tajna biblije

  • Upload
    cobi63

  • View
    509

  • Download
    16

Embed Size (px)

Citation preview

  • 8/7/2019 tajna biblije

    1/233

    Aleksandar Medvedev

    TAJNEBIBLIJE

    Dodaci:

    IVOT POSLE SMRTI

    BOJI PRAZNICITROJSTVO

    METAPHYSICA

  • 8/7/2019 tajna biblije

    2/233

    Naslov izdanja: Tajne Biblije

    Autor: Aleksandar MedvedevPrvo izdanje: 2009.Izdava: Metaphysica, Beogradtampa: tamparija JoviTira: 1000Distribucija: Metaphysica, 011/292-0062

  • 8/7/2019 tajna biblije

    3/233

    Osetio sam da se ono na emu sam stajaorazbija podamnom, da tlo nestaje pod mojimnogama, da ono od ega sam iveo ne postojivie i da moralno ja vie nemam od ega iveti.Moje pitanje, ono koje me je punih 50 godinavodilo samoubistvu bilo je vrlo jednostavno. Onoprebiva u dui oveka, od neukog deteta do naj-mudrijeg starca. Bez njega ivot je nemogu, kao

    to sam ja to iskusio. ta e se dogoditi od svegaonoga to ja danas radim, sa onim to u raditisutra, ta e se dogoditi sa celim mojim ivotom?

    Zato moram iveti? Zato eleti? Zato netoiniti? Ima li moj ivot smisao koji nee biti uni-ten neizbenom smru koja me eka?

    Tokom celog mog ivota moje srce vene u ne-koj bolnoj zebnji. Taj oseaj ne mogu drugaijenazvati nego traenje Boga, rei su Tolstoja.

    Jo je Sokrat govorio da je najvea mudrostspoznati samoga sebe. Ali, na osnovu ega? Kojekriterijume uzeti? Veliki vajcarski filozof Martin

    Buber, smatrao je da ovek postoji na dva nivoa:postoji na horizontalnom nivou - to je odnos pre-ma biljkama, ivotinjama, ljudima, i taj odnos jenazvao ja-to. Meutim, Buber je smatrao da akoovek postoji samo na horizontalnom nivou, onnije u potpunosti ljudsko bie, i da mora postojati

    jedna druga dimenzija, jedna druga realnost. Toje vertikalna realnost - odnos oveka prema Bogu- koju je on nazvao ja-Ti.

    Mnogi filozofi su pokuavali da nau smisao uljudskom besmislu. Sartr je smatrao da smisla ne-ma, i da je jedini smisao ljudskog ivota da prih-vati besmisao. Drugi su smatrali da je besmislicaverovati u Boga. Marks je kazao: ovek je ove-ku bog. ovek je izmislio boga, jer mu je bog pot-reban. Bog nije nita drugo do jedna vrsta ideal-nih elja koje ovek nosi u sebi. ovek je bog, sve

    je u rukama oveka. ovek moe reiti sve svojeprobleme.

    Postoje etiri klasina argumenta koje su filo-zofi i teolozi naveli, u toku istorije filozofije i teo-logije, u prilog injenice da postoji Bog.

    Prvi argument je takozvani kosmoloki argu-

    ment. Ovaj argument se bazira na takozvanomuzrono-posledinom redu stvari ili logici, i onglasi ovako: Sve to postoji ima uzrok svoga pos-tojanja.

    Strano je ljudskoj logici da postoji neka real-nost koja je jednostavno nastala sama od sebe.Naime, ljudsko iskustvo ne poznaje injenicu dani iz ega moe postati neto. Francuski filozof

    Volter je to izrazio na sledei nain: Zamislite daetate obalom mora. Odjednom, tu na obali mo-ra, vi vidite sat. ta bi bila vaa prva misao? Da libi vaa prva misao bila: Kamenii su se kretali u

    moru i usled kretanja kamenia stvorio se itavmehanizam, i eto, stvorio se sat. Da li biste to po-mislili?, pita Volter.

    Svakako da ne. Kazali biste: Sat je ovde naobali mora... neko je izgubio sat. Dakle, sat imasvoga vlasnika. Ne samo to. Ako postoji sat, onmora imati uzrok svoga postojanja.

    Zato je Volter kazao: Sat postoji, dakle, morapostojati i sajdija. Drugim reima, svet postoji,kosmos postoji, on nije mogao nastati sam od se-be i on mora imati uzrok svoga postojanja. Svetpostoji, dakle, mora postojati i Stvoritelj sveta.

    Meutim, ovde postoji jedan problem logike.Problem je kod uzroka samog Stvoritelja ili Boga.Ko je stvorio Boga?

    Francuski filozof Renuvije, bavio se punihdeset godina ovim problemom logike kos-molokog argumenta. On je kazao ovako:

    Zamislite jedan lanac. Zamislite da je uzrok jedne alke druga alka, i zamislite da ovaj lanacide u beskonanost.

    I onda Renuvije argumentuje: Ako lanac ideu beskonanost, onda ne postoji prvi uzrok svihuzroka.

    Zato ne postoji? Jer lanac ide u beskon-anost. Ako ne postoji prvi uzrok, onda ne mo-emo objasniti ni postojanje svih drugih entitetau svemiru. Zato, kazao je Renuvije, mi moramologike radi, pretpostaviti da postoji prvi uzrok svihuzroka bez uzroka.

    I zato danas u filozofiji postoji sledea pos-tavka: u svetu postoje dve vrste entiteta. Prvavrsta entiteta je takozvani neophodni entitet. To

    je entitet koji svoje postojanje ne duguje nikome.Da bismo razumeli sve druge entitete, da bismo

    razumeli postojanje biljaka, ivotinja, oveka,svemira itd, mi moramo pretpostaviti da postojiprvi uzrok svih uzroka bez uzroka, dakle, da pos-toji jedan neophodni entitet, a da su svi drugi

    3

    Da li postoji Bog?

    TAJNE BIBLIJE

  • 8/7/2019 tajna biblije

    4/233

    entiteti u svemiru prouzrokovani entiteti. Oni svo- je postojanje duguju ovom prvom uzroku svihuzroka bez uzroka.

    Drugi argument u prilog postojanja Bogajeste teleoloki argument. Naziv potie od grkerei teleos, to znai cilj, svrha, a moeoznaavati i harmoniju. Drugim reima, mi ne

    samo da moemo zakljuiti da postoji Bog koji jestvorio neku vrstu nedefinisane realnosti, nego jeBog uzrok jedne harmonine realnosti, realnostikoja u sebi ima sklad, harmoniju, koja u sebi imasavrenost.

    Dakle, mi svuda oko sebe vidimo uda. Ne sa-mo da postoji Bog, nego je taj Bog stvorio entite-te u svemiru koji su nam srodni. Posmatrajui pri-rodu, mi Ga moemo razumeti - tog Boga koji jesve to stvorio ili Bie koje je sve to stvorilo. Spo-menuemo neke primere kada je u pitanju tele-oloki argument.

    Postoji neverovatna harmonija u sastavu vaz-duha. Na primer, ta je ta nevidljiva supstanca,zvana vazduh, koju mi udiemo svaki dan? (Zna-mo da je vazduh najveim delom sainjen od azo-ta i kiseonika.) Mi bismo disali ree i ne tako du-boko kada bi procenat kiseonika u vazduhu bio50% umesto sadanjih 21%. Ali, kada bi to biosluaj, Zemlja i vazduh bi postali kao upalja.Svaka, pa i najmanja vatra, gorela bi eksplozivnoi nekontrolisano. Munje bi spalile itave ume, iverovatno da u kratkom vremenskom periodu ne

    bi bilo ni jedne. A sa manjim procentom kiseoni-ka, imali bismo problem da zapalimo vatru.Dakle, postoji sklad u vazduhu - kako je on

    nainjen? Ili moemo govoriti o mnogim drugimrealnostima.

    Na primer, ljudsko uvo. Prilikom govora, o-vek ne proizvodi glas ili buku, ve odreene ta-lase koji tano odzvanjaju na jednom instrumen-tu koji se nalazi u uhu. Dananji klaviri imaju oko80 dirki, a u unutranjem uhu, smeten u malomprostoru, nalazi se klavir koji ima na sebi oko6.000 dirki, koji proizvodi sve tonove i polutono-

    ve. Ovaj instrument se naziva Kortijev organ. Dali je on proizvod sluaja?Ili na primer, bubrezi. U toku 24 sata, kroz

    bubrege srednje veliine proe oko 190 litara kr-vi. U svakoj eliji bubrega, koje su nevidljive go-lim okom, odvijaju se najkomplikovaniji biloko-hemijski procesi ienja krvi. Da bi se takva la-boratorija stvorila izvan ljudskog organizma, mo-emo da zamislimo koliko bi trebalo prostora. To

    je jedno od velikih uda.Ili da govorimo o ljudskom mozgu, to je

    moda najvee udo. Ljudski mozak ima oko de-set milijardi elija. Svaka elija mozga je pove-zana sa drugim elijama sa oko deset hiljada dosto hiljada veza. Kako je mogue da tako sloen

    sistem postoji u oveku? U tome se moe videtisklad, harmonija, teleos.

    Sledei argument, koji sreemo u filozofiji iteologiji, u prilog postojanja Boga, jeste takoz-vani ontoloki argument. Njegov ime dolazi odgrke rei ontos, to znai bie. Ovaj argu-ment dugujemo Anselmu, koji je iveo u 12. ve-

    ku, a kasnije ga je upotpunio i razradio ReneDekart. Dekart je celog svog ivota tragao za ne-kim temeljom, kao i Tolstoj, za neim na ta emoi da stane, da se osloni u svom ivotu, neimu ta e moi da veruje, neim za ta e znati da

    je istina. I posle dugog traganja, on je uzviknuo:Mislim, dakle postojim.

    Kakve veze ima ovaj argument sa Bojim pos-tojanjem? Dekart je kazao: Ja sam, ja postojim,zato to mislim, razmiljam. Samom logikom jazakljuujem da postojim, kao ljudsko bie, kaoodreeni entitet u svemiru. Ali, na osnovu svogapostojanja ja zakljuujem da mora postojati jed-no drugo Bie. Zato? Jer ja nisam potpun, kaeDekart.

    Ja u svom biu oseam e i potrebu za ne-kim drugim Biem. Ja postojim, ali ja postojimkao nepotpuno bie. Moje bie tei jednom dru-gom Biu koje bi moralo biti apsolut svih kvalite-ta i vrednosti, koje bi u stvari, bilo apsolutno bi-e. To drugo bie Dekart je nazvao Bogom. De-kart je toliko verovao u Boga da je smatrao da seBog i Boje postojanje moe dokazati i matema-

    tikim putem.Pre Dekarta postojali su u Engleskoj empiristi,kao filozofski pravac, koji su smatrali da ono toovek zna dolazi putem empirije, iskustva. Kakoznamo ono to znamo? Gde su granice znanja?

    Filozof Lok je smatrao da se dete raa kaoisti list papira i sve saznaje putem iskustva. Dak-le, iskustvo je uzrok ljudskog znanja, kazali bioni. Rene Dekart e rei: Istina je, odreenaznanja mi stiemo iskustvom ili vaspitanjem, ali uoveku postoje takozvane uroene ideje, kojeovek nikad nije mogao nauiti iskustvom. Koje

    su to ideje? Na primer, on je kazao: Ideja o ve-nosti. ovek nikada nije video venost, nikada ni-je iveo sa venim ovekom, nikada nije iveo uvenom stanju, a ipak nosi u svom srcu ideju ovenosti.

    Ideja pravde, takoe. ovek umire i veruje dae pravda biti zadovoljena. Otkud ta elja za ap-solutnom pravdom? Moe se takoe govoriti i o

    analogiji entis ili analogiji dva bia - analogijiljudskog bia i Bojeg Bia. ovek ima neurozu,osea se neugodno, on bi eleo da promeni po-sao, da promeni enu, da promeni mesto gde ivi,da ide negde, da trai samoga sebe, da pronaemir u svome srcu. ovek tei jednom drugom bi-u i nije svestan da ustvari tei Bogu. Drugim re-ima, ovek je, na osnovu Renea Dekatra i onto-

    4

  • 8/7/2019 tajna biblije

    5/233

    lokog argumenta, nepotpuno bie bez Boga. Je-dino u Bogu moe pronai mir i potpunost svogbia.

    etvri argument u prilog postojanja Boga du-gujemo Emanuelu Kantu. To je takozvani moral-ni argument. Kant je voleo da kae: Kada se na-lazi u dilemi da uini neto ili da ne uini, nai-

    ni takav izbor da taj tvoj konkretni izbor, sada iovde, moe postati univerzalni izbor svih ljudi.ta to znai?

    Ako postoje univerzalni izbori, onda postoji iuniverzalno Bie. Dakle, postoji Bog. U svom naj-poznatijem delu Kritika istoga uma on je odba-cio kritiku istoga uma i prihvatio kritiku prakti-nog uma. Bog postoji jer je oveku potreban Bogu praktinom ivotu.

    Religiozni ljudi veruju da se Bog otkrivaoveku preko prirode, preko savesti, preko Biblije,i na najpotpuniji nain preko Isusa Hrista. Rimskiistoriar Ciceron je zapisao:

    U jednom mranom zatvoru iveo je rob kojije tu proveo ceo svoj ivot. Jedini znak na osnovukoga je mogao znati da li je dan ili no bio je

    jedan zrak svetlosti koji je prolazio kroz pukotinujednog zida.

    U ovom poglavlju emo najvie vremena pos-vetiti tome kako se Bog otkriva oveku putemBiblije ili Svetog Pisma. Sama re Biblija je gr-kog porekla i znai skup knjiga. Dolazi od rei

    biblos, to znai knjiga.Biblija ima u sebi 66 knjiga. Neki Bibliju nazi-

    vaju i bibliotekom. Neke od ovih knjiga su pisaliisti autori, tako da u Bibliji postoji oko 40 autora.Neki biblijski pisci su pisali vie knjiga, kao na pri-mer apostol Pavle, koji je napisao dobar deo pos-lanica Novog Zaveta.

    Mi emo pokuati da odgovorimo na nekakljuna pitanja i ovo poglavlje e biti vie tehnikeprirode, pokuaj da nas uvede u biblijsku literatu-ru. Zato moramo odgovoriti na neka sutinska pi-tanja: Kada je pisana Biblija? Ko ju je pisao? Kako

    je razumeti? Originalni spisi? Biblija i tradicija?itd.

    Prvo: Kada je pisana Biblija? Biblija je pisanau jednom dugom vremenskom razdoblju. Prvibiblijski spisi, smatra se danas, nastali su negde1500 godina pre Hrista (ili pre nae ere). Smatrase da je prva knjiga koja je ikada napisana, a kojapripada kanonu Biblije, bila Knjiga o Jovu (re

    kanon se koristi u teologiji i oznaava knjigekoje se nalaze u Bibliji; kanon znai zakon,merilo, arin). Oni koji studiraju knjievnost imali

    su priliku da itaju Knjigu o Jovu, jer je zaista iz-vanredna, ali je problematina, jer govori o prob-lemu ljudskoga zla: ako postoji Bog, zato ondanevini ljudi stradaju?

    Kanon Staroga Zaveta zavren je negde 400godina pre Hrista. Dakle, Stari Zavet je pisan uperiodu od 1500 do 400 godina pre Hrista. NoviZavet je nastao u periodu od sto godina posleHrista. Ako uzmemo celi ovaj period, vrlo brzo e-mo zakljuiti da je Biblija nastala u jednom du-gom vremenskom periodu od 1600 godina.

    Ko su bili ljudi koji su pisali Bibliju? Mi danasimamo Bibliju u svojim rukama i moda esto po-miljamo da je ona jednostavno oduvek bila tak-va. To nije istina. Mi moemo pretpostaviti da o-vek koji je iveo 1000 godina pre Hrista oito nijepoznavao nekoga ko je iveo 500 godina pre Hris-ta, a jo manje da je poznavao onoga koji je iveoposle Hrista - u periodu od 100 godina posle Hris-ta. Dakle, u pitanju su razliiti istorijski periodi.

    Ko su bili ti ljudi koji su pisali Bibliju? U perio-du Staroga Zaveta to su bili proroci, a neki su bilisvetenici. Svi pisci Staroga Zaveta bili su Jevreji.

    Zato? Ve u doba Staroga Zaveta Bog je izabrao jevrejski narod da bude jedan poseban narod,preko koga je eleo da vest o sebi rairi svim dru-gim narodima ove planete. Zato su Jevreji bili je-

    5

    Biblija - Boja re

    I godinama je ovaj rob znao o danu i noisamo na osnovu ovog zraka svetlosti, i on seprosto sprijateljio sa ovim zrakom svetlosti.

    Jednoga dana zatvorske vlasti su odluile dasrue taj zid. Rob je bio jako uznemiren jer jesmatrao da e se sad odvojiti od svog dugogo-dinjeg prijatelja. I Ciceron kae: A rob nije

    znao da e ruenjem ovog zida ugledati itavusvetlost dana.Ako postoje zidovi, ako znamo moda samo

    malo o Bogu, dopustimo da se srue svi zidovikoji nas odvajaju od Njega. On e osmisliti naivot i na ivot e dobiti drugaiji smisao. Bojaprisutnost u ivotu oveka znai ivot.Odsutnost Boja, na osnovu Biblije, znai smrtza oveka.

  • 8/7/2019 tajna biblije

    6/233

    dan poseban narod, koji je ljubomorno uvao bib-lijske spise.

    Pisci Starog Zaveta bili su carevi, proroci, aspominje se i jedan pastir, Amos, prorok Amos. UNovom Zavetu pisci su bili Hristovi uenici - apos-toli, koji su bili sa Njim dok je bio na Zemlji. Nekiod njih nisu bili sa Hristom, ali su pisali o Njemu.

    Fenomen Biblije, da podvuemo odmah nasamom poetku, udo ove knjige koja je nadive-la vreme i prostor, je u tome da postoji sklad mis-li. Ne postoje suprotnosti, ne postoje kontradik-tornosti izmeu razliitih knjiga Biblije. Iako je pi-sana u tako dugom periodu, kada itamo Biblijusa iskrenim srcem, da bi u njoj otkrili vest Boju,imamo utisak da je autor samo jedan.

    Dakle, udo Biblije je jedinstvo misli, a u stva-ri, autor Biblije je niko drugi do sam Bog koji jenadahnuo biblijske pisce.

    Sledei odgovor koji moramo dati jeste: Kakosu biblijski pisci pisali Bibliju? Znamo ko je pisaoBibliju, znamo kada je pisana, ali kako je pisana?Postojala je jedna teorija koja je dugo bila prih-vaena u teolokim krugovima, a ta teorija sezove mehaniki diktat. Naime, dugo vremenabiblijski strunjaci - naunici koji se bave biblij-skom literaturom, smatrali su da je pisac Biblije,odnosno ovek koji je pisao Bibliju, bio pasivniinstrument u rukama Boga. To jednostavno znai,da mu je Bog govorio i on je pasivno prenosio toto mu je Bog govorio. Moemo videti mnoge

    srednjevekovne slike koje prikazuju biblijskog pis-ca kako dri pero u ruci i pie, a iza njega stoji an-eo koji mu diktira.

    Dakle, ova teorija biblijske inspiracije ili na-dahnua zove se mehaniki diktat. Mehaniki,

    jer biblijski pisac ne sudeluje aktivno u pisanju -on jednostavno pasivno pie ono to mu Bog go-vori. Danas biblijski naunici uglavnom ne prih-vataju ovu teoriju i ona je izgubila svoj znaaj udobrom delu religioznog sveta. Danas se smatrada je biblijski pisac ipak igrao aktivnu ulogu u pi-sanju Biblije. Zato slobodno moemo rei da je

    Biblija boansko-ljudska knjiga - Bog je u Biblijigovorio preko ljudi. Zbog toga u Bibliji nalazimorazliite literarne vrste. Nai emo i razliite sti-love pisanja, gde je ljudski element ili elementpisca koji je pisao, takoe prisutan u biblijskojknjizi. Tako emo nai u Bibliji istorijske tekstove,nai emo poeziju, nai emo literarni anr, kaoto su poslanice, koje su bila opta praksa pisa-nja dok su Rimljani vladali svetom. Nai emo, ta-koe, literarni anr kao to je jevanelje, a naiemo i jednu basnu u Bibliji. Biblijski pisci su ko-ristili razliite literarne vrste sa jednim jedinim ci-ljem: da ljudima ove planete prenesu vest od Bo-ga. To je vrlo vano prilikom shvatanja Biblije.

    Prilikom tumaenja Biblije, ono to se vrloesto moe uti, jeste sledee: Postoji toliko raz-

    liitih crkava. Na kraju krajeva, svako Bibliju moetumaiti kako god hoe. Konano, Biblija nema

    jednu istinu, ona ima vie istina.Mi sa radou moemo konstatovati da posto-

    ji mnotvo biblijskih naunika koji se bave inter-pretacijom Biblije. Nauka koja se bavi principimainterpretacije Biblije zove se hermeneutika. Nje-

    no ime dolazi od grke rei hermeneo, to znaitumaiti.Postoje vrsti principi u dananjem nauno-

    teolokom svetu koje ovek, ako eli da potenoprie biblijskom tekstu, treba da potuje. Ti prin-cipi nisu natureni biblijskom tekstu sa strane - oniproizilaze iz samog biblijskog teksta. I bilo bi dob-ro da prilikom itanja ovog teksta imamo Biblijupored sebe.

    Dakle, Bibliju ne moemo tumaiti kako godhoemo. Postoje principi koji izviru iz samog bib-lijskog teksta. Ne postoji dve ili nekoliko istina uBibliji. Postoji samo jedna tana interpretacijabiblijskog teksta. Naravno, postoje tekstovi kojesada jo ne moemo sasvim razumeti, i tu posto-

    ji mogunost mnogostruke interpretacije. Ali kadasu u pitanju kljune, osnovne religijske istine, nepostoji dvostruka ili mnogostruka interpretacijabiblijskog teksta.

    Da spomenemo neke principe interpretacijeBiblije: Vrlo esto e neko uzeti Bibliju i rei:

    Evo, u Bibliji pie to i to, a da jednostavno nije,pre toga, tekst koji ita smestio u literarni kon-

    tekst. Na primer, imamo jedan biblijski tekst (ovovai i za drugu literaturu), i neko izvadi jednureenicu iz Biblije i kae: U Bibliji pie: NemaBoga. Da, u Bibliji pie: Nema Boga, ali pre to-ga pie: Ree bezumnik u srcu svom: NemaBoga.

    Neki ljudi prilikom interpretiranja Biblije izva-de samo ovu reenicu i kau: Nema Boga. Miovde karikiramo i namerno uzimamo jednu slikukoja je drastina, da bi smo objasnili problem.

    Potrebno je, dakle, tekst smestiti u literarnikontekst - potrebno je itati ono to pie ispred, i

    potrebno je itati ono to pie iza. Ako ni tadatekst nije dovoljno jasan, treba itati celo poglav-lje ili celu jednu knjigu, ili celo jedno Jevanelje ukojem se nalazi posmatrani tekst, da bismo ga is-pravno shvatili. Ako tekst ponovo nije jasan (takorade sistematiari, to se zove sistematska te-ologija), mi smo duni da tekst o kome govorimosmestimo u kontekst cele Biblije.

    Danas postoje takozvani konkordansi. tasu konkordansi? To su pomagala koja pomau da

    jednu temu pronaemo u celoj Bibliji, i kada ita-mo tekstove koji tretiraju jedan isti predmet u ce-loj Bibliji mi moemo imati jasan biblijski stav uvezi sa odreenim predmetom. Mnogo ljudi neis-pravno tumai Bibliju jer jednostavno vade tekstiz njegovog konteksta.

    6

  • 8/7/2019 tajna biblije

    7/233

    Dakle, prvo pravilo koje bi trebalo shvatiti jes-te da tekst treba smestiti u kontekst. Mi moemonai (zavisi koji prevod Biblije imamo), ispod tek-sta, ili sa strane, oznake koje govore o drugimslinim tekstovima, i dobro je itati te tekstove.

    Drugo hermeneutiko pravilo, koje je takoevano, jeste da posmatrani biblijski tekst treba

    smestiti u istorijski kontekst. To znai da je dobroitati i drugu literaturu iz perioda kada je nastalaodreena biblijska knjiga. Tu nam arheologijamoe puno pomoi. Dobro je istraivati, proua-vati istoriju - period u kome je Biblija nastala. Toe nam pomoi da bolje shvatimo biblijski tekst.

    Tree hermeneutiko pravilo, koje bismo ovdespomenuli, jeste progresivnost otkrivenja Boga uBibliji. Dakle, Bog se u Bibliji otkriva progresivno.ta to znai?

    Postoji jedna maksima u teologiji koja kae daje Bog koraao korakom koji je ovek mogao dasledi. Ovde malo, onde malo, ali je svetlost bivalasve jaa i jaa, i konano u linosti Isusa Hrista

    deset hiljada vati svetlosti je dolo. Hristos jepotpuno otkrivenje Boga oveku.

    Zato je dobro da imamo na umu, kada itamoBibliju, i ovo hermeneutiko pravilo: Bog se u Bib-liji otkriva progresivno, to jest postepeno. Naj-vea svetlost je u linosti Isusa Hrista, ali to neznai da drugi delovi Biblije nisu vredni.

    Dakle, cela Biblija, i Stari i Novi Zavet, suvredni sa nas. Stari Zavet, koji se najvie koristi

    na ovim prostorima, preveo je uro Danii, aNovi Zavet Vuk Karadi. I tu imamo pojedinebiblijske knjige. Stari Zavet poinje sa pet knjigaMojsijevih, zatim postoje istorijske knjige, paonda knjige mudrosti i konano proroke knjige.

    Zatim, ako pogledamo negde iza sredine Bib-lije, nai emo drugi deo Biblije - Novi Zavet, koji

    je takoe podeljen na knjige i poglavlja. Ako binaili na ovakav izraz: Jevanelje po Jovanu 5,16ta to znai? Biblija je podeljena na poglavlja iliglave. U originalnom tekstu to nije postojalo, alikasnije, zbog lakeg snalaenja u biblijskom tek-

    stu, Biblija je podeljena na poglavlja i na stihove.To znai da se ovde radi o 5. poglavlju Jevaneljapo Jovanu, 16. stih.

    Ili imamo, na primer, 1. Mojsijeva 34,2. Toznai da je to Prva Knjiga Mojsijeva, 34. poglav-lje, 2. stih.

    Prilikom snalaenja u biblijskom tekstu dobroje imati na umu i sledee. Stari Zavet, po jevre-jskoj podeli, delio se na tri velika dela. Prvi deo jetakozvana Tora, to na jevrejskom (ili hebrej-skom) jeziku znai Nauk, Putokaz. To su petknjiga Mojsijevih. (Stari Zavet je pisan na jevrej-skom jeziku, a Novi Zavet, veim delom, na gr-kom jeziku.) Tora je i danas najpopularniji deoBiblije koji prihvataju Jevreji, to jest zvanini ju-daizam.

    Drugi deo Starog Zaveta, kako su to Jevrejidelili u svojoj Bibliji, je ketuvim. To su istorijskispisi. A zatim imamo neviim, ili proroci. Posto-

    je etiri velika proroka: Isaija, Jeremija, Jezekilj iDanilo, i 12 malih proroka.

    Tora ili Nauk je jedan od prvih tekstovakoji su nastali i zato je dobro da Toru ili Nauk

    imamo kao kriterijum za sve drugo. (O tome e-mo neto vie govoriti kasnije.) To je, dakle, veli-ka podela Starog Zaveta.

    to se tie originalnih spisa Biblije, danas sesve ee postavljaju pitanja: Da li za Bibliju pos-toje originalni spisi? Kada je u pitanju Stari Zavet,znamo da su najvee aoke i najvea neprijatelj-stva protiv Biblije upuena u periodu 18. i 19. ve-ka - u periodu racionalizma. Volter je verovao uBoga, ali je bio deista. Deisti su verovali da pos-toji Bog, ali zbog zla na ovom svetu oni nisu mogliprihvatiti injenicu da Bog jo upravlja ovim sve-tom. Zato su smatrali da je Bog stvorio svet i os-tavio ga da ivi kako god zna i ume. Zato je Volterodbacio Bibliju. On je verovao u Boga, ali je odba-cio Bibliju kao re Boju. Volter je smatrao da eBiblija nestati za nepunih sto godina. Meutim, ukui u kojoj je on iveo, u Parizu, danas se nalaziprodavnica Biblija. Biblija ostaje i ivi - knjiga kojanosi opteljudske istine.

    Kada je u pitanju Stari Zavet, veina ljudi ima-la je prilike da uje za takozvane Kumranske spi-se. Mi emo rei nekoliko rei o tim Kumranskim

    spisima, jer su oni vrlo vani. Naime, kada je u pi-tanju Novi zavet, mi imamo mnogo vie spisa, jerje Novi Zavet nastao mnogo kasnije - u prvom ve-ku posle Hrista. Pisali su ga Hristovi uenici, i zatoto je nastao u tom periodu, mi imamo razliitenjegove kopije koje su nam vremenski blie. Naprimer, Kodeks sinaitikus, Kodeks vatikanus,zatim u Lenjingardskom muzeju postoji takoenekoliko originalnih spisa sa kojima moemo upo-rediti tekst koji danas imamo.

    Kada je u pitanju Stari Zavet, na raspolagan-ju imamo manje starih tekstova. U periodu racio-

    nalizma smatralo se da tekst koji mi danas imamou rukama - nije isti kao originalni tekst. Ali, godi-ne 1947. jedan deak beduin je uvao ovce i kozepored Mrtvog Mora (u Izraelu). Imao je nekog

    jaria koji je bio posebno neposluan i koji sepenjao po onim stena u tom suvom predelu.Deak ga je gaao kamenjem da bi se ovaj vra-tio. I onda je uo kako je jedan od kamenova koje

    je bacio poeo da pada negde duboko. Deak sepopeo i video jednu rupu kroz koju je poeo dabaca kamenje, i kamenje je padalo negde dubokodole. On je pozvao roditelje i kada su roditeljidoli, otkrili su jednu veliku peinu. U toj peini suotkrili mnotvo upova sa spisima (manuskripti-ma). Mnotvo od tih manuskripata je bilo u tim

    7

  • 8/7/2019 tajna biblije

    8/233

    upovima, ali su to bili pergamenti koji su bili za-motani u jo nekoliko koa.

    (Odmah da kaemo da je proces otvaranjamanuskripata vrlo bolan, zato to ako prilikomotvaranja odlomite jedan deo, vrlo esto se ovajdeo unutra pretvara u prah. Zato biblijski nauni-ci godinama istrauju i pokuavaju da u idealnim

    uslovima otvore ove drevne spise.)Naravno, ljudi koji su to pronali nisu znalinjegovu vrednost. Jedan od tih Arapa, koji je pro-naao ove spise, odluio je da na pijacu, zajednosa ostalim stvarima, ponese i neki od tih prona-enih spisa, nadajui se da e neki znatieljni tu-rista da ih kupi.

    Igrom sluaja, ili Bojim provienjem, tog da-na prolazio je tuda jedan poznati arheolog, biblij-ski naunik. On je uzeo spis i ono to je video,posle kraeg istraivanja, bilo je zapanjujue. Nijemogao da veruje da je spis tako star. Odneo ga jesvojoj kui, poeo je da istrauje i shvatio je dataj spis datira iz drugog veka pre Hrista. To je bilo1947. godine.

    Pozvao je svoje prijatelje da i oni provere. Iposle nekoliko analiza doli su do zakljuka da jetekst zaista toliko star. Onda su pokuali da nauljude, odnosno oveka, koji mu je to prodao. Ka-da su Arapi videli velike sume dolara koje su

    Amerikanci nudili, oni su esto lomili ove ma-nuskripte i prodavali male delove. Kasnije, kadase ipak shvatilo o emu je re, drava se umeala,

    i tako su otkriveni uveni Kumranski spisi.Duboko smo ubeeni da je Bog uvao za1947. godinu otkrie ovih spisa. Nikada u istorijiBiblije nije bilo neophodno da se pojave ovi spisikao u tom periodu.

    Kada su uporeeni tekstovi pronaeni kodMrtvog Mora, sa Biblijom koju mi imamo u naimrukama, tanost je bila neverovatna. I mi moe-mo biti sigurni da danas u rukama drimo origi-nalnu Bibliju.

    Zanimljivo je i to da su Jevreji, kojima je Bogdao prepisivanje svetih spisa, toliko paljivo pre-

    pisivali Bibliju, da su brojali slova. Na primer, pos-tojalo je jedno slovo koje je moralo biti u sredini,i tano odreen broj slova koji je morao biti saleve i sa desne strane. Nekoliko onih koji su pre-pisivali, uporeivali su biblijski tekst, jer su elelida se tekst prenese, onakav kakav jeste, poko-lenjima koja su dolazila. Toliko o originalnim spisi-ma.

    Tradicija. Sad emo rei nekoliko rei o Bib-li ji i tradiciji. Ovo je vrlo osetljivo pitanje. Da liBiblija ili tradicija, ili Biblija i tradicija? ta akopostoji suprotnost izmeu Biblije i tradicije? Tumoramo biti vrlo, vrlo paljivi. Moramo potenoprii Bibliji.

    Proitajmo jedne od poslednjih rei Biblije,koje su zapisane na poslednjoj stranici. Otkrive-

    nje Jovanovo, 22. poglavlje, 18 stih: Jer svedo-im svakome koji uje rei prorotva knjige ove;ako ko dometne ovome, Bog e nametnuti nanjega zla koja su napisana u knjizi ovoj.

    Proitajmo jo jedanput ove rei: Ako ko do-metne ovome, misli se biblijskom tekstu, Bog enametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; i

    ako ko oduzme od rei knjige prorotva ovoga,Bog e oduzeti njegov deo od knjige ivota, i odgrada svetoga.

    Drugim reima, mi kao ljudi nemamo pravoda domeemo (dodajemo) biblijskom tekstu, nitida oduzimamo. Ovaj tekst nam jasno kae dabiblijski tekst mora biti norma, kriterijum, arin naosnovu koga emo meriti sve druge realnosti.

    Kada je u pitanju tradicija i Biblija, svaka tra-dicija u onoj meri u kojoj se slae sa Biblijom i ukojoj pomae ljudima da bolje upoznaju Hrista,ima svoje mesto u religiji. Svaka tradicija koja jedijametralno suprotna biblijskom tekstu, nemasvoje mesto u religiji. Smatramo da je to potenpristup.

    Proitajmo jo jedan tekst u Bibliji, koji jezapisan u 2. Poslanici Petrovoj, u 1. poglavlju, 19.stih: Imamo najpouzdaniju proroku re, i dobroinite to pazite na nju, kao na videlo koje svetliu tamnome mestu, dokle dan ne osvane i danicase ne rodi u srcima vaim.

    Biblija je ovde uporeena sa svetiljkom.Psalmista mnogo ranije kae: Re je tvoja iak

    nozi mojoj i videlo stazi mojoj. A apostol Petarmalopre kae: Boja re je svetlost u tamnomsvetu.

    Mi nita ne bismo znali o nama samima, oljudskoj istoriji, o budunosti sveta, da nemamoovu knjigu. Ona je zaista svetlost. Petar dodaje ikae u 21. stihu: Jer nikad prorotvo ne bi odoveije volje, nego naueni od Svetoga Duhagovorae sveti Boji ljudi.

    Drugim reima, nadahnue ili inspiracija okojoj govori Biblija, koje su imali biblijski proroci,ne moe se poistovetiti sa nadahnuem jednog

    pisca. Ovde se govori o Bogu koji prosto zauzmeum biblijskom piscu, a onda biblijski pisac svojimreima, svojim nainom izraavanja, pie ono tomu je Bog kazao ili pokazao.

    Jedan drugi tekst koji je napisao apostolPavle, u 2. Poslanici Timotiju, 3. poglavlje, 15.stih. kae: I budui da od malena poznaje svetapisma, ovde Pavle govori svom mladom sarad-niku Timotiju, koja te mogu umudriti na spase-nje u Hristu Isusu.

    Zato postoji Biblija? Evo odgovora u samojBibliji: Budui da poznaje pisma koja te moguumudriti, na ta? Na spasenje u Hristu Isusu.Cilj Biblije je da oveku pomogne i pokae putspasenja. I zatim Pavle dodaje u 16. stihu: Sve

    8

  • 8/7/2019 tajna biblije

    9/233

    je pismo od Boga dano, i korisno za uenje, zakaranje, za popravljanje, za pouavanje u pravdi.

    Zato ljudi koji prouavaju Bibliju ne ostaju istinakon tog prouavanja. Pre ili kasnije oni oseteda ih Biblija na neki nain prati, jer je Biblija knji-ga u kojoj se Bog otkriva oveku. U 17. stihu daljese kae: Da bude savren ovek Boji, za svako

    dobro delo pripravljen.Apokrifi. Sada emo neto rei o apokrifima.Ljudi esto postavljaju pitanje: Da li su sve Bib-lije iste? Kada kaete da su iste, onda neki ljudiprigovore i kau: Vi ne govorite istinu. Ja imamneku drugu Bibliju koja ima neke druge knjige.

    O emu se radi? Neki prevodi Biblije, kao toje katoliki prevod Stvarnost, imaju u sebi knji-ge koje se nazivaju apokrifi. Apokrif znai

    lani spis. Apokrifi su nastali negde od 3. do 1.veka pre Hrista. U te apokrife spada 1. KnjigaMakabejaca, 2. Knjiga Makabejaca, Juditina knji-ga, Tobijina knjiga itd.

    O emu je re? Re je o tome da u ovom peri-odu, odnosno nakon to je zavren sa pisanjemkanon Starog Zaveta, a pre pisanja Novog Zave-ta, u tom periodu nastali su apokrifi. Sadraj ovihspisa je razliit od ostalih spisa. Postoje uenja unjima, koja se razlikuju od ostalih tekstova Biblije.Neke crkve, ukljuujui i katoliku, su u svoj bib-lijski kanon uvrstile ove knjige da bi opravdale ne-ka svoja uenja.

    Zato ne treba stavljati apokrife u Bibliju? Za-

    to to jevrejska Biblija u sebi ne sadri apokrife,a Biblija kae da je Bog Jevrejima poverio reispasenja. Apokrife moemo smatrati za istorijsketekstove, ali ne i za nadahnutu Boju re.

    Takoe postoje pitanja kada se govori o tako-zvanim gnostikim jevaneljima. Gnosticizam jepostojao pre Hrista, bio je za vreme Hrista i pos-tojao je i posle. Re je o jednom dualistikompokretu gde se negira materija, a uzdie se duhili dua. Postojala je i hrianska forma gnosticiz-ma, koja se zvala docetizam, od rei dokea,to znai izgledati. Oni su smatrali da Hristos ni-

    je doao u pravom telu, nego je samo izgledaokao ovek. Ova neistina je kasnije bila uglavnomodbaena.

    Gnostika jevanelja su nastala u drugom itreem veku. Kao to je to sluaj i sa apokrifnimspisima, njihov sadraj je suprotan ostalim delovi-ma Biblije, i ona se ne mogu prihvatiti kao sas-tavni deo biblijske literature ili kanona Biblije.

    I poslednje pitanje koje emo dotai u ovompoglavlju jeste: Kako znamo da je Biblija re Bo-

    ja? Ovo je izuzetno vano pitanje. Da li je to za-ista pismo koje je Bog uputio ljudima?

    U religiji postoje dve maksime ili dva postula-ta. Prvi postulat je: Bog postoji. Bilo bi nelo-gino onda, jer bi to bio apsurd logike i kontradik-tornost, ako Bog postoji da On uti. Neshvatljivo

    je da postoji Bog, a da jednostavno uti; da jestvorio oveka i, kao to su deisti tvrdili, da ga je

    bacio u postojanje.Ako postoji Bog, onda je isto tako logino pri-

    hvatiti da Bog govori. Bog postoji, dakle, Bog go-vori. Gde Bog govori? Da li u Kuranu, da li u Ve-dama, da li u Upaniadama, da li u Bagavadgiti,

    da li u Bibliji?Zato mi tvrdimo da Bog govori u Bibliji, a neu drugim spisima? Postoji mnogo razloga. Odmahna samom poetku Biblije Bog nam je dao izve-taj o stvaranju koji moemo nauno da testiramo.I zaista, najvei naunici sveta, kao to su biliNjutn, Paster, Paskal, Maksvel, Faradej, Kepler,Kelvin, Mendel i drugi, prihvatali su Bibliju kaoBoje otkrivenje, izmeu ostalog, i zbog toga tonaune injenice nedvosmisleno potvruju biblij-ski izvetaj.

    Konano, sam Hristos je kazao da Bog govoriu Bibliji. Gde je to Hristos kazao? Kada budemogovorili o Hristu kao putu, istini i ivotu, mi emouporediti Hrista sa Budom, sa Muhamedom i sadrugim velikim voama oveanstva. Za sada,evo Hristovih rei. U Jevanelju po Mateju, 5.poglavlje, 17. stih. Hristos kae: Ne mislite dasam doao da pokvarim zakon ili proroke: nisamdoao da pokvarim nego da ispunim.

    I zapazimo sada sledee Njegove rei: Jervam zaista kaem: dokle nebo i zemlja stoji, neenestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz za-

    kona dok se sve ne izvri.Kada Hristos ovde kae zakon, On misli na Toru. Ovde Hristos priznaje autoritet StarogaZaveta. Takoe, kada se radi o Novom Zavetu,Isus je kazao u Jevanelju po Jovanu, 16. pog-lavlje, 7. stih: Nego vam ja istinu govorim: bolje

    je za vas da ja idem, jer ako ja ne idem, Uteiteljnee doi k vama; ako li idem, poslau ga k va-ma.

    Ovde je re o Svetom Duhu, treem licuBoanstva. U 8. stihu se dalje kae: I kad Ondoe, pokarae svet za greh, i za pravdu i za

    sud... A kad On doe, Duh istine, uputie vas nasvaku istinu, jer nee od sebe govoriti, nego egovoriti to uje, i javie vam ta e biti unapred.

    Isus kae: Kad doe Duh Sveti, onda e vamon kazati ta e biti. On se ovde obraa svojimuenicima - apostolima. I mi moemo da itamou 1. Poslanici Jovanovoj kako Jovan o tome go-vori. Smatra se da je on bio Hristov najvoljenijiuenik, onaj koji je bio tako blizu Hrista. Jovan u1. poglavlju, od 1.-4. stiha kae:

    to bee ispoetka, to usmo, to videsmooima svojim, to razmotrismo i ruke nae opi-pae: O rei ivota! I ivot se javi, i videsmo, isvedoimo, i javljamo vam ivot veni, koji beeu Oca i javi se nama. to videsmo i usmo to jav-ljamo vama da i vi sa nama imate zajednicu, a

    9

  • 8/7/2019 tajna biblije

    10/233

  • 8/7/2019 tajna biblije

    11/233

    a ne vernou Bogu. On je motivisan eljom zasebinim interesima i govori ljudima vesti koje senjima sviaju. Jedan od biblijskih proroka koji jeposebno imao problema sa lanim prorocima bio

    je prorok Jeremija. U Knjizi proroka Jeremije, 6.poglavlje, 14 stih kae se: I lee rane keri naro-da mojega ovla, govorei: Mir, mir, a mira

    nema.O emu je re? Treba razumeti istorijski kon-tekst. Vavilonjani su bili neprijatelji jevrejskognaroda i oni su jednom prilikom opkolili grad Je-rusalim. I onda, u vreme rata, javljaju se proroci.Jedna grupa proroka je leila rane keri narodamojega, znai keri jevrejskoga naroda, u tomtraginom istorijskom trenutku govorei: Mir,mir!

    Ali, tada je postojao i jedan pravi prorok. Toje bio Jeremija koji je znao ta e se dogoditi na-rodu. Zato i kako, to je drugi teoloki problem okojem emo govoriti drugom prilikom. Meutim,vest ovih proroka, u ovom trenutku, nije dolazilaod Boga. Oni su eleli da se sviaju narodu. Na-rodu je bio potreban mir i oni su govorili: Mir,mir! A Jeremija kae: A mira nema. Lee ranekeri naroda mojega ovla.

    Princip je sledei: Kod svih onih proroka kojine ele da ljudima govore vest od Boga, nego kojiele da se sviaju narodu, da budu popularni unarodu, takve vesti nisu od Boga. Kada itamobiblijske proroke moemo videti da veina vesti u

    Starom Zavetu nije bila pozitivne prirode. Skoronijedan prorok nije doao narodu i rekao: Dobriste. Budite takvi kakvi ste. Vest Bojih prorokauvek je bila: Menjajte se, menjajte svoje zle pu-teve. Okrenite svoju stazu ka Bogu, ka pravdi, kadobru, ka istini. Niste dovoljno dobri. To je vestveine biblijskih proroka. Dakle, prvi princip jesteda ako neki prorok eli da bude popularan, da sedodovori narodu, on po Bibliji nije Boji prorok.

    Sledei tekst koji emo itati zapisan je u 5.Knjizi Mojsijevoj, 13. poglavlje, 1, 2, 3. i 5. stih:

    Ako ustane meu vama prorok, ili koji sne sanja

    i kae ti znak ili udo, pa se zbude taj znak iliudo koje ti kae, i on ti ree: Hajde da idemo zadrugim bogovima kojih ne zna i njima da slui-mo, nemoj posluati to ti kae taj prorok ili sa-nja, jer vas kua Gospod Bog va da bi se znaloljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svo-

    jega i sve due svoje. A onaj prorok ili sanja dase pogubi, jer vas je nagovarao da se odmetneteod Gospoda Boga svojega.

    ta to znai? Ako se danas pojavi jedan pro-rok i ak uini udo, ali vest koju iznosi je suprot-na vesti koju su govorili raniji proroci, kao to jebio Mojsije, dakle proroci ija je vest zapisana uBibliji, i ako takav prorok kae: Ne treba vie dasledite Boga koji se otkrio ljudima u Bibliji, zatakvog oveka Biblija kae: To je lani prorok.

    To znai da ako je neki prorok Boji prorok,njegova vest mora biti u skladu sa vestima koje jeBog govorio narodu preko proroka koji su ivelipre njega. Ovo je vrlo vaan test.

    Dakle, ako se pojavi prorok i uini udo (kas-nije emo govoriti o tome kako lani proroci moguiniti uda), i kae: Nemojte sluati ono to pie

    u Bibliji, nego neto drugo to u vam ja rei,Biblija za takvog oveka kae da je lani prorok.Jer ako je Bog isti, ako vest dolazi iz istog izvora,onda te vesti moraju biti u harmoniji, moraju bitiu skladu jedne sa drugima. One mogu biti nove,prilagoene vremenu, ali moraju biti u skladu savestima ranijih proroka.

    Postoji jo jedan test, a to je ispunjenje. U 5.Knjizi Mojsijevoj, 18. poglavlje, 21. i 22. stih, kaese: Ako li ree u srcu svojemu: Kako emo poz-nati re koju nije Gospod rekao?

    Vrlo zanimljivo pitanje. Kako emo poznati danije neto Gospod kazao? 22. stih: to bi prorokrekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne na-vri se, to je re koju nije rekao Gospod, nego jeiz oholosti rekao onaj prorok. Ne boj ga se. Dak-le, ako je neko pravi prorok, ono to kae i pro-rekne - ispunie se. Treba spomenuti da su biblij-ska proroanstva vrlo esto uslovna, i o tome e-mo kasnije neto vie rei.

    I konano, poslednji test. U Knjizi proroka Je-remije, u 23. poglavlju, iznose se teke optubeprotiv lanih proroka koji vode narod od pravog

    Boga. Ovaj tekst je zaista izuzetan i ne ostavljaoveka ravnodunim, jer se i danas dogaaju istestvari. Zapazimo sa koliko ljubavi i ara se prorokobraa ljudima. 9. stih: Radi proroka puca srce umeni, trepeu sve kosti moje, kao pijan sam i kaoovek kojeg je osvojilo vino, Gospoda radi i Nje-govih radi svetih rei.

    Drugim reima, prorok Jeremija kae: Pos-matram sve te lane proroke i puca srce u meni,trepeu sve kosti moje. Zato? Od alosti tolani proroci odvode narod od Boga. I onda 10.stih kae: Jer je zemlja puna preljuboinaca, i s

    kletvom tui zemlja, trk je njihov zao i mo njiho-va neprava.Onda 11. stih kae neto zanimljivo: Jer i

    prorok i svetenik skvrne je, nalazim u domusvom zlou njihovu, i tako dalje.

    Takoe, 14. stih jasno kae: Ali u proroka je-rusalimskih vidim strahotu: ine preljubu i hode ulai, ukrepljuju ruke zlikovcima da se niko ne vratiod svoje zloe; svi su kao Sodom, i stanovnicinjegovi kao Gomor.

    ta to znai? Princip koji vidimo iz ovoga jestesledei: ako neko kae da je Boji prorok, a ondaivi suprotno principima koje je Bog otkrio uBibliji, onda to nije Boji prorok. To bi isto bilokada bi vam neko govorio o Bogu, o potrebi dabudemo ljudi istine, pravde, mira, a onda kada ga

    11

  • 8/7/2019 tajna biblije

    12/233

    niko ne vidi, tamo negde kad je sam, ivi sasvimsuprotnim ivotom.

    Ako neko kae da je Boji prorok, kae Je-remija, onda on mora iveti u skladu sa Bojimprincipima. Hristos kae: Po rodovima njihovimpoznaete ih. Drugim, reima, ako neko kae da

    je Boji prorok, njegov ivot mora odgovarati

    principima koji se nalaze u Bibliji.Jo jednom emo ponoviti sva 4 principa. Prviprincip jeste: ako neki ovek prorie zato da bibio popularan, a nema elju, potrebu i svest dagovori ljudima vest od Boga, on nije Boji prorok.

    Ako su vesti koje prorok donosi u suprotnosti savestima koje su raniji Boji proroci govorili, onenisu od Boga. Ako je ivot jednog proroka usuprotnosti sa principima koji se nalaze u Bibliji,on nije od Boga. Ako neko kae da je Boji pro-rok, treba da ivi isto kao to je Hristos iveo. Iako je on Boji prorok, onda to proroanstvo kojeon kae treba da se ispuni. Zato emo ovde datineke primere biblijskih proroanstava, samo ne-ke.

    Mi emo ovde razmotriti dva biblijska proro-anstva koja su fascinantna. Mnogi mislioci svetavekovima su izuavali biblijska proroanstva i bilisu fascinirani njima.

    Zato postoje biblijska proroanstva? Zato jeBog uopte dao ljudima proroanstva? Zato pro-roci postoje, na kraju krajeva? Dobro je spome-nuti da mi ljudi ivimo u vremenu, a da Bog ivi

    izvan vremena. Dakle, Bog nije u vremenu, Onnema poetka ni kraja. Stanje u kome Bog prebi-va je stanje venosti. Zato to je Bog izvan vre-mena, Bog jednostavno vidi budunost, jer bu-dunost za Njega nije kategorija kao za nas. I ovopredstavlja veliki problem za mnoge ljude. Kojiproblem? Da li zato to Bog poznaje budunost,da li On predodreuje budunost, da li postojisudbina? Ako Bog zna moj ivot unapred, da li toznai da je Bog predodredio moj ivot? Sa biblij-ske take gledita, odgovor je: Ne.

    Bog jednostavno vidi budunost i mi ne mo-

    emo Boje predznanje izjednaiti sa jednim pla-nom koji je Bog stvorio za na ivot. Boje pred-znanje nije jednako planu koji je Bog predodre-dio. Dakle, Boje predznanje nije jedan unapreddobro razraeni plan koji Bog ima za na ivot.Objasniemo ovo na jednom primeru.

    Na primer, ja idem ulicom, idem do raskrsnicei razmiljam da li u da idem na levu ili na desnustranu. Posle kraeg razminjanja odluio sam dada u ii na levu stranu. Od trenutka kada samodluio i krenuo na levu stranu, taj moj izbor jepostao prolost za mene. U pogledu tog mogprolog izbora Bog poznaje budunost. ta toznai? Bog jednostavno vidi budunost, Bog vidiceli moj ivot i Bog zna ta u ja slobodno izabratiu svojoj budunosti. I zato to vidi, On zna. Boje

    predznanje proizilazi iz budunosti, a ne predo-dreuje budunost. I to je vana reenica: Bojepredznanje o naem ivotu proizilazi iz budunos-ti. On zna na izbor koji emo mi uiniti u bu-dunosti.

    Znai, sa biblijske take gledita, sudbine ne-ma. Zato je Biblija puna poziva: Vratite se, izme-

    nite put svoj, ne inite ono to je zlo, vratite seGospodu Bogu svojemu. Biblija je puna takvihpoziva.

    Ali, u odreenom smislu, sudbina ipak posto-ji. Sudbina postoji u tom smislu to Biblija jasnokae da postoje samo dva puta za oveka. ovek

    je stvorenje, ovek nije Bog. ovek moe u ivo-tu izabrati samo izmeu dva puta: izmeu uskogi irokog puta. To znai: ovek moe odluiti daivi sa Bogom, da svoj ivot usmeri ka Bogu, ili gamoe usmeriti ka Sotoni ili zlu. ovek nema treiizbor. Ne postoji neki srednji put.

    Mnogi ljudi kau: Ja ne elim ni sa Bogom,ali ne elim ii ni na drugu stranu. Biblijski gleda-no, ovek nema izbor izmeu ove dve alternative.ovek moe iveti sa Bogom, ali ako nije sa Bo-gom, on onda ivi sa nekim drugim - dakle, sazlom. U tom smislu postoji sudbina ili predestina-cija. Ali, mi imamo slobodnu volju i Biblija je zatopuna poziva: Promenite se! Vratite se! Izmenitesvoj ivot, vratite se k meni!

    Mi emo ovde izneti dva biblijska proroanst-va, a u Bibliji ih ima preko hiljadu. Zato je vano

    da prouavamo proroanstva? Biblijski konceptistorije je linearan koncept. To znai da Biblija ka-e da ova planeta ima svoj poetak i svoj kraj.Mnogi se pitaju: ta e se dogoditi u budunosti?ta e biti na kraju vremena? Kakav je kraj istori-

    je sveta? Biblija kae da se ne trebamo brinuti tae biti, jer mi znamo ta e biti. Kako znamo? Jer

    je Bog mnogo puta delovao u ljudskoj istoriji, aono konano delovanje e biti svakako najvee inajspektakularnije.

    Mnogo puta u ljudskoj u ljudskoj istoriji Bogje delovao. Sve ove male intervencije u ljudskoj

    istoriji su tip onog konanog dogaaja, najveegdogaaja, koji se naziva antitip. Svi ovi malidogaaji usmereni su ka onom univerzalnom do-gaaju, kada e Bog konano eliminisati zlo saove planete.

    Znai, budunost planete nije nepoznata, jermi znamo kako je Bog delovao u prolosti, kakose Bog odnosi prema zlu, itd. I zato postoje pro-roanstva. Bog je kazao: Gledajte, posmatrajtekako sam delovao u prolosti. Tako e biti i ubudunosti. Zato postoje biblijska proroanstva,kao neka vrsta opomene, kao neka vrstaohrabrenja da postoji ivi Bog, koji je delovao,koji deluje i koji e delovati u ljudskoj istoriji.

    Mi emo govoriti o dva proroanstva koja suzapisana u Bibliji. Jedno je zapisano u Knjizi pro-

    12

  • 8/7/2019 tajna biblije

    13/233

    roka Jezekilje. To je proroastvo o gradu Tiru. Prenego to analiziramo sam biblijski tekst, rei e-mo nekoliko rei o samom proroanstvu. Na teri-toriji dananjeg Libana postojao je grad Tir. Tir jebio glavni grad fenianskog carstva i nalazio seseverno od planine Karmil. Bio je vrlo bogat,negde u 6. i 7. veku pre Hrista. Mo ovoga grada

    inili su njegovi hrabri moreplovci. Najvea po-morska sila Mediterana bio je upravo grad Tir.Da bismo imali predstavu koliko je grad Tir

    bio moan, dovoljno je spomenuti da je imaomnogobrojne kolonije. Jedna od kolonija gradaTira bila je i uvena Kartaga, sa kojom su Rimljanivodili punske ratove. I tako su brodovi iz gradaTira, puni svakojake robe, kretali ka svim vanijimcentrima Mediterana.

    Istoriari dalje kau da se u Tiru proizvodilaposebna tkanina, posebno purpurno platno, ko-

    jim su se kraljice odevale. Takoe, u gradu Tirusu se proizvodili umetniki predmeti od stakla.Naime, fini pesak koji se tu nalazio, na obali Me-diterana, sluio je stanovnicima grada Tira da sebave ovom umetnikom i unosnom industrijom. Itako su, dakle, brodovi puni skupocene robe kre-tali ka raznim centrima Mediterana, i Tir se boga-tio. Moni grad, grad - drava, kao neki od sred-njevekovnih gradova.

    Meutim, grad Tir je imao i svoje probleme.Na severu se nalazio grad Vavilon. U tom gradu jevladao car koji se zvao Navuhodonosor. I negde

    605. godine pre Hrista, car Navuhodonosor jekrenuo u jednu osvajaku misiju na jug. Prvo je ubici kod Karkemia, negde 605. godine pre Hrista,ovaj snani vavilonski lav, kako ga nazivaju isto-riari, do nogu potukao egipatsku vojsku. Tu jefaraon Nekao izgubio svoj ivot i ova hiljadugo-dinja imperija je doivela slom.

    Taj snani vavilonski lav je krenuo na jug, i586. godine pre Hrista osvojio je grad Jerusalim.Jevrejskom caru Sedekiji Navuhodonosor je isko-pao oi, njegovu porodicu pogubio, a slepog Se-dekiju odveo u ropstvo u Vavilon.

    Ali, taj isti snani vavilonski lav se moraoodrei osvajanja grada Tira. Naime, Tir se deliona dva dela. Postojao je kontinentalni deo gradakoji se zvao Palatiros ili Stari Tir, i on se nalazio naobali mora. Meutim, Tir je takoe imao jednomalo ostrvce koje su oni nazivali Kameno ostrvce.Navuhodonosor je sravnio sa zemljom ovaj konti-nentalni deo grada Tira, ali stanovnici Tira su svosvoje blago i svo svoje bogatstvo povukli na ovomalo ostvrce. A poto su bili najjaa pomorskasila na Mediteranu, oni su se rugali Navuhodono-soru.

    Kada je Navuhodonosor osvojio grad Jeru-salim i kada je sa sobom poveo jevrejske roboveu Vavilon, stanovnici Tira su se rugali Jerusalimu.Ne samo to. Postoje istorijski podaci da su posto-

    jale politike strukture unutar grada Tira koje susmiljale plan kako da zauvek unite grad Jerusa-lim. Oni su u gradu Jerusalimu gledali svog trgo-vakog protivnika, jer su Jevreji takoe trgovali.Postojale su politike struje koje su smatrale daJerusalim treba zbrisati sa karte.

    Meutim, grad Jerusalim je Boji grad. Zato

    je Boji grad? Jer je tu iveo narod Boji i Bog jeeleo da preko tog naroda sebe objavi svim naro-dima. I zato u trenutku najvee moi grada Tira(i to je veoma vano), u trenutku kada je Tir bionajmoniji, kada se odupro Vavilonjanima, ustao

    je jedan jevrejski prorok i usudio se da kae sle-dee rei. itajmo ih panjivo. Knjiga proroka Je-zekilja, 26. poglavlje, 2. stih:

    Sine oveiji, to Tir govori za Jerusalim: Ha,ha! Razbie se vrata narodima, obratie se k me-ni, napuniu se kad opuste, ili drugim reima:

    Sreniji smo to je Jerusalim nestao... razbi-e se vrata narodima, sad u ja jo vie napunitisvoje riznice. 3. stih:

    Zato ovako veli Gospod: Evo mene na te Ti-re, i doveu mnoge narode na te kao da bih do-veo more sa valima njegovim. I ta e se dogodi-ti? Evo proroanstva, ono nije uopteno i to jeono to je fascinantno. Ne moete ga tumaiti nadeset razliitih naina i rei: Ipak se dogodilo.Proitajmo paljivo ovo proroanstvo:

    Ja u dovesti mnoge narode, kae Gospod.I ta e oni uraditi? 4. i 5. stih: I oni e obaliti

    zidove tirske i kule u njemu raskopati, i omeuprah njegov i pretvoriti ga u go komen. I postaemesto da se razastiru mree usred mora, jer jagovorih, veli Gospod, i bie grabe narodima.

    Pogledajmo nekoliko elemenata u ovom pro-roanstvu. Bie, dakle, srueni zidovi tirski, kulee u njemu biti raskopane, ali najlepi detalj nakoji bi eleli da skrenemo panju jeste sledei: Iomeu prah njegov. A malo kasnije, u 2. stihuprorok kae: I poplenie blago tvoje i razgrabititrg tvoj, i razvalie zidove i lepe kue tvoje razori-ti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj bacie

    u vodu.Dakle, bie poruen grad, ali proroanstvo nekae samo da e grad biti poruen (i mnogi drugistari gradovi su bili porueni), nego e sve to bitibaeno u vodu. To je jedan fascinantan detalj.Ponovo se ponavlja ta ideja u 19. stihu: Jer ova-ko veli Gospod: Kad te uinim pustim gradom,kao to su gradovi u kojima se ne ivi, kad pus-tim na te bezdanu, i velika te voda pokrije.

    ta se dogaalo u istoriji? Prorok Jezekilj veu samom tekstu kae da e Navuhodonosor po-kuati da osvoji grad Tir. I posle neuspele voj-nike taktike cara Navuhodonosora postoji jedantekst pun ironije, u 29. glavi, 18. stihu: Sine o-veiji, Navuhodonosor, car vavilonski, zadade voj-sci svojoj teku slubu protiv Tira; svaka glava

    13

  • 8/7/2019 tajna biblije

    14/233

    oelavi i svako se rame odrije, a plate ne bi njemuni vojsci njegovoj od Tira za slubu koju sluieprotiv njega.

    Dakle, posle 13 godina pokuaja Navuhodo-nosor se vratio u Vavilon. Istina je, istoriari kau,da je Tir morao da plaa neku vrstu poreza, aligrad Tir je ostao nezavisan i rugao se vavilonskim

    osvajaima. Izgledao je neosvojiv.Proroanstvo koje je prorok Jezekilj izrekaodatira iz 585. ili 586. godine pre Hrista. Dakle, to

    je 6. vek pre Hrista. Istorija potrvuje da je u tomtrenutku Tir bio na vrhuncu svoje moi.

    Ako bismo bili poteni prema tekstu, kako miznamo starost jednog biblijskog teksta? Neko bikazao: Moda je ovaj tekst nastao posle dogaa-

    ja. Evo odgovora. Danas postoji mnotvo biblij-skih naunika koji se bave utvrivanjem starosti

    jednog biblijskog teksta. Jedna od najsigurnijihmetoda za utvrivanje starosti jednog biblijskogteksta je filologija teksta. ta to znai? To znaida postoji biblijski tekst i postoje drugi nebiblijskitekstovi za koje sigurno znamo datum pisanja.Jezik nije neto statino, jezik se menja. Na pri-mer, jezik kojim mladi govore danas, nije isti kao

    jezik od pre deset godina. Za samo moda dese-tak godina mi emo konstatovati da mladi koristedrugaije izraze, drugaiji argon.

    Dakle, jezik je neto to se menja. Ili, akouzmemo literaturu, knjievnost, videemo da se

    jezik menja. Takoe, ono to je vrlo zanimljivo,

    imena koja roditelji daju svojoj deci se menjaju.Danas su popularna druga imena nego ona pre15 ili 20 godina. Dakle, biblijski naunici imajupred sobom originalni biblijski tekst, imaju drugenebiblijske tekstove i paljivo analiziraju tekst,sintaksu, gramatiku strukturu teksta, analizirajuizraze koji se u njemu nalaze itd. To je jedna odnajsigurnijih metoda utvrivanja starosti jednebiblijske knjige.

    to se tie proroka Jezekilja, tu nema nikakvedileme da je ona nastala u 6. veku pre Hrista. Utrenutku kada je Tir bio na vrhuncu svoje moi,

    Jezekilj kae: Bie porueni zidovi njegovi. I nesamo to, ve svi ti zidovi i prah bie baeni umore. Ima li smisla ovaj tekst? Tir je ostao neza-visan. Navuhodonosor se vratio u Vavilon, a Tir jeplanirao da zauvek uniti Jerusalim. Ali Bog jeimao svoj plan za grad Tir i za grad Jerusalim.

    Posle izvesnog vremena, moda vek i po, sazapada je doao jedan drugi mladi osvaja, i on

    je brzo, kao i Navuhodonosor, osvojio stari deoTira - Palatiros. Meutim, kao i u drugim slinimsituacijama, stanovnici Tira su se povukli na malokameno ostrvo i ponovo su se nadali da su ne-osvojivi. Meutim, ovom prilikom nisu raunali nagenijalnost Aleksandra Makedonskog.

    On je bukvalno (i to je lepota ovog proroa-nstva), ne znajui za ovo proroanstvo, poruio

    sve zidove staroga Tira i bacio ih u more, i poeoda zida jednu stazu iroku 60 metara od kopnaprema ostrvu. I posle nekoliko meseci on je us-peo da doe do ostrva. 15.000 ljudi je bilo ubi-

    jeno, a nekoliko hiljada je pobeglo amcima.Aleksandar Makedonski je bio potpomognut si-donskim brodovima i brodovima sa Kipra, i osvo-

    jio je ovo kameno ostrvo.I dan danas ovo vie nije ostrvo, nego nekavrsta poluostrva. I danas postoji ova staza. Izvode vire stubovi, kapiteli, glave Melkapta bogaTira, koji je bio bog uvene Jezavelje koja se spo-minje u Bibliji, nesvesno svedoei da e se ispu-niti re koju Bog kae.

    Iz jednog malog susednog sela koje se zoveSur i dan danas dolaze ribari i sue svoje mree ustarom gradu Tiru, ne znajui verovatno da na tajnain ispunjavaju proroanstvo staro 2.500 godi-na: Jer usta Gospodnja rekoe.

    Danas postoji moderni Tir, koji je nedaleko odovog starog Tira. Meutim, ono to je bilo pro-reeno za ovaj stari Tir, ispunilo se sa neverovat-nom tanou: Omeu prah njegov i baciu umore, kae prorok. Fascinantno proroanstvo.

    Proroanstvo u vezi sa gradom Tirom je tiponog velikog antitipa, koji govori o svim ljudi-ma, kao to su to bili stanovnici grada Tira, kojinisu iveli nizata drugo osim za bogatstvo, bla-go. Postoje istorijski podaci da su se bavili razli-itim religijama koje su bile suprotne Bogu, pra-

    vom Bogu. Postoje podaci da su imali neto to sezvalo sveta prostitucija i druge stvari, i da su e-ne morale da slue u hramu jedanput godinje, ito je, smatra se, bilo posveeno bogu plodnosti.Postojao je i homoseksualizam. Dakle, moralnadegradacija, i zato je Bog delovao na jedan od-reen nain. Tako e isto Bog delovati i na krajuistorije. Dakle, jedno ispunjeno proroanstvo.

    Spomenuemo jo jedno biblijsko proroanst-vo. To je proroanstvo o jednom drugom gradu,o Vavilonu. Ve smo rekli da se Vavilon nalazio naseveru. Danas se Vavion nalazi u Iraku. Mogli

    smo da ujemo, moda u vestima, kada je biosukob izmeu Amerike i Iraka, da se esto govo-rilo da predsednik Iraka Husein sebe smatranovim Navuhodonosorom.

    Koji je to grad Vavilon? Naziv Vavilon dolaziod jevrejske rei babel, to znai zbrka, kon-fuzija. Vavilon je u Bibliji simbol konfuzije, simbolmentaliteta ljudi iji um stoji nasuprot Bogu. Nesamo u poetnim knjigama, nego sve do Apo-kalipse ili Otkrivenja Jovanovog, mi moemo naiideju da je Vavilon tip ili simbol svih ljudi iji umstoji nasuprot Bogu, ljudi koji se bore protivBoga, u ijem umu je zbrka, konfuzija. Ali o timsimbolima emo malo kasnije govoriti.

    Vratimo se istorijskom Vavilonu. Vavilon je biojedan od najmonijih gradova staroga sveta. Pos-

    14

  • 8/7/2019 tajna biblije

    15/233

    toje dva perioda kada je u pitanju istorija Vavilo-na. Prvi period je onaj koji see do Hamurabija,koji je iveo negde 2.000 godina pre Hrista. Bio jesavremenik Avrama. Hamurabi je bio vrlo lukav ivet vladar. On je napisao uveni zakon - Hamu-rabijev zakon. On je smatrao da je njegovo car-stvo najvee i ostavio je potomstvu vrlo lepe po-

    datke o sebi.Meutim, najveu slavu i mo Vavilon je dos-tigao za vreme cara Navuhodonosora, u 7, odnos-no 6. veku pre Hrista. Ono to znamo o Vavilonuostavili su nam istoriari, kao to su Stravol i He-rodot. Kada je Herodot posetio Vavilon, bio je im-presioniran. Smatra se da je Vavilon imao tri zidaoko sebe, a kroz grad je prolazila reka Eufrat. Ovizidovi su bili toliko iroki da su koije mogle daidu po njima. Herodot je tvrdio da je opseg zido-va grada Vavilona bio 80 kilometara. Meutim,danas se smatra da to nije tano, i da je opsegzidova bio 17 kilometara. Moda e neko rei da

    je to mali opseg. Meutim, to nije mali opsegzbog toga to su drugi gradovi bili manji. Na pri-mer, opseg Atine je bio samo 5 kilometara, a Ni-nevije 12 kilometara.

    Vavilon je izgledao neosvojiv. Ono to jeposebno bilo karakteristino za grad Vavilon jesteda je tu, Navuhodonosor svojoj eni Semiramidisagradio visee vrtove. Ona je bila iz brdskih gra-dova Moavije i kada se udala za Navuhodonosora,smetala joj je ta monotonija vavilonske ravnice, i

    on je odluio da joj razbije tu monotoniju i sagra-dio joj je visee vrtove. Ovi uveni vrtovi koje jeNavuhodonosor napravio svojoj eni Semiramidismatra se danas jednim od svetskih uda.

    Meutim, istorija Vavilona i Izrailja (narodaBojeg), esto je bila isprepletana i Vavilon je po-znat u Bibliji samo zahvaljujui narodu Bojem.udno je to da uvek kada se neki narod naao ukontaktu sa narodom Bojim, da je i on postaoslavan. Meutim, Bog je izabrao Vavilon da bude

    iba gneva, kako kae Biblija.Vavilon je inio ono to Bog nije eleo i Bog je

    postavio granice ovom gradu. I postoji jedno pro-roanstvo koje je izreeno protiv grada Vavilona.Ono je zapisano u Knjizi proroka Isaije, 13. pog-lavlje, od 19. stiha:

    I Vavilon, ukras carstvima i dika slavi halde-jskoj, bie kao Sodom i Gomor kada ih Bog zatre.

    Strano. Da li znate kako je Bog unitio So-dom i Gomor? I dan danas Mrtvo more i njegovaokolina, gde su bili gradovi Sodom i Gomor, stojekao svedoanstvo neverovatnog unitenja, koje

    je opisano u 1. Knjizi Mojsijevoj, u 19. poglavlju.Prorok Isaija, koji je zapisao ovo proroanst-

    vo o razorenju Vavilona, iveo je u 7, odnosno 6.veku pre Hrista, u trenutku kada je Vavilon zaistabio na vrhuncu svoje moi. Isaija kae: Vavilone biti kao Sodom i Gomor. Nee se u njemu i-

    veti, niti e se ko naseliti od kolena do kolena.Ovo je strano. To znai, nikada vie niko nee i-veti u tom gradu. Ovo je iluzorno. Ako pogledatesve druge vee gradove sveta, ako je postojaodobar izvor vode, oni su bivali ponovo naseljenibez obzira na razaranje koje su pretrpeli.

    Na primer, mogu se videti geoloki preseci

    gradova koji su bili razarani. Ako je grad bio spa-ljen, a imao je dovoljno vode, vrlo esto su druginaseljenici dolazili i naseljavali se. Meutim, Isaijakae: U tom gradu, Vavilonu, nee se nikada vieiveti, iako je voda proticala kroz njega i posto-

    jali su drugi izvori vode. Dakle, ovaj grad se na-lazio u plodnoj ravnici.

    Zapazimo ta proroanstvo dalje kae: Nitie Arapin razapeti u njemu atora, niti e pastiripoivati onuda. I dovikivae se buljine u pustimkuama i zmajevi u dvorovima veselim. A doi enjegovo vreme, i blizu je, i dani njegovi nee seprotegnuti.

    Vavilon je, kao to smo rekli, tip ili simbol na-roda ili pojedinca, individue ili kolektiva, iji umstoji nasuprot Bogu. Zato Bog kae da unitenjegrada Vavilona postaje simbol ili tip unitenja zlau svemiru, jednom zauvek. Ali, o tome emo go-voriti kasnije.

    Vratimo se istoriji. Dakle, u 7. i 6. veku preHrista, u trenutku najvee slave grada Vavilona,

    jevrejski prorok Isaija se usudio da kae da eVavilon jednom zauvek nestati i da se u njemu

    nee vie nikada iveti. ta nam kazuje istorija?Vavilonsko carstvo je trajalo do 538. godine.Tada su Miani i Persijanci formirali jednu koalici-

    ju i osvojili grad Vavilon. Kako su ga osvojili? Zavreme jedne gozbe, velike gozbe u gradu, persij-ski car Kir je skrenuo korito reke Eufrat i njegovivojnici su uli ispod zidova grada kuda je prolazi-la reka. Oni su uli mirno i vlast je iz ruku Vavilo-njana prela u ruke Persijanaca, a grad nije bioporuen. Proroanstvo je kazalo da e grad u pot-punosti biti poruen, bie kao Sodom i Gomor,nee se u njemu vie nikada iveti.

    I umesto Vavilonjana, sada su tu vladali Per-sijanci. Narod je tu iveo i izgledalo je da se pro-roanstvo nee ispuniti. Meutim, istorija beleitri bune za vreme dok su Persijanci vladali u gra-du. Vavilonjani, koji su nauili da budu grad im-perije, nisu trpeli neiji jaram. Prve dve bune subile u krvi uguene. Meutim, u treem pokuaju,

    Vavilonjani su uspeli da istisnu Persijance izvangradskih zidina.

    Istorija belei tada jednu stranu scenu. Onikoji su ostali unutar zidova grada, da bi sauvalihranu i vodu koju su imali u gradu, odluili su sena jedan straan korak. Odluili su da sve ene isvu decu, sve one koji ne mogu da stoje nazidovima i brane grad - ubiju. Svako je imao pra-vo da zadri jednu enu, najdrau, i jednog roba

    15

  • 8/7/2019 tajna biblije

    16/233

    za spremanje kue. Svi drugi su bili ubijeni. Ovotakoe pokazuje okrutnost tog naroda, mentalitetnaroda Vavilona.

    Unutar zidina oseali su se sigurno. Persijancisu bili punih godinu dana u opsadi grada Vavilo-na, u pokuaju da ga ponovo osvoje, ali bez us-peha. Car Kir je umro, i doao je novi car koji se

    zvao Kserks. Kserks je pokuavao da ue u gardi koristio je sva mogua lukavstva, ali bez uspe-ha.

    Jednoga dana pred cara Kserksa je doao jedan od njegovih prineva koji se zvao Zopire.Zopire je doao pred cara Kserksa sa odseenimnosom i uima, i sa ranama po celom telu. CarKserks ga je pitao: Zopire, zato si to sam sebiuradio? Zopire je kazao: U elji da vam sluim,velianstvo!

    I onda je obrazloio svoj plan: da e se pre-dati Vavilonjanima i da e rei da su mu ui i nosodsekli Persijanci. I tako je uao u grad Vavilon.U poetku mu Vavilonjani nisu verovali, a onda jeon sa manjim grupicama vojnika poeo da izlaziizvan zidova grada i da ubija svoje drugove Persi-

    jance, sve dok njegova popularnost nije postalatoliko velika da je jednoga dana otvorio kapijegrada i Persijanci su uli u grad.

    Mnogo njih je izginulo u Vavilonu i mnogo njihje ostavilo ivote ispod zidova ovoga grada. Bes je bio toliko veliki da je grad Vavilon skoro biopotpuno poruen, a mrtvih je bilo na hiljade. Od

    tada pa nadalje, bilo je sve manje stanovnika ugradu Vavilonu. Stanovnici okolnih sela su uzimalicigle iz ovog grada i gradili sebi kue. Vavilon jesve vie postajao pust grad, grad duhova.

    Zanimljivo je da kada je Aleksandar Makedon-ski doao sa zapada, kada je osvojio Tir, znao jeza slavnu prolost Vavilona i odluio je da pono-vo sazida Vavilon. A ta pie u Bibliji? Pie: Nika-da vie nee biti sagraen.

    Ako bismo uopte mogli da pravimo gradaci-ju, mogli bi da kaemo da su naredna tri poglav-lja moda najvanija. I ono to sledi iza toga jevano, ali nekako ovo je temelj, osnova na kojojemo zidati sve ono kasnije.

    Isus Hristos iz Nazareta - ovek ili Bog, koji na jedan ili na drugi nain uznemirava ljude svihvekova. Posle Hrista pa naovamo, kao da je svakiovek morao da zauzme odreen stav prema li-nosti Isusa Hrista iz Nazareta.

    Ko je Isus Hristos iz Nazareta? Zato je Ontoliko bitna linost? Jedan francuski mislilac jekazao: Kada bi u jednu dvoranu uao Sokrat, ta

    bi se desilo? Mi znamo da je Sokrat popio otrovzbog svoje istine. Mogao je da se odrekne svojeistine, meutim, on je radije popio otrov. I ovajfrancuski mislilac nastavlja: Zbog te svoje eljeda brani svoju istinu, kada bi Sokrat uao u ovuprostoriju, svi bismo aplaudirali. Kada bi uaoNapoleon, onda bismo svi ustali iz potovanja. Alikada bi uao Isus iz Nazareta, svi bismo se pok-lonili do zemlje, jer si Ti, o Boe, bio neto vie od

    oveka. To je kazao Pol Reno. I zaista je Isus bioneto vie od oveka.

    U Jevaneljima saznajemo da je Hristos Bog.Jedna od osnovnih ideja koju nalazimo u Bibliji

    16

    Linost Isusa Hrista

    Ali, Aleksandar Makedonski je poeo da pre-nosi cigle od jednog zigurata, od jedne kule, i daponovo gradi grad Vavilon. On je umro u Vavilo-nu, nikada ne sagradivi ga. Vavilon je i dan da-nas pust grad. Postoji samo jedan mali muzej imoda jedan uvar muzeja koji eli da turistimada ideju o slavnoj prolosti ovoga grada. Kae se

    da ak i Arapi, kada prolaze kao beduini tim pute-vima, sklanjaju se i ne ele tu da kampuju. Onikau: To je prokleto mesto.

    Biblija kae: Jer usta Gospodnja rekoe.Bog je mnogo vekova unapred kazao ta e biti.Unitenje Vavilona je ponovo tip kako e Bogdelovati na kraju istorije sveta sa svima onimakoji u sebi imaju mentalitet Vavilona - konfuziju,zbrku. Sve ono to nije nadahnuto DuhomBojim, po Bibliji je konfuzija, zbrka, nered.Jedino Bog moe uneti red u ljudsku duu i ljud-sko srce. Zato, uvajmo se mentaliteta Vavilona.

    To su ta dva proroanstva koja smo eleli daiznesemo. Bog kae: Jer Gospod ne ini nita neotkrivi tajne svoje, slugama svojim prorocima.Dakle, Bog je otkrio tajne da bi mi koji danasitamo znali da Bog deluje u ljudskoj istoriji.

    Ovo je bila prolost. U narednim poglavljimagovoriemo o proroanstvima koja su vezana zabudunost ove planete, za sud Boji, za dogaa-

    je koji su pred nama.Za kraj ovog poglavlja proitaemo jo jedan

    tekst iz Knjige proroka Isaije. itaemo 8. pog-

    lavlje, 20. stih: Zakon i svedoanstvo traite.Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore. Vrlobitan tekst. Zakon (to je Tora) i svedoanst-vo traite, to jest ono to je Bog posvedoiopreko proroka. Ako ko ne govori tako, ako gov-ori drugaije nego to je Bog otkrio prorocima,

    njemu nema zore, dakle to nije pravi Boji pro-rok.

  • 8/7/2019 tajna biblije

    17/233

    jeste ideja trojstva, ili doktrina o trojstvu. Biblijagovori o tri linosti boanstva: o Bogu Ocu, o Bo-gu Sinu i o Bogu Svetom Duhu. Kako to shvatiti?Da li je re o tri Boga ili je re o jednom Bogu?

    Biblijsko uenje je monoteistiko uenje. Dak-le, Biblija ui o postojanju jednoga pravoga Bogai cela biblijska nauka stoji nasuprot politeizmu ili

    verovanju neznaboaca u postojanje mnogih bo-gova. Meutim, Biblija govori o tri linosti koje i-ne jednog Boga. Dakle, o Bogu ocu, o Bogu Sinui Bogu Svetom Duhu.

    Trojstvo je jedna od onih stvari u religiji kojene moemo u potpunosti shvatiti racionalnim ka-tegorijama. Ovo e biti vrlo vano i za narednapoglavlja. Svako vienje sveta, svaka filozofija,svaka religija koja postoji danas u svetu, pokua-va da odgovori na pitanje: ta je realnost?Osnovno i najvee pitanje u biblijskoj religiji jesteupravo ta je realnost? Kako shvatiti itavu ljud-sku realnost? Kako shvatiti postojanje svemira,postojanje ljudi, ivotinja, ta gde smestiti? Zna-mo da je ve Aristotel napravio jednu vrstu klasi-fikacije, pa je kazao: biljke su ovde, ivotinje suonde, a ovek je vrhunac te piramide.

    Ako uzmemo bilo koji religijski pravac ili bilokoju filozofiju, videemo da postoji jedan deo kojine moemo, u ovom trenutku, u potpunosti ob-

    jasniti svojim racionalnim kategorijama.Kada je u pitanju biblijska religija, postoji je-

    dan veliki deo koji moemo shvatiti svojim racio-

    nalnim kategorijama. Ali postoji i jedan mali deokoji ne moemo u ovom trenutku potpuno shvati-ti. Svi koji smatraju da je biblijska religija nera-cionalni fenomen nisu u pravu. Bog nam je daorazum i Biblija kae da bi ljudski razum trebao daljude vodi Bogu. Ako ljudski razum vodi ljude Bo-gu, onda on ispunjava svoju boansku ulogu. Akoljude vodi od Boga, onda razum, prema Bibliji,postaje bezuman ili lud.

    Verovatno svi znamo onaj grki mit o Narcisu.Podsetiemo ga se u nekoliko rei, da bi ilustro-vali ovu ideju o ljudskom razumu. Ako nas na

    razum ne vodi ka Bogu, onda nas vodi namasamima kao jedinoj realnosti.Dakle, Narcis je bio jako lep mladi, toliko lep

    da nikada nije mogao nai devojku koja bi biladostojna njegove ljubavi. Sve devojke su se za-ljubljivale u njega, ali on nikada nije odgovorio nanjihovu ljubav, i on je jednostavno tragao za tomosobom koja bi bila dostojna njegove ljubavi.Jednoga dana, konano, koraao je pored jednefontane i tu, u ogledalu iste vode, konano, pos-le mnogih godina lutanja, otkrio je osobu dostoj-nu svoje ljubavi. I kada je eleo da je zagrli, oso-ba se razbila u ogledalu vode. I onda je Narcisponovo lutao traei osobu dostojnu svoje ljuba-vi.

    Ovaj stari grki mit ilustruje jednu vanuistinu: ako nas na razum, kojeg nam je Bog dao,ne vodi ka Bogu, onda nas vodi nama samimakao jedinoj realnosti, i mi ostajemo na prostorimanaih iluzija, zabluda i miljenja.

    Dakle, u religiji mi imamo jedan veliki deo kojimoemo shvatiti svojim racionalnim kategorija-

    ma, ali postoji i jedan deo koji u ovom trenutkune moemo u potpunosti shvatiti. Trojstvo spadau one pojmove koje ne moemo u ovom trenutkuu potpunosti shvatiti svojim racionalnim kategori-

    jama. Ali, mi emo nainiti jedan pokuaj ovde.Dakle, kada je u pitanju trojstvo, mi imamo tri

    linosti boanstva: Bog Otac, Bog Sin i Bog SvetiDuh. To su tri posebne linosti. Ako pogledamobiblijsku literaturu videemo da u periodu StarogaZaveta, dakle do Hrista, dominira linost BogaOca. U periodu Novog Zaveta dominira linost Bo-ga Sina, a u periodu nakon Hrista dominira linostSvetog Duha. Dakle, svaka od tri linosti boanst-va ima posebnu ulogu u Bojem planu spasenjaoveanstva.

    Dakle, re je o tri razliite linosti koje ine jednog Boga. Te tri linosti, na osnovu Biblije,potpuno su jednake u svojim namerama, ciljevi-ma i planovima. Zbog toga one ine jednu du-hovnu linost. I to je jedan od razloga zato jeopravdano prihvatati postojanje jednog Boga.

    Otkud ideja o trojstvu? Biblijski teolozi smat-raju da ve na samom poetku Biblije postoji jed-

    na aluzija na trojstvo. Na primer, u 1. Knjizi Mojsi-jevoj, 1. poglavlje, 2. stih, kae se: Potom reeBog: Da nainimo oveka... Mnogi teolozi vide uovom tekstu takozvani pluralius deliberacijus, to

    jest namerni plural: da nainimo oveka.Postoji jedna druga stvar, kada se u 1. Knjizi

    Mojsijevoj, u 1. poglavlju, spominje ime za Boga,tu stoji jevrejska re Elohim i to je ovde ime zaBoga. Ovaj nastavak im (Eloh-im) oznaavamnoinu. U naoj Bibliji se ova re prevodi Bog.Meutim, uvek iza ovog imena Boga glagol je u

    jednini. Ime Boje je u mnoini, a glagol je u jed-

    nini. Dakle, i u ovom sluaju biblijski teolozi suvideli, na samom poetku Biblije, aluziju o Bogukoga ine tri linosti, ali da je to ustvari jedanBog, jedno delovanje.

    Naa tema nije trojstvo, ali potrebno je daspomenemo jo neke tekstove. Jevanelje poMateju, 28. poglavlje, 19. stih: Idite dakle inauite sve narode, krstei ih u ime Oca i Sina iSvetoga Duha. Dakle, ovde su prisune tri linos-ti boanstva. Takoe, u 2. Poslanici Korinanima,13. poglavlje, 13. stih, kae se: Blagodat Gospo-da naega Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i Sve-toga Duha. Ovde je Isus na prvom mestu, BogOtac na drugom, a Sveti Duh je na treem mestu.Postoji i mnogo drugih tekstova gde se sve trilinosti boanstva susreu na jednom mestu.

    17

  • 8/7/2019 tajna biblije

    18/233

    Potrebno je da naglasimo da izrazi Otac iSin nemaju doslovnu vrednost, ve su to antro-pomorfizmi. Otac nije otac Sinu. Antropomorfizmisu izrazi koje ljudi pripisuju Bogu. Ljudi koristerazum da bi opisali realnost. Izrazi Otac i Sinsu antropomorfizmi u smislu Bojeg prilagoa-vanja, da bi ga ljudi bolje shvatili. Poruka ovih

    izraza Otac i Sin je sledea: kao kada bi nekiotac dao svoga sina jedinca da umre za nekogkriminalca, to je za Boga Oca, ili za celo Trojstvo,znaio dolazak Isusa Hrista na ovaj svet.

    Ovim reima je izraena jedna vrlo ilustrativ-na istina. Bog Otac je dao svoga Sina, neto naj-vee, najdrae, najdragocenije to je imao. Dak-le, Otac nije otac Sinu, a i Sin je u Bibliji Bog, kaoi Sveti Duh. Sve tri linosti imaju potpuno istuvrednost, s tim to imaju posebne uloge u planuspasenja ljudi.

    Kada je u pitanju linost Isusa Hrista, kakoznamo da je On Bog? Postoje neki koji smatrajuda je Hristos stvorena linost, jer postoji izraz

    monogenes huios ili jedinorodni Sin. Mi nee-mo to sad detaljno obrazlagati, ali pogledajmo,na primer, Jevanelje po Jovanu, 1. poglavlje, 1.stih:

    U poetku bee Re, i Re bee u Boga, i Bogbee Re.

    Ko je ta Re? Kako moemo znati? Pogle-dajmo 3. stih: Sve je kroz nju postalo, i bez njenita nije postalo to je postalo. 14.stih: I re

    postade telo... ta znai telo? Znai ljudskotelo. Ta Re, taj Bog (jer tekst kae: I Bog beeRe) je postala telo, uzela je ljudsko telo, i uselise u nas puno blagodati i istine, i videsmo slavuNjegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca.

    Jasno je iz teksta da je Re upravo Hristos.I ovde se jasno kae da je Hristos Bog. I Bog be-e Re. Postoje mnogi drugi tekstovi koje moe-mo itati u prilog injenici da je Hristos Bog. Naprimer, u 1. Poslanici Timotiju (to je jedna malaposlanica koju je Pavle uputio svom ueniku Ti-motiju), u 3. poglavlju, 16. stihu se kae: I kao

    to je poznato, velika je tajna pobonosti: Bog sejavi u telu. Ovde je re o utelovljenju, Bogu kojije uzeo ljudski oblik: rodio se kao dete i postaoovek. Bog se javi u telu.

    Ili, na primer, u Titu poslanici, nalazi se jedanod najznaajnijih tekstova po ovom pitanju. Pavleu poslanici Titu, u 2. poglavlju, 13. stihu kae:

    ekajui blaena nada i javljanje slave velikogaBoga i spasa naega Isusa Hrista. Ovde imamozanimljivu gramatiku strukturu. Oni koji znajugrki ili engleski jezik, mogu odlino da vide datekst jasno kae da je re o jednoj te istoj linos-ti, poto odreeni lan stoji samo ispred rei

    velikoga (Boga), ali ne i ispred spasa (naegaIsusa Hrista). Dakle, i veliki Bog i Spasitelj se

    odnosi na Isusa Hrista, i apostol Pavle nam jasnodaje do znanja da je Isus Hristos Bog.

    Ima puno takvih tekstova. Mi ih neemo sadasve itati, moglo bi se celo jedno poglavlje pos-vetiti samo Svetom Duhu, kao treoj linosti bo-anstva (za vie informacija o objanjenju trojst-va, pogledati tekst u dodatku ove knjige).

    Dakle, prva injenica ovde jeste da je Isus,pre nego to je doao na ovaj svet, bio Bog. IHristos je odluio da doe na ovaj svet. Hristos serodio u Vitlejemu, a odrastao u Nazaretu.

    Kada se Hristos rodio? Poznato je da zvaninikalendar, danas u svetu, deli vreme na dva dela:pre i posle Hrista. Na osnovu biblijske hronologi-

    je, istorija stvaranja sveta je bila oko 4.000 godi-na pre Hrista, i danas se te godine raunaju una-zad. Meutim, kada je dolo do takvog raunanjavremena? Tek negde u 4. veku.

    Jedan monah, koji se zvao Dionisijus, prvi jenainio ovakvo raunanje. U vreme kada je Hris-tos bio na ovome svetu, ljudi su koristili rimskikalendar. Tada su postojala dva kalendara, ali suljudi uglavnom koristili rimski kalendar. Tek u 4.veku Dionisijus je odluio da itavu vremenskuosu podeli na dva dela: pre i posle Hrista. Ali zboggreke u raunanju, mi danas znamo da se Hris-tos rodio minus 3. godine. Hristos se rodio 3.godine pre Hrista, da tako kaemo. Ovo je utvr-ena istorijska injenica i mi danas tano znamokada je Hristos roen u gradu koji se zvao Vitle-

    jem.Nekoliko dana nakon Hristovog roenja, tase dogodilo sa Njim? Hristovi roditelji su odveliHrista kao bebu u crkvu. Jevanelje po Luci, 2.poglavlje, 22. stih: I kad doe vreme da idu namolitvu po zakonu Mojsijevu, donee ga u Je-rusalim da ga metnu pred Gospoda. 25. stih idalje: I gle, bee u Jerusalimu ovek po imenuSimeon, i taj ovek bee pravedan i poboan... ion ga uze na ruke svoje i hvalei Boga ree: Sadotputa s mirom slugu svojega, Gospode, po reisvojoj.

    Zapazimo injenicu da Hristos, kada je biomala beba, bio je odveden od strane Njegovihroditelja u hram. Tamo je bio jedan svetenik kojise zvao Simeon, koji je uzeo Hrista kao bebu imolio se nad njim. To je ono to znamo o Hristukao detetu.

    40. stih drugog poglavlja kae: A dete rasti-jae i jaae u duhu i punjae se premudrosti, iblagodat Boja bee na njemu. Ovo je zanimljivtekst: Rastijae, ali i jaae u duhu.

    Postoje dve krajnosti. Na primer, sretnemomladia, vidimo da je lepo razvijen, pun snage,pun ivotne energije i zaista izgleda vrlo lepo. Akada mu priete i malo popriate sa njima, ondase duboko razoarate. Zato? Jer shvatate da tune postoji nita drugo osim miia. Postoje, sa

    18

  • 8/7/2019 tajna biblije

    19/233

    druge strane, ljudi koji nita drugo ne rade osimto sa debelim naoarima ue po ceo dan po bib-liotekama. To je druga krajnost. Biblija ui, na os-novu ivota Isusa Hrista, da bi trebalo da razvija-mo svoje duhovne potrebe kao i svoje fizike pot-rebe. Ozbiljan ovek bi trebao da pazi i na svojetelo, kao i na svoj duh. Tekst kae: Dete rasti-

    jae, misli se f iziki, i jaae u duhu i punjae sepremudrosti, i blagodat Boja bee na Njemu.Zatim, pitanje koje se postavlja jeste: Zato

    tako malo znamo o ranom Hristovom ivotu? ta je sa periodom do Hristovog krtenja, kada jeimao 30 godina? O tom periodu znamo veomamalo. Zar je mogue da se Bog rodi u Vitlejemu?Kakav je bio Njegov ivot, taj mladi ivot, nasamom poetku? Biblija o tome vrlo malo govori.Ono to znamo jeste da kada je Hristos imao 12godina, bio je u hramu, u Jerusalimu, i da je izra-zio dobro poznavanje Pisma - Staroga Zaveta, od-nosno Tore ili Zakona. Novi Zavet tada nijepostojao. I to je sve to znamo. Moda je Bogsmatrao da je to dovoljno za nas i zato nam i nijevie otkrio o tom periodu Hristovog ivota.

    Ako otvorimo Jevanelje po Mateju 3,13, vi-deemo da je Hristos, kada je imao 30 godina,odluio da se krsti (vidi takoe Luka 3,23). Dakle,mi moemo izraunati kada se Isus krstio. Ako serodio 3. godine pre Hrista (Luka 2,1-6), a krstiose 27. godine nae ere (Luka 3,1-3), onda je tadaimao 30 godina. 30. godina je smatrana godinom

    zrelosti.Kako je to izgledalo? 13. stih i nadalje: Tadadoe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da sekrsti. A Jovan branjae mu i ree: Ti treba meneda krsti, a ti li dolazi k meni? A Isus odgovori iree mu: Ostavi sad, jer nam tako treba ispunitisvaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. I krstei seIsus izie odmah iz vode, i gle, otvorie se nebe-sa, i vide Duha Bojega gde silazi kao golub i do-lazi na njega. I gle, glas s neba koji govori: Ovo

    je Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.Dakle, Hristos se krstio - uao je u vodu i iza-

    ao je iz vode. Posle svog krtenja, koliko godina je Hristos radio na ovoj Zemlji? Moemo tanorei da je to bilo tri i po godine. Dakle, radi se ovrlo kratkom periodu aktivnog rada. Mnogi ljudiive 80 godina, a da vrlo malo urade u svom ivo-tu. Podsetimo da nijedan ivot u ljudskoj istorijinije u toj meri izvrio uticaj na civilizaciju i naljude svih vekova kao Hristos za te kratke tri i pogodine. To je bio jedan fascinantan ivot. Akopoteno uemo u bilo koju biblioteku sveta, vide-emo da su hiljade tomova knjiga posveene tojlinosti.

    Postoji jedan tekst koji je veoma ilustrativan,a koji govori o Hristu. On je zapisan u Jevaneljupo Mateju, 4. poglavlje, 23. stih: I prohoae posvoj Galileji Isus, uei po zbornicama njihovim i

    propovedajui jevanelje o carstvu, i isceljujuisvaku bolest i svaku nemo po ljudima.

    Zato je Isus tako fascinantna linost? ta jeto to je On uinio, to je govorio, a to je ostavi-lo dubok trag u istoriji oveanstva? Kada itamoizvetaje o Hristovom ivotu u Jevaneljima, mo-emo ustvrditi da nema vrline i nema morala bez

    Isusa Hrista. To je bio snaan moralni lik, kao ne-ka vrsta svetiljke koja je osvetlila istoriju sveta. Isvaki ovek koji eli da govori o moralu, o vrlini,o ljudskoj plemenitosti, ne moe, a da ne govorio Hristu. Svi iskreni ljudi u ljudskoj istoriji, koji te-e plemenitosti, istini, pravdi, ljubavi, ne mogu ada ne pronau slinost sa tom linou.

    U mnogim crkvama uje se izjava: Treba dabudemo kao Hristos! Treba da volimo Hrista! Imnogima su potrebne godine duhovnog sazre-vanja da bi shvatili koliko je to vana linost. Izato kada ovek ita Jevanelja, kada krstari tomistorijom, prosto vatra poinje da gori u njegovojdui, stidi se svoje prolosti i eli da bude dru-gaiji. I Hristos zaista menja ljudsku duu, to jeiskustvo mnogih ljudi.

    Zato je Pol Reno kazao da kada bi Hristosuao u dvoranu, svi bi mu se poklonili do zemlje.On je dodao jo jednu zanimljivu reenicu: Tvojaodsutnost ili tvoja prisutnost znai smrt ili ivot zamene.

    Dakle, Hristos je iveo ukupno 33,5 godine,od kojih je samo 3,5 godine aktivno radio na

    Zemlji.Ako bismo traili neke izuzetne stvari koje jeIsus izrekao, moemo itati, na primer, Hristovupropoved na Gori (Matej od 5. do 7. poglavlja).Hristos je kazao: Ljubite blinjega svojega kaosamoga sebe. To je bilo logino ljudima, ali onoto mnogima nije bilo logino jeste:

    Ljubite i neprijatelje svoje.Zanimljivo je da je Hristov ivot u Jevane-

    ljima opisan na jedan adekvatan nain, ali kada jeu pitanju Njegova smrt, postoje Jevanelja kojataj dogaaj opisuju na specifian nain. Na pri-

    mer, polovina Jevanelja po Jovanu posveena jeposlednjoj sedmici Hristovog ivota na ovoj Zem-lji. Obino je za sve ljude ivot vaniji od smrti.Kada je u pitanju Isus Hristos, kao da je smrtprosto vanija od ivota. Neki jevanelisti su i-tavu jednu treinu svog Jevanelja posveivali tojposlednjoj sedmici Hristovog ivota na ovoj Zem-lji, dok su neki, kao to smo rekli, posveivali akpolovinu svog Jevanelja. Zato emo jo neto dakaemo o Hristovoj smrti na krstu Golgote, dokemo u sledeem poglavlju da govorimo o Hris-tovom vaskrsenju.

    Ima jedan kratak tekst koji je zapisan u Je-vanelju po Luci, 23. poglavlje, 35. stih, i koji jeveoma upeatljiv: I mnotvo stajae te gledae.ta je videlo to mnotvo? Re je o mnotvu koje

    19

  • 8/7/2019 tajna biblije

    20/233

    je stajalo u podnoju Hristovog krsta. Obino seu teologiji govori o trostrukom raspeu IsusaHrista. Govori se o raspeu Hristovog tela, o ras-peu Hristove asti i o raspeu Hristovog srca iliHristove ljubavi. Recimo nekoliko rei o raspeu uvreme kada su Rimljani vladali svetom, i u tomkontekstu o raspeu Hristovog tela.

    Dakle, delati koji su obavljali svoj posao bilisu tako organizovani da su eleli da svoj posaoobave na najpraktiniji mogui nain. Razliiti na-rodi su izmislili razliite tipove smrtne kazne zasvoje politike protivnike. Znamo da i danas pos-toji streljanje ili sistem elektrine stolice, itd. Me-utim, Rimljani su za svoje politike protivnikeizabrali tip smrtne kazne u kojoj su bila iskombi-novana dva elementa. Prvo, to je bilo dugotrajnomuenje. Onaj koji je visio na krstu bio je izloensvim vrstama agonije i zatim je dolazila smrt. Za-nimljivo je da mnogi istraivai smatraju da onajkoji je visio na krstu nije umirao zbog isticanjakrvi ili zbog bolova, nego je umirao zbog nemo-gunosti da ponovo udahne. Naime, poloaj nakrstu ga je spreavao da normalno die.

    Na osnovu arheolokih otkria znamo kako sevrilo raspee. Nekoliko arheolokih otkria potvr-dilo je da su Rimljani razapinjali svoje politikeprotivnike na sledei nain: U samom gradu Jeru-salimu, gde se nalazila sudnica rimskog guver-nera Pilata, smatra se da se nalazio horizontalnideo krsta. Dakle, prema izvetaju arheologa sma-

    tra se da Isus nije nosio ceo krst, nego samo hor-izontalni deo krsta koji se zvao patibulum.Patibulum je bila greda teka moda 40 ili 50 kilo-grama, a tolika teina za nekoga ko je pre togabio izloen svim vrstama agonija nije bio nimalolak teret. Hristos je pre toga bio udaran rimskimbiem. Rimski bi je bio nainjen od tapa za koji

    je bilo privreno 13 pramenova koe. Na kraje-vima ovih koa su se nalazile iljate kosti ivotinjaili kuglice olova, koje su obino bile umoene uotrov, i kada bi snani rimski vojnik zamahnuo pogolom telu osuenog, nastajale su otvorene rane,

    a otrov se infiltrirao u krv.Izvetaj Biblije kae da je Hristos posustajaopod teretom tog krsta, i na svom putu prema Gol-goti, zanimljivo je da ga je susreo jedan ovek ko-

    ji se vraao iz polja. ovek se zvao Simon iz Ki ri-ne. Simon se vraao iz polja i bio je verovatnoumoran, i tu je susreo tu tunu povorku koja je saHristom ila prema Golgoti, prema predgraugrada Jerusalima gde je Hristos trebao da buderaspet. I Rimljani su zatraili da Simon ponesekrst Isusa Hrista, i on, umesto da ide u Jerusalim,krenuo je na Golgotu.

    Ovo je zanimljiv dogaaj, jer kada se oveksusretne sa Hristom, skoro uvek menja svoj ivot-ni pravac. Kada se ovek susretne sa linou Isu-sa Hrista, ako je iao u Jerusalim, on e krenuti

    na Golgotu. Hristos menja ljudske staze. Ako jeovek bio na putu nepravde, na putu nemorala,na putu mrnje, on e krenuti putem ljubavi, pu-tem mira, putem pratanja. Slino je i sa iskus-tvom Simona iz Kirine: umesto u Jerusalim, kre-nuo je na Golgotu.

    I kada bi osuenik doao na Golgotu, smatra

    se da su tu na Golgoti bili stalno zabijeni vertikalnidelovi krsta. Vertikalni deo krsta zvao se stipe iimao je na svom vrhu jedan urez ili ljeb. I kada

    je osuenik doao tu na Golgotu, prvo su rukeosuenog bile zakovane za patibulum. Lako jeshvatiti da je bilo mnogo lake osuenog drati izakovati njegove ruke dok je patibulum bio nazemlji.

    Dugo se raspravljalo kroz koji deo ake suprolazili klinovi. Znamo da je aka jedan od naj-pokretljivijih delova ljudskog tela. U medicini pos-toji posebni deo koji se bavi prouavanjem ake,

    jer je ona, izmeu ostalog, bogata nervnim zavr-etcima. Onda shvatamo da su klinovi koji su bilizabodeni u ruke izazivali zaista velike bolove. Na-ravno, kada su ruke bile prikovane za patibulum,onda bi delati uhvatili patibulum, svaki sa jednestrane, i podigli ga, a onda ga spustili u urez kojise nalazio na vrhu stipea. To je bio najbolniji tre-nutak u itavoj sceni raspea, jer je odjednom ce-la teina tela visila na klinovima koji su bili zabo-deni u ruke. Ono to je jo trebalo uraditi, bilo jeda se noge osuenog zakuju za stipe.

    Ciceron, koji je video na hiljade raspea, za-pisao je da nema nita stranije od tela koje jovidi, koje die, a koje je svedeno na nivo lea jed-nom apsolutnom nepokretljivou. Smatra se da

    je svaki, pa i najmanji pokret na krstu, izazivaonesnosne bolove. I kao to smo rekli, onaj koji jeumirao, nije umirao zbog isticanja krvi ili bolova,nego zbog nemogunosti da udahne. Da bi udah-nuo, ovek na krstu je uvek iznova morao da sepovue rukama, to jest klinovima koji su bili zabi-

    jeni u njegove ruke. To je raspee Hristovog tela.Tekst kae: I mnotvo stajae i gledae.

    Drugo raspee, o kome govori Biblija na jedanindirektan nain, jeste raspee Hristove asti. ta je to ast? ast je jedna od dimenzija ljudskogivota koja je vrlo bitna. I u narodu se kae daovek koji je izgubio ast, izgubio je sve - ovekbez asti. Hristos je imao ast, imao je dosto-

    janstvo, meutim, u ovim trenucima Njegovodosto janstvo bilo je gaeno. Mnogi ljudi koji surazmiljali o Hristovom raspeu smatraju da jenajtraginija scena u itavom raspeu Isusa Hris-ta bila ona kada mu ljudi pljuju u lice. Jedan autorkae da se u toj pljuvaci vidi sav otrov, sva mr-nja oveka prema oveku i oveka prema Bogu.

    U Hristovom raspeu mi moemo spoznatisebe, moemo shvatiti ko smo, da li mi mrzimo

    20

  • 8/7/2019 tajna biblije

    21/233

    jedni druge i da li pljujemo jedni drugima u lice.To je raspee Hristove asti.

    Postoji i tree raspee. To je raspee ljubavi.Hristos je doao ka svojima, On je voleo ljude ieljno je ekao da doe i da ivi sa njima. I pos-toji jedan tekst, koji je tragian, a koji je On iz-rekao nad gradom Jerusalimom. On ovako glasi:

    Jerusalime, Jerusalime, koliko puta htedoh daskupim eda svoja kao to koko skuplja piliesvoje, ali vi ne hteste. To mnotvo koje je Onleio, mnotvo koje je uio pravdi, miru, sada jevikalo: Raspni ga, raspni ga! Krv Njegova na nasi na decu nau!

    Zato je to mnotvo vikalo? Jer On nije ispu-nio njihove politike ambicije. Oni su oekivali dae On postati car. Prilikom ulaska u Jerusalim, sa-mo nekoliko dana pre tog traginog petka kada jeHristos raspet, jedno silno mnotvo ljudi, ena idece tralo je ispred Hrista, pored Hrista, izaHrista. Svi su radosno vikali: Osana, osana sinuDavidovu! Oekivali su da e On osloboditi Jev-reje od Rimljana. Samo nekoliko stotina metaradalje nalazila se rimska tvrava Antonija. On jeimao mo, oni su videli da je On inio uda. On jeOnaj Mesija koga su oni ekali godinama! On eih osloboditi od Rimljana! A nisu shvatili da Onnije bio politiki voa.

    I kada je Hristos na kraju dana otiao od ovogmnotva, mnotvo je u Njemu videlo izdajicu. Aline samo izdajicu, nego i oveka koji je priznao da

    on nije Mesija. Sva ljubav mnotva pretvorila se umrnju. Krv Njegova na nas i na decu nau! -vikalo je mnotvo.

    To je raspee Hristove ljubavi. Svojima doe,a svoji ga ne primie - kae biblijski tekst. Imnotvo stajae te gledae.

    Kakav je teo