heremenutika, tumačenje biblije

5/28/2018 heremenutika, tumaenje biblije

1/15

144

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite IV. (2010), br. 1, str. 144-158

ikaka izjava o tumaenju Biblije1

S komentarom Normana L. Geislera

Predgovor

Prvi sastanak Meunarodnoga vijea za nepogreivost Biblije (International Co-uncil on Biblical Inerrancy) odran je u Chicagu 26-28. listopada 1978. Na nje-mu je ponovno potvrena doktrina o nepogreivosti Svetoga pisma, pojanjeno

njezino razumijevanje i upozoreno na posljedice njezina poricanja. U proteklimgodinama, od vremena prvog sastanka, Bog je blagoslovio to nastojanje, nadma-ivi veinu naih oekivanja. Zadovoljavajui broj korisne literature o doktrinio nepogreivosti Pisma kao i pojaana predanost njezinim vrijednostima dajurazlog podizanja slave naem velikom Bogu.

Jedva da je rad prvog sastanka bio dovren, a ve se pokazalo kako postojijo jedan veliki zadatak na koji treba prionuti. Iako priznajemo da je vjerovanje unepogreivost Pisma temeljno za ouvanje njegova autoriteta, vrijednosti te pre-danosti su onoliko stvarne koliko je i neije razumijevanje znaenja Pisma. Sto-

ga je bio neophodan drugi sastanak. Dvije su godine izraivani planovi i pisaniradovi na teme vezane uz hermeneutska naela i prakse. Vrhunac tih nastojanjabio je sastanak u Chicagu 10-13. studenog 1982. na kojem smo mi potpisnicisudjelovali.

Na isti nain kao i u ikakoj izjavi iz 1978, ovime iznosimo ta potvrivanja iporicanja kao iznoenje rezultata naih nastojanja oko pojanjavanja hermeneut-skih pitanja i naela. Ne tvrdimo da je dovrena ili sustavno obraena cijela tema,ve ta potvrivanja i poricanja predstavljaju konsenzus od oko stotinu sudionikai promatraa na toj konferenciji. Bilo je korisno iskustvo sudjelovati u dijalogu,

a naa je molitva da Bog upotrijebi ovaj ishod naih ustrajnih nastojanja kako biosposobio nas i druge za tonije koritenje rijei istine (2 im 2,15).

1 ikaka izjava o tumaenju Biblije(Chicago Statement on Biblical Hermeneutics) usvojena je nadrugom (10-13. studenog 1982) sastanku na vrhu svjetskog evaneoskog kranstva koji je or-ganizirao International Council on Biblical Inerrancy (Meunarodno vijee za nepogreivostBiblije). Ovdje donosimo prijevod te izjave s komentarom Normana L. Geislera. Izvorni tekstIzjaves tumaenjem J. I. Packera pohranjen je u arhivu Dallas Teological Seminary (http://library.dts.edu/Pages/L/Special/ICBI_2.pdf).


2/15

145

ikaka izjava o tumaenju Biblije

lanak I.

Potvrujemo da je normativni autoritet Svetoga pisma autoritet samoga Boga,

kao to je potvreno po Isusu Kristu, Gospodaru Crkve.Poriemoopravdanost razlikovanja izmeu Kristova autoriteta i autoriteta Pisma,ili pak njihovo uzajamno suprotstavljanje.

Ovaj prvi lanak potvruje da se autoritet Pisma ne moe odvojiti od Bojeg au-toriteta. Sve to Biblija tvrdi, Bog tvrdi. A ono to Biblija tvrdi (ili porie), tvrdi(ili porie) samim Bojim autoritetom. aj autoritet vrijedi za sve vjernike; to jeBoje pravo ili pravilo.

aj je boanski autoritet starozavjetnog Pisma sam Krist potvrdio u brojnim

prigodama (usp. Mt 5,17-18; Lk 24,44; Iv 10,34-35). Ono to nam je na Gospo-din potvrdio u pogledu boanskog autoriteta Staroga zavjeta, takoer je obeao iza Novi zavjet (Iv 14,16; 16,13).

Poricanjeistie da ovjek ne moe odbaciti boanski autoritet bez pobijanjaKristova autoriteta, koji je potvrdio boanski autoritet Pisma. Stoga je pogrenotvrditi da netko moe prihvatiti potpuni Kristov autoritet, a da ne prizna potpuniautoritet Pisma.

lanak II.

Potvrujemo da kao to je Krist ujedno i Bog i ovjek, tako je i Pismo nerazdjelji-vo Boja rije u ljudskome jeziku.

Poriemoda skroman, ljudski oblik Pisma podrazumijeva zabludivost kao to iKristova ljudskost, ak i u najveem ponienju, ne podrazumijeva grijeh.

Ovdje se podvlai analogija izmeu Krista i Pisma. I Krist i Pismo imaju dvostru-ki vid, boanski i ljudski, koji su nerazdjeljivo povezani u jednom odrazu. I Kristi Pismo zaeti su djelovanjem Duha Svetoga. Oboje ukljuuje koritenje grenih

ljudskih posrednika. No oboje je dovelo do boanskoljudskog rezultata; jedan jebezgrena osoba, a drugi nepogreiva knjiga. Meutim, kao i kod svih analogija,postoji razlika. Krist je jedna osoba koja ujedinjuje dvije naravi, a Pismo je jedanpisani izriaj koji ujedinjuje dva autora (Boga i ovjeka). Unato razlici, snagaslinosti u analogiji upuuje na nerazdjeljivo jedinstvo boanskih i ljudskih di-menzija Pisma, tako da ne moe jedan aspekt biti pogrean, a drugi ne.

Poricanjeje usmjereno na suvremenu tendenciju odvajanja ljudskog gleditaPisma od boanskog, te podrazumijevanja pogreke u prvom gleditu. Nasuprottome, sastavljai ovoga lanka vjeruju da se ljudskom obliku Pisma ne moe pri-

pisati pogreka, kao to se ni Kristu ne moe pripisati grijeh. o znai, da je Boja


3/15

146


rije (ili Biblija), nuno savrena u svom oitovanju, kao to je bio i Sin Boji usvom ljudskom obliju.

lanak III.

Potvrujemo da su osoba i djelo Isusa Krista sredinji fokus cjelokupne Biblije.

Poriemoda je ispravna bilo koja metoda tumaenja koja odbacuje ili zasjenjujekristocentrinost Pisma.

Ovo potvrivanje slijedi Kristovo uenje kako je on sredinja tema Pisma (Mt5,17; Lk 24,27.44; Iv 5,39; Heb 10,7). ime se eli rei kako se usredotoenje naosobu i djelo Krista provlai kroz Bibliju od Postanka do Otkrivenja. Dakako da

postoje i druge dodirne teme, no osoba i djelo Isusa Krista su sredinji.U svjetlu usredotoenja Svetoga pisma na Krista,poricanjeistie hermeneut-

sku obvezu uiniti ovu kristocentrinu poruku jasnom u razlaganju Pisma. Kaoto i drugi lanci (usp. lanak XV) naglaavaju doslovno tumaenje Pisma, ovajlanak nije dozvola za alegorizaciju i neopravdanu tipologiju koje vide Krista usvakome detalju starozavjetne objave. Ovaj lanak jednostavno ukazuje na sre-dinju ulogu Kristove slube u otkrivanju Boje objave ovjeku.

U ovome lanku ne postoji nijedna misao koja bi Kristovu ulogu stavljalaiznad Oeve. Ovdje se razmatra fokus Pisma, a ne krajnji izvor ili cilj cjelokupno-

ga plana spasenja.

lanak IV.

Potvrujemo da Duh Sveti koji je nadahnuo Pismo djeluje po njemu danas kakobi proizveo vjeru u njegovu poruku.

Poriemoda Duh Sveti ikada ui ikoga neto to je protivno uenju Pisma.

Ovdje se istie injenica da Duh Sveti nije samo izvor Pisma, ve takoer djelujetako da stvara vjeru u Pismo koje je nadahnuo. Bez te slube Duha Svetoga ne bidolo do vjerovanja u istinu Pisma.

Poricanje je upueno navodnim objavama za koje neki tvrde da ih imaju, akoje su protivne Pismu. Bez obzira na to koliko iskreno i istinski doivljen, nijedansan, vizija ili navodna objava koji se protive Pismu, nikada ne dolaze od Duha Sve-toga. Jer izjave Svetoga Duha su uvijek skladne i neproturjene (vidi lanak XX).

lanak V.

Potvrujemo da Duh Sveti osposobljava vjernike da na odgovarajui nain kori-


4/15

147


ste i primjenjuju Sveto pismo u svojim ivotima.

Poriemoda je tjelesni ovjek sposoban duhovno prosuditi biblijsku poruku bezDuha Svetoga.

Namjera ovoga lanka je naznaiti da se sluba Duha Svetoga protee iznad na-dahnua Pisma do same njegove primjene u ivotu vjernika. Kao to nitko ne na-ziva Isusa Gospodinom osim po Duhu Svetome (1 Kor 12,3), tako nitko ne moeprilagoditi poruku Pisma u svome ivotu bez milostivog djela Duha Svetoga.

Poricanje istie istinu da tjelesni ovjek ne prima duhovnu poruku Pisma.Bez djela Duha Svetoga, njegova istina nije dobrodola u neobnovljenom srcu.

o ne podrazumijeva da nekranin ne moe razumjeti znaenje ijednog di-jela Pisma. o znai da ako to shvati od poruke Pisma, bez djela Duha Svetoga

nee prihvatiti poruku u svom srcu.

lanak VI.

Potvrujemoda Biblija izraava Boju istinu u propozicijskim tvrdnjama, i izjav-ljujemo da je biblijska istina objektivna i apsolutna. Nadalje potvrujemo da jetvrdnja istinita ukoliko predstavlja stvari kakvima jesu, a pogrena ako iskrivlje-no tumai injenice.

Poriemoda, iako nas Pismo moe uiniti mudrima za spasenje, biblijska istinatreba biti definirana u smislu te funkcije. Nadalje poriemo da se pogreka trebadefinirati kao ono to ciljano dovodi u zabludu.

Budui da se hermeneutika bavi razumijevanjem istine Pisma, ovdje se daje pozor-nost naravi istine. Ponueno je nekoliko znaajnih potvrivanja o naravi istine.

Prvo, za razliku od suvremenog relativizma, u lanku se izjavljuje da je istinaapsolutna. Drugo, suprotno od subjektivizma, istaknuto je da je istina objektiv-na. Naposljetku suprotno od egzistencijalnih i pragmatikih pogleda na istinu,ovaj lanak potvruje da je istina ono to odgovara stvarnosti. Ova ista poanta

potvrena je i u ikakoj izjavi o nepogreivosti Biblije(1978) u lanku VIII. ikomentaru toga lanka.

Poricanjepojanjava da stajalita koja redefiniraju odreenu pogreku kaoneto to dovodi u zabludu, a ne ono to pogreka jest, trebaju biti odbaena.o redefiniranje rijei pogreka suprotstavlja se Pismu i zdravom razumu. UPismu se rije pogreka koristi za nenamjerna djela (Lev 4,2) kao i za namjerna.akoer, u uobiajenom nainu govora odreena je tvrdnja pogrena ako je i-njenina pogreka, ak i ako nije bila namjera njome dovesti nekoga u zabludu.Dakle, rei da Biblija sadri pogreke, ali nisu pogreke sve dok ne dovode u za-

bludu, protivno je i Pismu i uobiajenoj primjeni.


5/15

148


im suptilnim redefiniranjem pogreke u ono to samo dovodi u zabludu none i u ono to krivo predstavlja stvari, neki su pokuali ustvrditi da je Biblija ucijelosti istinita (u tome to nikada ne dovodi u zabludu), a opet da ima odree-

nih pogreaka u njoj. Ovo su stajalite odluno odbacili svi koji su prihvatili ovajdokument.

lanak VII.

Potvrujemo da je znaenje izraeno u svakom biblijskom tekstu jedinstveno,odreeno i nepromjenjivo.

Poriemoda priznavanje toga jedinstvenog znaenja otklanja raznolikost njegoveprimjene.

Potvrivanjeje ovdje usmjereno na one koji tvrde da postoji dvostruko ili du-blje znaenje Pisma od onoga koje su iznijeli autori. Ono naglaava jedinstvenosti nepromjenjivost znaenja nasuprot onih koji nalaze viestruka ili prilagodljivaznaenja. Autor je odredio znaenje odlomka, i to ne podlijee promjenama odstrane itatelja. o ne podrazumijeva da daljnja otkria o toj temi ne mogu pomo-i u pronalaenju potpunijeg razumijevanja, ve jednostavno da se znaenje danoodreenom tekstu ne mijenja radi dodatne istine koja je naknadno otkrivena.

Znaenje je takoer odreeno u tome to postoje odreena ogranienja u po-

gledu znaenja izraenog od strane autora u danom jezinom obliku i kulturnomkontekstu. Znaenje je odredio autor, itatelji ga otkrivaju.

Poricanjedodaje pojanjenje da samo zato to Pismo ima jedno znaenje, tone podrazumijeva da se poruka ne moe primijeniti na razliite pojedince i situ-acije. Dok je tumaenje samo jedno, primjena moe biti mnogo.

lanak VIII.

Potvrujemoda Biblija sadri uenja i naloge koji vrijede za sve kulturne i si-

tuacijske kontekste, dok drugi nalozi koje sama Biblija iznosi vrijede samo zaodreene situacije.

Poriemoda se razlike izmeu sveopih i posebnih naloga Pisma mogu odreditikulturnim i situacijskih imbenicima. Nadalje poriemo da se sveopi nalozi ika-da mogu smatrati kulturno i situacijski relativnima.

S obzirom na nastojanje mnogih da relativiziraju poruku Biblije prilagoavajuiju promjenjivim kulturnim situacijama, ovopotvrivanje objavljuje univerzalnostbiblijskih uenja. Postoje zapovijedi koje nadilaze sve kulturne zapreke i obvezne

su za sve ljude posvuda. Dakako, neke se biblijske naredbe odnose na specifi-


6/15

149


ne situacije, no ak ni one nisu normativne za tu odreenu situaciju(e) o kojojje rije. Meutim, postoje zapovijedi u Pismu koje govore univerzalno za svakuljudsku situaciju i ne vrijede samo za odreene kulture ili situacije.

Poricanjeupuuje na temelj razlikovanja izmeu sveopih i posebnih situaci-ja. Ono porie da je temelj tog razlikovanja relativan ili isto kulturoloki. Nadaljeporie legitimnost relativiziranja biblijskih apsolutnih istina svodei ih na istokulturalne naloge.

Znaenje ovog lanka je da je obvezujue ono to biblijski tekst podrazumije-va. Ono to je namijenjeno kao sveopa obveza ne treba biti ograniavano samona odreene situacije, kao to ni ono to je namijenjeno primjeni samo u odree-nim okolnostima ne treba proglaavati univerzalno primjenjivim.

Ovdje se pokuava postii ravnotea izmeu zapovijedi i kulture prepoznava-

njem da zapovijed nadilazi kulturu, iako govori i odraava se u odreenoj kulturi.Dakle, iako nam situacija (okolnosti) moe pomoi otkriti pravi smjer djelovanja,situacija nikada ne odreuje to je ispravno. Boji zakoni nisu uvjetovani situa-cijom.

lanak IX.

Potvrujemo da izraz hermeneutika, koji je povijesno oznaavao pravila egzege-ze, moe biti prikladno proiren kako bi obuhvaao sve to spada u proces sagle-davanja znaenja biblijske objave, te njezine primjene u na ivot.

Poriemoda poruka Biblije potjee iz, ili biva uvjetovana tumaevim razumijeva-njem. Stoga poriemo da se obzorja biblijskoga pisca i tumaa mogu ispravnosjediniti na nain da ono to tekst govori tumau nije konano pod prevladava-juim utjecajem izraenim znaenjem Pisma.

Primarna je namjera potvrivanjadefinicijska. eli se pojasniti znaenje izrazahermeneutika naznaavanjem da ono ne ukljuuje samo shvaanje objavljenog

znaenja teksta, ve takoer razumijevanje implikacija toga teksta na neiji ivot.Stoga, hermeneutika nije samo biblijska egzegeza. Nije samo znanost koja otkrivaznaenje odlomka, ve takoer pomae osobi (po Duhu Svetome) razumjeti du-hovnu primjenu istine(a) koju taj odlomak ima na kransko ivljenje.

Poricanjenapominje da znaenje odlomka ne proizlazi iz, niti je uvjetovanood strane tumaa. Naprotiv, znaenje proizlazi od autora koji ga je napisao. Stogaitateljevo razumijevanje nema hermeneutski odluujuu ulogu. itatelji morajuotkriti znaenje teksta, a ne pokuavati unositi svoje znaenje. Naravno, otkri-veno znaenje itatelj treba primijeniti u svome ivotu. No potreba ili elja za

odreenom primjenom ne smije iskriviti tumaenje odlomka.


7/15

150


lanak X.

Potvrujemoda nam Pismo prenosi Boju istinu usmeno uz pomo iroke razno-

likosti knjievnih oblika.Poriemoda bilo koje od ogranienja ljudskoga ini Pismo neadekvatnim za pre-noenje Boje poruke.

Potvrivanjeje logian knjievni dodatak lanku II. koji priznaje ljudskost Pisma.Biblija je Boja rije, ali je napisana ljudskim rijeima, stoga, objava je verbalna.Objava je propozicijska (lanak VI) zato to izraava odreenu propozicijskuistinu. Neki je vole nazivati reenina jer je objava izraena u reenicama. Kojigod bio izraz verbalna, propozicijska ili reenina Biblija je ljudska knjiga

koja koristi normalne knjievne oblike. Oni obuhvaaju parabolu, satiru, ironiju,hiperbolu, metaforu, poredbu, poeziju, pa ak i alegoriju (npr. Ez 16-17).

Kao izriaj u ogranienom, ljudskom jeziku, Biblija ima odreena ogranie-nja kao to je i Krist kao ovjek imao odreena ogranienja. o znai da je Bogodabrao ljudski jezik kako bi ovjek u zemaljskom svijetu mogao razumjeti nje-govu vjenu istinu.

Unato oiglednoj injenici da je svaki jezini izriaj ogranien,poricanjeja-sno istie da ta ogranienja ne ine Pismo neadekvatnim sredstvom prenoenjaBoje istine. Jer, iako postoji boansko adaptiranje (putem jezika) ljudskoj ogra-

nienosti, ne postoji ustupak ljudskoj pogreci. Pogreka nije svojstvena ljudskojnaravi. Krist je bio ovjek, a ipak nije sagrijeio. Stoga, samo zato to je Biblija na-pisana ljudskim jezikom ne znai da mora postojati pogreka. Zapravo, kad Bogupotrebljava ljudski jezik, postoji nadnaravno jamstvo da nee biti pogreke.

lanak XI.

Potvrujemoda prijevodi biblijskoga teksta mogu prenijeti spoznaju o Bogu ipored svih zemaljskih i kulturalnih prepreka.

Poriemoda je znaenje biblijskoga teksta toliko ovisno o kulturi iz koje potjee,da je razumijevanje toga znaenja u drugim kulturama nemogue.

Samo zato to je Bog objavio istinu Pisma izvornim rukopisima, ne znai da onane moe biti prevedena na drugi jezik. Ovaj lanak potvruje da je mogue preni-jeti Boju istinu u druge kulture. Potvruje da, budui da je istina transcendentna(vidi lanak XX), ne moe biti uvjetovana kulturom. Stoga, Boja istina objav-ljena u kulturi 1. stoljea nije ograniena samo na tu kulturu. Jer narav istine nijeograniena ni na jedno sredstvo po kojemu se objavljuje.

Poricanjenavodi da, budui da znaenje nije neraskidivo vezano uz odree-


8/15

151


nu kulturu, moe se adekvatno izraziti u drugoj kulturi. Stoga poruka Pisma nesmije biti relativizirana prijevodom. Ono to je objavljeno moe biti isto, iako senain izraavanja moe razlikovati.

lanak XII.

Potvrujemoda u zadatku prevoenja i nauavanja Biblije u kontekstu svake kul-ture trebaju biti uvrteni samo oni funkcionalni ekvivalenti koji su u skladu skontekstom biblijskoga uenja.

Poriemoopravdanost metoda koje su neosjetljive na zahtjeve meukulturalnekomunikacije ili izopauju biblijsko znaenje u tom procesu.

Dok se prethodni lanak bavio predmetom prevoenja boanske istine, ovaj la-nak govori o adekvatnosti prijevoda. Jasno je da nee svaki prijevod na drugijezik prenijeti znaenje Pisma na odgovarajui nain. S obzirom na to neophodnaje opreznost kako bi prevoditelji ostali vjerni istini Pisma to ga prevode odgova-rajuim izborom rijei.

Ovaj lanak obrauje funkcionalnu usklaenost. esto je sluaj da ne po-stoji stvarna ili doslovna usklaenost izmeu izriaja na jednom jeziku i prijevo-da rije-za-rije na drugi jezik. Ono to je izraeno (znaenje) isto je, ali je nainkako je izraeno (rijei) razliit. Dakle, moe se koristiti razliita konstrukcija

kako bi se prenijela ista istina.Poricanjenalae obzirnost prema kulturalnim pitanjima tako da se ista istina

moe prenijeti, iako se koriste razliiti izrazi. Bez te svjesnosti misijsko djelovanjemoe biti ozbiljno onemogueno.

lanak XIII.

Potvrujemoda je svjesnost o knjievnim kategorijama, formalnim i stilskim, ra-zliitih dijelova Pisma neophodna za pravilnu egzegezu, te stoga cijenimo kritiku

oblika kao jednu od mnogih disciplina biblijskoga prouavanja.Poriemoda ope kategorije koje negiraju povijesnost mogu biti s pravom namet-nute biblijskim pripovijetkama koje su prikazane kao injenine.

Svjesnost o vrsti literature koju netko tumai neophodna je za pravilno razumi-jevanje teksta. Ispravno prosuivanje knjievne vrste jami ispravno razumije-vanje. Parabola se, primjerice, ne bi smjela smatrati kronikom, niti pak poezijutreba tumaiti kao da je prava pripovijetka. Svaki odlomak ima svoju vlastituvrstu, a tuma treba poznavati tu specifinu knjievnu vrstu dok ga pokuava

protumaiti. Bez odreivanja knjievne vrste tuma moe zastraniti u svom razu-


9/15

152


mijevanju odlomka. Primjerice, kad prorok govori i sve e poljsko drvee plje-skati rukama (Iz 55,12) netko moe podrazumijevati vrstu animizma ukoliko neprepozna da je to poezija, a ne proza.

Poricanjese odnosi na nelegitimno koritenje kritike oblika od strane nekogatko porie istinu odlomaka koji su prikazani kao injenini. Neki, primjerice,smatraju da je Adam mitska osoba, dok je u Pismu predstavljen kao stvarna oso-ba. Drugi smatraju da je pria o Joni alegorija, a on je predstavljen kao povijesnaosoba koju spominje Krist (Mt 12,40-42). Ovo je poricanje primjereno i pravo-vremeno upozorenje da se kritika oblika ne koristi kao plat za odbacivanje istinePisma.

lanak XIV.

Potvrujemoda biblijski zapis dogaaja, razgovora i govora, iako predstavljen ra-zliitim primjerenim knjievnim oblicima, odgovara povijesnim injenicama.

Poriemoda je bilo koji dogaaj, razgovor ili govor zapisan u Pismu izmiljen odstrane biblijskih pisaca ili tradicija koje su povezivali.

Ovaj lanak spaja naglaske lanaka VI. i XIII. Iako priznaje legitimnost knji-evnih oblika, ovaj lanak tvrdi da svaki zapis dogaaja prikazan u Pismu moraodgovarati povijesnoj injenici. o znai, nijedan se zapisani dogaaj, razgovor ili

govor ne smije smatrati izmiljenim.Poricanjeje jo jasnije odpotvrivanja. Ono tvrdi da se svaki razgovor, govor

ili dogaaj zapisan u Pismu zasigurno zbio. o znai da se svaka hermeneutikaili oblik biblijske kritike koja tvrdi da je neto izmislio autor, mora odbaciti. one znai da se parabola mora shvatiti kao da podrazumijeva povijesne injenice,budui da parabola ne podrazumijeva (po samom svom obliku) izvjetavanje odogaaju ili govoru, ve jednostavno opisuje poantu.

lanak XV.

Potvrujemoneophodnost tumaenja Biblije prema njezinu doslovnom, ili uobi-ajenom smislu. Doslovni smisao jest gramatiko-povijesni smisao, to jest, zna-enje to ga je autor izrazio. umaenje prema doslovnom znaenju uzet e uobzir sve figure i knjievne oblike koji se nalaze u tekstu.

Poriemo opravdanost bilo kakvog pristupa Pismu koji mu pripisuje znaenjekoje doslovni smisao ne potvruje.

Ovdje se snano potvruje doslovni smisao Pisma. Dakako, rije doslovno sa-

dri odreene problematine konotacije. Stoga se koriste rijei uobiajenoi gra-


10/15

153


matiki-povijesnokako bi se objasnilo to se podrazumijeva. Doslovni smisao jetakoer odreen neto deskriptivnijim nazivom gramatiko-povijesnog smisla.o podrazumijeva da je ispravno tumaenje ono koje otkriva znaenje teksta u

njegovim gramatikim oblicima i u povijesnom, kulturalnom kontekstu u koje-mu je tekst izraen.Poricanjeupozorava protiv dodavanja Pismu bilo kakvog znaenja koje se ne

temelji na doslovnom razumijevanju, kao to su mitoloka ili alegorijska tumae-nja. o se ne bi trebalo shvatiti kao da odbacuje tipologiju ili odreenu alegorijuili pak druge knjievne oblike koji ukljuuju figure (vidi lanak X, XIII. i XIV).

lanak XVI.

Potvrujemoda se trebaju koristiti legitimne kritike tehnike za odreivanje ka-nonskoga teksta kao i njegova znaenja.

Poriemolegitimnost doputanja bilo kojoj metodi biblijske kritike da preispitujeistinu ili integritet autorova izraena znaenja, ili bilo kojeg drugog biblijskoguenja.

Ovdje se podrazumijeva odobravanje legitimnih tehnika nie kritike ili tekstu-alne kritike. Primjereno je koristiti kritike metode kako bi se otkrio pravi tekstPisma, to jest onaj koji predstavlja izvorni tekst koji su predali biblijski pisci.

Budui da se kritika metodologija moe koristiti za utvrivanje teksta kojije prijepis nadahnutoga originala, nelegitimno je upotrebljavati kritike metodeza preispitivanje istinitosti dijelova u izvornome tekstu. Drugim rijeima, primje-rena nia kritika je opravdana, a negativna via kritika koja odbacuje istinuPisma je neopravdana.

lanak XVII.

Potvrujemojedinstvo, sklad i dosljednost Pisma i izjavljujemo da ono najbolje

tumai samo sebe.Poriemoda Pismo moe biti protumaeno na nain da podrazumijeva kako jedanodlomak ispravlja ili se bori protiv drugoga. Poriemo da su kasniji pisci Pismapogreno protumaili ranije odlomke Pisma navodei ih ili upuujui na njih.

Dvije su poante istaknute u potvrivanju, jedinstvo Pisma i njegova sposobnostda samo tumai sebe. Budui da je prvo obraeno drugdje (lanak XXI), komen-tirat emo ovo drugo. Ne samo da je Biblija uvijek ispravna u tumaenju samesebe (lanak XVIII), ve je svoj najbolji tuma.

Druga istaknuta poanta ovdje je da je usporeivanje Pisma s Pismom izvrsna


11/15

154


pomo za tumaa jer jedan odlomak pojanjava drugi. Stoga, prvi komentar kojituma treba uzeti u obzir vezano uz neki odlomak, jest ono to ostatak Pismagovori o tom tekstu.

Poricanje upozorava protiv pretpostavke da razumijevanje odreenog od-lomka moe dovesti tumaa do toga da odbaci uenje nekog drugog odlomka.Moda mu jedan odlomak moe pomoi bolje razumjeti drugi, no nikada neebiti proturjean drugom.

Posljednji dio poricanjaposebice je usmjeren onima koji vjeruju da su no-vozavjetni pisci pogreno tumaili Stari zavjet, ili da su dodali znaenje staro-zavjetnom tekstu koje autor toga teksta nije iznio. Iako se priznaje kako postojiirok raspon primjena odreenoga teksta, ovaj lanak potvruje da je tumaenjebiblijskoga teksta uz pomo drugoga biblijskog pisca uvijek unutar granica zna-

enja prvoga teksta.

lanak XVIII.

Potvrujemoda je uvijek ispravno tumaenje kad Biblija tumai samu sebe, ni-kada ne odstupa, ve naprotiv, razjanjava jedinstveno znaenje nadahnutogateksta. Jedinstveno znaenje prorokih rijei ukljuuje, no nije ogranieno na,razumijevanje tih rijei od strane proroka te neminovno ukljuuje Boju svrhuoitovanu u ispunjenju tih rijei.

Poriemoda su biblijski pisci uvijek razumijevali potpunu primjenu njihovih vla-stitih rijei.

Ovo je potvrivanjevjerojatno najtee izrei rijeima. Prvi se dio potvrivanjanadovezuje na lanak VII. koji tvrdi da Pismo ima samo jedno znaenje, i jed-nostavno dodaje da kad god Biblija komentira neki drugi odlomak Pisma, to iniispravno. o znai, Biblija nikada ne tumai sebe pogreno. Uvijek ispravno ra-zumije znaenje odlomka koji komentira (vidi lanak XVII). Primjerice, rei daPavao pogreno tumai Mojsija, znai rei da je pogrijeio. o se stajalite odlu-

no odbacuje u prilog nepogreivosti cjelokupnog Pisma.Problem u drugoj izjavipotvrivanjaodnosi se na pitanje je li Bog imao veu

namjeru s odreenim odlomkom Pisma nego to je to pokazao ljudski autor.Drugaije reeno, evaneoski su uenjaci podijeljeni oko tog pitanja, iako postojijedinstvo oko pitanja o jedinstvenom znaenju. Neki vjeruju da to jedinstvenoznaenje moe biti potpunije od prikaza ljudskoga autora jer je Bog namjeravaodaleko vie od onoga to je imao prorok kad ga je napisao. Formulacija pred-stavlja pokuaj upuivanja na ispunjenje prorotva (ega je Bog oigledno biosvjestan kad ga je nadahnjivao) kao dijela jedinstvenoga znaenja koje su Bog i

prorok podrazumijevali. Meutim, moda prorok nije bio svjestan potpune pri-


12/15

155


mjene ovoga znaenja kad ga je pisao.Nain izbjegavanja potekoe bio je u zapaanju da postoji samo jedno zna-

enje odreenoga odlomka koje su i Bog i prorok potvrdili, no da se to znaenje

ne mora uvijek u potpunosti dokazati sve dok se prorotvo ne ispuni. Nadalje,Bog je, no ne nuno i proroci, bio svjestan svekolike primjene koja e se pokazatiu ispunjenju toga jedinstvenog znaenja.

Vano je uvati jedinstveno znaenje bez poricanja da je Bog imao na umudaleko vie nego to je imao prorok. Potrebno je nainiti razliku, dakle, izmeuonoga ega je Bog bio svjestan vezano uz odreeno potvrivanje (koje je, imajuiu vidu njegovo predznanje i sveznanje, bilo daleko vee) i onoga to je prorokdoista izrazio u tekstu. Poricanje pojanjava ovu poantu napominjui da biblijskiautori nisu uvijek bili potpuno svjesni primjena svojih vlastitih potvrivanja.

lanak XIX.

Potvrujemoda svako predrazumijevanje kojim tuma pristupa Pismu mora bitiu skladu s biblijskim uenjem i podlono ispravljanju pomou njega.

Poriemoda se od Pisma ikada moe zahtijevati prilagoavanje drukijim pseu-dorazumijevanjima koja nisu u skladu s njim, kao to je naturalizam, evolucioni-zam, scijentizam, sekularni humanizam i relativizam.

Pitanje o predrazumijevanju je presudno za suvremenu hermeneutiku. Paljivodabir rijeipotvrivanjane raspravlja o pitanju treba li osoba pristupiti Pismu sodreenim predrazumijevanjem, ve jednostavno o razlikovanju izmeu legiti-mnih i nelegitimnih predrazumijevanja koja osoba ima. Odgovor na ovo pitanjedaje potvrivanje da su legitimna samo ona predrazumijevanja koja su u skladu suenjem Pisma. Zapravo, izjava ide dalje zahtijevajui da sva predrazumijevanjabudu podvrgnuta ispravljanju pomou uenja Pisma.

Poanta ovoga lanka je da se izbjegne tumaenje Pisma pomou druge mre-e ili filtra koji zamuuje ili ponitava njegovu pravu poruku. Jer priznaje da e

neije predrazumijevanje utjecati na njegovo razumijevanje teksta. Stoga, da bise izbjeglo pogreno tumaenje Pisma, svatko mora preispitati svoje vlastite pret-postavke u svjetlu Pisma.

lanak XX.

Potvrujemoda, budui da je Bog autor cjelokupne istine, sve su istine, biblijske iizvanbiblijske, dosljedne i usuglaene, te da Biblija govori istinu kada govori o te-mama koje se odnose na prirodu, povijest ili bilo to drugo. Nadalje potvrujemo

da u nekim sluajevima izvanbiblijski podaci imaju vrijednost time to pojanja-


13/15

156


vaju ono to Pismo ui, te potiu ispravljanje pogrenih tumaenja.

Poriemoda izvanbiblijska stajalita ikada pobijaju uenje Pisma ili imaju priori-tet nad njim.

Ovdje ne govorimo toliko o naravi istine (koja je obraena u lanku VI), ve odosljednosti i usklaenosti istine.

Ovo je usmjereno onim stajalitima koje istinu smatraju paradoksalnom iliproturjenom. Ovaj lanak izjavljuje da odgovarajua hermeneutika izbjegavaproturjeja jer Bog nikada ne proglaava istinitima dvije tvrdnje, od kojih je jed-na logika suprotnost drugoj.

Nadalje, ovopotvrivanjepriznaje da nije sva istina u Bibliji (iako je istinitosve to Biblija tvrdi). Bog je objavio samoga sebe u prirodi i povijesti, te u Pismu.

Meutim, budui da je Bog vrhovni vorac cjelokupne istine, ne moe biti pro-turjeja izmeu istina Pisma i istinskih uenja znanosti i povijesti.

Iako je jedino Biblija normativno i nepogreivo pravilo vjere i prakse, ipakono to netko moe nauiti iz izvanbiblijskih izvora moe omoguiti preispiti-vanje i ponovno tumaenje Pisma. Primjerice, neki su nauavali da je zemlja e-tvrtasta jer Biblija govori o etiri kraja zemlje (Iz 11,12). No znanstveno otkrieo sfernoj prirodi Zemljine kugle vodi do ispravljanja toga pogrenog tumaenja.Dodatna pojanjenja naega razumijevanja biblijskoga teksta mogua su uz po-mo prouavanja drutvenih znanosti.

Meutim, bez obzira na to kakvo ispravljanje ili pojanjavanje Pisma izvanbi-blijska prouavanja mogu ponuditi, vrhovni autoritet o onome to Biblija naua-va lei u samom tekstu Pisma, a ne u neemu izvan njega (osim u samom Bogu).Poricanjejasno pokazuje taj prioritet uenja o objavi Boga u Svetome pismu iznadsvega izvan njega.

lanak XXI.

Potvrujemosklad izmeu posebne i ope objave, te stoga i biblijskoga uenja s

prirodnim injenicama.Poriemoda su sve znanstvene injenice proturjene istinskom znaenju bilo ko-jeg biblijskog odlomka.

Ovaj lanak nastavlja raspravu prethodnoga lanka isticanjem sklada izmeu Bo-je ope objave (izvan Pisma) i njegove posebne objave u Pismu. Svi se slau da eodreena tumaenja Pisma i odreena miljenja znanstvenika biti proturjena. Me-utim, ovdje se tvrdi da se istina Pisma i znanstvene injenice nikada ne pobijaju.

Prava e znanost uvijek biti u skladu s Pismom. Znanost, meutim, teme-

ljena na naturalistikim pretpostavkama neizbjeno e doi u sukob s nadnarav-


14/15

157


nim istinama Pisma.Umjesto poricanja zdrave razmjene izmeu znanstvene teorije i biblijskog tu-

maenja, sastavljai ove izjave ju podravaju. Doista, priznajemo (u lanku XX) da

egzeget moe uiti od znanstvenika. Poriemo da trebamo prihvatiti znanstvenastajalita koja su oprena Pismu ili kojima se pridaje vei autoritet negoli Pismu.

lanak XXII.

Potvrujemoda Postanak 1-11 odgovara stvarnim dogaajima, kao i ostatak knji-ge.

Poriemoda su uenja Postanka1-11 mitska te da znanstvene hipoteze o povijestizemlje ili porijekla ovjeanstva slue za pobijanje onoga to Pismo nauava o

stvaranju.

Budui da je povijesna i znanstvena tonost poetnih poglavlja Biblije otro os-poravana, vano je primijeniti doslovnu hermeneutiku (lanak XV) koja podu-pire ovo pitanje. Rezultat je bio prepoznavanje stvarne naravi dogaaja stvaranjasvemira, svih ivih bia, posebnog stvaranja ovjeka, pad te potop. i su izvjetajistvarni, to jest, radi se o dogaajima koji se tiu vremena i prostora, a doista su sedogodili kao to je zapisano u Knjizi Postanka (vidi lanak XIV).

lanak ostavlja otvorenim pitanje o starosti zemlje oko ega ne postoji jed-

noglasnost meu evaneoskim kranima, i koje je bilo izvan nadlenosti ovekonferencije. Dolo je, meutim, do potpunog suglasja oko poricanja da je Posta-nak mitski ili nepovijesni dogaaj. Isto tako, uporaba izraza stvaranje podrazu-mijeva izuzimanje vjerovanja u makroevoluciju, bilo da je rije o ateistikim iliteistikim varijantama.

lanak XXIII.

Potvrujemojasnou Biblije, a posebice njezinu poruku o spasenju od grijeha.

Poriemoda su svi odlomci Pisma jednako jasni ili jednako naglaavaju porukuotkupljenja.

Ovo se uenje tradicionalno naziva jasnoa Pisma. Pod time se podrazumijevada je sredinja poruka Pisma jasna, posebice ona koju Biblija naziva spasenjemod grijeha.

Poricanjeodvaja ovu tvrdnju od vjerovanja da je sve Pismo jasno ili da su svauenja jednako jasna ili jednako relevantna za sredinju poruku spasenja. Iskre-nom je tumau jasno da je znaenje nekih odlomaka nejasno. Jednako je oito da

istina nekih odlomaka nije izravno relevantna za sveukupni plan spasenja.


15/15

158


lanak XXIV.

Potvrujemo da za razumijevanje Pisma osoba ne ovisi o strunosti biblijskihuenjaka.

Poriemoda osoba treba zanemarivati plodove tehnikog prouavanja Pisma odstrane biblijskih uenjaka.

Ovaj lanak pokuava izbjei dvije krajnosti. Prvo, potvruje da osoba ne ovisi obiblijskim strunjacima za razumijevanje osnovnih istina Pisma. Da tome nijetako, tada bi znaajan aspekt o sveenstvu vjernika bio razoren. Jer kada bi laikorazumijevanje ovisilo o nauavanju strunjaka, tad bi protestantski strunjaci zatumaenje zamijenili uiteljski autoritet katolikih sveenika s uiteljskim autori-

tetom protestantskih uenjaka.S druge strane, biblijski uenjaci doista imaju vanu ulogu u laikom razu-mijevanju Pisma. ak su i sama pomagala (biblijski rjenici, konkordancije idr.) koja laici koriste proizveli uenjaci. A kad je potrebno tehniki zahtjevnijei preciznije razumijevanje odreenih dijelova Pisma, rad strunjaka je vie negokoristan. Stoga je implicirani poticaj uporicanjuna koritenje plodova uenosti,dobro izabran.

lanak XXV.

Potvrujemoda je jedini vid propovijedanja koji dostatno prenosi boansku obja-vu i njezinu odgovarajuu primjenu u ivot, onaj koji vjerno razlae tekst Svetogapisma kao Boju rije.

Poriemoda propovjednik ima bilo kakvu poruku od Boga osim iz teksta Svetogapisma.

Posljednji lanak izjavljuje da se dobro propovijedanje treba temeljiti na dobrojhermeneutici. Obrazlaganje Pisma se ne smije odvijati odvojeno od objavljivanja

Pisma. U propovijedanju propovjednik treba vjerno razlagati Rije Boju. Smatrase nedostatnim sve osim ispravnog obrazlaganja Boje pisane Rijei.Doista, poricanje izjavljuje da nema druge poruke od Boga osim iz Pisma.

Pod ovime se ne podrazumijeva proturjenost injenici da postoji opa objava(potvrena u lanku XXI), ve jednostavno zapaanje da je Biblija jedina nadah-nuta i nezabludiva pisana rije iz koje propovjednik moe i mora propovijedati.

Documents

heremenutika, tumačenje biblije