da u planinskim pustarama ne osku-dijevaju hranom i pićem. Lagano u koloni, još s prvim zrakama izlazećeg sunca, pet vo-zila uputilo se put Bosanskih korita. A tamo je, skrivena između dvaju brjegova na vrhu planine, jedna vrtača. Na njezinu rubu zapo-četa je planinska koliba. Stočari i prolaznici vjerojatno su je prije koristili kao sklonište od nevrjemena. Na vrhu planine, uz pjev ptica i

Pomoć prijateljima u GrahovuHrvatska udruga lovaca KRAVICA, Ljubuški

huk vjetra, ponekad bi se prolomio krik ga-vrana koji je „patrolirao“ ovim masivima. Već duži niz godina ništa, do poneka motorna pila, nije moglo poremetiti ovu idilu. Dolazak kolone vozila, paljenje agregata za struju, mi-ješalice za beton i bušilica, sve to bio je šok za prirodu naviklu na mir. Radoznalo su doli-jetale ptice provjeriti kakvu to novu situaciju imaju.

Dragomir je, kao pravi domaćin, uredno vodio izgradnju objekta. Sa svojim gostima i prijateljima dogovarao je tijek radova, a njegova dva sina, Luka i Lazar, užurbano su pomagala ocu da kućica bude kvalitetno po-

krivena. Kad budu dolazili ovdje, u planinu, sjetit će se svoga truda i ljudi koji su sudjelo-vali u izgradnji ove kućice. Naoko male stvari, ponekad mogu tako obveseliti čovjeka da mu oči zasjaje i duša se ispuni veličinom.

Dragomir je čitavo jutro letio na sve strane i veselo dobacivao radnicima. Sjetih se njego-ve priče kako je nekad, dok je bio mlađi, znao pješke od kuće, udaljene petnaestak kilome-tara, doći na prijevoj i odatle se spustiti u ja-ruge loviti. Ako bi se nešto ulovilo, meso bi se odvojilo od kože i unutarnjih organa, među-sobno podijelilo i – put kuće. A planina ko pla-nina, varljiva, puna nekakvih bosanskih ćudi koje ni najstariji lovac dobro ne poznaje. Po običaju, udari nevrijeme, zna ponekad i snijeg zapadati, pa je uspjeh bio izvući živu glavu.

Danas Gagi kućicu pokriva i u sebi kaže, nikad više neću strahovati kakvu mi „igru“ planina sprema, bit ću spreman, u toplome i suhome, ako treba i nekoliko dana izdržati.

Deset lovaca iz Ljubuškog rado je Drago-miru pomoglo u njegovu projektu i doka-zalo da istinske ljubitelje prirode i životinja ne može nikakva udaljenost spriječiti da pomognu svojim prijateljima.

Mario Herceg

Raditi trideset sati, ili platitiNa temelju članka 16. Statuta LU „Cincar“ Livno,

Skupština Udruge je na svojoj sjednici održa-noj 3. srpnja 2010. donijela Pravilnik o obvezama

i pravima lovaca, te korištenju divljači i njezinih dijelova. Da bi lovac stekao pravo na lov i korištenje divljači, dužan je ostvariti obvezni minimum od 30 sati rada u lovnoj godini, koja počinje 1. travnja tekuće i traje do 31. ožujka iduće godine. Za provođenje ovih obveza zaduženi su predsjednici sekcija, koji će za svaku proteklu lovnu godinu, na posebnim formulari-ma, u tajništvo Udruge dostavljati popis lovaca s ostvarenim radnim satima. Nakon ostvarenih 30 radnih sati, lovac će do-biti lovnu kartu, koja mu daje pravo na lov i korištenje divljači. Lovac koji nije odradio minimalnih 30 sati, može Udruzi platiti naknadu u visini od 2,50 KM po satu. Rok za uplatu je 30. rujna tekuće godine, i ako to lovac ne učini, zabranjuje mu se lov i

Lovačka udruga CINCAR, Livno pravo na korištenje divljači. Glede aktualnosti u Udruzi, 10. lipnja je počela sezona lova na srnjaka i trajat će do 15. rujna. Svaka sekcija može odstrijeliti po jednoga srnjaka. Nakon odstrjela, uz popratnicu sekcije moraju vratiti odobrenje za lov srnjaka.

Ivan Jozić

Ni na hrani se nije škrtarilo

Koliba u Bosanskim koritima

Kad se radi, i kuća se sagradi



Dana 9. lipnja 2012., u prostorijama Hrvatskog kulturnog centra u No-

voj Bili održana je redovita pro-gramsko-izvještajna Skupština LD „Sokol“ Nova Bila.

Sjednicu je otvorio pred-sjednik društva Dario Sučić, a sjednicom je predsjedalo radno predsjedništvo u sastavu: Dario Sučić, Drago Marjanović i Anto Bajo. Zapisnik je vodila admini-strativna djelatnica Ružica Bajo, a za ovjerovitelje su izabrani Marinko Matošević i Jozo Sučić.

Nakon što je verifikacijsko povjerenstvo u sastavu: Miro-

Usvojena izvješća, i nekolicina kadrovskih promjena

slav Marić, Stanko Jurčević i Anto Ivišić konstatiralo da je od pozvanih 38 zastupnika sjed-nici nazočno 26 i da Skupština može punovažno zasjedati i donositi pravovaljane odluke, prišlo se na rad po točkama dnevnog reda.

U nekoliko rečenica uvod-nog izlaganja, predsjednik druš-tva Dario Sučić osvrnuo se na razloge kašnjenja redovite sjed-nice Skupštine, što su zastupni-ci prihvatili.

Iako Skupština nije bila izbor-na, u njezin su dnevni red ipak bile uvrštene i točke o nekim

nužnim kadrovskim promjena-ma u Društvu.

U 3. točki dnevnog reda pod-nesena su izvješća uobičajena za proteklu lovnu sezonu: Izvje-šće o radu Društva za 2011. go-dinu; Izvješće o odvijanju lova u protekloj lovnoj sezoni; Izvješće o materijalno-financijskom po-slovanju u 2011. godini; Izvje-šće Nadzornog odbora; Izvješće o radu i aktivnosti sekcija.

U 4. točki dnevnoga reda, „u paketu“ se raspravljalo o svim podnesenim izvješćima. U ra-spravi su sudjelovali: Josip Su-čić, Marinko Matošević, Drago Marjanović, Anto Bajo, Dario Sučić, Miroslav Marić, Željko Ko-lenda i Stanko Jurčević. Uglav-nom se govorilo o primjeni za-kona o zaštiti životinja, o zaštiti prirode i lovišta od proljetnih i ljetnih paljenja, o pripremi za koncesiju lovišta, o zabrani uvo-đenja pasa izvan lovne sezone, o potrebi provođenja inventure u Društvu za osnovna sredstva i opremu, o pravodobnom podmirenju članarine i ostalih pristojbi, o podmirenju obveza prema Savezu, o većoj kontroli trošenja sredstava po sekcijama (pravdanje fiskalnim računima). Upućena je kritika upravnim ti-jelima Društva zbog propusta oko odstrjela medvjeda, koji

Lovačko društvo SOKOL, Nova Bila

nije realiziran.Nakon završenih rasprava, iz-

vještajna dokumenta stavljena su na usvajanje. Uz konstruktiv-ne prijedloge, izvješća su jed-noglasno usvojena.

U okviru 5. točke dnev-noga reda, učinjene su neke kadrovske promjene. Za glav-nog lovnika Društva, umjesto Dragoljuba Bobaša (osobni razlozi, odnosno priroda profe-sionalnog zanimanja) izabran je Boris Bralić, iz sekcije Dolac. Za tajnika Društva izabran je Žarko Jandrić, umjesto Drage Marja-novića, koji je imenovan ravna-teljem Osnovne škole Nova Bila. Za administrativnog djelatnika, odnosno za obnašanje admi-nistrativno-tehničkih i računo-vodstveno-knjigovodstvenih poslova izabrana je Ružica Bajo.

Prihvaćen je prijedlog zastu-pnika Joze Sučića za dodjelu lovačkog odličja dosadašnjem tajniku Društva Dragi Marjano-viću, onoga koje mu po redu pripada.

U 6. točki dnevnog reda jed-noglasno je prihvaćen prijedlog predsjedništva Društva za for-miranje nove sekcije – Korićani i imenovanje Ilije Bjelobrka za predsjednika te sekcije.

Drago Marjanović

Početkom ljeta, vodstvo Lovačke udruge „Zave-lim“ odlučilo je da se u

Rogovima, uz postojeći lovački objekt sagradi vanjski kamin za roštilj i na taj način upotpuni sadržaj cijeloga ovog prostora, koji uz lovce nesmetano kori-ste i mnogi drugi ljubitelji pri-rode i druženja. Uz nešto malo novca i dragovoljnog rada, očekivati je da će kamin ubr-

Vanjski kamin za roštiljLovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje

zo biti gotov, a tada i temeljito isproban. Uvijek radno raspo-loženi, stari lovci Ivan Bandić zvani Burik, Ante Kelava zvani ćante i Damjan Šimić i ovaj su se put stavili na raspolaga-nje, da odrade povjerenu im zadaću. Poznajući svu trojicu, nimalo ne dvojimo da će oni to kvalitetno odraditi.

Ovo je još jedan primjer i do-kaz da svatko može na neki na-

čin doprinijeti zajedničkom do-bru. Hvale vrijedno, a nadamo se i poticajno za sve one koji se teško odlučuju za dragovoljne

akcije, kako u lovačkoj udruzi, tako i izvan nje.

Ante Đikić

Dio zastupnika Skupštine

Roštilj je “zašalovan”



Kako je već ranije spomi-njano, sukladno godišnjim planiranim aktivnostima

u lovištu „Golija – Troglav“ gdje je većina investicija i radova usmjerena na poboljšanje kva-litete lovišta, dovršavaju se i pojedini lovno-gospodarski objekti. Dok se na jednom kraju lovišta kukuruzom popunjavaju već ranije postavljene automat-ske hranilice, na drugom dijelu, podno Golije, niču novi zasadi jednogodišnjih remiza kukuru-za i zobi i grade se betonska po-jilišta prijeko potrebna za sušnih ljetnih dana.

Iako je odziv lovaca na ovakve radne aktivnosti mogao i morao biti mnogo veći, upornošću i zalaganjem pojedinih lovaca iz lovačke sekcije čelebić, usred vi-soke šume pod obroncima Velike Golije dovršeno je betonsko po-jilište. Pod „voditeljskom palicom“ dugogodišnjeg predsjednika sekcije Ivana Mede, betonirana je i ova lokva, treća u nizu. Va-lja spomenuti da je ona na oko 1500 m nadmorske visine, dakle najviša je lokva u čitavom lovištu. Nakon obavljenog teškog posla, malobrojna skupina lovaca pot-pomognuta mlađim momcima

Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani

Uspješna realizacija plana

iz Strupnića, inače simpatizeri-ma lova i prirode koji još i nisu u statusu aktivnih lovaca, nije krila oduševljenje kad su se netom nakon betonaže počele ulijevati prve količine vode dovezene u ci-sterni. I dok su jedni ponosno uli-jevali prve kapi vode, u sušnom razdoblju prijeko potrebne pose-bice srnećoj divljači, drugi su, pre-ma dobrom običaju, pripremali okrjepu za iscrpljene radnike. Uz ugodne razgovore uz jelo i va-tru, nije se moglo izbjeći pitanje izostanka velikog broja članova sekcije na ovakve akcije, u kojima redovito sudjeluju isti lovci, po-nekad oni najstariji („Valjda se oni najbolje razumiju u betoniranje“, bio je jedan šaljivi komentar). Isti-na je da je dobar dio lovaca zau-zet obvezama i privatnim poslom od kojeg živi, ali je također istina i da veći dio mladih lovaca ne po-kazuje gotovo nikakav interes za bilo kakvim oblicima rada i una-prjeđenja stanja u lovištu, nego naprotiv, „vremena i novca“ imaju napretek kad je riječ o lovu i izlo-vu divljači, koji nerijetko vrše i kad je vrijeme lovostaja i kad nisu lov-ni dani. U razgovoru s lovcima iz drugih lovačkih sekcije primjetno je da je situacija slična i kod njih,

pa učestalo na ovakvim i sličnim organiziranim akcijama susreće-mo gotovo iste lovce. Takav je bio slučaj i sa sadnjom novih nasada kukuruza podno Staretine, isti lovci, isti radni strojevi, a u lovne

dane, u lovištu sve pretrpano od lovaca. Kad se takvim lovcima uskrati dozvola za lov ili im se ne izda odobrenje, svi su puni neza-dovoljstva i gnjeva, napominjući da su oni uredno platili godišnju članarinu. Pritom, niti spomena o radnim danima koje su, prema Statuta Udruge i usvojenim pra-vilnicima, dužni obaviti tijekom lovne godine. Iako je Udruga u proteklim godinama uistinu mnogo toga učinila u smislu po-boljšanja općih uvjeta za boravak u lovištu i opstanak autohtonih vrsta divljači, dojam je da bi se uz bolji odziv i angažiranost svih lovaca svakako moglo učiniti i mnogo više. Na kraju, možda tre-ba, po tko zna koji put, naglasiti da pravi i istinski lovac i ljubitelj prirode nije onaj koji se diči samo i isključivo odstrijeljenom divljači i trofejima (ponekad stečenim i u krivolovu), nego onaj koji ulaže u lovište i dobrobit divljači, koju trebamo sačuvati za lov budućim naraštajima.

Anđelko IštukPojilište pod obroncima Velike Golije



Odlukama Skupštine i Upravnog odbora LU „Sava“, izričito je naglaše-

no da u lov mogu ići samo oni lovci koji to zaslužuju, tj. oni koji poštuju i izvršavaju odluke tijela Udruge, podmiruju obveze, pla-ćaju članarinu, kaznene poene, odzivaju se radnim akcijama i slično. Sekcije su, u tom smislu, izvršile provjeru svoga članstva, potom je isto učinila i Udruga, i tek tada je omogućena upla-ta pristojbe za ulazak u lovište. Po dobivanju dozvola za lov, članovima koji su to zavrijedili uručene su i lovačke markice za sezonu 2012./2013.

Lov srnjaka i vepra samca u prolazu s nestrpljenjem se očekivao u svim lovačkim sek-cijama ove udruge. Sezona je

Lovačka udruga SAVA, Orašje

U tijeku je sezona lova na srnjaka i vepra

otvorena 26. svibnja 2012., a planirano je odstrijeliti ukupno 10 srnjaka i 10 veprova samaca.

Prvi srnjak odstrijeljen je u sekciji Bok, a to je pošlo za ru-kom Draženu Krištiću, koji je prvi put izašao u lov ove divljači. Istoga dana, samo nekoliko sati poslije, Anto Vukić, član sekcije Tolisa, odstrijelio je srnjaka.

U nastavku sezone, 3. lipnja, na području terena zvanog Ba-sutska, Marinko Džoić odstrije-lio je također srnjaka. Bio je to njegov prvi srnjak u lovištu ove udruge, pa je njegovo zado-voljstvo i zadovoljstvo njego-vih prijatelja i kolega tim veće. Uz čobanac i druženje, znali su proslaviti taj lovački uspjeh.

Adam Dabić

Prodajem ženku epanjel bretona, trobojna, stara četiri godi-ne. Ocjena u eksterijeru – odličan, CAC i R CAC. Ocjena u radu Ispit prirođeni osobina (IPO) “C” utakmica + voda. Prodajem i njezinu „kćerku“ staru 10 mjeseci, trobojna, te njezinih troje štenadi, trobojni, 2 Ž i 1 M, oštenjeni 8. svibnja 2012., sve s urednim papirima. Cijena po dogovoru. Tel. 063 340 345.

Prodajem štenad špringer španijela, oštenjeni 29. travnja 2012. Mužjak ocijenjen odlično i u radu odličan, kuja ocije-njena odlično, s položenim IPO-om. Na raspolaganju 2 muška šteneta i 5 ženki, i to crno-bijele boje, smeđe-bijele boje i tri-kolor, jedna ženka. Za štenad su uredno urađeni rodovnici. Ci-jena po dogovoru s vlasnikom. Kontakt-osoba: Pero Knežević.

BESPLATNI MALI OGLASI

Lovac Dražen Krištić, član sekcije Bok, s prvim odstrelom

U sekciji Donja Mahala, precizan je bio Marinko Džoić

Sedamdesetogodišnji Marijan Mišković čeka priliku na čeki

Anto Vukić, član sekcije Tolisa, s kolegama



LOV DIVLJE SVINJELovi se do ispunjenja plana

odstrela – 20 komada. Lov na div-lju svinju traje od 19. svibnja do 30. lipnja (pšenica), te od 15. ko-lovoza do 7. listopada (kukuruz).

Dopušten je odstrel na par-celama zasijanim poljoprivred-nim kulturama na kojima divlje svinje čine štetu poljoprivredni-cima.čuvanje parcela isključivo s čeka i zasjeda.

Lovac je obavezan prijaviti se na zborno mjesto u 20 sati i završiti lov po Zakonu o lovstvu.

Nije dopušten odstrel krma-ča i prasadi, a lovac koji to učini bit će sankcioniran po Pravilni-ku o disciplinskoj odgovornosti i plaća divljač po odštetnom cjeniku.

Za lova na divlju svinju nije dopušteno pucati na drugu divljač i štetočine (lisica, pas, mačka skitnica i dr.).

Ukoliko je u tijeku komerci-jalni lov u reviru Mera, tada u njemu nije dopušten lov divlje svinje.

U lovu mogu učestvovati samo lovci koji posjeduju odo-brenje za lov divljih svinja. Lov-ci koji ne dođu na vrijeme, ne

Kalendar lova za sezonu 2012./2013.

mogu sudjelovati u lovu. Lovi se jedan pogon u tijeku lovnog dana.

U dijelu gdje se lov odvija u ravnici (Rit, Poloj, Mera) lovi se puškama sačmaricama i kombi-nacijama, bez uporabe karabin-skog zrna. U dijelu lovišta (Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna strana puta Odžak – Brod) može se loviti i s karabinima i kombinacijama.

Lovačko društvo FAZAN, Odžak Lovac koji ima pse obuče-ne za lov divljih svinja može u jednom lovnom danu povesti maksimalno dva psa. Psi koji budu gonili srneću divljač bit će isključeni iz lova.

LOV SRNJAKALov srnjaka se otvara 30. lipnja

2012. (subota). Lovi se do ispu-njenja plana odstrela – 35 srnja-ka, i to subotom poslije podne i nedjeljom (jutarnja i večernja čeka). Zabranjen je odstrel srnja-ka mlađeg od 3 godine.

Odstrijeljeni škart-srnjak predaje se Društvu u koži, bez utrobe, na dan odstrela. Procje-nu škarta vrši lovočuvar Božo Grgić Božo, a verificira je komi-sija. Lovac koji odstrijeli mladog srnjaka ili ga pogrešno procije-ni kao škart, osim disciplinske odgovornosti, plaća srnjaka po odštetnom cjeniku.

Za trajanja lova nije dopušte-no kretanje vozilima po lovištu. Zabranjeno je i kretati se po lo-vištu i ometati druge lovce.

LOV PREPELICELov prepelica se otvara 4.

kolovoza 2012. Lovni su dani subota i nedjelja, od 6 do 9 i od 17 do 20 sati. Lovac ima pravo odstrijeliti najviše 5 prepelica dnevno.

LOV FAZANA I ZECALov na fazana otvara se 14. li-

stopada 2012. Lovni su dani: 14., 21. i 28. listopada; 4., 11., 18. i 25.

studenog; 2., 9., 16., 23. i 30. pro-sinca 2012.; 1. i 2 . siječnja 2013.

Lovni dani na zeca su 28. li-stopada i 23. prosinca 2012.

Lovi se u grupi od najmanje 5 lovaca. Na zbornome mjestu, vođa grupe lovaca dužan je u dozvolu za lov unijeti imena lo-vaca koji sudjeluju u lovu i pro-vjeriti ispravnost oružja i opre-me za lov, lovnu kartu, člansku kartu, oružni list i dokumente za pse ukoliko se vode u lov. Posli-je završetka lova obvezno ispu-niti propratnicu za divljač.

Vođa lovne grupe dužan je najaviti se predsjedniku sekcije, ukoliko s grupom želi loviti na području lovišta druge sekcije, dva dana prije izvođenja lova. Lovne grupe koje se ne budu uredno najavile predsjedniku sekcije ne mogu taj dan loviti.

U lovnom danu lovac može odstrijeli jednog fazana-muž-jaka, a kad se lovi zec, jednoga zeca.

LOV DIVLJE PATKE, GUSKE I OSTALIH MOČVARICA

Lov divlje patke dopušten je nedjeljom, cijeli dan, od 2. rujna 2012. do 1. ožujka 2013. divlje patke, a divlje guske od 2. rujna 2012. do 31. siječnja 2013.

Od 1. prosinca 2012. do 1. ožujka 2013. dopušten je lov svakim danom u popodnevnim satima.

U lovnom dana lovcu je do-pušteno odstrijeliti do 5 koma-da močvarica.

LOV LISICE, DIVLJE MAČKE I KUNE

Lov je dopušten od 1. pro-sinca 2012. do 1. ožujka 2013., svakim danom. Lovi se isključi-vo puškama sačmaricama, do-čekom.

Lov hajkom je dopušten u organizaciji sekcije, subotom i nedjeljom, od 8 do 16 sati, i te akcije ulaze u razduživanje po-ena lovaca za iduću lovnu godi-nu. Odbor sekcije može donijeti odluku i da su obvezne.

Obvezne akcije na razini Društva su zadnje nedjelje u siječnju, veljači, ožujku i travnju kada će se vršiti i prebrojavanje divljači.

Nedžad GarićLov predatora

S jednoga od lovova



U nedjelju 10. lipnja, na Makljenu, lo-kacija Pale, lovci LD „Vepar“ organizi-rali su natjecanje u ciljanju pokretne

mete vepra na 100 metara. Već uhodana ekipa: Jure Tadić, Ante

Džidžić, Marko ćališ i na čelu Nikica Dre-žnjak, pripremila je streljanu za ovo natjeca-nje. Organizacija je bila besprijekorna, vrije-me idealno, i sve je prošlo u najboljem redu.

U pojedinačnoj konkurenciji natjecalo se 58 strijelaca. Prvo mjesto osvojio je Zoran Dolić, sekcija Prozor, drugo Mladen Dolić, sekcija Prozor, treće Mijo Jozić, sekcija Rum-boci. U ekipnoj konkurenciji, najbolji su bili strijelci sekcije Prozor, druga je bila sekcija Lug, treća sekcija Rumboci. Još je petnae-stak lovaca-gostiju ciljalo metu izvan služ-bene konkurencije.

Glede ovoga natjecanja, evo njegove male „inventure“ u posljednjih 10 godina. Dakle, održava se na privatnom zemljištu, a bude negdje početkom lipnja, osim tri koja su bila krajem kolovoza ili u rujnu. Posljed-nja tri održana su u prvoj trećini lipnja i čini nam se da će tako biti i ubuduće jer većini odgovara taj termin. Do 2007., ciljalo se u ne-pokretnu metu, a od te godine u pokretnu. Cijelo vrijeme iste nagrade za 1., 2. i 3. mjesto po vrijednosti kao i nagrade za najstarijeg i najmlađeg natjecatelja. Prije tri godine uve-dene su nagrade, diplome za najbolje ekipe – zbrajanjem krugova tri najbolja sudionika iz pojedinačnog natjecanja. Ove dvije pro-mjene: ciljanje u pokretnu metu i nagrade za najbolje ekipe, dokaz su težnji za nečim novim. Ali općenito, promjene su spore, po-glavito glede izgradnje streljane u vlasništvu Društva gdje bi se, možda, mogla osposobiti streljana za ciljanje glinenih golubova, a što bi, opet, omogućilo organizacija većih natje-

“Vepar” na sto metara – događaj

Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama

canja. Normalno, i mogućnost svakidašnjeg korištenja streljane, ako se već netko želi bavi-ti tim sportom. Ovo natjecanje spontano sve više postaje „događaj“. Sve je više službenih natjecatelja, ali i onih neslužbenih, lovaca-gostiju, pa se tako u druženju ostaje po cijeli dan, a često se zađe i duboko u noć. Ove su godine, tako, bila četiri glazbena instrumen-ta, možda se uskoro pojavi i ringlšpil, jer na tome mjestu toga dana doista bude mnogo nazočnih. Lijepo bi bilo uvesti i malo veće nagrade, barem svakih pet ili deset godina, te neke simbolične nagrade za neslužbene natjecatelje. Istina, nije to lako, vremena su teška u svakom pogledu: novčanom i glede volje za nečim većim, pa se sve ovo obavlja volonterski i obično se „svali“ na nekoliko po-jedinaca entuzijasta.

A talentiranih strijelaca ima, i vjerojatno bi neki od njih bili zapaženi i na natjecanjima viših razina. Naravno, uz malo više vježbanja. U ovih deset godina, najviše prvih mjesta (2)

ima Jasmin Selimhodžić, i to u nepokretnu i pokretnu metu. Najviše odličja imaju Niki-ca Drežnjak i Mladen Dolić, po tri. Nikica za prvo, drugo i treće mjesto, a Mladen ima dva druga i jedno treće mjesto. Po jednu zlatnu i srebrnu medalju imaju Mladen Juričić, Ivan Raič i Dinko Raič. Po jednu zlatnu imaju Ivan Beljo, Anto Džidžić, Slavko Čuljak i Zoran Dolić. Dvije medalje, srebrnu i brončanu, ima Pero Raič, a Vlado Brizar dvije bronča-ne. Branko Rotim, Vladimr Drežnjak i Dra-go Lončar vlasnici su srebrnih, a po jednu brončanu imaju Anđelko Čuljak, Đanan Mahmutbegović, Stanko ćurčić, Mato Fi-lipović i Mijo Jozić. U ovih deset godina, što službeno, što revijalno, natjecalo se oko osam stotina osoba, od toga oko tri stotine različitih, što nije mali broj za našu općinu. Uz pravu streljanu, bilo bi mnogo više onih koji bi se bavili ovim sportom.

Stanko Ćurčić

Zaslužnici priznanja



I ove je godine LO „Vitez“ ispu-nila svoje obveze iz članka 48. Zakona o lovstvu FBiH. U

zakonskom roku, mjerodavnom županijskom ministarstvu do-stavljen je Godišnji plan gospo-darenja lovištem za 2012./2013., te Izvješće o izvršenju plana za prethodnu lovnu godinu.

Korisnici lovišta „Vitez“ u pro-tekloj lovnoj godini bili su LO „Vitez“ i LO „Kruščica“. Lovište je dodijeljeno na privremeno kori-štenje. Teorijski za razdoblje od jedne godine, a praktično na razdoblje od šest mjeseci. Fede-ralni lovni inspektor je i onako kratko razdoblje dodatno skra-tio, pa se može reći da je sezona trajala svega dva i pol mjeseca.

Godišnjim planom gospoda-renja planiran je odstrel glavnih vrsta lovne divljači u lovištu. Već u suglasnosti na Plan mjerodav-no županijsko ministarstvo je, iz njima znanih razloga, neoprav-dano smanjilo mogućnost lova (neke vrste divljači su u cijelosti isključene). Najočigledniji pri-mjer je divlja patka, koja je po

Zapaženi rezultati, bez obzira na brojna ometanja

Lovačka organizacija VITEZ, Vitez

svojoj brojnosti umnogome premašila gospodarski kapa-citet lovišta. Nije dopušteno odstrijeliti ni jedan primjerak ove vrste! Od krupne divljači slično je sa srnećom divljači. Vjerojatno zbog činjenice da je lovište kasno dano na kori-štenje (tek koncem rujna), nije odobren odstrel ni jednog pri-mjerka srneće divljači. Ovakvo određivanje štetno utječe na kvalitetu divljači, jer onemogu-ćuje pravilnu selekciju srneće divljači. Zna se da u lovištu obi-tava nekoliko albino-grla srne-će divljači, koje je potrebno što prije izlučiti. Međutim, to nije moguće zbog administrativnih ograničenja. Niti jedan primje-rak divlje svinje nije odstrijeljen. Naime, prvi dio lovne sezone lovi se uz pomoć lovačkih pasa, u području gdje je divlja svinja eventualno u prolazu, tako da je uglavnom riječ o slučajnom odstrelu. Drugi dio lovne sezo-ne lovi se bez lovačkih pasa, u brdskom i planinskom dijelu lovišta. Tu su divlje svinje stalna

divljač. No sredinom prosinca protekle godine, inspektor se pobrinuo da tog lova ne bude – privremeno je zabranio lov na području općine Vitez. Na to rješenje pravodobno je uložena žalba Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. „Prvo poluvrijeme“ utakmice s inspektoratom smo dobili, jer je navedeno ministar-stvo poništilo žalbeno rješenje i vratilo predmet inspektoratu na doradu. Uslijedila je nova za-brana, na koju je ponovno pod-nesena žalba, tako da ova priča još nije završena. Odstrel divljači je znatno manji od odobrenog, posebno kod jarebice poljke, čija brojnost je znatno smanje-na u protekloj godini.

Udruga nije iskoristila mo-gućnost odstrela jednog med-vjeda kroz komercijalni lov. Razlozi su od prije poznati: rizik potencijalnog kupca, ponajprije stranog, da, zbog neposjedo-vanja potrebne dokumenta-cije za uvoz, ostane bez skupo plaćenog trofeja; nedostatak

odgovarajuće zatvorene visoke čeke; visoka cijena trofeja. Kad smo uspjeli pronaći zaintere-sirane lovce iz Danske koji su prihvatili sve uvjete, ispriječio se inspektor. Konačan stav o ovom pitanju još nije donesen, ali nije isključeno da će ova udruga tužiti Federalni inspektorat i in-spektora.

U odnosu na protekle go-dine, znatno više pozornosti usmjereno je smanjenju broj-nosti predatora. U lovištu je namjenski izgrađeno nekoliko visokih čeka i hranilišta za dlaka-vu divljač. Na njih se, od kasne jeseni do kraja zime, neprekid-no iznosi meso i klaonički otpad u manjim količinama. U noćima s mjesečinom, te snježnim po-krivačem, dio čeka je bio „pokri-ven“. Rezultati ovakvog rada su više nego očigledni: dvostruko veći broj odstrijeljenih lisica u odnosu na proteklu godinu, te odstrel većine pasa i mačaka lutalica odstrijeljenih u lovištu. Nažalost, u ovoj aktivnosti su-djelovali su uglavnom lovci lov-ne jedinice „Hum“, od kojih se posebno ističu Mirko Šarić, Raj-ko Gudelj, Vitomir Rajić, Ivan i Ivica Drmić, kao i lovočuvar Dragan Strukar. Na ovaj način, prehranom i prihranom, sma-njen je pritisak i krupnih i sitnih predatora na glavne gospodar-ske vrste, ponajprije srnu, divlju svinju, zeca, fazana i jarebicu. Navedeni način nije se pokazao uspješnim u reduciranju broj-nosti kuna, koje do konca velja-če izbjegavaju dolaske na hrani-lišta. Baš kao da znaju da nakon toga za nju započinje razdoblje lovostaja. Stoga će se pokušati pronaći neki novi način koji će omogućiti znatnije smanjenje brojnog stanja kune, ponajprije bjelice. Zdravstveno stanje od-strijeljene divljači uglavnom je dobro. Zabilježen je samo jedan slučaj sanitarnog odstrela lisice (šuga) i jedan odstrel kune bjeli-ce koja nije imala pola uha.

Plan izradbe lovnogospodar-skih i lovnotehničkih objekata djelomice je oživotvoren. I ovaj put građeni su jeftiniji i jedno-stavniji objekti. Pa ipak, raduje da je težište na lovnogospodarskim objektima – izgrađeno je osam hranilišta za dlakavu i pernatu

Krzna govore više od riječi



divljač. Od lovnotehničkih obje-kata jedna visoka otvorena čeka stavljena je u funkciju, iako nije dovršena. Izradba skupljih i slo-ženijih objekata vjerojatno će čekati neka bolja vremena.

I ove se godine kasno zapo-čelo s prihranom divljači. Plan prihrane realiziran je 81 posto, ali su količine pojedinih vrsta hrane znatno manje od plani-ranih (ponajprije voluminozne i sočne).

Što se tiče novčanih ulaganja u lovište, utrošeno je 6.567,28 KM – najveći iznos (3640 KM) utrošen je za plaće i naknade za rad lovočuvarske službe. Vri-jedi napomenuti da je za pri-bor i opremu za ocjenjivanje lovačkih trofeja utrošeno 1200 KM, a za naobrazbu članstva i promidžbu lovišta 320,17 KM. U lovište je dodatno investirano ukupno 30.758,93 KM, od čega 4984 KM za materijale za izrad-bu i održavanje lovnogospo-darskih i lovnotehničkih obje-

kata, te druge usluge, 20.600 KM je vrijednost radova u lovi-štu, 4030 KM je vrijednost pasa i mačaka lutalica izlučenih iz lo-višta, a 1145,83 KM je vrijednost hrane za prehranu i prihranu divljači (bez mesa i klaoničkog otpada, koji je dobiven besplat-no). U odnosu na prethodnu lovnu godinu, kad je u lovište investirano 14.820 KM (od čega kroz radove u lovištu 9420 KM), porast je za 151,86 posto.

Izuzev samog izvršenja lova, te uz navedene zamjerke, mo-žemo biti zadovoljni izvršenjem godišnjeg plana gospodarenja (već treću godinu privreme-nog!), posebno zato što je pro-tekla godina obilježena općom ekonomskom krizom i rece-sijom u svijetu. Rezultat je to dijelom i poboljšanog vođenja evidencija svih vrsta na svim razinama, na čemu i dalje treba ustrajati. Na ovaj se način naj-bolje pokazuje da smo lovištem uzorno gospodarili, što bi se

trebalo cijeniti pri, nadamo se skoroj, konačnoj dodjeli lovišta.

I dalje treba raditi na motiva-ciji članstva, na poboljšanju uvje-ta u lovištu, jer su navedeni rezul-tati uglavnom plod rada skupine entuzijasta, koji shvaćaju ulogu današnjeg lovca. Današnji lovac prvo treba uzgojiti divljač, da bi imao prigodu loviti. U svakom drugom slučaju generacije koje dolaze iza nas će o lovu moći samo slušati priče.

Ovo je bila prva godina na-kon rata u kojoj smo, po ugo-voru s drugom lovačkom udru-gom, angažirali profesionalnog lovočuvara. Profesionalni lovo-čuvar je zakonom nametnuto rješenje. Usporede li se rezultati rada lovočuvara volontera, ko-jima se djelomice plaća odre-đena naknada (ili im se ništa ne plaća), prednost u našoj udruzi je na strani volontera. Udruga će vjerojatno voditi više računa pri odabiru sljedećeg lovočuva-ra. Ovo treba imati na umu (kad

se i ako se) od nas budu tražili prijedlozi za izmjenu zakona, ba-rem u onom dijelu gdje se zakon pokazao lošim i gdje nisu posti-gnuti odgovarajući rezultati.

Samoodrživo lovište, u kojem će se novac od komercijalnog odstrela trofejnih grla ulagati u lovište i služiti za poboljšanje uvjeta za divljač u lovištu, još uvi-jek je daleko, ponajprije zahva-ljujući ljudima od struke – lov-nom inspektoru i županijskom ministru šumarstva – ponajviše zbog rješenja koja su pisali (ili su ih trebali pisati).

Ne sumnjamo da će Fede-ralno ministarstvo poljoprivre-de, vodoprivrede i šumarstva u drugostupanjskom postupku proglasiti ništavnim i drugo rješenje Federalnog inspekto-rata o zabrani lova na području općine Vitez. No, bit će to „Piro-va pobjeda“, u kojoj su lovci LO „Vitez“ kolateralna šteta.

Ivica Drmić

Ni sam ne znam koliko sam puta pisao izvješće iz LD „Risovac“ s otvo-

renja lova na srnjaka i postalo mi je pomalo smiješno pisati tekstove tipa „i ovaj su put svi srnjaci prošli bez posljedica, ali je platilo toliko i toliko debelih janjaca na ražnju“, i sličnim šalji-vim rečenicama ublaživati neu-spjeh u lovu grahovskih lovaca. E sad, dvojba je odavno da li toliko vještih lovaca nikad ništa ne odstrijeli i zašto poneki malo ranije siđu do auta i presvuku se, što li to snesu u rančevima i zbog čega se ranije povlače od „sofre“ i bježe kući itd.

Lako je, naime, „dokučiti“ o čemu je riječ. Otkako se po-sljednjih godina polako ali si-gurno Zakon o lovstvu „uvlači“ i u ruralne sredine, sve je više „u igri“ pravilo o plaćanju odstrela. Vodstva lovačkih udruga „gore“ između dvije vatre. S jedne stra-ne inspektorima treba predočiti dokaz da se radi po zakonu, a s

Polako ali sigurnodruge je strane borba da se ko-liko-toliko „kultiviraju“ gorštaci i da ih se primora da poštuju pra-vila i zakone.

Glede toga, vodstvo LD „Ri-sovac“ ponudilo je lovcima sve moguće kompromise. Primjeri-ce, naplaćuje se samo odstrelna paušalna pristojba za krupnu divljač i iznalaze se načini da se lovcima iz zemalja nastalih ras-padom bivše države naplaćuje umanjena ulazna pristojba i pre-ma njima je „aršin“ blaži nego prema „totalnim“ inozemcima. O kulturi inozemaca nema se što raspravljati, oni poštuju pra-vila jer su malo ranije od nas u kolotečini urbanog lovstva. Ako se nešto može zamjeriti, onda je to nekultura domaćina, koji ni-kako da se pomire s plaćanjem odstrelne pristojbe.

Ipak, nije sve tako crno. Od početka ovogodišnje sezone lova na srnjaka, dvije su grupe uredno prijavile odstrel, sebi na čast a drugima za primjer. Prvi

prijavljeni srnjak u posljednjih nekoliko godina odstrijeljen je u lovištu Ždralovac – Nuglašica, a strijelac je Žarija Jović, mladi i veoma vješti lovac. Žarija lovi u grupi dr. Perice Tice, pred-sjednika sekcije Crni Lug, i da je više raspoloživog mjesta u listu, pisao bih nadugo i naširoko o lovnim aktivnostima, entuzijaz-mu i etici ove sekcije otkako je dr. Tica njezin predsjednik.

Isti dan, 24. lipnja 2012., u popodnevnom izlasku i grupa moje malenkosti položila je na dlaku solidnog srnjaka. Strijelac je bio Dragan Bošnjak, pridruže-

ni član iz Ljubuškog koji u Graho-vu lovi u grupi Gagija Lončara.

U malom se mjestu ništa ne može sakriti, pa tako i saznanja da je, vjerojatno, još koji srnjak „otpucan“, i ovom prilikom po-zivam sve prave lovce iz udruge da se pokažu u pravom lovač-kom svjetlu i da prijave odstrel. Jer, nigdje se na svijetu za ma-nje novca ne mogu osjećati veličanstvenim lovcem kao u ovim vrletima, ako sebi na čast a drugima za primjer naprave pravu lovačku gestu.

Dragomir-Gagi Lončar

Lovačko društvo RISOVAC, Bosansko GrahovoStrijelac Žarija Jović


LOVIŠTE

Prema zakonskim propisima, korisnik lovišta dužan je organizirati lovoču-varsku službu, i svi to dobro znamo.

Lovočuvarska služba mora se organizirati ovisno o veličini, konfiguraciji i otvorenosti lovišta te u skladu s lovnogospodarskom osnovom, odnosno godišnjim planom gospodarenja lovištem. Poslove lovočuvar-ske službe obavlja lovočuvar. Lovočuvar je osoba koja čuva lovište i, kroz uzgoj, zašti-tu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, sudjeluje u provođenju lovnogospodarske osnove. Tijekom obnašanja svoje dužnosti, lovočuvar mora imati na sebi lovočuvarsku uniformu te značku i iskaznicu, čime doka-zuje svoj identitet i svoje službene ovlasti.

Lovočuvarsku službu vrše lovočuvari kao službene (ovlaštene) osobe zaposle-ne u lovištu. Lovočuvari obavljaju dužnost naoružani lovačkim oružjem, u uniformi sa službenom oznakom „Lovočuvar“, a jedno i drugo dužan je osigurati korisnik lovišta. Lovočuvar može biti osoba koja je završila najmanje III. stupanj srednje škole (šumar-ske, poljoprivredne ili veterinarske struke), s položenim lovačkim i lovočuvarskim ispi-

DuŽNOSTI, PRAVA I OBVEZE LOVOČuVARA

Lovočuvar je “dobri duh” u lovištu

tom, koja je zdravstveno sposobna za po-slove predviđene za to radno mjesto i koja ispunjava uvjete za nošenje oružja te druge uvjete utvrđene zakonom i aktima korisnika lovišta. Lovočuvar posjeduje legitimaciju lo-vočuvara koju izdaje korisnik lovišta.

OVLASTILovočuvar ima sljedeće ovlasti:• da od osoba zatečenih u lovištu sa

sredstvima za lov zahtijeva da pokažu odo-brenje za odstrjel, odnosno lovačku kartu i druge isprave kojima se utvrđuje njihov identitet;

• da zahtijeva osobne isprave od osoba zatečenih u vršenju prekršaja ili kaznenog djela koje se odnosi na lovstvo i od osoba za koje postoji osnovana sumnja da su izvr-

šile takvo djelo ili prekršaj, ako ne može na drugi način utvrditi njihov identitet;

• radi pronalaženja predmeta kojima je izvršen prekršaj ili kazneno djelo koje se od-nosi na lovstvo, da pregleda vozila i druga sredstava za prijevoz i prenošenje stvari za koja postoji osnovana sumnja da se njima prevozi, odnosno prenosi ulovljena divljač, dijelovi ulovljene divljači ili trofeji divljači;

• da pregleda ulov i sredstva za lov, i da utvrdi je li lov obavljen u skladu s propisima;

• da privremeno oduzme i bez odgađa-nja preda ovlaštenom tijelu ulov, sredstva za lov te druge predmete pronađene u lovištu, ako postoji osnovana sumnja da su upora-bljeni ili bili namijenjeni izvršenju kaznenog djela ili prekršaja koji se odnosi na lov, ili da su nastali ili pribavljeni izvršenjem takvog

LOVOčUVARSKU SLUŽBU VRŠE LOVOčUVARI KAO SLUŽBENE (OVLA-ŠTENE) OSOBE ZAPOSLENE U LOVIŠTU. LOVOčUVARI OBAVLJA-JU DUŽNOST NAORUŽANI LOVAčKIM ORUŽJEM, U UNIFORMI SA SLUŽBENOM OZNAKOM „LOVOčUVAR“, A JEDNO I DRUGO DUŽAN JE OSIGURATI KORISNIK LOVIŠTA.


LOVIŠTE

kaznenog djela ili prekršaja; • da odstranjuje ranjenu i bo-

lesnu divljač; • da izvještava o pojavi bo-

lesti ili uginuću divljači, te o opasnosti od elementarnih ne-pogoda.

Lovočuvar je dužan osobi od koje je oduzet ulov, psi i drugi predmeti za lov, izdati potvr-du o oduzimanju spomenutih sredstava. S privremeno oduze-tim sredstvima korisnik lovišta ne može raspolagati (uništiti, prodati, predati, zamijeniti i sl.), do okončanja prekršajnog po-stupka ili postupka pred dru-gim mjerodavnim tijelom.

Zapisnik i potvrda o oduzi-manju sredstava za lov koriste se u prekršajnom postupku kao dokaz uz prijavu za pokretanje prekršajnog postupka koji pod-nosi ovlašteni lovni inspektor ili oštećeni. Zahtjev za pokretanje sudskog postupka za bespra-van lov i načinjenu štetu na div-ljači i lovištu podnosi korisnik lo-višta na temelju izvješća, prijave lovočuvara i drugih službenih osoba. A osoba koja je zateče-na sa sredstvima za lov u lovištu dužna je, na zahtjev lovočuvara, pokazati odobrenje za odstrjel, odnosno lovačku kartu i ispravu kojom se utvrđuje njezin iden-titet, i omogućiti pregled ulova, sredstava za lov, pregled vozila i drugih sredstava za prijevoz i prenošenje stvari.

Lovočuvar je dužan voditi službenu knjigu.

Ovlaštenja i dužnosti lovo-čuvara utvrđeni su člankom 76. Zakona o lovstvu FBiH, ugovo-rom s korisnikom lovišta i lovno-gospodarskom osnovom. Prije stupanja na dužnost, lovočuvar ili lovočuvar volonter potpisuju izjavu da će se u svom radu pri-državati propisa o lovstvu, zako-na i kodeksa lovaca, da će savje-sno i nepristrano vršiti povjerenu im dužnost i da će čuvati i štititi divljač.

OBVEZELovočuvar obavlja i sljedeće

poslove: • u skladu s dobivenim nalo-

gom, odstrjelom i drugim do-puštenim načinima i sredstvi-ma smanjuje broj nezaštićenih vrsta divljači, pasa i mačaka koje

se bez kontrole kreću lovištem; • odstrjeljuje u lovištu pse

koji se bez kontrole, odnosno bez odobrenja korisnika lovišta nalaze u lovištu, a udaljeni su više od 200 metara od stambe-ne ili neke druge zgrade;

• sprječava lov s psima s koji-ma je zabranjeno loviti;

• odstreljuje ranjenu ili bole-snu divljač i u vrijeme kad je lov zabranjen, i u tom slučaju po-stupa po Zakonu o lovstvu;

• vrši odstrel divljači u skladu s godišnjim planom gospoda-renja lovištem;

• obavještava, bez odgađa-nja, korisnika lovišta o bolesti i uginuću divljači ili o opasnosti od elementarnih nepogoda (poplave, požari, snježni nanosi i dr.);

• pregledava, održava i čuva lovne i lovno-tehničke objekte u lovištu;

• sprječava uništavanje i pri-svajanje mladunčadi, uništava-nje i kvarenje legla zaštićene divljači te uništavanje i kvarenje gnijezda i jaja zaštićenih vrsta divljači;

• sprječava svaku pojavu ne-dopuštenog lova (krivolov i lo-vokrađa);

• sprječava i prijavljuje osobe koje se neovlašteno kreću lovi-štem s puškom ili drugim sred-stvima za lov, odnosno sa psima;

• kontrolira imaju li sudionici u lovu propisane isprave i do-zvolu za lov te odgovarajuće oružje i naboje;

• nadzire, kontrolira i štiti cje-lokupnu divlju faunu u lovištu;

• vodi dnevnik rada i u njega unosi sva zapažanja u lovištu tijekom obavljanja svoje duž-nosti;

• podnosi izvješće o utvrđe-nim nepravilnostima, u roku od 48 sati;

• surađuje s lovnim inspekto-rima i tijelima javne sigurnosti;

• po potrebi, sudjeluje u radu fazanerije;

• obavlja i druge poslove odre-đene aktima korisnika lovišta, a po nalogu direktora lovišta.

Osim navedenih obveza, lo-vočuvar je dužan:

• poznavati granice i cjeloku-pnu površinu lovišta koje mu je povjereno na čuvanje;

• biti stalno i potpuno upo-

znat sa stanjem lovišta i divljači u njemu;

• pratiti reprodukciju divljači i razvoj mladunčadi u lovištu;

• pratiti zdravstveno stanje divljači;

• pratiti dolazak, prolazak i odlazak ptica selica, i od svake odstrijeljene ptice koja je pr-stenovana, prsten s potrebnim podacima dostavljati korisniku lovišta;

• pratiti migracijska kretanja divljači u lovištu i, radi ishrane i zaštite divljači; utvrđivati njezi-na zimovališta;

• podnositi izvješće o svemu navedenom.

Lovočuvar se u obavljanju svoje dužnosti može koristiti lo-vačkim oružjem za provođenje smjernica lovnogospodarske osnove, a u skladu s odredbama Zakona o lovstvu FBiH, Zakona o oružju i propisa donesenih na temelju tih zakona.

Lovočuvar ima iskaznicu i značku lovočuvara koju izdaje Savez, preko korisnika lovišta. Savez dostavlja korisniku potre-ban broj iskaznica i značaka za lovočuvare, u skladu s eviden-cijom o položenim lovočuvar-skim ispitima te potreban broj formulara zapisnika i potvrda.

Obveza lovočuvara je kon-tinuirana izobrazba iz svih po-dručja koja su vezana za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači.

Što je lovočuvar, možda najbolje kaže sljedeći citat: „Lo-vočuvar je dobri duh i zaštitnik lovišta i lova, on je skrbnik, pri-jatelj divljači i životinja. On je nepresušan izvor informacija za korisnika lovišta. O njegovu znanju, stručnosti i sposobno-sti ovisi realizacija poslovnih pothvata i projekata u ovoj gra-ni gospodarstva“ (M. V.).

Tomislav Mihaljević


LOVAČKA PRIČA

Šatori, meso, pivo, rakija…, čitao je Zoran dugi popis stvari koje smo spremili za

ponijeti u lov. Iako je jesen već poodmakla,

tog subotnjeg jutra bilo je toplo kao u sred ljeta. čekali smo još da stignu gosti i krećemo put Zec planine. Tu ćemo noćiti pod šatorima pa zorom u lov.

Napokon stigoše i gosti. Sr-dačno se pozdravismo, te nakon što boca šljivovice napravi dva-tri kruga, krenusmo. Kovitlala se prašina za terencima dok smo žurili šumskim putovima da što prije stignemo na mjesto gdje ćemo montirati šatore. Bili smo željni lova, ali prije svega lovač-kog druženja.

čim smo stigli jedni navališe na skupljanje drva i loženje vatre, drugi postaviše šatore, i ne bi još ni podne a lovačke priče su se već uvelike pričale. Priča, smijeh, priča, smijeh, i već idućeg mo-menta sam začuđeno gledao u točku gdje se prije nekoliko tre-nutaka nalazilo sunce. Sada se tu nalazio žuti mjesec okružen sa bezbroj treperećih zvijezda, oba-sjavajući siluete šatora iz kojih se čulo glasno hrkanje nekolicine onih najumornijih. Šljivovica je odradila svoje.

Pa, dosta je za danas. Pozdra-vih veselu ekipu te i ja krenuh do šatora. Iza mene se čuo glasan smijeh dok sam se borio zapo-vjediti nogama da idu kamo ja želim. Nije dobro. Dok sam sje-dio činilo mi se da nisam puno popio, ali kad sam ustao bila je to posve druga priča. Pijem samo u rijetkim prilikama, i tada malo. Vratio sam se veselom društvu da se malo priberem. Od pića sam znao imati strašne noćne more.

Nakon što sam još posjeo uzeh pušku u ruke i rekoh im da ću ostatak noći provesti na viso-koj čeki koja se nalazila u blizi-ni, te da ujutro naiđu po mene. Zvali smo je „čeka izlazećeg sunca“, jer bi iza dalekih planina na horizontu, sunce jutrom tu bacalo prve jutarnje zrake. Od-lučio sam ostati budan cijele noći da izbjegnem loše snove, a kad ću već biti budan možda nešto i odstrijelim.

Na tu smo čeku već neko vri-jeme iznosili životinjski otpad.

Na čekiNalazila se pod samom plani-nom pa su je često posjećivali vukovi i medvjedi.

Dok sam išao na čeku kao da mi vjetar malo nanese vučje za-vijanje, ali onako pripit nisam si baš puno vjerovao. Nešto prije čeke zastadoh ispod jedne bu-kve da se olakšam. Nisam htio da me bilo što ometa dok sam na čeki.

čeka još nije bila potpuno zatvorena pa sam se smjestio na sredinu da kojim slučajem ne padnem. Opet mi blagi planin-ski vjetar nanese vučje zavijanje. Ovaj put je bilo bliže. Tijelom mi prođe jeza pri pomisli da se slučajno nađem s tim gladnim zvijerima na zemlji, ali tu, na čeki, bio sam siguran. Razgledavao sam oko sebe ne bih li uočio kakav pokret. Huk sove negdje iz dubine šume učini noć još ta-janstvenijom, a ja postadoh još napetiji.

Prolazile su minute, sati, ni-šta se nije događalo. Nekoliko puta mi se učini da vidim nešto,

ali bile su to samo sjenke grana koje je vjetar povremeno „oživ-ljavao“.

Nešto bljesnu na slabašnoj mjesečevoj svjetlosti. Točno is-pod one bukve gdje sam…

Pa to je moja puška!Naslonio sam je kad sam do-

lazio na čeku i onda sam je zabo-ravio ponijeti.

Razgledao sam lijevo-de-sno. Šuma kao da je odjednom oživjela. Vjetar je ljuljao krošnje drveća, a grane su se povijale prema meni kao da me hoće pomesti s čeke, pri tome pra-veći zlokobne zvukove stružući jedna o drugu. Trznuo sam se kad sam čuo trk po lišću, tik iza leđa. Umalo da padnem s čeke. Nešto opako i nevidljivo mi se približavalo. Baš u trenutku kad sam trebao da ugledam što je, naglo nestade kako se i pojavi-lo. Bio je to samo vjetar koji se malo poigrao s lišćem. Odah-nuo sam pogledavši prema nebu, a na drvo iznad mene upravo je slijetala nekakva go-

lema ptičurina. Kroz glavu mi je letjelo sve ono čega sam se plašio u djetinjstvu: vukodlaci, vampiri, vještice i još mnogo toga. Ma, što ja to umišljam?! Bila je to obična ptica, rekoh sebi. Vjerojatno velika sova ušara. Ipak sam sa strahom po-gledavao u tu crnu siluetu koja je nekako prijeteći, nepomično stajala iznad mene.

Hladnoća i nemoć obuzeše mi tijelo. Puška se nalazila tride-setak metara od mene, ali kao da je bila i trideset kilometara.

Učini mi se da između škripe grana čujem i režanje gladnih zvijeri. Vukovi me nisu mo-gli dohvatiti, ali što ako dođe medvjed. On se bez po muke mogao uzverati na ovu, do ma-loprije „sigurnu“ čeku. Tiho sam pretraživao džepove tražeći mobitel, ali uzalud. Nisam ga ni izvadio iz auta.

Nešto pritrča na jednu stra-nu pa na drugu. Mogao je biti vuk ili više njih. Nisam znao. A možda je to opet bila samo igra sjenka.

Eno i njega. Mirno je stajao taj debeli gospodin skriven u sjeni drveća i gledao ravno u mene. Medvjed!

Gledali smo se tako čini mi se cijelu vječnost, a tijelo mi obli hladan znoj.

U jednom momentu mi se učini da mi maše šapom. Go-tov sam, uopće me se ne boji. Srce mi je toliko snažno tuklo da sam imao osjećaj da mi nje-govo lupanje odaje položaj. Uf, kad bi prestalo kucati samo mi-nutu, dok medvjed ode. Vjetar malo raširi grane i ugledah ga.

Grm! Mislio sam da je med-vjed od običnog grma!

Počelo mi se priviđati.Možda me i ne dohvati med-

vjed ili vuk, ali srce ovo neće moći izdržati. Toliko je snažno pumpalo da sam osjećao kako mi krv udari u pete, a onda se naglo vraća odbijajući se kao teniska loptica od reketa.

Sad sam vidio više životinja nego što ih je, pretpostavljam, uopće i bilo u šumi. Gdje god pogledam nešto stoji, leti, trči, a svaka me zlokobno gleda i rado bi me se domogla. Ni sam više nisam znao što vidim.

Nešto me uplaši više od svih

Autor: Zdravko Pranjić-Brižankić


LOVAČKA PRIČA

AJozo je mlad domaćin i mladi lovac, tek mu se obitelj rasperuvila, poput

pupoljka svibanjske ruže. Dje-ca su mu od četiri i dvije, prava rajska bića anđeoske ljepote i mudre pronicljivosti, svojim pogledima i umiljatim pristu-pom mladom ocu svakodnev-no daju novu snagu, ideju i poticaj za neke čudne poslove u vrtu. Žena mu Kata, vrijedna domaćica i izuzetno ponosna i samouvjerena crnka, koju Jozo u dobrom raspoloženju neće zovnuti imenom, nego samo – „Gara“. Nije ona baš velika ljubiteljica Jozinih lovačkih do-godovština, kasnih dolazaka i nepredvidljivih druženja, s kojih obično dolazi poslije ponoći, pun mirisa bijeloga luka, vonja ustajalog vina i smrada duhana. No, pred oltarom se zaklela, a i znala je za koga se veže. Osim toga, Jozina sklonost držanju i uzgoju pasa traje od njego-va djetinjstva, kad su mu stari roditelji, kao svomu mezimcu, dopuštali mnogo toga što mu je davalo značajke razmaženog muškarca. No, Kati upravo im-ponira takav muž: jakoga duha, oštre i pravedne naravi, cijenjen među ljudima i lovcima, dobar zabavljač u društvu, mekana srca i široke duše..., pa tko ne bi takvoga volio!

Odmah nakon ženidbe, na dnu dvorišta usadio Jozo alep-ski bor kao znak i mjerilo vreme-na ulaska u zajednički život sa svojom „Garom“. Za šest godina bor se tako lijepo razvio, stablo mu napravilo jednu čudnu za-krivljenu spiralu, dugačku i do četiri metra. Grane mu guste, ovalno se savijaju odozdo pre-ma nebu, pa ispod stabla nikla prava mala pokrivena terasa.

Dopalo se lovcu i ispod bora postavio lijepu, drvenu, pseću kućicu vlastite izradbe. U njojzi je mlada balkanka koja je do-bila ime po Jozinoj družici Gari, pa se Jozo često znao kod svo-jih lovaca našaliti, kako on kod svoje kuće uživa ljubav i pažnju dviju imenjakinja, samo nikad ne može razlučiti koja ga više voli, i

Večera na borukoja bolje laje na njega. Kad se naljuti na „Garu“, onda on iza-đe pod alepski bor i poprilično glasno počne galamiti na Garu, izričući nekada i prijekore i psov-ke, prijetnje i ružna obećanja, sve dok mu duši ne bude malo lakše, ili dok ga jedna od njih ne nadglasa. „Gara“ bi obično, grleći njihovo dvoje djece, povukla sr-ditoga lovca u kuću, tutnula mu mlađe u krilo i „vlak bi protutnjao“.

Mlada kuja se toga proljeća okotila i na svijet donijela svega troje malih, od kojih je jedno odmah sutradan uginulo. Onih dvoje je tridesetak dana briž-no hranila i čuvala od svakoga uznemirivanja, samo je Jozo mogao zagledati i milovati dvo-jicu muškarčića. „Obadvojicu ću ih ostaviti za lova, pa zato dobro hrani Garu“, često se obraćao Kati. „Dobro, mužu moj“, odgo-vorila bi „Gara“ pokorno, „ali bi bilo dobro da se svaka majka, bila ona pasja ili ljudska, barem jednakom pažnjom i ljubavlju u ovoj kući tretiraju!“ Jozo je nakon takve opaske pokorno i čudno šutio, da je to bio znak njegova kajanja i odobravanja Katina nezadovoljstva i preza-poslenosti u kući i okolo nje.

Kiša dobrano rashladila li-panjski sparni dan, pa Jozo navečer odlučio pustiti kuju da malo proskače po šumar-ku. Otišla Gara hitro i željno iza brežuljka, nanjušila neki trag i štek se izgubio daleko na jugu. Nije se pojavila čitav sat, a Jozo obećao Kati otići kod prijatelja. Obećao je i neće je prevariti, pa makar bilo što bude!

Sijelilo se i pričalo, ponešto popilo i pojelo, a Jozo svakih nekoliko minuta spominje kuju i brine se, hoće li se vratiti svojim kučićima. Umirivao ga prijatelj logičnim zaključcima da će se sigurno vratiti, jer je kiša lila kao iz kabla, a i mlijeko će je natjerati na povratak. Što od svoje „muke“, što od sklonosti i običaja, u neko doba noći vidje jadna Kata da će teško biti pokrenuti polupi-janoga muža, pa nagovori djecu da cvile i zovu oca kući. Nije se protivio, te se po kišetini nekako

dovezoše pred kuću.Vanjska žarulja obasjavala je

Garinu kućicu i alepski bor kao u podne! „Gara“ i Jozo nisu se mo-gli čudu načuditi kad su usred borovih grana vidjeli kuju kako leži kao u gnijezdu i u svome „na-ručju“ drži oboje kučića zubima. Lanac joj čvrsto oko vrata, Jozo trlja sanjive i nabrekle očne kap-ke, ne vjeruje svojim očima da se Gara po povratku sama zavezala. čim su se domaćini primakli na nekoliko metara, kuja je počela žalosno zavijati i zvati „upomoć“, Primakoše se bliže da skinu briž-nu i uplašenu majku, kad ugle-daše na ogranku iznad ugrožene obitelji nešto kao mokru krpeti-nu, iz koje se cijedila zakrvavljena voda. Skinu Jozo predmet i od-mah ustanovi da je to brižna kuja iz večernje šetnje donijela svojim sinovima malo mesa od nekoga jadnog zečića kojega je usput uhvatila. Nije Kata mogla odšu-tjeti pa prigovori Jozi, kako pravi roditelji misle na svoje mlade, „a ti samo hodaš i trošiš, nikada ništa ne doneseš svojoj dječici“.

Mokar Jozo do kože, taman se malo rastrijeznio, dohvati kuju i kučiće i unese ih u garažu. Kad se istuširao primače se svojoj Kati, pun nježnosti i nekoga ka-janja, pomalo sretan što su kuja i kučići ostali živi. Ipak, nije mogao odšutjeti „Garinu“ primjedbu, pa joj onako stidljivo odvrati, da ni ovdje nije otac spašavao mlade i donosio im hranu, pa to je valjda zadatak svake matere. Vidje jad-na Kata da se s „rogatim ne tre-ba bosti“, potvrdi svomu mužu teoriju o preživljavanju i odoše u svoju sobu.

Sutradan, nakon buđenja ode Jozo kod svoga brata pro-vjeriti svoja noćašnja razmišlja-nja, kako je brat privezao kuju nakon njezina povratka. I uisti-nu, brat Mijo je po dolasku kuju svezao i htio joj oduzeti onoga zečića kojega je ljubomorno čuvala i kasnije ga podignula na granu. No, kad ga je Mijo dota-knuo, kuja je tako oštro zareža-la, klapnula zubima i samo ga neznatno štipnula za dlan. „Prvi zec kojega ulovim, bit će nagra-da za tebe“, udobrovolji Jozo svojega brata kao znak suosje-ćanja što je pokisnuo i zadobio ranicu na dlanu.

Blago Lasić

drugih životinja, ili priviđenja. Između grana bi ponekad

bljesnule nekakve oči. Jarko crvenožute oči. Imale su tako jak sjaj da sam pomislio kako nisu s ovog svijeta. Kad bi nam se pogledi susreli morao sam okrenuti glavu na drugu stra-nu. Samo bi na trenutak blje-snule i istog momenta nestale skrivajući se iza drveća. Bile su mi sve bliže i bliže.

Tražio sam ih pogledom, kad me nešto hladno uhvati za nogu. Prvo nježno, a onda me jako zgrabi i poče me trzati i vući k sebi. Nisam imao hrabrosti okrenuti se. Samo sam mlatarao nogama pokušavajući se oteti, ali što sam se više otimao ono me jače vuklo. Okrenu me na leđa, a kad sam htio pogledati to biće, oči mu tako jako zasjaše da sam zažmirio. Bile su to one iste oči koje su me maloprije pogledavale izvirujući između grana. Povrati mi se glas pa sam zajaukao koliko sam mogao. To kao da iznenadi ovu zvijer, istog me trena pusti i poče mumljati. Svjetlost je još uvijek bila prejaka te sam stisnutih očiju pogledao ravno prema zvijeri. Mumljala je nešto, gotovo sam je razumio. Pružio sam ruku da se obranim od te svjetlosti koja mi je pržila oči. Zvijer se sad ispriječi između mene i svjetlosti i onda je dobro ugledah.

Bila je, bila je…, Jozo, viknuo sam!

To me on uhvatio za nogu drmusajući me da me probudi, a iza njegovih leđa sunce je već naveliko sjalo.

“Hajde!“ povika Jozo. “Kasni-mo!“

Usput sam im ispričao svoj neuspješni pokušaj da izbje-gnem noćne more.

Svi su se tome nasmijali napominjući mi što mi se do-godilo kad sam zaspao pod kruškom.

Zaista imam peh kad za-spim u šumi.

Veselo smo nastavili uz želju da vidimo bar jedan mali dio onih životinja iz moje noćne more.

I vidjeli smo, ali to je već dru-ga priča.

Dragan Perica

Victory HT

Tajna novog VICTORY HT optič-kog ciljnika je u njegovu revolucio-narnom dizajnu koji će poboljšati vaš uspjeh u svakoj vašoj lovačkoj ekspediciji sljedećem:

• Jedinstveni inovativni optički koncept• Svjetlopropusnost veća od 95 %• Hvata i najmanje ostatke svjetla dugo u noć• Inovativne končanice pogodne za široki spektar primjene• Najfinija i najsvjetlija točka na svijetu koja povećava vašu preciznost• Optimalna ergonomija za intuitivno upravljanje

Bilo da se gledaju samo detalji ili proizvod u cjelini, VICTORY HT postavlja nove standarde za op-tičke ciljnike diljem svijeta.

Inovativni optički konceptNastavite s lovom do dugo u noć. Revolucionarni prijenos svjetla od 95 % i više čini to mogućim. Ovaj jedinstveni proizvod rezultat je inovativnog optičkog koncepta: kombinacije visoko svjetlopropusnih SCHOTT HT leća, tehnologije končanica koja omogućuje prijenos bez gubitka svijetla i specijalnog Carl Zeiss T*višeslojnog premaza. Sve ovo znači da je VICTORY HT serija postavila novi standard u svijetu za premium optičke ciljnike.

Najfinija i najsvjetlija iluminirana končanicaMinimalno prekrivanje mete i najbolja vidljivost – ovo se s ponosom tvrdi za najfinije, najsvjetlije a time i najpreciznije iluminirane končanice na svijetu. Zahvaljujući jedinstvenoj tehnologiji optičkih vlakana i nano tehnologiji, VICTORY HT stvara iznimno iluminiranu točku s oštrim konturama i super finim zatamnjenjem. Budući da se nalazi na zasebnoj površini, zadržava oštrinu i prilikom promjena uvećanja.

Ergonomski dizajnDizajn VICTORY HT nišana temelji se isključivo na intuitivnom i visoko preciznom rukovanju. Niz sofisticiranih funkcija uključuje brzo i lagano prilagođavanje iluminirane končanice korištenjem kotačića na lijevoj strani. Čvrsta gumirana površina čini nišan ugodnim za rukovanje. Sve ovo čini VICTORY HT i pionirom u ergonomiji.

Vječno elegantan i kompaktanRazvijen i izrađen u novom dizajnu, kompaktni VICTORY HT savršeno se spaja s puškom u elegantnu cjelinu. Specijalno uzak okular omogućuje postavljanje nišana direktno uz pušku, tako da se staklo i puška spajaju u jedan vizualni entitet. Lagano, matt crno aluminijsko tijelo, ujedno je elegantno i robusno. Titanski prsten na uskom okularu nova je prepoznatljiva značajka VICTORY HT nišana.

ASV+ balistički konceptS daljnjim razvojem već dokazanog ASV-a, znatno se povećava preciznost na velikim udaljenostima. S novim ASV+ moguće je izravno čitati udaljenosti, uz nenadmašnu i zajamčeno najvišu preciznost. Za što lakše rukovanje i fleksibilnost, tu je kompletni set ugraviranih metalnih prstena. Sve to kompenzira pad zrna za gotovo sve streljivo na tržištu i omogućuje maksimalnu operacionu udaljenost od 600 m. ASV+ je opcionalan.

Kvalitetan i dokazan LotuTec® premazVoda se jednostavno slijeva s izvanrednog LotuTec premaza. Uz ovu tehnologiju, slika vaše lovine uvijek će ostati čista, bez obzira na vremenske uvjete, bila kiša ili snijeg. Zbog ovoga zaštitnog sloja, prašinu i prljavštinu neobično je lako ukloniti te će vaša optika ostati čista i očuvana dugi niz godina.

Raznovrsne montažne opcijeSvi modeli u ovoj liniji proizvoda opremljeni su ZEISS rebrastim ili 30 mm prstenskim montažnim sustavom. To znači da gotovo nema pušaka koje se ne mogu kombinirati s ZEISS VICTORY HT optičkim ciljnikom.


KINOLOGIJA

Slušajući svako jutro s prozora „kraljicu polja“ prepelicu kako svojom znanom „puć-puruć“ pjesmom obavještava lov-

ce na skori dolazak lovne sezone na ptice, odlučih se nešto napisati o psima ptičarima. Izbor je pao na njemačkog kratkodlakog ptičara, svestranog lovca i ljepotana koji, po mom skromnom sudu, zadovoljava sve današnje visoko postavljene kriterije, kako na utakmicama tako i u praktičnom lovu. Ovom svojom tvrdnjom ne želim umanjiti vrijednost ostalih pasmina iz VII. FCI skupi-ne, ali držeći se one stare lovačke, da je lo-viti s ptičarom „gospodski lov“, ta se tvrdnja može ostvariti u praksi jedino s njemačkim kratkodlakim ptičarom (NJKD ptičar).

Navest ću samo dvije situacije iz prakse: imao sam engleskog setera, a moj prijatelj NJKD ptičara i lovili smo prepelicu u visokoj travi punoj čička. Po završetku lova NJKD ptičar je bio isti kakav je bio i na startu, ona-ko crn, sjajan, pun sebe, a moj seter je više sličio na izvanzemaljca nego na pripadnika svoje pasmine. Da mater nije imala one sta-rinske gargaše morao bih dugo razmišljati kako očistit onu njegovu lijepu svilenkastu

dlaku, i kako ga ponovno vratiti da zasja onom ljepotom od prije lova.

Primjer drugi, lovili smo patku na rijeci Šujici, i pokraj jednog ševara seter je stao u marku a „njemac“ polagano pretražuje šaš. Digle su se patke i mi smo uspješno „odpu-cali“ dva komada. Kako su pale u duboku vodu, moj seter me tužno promatrao, ona-ko molećivo jer mu se toga dana očito nije išlo u vodu, a „njemac„ je, kao pravi konti-nentalac, onako momački zaplivao i uspješ-no aportirao lovinu svome vlasniku.

Navodeći ova dva primjera iz praktičnog lova htio sam lovcima dočarati osjećaj si-gurnosti u lovu s „njemcem“ , dok kod se-tera bez obzira na to što sam s njim radio aport iz vode, u svakom trenutku ne možeš biti siguran da će izvršiti zadaću.

Što smo prijatelj i ja u ovoj priči? Odgovor je samo jedan: prijatelj je gospodin lovac jer ima svestranog „njemca“, a ja sam blago re-čeno fizički radnik jer imam prefinjenog „en-gleza“. Da se ljubitelji engleskih ptičara ne bi naljutili na ovu moju konstataciju, reći ću im da mi nije niti namjera pobijati vrijednost en-gleskih ptičara, jer sama činjenica da i „engle-

zi“ polažu utakmicu tipa D (ispit rada u polju i vodi), dokazuje njihovu uporabnu vrijednost.

Međutim, ako znamo da kontinentalni ptičari, u koje spada i NJKD ptičar, polažu jednu stepenicu više, odnosno svestrani ispit kontinentalnih ptičara – utakmicu tipa E (u polju, vodi i šumi), onda moja tvrdnja da je NJKD ptičar svestran lovni pas stoji na znanju, iskustvu, a u konačnici i na službe-noj literaturi napisanoj o radu pasa ptičara.

POVIJEST PASMINEDanašnji NJKD ptičar nastao je još u 17.

stoljeću te je ujedno i najstarija pasmina među njemačkim ptičarima. Nastao je iz španjolskih kratkodlakih ptičara križanih s francuskim psom sv. Huberta, i strogom se-lekcijom u radnim sposobnostima.

Jedan je visoki pruski dvorski savjetnik već 1813. rekao: „To je novi svestrani lovni pas, sličan dobrom i iskusnom radniku koji uz svog gospodara ostaje i u dobru i u zlu. Tako je visoko cijenjen zbog svoje spretno-sti jer je lovu donio novo vrijeme“.

Njemački princ od Solms-Braunfelda po-stavio je pravila ocjenjivanja oblika i karakte-ristike pasmine, ali je godine 1873. osnovao psetarnicu oštrodlakih njemačkih ptičara pod imenom „Princen Solms-Baraunfels bei Wetzlar“ tako da je dr. Paul Kleemann na-pravio konačni pravilnik o uzgojnoj selekciji koji se i danas zove Pravilnik dr. Paula Klee-manna, a pas koji odgovara zahtjevima tog pravilnika vrhunski je NJKD ptičar.

Da bih vam pokušao dočarati kako se to radi u matičnoj zemlji NJKD ptičara, navest ću uvjete za prijavu na ispit dr. Kleemanna:

1. Najmanje dvije I. ocjene na derbiju (proljetna uzgojna utakmica) i solmsu (je-senska uzgojna utakmica), (ili azp-u, stariji psi koji zbog bolesti ili drugih razloga nisu mogli sudjelovati na solmsu);

2. Jedna I. ocjena na klupskom svestra-nom ispitu-utakmici;

3. Ocjena eksterijera od najmanje “vrlo dobar” na klupskoj smotri;

4. Položen klupski ispit rada na krvnom tragu ili ispit rada na divlju svinju.

Uzgojni ispit dr. Kleemanna održava se svake druge godine i to naizmjence s ikp-om (međunarodni ispit NJKD ptičara). Osmišljen je kao elitni ispit za najkvalitetnija grla pasmine gdje se odabiru jedinke koje u svakom pogledu imaju radne odlike po-trebne za uzgoj NJKD ptičara.

OPĆI DOJAMUbrajamo ga u srednje velike pasmine

pasa. Kvadratične građe, poželjna visina mužjaka je 62 do 66 cm, a za ženku 58 cm.

Plemenita i skladna glava na elegan-tnom ali snažnom vratu, s prijelazom u trup čini sklad koji se osobito uočava u kretanju lovištem.

NJEMAČKI KRATKODLAKI PTIČAR(Deutscher kurzhaarriger Vorstehhund)

ODLIčAN JE DONOSAč (APORTER) SVE SITNE DLAKAVE I SVE PERNATE DIVLJAčI, KAKO S KOPNA TAKO I IZ DUBOKE VODE, BEZ OBZIRA NA PRE-PREKE KOJE MU SE NAĐU NA PUTU. IZVANREDAN JE PLIVAč I NE ODU-STAJE DOK NE PRONAĐE RANJENU ILI MRTVU DIVLJAč I NE DONESE JE LOVCU. DOBRO PODNOSI I VRUćINU I HLADNOćU, PA SE MOŽE KORI-STITI U LOVU I KAD SU VREMENSKI UVJETI NEŠTO EKSTREMNIJI.

S “njemcem” si lovac gospodin


KINOLOGIJA

Linija leđa preko kratkih sapi prelazi rav-no u rep koji se skraćuje.

Kose lopatice, dugačke nadlaktice, du-boka prsa, čvrsta leđa i snažne stražnje noge omogućuju optimalnu pokretljivost, brzinu i ustrajnost.

Dlaka je sjajna, kratka i ravna po čitavom tijelu i dobra je zaštita od vode i hladnoće.

Najčešće je smeđe boje, s manjim bije-lim površinama, najčešće pastrvastog ras-poreda. Ponekad se umjesto smeđe na isti način javlja crna boja, a može biti i bijele boje sa smeđom glavom i smeđim flekama ili točkama po tijelu.

Ostale njegove eksterijerne značajke i mane opisane su u službenom standardnu pod brojem 119, koji je u današnje vrijeme preko interneta svakom dostupan, pa držim nepotrebnim o tome potanko pisati.

UPORABANJKD ptičar je svestran lovni pas i na svi-

jetu ne postoji ni jedna lovna pasmina koja je vodljivija i sposobnija učenju od njega. čitajući „Veliku knjigu o psima“ autora Ulriha Klevera, pronašao sam podatak da je prije II. svjetskog rata u Njemačkoj uspješno kori-šten za obranu i napad. Uporabljiv je u sva-koj vrsti lova na sitnu dlakavu divljač i svu pernatu divljač.

Ako je pravilno obučen, u lovu posti-že vrhunske rezultate. Ima tvrdu i sigurnu marku, lagano i mekano kulira, u posljed-nje vrijeme najčešće bez posebne obuke i

DR. KLEEMANN – uzgojni ispit – najsloženiji ispit radnih osobina

kod NJKD ptičara

Ovaj ispit je najviši stupanj i naj-složeniji ispit radnih osobina kod nje-mačkih kratkodlakih ptičara. Na njemu su nekada mogli sudjelovati samo psi koji su pozvani od strane kluba (koji je pratio razvoj i rad svakog psa), a danas mogu sudjelovati psi koji su ispunili određene uvjete, odnosno koji su pret-hodno položili određene ispite. Uvjeti primanja na ovaj ispit su teški i izuzet-no visoki. Nije rijetkost da otpadne 50 posto kandidata, bez obzira na visoke kriterije prijave.

sekundira drugom psu. Odličan je donosač (aporter) sve sitne dlakave i sve pernate divljači, kako s kopna tako i iz duboke vode, bez obzira na prepreke koje mu se nađu na putu. Izvanredan je plivač i ne odustaje dok ne pronađe ranjenu ili mrtvu divljač i ne donese je lovcu. Dobro podnosi i vrućinu i hladnoću, pa se može koristiti u lovu i kada su vremenski uvjeti nešto ekstremniji. Kako je vrlo vodljiv i podložan dresuri, visoke rezultate postiže i na krvnom tragu. Pišući ovo, sjetih se jednoga svoga starog prija-telja, koji mi jednom zgodom teče: „Ako se u lovu misliš nauživat i nalovit, uzmi švabu kratkodlakog“. Na tome mu velika hvala.

Ovo sve do sad napisano pada u vodu ako niste stvorili nekoliko preduvjeta koji će u konačnici dovesti do željenog cilja. A uvjeti su: nabaviti štene od radno i eksteri-jerno kvalitetnih roditelja; iskustvo; znanje; malo prirodnog dara; puno strpljenja i rada; malo sreće.

Ovi preduvjeti vrijede za sve pasmine pasa ptičara, a za koju ćete se vi odlučiti, raz-mislite dobro, jer ptičari ne trpe pogreške. Osobno preferiram „njemca“, a njegovu sam obuku podijelio u nekoliko faza, o čemu ću pisati neki drugi put.

Zdravko Pranjić-Brižankić

I ove godine, prvoga vikenda u rujnu, toč-nije 1. rujna s početkom u 10 sati, održat će se međunarodna smotra pasa svih

pasmina, odnosno „CAC Posušje 2012“. U sklopu te priredbe bit će dvije specijalke: specijalka autohtonih i ex Yu goniča, nazi-va „Robert Oreč-Bobo“ i specijalka ruskih pasmina (SAO, KO i CRT). Organizatori ove izložbe – Kinološka udruga „Posušje“ i Kino-loški savez Herceg-Bosne, najavljuju vrhun-sku zabavu, bogat program te eminentne arbitre u svim natjecateljskim krugovima. Pogotovo se vesele velikom broju izlagača iz šire regije, te susretu prošlogodišnjih su-dionika – dobrih prijatelja i znanaca.

Smotra svih pasmina i dvije specijalke

CAC POSuŠJE 2012 Sve informacije u svezi s ovom smotrom mogu se dobiti od predsjednika Kinološke udruge „Posušje“ Tonće Jukića-Sokola, na broj 063 326 430 ili na tel./faks 039 682 253.

Prijave se mogu popuniti u prostorija-ma udruge ili na njezin e-mail: [email protected]. Trebaju se poslati uredno i na vrijeme, da bi vaš ljubimac bio predstavljen u katalogu izložbe te tako konkurirao za je-

dan od mnogobrojnih pokala.Krajnji rok za prijave vaših ljubimaca je

do 27. kolovoza 2012. godine.Na izložbi se mogu izlagati svi psi s ro-

dovnikom priznatim od FCI, a izlagač, uz ro-dovnik, treba ponijeti i potvrdu o vakcinaciji (zdravstveni karton psa).

Mladen Bešlić

Autor: Zdravko Pranjić-Brižankić

Apsolutni pobjednik prošlogodišnje smotre


KINOLOGIJA

Sukladno godišnjem planu priredbi Kinološkog saveza Herceg-Bosne, 29. travnja 2012. u Vitezu je održana držav-

na izložba pasa svih pasmina. Organizatori izložbe bili su Kinološki savez Herceg-Bosne i Kinološko društvo „Vitez“ iz Viteza. Priredba se organizirala u sklopu Dana općine Vitez, a prvi put pod pokroviteljstvom LO „Vitez“, i uz sponzorstvo dijela gospodarstvenika.

Ovogodišnja izložba kruna je rada i na-pora tridesetak članova Kinološkog društva „Vitez“, od kojih su peterica kinološki suci. Oni su se i ove godine, uz potporu lovaca-kinologa, dobrano potrudili potvrditi ugled koji Vitez uživa u kinologiji i lovnoj kinologiji.

Prema pravilima organizatora, na izložbi su mogli sudjelovati čistokrvni psi s rodov-nikom koji priznaje FCI i psi s rodovnicima jednog od saveza registriranih u BiH a koji su do dana izložbe navršili najmanje tri mje-seca i upisani u katalog izložbe.

U službenoj konkurenciji natjecala su se 124 psa. Najzastupljenija je bila II. FCI skupi-na s 45 pasa, među kojim su bila 23 tornjaka – bosansko-hercegovačko-hrvatska pastir-ska psa. Glede lovačkih pasa, najbrojniji su bili oni iz VI. FCI skupine, njih 29. Među nji-ma je i ovaj put najzastupljeniji bio posavski gonič (ukupno 13 pasa).

Izložba je ponovno održana u predivnom ambijentu na platou gradske športske dvo-rane, koji se pokazao odličnim mjestom za održavanje ovakve priredbe. Vremenski uvjeti bili su gotovo idealni, osim za pobjedničkog kruga. Tada je asfaltno-betonska podloga bila pretopla za šape većine pasa, pa su psi gledali što prije izići iz pobjedničkog kruga.

Izložbu je, u ime pokrovitelja LO „Vitez“, otvorio Mirko Šarić (zbog spriječenosti predsjednika Dragana Stojaka), koji je po-zdravio sve izlagače i posjetitelje, a izlaga-čima zaželio uspjeh u radu. Posao ocje-njivanja pasa i izbora pasa po pojedinim kategorijama obavljala su trojica kinoloških sudaca: Ante Vukadin (I. i dio II. FCI skupi-ne), Marijan Đurković (VI. i VII. FCI skupina) i Mirko Čolak (dio II., III., IV., V., VIII. i IX. FCI skupina). Stručni voditelj izložbe bio je Mir-ko čolak, a delegat Julijan Glavočević.

Prvaci po FCI skupinama su:I. FCI skupina: njemački ovčar Akira von

Farhantal, vlasnik Haris DuvnjakII. FCI skupina: tornjak – bosansko-her-

cegovačko-hrvatski pastirski pas Vil Ljupkovi tornjaci, vlasnik Vjekoslav Marinčić

III. FCI skupina: njemački lovni terijer Or-kan Kleinem Fluss, vlasnik Almir Duvnjak

IV. FCI skupina: jazavčar kratkodlaki Dindy

Državna izložba pasa svih pasminaCAC BiH VITEZ 2012.

Jaza od Haračića, vlasnik Tomo SlipacV. FCI skupina: sibirski haski Biisa Iyowaq

of Hisari’s Land, vlasnik Dino MujovićVI. FCI skupina: istarski kratkodlaki gonič

Ben, vlasnik Nikola RamljakVII. FCI skupina: poenter Tisa, vlasnik Pe-

tar GlavočevićVIII. FCI skupina: zlatni retriver Bin, vlasnik

Hasib MuslimovićIX. FCI skupina: mops Enfant Terrible of

Hyrule de Los Ninios, vlasnik Roland Mekić.U pobjedničkom krugu izabrani su:- najljepše štene: tornjak – bosansko-

hercegovačko-hrvatski pastirski pas Ben, vlasnik Alen Mrakić

- najljepši mladi pas: ši-cu Amonnis of Gol-den Frenchi, vlasnica Monika Blaž

- najljepši uzgojni par: šarplaninac Meri Jahorinska od Zorana i Atlas Murko od Stanko-vića, vlasnik Zoran Bjelica

- najljepša uzgojna skupina: tornjak – bo-sansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas Energija, Duda i Tile, vlasnik Perica Jukić

- najljepši mladi pas / Junior BIS: njemač-ki ovčar Akira von Farhantal, vlasnik Haris Duvnjak

Otvorenje izložbe

Proglašenje pobjednika u kategoriji „Najljepši pas izložbe“


KINOLOGIJA

- najljepši pas izložbe / Best In Show: tornjak – bosansko-herce-govačko-hrvatski pastirski pas Vil Ljupkovi tornjaci, vlasnik Vjekoslav Marinčić.

Suci, stručni voditelj, anketirani izlagači i brojni posjetitelji dali su vrlo visoke ocjene za organizaciju izložbe. Žalbi, niti primjedbi nije bilo. I ovaj se put pokazalo da su vodiči lošiji dio izložbe, jer pse tre-ba obučiti za izložbu – od vođenja, dresure, socijalizacije s drugim psima, do zauzimanja stava za snimanje, proglašenje pobjednika itd. Fotografija pokazuje bavarskog krvosljednika koji je, bez vodiča, zauzeo školski stav za izložbu.

Nakon proglašenja pobjednika, dodjele pokala i prigodnih da-rova, upriličena je zakuska. Svi sudionici pozvani su na izložbu slje-deće godine.

Ivica Drmić

Kinološka udruga LIVNO

Spektakularnaizložba pasaIzuzetan ambijent, predivni tereni, veliki ringovi, sve je to 21. trav-

nja 2012. stvaralo posebno ozračje i dizalo pobjednički adrenalin izlagača na petoj Nacionalnoj izložbi pasa svih rasa u Livnu. Kiša

nije zaustavila vjernu livanjsku publiku da dođe na priredbu koju je organizirala Kinološka udruga „Livno“. Prijavljenih 209 pasa, ocjenji-vali su kinološki sudci Stjepan fra Petar Krasić, Bogoljub Novaković, Dragan Stojanović i Stipe Bulić. Delegat KSHB bio je Mirko Čolak.

Rezultati po kategorijama: MLADI VODIč: 1. tornjak (Tomislav Vr-doljak), 2. poenter (Marija Sabljić), 3. jazavčar oštrodlaki (Ana Marti-nac); NAJLJEPŠE ŠTENE: 1. SAO (Ivan Jukić), 2. šarplaninac (Mladen Baštić), 3. šarplaninac (Mladen Šantić); NAJLJEPŠI NAJMLAĐI PAS: 1. shih tzu (Monika Blaž), 2. doberman (Mednis Sturn), 3. rottweiler (Alija ćosić); NAJLJEPŠI VETERAN: 1. šarplaninac (M. Perković Širan), 2. tornjak (Fahrudin Delalić), 3. nije bilo; NAJLJEPŠI PAR: 1. jazavčari oštrodlaki (Ana Martinac), 2. bulmastifi (Jure Bosančić), 3. šarplanin-ci (Luka Barać); NAJLJEPŠA GRUPA: 1. njemački lovni terijer (Nedica Bošnjak), 2. bulmastifi (Jure Bosančić), 3. nije bilo; I. FCI skupina: 1. njemački ovčar (Igor Krstulović), 2. belgijski ovčar (Alexandar Atla-gić), 3. nije bilo; II. FCI skupina: 1. doberman (Mateja Steinberger), 2. kavkaski ovčar (Ivan Sabljo), 3. rottweiler (Alija ćosić); III. FCI skupi-na: 1. jorkšir terijer (Marija Tsaneva), 2. njemački lovni terijer (Nedica Bošnjak), 3. američki statforski terijer (Ivica Grgić); IV. FCI skupina: 1. jazavčar oštrodlaki (Ana Martinac); V. FCI skupina: 1. samojed (Želj-ko Snjegota); VI. FCI skupina: 1. istarski kratkodlaki gonič (Vladimir Kovačević), 2. srpski trobojni gonič (Ante Boras), 3. posavski gonič (Ivo Zane); VII. FCI skupina: 1. njemački kratkodlaki ptičar (Vladimir Kovačević), 2. poenter (Marijan Sabljić), 3. epanjel breton (Ensar Me-đedović); VIII. FCI skupina: 1. zlatni retriver (Arnela Ganibegović), 2. labrador (Borislav Moravac); IX. FCI skupina: 1. shih tzu (Monika Blaž), 2. maltezer (Borislav Moravac); X. FCI skupina: nismo imali; NAJLJEP-ŠI MLADI PAS / JUNIOR BIS: 1. samojed (Željko Snjegota), 2. rottwei-ler (Alija ćosić), 3. njemački lovni terijer (Nedica Bošnjak); NAJLJEPŠI PAS IZLOŽBE / BIS: 1. samojed (Željko Snjegota), 2. doberman (Ma-teja Steinberger), 3. njemački ovčar (Igor Krstulović).

Luka Barać

Bavarski krvosljednik u ispravnom stavu


Dana 22. travnja 2012. odr-žana je kinološka priredba IPO D. S. u gateru čuklić

kod Livna, pod pokroviteljstvom Kinološkog saveza Herceg-Bo-sne a u organizaciji Kinološke udruge „Cincar“ Livno, Lovačke udruge „Livanjsko polje“ Lištani i grupe lovaca sekcije Orguz.

Razlog da se održi jedna ovakva priredba je zanimanje lovaca za lovnom kinologijom u cilju polaganja ispita za pse go-niče i izrada B rodovnika za pse koji nemaju rodovnike.

Po nepovoljnom vreme-nu – povremeno je padala i kiša – smotri i ocjeni eksterije-ra pristupilo je 14 pasa koji su pozitivno ocijenjeni. Ispitu u radu na divlju svinju, IPO D. S., pristupilo je 14 pasa, od kojih je 9 položilo ispit, 5 nije, što je ipak vrlo dobar rezultat.

Najbolji rezultat postigao je

KINOLOGIJA

IPO D. S. u GATERu ČuKLIć KOD LIVNA

Ubuduće, možda svake godineposavski gonič Ben (vlasnik Milan Protrka iz Vira, Posušje), drugi je bio posavski gonič Ceca (vlasnik Irfan Džebo iz Livna), a treći istar-ski kratkodlaki gonič Drim (vlasnik Branko Koštro iz Vira, Posušje).

Kinološku manifestaciju IPO D. S. sudili su kinološki suci Mirko Čolak i Vinko Biletić, a voditelj smotre i ispita bio je Ivo Krezo.

Dobra posjećenost i veliko zanimanje lovaca razlog su da bi se ovakve priredbe, na ovim prostorima, trebale održavati svake godine, a KU „Cincar“ Liv-no treba služiti kao servis i orga-nizator kinoloških događanja.

Ivo Krezo

Dana 22. travnja 2012., u gateru sv. Huberta u D. M. Ograđeniku (čitluk),

upriličena je državna utakmica pasa goniča u radu na divlju svinju. Utakmicu je organizirala KU „Prijatelji“ iz čitluka. Kako je, osim iz BiH, bilo i natjecatelja iz Republike Hrvatske, utakmica je imala i međunarodne naznake.

Nakon uvodnih riječi kino-loških sudaca Mirana Radišića, Marijana Čilića i delegata Jože Lasića, te predsjednika KU „Prija-telji“ Tomislava Odaka, natjeca-nje je počelo. Od prijavljenih 28 pasa, CACT-u D. S. BiH 2012. pri-stupila su 24, od kojih je 9 pasa položilo ispit.

CACT D. S. BiH 2012. osvo-jio je pas AGA-BEN PG (vlasnik Mate Balić iz Šestanovca). R-CACT BiH 2012. osvojio je pas BOBI TG (vlasnik Josip Vukoja iz Mostara). Trećeplasirani pas bio je BRNJO IGK (vlasnik Milenko Drežnjak iz Mostara), a najbo-lje plasirani kratkonogi gonič je pas BOKI BJ (vlasnik Tomislav Dodig iz Gradnića).

Da posjetiteljima, a bilo ih je

CACT D. S. BiH 2012.Kinološka udruga PRIJATELJI, Čitluk

više stotina, bude još zanimlji-vije, organizator se potrudio i organizirao tombolu u kojoj je nagrada bila divlji vepar (živ i težak pedesetak kilograma), što je izazvalo veliko zadovoljstvo nazočnih. Pobjednicima su ta-

kođer uručeni vrijedni pehari te nagrade u vidu pseće hrane. Pokrovitelji ove kinološke pri-redbe, osim KU „Prijatelji“ čitluk, bili su i Općinsko vijeće Općine čitluk, vlasnik gatera i konobe sv. Huberta Mario Dugandžić, poljoljekarna AGROODAK iz Potpolja i Miran Radišić, kinološ-ki sudac sa svojom donacijom udruzi. Koliko je ova kinološka priredba odrađena perfektno, govore pohvale i posjetitelja i natjecatelja, a i dopredsjednik

KSHB, Mirko Čolak, koji je taj dan sudio u Livnu, nije mogao izdržati da ne dođe i ne čestita organizatorima i natjecateljima. Ovim putem još jednom za-hvaljujemo natjecateljima, posjetiteljima, pokroviteljima i organizatorima na ovom veli-čanstvenom događaju, s poru-kom da ovakvih manifestacija bude još više, a sumnjamo da bolje može biti.

Luka Odak

Najbolji psi na IPO-u

Pobjednici CACT-a u D. M. Ograđeniku


KINOLOGIJA

Na Državnom prvenstvu tornjaka, 19. svibnja 2012. u Tomislavgradu,

gdje su sudili priznati kinološki suci fra Petar Krasić iz Masne Luke i Zdravko Pranjić iz Tomi-slavgrad, s pet pasa tornjaka su-djelovao je i Ivan Tadić-Petljani-ja iz Kola pokraj Tomislavgrada, i dobio izvrsne ocjene. Postalo je već uobičajeno da Petljanija, sa svojim psima, redovito osvaja nagrade. Ovoga puta odnio je tri nagrade u pokalima i psećoj hrani s dva prva mjesta, jed-no drugo i jedno treće mjesto osvojio je pas iz njegova uzgoja a u vlasništvu Vahida Karahasa-na iz Goražda. Jedno od prvih mjesta u kategoriji „Dijete i pas“ osvojio je Ivanov sin Ilija, koji je podijelio prvo mjesto s djevoj-čicom Matildom Raič iz Posušja.

Do sada su njegovi psi izlaga-ni u Bosni i Hercegovini i Hrvat-skoj, počevši od Tomislavgrada, Posušja, Širokoga Brijega, čitlu-ka, Livna, Rame, Viteza, Prijedora, Bosanske Gradiške pa sve do Ba-njaluke, Splita i Zagreba. Na pe-desetak izložbi, osvojio je šezde-setak odličja – pokala i medalja. Vrijedno je istaknuti „Šampionat tornjaka“ Tomislavgrad 2008., „CAC“ Livno 2008. s istaknutim rezultatima, „CAC“ i „Specijalka tornjaka“ Bosanska Gradiška 2008., „Specijalka tornjaka“ Rama 2010. i 2011. godine.

Zanimanje i ljubav za pse Ivan ima još od dječačke dobi, što se od 1995. pretvorilo u profesionalni rad u vlastitom uzgajalištu. Posvetio se uzga-janju autohtone pasmine tor-njaka i istarskih kratkodlakih goniča. Trenutačno uzgaja je-danaest pasa: pet tornjaka, jed-noga istarskoga kratkodlakog goniča, jednu ženku englesko-ga setera, par trobojaca i dvije ženke posavca. Psi su smješteni

KOLO – TOMISLAVGRAD: uSPJEŠNO uZGAJALIŠTE IVANA TADIćA

Pune police “psećih” pokala i medalja

u sedam boksova, koji se nala-ze izvan naseljenog mjesta. U travnju 2012. oštenila mu se ženka engleskoga setera, a sre-dinom lipnja očekuje dva legla tornjaka.

Bavi se lovom, i to mu je naj-draži hobi, što je, opet, poveza-no sa zajedničkim druženjem i susretima lovaca. Ovisno o lov-noj sezoni, redovito sudjeluje u lovu na prepelicu, jarebicu, šljuku, patku, te na zeca, lisicu, divlju svinju i srnjaka. U prosin-cu 2010. ustrijelio je vepra od 162 kg, koji je imao zavidan tro-fej kljova.

Ivan je dugogodišnji član Lo-vačkog društva „Vran“ iz Tomi-slavgrada, a od 2007. do 2012.

bio je dopredsjednik u Kinološ-kom klubu „Tornjak“ Rama. Re-dovito sudjeluje u organizaciji

kinoloških i lovačkih priredbi.

Fra Mate Tadić

Poslije dužeg vremena, 29. travnja ove godine, u organizaciji Kinološkog društva „čapljina“, u prelijepom ambijentu gate-ra Stanojevići, vlasništvo Osmana Klarića, održan je IPO za

IPO u StanojevićimaKinološko društvo ČAPLJINA lovačke pse na zeca. Na ocje-

njivanje je priveden 21 pas, a 18 ih je položilo ispit. Sudili su Marijan Čilić i Miran Radišić. Zanimljivo je istaknuti da su svi psi koji su dovedeni na ovaj ispit, bili iz susjednih lovačkih društava.

Jure Musulin

Državno prvenstvo tornjaka, 19. svibnja 2012.

Ivan Tadić sa svojim sinom Ilijom, i s peharima


EKOLOGIJA

Dva nadnevka obilježila su, u ekološkom smislu, protekli dio godine: 22.

travnja, Dan planeta Zemlje, i 5. lipnja, Dan zaštite okoliša.

I premda većina „zelenih“ lovce doživljava žestokim pro-tivnicima, držimo da lovci daju golem doprinos očuvanju priro-de. Ova tema, u lovačkom listu, dokaz je u prilog tome, i poku-šaj da se kod lovačke populacije svijest o nužnosti zaštite okoliša podigne na još višu razinu.

Dan planeta Zemlje obilje-žava se 42 godine. Sjećanje je to na dan kad je oko 20 miliju-na Amerikanaca izašlo na ulice, prosvjedujući protiv masovnog uništenja okoliša i raspoloživih resursa. Danas, zahvaljujući glo-

JE LI DOVOLJNO SAMO JEDAN ILI DVA DANA U GODINI POSVETITI DOBROBITI ZEMLJE? ODGO-VOR JE, SVAKAKO, NE. OVA DVA DANA TREBALA BI POSTATI ŽIVOTNOM FILOZOFIJOM, ŽIVOTNIM STI-LOM. JER, SVAKO DRUGO PONAŠANJE REZANJE JE GRANE NA KOJOJ SJEDIMO, ODNOSNO PLANET ZEMLJU VODI U PROPAST.

balizaciji, obilježava se u više od 175 zemalja svijeta. Ideja je jačati svijest i poštovanje ljudi prema prirodi i okolišu. Zemlja je ugro-žena, jer je loše tretirana od stra-ne svojih stanovnika. Zagađeni su tlo, voda i zrak. Postali smo potrošačko društvo, pretjerano koristimo resurse koji nam nisu nužni, stvaramo previše otpada i time zagađujemo naš planet. Primjerice, plastična ili staklena boca, odbačena u prirodi, nestat će tek nakon nekoliko stotina do nekoliko tisuća godina. Naši političari i državnici na taj dan izlaze na akciju čišćenja okoliša. No i to često rade u cilju vlastite promidžbe, umjesto da donesu zakone i uredbe kojim bi se spri-ječilo daljnje uništenje.

Dan zaštite okoliša obilježava se 40 godina. Dan je to kad je u Stockholmu (Švedska) održana UN-ova konferencija posveće-na okolišu. Na njoj je prihvaćen UN-ov program zaštite okoliša – UNEP (United Nations Envi-ronment Protection). Ova ma-nifestacija je u proteklim godi-nama postala jedan od najjačih mehanizama kojim UN nastoji podići svijest ljudi da je zaštita okoliša jedno od ključnih pita-nja današnjice.

Smeća i drugog otpada mnogo je i u viteškim lovištima. Suočeni s nestašicom novca, ali i s nekvalitetnim rješenjem zbri-njavanja otpada, ljudi počinju formirati divlje deponije smeća na području čitave općine. Ne-

OTPAD I SMEćE u LOVIŠTIMA

Dan planeta Zemlje i Dan zaštite okoliša

nad Rajković, predsjednik LJ „Li-skovina“, nedavno nam je rekao da je našao novi deponij smeća na području Lupnice. Zaključu-jući da je bilo gotovo nemo-guće doći na tu lokaciju, u šali je rekao da je to smeće moglo biti izbačeno samo iz zrako-plova. Pri formiranju ovakvih odlagališta ne vodi se računa o tome da se ona nalaze u zahva-tu vodotoka, da mogu postati potencijalni izvor zaraze, te da narušavaju sliku okoliša. Kana-lizacije se uvode u vodotokove bez ikakvih (ili u najboljem slu-čaju bez odgovarajućih) preči-stača. Vodotoci su puni plastič-nih boca i vrećica. Najbolja slika naših vodotoka je ona nakon poplava, kad se voda povuče.

Tada smeće ostane iznad vode do razine koju je voda dose-gnula tijekom poplave. Zakon o lovstvu, u članku 28., izričito zabranjuje „odlaganje otpada, smeća ili nečistih tvari u pro-storu lovišta“. U istom članku korisnik lovišta se obvezuje da ukloni otpad i smeće iz lovišta, a naknadu može potraživati od pravne ili fizičke osobe koja je otpad ili smeće deponirala. Za oba prekršaja propisane su i novčane kazne za pojedince u iznosu od 500 do 1000 KM. Na-vedene pojave su u suprotnosti i sa Zakonom o zaštiti okoliša, Zakonom o zaštiti prirode, Za-konom o zaštiti zraka, te Zako-nom o zaštiti voda.

Danas, kad je ekonomska i financijska kriza pogodila goto-vo sve zemlje svijeta, problemi zaštite i očuvanja okoliša su na margini. Ne posvećuje im se dovoljno pozornosti. Obični mali čovjek treba preuzeti stvar u svoje ruke, kako bi se spriječi-lo masovno uništenje prirode i okoliša. Što bi čitavo društvo, pa i svi građani u širem smislu, trebali činiti? Općenito smanjiti potrošnju energije, fosilnih gori-va, emisiju štetnih plinova, više koristiti obnovljive izvore ener-gije, primjenjivati moderne teh-nologije, prilagoditi industrijska postrojenja i zakonske propise europskim standardima… Kup-nju bi trebalo ograničiti na nuž-ne proizvode, kako bi se stva-ralo što manje otpada. Otpad bi trebalo razdvajati i propisno odlagati i/ili reciklirati.

Je li dovoljno samo jedan ili dva dana u godini posvetiti do-brobiti Zemlje? Odgovor je, sva-kako, ne. Ova dva dana trebala bi postati životnom filozofijom, da se tako ponašamo do kraja života. Jer svako drugo ponaša-nje rezanje je grane na kojoj sje-dimo, odnosno planet Zemlju vodi u propast. Na kraju bismo svima, a posebice lovcima, pre-poručili da pročitaju, i razmisle o njemu, pismo indijanskog poglavice Seattlea iz 1954. go-dine, koje je uputio američkom predsjedniku kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijan-sku zemlju.

Ivica Drmić

Deponij smeća u lovištu


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Već smo, vjerojatno zbog agresivnoga životnog ritma, pomalo zaboravili baj-ne slike našega djetinjstva, kada smo

po rascvjetanim ledinama uživali u šetnji, igri, roditeljskim nježnostima, ili pak čuva-nju janjaca, vraćanju koka i pilića... Te nostal-gične sličice nisu puki proizvod mašte, niti isključivi sadržaj bajki i sladunjavih priča za uspavljivanje dječice, one su naša stvarnost, nužda i istinska potreba, samo kada bismo htjeli (mogli) svojoj plemenitoj duši i izmo-renomu tijelu malo više pažnje posvetiti!

Legende i bajke na mnogim su mjesti-ma kazivale o čudotvornom ozdravljenju djevojaka (vila), čobana, junaka (hajduka), zalutalih ratnika i planinara. Puna je svjet-ska literatura takvih bajkovitih sadržaja, a mi onako oholo, civilizacijski hladno i suro-vo, na jedno nam uho ušlo... Pa, neka nam bude! Neka ta neizmjerna bogatstva mirisa, boja, oblika, ljekovitih svojstava i uspomena neopaženo leže po rosnim i kosnim ledi-nama, a mi ćemo „colu“, razne aspirinčiće i miris nafte na pijedestal svoga života! Nema

OČAJNICA (MACINA TRAVA, MARuLJA, SMRDuŠA, GORČIKA…)

Nemjerljiva snaga poljskoga cvijeća

AKO JE TOčAN SAMO DJELIć ONOGA O OčAJNICI KAO O LI-JEKU, ONDA BISMO TREBALI POSVE PROMIJENITI ODNOS PREMA NJOJ – PRESTATI JE UNI-ŠTAVATI NA SVAKOM KORAKU I PRIHVATITI JE KAO KORISNU LJE-KOVITU I UKRASNU BILJKU.

čovjekova osjetila koje se ne može nasititi i nauživati u tom koloritu!

Međutim, ponekada trapajući po pro-stranstvima prirode nagazimo i poneku bilj-čicu koja, braneći se od naše cipele, ispušta i neugodan miris, ali to još ne znači kako ta biljka nije korisna. Dapače!

OČAJNICA (Marrubium vulgare L.- Labiatae)

Neka mi oproste svi oni umni i napredni ljudi koji, pišući i kazujući o očajnici tvrde da ta biljka ima ugodan miris; moje je osjetilo mirisa za ovu travu definitivno ustvrdilo da ima neugodan miris, što potvrđuje onu isti-nu da o ukusima ne treba tratiti vrijeme. Da-kle, vrlo je intenzivnog mirisa, ničemu slično i ne treba vid za njezino raspoznavanje. U narodu je još nazivaju: macina trava, bijeli totrljan, marulja, smrduša, gorčika..., što zna-či da je još nekima smrdjela, a samo njezino ime očajnica, upućuje na očajan miris, ili pak da su ljudi iz svoga očaja (teške bolesti) morali tražiti u njoj spas.

Očajnica je višegodišnja biljka, trajnica koja raste po siromašnim i osvijetljenim ze-mljištima, uz putove, stambene zgrade, uz potoke i livade. Iz korijena izrasta po neko-liko stabljika i do pola metra visine, koje su šuplje i obrasle sitnim dlačicama. Listovi su slični koprivi i parno su raspoređeni uz sta-bljiku, po licu grubi, izreckani, a na naličju gotovo bijeli. U gornjem dijelu listova, uz samu stabljiku formiraju se cvasti s bijelim cvjetićima, koji se skupa s tim lišćem i beru, suše u hladu i pripremaju za lijek. Te se gran-čice beru od polovice svibnja do kolovoza.

Kemijski sastav biljke vrlo je bogat: gorke tvari (marubin), smola, eterična ulja, tanin, sluz, vosak, holin, saponin, galna kiselina, kalijev nitrat, željezo...

Istinski sam se iznenadio kada sam, pre-birući literaturu, vidio u koliko se bolesti i tegoba rabi ova biljka, koju u mome kraju nemilosrdno preziru, uništavaju i svakakvim pogrdnim imenima nazivaju. Biljari je pre-poručuju posebice kod žutice, onda kao holagog i kod otekline jetara. Biljka je bila poznata kao izuzetan lijek kod starih Egip-ćana i Rimljana. Osim jetara, očajnica je ne-zamjenjiv(!) lijek kod oboljenja pluća: suhi kašalj, hripavac, bronhitis, starački i pušački kašalj, teško udisanje... čaj očajnice služi kao tonik, antiseptik, diuretik, pa se onda prepo-ruča kod insuficijencije jetara, žutice, astme, anemije, tuberkuloze, reumatizma, aritmi-je… Očajnicu je potrebito koristiti prije sve-ga kao čaj: Jedaću žlicu suhe trave preliti s dva decilitra ključale vode i nakon desetak minuta popiti. Tako tri puta na dan prije jela. Suha tvar se može rastvoriti u kvalitet-nome bijelom vinu. Nakon petnaest dana procijediti i po jednu žlicu piti tri puta na dan s malo tople vode. Taj lijek pomaže za odstranjivanje viška sluzi iz pluća i iskašlja-vanje. Isti pisac kazuje o očajnici da pomaže kod menstrucijskih tegoba i drugih ženskih bolesti, te da vrlo djelotvorno otvara želju za hranom (apetit) i uništava crijevne gliste.

Ako je samo djelić izrečenoga o očajnici istinit, onda joj se mora posvetiti više pažnje i uvesti je u svoj vrt kao korisnu ljekovitu i ukrasnu biljku, a nipošto je uništavati na svakom koraku.

Blago Lasić


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Naslov je izazovan, ali koliko je istinit, onoliko se i ponavlja. Nai-me, za ovo jelo jednako trebamo napraviti umak koji slobod-no možemo nazvati i gulaš, a onda dodati željenu tjesteninu

i parmezan, odnosno domaći, ovčji, ribani sir.Prepelice očistimo – operušamo ili ako su mlade onda se same

Prepelice s tjesteninomzgule, operemo ih i posušimo. Na vrelo ulje i maslac stavimo koji češanj češnjaka i kapulu sitno rezanu. Kada se to upirja stavljamo prepelice da se koju minutu prevrnu i onda stav-ljamo čašu bijeloga vina. Kada vino ishlapi, onda idemo doda-vati povrće, začine, rajčicu, sol i papar koliko treba. Na laganoj vatri se sve ovo pirja skoro i do sat vremena. Kada dobije gustu

masu kao klasični umak ili onaj željeni gulaš, počinjemo spre-mati tjesteninu.

Na koncu se može poslužiti odvojeno da svatko sebi stavlja umak radi sitnih kostiju pre-pelice, ali ako je društvo odra-slo, onda je jasno svima da se jede sporije i praktično uživa u ovom, lijepom i velikom Bož-jem daru koji nam nije često na stolu.

Prepelice se očiste, operu i posuše Što više povrća uvijek je bolji i gušći umak

Dolazi rajčica, sos i svi ostali začini

Prepelice skinute s kostiju i miksane sada mogu i u svaki umak

Sljedeći je korak pirjanje češnjaka i kapule na vrelom ulju i maslacu

Potom se stavljaju pirjati prepelice


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom.

ARAM, ATA, GORAN, HARARE, HSP, IL, ILE-GALA, KRAMAR, LIRIKA, LOC, OCA, OGAR, OJ, OPTACIJA, OVOLIKO, PANAMA, POKROV, PUSTOLOV, RATA, REKA, STALAK, STATOR, TA-MALA, UPRAVA, VAGE, VARALAC

Mariofil Soldo

PERNATA DIVLJAč, RASPRO-

STRANJENA GOTOVO

U CIJELOJ EUROPI, NA

SLICI

BAKINA BAKA LAVABO

EFEKTNA ŠAHOVSKA POBJEDA

BESTIDNIKAMERIčKI

SKLADATELJ RATHAUS

NAPAD, NASRT (MN.) ŠIBENIK LJUBLJANA MJESTO KOD

RUDOGSPLITSKI PJE-VAč GORAN

JUžNOAME-RIčKE PAPIGE

AUTOR:MARIOFIL

SOLDOPREŠA UMBERTO

ECO

GLAS GOLUBA

JAPANSKI FIzIčAR, LEO

čINITI UMORNIM

KUHANJE

RIMSKI 7

STAROGRčKO GLAzBALO

GRAD U ITALIJI ALDEHID OCTENE

KISELINEHRVOJE TURKOVIć

“UPRAVNO VIJEćE”

INDIJANSKA KULTURA (PERU)

žDRIJEBE ARAP-SKOG KONJA

SKRIVATI SUzVUčJE

STAVITI KOLCE

žENSKI ... ILI

SKUPOCJENI ...

VRSTA NEčISTOG

DIJAMANTAHERNIJA

GRAD I LUKA NA JUGU BURME

KISIKIndIJ

zLATO

SLOVENSKA ŠAHISTICA

GROSARPATKA

DRAGI KAMEN DVOJINA

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

(NE)DOPUŠTENONevjesta se u „tajicama“ odvezla u grad, a stari lovac ispred kuće šeće u „dugom vešu“. Supruga ga prekori:- Vraže stari, ulazi u kuću, kako te nije stid da te susjedi vide u „dugom vešu“?- Što će me biti stid, ta je li nevista u ovakvim gaćama otišla u grad! – uzvrati stari lovački vuk.

SLADOKUSACLovac sladokusac reče okupljenoj družini:- Ne ide mi nešto ova ljubav na daljinu, morat ću hladnjak pre-mjestiti u sobu!

MUŠKARCI I PIVODva prijatelja lovca gledaju televizijski prijenos nogometne uta-kmice i piju pivo, a ljutite supruge zbijaju šalje na njihov račun:- Kakva je razlika između muškarca i boce piva? – upita jedna. - I kod muškarca i kod boce piva iznad grla nema ništa – „zaklju-či“ druga.

BOLJE SUTRASkupina lovaca srela starog Roma i upitaše ga:- Kad će konačno biti bolje?- Pa bolje je bilo – pojasnio im je.

NA PRVI POGLEDMladi lovac uđe u prodavaonicu lovačke opreme, primijeti mla-du, zgodnu prodavačicu te joj se obrati:- Je li ovo ljubav na prvi pogled, ili ću morati ući još jedanput?!


IN MEMORIAM

O B L J E T N I C A

ANĐELKO BAJIć(1932. – 2012.)

Pun života i energije, do posljed-njeg se dana ni po čemu nije mogao svrstati u stariju generaciju. Dobar domaćin, čovjek od riječi, disciplini-ran i ozbiljan, ulijevao je povjerenje i sigurnost. Dvojici sinova prenio je ljubav prema lovu i prirodi i tako produžio tradiciju da se iz ovoga po-štenog doma još desetljećima kreće u lov, poštuje priroda i divljač. Neka mu je pokoj duši i vječna slava.

LD „Risovac“, Bosansko Grahovo

JOSIP BRALO(1930. – 2012.)

Nakon kratke bolesti, 9. lipnja 2012. zauvijek nas je napustio naš Jo-sip, član LJ Liskovina. Bio je častan i vri-jedan čovjek, uzoran lovac, zaljublje-nik u prirodu, lov i druženja, počasni član udruge. S velikom ljubavlju išao je u lov kad je većina lovaca njegove dobi već „okačila pušku o klin“. Imao je svoje posebne kriterije i tko ih je zado-voljio, mogao je s njim. Njegovi proi-zvodi od metala ugrađeni na brojnim objektima ove lovačke udruge vječno će podsjećati na njega. Hvala mu i neka počiva u miru Božjem.

LO „Vitez“, Vitez

ANTE TOPIć-REGAN(1926. – 2012.)

S tugom u srcu, 7. travnja 2012. oprostili smo se od dragog nam pri-jatelja, kolege i jednoga od najstarijih lovaca uskopaljske doline. Sve do svo-je smrti predano je radio za dobrobit svoje sekcije Pajić Polje, i od njega se moglo mnogo naučiti. Dragi Ante, Tvoj lik zauvijek će ostati u našim srci-ma. Neka ti je laka uskopaljska zemlja. Počivaj u miru Božjem.

LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf

MILENKO KRIŽANAC BAMBO (1977. – 2012.)

Tužna vijest pogodila je sve članove LD „Vepar“ i sve one koji su poznavali našega Milenka. Toga tra-vanjskog dana iznenada se ugasio ži-vot našega Bambe. Njegovom smrću ostala je velika praznina u njegovoj obitelji i među nama lovcima, jer smo izgubili uzornog lovca i ljubite-lja prirode, te nadasve društvenog, vrijednog i poštenog čovjeka. S duž-nim mu poštovanjem možemo reći: Hvala Ti i nikada te nećemo zabora-viti. Počivaj u miru Božjem.

LD „Vepar“, Prozor-Rama

MATE ORLOVIć-GAćO (1937. – 2012.)

Početkom svibnja završio je život-ni i lovački put našega dragog prijate-lja i kolege Mate Orlovića-Gaće. Pamtit ćemo ga kao izuzetno dobra i pleme-nita čovjeka, domoljuba velikog srca i dobre duše. Hvala mu za sva dobra djela. Počivao u miru Božjem.

LU „Zavelim“, Roško Polje

SLAVKO JOZIć-SLAVIŠA(1967. – 2012.)

Nakon kraće bolesti, napustio nas je naš kolega i prijatelj Slaviša. Bilo je ugodno družiti se s njim, i po tome ćemo ga se posebno sjećati. Dragi Slavko, bit ćeš s nama u našim lovovima, druženjima, pričama, mi-slima. Počivaj u miru Božjem!

LD „Vepar“, Prozor-Rama

TOMISLAV DRAGOJALJuDINA (1979. – 2012.)

U 33. godini života, iznenada nas je napustio naš prijatelj Tomislav, od milja zvani – Ljudina. Uistinu je bio prava ljudina, uvijek rado viđen u svakoj lovačkoj družini. U nekoliko godina lovačkog života, pokazujući plemenitost u lovu, osvojio je srca mnogih prijatelja prirode i druženja. čuvat ćemo uspomene na dane koje je proveo s nama. Dragi Ljudina, živi vječno u „vječnim lovištima“, neka ti Bog podari dobrotu kojom si zračio među nama. Počivaj u miru Božjem.

LD „Radovanj“, Posušje

MIRKO RADELJIć (1936. – 2012.)

Dana 19. lipnja 2012. prestalo je kucati plemenito srce Mirka Radelji-ća, počasnog i po stažu najstarijeg člana Društva, dobitnika najvišeg lo-vačkog odličja. Bio je uistinu veličina, čovjek od ugleda i povjerenja. Više je doprinosio vlastitim ulaganjem, nego riječima i obećanjima. Teška ga je bolest otrgla iz naših redova, ali njegov lik ostat će vječno u na-šim sjećanjima. Velika ti hvala, dragi Mirko, u ime svih članova Društva. Počivaj u miru Božjem.

LD „Sokol“, Nova Bila

BRANKO RAJIć(1952. – 2012.)

Nakon duže bolesti, u 60. godini života redove našega Društva napu-stio je kolega lovac i prijatelj Branko Rajić. Uz njega nas vežu uspomene na zajednička druženja, i one će i da-lje živjeti u našim srcima. Hvala Ti za sve što si učinio za Društvo. Počivaj u miru Božjem.

HLD „Vepar“, Fojnica

LJuBO LEVENTIć(1957. – 2012.)

Bio je uzoran član svoje sekcije Drinovci, častan čovjek i prijatelj. Uspo-mena na njegov lik ostat će vječno u nama. Hvala mu za sve i neka počiva u miru Božjem.

HLU „Malič“, Grude

MARIJAN VuLIć(1931. – 2012.)

Oprostili smo se od svoga prija-telja, počasnog člana Udruge i člana sekcije Sovići-Gorica, i jednoga od osnivača Udruge. Zahvalni smo mu za sve što je učinio i ostat će nam u trajnoj uspomeni. Počivao u miru Božjem.

HLU „Malič“, Grude

BRANKO KRALJEVIć(1937. – 2012.)

Nakon kraće bolesti, redove na-šega Društva i lovne sekcije Trn-če-rigaj napustio je naš kolega i prijatelj Branko. Za sve što si dao, dragi Bran-ko, velika ti hvala. Neka Bog tvojoj duši udijeli vječni mir u Nebu.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

MIJO KOSIć-MIŠO(1946. – 2012.)

S nevjericom i tugom primili smo vijest o iznenadnoj smrti našega kolege i prijatelja Mije (Miše) Kosića iz Boka. Kao izvrstan nastavnik mate-matike i fizike, radio je od 1968. do 2011., kad je otišao u mirovinu. Bio je otvoren, druželjubiv, suosjećajan i veseo. Kad god bi lovci sjeli na kakvu zabavu, iz njegova bi grla potekla pjesma. Dragi Mijo, zadržat ćemo u sjećanju tvoje veselje i vedrinu, tvoju ljubav za sport i prirodu, i ruku koju si bio spreman pružiti svakom čovjeku. Neka ti je vječna slava i hvala.

LU „Sava“, Orašje

IVAN SERDARuŠIć-TOZINA(1926. – 2012.)

Dana 6. lipnja 2012. preminuo je jedan od najstarijih lovaca iz Roškog Polja, naš Tozina.

S tugom smo se oprostili od kolege i prijatelja, uzornog lovac i istinskog ljubitelja prirode, posebice svoje Grabovice i Zavelima. Dragi Ivane, rado ćemo se sjećati Tebe i Tvojega lovačkog šešira, i još ćemo Te dugo, dugo spominjati pri našim druženjima. Počivao u miru Božjem.


MILE BEVANDA (1973. – 2011.)

Ni nakon godinu dana od Tvoga iznenadnog odlaska nema spokoja, nema mira ni zaborava, jer se tuga ugnijezdila u svakoj stopi kamo si ko-račao! Ponosni smo što smo Te imali i što u znak zahvalnosti posjećujemo Tvoju stalno okićenu humku, na ko-joj blagoslovljena voštanica svojim zlatnim sjajem miluje našu nadu, šapće riječi hvale i utjehe, i svakod-nevno brišemo sile zaborava na Tvoj svijetli lovački i ljudski lik!

Tvoje kolege, lovci iz Blata!


MARKO GRLE(1947. – 2012.)

Nakon duge i teške bolesti, zau-vijek je prekinut životni i lovački put našega cijenjenog kolege, lovca i prijatelja Marka Grle. Bio je častan lovac i ljubitelj prirode. Ostat će za-uvijek u sjećanju svih naših članova, posebice njegove sekcije Ljuti Dolac. Počivao u miru Božjem.


MILAN KOLAK-MIćO(1956. – 2009.)

Godine prolaze, a sjećanja na našega dragog Miću ne nestaju. U našem mjestu nema čovjeka koji ga nije cijenio kao velikog pravnog stručnjaka. A on se dokazao radeći kao sudac u Grudama, Konjicu, Mo-staru, Livnu i Tomislavgradu. Teško je nabrojiti sve vrline koje je imao, a još je teže prihvatiti istinu da više nije s nama. Gotovo je bilo nezamislivo da sunce zađe a da naš Mićo nije bio u prirodi nekoliko sati. Ponosni smo na tebe, dragi Mićo, i tvoj dragi lik trajno ćemo čuvati u uspomenama. Poči-vao u miru Božjem.


Već od 23.999 KM

Istinski terenac Dacia Duster 4x4

www.dacia.ba

Zadržavamo pravo tiskarskih i drugih pogrešaka, te izmjene cijena. Modeli na slici se ne odnose na navedene cijene. U cijenu je uračunat PDV.

GUMA M d.o.o. Bišće Polje bb, 88100 MOSTAR, Tel. 036 352 915, Fax. 036 352 911, e-mail: [email protected]

5GODINAGARANCIJEILI 100.000 km

Dacia. Pouzdana, bez obzira na sve.

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

LX brzojavi Hrvatske pošte MostarBrzojave je moguće poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar.

LX-100

LX-103

LX-101 LX-104

LX-105

LX-106

LX-107

LX-109

LX-110

LX-111

LX-112LX-113LX-114

LX-115

LX-108

LX-102

Rijeci su djela!

HP LX Oglas 1-2 polozeni LAYOUT.indd 1 3/14/12 3:33:54 PM

Documents

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA … fileinformativno i struČno glasilo lovaČkog saveza herceg bosne i kinoloŠkog saveza herceg-bosne mostar, svibanj - lipanj 2012