35
ZAKONI TUMAČENJA BIBLIJE I OPŠTE O ZAKONIMA TUMAČENJA BIBLIJE »Biblija nije heterogeni skup stihova o istoriji i učenja odvojenih od njih, to je knjiga načela koja govori o večnoj stvarnosti koju je Božjem detetu tako potrebno da razume u ove poslednje dane. O umetnosti i nauci učimo počevši od osnovnih pojmova, polazeći od jednostavnog i idući ka složenom, od poznatog ka nepoznatom. Nakon mnogo strpljivog učenja postepeno usvajamo činjenice, dok im se naš um postepeno prilagođava. Treba li da mislimo kako Bibliju, koja nas podučava najveličanstvenijoj od svih nauka - nauci spasenja – možemo shvatiti s manje muke, i da to ne zahteva jednako prilježno učenje i razmišljanje kao i u savladavanju drugih predmetaTako je 1945. godine pisao pastor, evanđelista i pisac Louis F. Were. Sama Biblija sadrži ključeve svog razumevanja. Kada zagrebemo ispod površine, otkrivamo da površinski sloj poruka od nemarnog čitaoca zaklanja čudesnu građevinu – konstrukciju sagrađenu po načelima koja odgovaraju svemiru, i konačno Onome Koji je stvorio i jedno i drugo –JHWH. Čak i ne pominjući nebiblijska tumačenja kojima obiluje dogmatika tradicionalnog hrišćanstva, sa tugom moramo priznati da u protestantizmu do danas, pored uspeha, postoji i mnogo teških zabluda kada je reč o eshatološkim tumačenjima. Zašto? Zato što nije dovoljno odbaciti autoritet crkvenih otaca i osloniti se, pod maskom vođstva Svetog Duha, na sumnjivo lično nadahnuće. Potrebno je pronaći nepobitne i apsolutno važeće zakone tumačenja Biblije, takve da će ih sam Bog moći potvrditi kao ispravne i Svoje. Kako je to moguće? 1

ZAKONI TUMACENJA BIBLIJE

  • Upload
    drvili

  • View
    63

  • Download
    15

Embed Size (px)

DESCRIPTION

vir

Citation preview

I OPTE O ZAKONIMA TUMAENJA BIBLIJEZAKONI TUMAENJA BIBLIJE I OPTE O ZAKONIMA TUMAENJA BIBLIJE

Biblija nije heterogeni skup stihova o istoriji i uenja odvojenih od njih, to je knjiga naela koja govori o venoj stvarnosti koju je Bojem detetu tako potrebno da razume u ove poslednje dane.

O umetnosti i nauci uimo poevi od osnovnih pojmova, polazei od jednostavnog i idui ka sloenom, od poznatog ka nepoznatom. Nakon mnogo strpljivog uenja postepeno usvajamo injenice, dok im se na um postepeno prilagoava. Treba li da mislimo kako Bibliju, koja nas poduava najvelianstvenijoj od svih nauka - nauci spasenja moemo shvatiti s manje muke, i da to ne zahteva jednako priljeno uenje i razmiljanje kao i u savladavanju drugih predmeta?

Tako je 1945. godine pisao pastor, evanelista i pisac Louis F. Were. Sama Biblija sadri kljueve svog razumevanja. Kada zagrebemo ispod povrine, otkrivamo da povrinski sloj poruka od nemarnog itaoca zaklanja udesnu graevinu konstrukciju sagraenu po naelima koja odgovaraju svemiru, i konano Onome Koji je stvorio i jedno i drugo JHWH.

ak i ne pominjui nebiblijska tumaenja kojima obiluje dogmatika tradicionalnog hrianstva, sa tugom moramo priznati da u protestantizmu do danas, pored uspeha, postoji i mnogo tekih zabluda kada je re o eshatolokim tumaenjima. Zato? Zato to nije dovoljno odbaciti autoritet crkvenih otaca i osloniti se, pod maskom vostva Svetog Duha, na sumnjivo lino nadahnue. Potrebno je pronai nepobitne i apsolutno vaee zakone tumaenja Biblije, takve da e ih sam Bog moi potvrditi kao ispravne i Svoje. Kako je to mogue? Jednostavno Biblija je pred nama. Ukoliko mnogo puta u njoj uoimo ponavljanje odreenih motiva i dogaaja, kao i njihovog znaenja, ukoliko oni jasno pokazuju u kom pravcu vode, ukoliko se razne doktrine nedvosmisleno sreu u jednom jedinom moguem zajednikom ishoditu, tada nemamo razloga da sumnjamo.

U ovoj i narednim sredama razmotriemo na kojim se osnovnim postavkama temelji potraga za zakonitostima tumaenja Biblije, a naroito tumaenja eshatolokih proroanstava. Ne zaboravimo, Slukinja Gospodnja nas poziva da istraujemo Danila i Otkrivenje iju mnogostruku vezu ona uvek iznova naglaava. Kad knjigu proroka Danila i Otkrivenje budemo bolje razumeli, vernici e imati potpuno drugaije versko iskustvo. (TM, str 114). Kad je re o rezultatima koji treba da proisteku iz boljeg razumevanja Apokalipse, itamo: Jedno emo sigurno shvatiti na osnovu prouavanja Otkrivenja: da je veza Boga i Njegova naroda tesna i jasna (...) ono to je otkriveno Danilu kasnije je bilo upotpunjeno otkrivenjem datim Jovanu na Patmosu. Ove dve knjige treba paljivo prouavati. (TM, str.114)

Poto ove veeri budemo ukazali na biblijske postavke pomou kojih dolazimo do tumaenja proroanstava, u narednim sredama upoznaemo nekoliko zakonitosti ili parametara kojima ne samo to moemo doi do novih zakljuaka o nepoznatim delovima proroanstava, ve i testirati ponuena reenja. Konano, videemo kako se tumaenja EGV savreno slau sa ovim zakonitostima.

Koji je cilj ove serije? Za razliku od mnogih korisnih propovedi i serija koje daju gotovu materiju - tumaenja, ova ima za cilj da istraivaima Biblije d orue i smernice istraivanja, instrumente kojima sami mogu sigurno poi u rudnike tajni Boje rei. Brao i sestre, ona je posebno namenjena 1) onima koji sami ne mogu da krenu, kojima treba ohrabrenje i uputstvo, koji se pitaju kako istraivati i prouavati, 2) onima koji poseduju mnotvo injenica, ali ne znaju iz njih izvui nove zakljuke, a pomou tih zakljuaka opet neke druge o stvarima koje su za njih bile dotad nedokuive; ukratko, za svako verno Boje dete koje ne ivi od samog hleba nego od svake rei koja izlazi iz usta Bojih.

U 2. Petr. 3,16.18 itamo: Kao to govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teke razumjeti, koje nenaueni i neutvreni izvru, kao i ostala pisma, na svoju pogibao. (...) Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda naega Isusa Hrista..... O kojim stvarima je re: o osnovama spasenja ili o nekim drugim? Ovde je re o posebnoj temi: okolnostima Drugog Hristovog dolaska. Ako razmislimo o Isusovoj nauci, u StZ i NZ, videemo da su osnovna znanja, nauka spasenja, bila dana nedvosmisleno i jednostavno. Npr. Propoved na Gori ili Rimljanima o spasenju. Re Boja nije skrivena, i premda je puna dubokih znaenja, i viih poruka do kojih dolazimo posle mnogo itanja i razmiljanja, ona nije namenjena iskljuivo tzv. adeptima, odabranim mudracima, inicijatima i sl., ve svakom oveku, jer je to volja Boga Koji ne eli da iko propadne, nego da se svi spasu 1. Tim. 2,4. jer Bogu tako omilje svet .. da niko ne pogine ... Potreba za daljim kopanjem po dubinama Bojim javlja se naroito onda kada nas lana i lepo upakovana uenja kolebaju i teraju da dublje ukopamo nau kuu duhovnu. Ne samo da je spasenje prueno oveku jednostavnim reima, ve se znanje za ivot ponavlja kroz biblijske knjige mnogo puta, stalno iznova, svim generacijama. Bogu nije dosadno pouavati oveanstvo.

Da bismo mogli primiti vostvo Svetog Duha i doi do novih istina, moramo pre svega biti posluni Duhu Bojem. Tajna je Gospodnja u onih koji Ga se boje, i zavjet svoj javlja im Ps. 25,14. Fr. prevod: ... i Njegov zavjet pouava ih. Ps. 25, 14 Ps. 32,8: Urazumiu te, i pokazaau ti put kojim da ide: svjetovau te, oko je moje na tebi. /; Is. 54,13: A sinovi e tvoji svi biti naueni od Gospoda ... Is 28, 26:I Bog ga njegov ui i upuuje kako e raditi. JOVAN 7,17: Koji god ovek bude hteo da izvrava Njegovu volju, on e znati nauku/doktrinu. engl.prev. Jedna od osobina Bojih je da, kako kae Amos 3,7, Gospod Gospod ne ini nita ne otkrivi tajne slugama svojim prorocima. Sve to je vano za Njegov narod Bog je dao u proroanstvima. Sve to je proreeno mora biti rastumaeno.

Veoma je vano da, dok je osnovna poruka i ponuda spasenja razumljiva svima, i dobrima i zlima, budui da je svima namenjena, a osim toga itamo u Bibliji kako su i licemeri i kriminalci razumeli i prihvatali Isusovu nauku, dotle na ulazu u proroanstva, u namere Boje, stoje vrata koja samo poslunost i vera mogu otvoriti. ta to praktino znai? To znai da su biblijska proroanstva, naroito eshatoloka, tako napisana da ih moe razumeti obraen ovek, poboan ovek, ovek koji voli Boga i eli da ga slua. Na tumaenje biblijskih proroanstava stavljen je klju: 1) razumee je onaj koji na Bibliju gleda kao na Boju re kojoj ne treba ni oduzeti ni dodati, jer e samo takav ovek paziti na svaku re, na svaki izraz, pratiti njeno javljanje kroz sve knjige, jer e samo takav ovek verovati osnovnim istinama, i tako stei predznanje da ide dalje; 2) zato to e takav ovek razumevanjem krsta Isusovog, razumevanjem prirode nebeskog carstva i posedovanjem Duha poniznosti i samoodricanja u sebi, prihvatiti samo ona tumaenja poslednjih dogaaja koja se slau sa karakterom Bojim i namerama koje je pokazao u prolosti u Svom ratu sa grehom (npr. besmrtnost i Armagedon, uslovljenost spasenja, 1000 na zemlji i priroda greha uslovljavaju mogua objanjenja poslednjih dogaaja); 3) Onaj ko se pokorava Bojem duhu, kae Pavle, ima Duh Hristov i razumije pomisao Gospodnju. v. 1. Kor. 2,10 i dalje.

S druge strane, onaj ko neobraenog srca pristupa Bibliji, da bi od njenih tajni izvukao mo, duhovnu ili materijalnu, bie prevaren tumaenjima neobraenog srca. New Age tumaenje 1000 kao blaenog perioda gde se unitenje greha i grenika ne pominje najbolji je primer za to. U starozavetnom svetilitu i kasnije u Hramu, samo su posveeni svetoj slubi smeli gledati slavu Bojeg prisustva, i to posredno. Samo je onima koji su u novozavetna vremena posveeni Bogu dano da vide unutranju lepotu hrama Svetog pisma. Danilo 12,4.10: I razumni e se sjati kao svetlost nebeska, i koji mnoge privedoe k pravdi, kao zvezde vazda i doveka. A ti Danilo zatvori ove rei i zapeati ovu knjigu do poslednjeg vremena; mnogi e pretraivati, i znanje e se umnoiti. Mnogi e se oistiti, ubeliti i okuati; a bezbonici e raditi bezbono, niti e koji bezbonik razumeti, ali e razumni razumeti.

a. Prema tome, jedna od prvih injenica koje moramo imati na umu kada prouavamo proroanstva je da svako od njih mora imati u svom sreditu Isusa kao Spasitelja od smrti i greha. Od svog poetka do kraja, Biblija na hiljadu naina govori o Hristu. On je centralna njena tema. Kao to milioni kapljica rose reflektuju silno i golemo Sunce, tako i Isus, Svetlost sveta, odsjajuje svoj lik u svakom stihu Rei Boje.

b. Ako se tumaenje bavi lokalnim, politikim, ovozemaljskim pitanjima, ono nije od Boga, jer On ne govori o tome da li e nama vladati ovaj ili onaj predsednik, da li e nas ostati samo pod ljivu da stanemo, ili e nas biti odavde do Japana, ni koliko emo dece imati, ve o tome da li emo biti s Njim zauvek ili neemo. Sledee, dakle, merilo ispravnosti proroanstava kae nam da se ona moraju baviti duhovnom dimenzijom pojedinca ili celog naroda. Vidi enju vekova, str. 212 orig. gde se kae da su Jevreji odbacili Hrista jer su oekivali ovozemaljsko reenje svojih problema, jer su telesno shvatali pojam Izrailja. Videemo narednih puta da su se time jevrejske voe ogreile o jedan od zakona tumaenja Biblije, koji se zove zakon doslovnog i duhovnog.

c.Nadalje, silu da se odupremo prirodnim sklonostima stiemo molitvom i prouavanjem Biblije. Oni koji odbiju da ugode telesnim eljama i koji se oslanjaju na silu Hristovu da izmeni njihov ivot, saznae vie o duhovnim stvarima od onih koji tee da ugode i Bogu i svetu. Postoji izreka koja kae da ponizan svetac Boji /saint/ vidi dalje na svojim kolenima nego filozof na vrhovima prstiju. Naravno, dodaje neko, ako je ponizni Boji sluga jo i filozof, videe dalje i od Bojeg sluge koji nije filozof. Npr. Danilo i Pavle.

d. Sledee to treba da imamo na umu je paralela izmeu dva velika Boja dela: Biblije i prirode. U prirodi, svime vladaju zakoni, kojima Bog odrava vaskoliki svemir. Zakon i red utvreni su u svim delovima vasione, svuda osim u pobunjenom srcu ovekovom. Mi znamo pravila po kojima se Sunce kree, po kojima se smenjuju plima i oseka ili godinja doba. Jedan od zakona koji proimaju i prirodu i Sveto pismo je sedmini zakon: zakon po kome se mnogi vani procesi odvijaju u razdobljima deljivim sa sedam: npr. vreme gestacije kod sisara, leanje na jajima kod ptica, u danima je uvek deljivo sa sedam. Sedmica upravlja i ivotom Bojeg naroda. Svime upravljaju zakoni. Adventisti sedmog dana istiu da je ljudskom rodu dan zakon Deset zapovesti, nepromenjiv kao i drugi zakoni u svemiru. SVE TO JE BOG STVORIO PODLONO JE JASNO ODREENIM ZAKONIMA. Budui da je Bog nadahnuo Bibliju, zar nije razumno verovati da i Sveto pismo proimaju odreeni zakoni koje treba slediti da bismo dobili pravilno razumevanje Rei Boje? Tumaenje Branka Mikovia.

Biblija je konstruisana po jasnim zakonima koje je mogue prouavati i slediti u tumaenju. Ako to elimo ilustrovati, uporedimo to sa graom atomskog sveta. Kako su zakonitosti u prirodi otkrivene? Strpljivo i dugo, naunici gomilaju gole injenice o nekoj oblasti, zatim te injenice uporeuju pokuavajui pronai neke pravilnosti u njihovom javljanju i njihove meusobne veze. Npr. u medicini hiljade i desetine dosjea bolesnih od tekih oboljenja porede se, i ispituju svi mogui parametri: dob, ivotni uslovi, graa, pol, porodina anamneza ... Zato? Zato da bi se u mnotvu tih podataka uoila esta povezanosti dva ili vie njih sa pojavom te bolesti. Na taj nain se pokuava utvrditi koje osobine organizma i drutveni uslovi utiu na njegovu pojavu. Na isti nain se traga i za biblijskim zakonima. Strpljiv prouavalac uvia na osnovu mnotva injenica da se izvestan obrazac esto ponavlja kroz Bibliju. On otkriva da se iza njega krije ceo zakon tumaenja odreenih dogaaja i simbola, a da se opet, iza tog zakona krije vana i krupna poruka koju je Bog namenio onima koji ga trae. Ni za koji deo Biblije to ne vai u toj meri kao za mesijanska i eshatoloka proroanstva, posebno za Danila i Otkrivenje. Videemo na konkretnim primerima kako poznavanje ovih zakona spontano eliminie neka kriva tumaenja o poslednjim dogaajima, a pokazaemo i, to je izuzetno znaajno, kakva je veza ovih zakona sa osnovnim doktrinarnim postavkama Bibije i sa Hristovom linou i planom spasenja. Svet Duh otkriva pravo znaenje prorokih slika onima koji se za to znanje mole i paljivo istrauju, i vodi ih da prepoznaju i zakone tumaenja Biblije.

III Biblijski zakoni proizlaze iz Bojeg karaktera

Velika borba izmeu Hrista i sotone nije samo borba dve linosti, dve vojske ili dva sveta, ve i borba dva zakona, dva ureenja, dva naela. Pre pojave greha, Boja su se stvorenja upravljala prema naelu savrene poslunosti savrenom i svetom Bogu iz ljubavi, bez oklevanja. Poslunost tom naelu osiguravala je mir i sklad u svemiru. Sutina tog naela je POSVEENOST DRUGIMA IZ LJUBAVI, nesebinost, portvovnost, okrenutost drugima, a ne sebi. Svemirsko blaenstvo oskvrnio je Lucifer svojim naelom samoljublja, egocentrizma i samoouzvienja, koji ga je naveo na pobunu protiv autoriteta Boga.

Isus je uvek iznova naglaavao da je doao da pokae pravi Boji karakter, koji je sotona ocrnio pred ljudima, sakrivajui Boji lik od njih umnoavajui zlo pred njihovim oima. Isus naglaava Svoju apsolutnu poslunost ocu iz ljubavi i poverenja. Jn. 4,34: jelo je moje da svrim volju Onoga Koji me je poslao ..; 6,38: Jer sioh s neba ne da inim volju svoju, nego volju Oca Koji me posla; Mat. 26, 39-44; Fil. 2,7: nego je ponizio sam sebe uzevi oblije sluge, postavi kao i drugi ljudi i na oi nae se kao ovjek; Jevr. 5,8. Kuanje u pustinji demonstrira duhovni aspekat velike borbe, posebno zato to ilustruje kako sotona pokuava preneti ovu bitku dva naela u ljudsko srce, ovde konkretno u srce Hristovo. Zapamtimo kako se Isus branio: ne ja mislim ili oseam ili hou, ve Pismo ree. Gde je tu svoja volja? Crkva, pokretana naelom radosne poslunosti Bogu i predanosti slubi, suoila se od svojih prvih dana sa naelom sotoninog carstva. Kada govori o konanom sukobu na kraju velike borbe, EGV kae sledee: Ljudi su sve vreme vie potovali sotonska naela nego ona koja upravljaju nebesima. Prihvatili su lanu subotu, koju sotona uzdie kao znak svog autoriteta [....] na je zadatak da ljudima pomognemo da to shvate. 6T 352.

Posebno kad je re o trostrukoj aneoskoj vesti, potrebno je istai da se ovaj sukob dva naela u Otkrivenju manifestuje kroz kontrast original-falsifikat. Naime, svemu to je deo Bojeg sistema - zakonima, simbolima i obredima - sotona kontrastira svoj sistem, s izopaenim znaenjima. To ukljuuje i ceo sistem tumaenja biblijskih simbola, takav da se suproti Bojem karakteru, i da odgovara sotonskom umu. Navesti primere falsifikata u Otkrivenju: dve ene, Jerusalim i Vavilon, klanjanje jednom i drugom, jagnje i rogovi kao u Jagnjeta, koji bee, koji jeste i Koji e doi i zvijer, koja bijee, i nije, i doi e opet Ot. 17,8. ta to znai? Pravo znaenje Otkrivenja proizlazi iz osobina Onoga Ko nam ga je poslao. Bog ima poruke za nas. ON najavljuje Svoja dela u zavrnici. Kakve su to poruke i dela? Ona koja nose peat Onoga Kome pripadaju? Kada sveti na nebu sagledaju sve to se bude desilo do kraja, od Golgote i dalje, ta oni e uzviknuti? I vidjeh, i gle, nasred prijestola i etiri ivotinje, i posred starjeina i Jagnje stajae ako zaklano [....] I pjevahu pjesmu novu govorei: dostojan si da uzme knjigu, i da otvori peate njezine; jer si se zaklao (fr. jer si se dao zaklati), i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, I uinio si nas Bogu naemu careve i svetenike, i carovaemo na zemlji. [....] Onome to sjedi na prijestolu, i Jagnjetu blagoslov i ast i slava i drava vavijek vijeka. Ot. 5,6.9.10.13. Dakle, oni vide ta o Bogu govori ono to On ini. Tako i tumaenje Otkrivenja, koje ukljuuje ono to e Bog uiniti i ono to sprema onaj drugi, mora dati takvo objanjenje koje e potvrditi karakter i naela jedne i druge strane u velikom sukobu. Na isti nain, Dekalog je izraz Bojeg karaktera, nepromenjiv i svet kao i Njegov tvorac. Lano uenje o venim mukama i paklu suproti se karakteru Bojem - Avakum 1,13: iste su oi Tvoje, da ne moe gledati zla, i bezakonja ne moe gledati. Svi tekstovi koji govore o kanjavanju zlih moraju imati na umu da Bog nije sadista, kao i da se savrenstvo svemira ne sastoji u prilici danoj svetima da se zabavljaju gledajui muke zlih, kao nekad dokoni Rimljani muke hriana. Kakvu li ideju Boga imaju ljudi koji tako veruju?

Iz Bojeg karaktera, takvog da mu je mrzak greh, kog Boja blizina unitava, proistie i zakon po kom izmeu greha i ivota mora stajati smrt, da izmeu zla i blagoslova mora biti plaanje cene greha. Hristov krst je najkrupnija ilustracija ove istine. Bezuslovna besmrtnost posle svega to smo uinili Bogu i jedni drugima znai prezir ovog zakona, koji kae da e ceo svemir biti ist kada se i pria na Zemlji zavri. Greh zavrava smru, i tek kada je primio svoju platu, postoji nada da e, Isusovom silom, novi ivot procvetati. Zato Pavle izvikuje Svaki dan umirem ... Pavle je bio jedan od onih koji su iza mnogih starozavetnih simbola i dogaaja mogli sagledati zakone i poruke, koje je zatim izrekao u poslanicama. Postoji mnotvo tekstova u kojima on izvlai pravilo iz konkretnih dogaaja, pa ih ak smatra za proroke. Npr. Sara i Agara, zatim Jonina avantura, mjedena zmija, Melhisedek i sl.

Sledee je pravilo u tumaenju da se nita to je dano u Bojoj rei ne odbacujuje kao nevano. Kad je Isus zavrio hranjenje mase kod Genizaretskog jezera, ta je rekao okupljenima? skupite [....] da nita ne propadne Jn. 6,12. Ruta je pabirila Voozovu njivu. Sirofenianka je zahvalno traila mrve sa stola blagoslova za Jevreje. Nita ne propada, nita nije beznaajno. U prirodi, energija se transformie, ali je konstantna. Suvo lie postae zemlja, a potom deo nekog novog lia. Krv muenika je seme jevanelja. Priroda ui da dok zrno padnuvi u zemlju ne umre, nema roda. Nijedna re Boja nije izgovorena bez vie namere. U Bibliji nema suvinih opisa, retorskog doterivanja. Nemogue je saeti njene stihove, skratiti njene opise. Naprotiv, ljudi su na osnovu dva-tri stiha napisali cele knjige, pr. id Ako zrno ne umre.

Sledea istina o Bogu o kojoj nas ue i Biblija i priroda jeste da On istovremeno, jednim postupkom, postie viestruki cilj, i da nikad ne posmatra izolovano ni ljude ni dogaaje. Ne smemo ni mi. Zato u onoj prii poruka glasi: Ko zna ta je srea, ta li nesrea? Cvee u prirodi mami medonosne pele i leptire opraivae, pokriva zemlju da je zadri, ali i daje lepotu koja sladi ljudsko oko. Ali, i u duhovnom svetu, Bog ima namere sa zlima, makar ovi muili pravedne. Zlo u svetu je ispit za dobre i ugled za one koji nisu sigurni koje prednosti prue ivot sa Bogom i carstvo nebesko. Biblijska ilustracija oba ova prirodna zakona su kondicionalna ili uslovna proroanstva. To su naime, o na proroanstva koja su u Stz dobili Jevreji, a odnose se na Mesijansko carstvo. Npr. Isaija 65,17-25. Budui da su Jevreji u kolektivnom smislu odbacili Hrista, mesijansko carstvo nije bilo ostvareno. Meutim, Isus kae: Zato e se od vas uzeti carstvo Boje, i dae se narodu koji njegove redove donosi. Matej 21,43. Hriani, kao novi zavetni narod, oni su sa kojima e Isus ispuniti mesijanska proroanstva kada ponovo bude doao. O tumaenju kondicionalnih proroanstava bie mnogo rei narednih puta. Iako se ova nisu ispunila, Boja promisao nije ih izostavila iz Kanona Svetog Pisma. To znai da, prema prvom pravilu, ona imaju svoju ulogu i nisu suvina, a prema drugom, da ti tekstovi imaju viestruku ulogu. Oni upozoravaju o jednom neuspehu (1. Kor. 10, 11), ali su i klju tumaenja simbola u Otkrivenju.

Nadalje, usko vezan za Boji karakter, a i za tumaenje proroanstava je broj 3. On je simbol Trojstva. Npr. u Otkr. 1,4.8 ili 4,8. Jedan od zakona tumaenja je i zakon brojeva. Isto je takav i zakon znaenja biblijskih imena. Kada je Mojsije pitao Boga za ime, On mu je odgovorio: Ja sam Onaj koji jest. Kada je Manoje pitao anela kako se zove, dobio je odgovor: udno je., tj. divno je. Manojeva reakcija, prinoenje rtve na steni, pokazuje da je shvatio. Mi, pak, znamo, gde je zapisano da e se Mesija zvati Divni. Sva Boja imena govore o Njemu, ali isto tako i sva ostala imena: ljudi, mesta, reka, zemalja, potoka, izvora i svega ostalog. Nomen est omen.

Nadalje, iz injenice da je Isus bio otelotvorenje drugog lica Boanstva, da je bio Re koja postade telo, proizlazi i sama struktura plana spasenja, kao i tumaenje eshatolokih proroanstava. Kako? Najpre je Izrailj bio telesan, po krvi: zatim je bio duhovan, po duhu: posle Drugog dolaska, po odlasku na nebo, Izrailj e opet biti telesan, okupljen u jednu fiziku celinu, Boji narod i telesno i duhovno. Isus je fiziki bio prisutan usred doslovnog Izrailja kao Onaj koji se javljao u Svetinji ili kao aneo Gospodnji pre toga, a naroito u vreme Prvog dolaska, svojim roenjem pa do smrti: u vreme hrianstva, Isus je u Svetinji na nebu, dok ga Njegov zamenik duhovno zamenjuje, a u venom carstvu posle milenija Isus e opet fiziki biti na Zemlji. Iza ovih izmena telesnog i duhovnog Bojeg prisustva krije se, dakle, jo jedan zakon zakon doslovnog i duhovnog. Npr. U Stz. su Jevreji prinosili Bogu doslovne rtve u doslovnom hramu na zemlji. U novozavetno doba, apostol Pavle se ovako izraava: 1. Petr. 2,5: I vi kao ivo kamenje zidajte se u kuu duhovnu i svetenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista (cf. tu oganj); Ef. 5,2: I ivite u ljubavi, kao to je i Hristos ljubio nas, i predade sebe za nas u prilog i rtvu Bogu na slatki miris.; Jevr. 13,15: Kroz Njega dakle, da svagda prinosimo Bogu rtvu hvale, to jest plod usana koje prizivaju ime Njegovo. A dobro initi i davati milostinju ne zaboravljajte, jer se takovijem rtvama ugaa Bogu. Ef. 2,21.22: Na Kome sva graevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ete se i vi sazidati za stan Boji u duhu. Sutina ovog zakona sastoji se u ovom: 1) DOSLOVNO pre krsta; 2) DUHOVNO na zemlji nakon krsta i odbacivanja doslovnog Izrailja; 3) DOSLOVNO nakon drugog dolaska. Ova trostruka primena, koja se otkriva na desetinama primera, dokazuje istinitost adventistikog tumaenja trostruke aneoske vesti i svih dogaaja u Otkrivenju.

Iz ovog naela, po kome se doslovno uvek vezuje za Isusa, a duhovno za Svetog Duha kao Njegovog predstavnika, proizlazi i drugo naelo. Naime, ukoliko se sve to se odnosi na vreme doslovnog Izrailja tumai doslovno, a sve to se odnosi na duhovni Izrailj tumai duhovno, iz ovog proizlazi da je sve u vreme doslovnog Izrailja bilo na nacionalnoj osnovi, dok se u vreme duhovnog Izrailja isti simboli javljaju u duhovnom, optesvetskom znaenju. Re je o zakonu tipa i antitipa: Kad se osoba, mesto ili bitka iz Starog zaveta, u Novom zavetu pominju u duhovnom, ili antitipskom globalnom smislu, cela slika iz starozavetnog izvetaja postaje slika ili antitipska primena ak i ako se svi elementi te slike ne mogu odvojeno primeniti na nju. Stoga, kad jednom prepoznamo da je Vavilon, doslovni grad sagraen na doslovnoj reci Eufratu, primenjen duhovno, ili antitipski, kao to je to u Otkrivenju, tada znamo da reku Eufrat, u Otkrivenju 16,12, takoe treba primeniti duhovno, ili antitipski to znai u optesvetskom smislu. Pojedinosti koje ine antitipsku primenu moraju biti u istom odnosu kao i u doslovnom kontekstu (...) Isto naelo funkcionie kada su u pitanju Ilija i Jezavelja. Obe starozavetne linosti su tipske. U Otkrivenju nema specifine antitipske primene Ilije za poslednju poruku Boju koja treba da odjekne u glasnoj vici (...) Meutim, sama injenica da Otkrivenje 2,20 pominje Jezavelju, Ilijinu suparnicu, u antitipskom smislu, sasvim je dovoljna da vidimo kako sve inioce ukljuene u starozavetno prikazivanje sukoba izmeu Ilije i sila koje su u njegovo vreme oboavale Sunce, treba antitipski primeniti na zadnje dane u vezi sa optesvetskim duhovnim konfliktom. Privukavi nau panju na injenicu da Jezavelju treba shvatiti u antitipskom smislu, Gospod oekuje da uvidimo kako celu starozavetnu sliku treba primeniti na potpuno isti nain ...

Nigde u Bibliji nam se ne kae da je Ahav (car koji je u Izrailj uveo oboavanje sunca da bi ugodio svoj supruzi Jezavelji) tip drave koja e nametnuti svetkovanje nedelje, da bi ugodio antitipskoj Jezavelji, otpaloj crkvi; meutim, ovo oigledno proistie iz injenice da je Jezavelja u Otkrivenju 2,20 upotrebljena kao antitip. Antitipska primena jednog obeleja starozavetnih pripovesti je Boja naznaka - i otkriveno naelo da sve to je u vezi sa tom pripoveu takoe treba shvatiti u optesvetskom, antitipskom smislu.

Na osnovu ovog zakona znamo da, ukoliko je Vavilonu Otkrivenju 16 shvaen simboliki, to isto vredi i za Eufrat i Armagedon.

UZETI RE HARMAGEDON KAO ILUSTRACIJU VIE ZAKONA.

1) zaakona znaenja biblijskih imena

2) zakona simbolike brojeva

3) zakona tipa i antitipa, tj. lokalnog i opteg

4) zakona prvog i poslednjeg

5) zakona ponavljanja i proirenja

Tumaenje proroanstava mora se uklopiti u jasno naznaena naela utemeljena na karakteru i delu Bojem.

Poznavanje zakona biblijskog tumaenja ne zahtevaju preveliku mudrost, i nisu teku za razumevanje. Jedino to vam je potrebno da biste ih otkrili i razumeli su redovno prouavanje i molitva.

BIBLIJSKI ZAKON DOSLOVNOG I DUHOVNOGI Kako Bog ui Svoj narod da gleda nevidljivo

Hriani duhovno posmatraju nevidljivo. Pavle kae: 2. Kor. 4,18 Pavle istie da su i u Starom zavetu verni Boji ljudi na isti nain posmatrali svet: Jevrejima 11,1.27.13-16.10. Kako stei duhovni vid? On dolazi poznavanjem Boga i Neba preko Pisma. Dok prouaavanjem boravimo u atmosferi nadahnutih biblijskih pisaca, uimo da posmatramo stvari na njihov nain. Bog, kao najvei uitelj u Osiji 12,11 kae: . ta poslednji deo stiha znai? Konsultacijom drugih prevoda nalazimo: ...I prorocima davao sam parabole., tj. poreenja, prie. To je ista ona re koju je u grkom tekstu Novog zaveta koritena za Hristove prie. Koje je osnovno obeleje Hristovih pria? Para bole. Staviti jedno do drugog. Obraajui se u najveoj meri ljudima koji nisu navikli na apstraktno razmiljanje, tj. koji su slabo razmiljali koristei apstraktne kategorije, Isus je, polazei od poznatog i bliskog ka nepoznatom i dalekom, koristio fizike slike ili cele prie da bi ilustrovao nebeske moralne zakone ili predstavio karakter nevidljivog Boga. Setimo se svadbe carevog sina, prie o Samarjaninu i slino. Meutim, usmerimo sada svoju panju na ono to kae Osija: Bog u proroanstvima koristi parabole prie. Kako? Apostol Pavle u Novom zavetu, po danoj mu premudrosti, ilustruje starozavetnim slikama nauke koje i eksplicite izvlai iz njih. Najbolji primer je 11. glava 1. Korinanima. Takvih parabola ima na stotine i hiljade u Starom zavetu, i nijedna od njih nije sluajno tu.

U svetlu psihologije, re je o poduavanju slikama. Bog nas je osposobio da vizualizujemo ono to smo zapamtili. Sveto pismo upravo je tako pisano ono neprestano vizualizuje nevidljivo. Dva su ideala sadrana u Svetom pismu jasnoa i saetost. Kada je re o jezikim slikama Biblije, u nekoliko rei Bog je njima iskazao mnogo. Ove su slike ili parabole direktno vezane za pojam SIMBOLA. Biblijski su simboli slike. Sutinsko obeleje simbola, po mnogima, jeste da on znai mnogo vie nego to kae, na osnovu asocijacija. Svetinja u Stz je simbol. Nojeva barka je simbol, a ima isto znaenje kao krtenje, koje je takoe simbol. Zaklano jagnje simbolie ceo plan spasenja, a naroito Hristovu posredniku rtvu kao njegovo sredite. Samsonovi podvizi simboliu silu Svetog Duha u ivotu poslunog oveka. Danilo 11,32. Isto tako i Davidova pobeda nad Golijatom: Golijat je simbol sotone jaeg od oveka ali nitavnog pred Bogom poruka je da Bogu treba prepustiti nae bitke. U samom Otkrivenju 3,18 Bog pouava Laodikeju u simbolima iz Starog zaveta ali i stvarnosti starog sveta. Zakljuimo:

Istorijski dogaaji zapisani u Starom zavetu pruaju nam jezikom opisane slike kojima nas Bog ui duhovnim istinama.

II Zakon doslovnog i duhovnog ilustrovan Isusovim delima i starozavetnim istorijskim dogaajima parabolama

Duh prorotva: oienje gubavca Hristova sila da oisti duu od greha

isceljenje paralitika - sila opratanja greha

nevreme na Galilejskom jezeru ne spasavati sebe, ve se osloniti na Isusa Koji e nas osloboditi od greha u nama i svetu

proklinjanje smokve simbol naroda koji se zove Njegovim imenom ali ne raa rod Duha

susret sa dva opsednuta oveka kod Gergese dubine pada u koje sotona baca celu ljudsku rasu, a Isus ima silu da ih oslobodi te sile.

hranjenje mnotva Ja sam hleb ivota

U svim ovim sluajevima vidimo zakon doslovnog i duhovnog kombinovan sa zakonom lokalnog i optesvetskog: ono to se u vreme telesnog Izrailja odnosilo na jedan narod u jednom delu sveta, sada se odnosi na duhovni Izrailj rasut po celom svetu. Jevrejski narod u celini nije shvatio da je globalno svetsko duhovno carstvo krajnji Mesijin cilj, i to je bio jedan od uzroka njihove fatalne greke.

STAROZAVETNA ISTORIJANOVOZAVETNA PRIMENA

1.Mojs.3

prvi Adam otac smrtnika

1. Kor.

15,45-49

Isus, poslednji Adam, otac besmrtnog roda

1. Mojs. 2,23.24

Eva Adamova ena

Ef. 5,31,32

Crkva Hristova nevesta

1.Mojs. 6

Spasenje u Nojevoj barci i iskrcavanje u novi svet

1. Petr. 3,19-21

Spasenje od Bojeg gneva i ulazak u Novi svet. Krtenje.

1.Mojs.

14

Melhisedek car svetenik

Jevr. 7,2-6

Tip Isusa, cara pravde, Cara i Prvosvetenika

1.Mojs. 15,5.6

Avraam, otac plemena Izrailjevih

Rim. 4,11-18

Otac onih koji veruju

1.Mojs. 17

Isaak, seme obeanja

Mat.1,1; Gal.3,164,28

Tip Isusa, obeanog semena; tip Hristovih sledbenika

1.Mojs. 21

Isaak, dete slobodne ene, bio je slobodan

Gal.4,31

Tako, brao, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.

1.Mojs. 16;21

Ismailo, sin robinje, u ropstvu. Robinja i njen sin izbaen iz okola

Gal. 4, 22-31

Tip neprijatelja dece Boje. Kao psi, takvi e biti zbaeni iz okola svetih Ot. 20,9;22,15

1.Mojs. 27

Jakov, istiskiva, ija se priroda promenila u dugoj doslovnoj noi rvanja s Bogom. Postao je Izrael

Jn.1,47-50; Rm.2,28

Tip onih iji su se karakteri izmenili rvanjem s Bogom u toku duhovne noi pre zore venosti

2.Mojs. 2,1

Izrailjci

Rim.2,28;9,7.8

Hriani

Obrezanje

Kol.2,11-13

Obrezanje srca - obraenje

1.Mojs. 28

Lestve od neba do zemlje koje je Jakov video u viziji

Jn.1,51

Tip Isusa, ija je rtvena smrt spustila lestve s neba na zemlju

1.Mojs. 37

Josif, odbaeni brat, prodan kao rob, posle spasitelj svog naroda. Uzdignut do prestola

Dela 7,9-13

Tip Isusa Koji je bio odbaen, prodan za cenu roba. Spasitelj Svog naroda. Uzdignut do prestola

2.Mojs.

Mojsije, oslobodilac, zakonodavac, prorok, itd.

Jev.3,2-6;Dl.3,22

Tip Isusa, Zakonodavca i Oslobodioca

2.Mojs. 20,2

Egipat/Misir, kua ropska

Ot.11,8

Tip robovanja sotoni

2.Mojs. 12-14

Izlazak iz Egipta

Luka4,18

Izbavljenje iz ropstva

2.Mojs. 14

Izrailj prolazi kroz Crveno more, voen oblakom i vatrom, dobija hleb sa neba i pije vodu iz stene

1. Kor.10,1-11

Tip hrianina koji putuje u nebeski Hanaan. Krtenje odvaja ivot u ropstvu od slobode u Hristu

2.Mojs. 16

Mana

Jn.6,31

Isus primenjuje manu na Sebe

2.Mojs. 25

ator u pustinji spolja jednostavan, iznutra slavan

Jn.1,14

Tip Hristovog utelovljenja Boansko odeveno u ljudsko

2.Mojs. 28

Aaron, prvosvetenik

Jevr.5,4.5

Tip Hrista - Prvosvetenika

4.Mojs. 21

Zmije grizu Izrailjce u ppustinji

Ot.12,9;20,2

Tip sotone koji podlo napada hriane na njihovom putu

Pogled na uzdignutu zmiju daje isceljenje od ugriza

Jn.3,14;8,28;12,32

Pogledom u Isusa i mi nalazimo isceljenje od rana sotonskih

2.Mojs. 16,1

Poinak obean Izrailju nakon putovanja kroz pustinju greha

Jevr. 4

Pavle ga primenjuje na veni poinak svetih nakon putovanja kroz ivot.I subotnji poinak je tip

Nacija Izrailj imao je nacije neprijatelje.

Ot.11,1.2;20,8

Ista imena oznaavaju tipske duhovne neprijatelje crkve

Starozavetni hram

1.Kor.3,9;Ef.2,20

Tip duhovnog hrama - crkve, ili pojedinca vernika

Svetenstvo Starog zaveta

Jevr. 8,1-6

Tip1) Hristove slube na nebu; 2) slube svih vernika u Njegovom duhovnom carstvu na zemlji

2.Dn. 26

Razorenje i obnova hrama

Del.15, 12-19

Jakov ih primenjuje kao tip razorenja i obnove duhovnog hrama Crkve.

Ps. 79

Neznaboci gaze Hram

Ot.11,1.2

Gaenje duhovnog Jerusalima crkve.Vreme otpada. V. Jez.38 i 39

Jz. 9

Merenje Hrama i Jerusalima

Ot.11,1.2

Duhovno merenje Crkve, sud

1. Car. 10

Solomunovo carevanje u slavi i miru, svi narodi dolaze izdaleka da uju njegovu mudrost.

Mat.6,29;12,42

Tip Onog Koji je vei od Solomuna

David, car Izrailja

Luka1,32;Jn.1,49

Tip Isusa cara Izrailjevog

Sion

Jl.2,32;Rm.10,13

Is.28,16 1.Pet.2,6. Novozavetna Crkva

Ok Izrailjev

Jev.12,22;Ot.20,9

Tip Crkve i Novog Jerusalima

2.Mojs. 28

Drago kamenje na naprsniku Prvosvetenika

Ot.21,19.20

Isti dragulji koji obrazuju dvanaest temelja grada Bojeg

2.Mojs. 12

Pasha; kvasac

1.Kor.5,7

Pasha naa, Hristos; kvasac zlobe i pakosti

3.Mojs. 23

Prvine

1.Kor.15,20.23

Hristos.Jak.1,18. Prvenci Ot.14,4

Pedesetnica

Dl.2,1

Sputanje Svetog Duha na apostole

Trube

Ot.14,6..7; Jl.2,1

Poruka o Sudu

Dan oienja

Ot.14,6;Dan.8,14

Istrani sud u nebeskoj Svetinji

3.Mojs. 16

rtveni jarac poslan u pustinju da propadne

Ot.20,1-10

Sotona zatoen na pustoj zemlji tokom 1000 godina. Njegov kraj

3.Mojs. 25

Jubilej/ oprosna godina sve se vraalo pravom vlasniku

Dela 3,21

vreme kad se sve popravi

Gore Izrailjeve

Jz.34,13; 38;39;

40,2. Duhovne visine na kojima pase duhovni Izrailj. v. Pesma 1

Neznabocima zabranjen pristup okolu

Dela 2,21;13,47

Vi koji ste negda bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom

Jr. 46

Vavilon na Eufratu

Ot.17,1.5.15

Duhovni Vavilon na vodama - narodima koji ga sainjavaju

Jr.50,38;51,36;Is.44,27

Isuivanje EufrataOt.16,12

Vode duhovnog Eufrata presuuju

Is. 45,1

Kir Izrailjev izbavitelj, unitava Vavilon

Ot.

Isus, unitava Vavilon

Jr.50,8;

Is.48,20

Izlazak iz Vavilona i obnova hrama u Jerusalimu

Ot.18,4

Duhovni Izrailj izlazi iz Vavilona da obnovi sve i izgradi duhovni hram, podigne zidove (Is. 58,12)

Sud.5,19

Bitka protiv Hananeja na potoku Megidonu

Ot.16,16

Unitenje antitipskog Izrailjevog neprijatelja na antitipskom Megidonu (pokolj)

Dan.3,1

Zlatni kip cara Navuhodonosora

Ot.13,15;14,9

Ikona zverina. Svi se moraju pokloniti ili propasti

Tri verna Jevrejina izbavljena iz ognjene pei

Ot.17,14;15,2-4

Isus provodi svoje verne kroz ognjena kuanja

XX ZAKON PRVOG I POSLEDNJEG U SVETOM PISMU

Iskusan rudar koji trai zlato zna po povrinskim znacima da se skupoceni metal moe nai kopajui ispod povrine zemlje. Na slian nain, onaj ko ispituje Pismo zna po povrinskim naslagama, koje je Sveti Duh namerno i mudro postavio unutar opte strukture Svetog pisma, da strpljivo kopanje u rudniku istine donosi na videlo mnogo vie skupocenosti iz Rei Boje.

U narednom poglavlju govoriemo o zakonu prvopomenutog i zadnjepomenutog, koje se koristi u kombinaciji sa zakonima ponavljanja i proirenja, i tipa i antitipa. U ovom poglavlju elimo da privuemo panju na znaenje prvih i poslednjih u Pismu uopteno, bez neposrednje veze sa zakonom tipa i antitipa.

Kao to oblik lista esto upuuje na opti oblik drveta, tako i struktura svake knjige esto upuuje na strukturu i nameru cele Biblije.

Moe se naglasiti da veina biblijskih knjiga sadre vane veze poetka i kraja knjige. Ti prvi i poslednji su svojevrsne povrinske ile u strukturi Svetog pisma.

Prve i poslednje knjige u Kanonu Pisma ivotno su povezane; one su poput zlatne kope koja povezuje sve knjige u jednu. SIMETRIJA. Prve teme iz 1.Mojsijeve - poto je Isus prvi i poslednji - nagovetavaju teme poslednje knjige, Otkrivenja. Ono to se pojavljuje u prvim poglavljima Postanja ponovno se javlja u veem opsegu u poslednjim poglavljima Otkrivenja.

O prva dva brata pomenuta u Starom zavetu itamo da je Kain ubio svog brata - oduzeo mu je ivot. 1.Mojs.4,8. Nasuprot tome, u svetom tekstu itamo o prva dva brata pomenuta u Novom zavetu da je Andrija eleo ne da ubije Simona ve da ga odvede ivotodavcu. Jn.1,35.42.42.

U 1.Mojs,3,9 stoji da je Bog potraio palog oveka pitanjem: Adame (...) gde si? U prvom pitanju koje je Bog postavio grenom oveku On pokuava da ga dovede nazad sebi. Prvo pitanje postavljeno u jevanelju po Mateju glasi: Gde je car judejski to se rodio? Matej 2,2. Tako postoji ravnotea prvog pitanja zabeleenog u 1.Mojs.3,9 i prvog pitanja u Mateju 2,2. U prvom od ta dva Spasitelj trai palog oveka da ga spase; meutim, u prvom novozavetnom pitanju pali ljudi trae spasenje i pitaju gde da nau Spasitelja. Kao to stoji u 1.Jn.4,19: imamo mi ljubav k Njemu, jer On najpre pokaza ljubav k nama. Traimo Ga (Dela 17,27) jer je On prvi traio nas. Jn.4,23. Pravilno razumevanje prvih i poslednjih u Pismu upuuje na Isusa Spasitelja od greha i Unititelja zla.

U novozavetnoj istoriji prvo pominjanje Jagnjeta Bojeg kae da On uze na se grehe sveta Jn.1,29. Jagnje se u Otkrivenju prvi put pominje kad se Isus predstavlja kao Jagnje [....] zaklano Ot.5,6. Samo Svojom smru je Isus mogao da uzme nae grehe. Prve zabeleene Isusove rei su: Zar ne znate da Meni treba u onom biti to je Oca Mojega? Luka 2,49. Poslednje rei koje je Isus izgovorio pre povratka na Nebo posle vaskrsenja bile su: vraam se Ocu Svojemu i Ocu vaemu, i Bogu Svojemu i Bogu vaemu. Jn.20,17.

Isus, Stvoritelj i Otkupitelj, predstavljen je u prvom stihu 1.Mojsijeve kao i u prvom stihu Mateja 1. glave. Stari zavet zavrava se reju prokletstvo / kletva (u naem prevodu zatrem= udarim prokletstvom - prim.prev.). Greh je doneo prokletstvo. Vidi Rim. 5,12-21, gde Pavle objanjava kako je Adamov greh doneo prokletstvo greha i smrti na svet, i kako, Hristovim pravednim ivotom i smru oienja, milost osposobljava onoga koji veruje u Isusa da stekne besmrtnost. Stoga, dok Stari zavet zavrava reju prokletstvo, Novi zavet zavrava reima: Blagodat Gospoda naega Isusa Hrista sa svima vama.

1.Mojsijeva je knjiga poetaka sveta i svega na svetu; ivota, greha, ljudskog roda, rata, itd. 1.Mojsijeva poinje pojavom Boga ivoga, Koji stvori nebo i zemlju i more i sve to je u njima (Dela 14,15), a zavrava mrtvacem u sanduku. 50.26.

Prvo obeanje u Starom zavetu (1.Mojs.3,15) govori o prvom Isusovom dolasku. Poslednje obeanje u Novom zavetu govori o drugom Njegovom dolasku. Otkr.22,20.

Ovo je pleme Adamovo.1.Mojs.5,1. Ovde se prvi put sree ovaj izraz u svetim tekstovima. Poslednji put to je u 1. glavi Mateja : Pleme Isusa Hrista. Na svaki zamisliv nain u Pismu je Duh Sveti proslavio delo Stvoritelja i Otkupitelja.

Prvi Adam oenjen Evom postavljen je za tip poslednjeg Adama - Hrista oenjenog Crkvom. Vidi Efes. 5,22-33.Vidi i 1.Kor.15,45-49. Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e u Hristu svi oiveti.Vidi i Rim 5, 14-19.

Adam je primio svoj smrtni ivot od Stvoritelja - postade dua iva. Ali Isus, poslednji Adam, bio je ivotodavni duh. Prvi Adam poveo je svoju decu sa sobom u grob; poslednji Adam, poto je Stvoritelj, poseduje u Svojoj prirodi i sutini izvor ivota. (vidi Jn.1,4; 5,21; 10,10; 12,24; 1.Jn.5,12). Slavne istine otkrivamo kad obratimo panju na zakone tumaenja Pisma, koje je sam Isus ustanovio.

Ovo je pleme Adamovo. U tablici Adamovog rodoslova koji sledi iza ovih rei, a to je prvi put da se one javljaju u Pismu, osam puta itamo i umre (v. 1.Mojs.5,5.8.11.14.17.20.27.31). Ako obratimo panju na poslednji put kad se izraz pleme tog i tog sree u Pismu - pleme Isusa Hrista, re koja se ponavlja je rodi. 40. roenje u ovom nizu je Isusovo. 40= 8x5. Broj pet u Svetom pismu je broj milosti, a osam predstavlja vaskrsenje. Milou Isusa Hrista mrtvi e ustati prilikom Njegovog drugog dolaska(Ot. 22,20.21). Rodoslov prvog Adama zavrava smru; rodoslov poslednjeg Adama zavrava zaetkom novog ivota - i sigurnou u veni ivot s one strane groba putem milosti Isusa Hrista.

Druge divne, silne istine saznajemo daljnjim prouavanjem genealokih tablica Biblije kad naelo prvog i poslednjeg primenimo na njih. Knjiga Izlaska (2.Mojsijeva) poinje slikom Bojeg muenog naroda koji se nauio paganskom stilu ivota; ona zavrava slikom naroda koji nanovo ui puteve Gospodnje putem slube u Svetinji koja je usred njih. Vidi Psalam 77,13. Psalmi (1,1) poinju Bojim blagosiljanjem oveka, a zavravaju slikom oveka koji slavi i hvali Boga (150). Poslednjih pet psalama zavravaju i poinju reima slavite Gospoda.

Knjiga Prie Solomunove poinje sa carem, a zavrava se caricom (31,10-31). Propovednik poinje carevom izjavom da je sve tatina, a zavrava carevim savetom da se izbegava svaka tatina zbog nadolazeeg suda (12,14). Matej 1,1 kae da je Isus car Izrailja, a zavrava Carevom zapoveu i obeanjem Svom duhovnom Izrailju - Crkvi - da ide u Njegovoj sili da propoveda Jevanelje, i Njegovim obeanjem da e biti s njima do kraja sveta. (Mat.28,18-20). Markovo jevanelje poinje slubom Jovana Krstitelja, Hristovog pretee; zavrava Hristovim vaznesenjem. Vaznesenje je oznailo kraj Njegove line slube na zemlji, i poetak rada uenika kao Njegovih predstavnika. Tako osposobljeni oni su krenuli u velikoj sili, i Gospod ih potpomaga, i rije potvriva znacima koji su se potom pokazivali. (16,20)

Lukino jevanelje poinje, posle uvoda, ija posebna namena nee ovde biti razlagana, roenjem Jovana Krstitelja. Jovan je roen kao odgovor na molitve roditelja (Luka 1,13). Jovanov otac, svetenik, palio je tamjan kadionom oltaru (namenjenom za molitvu), u stihu 9, a u vreme kad se narod molio, u stihu 10, aneo Gospodnji javio se Zahariji s desne strane oltara kadionoga, st.11. Tako poetak Lukinog jevanelja usmerava nau panju na kadioni oltar u Hramu. Ova knjiga zavrava obeanjem Svetog Duha koji e doi kao odgovor na molitvu. (v.Luka 24,29, upor. 11,13). Tako se i u prvim i u poslednjim stihovima pominje oltar i hram, kao i radost onih koji dolaze da se mole. Luka 24,53.

Jevanelje po Jovanu poinje izrazom U poetku - pre roenja ijednog oveka, i pre stvaranja sveta. Jovan nadahnuto pie da bi dokazao da je Isus Svemogui Sin Boji, i njegova knjiga poinje jasnom izjavom da je Isus, Koji je doao u ljudskom obliku - Sin Boji. Jovanovo jevanelje zavrava neim to bi bila hiperbola (preterivanje) da Isus nije Sin Boji. Jer poto je Stvoritelj celog prostranog svemira (Jn. 1,1-3,14 ), sve to je uinio nikad ne bi moglo da se zapie u svim knjigama sveta. Od prve do poslednje rei jevanelja, Jovan otkriva Isusa kao venog Sina Bojeg, Posednika beskonane moi.

[....]

SIMBOLIKA BROJEVA U BIBLIJI U KONTEKSTU

TUMAENJA PROROANSTAVA

Prvi put se broj 13 pominje kad itamo: Dvanaest godina bjehu sluili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnue se (1.Mojs.14,4). Od tog pominjanja broja 13 u vezi sa pobunom, taj broj je povezan u Pismu sa pobunom protiv Boga. Stoga se adaja spominje u Otkrivenju 13 puta (Otkr. 12,3.4.7.9.13.16.17; 13,2.4.11; 16,13; 20,2.

Meutim, buntovne sile zla na kraju e biti oborene - konanom sukobu u kome e sotonine horde biti poraene dano je simboliko, antitipsko ime Armagedon. Poto je Megidon prikazan u ovoj slici konanog sukoba sila dobra i zla, nije ni udo to se ovo mesto spominje 13 puta u Svetom pismu (Isus 12,21; 17,11; Sud. 1,27; 5,19; 1.Car.4,12; 9,15; 2.Car.9,27; 23,29.30; 1.Dn. 7,29; 2.Dn. 35,22; Zah. 12,11; Otkr. 16,16.) Brojevi upotrebljeni u Otkrivenju upotrebljeni su u vezi Hrista i Njegove Crkve, i njihovih neprijatelja, i to nisu nacionalni brojevi.

Krivo je tumaiti Armagedon kao nacionalni sukob u Megidonu. Takvo verovanje ne podrava nijedan zakon tumaenja koji Sveti Duh predstavlja u Pismu. Kao to emo pokazati u narednom poglavlju, postoji definitivna veza izmeu prvih i poslednjih u Pismu. U tumaenju proroanstava za zadnje dane, moramo voditi rauna da potujemo od Boga dano naelo vraanja na prve zabeleene dogaaje, mesta, ljude, imena itd. Putem samog ovog naela, a ima i drugih u Pismu koji su svi u savrenom skladu sa ovim, znamo da je 13. i poslednje pominjanje Megidona optesvetski, duhovni pandan prvog tipskog pojavljivanja sukoba u Megidonu, zabeleenog u Sudijama 4 i 5.

ILUSTRACIJE BIBLIJSKOG ZAKONA PRVOG I POSLEDNJEG

u prvom delu 1.Mojsijeve u zadnjem delu Otkrivenja

-u poetku - na kraju

-Bog stvorio prvo nebo i prvu zemlju - Bog stvara novo nebo i novu zemlju

- sve novo - sve novo tvorim

- sotona ulazi i prvi put vara - sotona izbaen i vie ne vara

- ovek se poinje bojati i skrivati od Boga - ovek se vie ne skriva i ne boji Boga

- ovek otvoreno komunicirao s Bogom - po unitenju greha opet otvoreno pojave greha, i tada se Boansko lice skriva optenje s Bogom i gledae lice

Njegovo (Otkr.)

- oterani od drveta ivota - dau mu da jede od drveta ivota

- izgubljen Edem - obnovljen Edem - naslednici

- vrata zatvorena - vrata se nikada nee zatvarati

- voda je tekla iz Edema - vode teku od Bojeg prestola

- izgubljena odea svetlosti - ponovo dobijena odea svetlosti

- Zemlja prokleta - i vie nee biti nikakve prokletinje

- prve boli, tuge, suze, smrt.. - poslednje suze boli, tuge, smrt...

- sotona kua - nema vie kuanja

- sotona prividni pobednik - sotona zanavek poraen

- sotonin prvi uspeh - sotonin potpuni poraz

- nad sotonom izreena presuda - nad sotonom izvrena presuda

- prvi Adam - otac grenog roda - poslednji Adam - otac besmrtnih

- Adam oenjen Evom - Hristovo venanje sa Crkvom

- mu i ena - Jagnje i Njegova nevesta - Crkva

BIBLIJSKI ZAKON PONAVLJANJA I PROIRENJA

Jednom smo pomenuli saetost i jasnou Biblije. Meutim, ini se da su u suprotnosti sa tom tvrdnjom ona mesta u Bibliji gde sreemo razliite tipove ponavljanja. Zato?

Ponovo je re o jednoj didaktikoj tehnici njenog Tvorca ponavljanju radi utvrivanja, ali i proirenja znanja. U Jovu 33,14 stoji: Jednpanput govori Bog i dvaput, ali ovjek ne pazi. S druge strane, Josif ovako objanjava faraonu njegov san: A to je dva puta zastopce faraon snio, to je zato to je zacijelo Bog tako naumio ... 1.Mojs. 41,32. I Navuhodonosorov san ponovljen je dva puta. Prema tome, ponavljanjem se naglaava i upozorava. Ponavljaju se reenice ili rei: Is.40,1 Is.51,9; 52,1; Is.52,11; Is.29,1; Mat.23,37. Sedam osoba Bog je pozvao poanvljanjem njihova i mena, npr. Avrama ili Samuila, Savla (1.Mojs. 22,11; 1.Sam. 3,10). Isusov est izraz je Zaista, zaista ... (25 puta)

Ponavljanje spada u jezike figure hebrejskog jezika:Is. 26,3: uva ga jednako u miru u originalu u miru miru; Jz.. 35,3: Opustiu te sasvijem - uiniu te pustim, pustim; u 1. Dn. 12,33 stoji za neke junake da su bili pouzdana srca, u originalu nisu bili bez srca i srca.

U tom smislu shvatamo i rei: Jer zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo davae se. Is. 28,10

Proirenje

U drugom sluaju, osim ponovljenog dela teksta, javlja se i neki novi elemenat, nova informacija, koja dopunjuje onu ve poznatu. Donekle je ovo povezano sa jednim tipom paralelizama - ? gde drugi stih dopunjuje prvi, imajui isti sadraj. Npr. Prie 12,28. Neki od biblijskih stihova koji ilustruju ponavljanje sa proirenjem su Is. 1,10.16; 28,23; 41,8; 44,1-3 itd.

Meutim, sa stanovita izuavanja proroanstava, mnogo je znaajnije uoiti ovakvu pojavu kod starozavetnih dogaaja, propovedi, proroanstava, i sl. Ovu tehniku mogli bismo uporediti sa kreendom u muzici, to znai rastui. Ispoetka tiha, tema biva dinamiki i vremenski sve naglaenija, da bi na kraju postigla svoj vrhunac. Knjige koje prethode predstavljaju osnovu, sadre osnovne motive koji su proireni u kasnijim biblijskim knjigama. Ako bismo promenili metaforu, mogli bismo da kaemo kako seme posejano u prvim knjigama Biblije, do Otkrivenja raste u razvijene biljke. Ili, da najpre imamo skelu, a posle se podiu zidovi, pokriva kua, stavljaju vrata i prozori, itd. Prie 4, 18. Isus je tako inio uda: najpre je vaskrsao dete, zatim mladia, pa odraslog oveka. Devojica je tek bila umrla; mladia su u sanduku nosili na groblje, a Lazar je ve etiri dana bio mrtav.

Nepoznavanje ovog zakona dovelo je do popriline zbrke u razumevanju nekih slinih, ali u nekim elementima i razliitih biblijskih tekstova. Npr. Postanje 1. i 2. glava. Neki misle da je re o dva posebna stvaranja, a uistinu je re samo o nadopuni onog iz 1. glave. Isto se deava kada neki za Otkrivenje 18. glavu kau da se odnosi na neki sasvim drugi period i dogaaj u odnosu na 17. glavu. Videemo, govorei o Armagedonu, da je to nemogue jer bi se sukobili sa nekoliko zakona tumaenja. Jovanovo jevanelje i Otkrivenje teoloki najsloenije i najpotpunije knjige nalaze se na kraju Biblije. Primetimo da ovaj zakon asocira na zakon prvog i poslednjeg, zato to se najprostije javlja obino na prvom, a najsloenije na zadnjem mestu.

Issto moemo videti sa sedminim ciklusom. Sedmi dan subota dolazila je na kraju sedmice. Sabatna godina dolazila je nakon 6 godina rada. 3. Mojs. 25,28-13 ide dalje: I nabroj sedam sedmina godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina bude etrdeset i devet godina. Tada zapovedi neka zatrubi truba deseti dan sedmog meseca, na dan oienja neka trubi truba po svoj zemlji vaoj. I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u zemlji svima koji ive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i tada se vratite svaki na svoju batinu, i svaki u rod svoj vratite se. Oprosna godina da vam je ta pedeseta godina; nemojte sejati, niti anjite ta samo rodi te godine, niti berite groa u vinogradima nerezanim. Jer je oprosna godina; neka vam je sveta; sa svakog polja jedite rod njegov. Te godine oprosne vratite se svaki na svoju batinu.

Milenijum hiljadu godina pustoi na Zemlji dolazi iza 6000 godina muka. Dakle: sedmi dan, pa sedma godina nakon est, pa 5o. nakon 49, i 1000 godina nakon 6000. Proirenje.

Isto tako, u Danilovoj knjizi postoje etiri proroka niza: u 2. glavi Navuhodonosorov san; u 7. glavi etiri svetska carstva i sud Boji; u 8. glavi naroito proirenje dela koji se odnosi na Medopersiju i Makedonsko carstvo, kao i mali rog; u 9. glavi daju se i odrednice pojave Mesije u kontekstu gvozdenog carstva; u 11. i pomalo 12. glavi jo jednom, sa pojavom severnog cara. Ako uporedimo ova etiri niza, kao to su to inili pioniri adventnog pokreta, sloiemo se sa njima, naroito sa Dejmsom Vajtom, da je proroanstvo iz 2. glave najjednostavnije, dok svako sledee donosi po neki detalj vie. Ukoliko poznajemo kondicionalna proroanstva iz Jezekilja 38. i 39. glave, svaki novi detalj naveden u drugom, treem i etvrtom prorokom lancu predstavlja klju enigme. Upravo ti nadodani elementi povezuju Danila i Otkrivenje, jer ih sreemo u obe knjige. To se posebno odnosi na podatke koji se odnose na severnog cara ili mali rog. Uporedimo li dve knjige sa 2. Solunjanima 2. glavom, gde se govori o oveku bezakonja, videemo da Pavle upotrebljava upravo karakteristike navedene u Danilu. Dakle, proirenje ima istu ulogu kao u igri aasocijacija otkrivanje novog polja moe biti klju reenja. Zato je i potrebno poznavati Pismo. Konkretno, npr. 2,40.44.45 - 7,7.8.1114.19-27 8,9-14.23-26 11,31-445;12,1.

Otkrivenje je vrhunac svih prethodnih knjiga. U Delima apostolskim str. 550 stoji U Otkrivenju se sreu i zavravaju sve knjige Biblije. Otkrivenje sadri oko 550 neposrednih starozavetnih referenci. Pisac upotrebljava starozavetne simbole i njima pie poruke za kraj.

Kako testirati proroke poruke

PAGE

22