Douglas Coupland Najgori čovjek svih vremena - · PDF fileza najbolje snimanje iz ruke u kategoriji emisija o kuhanju i dizajnu interijera. ... Iza sebe začuo sam: „To je prošlost,

Douglas CouplandNajgori čovjek svih vremena

Najgori čovjek svih vremena OK.indd 1 11/19/14 1:44 PM

Biblioteka Cicero

Naslov izvornikaDouglas CouplandWorst.Person.Ever.

© 2013, Douglas CouplandAll rights reserved.

© za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2014.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuMinistarstva kulture Republike Hrvatskei Canada Council for the Arts

We acknowledge the support of the Canada Council for the Arts for this translation.


Zagreb, prosinac 2014.

Douglas Coupland

Najgori čovjek svih vremena

S engleskog preveo Marko Maras



Ova je knjiga započeta neočekivano, u broju 31 časopisa

McSweeney’s, kao pokušaj da se oživi bidži, žanr klasične kine

ske književnosti. Bidži se može otprilike prevesti kao „bilježnica“,

a sadrži anegdote, citate, nabacana razmišljanja, filološke mud

rolije, književnu kritiku i sve što pisac smatra vrijednim bilježenja.

Taj se žanr prvi put pojavio za vladavine dinastija Wei i Jin, a

sazrio je pod dinastijom Tang. Bidžiji iz tog razdoblja uglavnom

sadrže anegdote tipa „vjerovali ili ne“, a mnogi od njih mogu se

smatrati zbirkama pripovjedaka. Hvala vam, Graham Weatherly,

Darren Franich, Jordan Bass i Dave Eggers. Zbog vas se osje

ćam kao Cher kad je dobila Oscara.



[ 7 ]

1Dragi čitaoče...

Držim da sam razborit građanin kao i ti. Znaš već – umjereno živiš, povremeno te nasmiju zaigrane vidre i mačići na You-Tubeu, daš masnu napojnicu konobarici koja se utegnula, odlučiš biti dobar prema sirotinji – jupi, sirotinja! Inače, volim efektno putovati kroz život, kao Jason Bour-ne. O, ne! Plaćeni ubojica spušta se užetom niz neboder, oboružan s deset skalpela! Što da radimo? Stiže Raymond Gunt! Spašeni smo! Da, tako se zovem – Raymond Gunt. Dobro došli u moj svijet. Ne znam za vas, ali ja vjerujem da pomažem sebi kad pomažem drugima, sve dođe na svoje, karma i sve to. Uglav-nom, budući da sam dobra duša i tako, stvarno ne znam kako objasniti zadnji mjesec u mojem životu. Kao i uvijek, bio sam doma u zapadnom Londonu, trudio sam se živjeti što bolje – karma, karma, karma, vedrina i lakoća! – a onda, iz čista mira, svemir mi je uručio vreli kebab od ostataka vazektomije po kojima je svršio magarac. Ček?! Čuj, svemir! To sam ja, Raymond! Koji kurac!


[ 8 ]

Dragi čitaoče, nema mi druge nego povjerovati da nisam ja kriv što mi je svijet prošli mjesec potonuo u govna. Ne, kriv je svemir, jer ja, Raymond Gunt, dobar sam momak koji uvijek učini pravu stvar. I tako, dok kopam po prošlosti kako bih shvatio kad sam se razišao sa svemirom, sve mi se čini da je to bilo onog zlo-sretnog jutra kad sam pogriješio i posjetio svoju jebačicu u crnoj koži, odnosno bivšu suprugu Fionu. Fi. Bilo je to jedne sumorne srijede, kod Ulice Charing Cross. Nakon što je ignorirala pedeset e-mailova, Fi se udo-stojila primiti me u svoj ured u svjetlucavom poslovnom lijesu od čelika i vapnenca, jednom od onih koji su opko-račili sitne uličice kod Covent Gardena. Predvorje zgrade spašavale su hrpe onih umjetničkih djela iz devedesetih koja prikazuju smrt i jebanje – koze u formalinu, pečena jaja i tamponi – a dok sam iz predvorja ulazio u dizalo, nešto je tiho šištalo – to su mi isisavali dušu, vrlo pažljivo, hvala na pitanju. Fiona je sjedila za radnim stolom kao čarobnica, s vilenjač-kom frizurom okrutno crne boje. Uzvinula je obrvu u mo-jem smjeru. „Isuse, Raymonde, vidjela sam mandrile koji su privlačniji od tebe.“ Bavila se mazanjem kavijara na kreker. „I meni je drago što te vidim, zlato.“ Ured joj se sastojao od ulaštene kože i poliranog čelika, što je lijepo odražavalo njezin stav prema svakidašnjici. Bolno je upadalo u oči da njezina agencija pliva u novcu. Najsmješnije je što sam joj upravo ja savjetovao da pokrene agenciju za glumce. Ona je stručnjak da pri upoznavanju istog časa shvati na koji način njezin sugovornik laže i kako mu se to može isplatiti. Što je gluma ako nije to?


[ 9 ]

Ipak, trebate znati da je Fi grozna, grozna, grozna osoba. Čudovišna. Antilutkica. Atomska bomba za patnju. Ako je bocnete, iz tijela će joj izletjeti milijun sitnih pauka, požderat će vas živog i izleći jajašca u vašim ostacima, sve vrijeme od-vratno skvičeći dok vi izdišete u najgorim mukama. A opet... ... a opet, ima nešto u njezinu... ovaj... mirisu. Mogu je mrziti izdaleka, ali kad sam joj blizu, taj miris nadvladava sve druge osjećaje koje gajim prema toj ženi: ubilački gnjev, žučljivu mržnju i nemali strah. Fi je jedina žena koja je ikad tako djelovala na mene. Koliko sam sranja podnio samo da je onjušim. Koliko me puta zajebala, opelješila moj bankov-ni račun, krala mi tablete i psovala cijelim putem od Heat-hrowa do Stansteda. Moja nesposobnost da nadvladam tu iskonsku privlačnost uništila mi je život. Samo se tako može objasniti zašto je priroda stvorila jedan od svojih najgorih i najmanje vjerojatnih parova, ali to valjda svaki tip kaže za svoju ženu. Kad sam joj ušao u ured, glavom su mi prolazile prustov-ske uspomene na naše zajedničke dane. Osjećao sam se pje-snički i čeznutljivo. „Samo čas, Raymonde.“ Iz ladice radnog stola izvadila je kutiju od crnog oniksa, prosula malo kokaina po kavijaru i proždrljivo se bacila na obrok. Nije joj bilo ni na kraj pame-ti pozvati me da joj se pridružim. Ispuštala je zvukove kao da netko nasumce pritišće tipkovnicu: „Vbv bdlkfnsld jz slvbds lbfbakl.“ „Izgleda vrlo ukusno, draga.“ Odjednom se zavalila u naslonjaču i krenula iskašljavati hrpu krekera i kavijara. „Vbn. Sfhejwbe cfbiqq fflekh!!!“ Je li vrijeme za hitnu intervenciju? „Zlato?“


[ 10 ]

Podigla je ruku – ne treba joj pomoć – i napokon ispalila grudu jesetrinih jaja iz nosnice. „Jebote.“ Dohvatila je najbli-že pismo i počela se hladiti kao lepezom. Činilo se da je kriza prošla. „Ufff. Evo ga. Konačno je prošla.“ „Što je prošlo?“ „Hrana koja mi je zapela u jednjaku. Sad mi je u želucu.“ „Jebote, Fi, to je odvratno.“ „Zašto je to odvratno, Ray?“ „Kao da si se usrala u samu sebe.“ Prasnula je u smijeh. „Ponekad mi nedostaje tvoj djeti-njast pogled na svijet, Raymonde.“ I nasmiješila mi se. „Gle, Fi, samo mi daj neki jebeni zadatak. Tri mjeseca ka-snim sa stanarinom.“ „Prestani bacati novac na perverzne igračke i seks s azijskim maloljetnicama, zlato. Tako nećeš stalno biti u bankrotu.“ „Ne idem na izlete u Tajland, draga. A ne zanimaju me ni koze ni glodavci.“ „Dobro, na što si stvarno potrošio sav novac?“ „Fi, moraš li biti takva kuja?“ „Nisi platio račun za koku?“ „Koka mi je u zadnje vrijeme izvan dosega.“ Bacivši po-gled prema vratima, ugledao sam ružičastu svilenu maramu omotanu oko kvake. „Hmmm. Što je s tobom – ovih dana zanima te masturbacija gušenjem?“ „Uf, masturbacija gušenjem, nemoj mi to ni spominjati! Jebeni zabavljači! Ti glumci i glazbenici žele samo jedno: udaviti se dok drkaju. Ne mogu vjerovati da ih nije umrlo još više.“ „Kako uopće ide to gušenje? Mislim, recitiraju li glumci Hamleta, otpjevaju koju pjesmu i onda odjednom – hej, ja sam slavan i mislim da je najbolje da se ugušim dok svršavam?!“


[ 11 ]

„Tako nekako. Čovjek bi očekivao da će unajmiti dadilju da ih nadzire dok to rade.“ „Da, ali to bi upropastilo zabavu, ne? Uh, ne mogu disati! U pomoć! U pomoć! To uopće nije seksi. Dadilji bi se možda takva inertnost toliko zgadila da bi te ionako pustila da visiš.“ „Imam maramu na vratima kako bih klijentima održala tečaj gušenja. Sajtovi uradi sam katastrofalni su, a kad kli-jent umre, više ne zarađuje za mene.“ Fioninu omiljenu kutiju s kokom gledao sam tužno kao jazavčar. „Kokica!“ rekla je Fi. „Sjajna ideja.“ I opet je navalila. Bog zna koliko sam slinio dok se ona tako razmetala svo-jom kupovnom moći. Usisala je dvije pruge, obrisala nosnice i rekla: „Volim gledati kako cviliš plus nemaš droge. Život je lijep.“ „Frigidna vještice! Što te muči?“ „Mučiš me ti, Raymonde, zlato. Ne sviđa mi se što smo u istom gradu.“ „Ne sviđa se ni meni.“ „Da, dragi, ali stvar je u tome da si ti propalica. Kad te ljudi vide, prirodno trpaju tebe i mene u isti koš, a možeš misliti kako je onda meni.“ Vratila je kutiju s kokom u ladicu. „Stvar-no ne mogu to dopustiti, barem dok ne prođe još nekoliko go-dina i dok sjećanje na tebe i tvoje kotrljanje nizbrdo u propast ne izblijedi kao matematičke vještine umirovljenika.“ „Tako, znači.“ Raskomotio sam se u fotelji. „Mislim da te se sjećam u mnogo mlađoj verziji, 1992. godine, kad si me pohotno gledala na dodjeli televizijskih nagrada BAFTA, a ja sam (ako smijem podsjetiti na svoj uspjeh) primao nagradu za najbolje snimanje iz ruke u kategoriji emisija o kuhanju i dizajnu interijera.“


[ 12 ]

„Dokle ćeš živjeti u prošlosti, Raymonde?“ Zatim iskrivi lice u grimasu a zašto ne. „Što kažeš da odeš snimati na osun-čani Pacifik, gdje ćeš sliniti nad zgodnim curama cijeli dan, samo ti i tvoja kamera?“ Šutio sam da vidim u čemu je trik. „Nema tu trikova, zlato.“ „U čemu je trik?“ Fiona je uzdahnula. „Paranoja ti loše stoji, Raymonde. Nudim ti bijeg iz zatvorske ćelije u kojoj sada živiš, a ti misliš da sam okrutna i osvetoljubiva.“ „U čemu je trik?“ „Ne znam može li se to nazvati trikom...“ „U čemu je trik?“ „Zlato, morat ćeš raditi za Amerikance.“ „Pas mater.“ „Oprosti, zlato, ali uzmi ili ostavi. Moja prijateljica Sarah dila ljude za jednu američku TV mrežu i duguje mi uslugu.“ „A tko je ta Sarah?“ „Ona je... Pa, nadam se da će mi jednog dana biti... posebna prijateljica.“ Sigurno neki prljavi močvarni glodavac koji žvače male i velike usne. „Daj, molim te, još se igraš da si lezbijka?“ „Ako je zločin razvijati svoju osobnost, onda sam kriva.“ Po-ložila je ruke na stol kao školarka. „Poput mene, Sarah samo želi proširiti svoj svijet, a ja ću joj biti brižna i iskusna mento-rica.“ Nacerio sam se. „Raymonde, uzmi ili ostavi. Kad izbrojim do tri, ponuda više ne vrijedi. Jedan, dva...“ „Uzimam.“ „Javi se Billyju.“


[ 13 ]

Namjestila je poslovno lice. Kao da je ostala sama u sobi – zagledala se u iPad, proučavajući stranicu bebenarostilju.com. Dodala je: „Možeš ići. Billy će ti rezervirati let i izvaditi vizu za Kiribate. Divno mjesto. Navodno im kurve padaju s neba. Grmovi koke na svakom uglu.“ Nakon jednog časka podigla je glavu. „Stvarno, Ray – budi dobar i odjebi. Na odlasku će ti Billy ponuditi besplatnu bocu vode i mokre maramice. Vrijeme je gripe i prehlade.“ „Pravo je čudo da Billyja nije zadavila vezicom za cipele neka od onih muških kurva koje svake noći siluje u guzu na Hampstead Heathu.“ Iza sebe začuo sam: „To je prošlost, Raymonde. Našao sam ljubav i sada sam drugi čovjek.“ Pojavio se Billy, uglačan i namirisan kao prodavač suno-vrata u Harrodsu, ali odjeven kao kanadski drvosječa koji se sprema posjeći šumu ariša. „Oho! Bok, Billy.“ „Bok, Raymonde.“ Moje se srce nije radovalo Billyju, a i danas sam uvjeren da je bio u zboru koji je tijekom moje rastave braka ponavljao nogiraj ništariju. „Čujem da ideš u Kiribati. Divno mjesto.“ „Riješimo te papire i gotovo.“ „Budi pristojan.“ „Inače što?“ „Ako još jednom budeš bezobrazan, na internetu ću proši-riti gadan trač o tebi.“ „Što na primjer?“ „Na primjer...“ Billy je načas zastao. „Znam: ući ću u gru-pu za razgovor i glumiti tebe.“ Razbudio je moje zanimanje. „Kakvu grupu za razgovor?“


[ 14 ]

„Razgovor o jedenju govana. Uvjeren sam da ih ima na sto-tine. A kad budem tamo, proširit ću trač da si ti, Raymonde Gunte... gurman dreka.“ „Nećeš.“ „O, neću? Možda ću izmisliti neku strašniju kategoriju... Znam: voliš kolačiće na tiskanje.“ Fi se zlurado nasmijala, a tada joj je zazvonio telefon, odnosno začula se nekakva citra od koje mi se nakostriješi-la dlaka na leđima. „Obojica van!“ zapovjedila je. „Zove me Bollywood. Da nije bilo uspona indijske srednje klase, koja želi dobru zabavu na engleskom, još bih se valjala u blatu kao vi. A sad odjebi, Ray. Stvarno. I uživaj na južnom Pacifiku, ako se tamo nalazi ta vukojebina Kiribati.“ Znajući da nije nemoguće da mi se ispod nogu otvori klop-ka s kobrama, odjebao sam. Billy je krenuo u hodnik za mnom. Rekao je: „Inače, na ovaj posao smiješ povesti asistenta.“ „Asistenta?“ „Da. Treba mu samo putovnica i sposobnost da te trpi da-nju i noću.“ Nisam registrirao što je Billy govorio dalje. Mozak mi je stao na riječi „asistent“ – kakva radost! Na zrncu koraljne pra-šine usred oceana, bez zakona o radu, bez policije i vjerojatno bez svjedoka dok eventualno kažnjavam svojeg asistenta – odnosno, svojeg roba. Životni san posjedovanja čovjeka po-staje stvarnost. „... i uskoro ću ti poslati e-mail. Vidimo se, Raymonde.“ „Dobro. Da. Vidimo se, Billy.“ Na ulici sam pogledao BlackBerry: srijeda je, jebi ga, moj nesretan dan. A onda sam se malo izgubio gledajući zaslon mobitela. Srijeda... Wednesday... Wednesday... Jebi ga, što je „Wednes“? Mislim, za Boga miloga, vidiš ti to!


[ 15 ]

..................................................................................................

Wednesday potječe od srednjoengleskog Wednes dei, što opet potječe od staroengleskog Wõdnesdæg, što znači da tim danom vlada engleski Woden (Wodan), bog kojem su se klanjali u anglosaskoj Engleskoj otprilike do osmog stoljeća. Wõden, ili Woden u modernom engleskom, glavni je bog engleskih pogana.

..................................................................................................

Čekaj malo... po tom liku Wodenu nazvan je cijeli jedan jebeni dan? A tko je nas pitao? Preimenujmo srijedu u nešto bolje, recimo, na primjer, „James Bond“. A četvrtak ćemo na-zvati „Hitler“, subota će biti „sise“, i... uglavnom, jasno vam je. Podigao sam glavu i shvatio da sam opet u bijednoj i od-bojnoj rupi koju ljudi zovu stvarnošću. Odvezao sam se kući s nekoliko autobusa, a što je drugo autobus nego neuspjeh utjelovljen u dva kata crveno obojenog metala, donesen na svijet da uklanja gubitnike s londonskih ulica? Kiribati? Moglo bi biti okej. Čak i zgodno. Tko zna, možda mi se nasmiješila sreća...................................................................................................

Republika Kiribati je otočna nacija u središnjem Tihom oceanu. Sastoji se od trideset dva atola i jednog povišenog koraljnog otoka, a pokriva 5,2 milijuna četvornih kilometara. Prelazi preko ekvatora i na istoku dodiruje međunarodnu datumsku granicu. Kao kolonija zvala se Otoci Gilbert i Ellice. Glavni i najveći grad je South Tarawa.

Broj stanovnika: 105 000BDP: 206 milijuna dolaraInternetska domena: .ki Međunarodni pozivni broj: +686

..................................................................................................


Documents

Douglas Coupland Najgori čovjek svih vremena - · PDF fileza najbolje snimanje iz ruke u kategoriji emisija o kuhanju i dizajnu interijera. ... Iza sebe začuo sam: „To je prošlost,