809. 2009.

GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VI Broj 38 Svibanj 2008. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

1200 GODINA DOLASKAmoćiju Sv. Tripuna u Kotor809. 2009.

VISOKOPRIZNANJE

PREDSJEDNIKA RHSTJEPANA MESI�A

Odličjeadmiralu

Višestoljetniprijatelji

BOKELJSKA PRI�A U OMIU

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +381 (0) 32 304 232 Faks: +381 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@cg.yu http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara Popović Ur -e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Nikolić, Marija Mihal-iček, Jo ško Katelan, Jadranka Vojičić Lektor: prof. LjiljanaMarkić Fotografije: Parteli, B. Pejović, S. Krasan, Golubin

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiDogodit �e se! Predsjednik RH Stjepan Mesi� dodijelit �e u povodu Dana dr-

avnosti dr. Milou Miloevi�u Hrvatsku dravnu nagradu RedDanice Hrvatske s lentom i likom Katarine Zrinske, na inicijativuHrvatskog gra�anskog drutva Crne Gore, uz potporu Dubrova-�ko-neretvanske upanije, te Udruge dragovoljaca hrvatske ra-tne mornarice. Vijest koju su nam javili prijatelji iz Dubrovnika u trenutku za-

klju�enja broja iznimno nas je obradovala.�asna starina, kako ga oni rado nazivaju, znanstvenik svjet-

skog glasa, admiral Bokeljske mornarice, veliki humanista i je-dan od posljednjih hrvatskih polihistora, �ovjek zbog kojeg tajpojam piemo velikim slovom, tovan od svih sugra�ana u Boki isvih naroda u Crnoj Gori, dok smo mu priop�avali vijesti, najvieje brinuo da ne zaboravi kome sve treba zahvaliti. I da urednicaima za pojesti dovoljno bajadera dok skupa biraju po uspome-nama u starom salonu njegovog palaca u Dobroti. A sve je po�elo pomalo stidljivo, pred godinu i vie dana. Raz-

miljaju�i o radu HGDCG, provjeravaju�i dosege, pitaju�i se osvrsi zalaganja koje �esto ne bude poduprto ni od �lanstva, niod mati�ne zemlje ni od domovine i nadlenih, eljeli smo osta-viti trajan trag za budu�e narataje, eljeli smo istaknuti netopozitivno, pokazati da se rad, moral, ustrajnost isplate i da upra-vo te osobine trebaju biti mjera svima nama bez obzira na podri-jetlo: nacionalno, vjersko, drutveno... Da te vrline trebaju krasitiljude unato� ludim vremenima �iju razornost ivimo posljednjihdvadesetak godina u svoj pogubnosti ljudske naravi.upanica DN Mira Buconi� i doupan Mie Galjuf odmah su

prihvatili prijedlog i, zajedno sa svojim dopisom i potporom pred-sjednika UD HRM podrunica Dubrovnik elimira �izmi�auputili Komisiji za dravna odli�ja Republike Hrvatske.Pred Hrvatskim glasnikom stoji zada�a da o tom doga�aju iz-

vijesti svekoliku javnost i ovjekovje�i ga za budu�e narataje,tim vie to je taj �in vaan za dr. Miloa Miloevi�a i za Hrvat-sku zajednicu, ali i za Boku, za Kotor i samu Crnu Goru. Jer, nije ba svakome dano da zakora�i na obalu iznad pje-

ne Vaša urednica

Tamara Popović

PAPINSKA KAPELA SIKSTINAU KOTORSKOJ KATEDRALI

Anđeoski glasovi STR. 20

ENE KOTORA: RUICA IVANOVI�

Ponovno direktoricaSTR. 32

PLAE TIJESNE,SVE MANJE RIBE I GALEBOVA

More, more…STR. 37

KOTORSKI PLEMI�I VITEZOVI SVETOGA MARKA

Frano Bolica Grbičić STR. 40

TIVAT KROZ VRIJEME

Jahte i princeze STR. 44

VESLA�KA REGATAPOMORSKIH U�ILITA U BAKRU

Kotoranima i zlato i kup STR. 50

4

VISOKO PRIZNANJE PREDSJEDNIKARH STJEPANA MESI�A ZA DR. MILOA MILOEVI�A

Odličje zaadmirala

5

Piše:Tamara POPOVIĆ

Dogodit će se! Javljajunam prijatelji iz Dubro-vnika radosnu vijest:„Časnoj starini dr. Milošu Mi-loševiću, znanstveniku svjet-skog glasa, Admiralu Bokelj-ske mornarice, velikom hu-manisti i jednom od poslje-dnjih hrvatskih polihistora,Čovjeku zbog kojeg taj pojampišemo velikim slovom, štova-nom od svih sugrađana u Bo-ki i svih naroda u Crnoj Gori,dodijeljeno je jedno od najvi-ših odličja Republike Hrvat-ske“.

Zamjenik županice Dubro-vačko-neretvanske županijeMiše Galjuf i Ivica Sršen,„dobri duh“ hrvatskih umirov-ljenika i borac za njihov do-stojanstveni položaj, te članKomisije za dodjelu OdličjaRH, priopćavaju nam u dahuda više nema dvojbe.

„Na XXVIII. sjednici od 14.svibnja 2008. Povjerenstva zacivilna Odlikovanja i Prizna-nja odlučeno je da se iz DNŽdodijeli odličje Danice Hrvat-ske s likom Franje Bućara Ivi-ci Rustanu, te Hrvatska drža-vna nagrada Red Danice Hr-vatske s lentom i likom Ka-tarine Zrinske doktoru Milo-šu Miloševiću.“

To je najviše priznanje za ci-vilne osobe koje su se iskaza-le u širenju ugleda RH u zem-lji i inozemstvu, dobrim odno-sima država, te u svojoj profe-siji.

Znali smo da je stvar "goto-va" i da predstoje samo nekeformalnosti još na proslaviDana DNŽ, na Sv. LeopoldaMandića, 12.svibnja 2008,kojoj smo kao izaslanstvoHGDCG već tradicionalno na-zočili. Toj proslavi pribivao jeosobno i sam Stjepan Mesić,u društvu mnogobrojnih su-radnika i savjetnika. Nakonšto smo se pozdravili s Pred-sjednikom, neki od njegovih

najbližih suradnika rekli sunam da je prijedlog za dodjeluodličja Admiralu izazvao veo-ma pozitivne reakcije članovaKomisije za dodjelu Odličja,pa savjetnika u predsjedni-čkom uredu i na koncu samo-ga Predsjednika, koji je dodje-lu potpisao prigodom Danadržavnosti Republike Hrvat-ske, 25.lipnja 2008. Takođersu se pohvalno izrazili oukupnim nastojanjima i re-zultatima HGDCG u očuvanjuidentiteta hrvatske zajedniceu Crnoj Gori, te doprinosu narazvitku odnosa dviju država.Posebno su dobro prihvaćenenaše akcije prigodom obilježa-vanja 500-te obljetnice rođe-nja najvećeg hrvatskog i jed-nog od ponajvećih svjetskihpisaca i komediografa, Du-brovčanina Marina Držića,čija obitelj vuče bokeljske ko-rijene. O tome smo već pisaliu Hrvatskom Glasniku, po-dvlačeći kao veliki uspjeh go-stovanje Hrvatskog narodnogkazališta iz Zagreba sa pred-stavom "Dundo Maroje" u re-žiji Ozrena Prohića. Svi sunam tada poželjeli puno us-pjeha u radu i spremnost danas podupru u svakoj pozitiv-noj akciji. Kao i uvijek kadasu Predsjednik Mesić i njego-va šarmantna domaćica MiraBuconić, županica DNŽ u pi-tanju, atmosfera je bila ugo-dna, opuštena, optimistična,ali ne i manje ozbiljna. Stoganam je najava o dodjeli viso-kog priznanja posebno "legla"na srce.

IščekivanjeDani su se sporo tekli u išče-

kivanju konačne potvrde i rje-šavanja "nekoliko formalno-sti", ponekad i u sumnji dasmo sve dobro razumjeli. Našemalo izaslanstvo (tajnik dru-štva Tripo Schubert i vašaurednica), se redovito raspiti-valo u kontaktu s Mišom Ga-ljufom i Ivicom Sršenom, do

Odličje sedodjeljuje naprijedlogHrvatskoggrađanskogdruštva CrneGore, uz potporuDubrovačko-neretvanskežupanije iUdrugedragovoljacahrvatske ratnemornarice

6

koje se razine rješavanja "for-malnosti" došlo, kako se pred-viđa dodjela… znatiželja kojagolica maštu, rado piše scena-rije i režira sve do u sitnice. Asada više nema dvojbi, rado-sni glasovi naših prijatelja da-ju nam konačnu potvrdu.

A sve je počelo pomalo sti-dljivo, pred godinu i više da-na. Razmišljajući o raduHGDCG, provjeravajući dose-ge, pitajući se o svrsi zalaga-nja koje često i ne bude podu-prto ni od članstva, ni od ma-tične zemlje ni od domovine inadležnih, željeli smo ostavititrajan trag za buduće nara-štaje, željeli smo istaknuti ne-što pozitivno, pokazati da serad, krepost, moral, ustraj-nost isplate i da upravo teosobine trebaju biti mjera svi-ma nama bez obzira na podri-jetlo: nacionalno, vjersko,društveno... Da te vrline tre-baju krasiti ljude unatoč lu-dim vremenima čiju razor-nost živimo posljednjih dva-desetak godina u svoj po-gubnosti ljudske naravi.

Kad bismo se nakon sa-stanaka, dnevnih obve-za, užurbanih rokovaoko tiskanja novih bro-jeva, naš mali krug:dr. Ivan Ilić, TripoSchubert i vaša ured-nica, malo opustili,uvijek bi potakli raz-govor o AdmiraluMiloševiću, koji je iu najtežim vreme-nima znao ostatiČovjekom, dru-gima biti uzo-rom, biti pri ru-ci kad je treba-lo ostati dosto-janstven i hladneglave u usijanim vre-menima, u vremenimakad je trebalo stoičkipatiti svoju sudbinu.Tu i tamo bi spomenulida osoba poput njegatreba biti uvažena i trajnoistaknuta kao primjer, pogoto-

vo mlađima, ne samo Hrvati-ma, ne samo znanstvenicimaveć svim ljudima dobre volje sobje strane grani-ce. Vrijeme jeprolazilo ikako toobično bi-va, slu-č a j n osmo seza jed-n o gdruže-nja sd o ž u -panomM i š o mGaljufomdotakli teteme. Galjufse oduševio nasam spomen ideje,budući muje u

najboljem sjećanju ostalo pro-šlogodišnje predstavljanje Bo-ke kotorske kroz projekt Bo-keljske priče u organizaciji

HGDCG, na Dan DNŽ.Čovjeku istančanih di-

plomatskih refleksau čijem životu i ra-du prevladavajumnoge ljudskekvalitete i vizije,posebno se ure-

zao u sjećanjenastup Bo-keljske mor-

narice.

Spontanapovijest

Treba se pod-sjetiti da su na

taj dan bo-keljski

mornari, složno i odlučno do-šli odati počast Gradu, želećipotvrditi svoje prijateljstvo istoljetne veze između njihovaKotora i Dubrovnika. I tada sedogodila povijest, spontana iodlučna, čista i jasna u svojojporuci. Povijest koju stvarajujednostavni, obični, čestiti lju-di, bez zadnjih misli, bez pre-računavanja i vaganja. Želećinastupiti pod barjakom izno-va priznate i samostalne Do-movine Crne Gore, vodstvoHGDCG se obratilo županiciza privolu, što je ona bez kr-zmanja potvrdila uz potporusvoji najbližih suradnika. Nonajveći "šok", dakako pozitiv-ni, je bio da su cijelu stvar po-duprli i "blagoslovili" te u tomsmislu nastupali u javnosti(radio, novine, TV) i čelnicidubrovačkih dragovoljaca Do-movinskog rata (predsjednikIgor Žuvela) te članovi Udru-ge dragovoljaca Hrvatske ra-tne mornarice. U tom ozračju,po veoma vrućem, čak spar-nom vremenu, svoju Bokelj-sku mornaricu na svojevr-snom mimohodu mira krozdubrovački Stradun predvo-dio je 88 godišnjak, uspravan,dostojanstven i markantan usvojoj admiralskoj odori, našdr. Miloš Milošević. Pljesak,povici odobravanja, oduševlje-nje gostiju Dubrovnika i, štoje najvažnije, dubrovačkogpuka bili su dostojna hvala inagrada za taj divan i dosto-janstven čin prijateljstva. Nigodine, ni skorašnja smrtnjegove životne družice, nikrhko zdravlje, ni nepodno-

šljiva vrući-na nije

omela starog Admirala da svo-ju družinu dovede do pred Sv.Vlaha, pred kojim su Majoripodnijeli prijavak županici iponosno izvili svoj stijeg. Tenoći su o tome brujale TVemisije u Crnoj Gori, ali i uHrvatskoj i mnogim drugimzemljama idućih dana izvje-štavale novine i radio postaje.Bez sumnje, čin za pamćenjeomogućen na inicijativuHGDCG-a.

ProceduraSpominjući se tih događa-

nja, promišljajući o daljim po-zitivnim koracima, predložilismo ideju o dodjeli visokogOdličja RH dr. Miloševiću.

Dožupan Galjuf je, prihvaća-jući inicijativu, objasnio po-stupak, da inicijativa trebapoteći iz Hrvatske na župani-cu i da je ona dalje prosljeđu-

je na odgovorno ti-

jelo, nakon čega slijedi vijeća-nje članova Odbora za dodjeluodličja te pristanak i potpisna Ukaz samog PredsjednikaRH.

Dali smo se na posao te po-mogli dr. Iliću u sastavljanjudopisa koji je izravno poslatna Ured Predsjednika RH naPantovčak, želeći i ovim pu-tem osnažiti službenu inicija-tivu što je trebala slijediti izUreda županice DNŽ MireBuconić (kojoj se i ovom prili-kom zahvaljujemo na svemušto radi za Hrvate Crne Gore iza razvitak odnosa izmeđunaših dviju zemalja). Slučaj jeopet htio da se s našim promi-šljanjima upoznalo nekolikouglednih članova Udruge dra-govoljaca HRM - podružnicaDubrovnik, koji su s odobra-vanjem razumjeli i prihvatilisve aspekte inicijativeHGDCG i njenog predsjednikadr. Ilića.

Tragom naglasaka iz našegdopisa upućenog izra-vno Predsjedniku, iz-radili su službeni pri-jedlog koji je potpisao iiza njega osobno staosam predsjednik UDHRM - podružnica Du-brovnik Želimir Či-

7

Sa suprugom Irenom

8

zmić, te ga adresirali na Uredžupanice DNŽ, a ona uz služ-beno ispunjen formular do-stavila Komisiji za dodjeluodličja.

Obrazloženje HGDCG U obrazloženju HGDCG, na

čelu sa predsjednikom dr.Ivanom Ilićem, navodi sesljedeće:

- Nije uvijek lako prepoznatiprave vrijednosti i prema nji-ma se odnositi na pravi načins poštovanjem, uvažavanjem ispremnošću da ih se slijedi.Hrvati Crne Gore su to iskusi-li mnogo puta u svom breme-nitom povijesnom hodu naovim trusnim područjima.Unatoč malobrojnosti i proce-sima odnarođivanja te povre-menih pritisaka spram našezajednice, ponosimo se što jeogroman dio pokretnog i ne-pokretnog spomeničkog blaganaše sadašnje Domovine hr-vatskog podrijetla, karakteraili predznaka.

Nije uvijek bilo lako održatite činjenice, još manje ih ja-vno isticati, a to je bilo iznim-no teško u vrijeme raspadaSFRJ. No, u takvim vremeni-ma javljaju se posebni ljudi ipreuzimaju odgovornost za

suživot te očuvanje dostojan-stva svake osobe u svomokružju. Oni svijetle kao svje-tionici koji i u najvećim neve-rama omogućuju da ljudi i za-jednice ne dožive brodolom ži-vota.

Mi, Hrvati Crne Gore, izuze-tno smo ponosni da među na-ma živi nekoliko takvih ljudi,koji su imali hrabrosti iodvažnosti sav svoj ljudski iprofesionalni potencijal stavitiu službu čovječnosti. Jedanod tih ljudi, istinski znanstve-ni i kulturni gorostas o koje-mu s uvažavanjem i divlje-njem pričaju diljem svjetskeznanstvene zajednice, jest dr.Miloš Milošević.

Nevjerojatno plodan u svomradu, sklon stalnim preispiti-vanjima i provjerama, odmje-ren ali i odlučan slovi za bar-da svjetske arhivistike (četirigodine predsjedavao je Sekci-jom profesionalnih društavaMeđunarodnog vijeća arhivi-sta pri UNESCO-u). On s pra-vom uživa ugled kao vrsnimuzikolog, povjesničar i po-vjesničar umjetnosti. Svojimznanstvenim i kulturnim dje-lovanjem dao je nemjerljiv do-prinos očuvanju baštine Bokekotorske, napose očuvanjuhrvatske komponente, što je

ohrabrilo i ostale pripadnikenaše zajednice u nastojanjuočuvanja identiteta i opstan-ka u teškim vremenima.

Dr. Milošević je u burnimvremenima stao na čelo Bo-keljske mornarice, značajneinstitucije u identitetu bokelj-skih katolika i Hrvata, koja2009. godine slavi 1200-tuobljetnicu, skupa sa svojimzaštitnikom Sv. Tripunom učiju je čast i utemeljena. Bitnoobilježje te Bratovštine jest ši-rina i tolerancija, koja nije do-vođena u pitanje ni u najtežimvremenima, pa uz katolike iHrvate u članstvu su i pripad-nici drugih vjeroispovijedi inarodnosti. Tu tradiciju uzdr-žao je i sačuvao, pored nasostalih, i dr. Milošević kao do-životni Admiral, izabran na tudužnost bremenite 1991. go-dine. Njegov uspjeh u očuva-nju stoljetne trpeljivosti i sno-šljivosti te nastojanje na mul-tikulturalnosti u kojoj će ra-skoš hrvatskog identiteta za-sjati u svojoj cjelovitosti, služinašoj zajednici, ali i cijelomhrvatskom narodu na čast.

Slijedeći već navedene vri-jednosti i težnju za održa-njem, formirano je i Hrvat-sko građansko društvo CrneGore, koje je od samog poče-tka uživalo potporu dr. Milo-ševića. To je imalo veliku te-žinu i vrijednost u našem ra-du, navlastito u prevladava-nju teškoća, u očuvanju kul-turnog identiteta naše zajed-nice.

Želeći mu odati priznanje izahvalnost za sve učinjeno uočuvanju i zaštiti kulturnebaštine i identiteta Boke ko-torske, unapređenju dijaloškesvijesti sa većinskim crnogor-skim narodom, ali i sa pripad-nicima drugih naroda u CrnojGori, te širenju demokratskihkapaciteta s obiju strana gra-nice, slobodni smo predložitida se ovakvom velikanu dodi-jeli visoko odličje (povodomDana Državnosti, 25 lipnja).Vjerujući da će ova inicijativa

9

naići na Vaše razumijevanje,zahvaljujemo na svemu štoste do sada učinili u pitanjunormalizacije odnosa na ovimprostorima i širenju ugledahrvatskog imena“.

Obrazloženje Čizmića- Bitan dio ukupne hrvatske

pomorske baštine i tradicijejest Bratovština Bokeljskemornarice, na čijem je čeludr. Milošević.

Izvorno katolička i hrvatskatradicija, Bratovština je zasvoje članove primala i pri-padnike ostalih vjeroispovijedii nacionalnosti, dokazujući ti-me širinu i snošljivost hrvat-skoga čovjeka u Boki kotor-skoj. Te temeljne civilizacijskevrijednosti i stečevine su uburnim vremenima višestrukodovođene u pitanje, čak i pri-tiscima na članove hrvatskezajednice, a oni su uvijek iz-nova iznalazili način da osta-nu trajno privrženi ljudskim ikršćanskim načelima zapisa-nim u najranijim statutimaBratovštine, navodi se, izme-đu ostalog, u dopisu pred-sjednika Udruge dragovoljacaHrvatske ratne mornarice –podružnica Dubrovnik Želimi-ra Čizmića i dodaje:

- U jednom takvom nesklo-nom vremenu, odvažno sestavljajući na čelo Bratovšti-ne, uspjelo je admiralu dr. Mi-loševiću sačuvati duh među-sobnoga uvažavanja i pošto-vanja među članovima, ugledu široj zajednici, te značajnoprisuće katoličke i hrvatskekomponente u djelovanju inastupima. Takvo zauzimanjeje mnogo značilo u borbi zaopstanak preostaloj hrvatskojzajednici u Crnoj Gori, te jebilo ohrabrenje poslanicimamira i dobrosusjedske sura-dnje s obje strane granice. Izasvega navedenog stojimo svo-jim spoznajama, uvjerenjem iopredjeljenjem za sustav vri-jednosti koje smo uspješno

branili u Domovinskom ratu,a promičemo ga i sad u miruza dobrobit naše Domovine,našeg naroda i dobrosusjed-skih odnosa, zaključuje Či-zmić.

Toliko je vremena prošlo, to-liko nadanja, htijenja, vjero-vanja; toliko svega onoga štose skriva u skrovitim zakutci-ma ljudske duše dok strepida li će još jedna pozitivna

akcija ugledati svjetlo dana,da li će ipak još jednom Do-bro pobijediti, da li će se je-dan vrijedan, plodan i dugo-vječan život na svom zalaskuvinuti visoko, ponosno se sta-viti i suprotstaviti banalnostizla, nasmijati prolaznosti tese kroz spomen Časti zapisa-ti vječnosti. Hoće!!! Sada toznamo. Javili su nam prijate-lji iz Dubrovnika.

Sa Irenom u Dobroti

10

Piše:Tamara POPOVIĆ

Dr. Miloš Milošević, zatoče-nik Boke i po znanstvenomradu i po pjesničkoj vokaciji,rođen je 4. svibnja 1920. godi-ne u Splitu gdje završavaosnovno obrazovanje i dvarazreda klasične gimnazije.Na Cetinju nastavlja realnugimnaziju, a u Subotici 1938.godine maturira. Pravni fa-kultet studira u Subotici i Pa-dovi, a diplomu nostrificira umaju 1947. godine u Beogra-du. Na Filozofskom fakultetuu Beogradu diplomira na ro-manskoj grupi 1948. godine.

Prvo zaposlenje bilo mu je zasudskog pripravnika Okruž-nog suda u Kotoru, odakle je27. listopada 1944. godine, saostalim službenicima tog Su-da, izbjegao na oslobođenu te-ritoriju i 1. studenog 1944.godine učestvovao u oslobo-đenom Herceg-Novom, kao je-

dan od delegata Kotora, kodizbora Okružnog narodnogfronta.

Kako se usporedo sa nave-denim školovanjem Miloševićbavio i glazbom bilo privatno,ili u nižoj i srednjoj glazbenojškoli, dalja zaposlenja bila suu raznim glazbenim tijelima iškolama (Radio Beograd, Or-kestar Vojvođanske opere uNovom Sadu, Muzička školaKotor i kasnije, povremenohonorarno, Simfonijski orke-star u Kotoru i Simfonijski or-kestar RT Titograd).

U tom periodu aktivan je uglazbenim predavanjima, ko-mentiranju koncerata i ja-vnim istupanjima sa VidomMatjan (duo violina – klavir).

Od 1953. godine prelazi narad u Istorijski arhiv u Koto-ru, gdje kao arhivist počinjeda se bavi arhivističkim i po-vijesnim istraživanjima. Od1965. godine je viši arhivista,zatim arhivski savjetnik. U

Parizu 1970. godine završavaarhivsku specijalizaciju. Od1978. godine je direktor Isto-rijskog arhiva Kotor. Jedanduži period povijesti Boke Ko-torske tema je doktorske di-sertacije pod naslovom »BokaKotorska za vrijeme mletačkevladavine (1420-1797)« kojuMilošević brani 1974. godinena Filozofskom fakultetu uZadru.

Suprugu Irenu Kovač, Ma-đaricu iz Temerina, upoznaoje u Subotici. Ona je tada bilau osmom razredu gimnazije. Ibila je to ljubav na prvi po-gled.

Ratna zbivanja, međutim,odvela su ga u Padovu, ona jeostala u Novom Sadu.

Razdvojeni su bili od 1941.1942… 43… 44…

„Sapletoh sve prste u mre-že daljine…Jedina, iako da-leko”

- Bila je to apsolutna vjer-nost. Iako iz dva različita svi-jeta, nevjerojatno smo se na-šli. Pisali smo pisma, lovililjude koji su ih mogli odnijeti,sa sjetom se sjeća Milošević.

Vjenčali su se u Novom Sa-du. 1949. rođen je Ivica, po-tom i Jelena, Marjan i Ilija.Dr. Milošević ima desetorounučadi i šestoro praunučadi.

- U Boku smo došli 1953.Irena se odmah uklopila, ni-kad nismo poželjeli da živimonegdje drugdje, priča Miloše-vić.

Njihovu nepomućenu sreću,kako to već život zna da prire-di, poremetila je teška Ireninabolest. Pucanje aneurizme u

INTERVJU ZNANSTVENIK, ARHIVIST,ADMIRAL, POETA, MUZIKOLOG1.

Zatočenik Boke

Obitelj Milošević

11

mozgu vezalo je za kolica.- Ljekari su sumnjali da će

dugo živjeti. Ona je, ipak, po-živjela još tridesetak godina.Bila je veliki borac, okruženaunucima, praunucima… Vo-zio sam je svaki dan u šetnju.Sjećam se kad joj je počelapropadati životna snaga, ni-sam mogao ni da je ponesemdo kreveta. Rekla je samo: Bo-že, uzmi me. Predala se, iumrla kao ptica“.

I dok sjedimo i biramo pouspomenama u salonu palacaRadoničića, njegovom domupo majci, u Dobroti, ispričavase zbog eventualnih digresija iopširnosti.

- Izgubljen sam u svijetuknjiga i uspomena, dodaje.

Pored toga što je svoje rado-ve isključivo pisao na osnovuarhivske građe i egzaktne za-

ključke strogo vezivao za pisa-ne izvore, Milošević je njego-vao i jedno i sasvim drugačijepisanje. Prepuštajući se slo-bodnim spojevima činjenice iimaginacije, bilo da se radilo opovijesnim, misaonim, ljuba-vnim ili drugim poetskim te-mama, pisao je i objavljivaostihove.

- Kako ne pisati poeziju ka-da u našoj prirodi nosimo ta-ko uzbudljive svjetove emoci-ja, a pritom smo okruženiovako divnom prirodom,umjetnošću, ponekad čak idobrim čovjekom.

Mene primjeri užasnog zlanimalo ne začuđuju, kazao jenakon objavljivanja knjige„Sam na palubi“.

Još svakog jutra prošećeDobrotom. Zagledan u ljepotuBoke, planira još jedan dan.

- Još sam pun planova kojerealistički gledano sigurno ne-ću moći ostvariti. A obaveze irokovi pritišću…

Međutim, ako se ne gubi vri-jeme u tričavim razgovorima,sujetnim sukobljavanjima,kafenisanju i sličnim “razbi-brigama”, sve se može postići.

Onaj tko je uspio da u cjeli-ni ostvari sve svoje životneplanove, bio ih je sazdao upreviše skromnom i nesuvi-slom obliku“.

Potpuno i mudro korištenjevremena i puna koncentracijana tematiku koja se proučavatajna je uspješnog rada, nje-gova je tajna.

Nisam sigurna da je se lakomože ukrasti. Moraš biti sa-svim poseban.

U sljedećem broju: Plovid-ba morima dokumenata.

12

Piše:Marija MIHALIČEK

Grad Omiš se ugnijezdiouz stijene, more i rijekuCetinu, u pejzažu ču-desne ljepote koja nas je naprvi pogled podsjetila na našKotor. Mediteranskim urbani-stičkim i graditeljskim naslje-đem: uskim ulicama, malimtrgovima, kamenim kućama,zvonicima i crkvama ima ugo-đaj svih starih primorskihgradova.

Delegacija iz Boke 16. svib-nja tom povijesno bliskomgradu u povodu njegovog Da-na i blagdana nebeskog za-štitnika Sv. Ivana Nepomukaispričala još jednu, već tradi-cionalnu, Bokeljsku priču.

Točnije, udio naše delegacijeu programu započeo je većprethodne večeri, odmah na-kon dolaska, izvanrednim na-stupom klape Bisernice Bokeu Župnoj crkvi Sv. Mihovila.

U jutro, 16. svibnja, položilismo vijence na Spomen gro-blje poginulima u Domovin-skome ratu, a potom se upu-tili ka gradskoj vijećnici gdjese održavala svečana sjednica

BOKELJSKA PRI�A U OMIU, U POVODU DANAGRADA I SV. IVANA NEPOMUKA

Višestoljetniprijatelji

U organizaciji Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore u povodu DanaGrada Omiša i Sv. Ivana Nepomukarealizirana je još jedna Bokeljskapriča. Delegacija HGDCG položila jevijence na Spomen groblje poginulimau Domovinskom ratu, potom nazočilasvečanoj sjednici Skupštine grada,gdje je nazočne pozdravio predsjednikdruštva dr. Ivan Ilić. Procesiju gradompredvodio je biskup kotorski IlijaJanjić, Bokeljska mornarica odigralasvoje tradicionalno kolo, a Gradskaglazba Kotor održala promenadnikoncert. Otvorena je izložba „Bokakotorska na starim razglednicama“,održana promocija izdavačkedjelatnosti na kojoj je govorio prof. drNenad Vekarić, i na kraju večeriigrokaz Na kotorskoj pjaceti uz učešćeklape Bisernice Boke i Tri kvarta, kaoi klapa iz Omiša

13

gradske skupštine. Osim de-legacije HGDCG i uzvanikaGrada i Splitsko-dalmatinskežupanije, sjednici su nazočili igeneralni konzul RH u KotoruBožo Vodopija sa suradni-kom Radojkom Nižićem.

Nakon pozdravne riječi i če-stitke u povodu Dana Grada,gradonačelnik Omiša IvanŠkaričić je istaknuo:

- Ovogodišnja proslava bit ćeposebno zabilježena i zbog jošjedne značajne činjenice. Ugoste su nam stigli višestolje-

tni prijatelji sa samog juganaše plave, istočne Jadranskeobale, iz grada Kotora, iz za-ljeva velikih hrvatskih svetacameđu kojima je i Sveti Leo-pold Bogdan Mandić čiji kori-jeni sežu do obližnjeg sela Za-kučac u nekada slavnoj Polji-čkoj knežiji.

Istaknuo bih još jednu sna-žnu povijesnu poveznicu. De-setoga veljače ove godine na-vršilo se točno devedeset godi-na od dana kada je18.2.1918. Austrougarski pri-

jeki vojni sud u Kotoru, uzgradi današnjeg Pomorskogmuzeja, osudio na smrt strije-ljanjem vođe ustanka morna-ra u Boki, među kojima je bioi hrabri Mate Brničević iz Je-senica, a čiji posmrtni ostacipočivaju na groblju Sustipa-nu“.

Na groblje u Sustipanu slje-dećeg dana nas je odveo ra-vnatelj Centra za kulturuOmiš Mihovil Popovac, du-gododišnji prijatelj HGDCG.Naša delegacija je položila vi-jenac na grob Mate Brničevi-ća.

Ugovor onenapadanju iz

1167.Gradonačelnik Škarićič je u

svom obraćanju naglasio ka-ko posebnost povezanosti gra-dova Omiša i Kotora seže udaleko XII. stoljeće.

- Ovo gostovanje je, na odre-đeni način, obilježio jedanstari dokument, ispisan i pot-pisan kao Ugovor o nenapa-danju na moru iz 1167. godi-ne između Nikole, kneza Omi-ša i Vite, kneza Kotora, a od-

Predaja ključeva

Sa svječane sjednice

14

nosi se na brodove koji ulaze iizlaze iz Bokokotorskog zalje-va na potezu od Molunta doTrešta, podsjetio je Škaričić.On se posebno zahvalio bi-skupu Kotorskom mons. IlijiJanjiću što je došao da uveli-ča praznik i predvodi procesi-ju i svetu misu.

Nazočnima se obratio poz-dravnom riječju predsjednikHGDCG dr. Ivan Ilić. On jetakođer govorio o vezamaOmiša i Kotora i pozvao sveda nazoče programu Bokelj-ske priče.

- Isto tako vas obavještavamda se iduće godine u Kotoruslave dva izuzetna, svjetskivrijedna događaja, a to suproslava 12 stoljeća Kotorskebiskupije i zaštitnika GradaSv. Tripuna, te 12 stoljećanajstarije bratovštine pomo-raca na svijetu, Bokeljskemornarice. Predstavnike gra-da pozivam da budu naši go-sti dogodine u Kotoru, kazaoje, između ostalog, dr. Ilić. Nakraju su razmijenjeni prigo-dni pokloni HGDCG i GradaOmiša.

U Župnoj crkvi u Omišu upodne je održana Sveta misa,a potom i procesija koju jepredvodio biskup kotorskimons. Ilija Janjić.

Bokeljska mornarica odigra-la je na Trgu ispred Župne cr-kve svoje tradicionalno kolo, aGradska glazba Kotor održalapromenadni koncert, uzaplauz mnoštva okupljenihposjetitelja.

U 18.00 otvorena je izložba„Boka kotorska na starim raz-glednicama“, potom održanapromocija izdavačke djelatno-sti na kojoj je govorio prof. dr.Nenad Vekarić sa Dubrova-čkog sveučilišta.

Na kraju večeri prikazan jeigrokaz Na kotorskoj pjacetiuz učešće klape Bisernice Bo-ke i Tri kvarta, kao i klapa izOmiša: Puntari i Favola.„Knez kotorski“ simbolično jeuručio ključeve grada „knezu“

Juraju od Omiša. Ne smijemo zaboraviti reći

da je sve besprijekorno funk-cioniralo. Tandem TripoSchubert od strane HGDCG iIvanka Galić iz ureda GradaOmiša sve vrijeme su se bri-nuli za to, uz svesrdnu podr-šku ravnatelja Centra za kul-turu Mihovila Popovca u pe-riodu priprema i same izvedbeprograma.

Gradonačelnik, djelatnicigradskih službi, te slučajniprolaznici – svi su doprinijeliizuzetno ugodnom dojmu koji

naša delegacija nosi iz gradaOmiša.

Omiš kroz povijestOmiš leži na mjestu koje je

nastanjeno u dalekoj prošlo-sti. Još su stari Iliri koristiliblagodati plovnog ušća rijekeCetine i prirodnog zaklona kli-sure, koju je usjekla u Mosor-ske stijene. Oni su gusarećizadavali muke rimskim galija-ma, pa se sa bogatim plijenomskrivali u, nepristupačnu zaneprijatelja, prirodnu luku.

15

Kada su Rimljani ovladaliistočnom obalom Jadrana,postojao je iznad današnjeggrada Oneon ( mjesto na brije-gu), povezan priobalnim pu-tem sa Salonom, središtemrimske pokrajine Dalmacije,dok je prirodnim usjekom“kamenita vrata” koji stvaraCetina, bio povezan sa unu-trašnjošću. Čitavo je područjeOmiša i susjednog predjelaPoljica izuzetno bogato trago-vima antičke kulture.

Dolaskom Slavena u VII.stoljeću gusarenje postaje je-

dan od značajnih načina pri-vređivanja i utiče na razvojpolitičkih odnosa kroz stolje-ća.

Od vremena postojanja staresrednjovjekovne hrvatske dr-žave poznati su ugovori koji-ma se Mletačka republika že-ljela zaštititi od opasnosti ko-ja je za njene brodove dolazilaod omiških gusara. Takve vr-ste potvrda su sa Omišanimasklapali srednjovjekovni gra-dovi Kotor i Dubrovnik.

Burna povijest omiškog gu-sarenja se poslije proslavlje-

nih pomorskih podviga Kači-ća, nastavlja i za vrijeme vla-dara iz druge moćne hrvat-ske, feudalne obitelji Šubića,pa bosanskih vladara: kraljaTvrtka, u XIV. stoljeću, a sto-ljeće kasnije velmože Hrvoje iStjepan Kosača.

Turska opasnost za gradOmiš prijeti od 1498. od kadasu, u vrijeme mletačko- tur-skih ratova, turske galije predOmiškim zidinama i tvrđava-ma.

Grad Omiš priznaje domina-ciju Venecije (1444-1797) aona mu, kao i mnogim drugimgradovima, priznaje povlasticei daje autonomiju 1597.

Za povijest Omiša je od izu-zetnog značaja ovaj period, jertada dolazi do odvajanja gra-da Omiša i obližnjeg područjaPoljica. Stanovnici Poljicapriznaju mletački suverenitet,dobivaju unutrašnju upravuna svom teritoriju, koja je uki-nuta dolaskom Francuza.

Susret sa prošlošću Naša kratka i kulturnim

programom ispunjena posjetaOmišu, ostavila je malo vre-mena za upoznavanje ovogpovijesnog grada.

Neobavezna šetnja starimgradom, koja nas dovodi domale, zelene pijace i izvanre-dno uređene ribarnice u ob-novljenom starom zdanju, pri-jatan predah u nekom odbrojnih omiških kafića i uži-vanje u zelenilu i njegovanomcvijeću u punom majskomcvjetanju - dovoljno da seosjeti svakodnevnica ovogmalog grada i prednosti ugod-nijeg i mirnijeg življenja uuspoređenju sa gradskomvrevom obližnjeg Splita, odkojega ga dijeli samo dvadesetkilometara.

Ali može li se boraviti, ma-kar nakratko, u Omišu, a neupoznati se dio bogatog povi-jesnog i kulturnog nasljeđakoji vas svuda okružuje?

16

Susret sa prošlošću doživlja-vamo već prvog jutra, u mir-nom, zelenom Brzetu, gdjesmo odsjeli. Uz pješčanu pla-žu vide se arheološke iskopineostataka ranokršćanske crkvesv. Eufemije iz VI. stoljeća.

Na putu do grada, okruženvelikim stablima borova, na-žalost samo pogled, na Fra-njevački samostan, osnovanod redovnika koji su pobje-gli pred Turcima iz imotskogkraja, početkom XVIII. stolje-ća. Na mjestu male crkve Go-spe od Karmena koju su redo-vnici tada dobili za bogosluže-nje, sagrađena je 1770.dana-šnja crkva, koja posjeduje ve-liku riznicu umjetnina, doku-menata i knjiga.

U blizini, na obali, našu paž-nju privukao je stari škvergdje se na tradicionalan načinizrađuju drvene brodice i bar-ke i popravljaju drveni brodo-vi, pa ne možemo bez nostal-gije pomisliti da su takva mje-sta zamrla u našoj Boki.

Mostom preko Cetine dolazise na Priko, danas novi diograda koji bi naličio svojomovovremenom arhitekturomna bilo koji grad. Ali tu smo,

zbog Crkve Sv.Petra iz X.stoljeća koja je jedan od naj-bolje očuvanih primjera pre-romaničke arhitekture, u ko-joj je sjedinjen zapadnoevrop-ski i bizantinski utjecaj. Dokje ovaj biser starog graditelj-stva potpuno očuvan i po-pravljen, tik uz njega zgradanekadašnjeg Ilirskog sjemeni-šta čeka obnovu. Na kamenojploči je zabilježeno da je natom mjestu postojao „semi-narium illiricum“ 1750. sje-menište u kojem su učili sve-ćenici glagoljaši. Sjemenište jezatvoreno nakon dolaskaFrancuza 1809, a konačnoukinuto 1879.

Nad gradom su sačuvanetvrđave: Peovica (Mirabella)podignuta na stijeni u XIII.stoljeću i udaljena, visokoStarigrad (Fortica). Od mle-tačke fortifikacije: gradskihbedema, sa bastionom uz mo-re i tvrđave na ušću Cetine,najbolje su očuvani ostaci zi-dina oko istočnih vrata. O ne-kad moćnom obrambenom si-stemu svjedoče sačuvane sta-re karte i litografije, a njiho-vim tlocrtom je formiran ur-banistički raspored današnjeg

grada.

Vrata od vrtovaKroz grad vodi stara glavna

gradska ulica povezuje isto-čna sa zapadnim vratima pre-

Sa izložbe Promocija izdavačkedjelatnosti

17

ma rijeci. Treća, nepostojećamorska vrata, u Omišu su sezvala “vrata od vrtova”, jer sunekada tu pri obali bili vrtovi.

U blizini istočnih vrata, nadkojima je nekada stajala figu-ra krilatog lava,

smješten je Gradski muzej,čiji sadržaj najrječitije govori oprošlosti grada. Ljubazni do-maćin, direktor muzeja namje pokazao najvrjednije mu-zealije. U lapidariju muzejaimali smo priliku vidjeti dva

značajna epigrafska spo-menika Omiša, natpis sazgrade, koja je imala javnunamjenu iz rimskog doba-uklesanog u polovinom prvogstoljeća, za vladanja caraKlaudija i ploču ispisanu bo-sančicom sa nadgrobnog spo-menika kneza Miroslava Kači-ća iz XIII. stoljeća, pronađenana starom omiškom groblju.

Tu su portret rimskog caraTiberija i glavu božice Flore,sarkofazi, ulomci velikih stu-bova, kapiteli… i druga svje-dočanstva antičke i srednjo-vjekovne umjetnosti, koja jecvala na ovim prostorima.

Posebnu pažnju privuklanam je Omiška dukala -isprava izdana u Veneciji1579. kojom mletačka repu-blika, poslije dugog spora,gradu Omišu ponovo potvrđu-je carinske povlastice. Perga-mentna povelja ima dekora-tivnu, ranobaroknu ilumina-ciju sa koloriranom i pozlaće-nom bordurom floralnih moti-va, vojničkih simbola, grbovi-ma mletačkih providura i gr-bom grada Omiša sa dvije ru-ke, u kojima je križ i buzdo-van.

Promocija izdavačkedjelatnosti

Uzvanice s pozornošću prateizlaganje Vekarića

Biskup Janjić sa svećenstvom

18

Ispod su minuciozno slikaniuljem portreti dvojice omiškihizaslanika, uz njihove obitelj-ske grbove. Ove portretne mi-nijature se pripisuju umjetni-čkom krugu Tintoreta, jednogod najslavnijih venecijanskihslikara.

Muzej posjeduje i jedan odrijetkih prijepisa najzanimlji-vijeg hrvatskog povijesno-pravnog spomenika Polji-čkog statuta kojim se regu-lira ustrojstvo stare Poljičkekneževine . Pisan je bosanči-com, i predstavlja neiscrpnuriznicu za upoznavanje naro-dne kulture, običaja i jezika.Još jedan simbol poljičke sa-

mostalnosti je velika svilenapoljička zastava iz vremenakada su Poljica i Omiš prizna-vali suverenitet Venecije.

Župna crkvaSv. Mihovila

Središtem starog grada do-minira župna crkva Sv. Mi-hovila. Početkom XVII. stolje-ća, na mjestu stare Omišanigrade novu veliku baroknu cr-kvu sa zvonikom. Reprezenta-tivnosti građevine doprinosiglavno pročelje sa rozetom iportalom, iznad kojeg je kipSv.Mihovila sa mačem i va-gom u rukama, kako gazi so-

tonu.Unutrašnjost crkve sa tri

barokna oltara i oltarskim pa-lama i skulpturama i bogatariznica sa crkvenim dragocje-nostima najbolje oslikavaekonomsku moć ovog grada uXVII. stoljeću i potrebu Omi-šana da svoju glavnu crkvuukrase vrijednim umjetničkimdjelima .

Župna crkva u Omišu imaod sredine XVIII. stoljeća isvog drugog zaštitnikaSv.mučenika Ivana Nepomu-ka, koji se na poseban načinštuje u gradu i okolici.

U staroj, glavnoj ulici Omišapažnju privlači živopisankompleks građevina formiranna strmoj stjenovitoj padini:crkve Sv.Roka i Sv Duha,nji-hovi zvonici i toranj gradskogsata. Posebnost ovom ambi-jentu daju dvije uporedeskalinade . Širom se ispodvolta oslonjenog na stijenudolazi do gradskog sata i di-jela gornjeg grada, a užom docrkve Sv.Duha. Uz ovu skali-nadu je prislonjena zgrada sauzidanim kamenim pločamaiz XVI. i XVII. stoljeća sa zapi-sima u kojima se spominje“gradska žitnica” i “tabula-rium”. Grbovi u obliku meda-ljona sa mletačkim lavom ko-ji drži zatvoreno evanđelje,znakom da su nastali u vre-menima kada je moćna Vene-cija vodila neki od ratova. Pre-ma arhivskim podacima, natom mjestu se nalazila grad-ska uprava sa ložom u kojojse sudilo.

Uz upravno, ovdje je bilo icrkveno sjedište Omiša, jer jecrkva Sv.Duha iz 1585.imalaulogu glavne crkve (do izgra-dnje nove Sv.Mihovila). Neda-vno je sanirana, a na oltar, ubogati drveni, pozlaćeni okvir,poslije restauriranja vraćenavelika barokna pala ”Silazaksvetog Duha”, rad JakopaPalme Mlađeg (1544-1628.),dominantnog slikara Venecijepočetkom XVII. stoljeća. Ovo

U procesiji i zastava HGDCG

19

djelo je vjerojatno najljepširad ovog slikara, koji je autor

slika religiozne tematike zadruge dalmatinskim crkvama,a zakašnjeli uticaj njegovogslikarstva je prisutan i kodnašeg slikara Tripa Kokolje.

Kuća sretnog čovjekaJoš pod utiskom viđenog u

crkvama, kuće starog Omišanam se doimaju mnogoskromnije, nema ni palača i niraskošnih pročelja. U prizem-ljima sa vratima „na koljeno“trgovine, rustične konobe,mala umjetnička prodajna ga-lerija i ukusno uređena ra-dnja sa domaćim pićima, ko-je možete probati i kupiti ih, ulijepo oblikovanoj ambalaži,kao autohtoni suvenir.

Pored nekoliko primjera re-nesansne i barokne stambe-ne arhitekture, najbrojnije sukuće koje su se prepravljale,dograđivale ili podizale namjestu starijih, u zavisnostiod povijesnih okolnosti. Osvim mijenama u životu sta-rog grada Omiša najrječitijegovori bezbroj sačuvanih de-talja. Pred očima vam se nižutvorevine starih kamenara iklesara: gotički ili renesansniprozor, barokni grb, ili natpisikao što je jedan na luku iznadvrata renesansne zgrade, koji

glasi: “GRACIAS AGO TIBIDOMINE QUIA FUI IN HOCMUNDO“ (Zahvaljujem ti ,Go-spode, što sam bio na ovomsvijetu). Omišani ovo zdanjezovu „kućom sretnog čovje-ka“.

Ovu šetnju prema nekada-šnjim zapadnim gradskimvratima- porušenim, s dijelomzidina u XIX. Stoljeću, zavr-šavamo na malom, živopi-snom trgu, uz rijeku Cetinu.Trg okružuju kuće, sa balko-nima samo na drugom katu.Saznajemo da je razlog što suu vrijeme njihove gradnje zidi-ne zaklanjale pogled nižim di-jelovima kuća.

Trg krasi kameni obli stub

postavljen na dva oktogona-lna postamenta, sa četvrta-stim kapitelom, na kome jegrb mletačkog providura Moli-na. Pretpostavlja se na ovommjestu nalazi od početkaXVII. stoljeća i da je služio kaomjesto javnog kažnjavanja,zato ga Omišani naziva-ju“stubom sramote”.

Uz predah na zelenoj Cetini,koja je Omišu u burnoj pro-šlosti značila isto koliko i mo-re, a danas čini život Omišanaugodnijim - dok turistima izaljubljenicima prirode pred-stavlja vrhunsku atrakciju,oprostili smo se od ovog lije-pog grada, sa željom da mu seponovo vratimo.

Bisernice Boke iKotorska vlastela

Gradskaglazba Kotor

20

Piše:Tamara POPOVIĆ

UKotoru je 21. svibnja2008. održan prvi sa-stanak Organizacionogodbora za proslavu 1200 godi-na dolaska moći Sv. Tripunau Kotor (809 – 2009). Na sa-stanku je dogovoren okvirniprogram proslave koja počinje10. studenog 2008. godine, anastaviti će se tijekom čitave2009. godine nizom manife-stacija religioznog i svjetovnogkaraktera. U proslavu će bitiuključena i Bokeljska morna-rica, jer se, prema predanju,

za datum dolaska moći SvetogTripuna, 13. siječanj 809. go-dine, vezuje i njen postanak.

- Kotorska biskupija će, po-red religioznog programa, ovajjubilej obilježiti i izložbom„Umjetničko blago Kotorske

biskupije « koja će se održati uKotoru, Zagrebu i Vatikanu.Za izložbu će biti pripremljennaučno fundiran katalog nakome su angažirani stručnja-ci iz Crne Gore, Hrvatske i Sr-bije.

809. 2009.1200 GODINA DOLASKAmoćiju Sv. Tripuna u Kotor809. 2009.Anđeoski glasovi

Proslava počinje 10. studenog 2008.godine, a nastaviti će se tijekomčitave 2009. godine. Biti ćeuključena i Bokeljska mornarica. Ususret proslavi, u katedrali Sv.Tripuna održan koncert papinskeglazbene kapele „Sikstina“

21

Tijekom jubilarne godine bi-ti će priređeno i nekoliko kon-cerata.

Bokeljska mornarica će or-ganizirati simpozij koji će zapredmet imati postanak i raz-voj ove višestoljetne organiza-cije. U pripremi je i izrada ju-bilarne plakete.

Proslava je od posebnog zna-čaja za Crnu Goru, a odvijatiće se prema utvrđenom kalen-daru, navodi se u priopćenjuOrganizacionog odbora.

U susret proslavi 1200 godi-na dolaska moći Sv. Tripunau Kotor u katedrali Sv. Tripu-na 25. svibnja održana je pra-va muzička svetkovina anđeo-skim glasovima papinskeglazbene kapele "Sikstina",pod dirigentskom palicommonsinjora Giuseppea Liber-ta. Koncert su organizirali Bi-skupski ordinarijat i OpćinaKotor.

- Ovo je najbolji početak ve-likog jubileja koji ćemo obilje-žiti sljedeće godine. Kao dasmo bili na trećem nebu uzanđeoske glasove kapele Si-kstina, kazao je za Skala ra-dio biskup kotorski Ilija Ja-njić.

Katedrala je bila prepuna, aposjetitelji, među kojima i ve-liki broj diplomata akreditira-nih u Crnoj Gori, kao i biskupJanjić, uživali su u koncertu.Nazočio je i ambasador CrneGore pri Svetoj Stolici AntunSbutega, glavni „krivac“ što jePapinski hor Sikstinske kape-le prvi puta nastupio u CrnojGori. Prije koncerta u Kate-drali nastupili su u Crnogor-skom narodnom pozorištu uPodgorici, 23. svibnja. Tajkoncert je zamišljen kao seg-ment posjeta dijela diplomat-skog kora pri Svetoj Stolici,koji su nekoliko dana boraviliu Crnoj Gori. Ovaj događaj or-

ganiziran je pod pokrovitelj-stvom Ministarstva kulture,sporta i medija Crne Gore iAmbasade Crne Gore pri Sve-toj Stolici.

Rimska glazbena školaosnovana je u šestom stoljećuod strane Pape Grgura Veli-kog, i u vrijeme renesansepjevači su bili, pored ostalih,Giovanni Pierluigi da Palestri-na, Luca Marenzio, Festa, Mo-rales…

Godine 1997. papa Ivan Pa-

vao drugi imenovao je monsi-njora Giuseppea Liberta za di-rigenta papinske glazbene ka-pele „Sikstina“ koja je sadasastavljena od 20 odraslihpjevača i 35 pjevača dječaka.

Zborom upravlja PrefekturaPapine Kurije i on sudjeluje usvim važnim liturgijskim slav-ljima koje Papa služi.

Kapela "Sikstina" bavi se ikoncertnom aktivnošću kakou samoj Italiji, tako i u ino-zemstvu.

Priredio:Tripo SCHUBERT

Hodočašće

12.05.2008. Hrvatsko građansko društvoCrne Gore - Podružnica Tivat, organiziralo jehodočašće na Dan Sv. Leopolda Mandića.

Jutarnju misu u osam sati predvodio je nov-ski župnik Don Benjamin Petrović, u crkvi Sv.Leopolda, misu u deset sati je predvodio žup-nik iz Dobrote, Don Ante Dragobratović u cr-kvi Sv. Jeronima, dok je centralnu misu u 18sati predvodio u istoj crkvi Biskup Ilija Janjić.

Za ovu prigodu je podružnica angažirala au-tobus od 57 mjesta. Ne treba ni napominjatida su se članovi HGDCG odazvali pozivu, takoda je autobus bio pun hodočasnika, vjernika ičlanova iz Bara, Kotora i Tivta.

„Čudim se svakog časa kako čovjek može sta-viti na kocku spas svoje duše zbog sasvim ni-štavnih i prolaznih razloga“, govorio je SvetiLeopold Bogdan Mandić, franjevac kapucin.Rodio se u Herceg Novom 12. svibnja 1866. Zasvećenika je posvećen 1890, u Veneciji. Savsvoj život, rad, teškoce i žrtve prikazao je Bogusa željom da se ostvari kršćansko jedinstvo ujednoj Kristovoj crkvi. Uvijek je čeznuo da kaosvećenik djeluje u svojoj domovini. Izjavljivaoje: "Moje srce je s onu stranu mora" i "Ja živimza svoj narod. Molite blaženu Gospu, da miisprosi milost da, kada ispunim svoje poslanjeu Padovi, mogu ponijeti svoje bijedne kosti me-đu svoj narod, za dobro njihovih duša". U mroje u Padovi, 30.srpnja 1942. Blaženim ga jeproglasio papa Pavao VI, 2.svibnja 1976. a sve-

tim papa Ivan Pavao II, 16.listopada 1983.g.

Delegacija HGDCG u Dubrovniku12. 05. 2008. delegacija Hrvatskog građan-

skog društva Crne Gore: tajnik Tripo Schubert,predsjednica podružnice Kotor Tina Braić, po-vjerenik za Hrvatsku Krunoslav Težak i ured-nica Hrvatskog glasnika Tamara Popović nazo-čili su proslavi Dana Dubrovačko – neretvan-ske županije. Delegacija je položila vijenac naspomen groblju Boninovo, nazočila svečanojsjednici i ostalim prigodnim manifestacijama.

Posjet Jandrokovića12. 05. 2008. u službenom posjetu Crnoj

Gori boravio je ministar vanjskih poslova RHGordan Jandroković, koji se susreo sa crno-gorskim zvaničnicima. Organiziran je i susretsa predstavnicima hrvatske zajednice u CrnojGori, na koji je poziv dobio i predsjednikHGDCG dr. Ivan Ilić.

Bokeljska priča u Omišu16. 05. 2008. u organizaciji Hrvatskog gra-

đanskog društva Crne Gore u povodu DanaGrada Omiša i sv. Ivana Nepomuka realizira-na je još jedna Bokeljska priča. DelegacijaHGDCG položila je vijence na Spomen grobljepoginulima u Domovinskom ratu, potom na-zočila svečanoj sjednici Skupštine grada, gdjeje nazočne pozdravio predsjednik društva dr.Ivan Ilić. Procesiju gradom predvodio je bi-skup kotorski Ilija Janjić, Bokeljska mornari-ca odigrala svoje tradicionalno kolo, a Grad-ska muzika Kotor održala promenadni kon-cert. Otvorena je izložba „Boka kotorska nastarim razglednicama“, održana promocija iz-davačke djelatnosti, i na kraju večeri igrokazNa kotorskoj pjaceti uz učešće klape BiserniceBoke i Tri kvarta, kao i klapa iz Omiša.

Čestitke u povodu Dananeovisnosti Crne Gore

20. 05. 2008. upućene su čestitke u povodu21. svibnja Dana neovisnosti Crne Gore pred-

22

KRONIKA DRUŠTV A

sjedniku Filipu Vujanoviću, premijeru MiluĐukanoviću, predsjedniku parlamenta RankuKrivokapiću, ambasadoru Crne Gore u Zagre-bu Branku Lukovcu, Nacionalnoj zajednici Cr-nogoraca Hrvatske i Zajednici Crnogoraca Pri-morsko - goranske županije.

Upućena je i isprika Vijeću crnogorske na-cionalne manjine u Zagrebu, zbog nemoguć-nosti odazivanja predstavnika HGDCG na po-ziv za nazočnost svečanosti obilježavanja 21.svibnja u Zagrebu.

Sastanak sa HGI22. 05. 2008. u prostorijama društva odr-

žan je sastanak sa predstavnicima Hrvatskegrađanske inicijative, predsjednicom MarijomVučinović i njenim suradnikom Zvonkom De-kovićem. Sastanku su ispred HGDCG nazočilipredsjednik dr. Ivan Ilić, tajnik Tripo Schubert

i urednica Hrvatskog glasnika Tamara Popo-vić. Dogovoreni su pravci buduće suradnje iponovni susret tijekom lipnja.

Predstavljanje knjigeNedosanjana Boka

22. 05. 2008. u koncertnoj dvorani Muzi-čke škole „Vida Matjan“ održana je promoci-ja knjige „Nedosanjana Boka“ autorice Du-bravke Raffaeli. O knjizi su govorili Fra Bo-naventura i Mileva Vujošević. Stihove je go-vorila Dragica Tomas, a u muzičkom dijelu

nastupila je klapa Bokeljski mornari.HGDCG je uručen portret Frana Alfirevića,akademskog slikara Romana Petrovića. Sli-ku je poklonila Dijana Heide, pastorka Fra-na Alfirevića. Glumci Kazališta male scene izZagreba Vitomira Lončar i Ivica Šimić suuručili komplet knjiga za Hrvatsku knjižnicudruštva.

Posjet Crnogoraca iz Rijeke22. 05. 2008. Hrvatsko građansko društvo

Crne Gore posjetila je delegacija Crnogoracaiz Rijeke, sa kojima su razgovarali tajnikdruštva Tripo Schubert i član Upravnog od-bora Slobodan Vičević.

Regionalna konferencija30. 05- 01. 06. 2008. u Mojkovcu je odr-

žana Regionalna konferencija „Komercijalnimediji i javni interes“, pod pokroviteljstvomMinistarstva kulture, medija i sporta VladeCrne Gore, uz učešće pomoćnika ministraza medije Željka Rutovića kao moderatora ieminentnih stručnjaka u oblasti medija izHrvatske, BiH, Makedonije, Srbije i Crne Go-re. U radu konferencije je učestvovala ured-nica Hrvatskog glasnika Tamara Popović,koja je predložila da jedna od tema na slje-dećoj regionalnoj konferenciji u Bajinoj ba-šti, Srbija, bude „Javni interes u medijima ukontekstu zaštite prava pripadnika hrvatske

23

manjine u Crnoj Gori“.Naime, zaključeno je da javni interes

moraju da zadovolje svi mediji bez obzirada li su komercijalni emiteri ili javni ser-vis. Također, javni interes se ostvaruje ifinanciranjem produkcije putem tendera,donacija, sponzorstava kao i fondova.

Regionalni susreti i razni oblici umreža-vanja se smatraju modelom dobre pra-kse.

U tom smjeru, dogovoren je početak su-radnje Hrvatskog glasnika, Radija Skala iTV MBC sa medijima iz regiona, na za-jedničkom projektu kojim će se konkuri-rati za sredstva iz pretpristupnih fondovaEU. Namjera je da na Radiju Skala i TVMBC budu emitirane emisije o Hrvatimau Crnoj Gori, kao i na televizijskim i ra-dio stanicama u regionu, sa kojima seuđe u projekt.

Posjet Sindikata INA Zagreb30/31. 05. 2008. posredstvom Hrvat-

skog građanskog društva Crne Gore 50članova Sindikata poduzeća INA iz Zagre-ba posjetilo je kulturne spomenike u Pe-rastu, Kotoru, Budvi, Ulcinju i Cetinju.

Donacija knjiga i časopisaiz matematike

30/31. 05. 2008. angažiranjem našihBokelja Anta i Željka Brguljana iz Zagre-ba, od Matematičkog društva iz Zagreba,poslana je vrijedna donacija knjiga i ča-sopisa koje će biti uručene osnovnim isrednjim školama u Kotoru i Tivtu.

ProjektiHrvatsko građansko društvo Crne Gore

prijavilo se sa dva projekta na natječajMinistarstva kulture, sporta i medijaVlade Crne Gore, jednim na natječajSkupštine Crne Gore i sa pet projekatana natječaj Ministarstva vanjskih poslo-va Republike Hrvatske.

Kotor spreman za DržićaU tijeku su završne pripreme za predstavu

»Dundo Maroje« redatelja Ozrena Prohićakoja će se u povodu 500-e obljetnice rođe-nja Marina Držića u izvedbi Hrvatskog na-rodnog kazališta iz Zagreba odigrati 16. sr-pnja 2008. na Trgu sv. Tripuna u Kotoru.Pokrovitelji predstave se Ministarstva kul-ture Republike Hrvatske i Crne Gore, a eki-pa HNK u Kotor stiže odmah nakon izvedbena Dubrovačkim ljetnjim igrama.

Predstava je ambijentalnog tipa i održatiće se jednim dijelom na terasi ispod pito-spora, a scena će biti od zida prema OpćiniKotor. Gledalište će se montirati na razdalji-ni od pet metara od ugla zgrade Zavoda. Zapredstavu će se koristiti i prostor City bar,prostorija prizemlja zgrade Zavoda i izlozi uzgradi Arhiva.

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore iOćina Kotor formirali su Organizacioni Od-bor koji koordinira sve aktivnosti oko pri-prema.

Čestitka MarićuRedakcija Hrvatskog glasnika uputila je

Miroslavu Mariću čestitke za izbor za pred-sjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Zanimalo nas je koji će biti njegovi prvi za-daci; kako će organizirati rad Vijeća – da liće organizirati određena tijela na temat-skom principu, i da li će uključiti u rad i li-ca koja nisu članovi Vijeća; kakav je njegovstav u svezi prijedloga koji se mogu pročita-ti u dnevnom tisku, a odnose se na način ikriterije izbora poslanika iz redova manjinau Crnoj Gori; da li će zadržati funkcije kojeobnaša u HGI, kao i funkciju predsjednikaudruge Herceg Stjepan Kosača…

Predsjednik Vijeća je obećao da će na ta, imnoga druga pitanja koja interesiraju našečitatelje, odgovoriti čim i službeno stupi nadužnost, objavljivanjem odluke o imenova-nju u Službenom listu Crne Gore.

24

KRONIKA DRUŠTV A

25

Piše:Sanja MARTINOVIĆ

Predsjednica Hrvatske građanske inicijativeMarija Vučinović i Božo Nikolić, poslanik HGIu crnogorskom parlamentu, zajedno sa predsta-vnicima hrvatskih firmi prisutnim na teritorijiCrne Gore, susreli su se 12.05.2008. godine saministrom vanjskih poslova Republike HrvatskeGordanom Jandrokovićem. Sastanku su na-zočili i veleposlanik RH u Podgorici Petar Turči-nović i generalni konzul RH u Kotoru Božo Vo-dopija.

Razgovor je započeo sažetom prezentacijomaktivnosti HGI, od njenog osnutka do danas. Bi-lo je riječi o brojnim doprinosima HGI gledeostvarivanja crnogorske državnosti, demokrati-zacije cjelokupnog javnog života, kao i poboljša-nja položaja hrvatske nacionalne manjine u Cr-noj Gori. Istaknut je i još jedan povijesni trenu-tak za hrvatski narod u Crnoj Gori: dobivanjeposlaničkog mjesta u parlamentu Crne Gore,što je direktna posljedica aktivnog učešća HGI ukampanji za ostvarivanje crnogorske državnosti,kao i koalicije sa DPS-om u koju je HGI ušla.

Glavna tema razgovora bila je realizacija pro-jekta Hrvatski dom u Kotoru.

“S obzirom da smo dobili informaciju da se popitanju stvaranja Hrvatskog doma u Kotoruosim početnog dogovora ništa nije realiziralo, in-sistirala sam da se sa više instance krene u rea-lizaciju istog”, izjavila je za Hrvatski glasnikpredsjednica HGI Marija Vučinović i dodala dasu “od ministra Jandrokovića dobili informacijuda će se uskoro krenuti u provođenje konkret-nih koraka koji bi doveli do finalizacije ovog zna-čajnog projekta”.

Na sastanku je bilo riječi i o realizaciji projek-ta Hrvatski dom u Tivtu, koji je bio i predmetpregovora u toku predizborne kampanje zapredsjednika Crne Gore, a u vezi sa političkompodrškom predsjedniku Republike Crne GoreFilipu Vujanoviću.

Tijekom razgovora sa ministrom Jandrokovi-ćem naznačeno je da se u relativno kratkom vre-menskom periodu može očekivati i provođenjekonkretnih poteza glede pravnog reguliranjastatusa naznačenih objekata u Tivtu i Kotoru.

Poslanik Božo Nikolić upoznao je ministraJandrokovića sa rezultatima svojih aktivnosti u

crnogorskom parlamentu.Na sastanku je podcrtano zadovoljstvo čelnika

HGI ustavnim normiranjem hrvatskog naroda uCrnoj Gori kao ravnopravnog s ostalim narodi-ma, kao i statusom hrvatskog jezika koji je, poUstavu Crne Gore, u službenoj uporabi.

Predstavnici EU u Crnoj Gori nedavno su izra-zili svoje zadovoljstvo radom HGI, te istakli da jeto partija koja je, u uspoređenju sa ostalim ma-njinskim partijama, za vrijeme svog kratkog po-stojanja postigla najveći uspjeh. Ministar Jan-droković u istom je maniru čestitao predstavni-cima HGI na dosadašnjem radu i zaželio daljiuspjeh.

Na inauguraciji VujanovićaNa Cetinju je 20.svibnja održana svečana sjed-

nica Skupštine Crne Gore povodom inauguraci-je Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Go-re.

Sjednici je nazočio i Božo Nikolić, zastupnikHrvatske građanske inicijative u crnogorskomparlamentu. Nakon sjednice upriličen je prijemza uzvanice iz političkog i kulturnog života CrneGore, kao i diplomatskog kora zemalja akrediti-ranih u Crnoj Gori. Prijemu su nazočili pred-sjednica HGI Marija Vučinović te zastupnikBožo Nikolić.

21. 05. 2008. godine održana je svečanost ukraljevskom pozoristu "Zetski dom" na Cetinjuu povodu Dana neovisnosti i u čast 150. godinabitke na Grahovcu. Na svečanost je pozvana ipredsjednica HGI Marija Vučinović.

VIJESTI IZ HRVATSKE GRA�ANSKE INICIJATIVE

Susret sa Jandrokovićem

26

Piše:Tamara POPOVIĆ

UDane dubrovačko-ne-retvanske županijesresti ćete uvijek, uprvim redovima, jednu ne-običnu damu, najstarijegturističkog vodiča u Hrvat-skoj, iznimno vitalnu, inte-ligentnu, elokventnu i du-hovitu, 86-godišnju DanicuCasagrande.

U povorci procesije Sv. Vla-ha u Dubrovniku folklornobogatstvo uveličava i njena,„dubrovačka“ verzija bokelj-

ske nošnje.- Svoju prvu nošnju sašila

sam prije dvadesetak godina.Bile su to najprije posavske,pa bunjevačke, konavoske,potom i verzija bokeljske no-šnje, a nastajale su za potre-

be nastupa folklorne skupineu školi „Ivan Gundulić“, pri-sjeća se Danica.

Bokeljsku nošnju šila je naosnovu fotografija, u danekada je odlučeno da sv. Leo-pold Mandić postane zaštit-nik Dubrovačko-neretvanskežupanije.

Sa Danicom Casagranderazgovarala sam u metežudubrovačke Gradske kavane.

Tek što je promovirala knji-gu „ Moja putovanja – 50 go-dina vođenja turista“, a većpiše novu - „Sve moje godi-ne“.

- Ne živi samo za sebe. Nebih mirno umrla da nisamtako živjela, otkriva tajnusvoje vitalnosti i snage duha.

Luko Paljetak nazvao je„zvijezdom jutarnjom našegGrada““, a prof. Šuljak joj seobraćao riječima: „Vas su an-đeli prosuli po gradu“. Ženakoja slovi za legendu kojupoznaju svi u Dubrovniku

DANICA CASAGRANDE, NAJSTARIJITURISTI�KI VODI� U HRVATSKOJ

Iznimno inteligentna, elokventna iduhovita, 86-godišnja DanicaCasagrande tek što je dovršila jednu,piše drugu knjigu i na šest jezikaturistima još otkriva tajneDubrovnika

Ne živisamo za sebe

27

govori šest jezika: engleski,francuski, talijanski, njema-čki, nizozemski i španjolski.Pozna, kaže, i ćirilicu i latini-cu.

- Moram znati ako me netkootjerao k vragu, s osmjehomobjašnjava i dodaje da sadaradi „samo volonterski“.

Danica Casagrande rođenaje 1922. godine na Šolti. Kadjoj je bilo osam godina, pre-selili su se u Split, gdje jezavršila Građansku školu.

- Imala sam 17 godina ka-da smo došli u Dubrovnik.Bilo je to u vrijeme Kraljevi-ne Jugoslavije. Otac GajoŽižić, najmlađi kapetanobalne plovidbe u Kraljevini,dobio je posao povjerenikaSaveza pomoraca, a ja samse zaposlila u pomorskomregistru.

Za vrijeme Talijana za deset

dana sve su ulice u kamenojploči dobile nova talijanskaimena. Organiziran je tečajtalijanskog jezika, na kojisam krišom išla – okupator jeokupator, priča Danica kakoje počelo savladavanje prvogstranog jezika koji je naučila.

Jednog dana u njen ureddošao je pomorski kapetanBaldo Casagrande. Bila je toljubav na prvi pogled.

Ratne godine, međutim, do-nijele su i dosta teških dana.Tijekom Drugog svjetskog ra-ta Danica je bila u izbjegli-štvu u Egiptu. Do 1946. tra-žila je putem Crvenog križasvog oca i Balda.

Trgovački brod na kojem jebio njen otac, nažalost, tor-pediran je u blizini Mozambi-ka.

- Baldu se izgubio svakitrag. Kad sam se vratila maj-

ci u Split, čula sam da je uDubrovniku. Otišla sam iugledala ga čim sam se iskr-cala s broda! Nisam se usu-dila prići, sve dok istimtramvajem nismo stigli dograda, sjeća se sa sjetomDanica.

Vjenčali su se tri mjesecakasnije, dobili dvije kćeri Ka-tju i Željku. Kad su odrasle,počela je raditi u agenciji „At-las“ kao turistički vodič.

Baldo je umro prije desetakgodina. Iako u invalidskojmirovini, neutješna zbog nje-gove smrti, na nagovor prija-teljica Danica je počela pono-vo raditi. To je i spasilo.

- Urazumi sebe, prihvati svekako dođe, i dobro i zlo. Tuđepoštuj, svojim se diči, porukesu ove plemenite žene.

Kad ih ona izgovara, to nisufraze. Morate joj vjerovati.

28

Posebno dobri

odnosi saBokeljima

29

Posebno dobri

odnosi saBokeljima

DELEGACIJA HGDCGNA PROSLAVI DANA

DUBROVA�KO-NERETVANSKE UPANIJE

Piše:Tamara POPOVIĆ

Delegacija Hrvatskog gra-đanskog društva CrneGore: tajnik Tripo Schu-bert, predsjednica podružniceKotor Tina Braić, povjerenikza Hrvatsku Krunoslav Težaki urednica Hrvatskog glasnikaTamara Popović nazočili suproslavi Dana Dubrovačko –neretvanske županije i blagda-na njezina zaštitnika sv. Leo-polda Bogdana Mandića.

Odavajući počast poginulimbraniteljima i civilnim žrtvamaDomovinskoga rata, kod Spo-men-križa na groblju Boninovovijence su položili i svijeće za-

palili županica Dubrovačko-neretvanske županije Mira Bu-conić i njezini zamjenici IvoKaramatić i Miše Galjuf,predstavnici Grada Dubrovni-ka, predstavnici Vojske iHGDCG.

U Kazalištu Marina Držićaodržana je Svečana sjednicaŽupanijske skupštine.

Tom je prigodom predsjednikRepublike Hrvatske Stjepan

Mesić proglašen počasnimgrađaninom DNŽ. Maestru Đe-lu Jusiću dodijeljena je nagra-da za životno djelo, a uručenesu i nagrade za iznimna posti-gnuća u proteklom jednogodiš-njem razdoblju. Bivšem župa-nu DNŽ Ivanu Šprlji posmrtnoje dodijeljena nagrada za živo-tno djelo.

Svečanoj sjednici nazočili supredsjednik Mesić, državnidužnosnici, izaslanici Hrvat-skog sabora i Vlade RH, pred-stavnici Crkve, Oružanih sna-ga RH i ostali visoki gosti, teuzvanici iz drugih županija.

Upućena je zahvalnost na če-stitkama, između ostalih, ipredsjedniku HGDCG dr. Iva-nu Iliću.

- Razvili smo posebno dobreodnose s našim Bokeljima, teim pomažemo u realizaciji pro-jekata na području kulture,važnih za njihovu opstojnost,očuvanje identiteta i zaštitubogate kulturne baštine, kaza-la je županica Mira Buconić.

Zajednica športova Dubrova-

30

Delegacija položila vijenac naspomen groblju Boninovo, nazočilasvečanoj sjednici i ostalimprigodnim manifestacijama

Na Boninovu

Uručivanje poklona

čko- neretvanske županije pro-glasila je najuspješnije športa-še u prošloj godini. Svečanostproglašenja održana je u Kne-

ževom dvoru. Tom prigodompredsjednik Mesić uručio jeVaterpolskom klubu Jug Croa-tia Osiguranje Povelju za izni-

man doprinos u promicanjumeđunarodnog i sportskogugleda RH u svijetu. Najboljisportaši su plivačica Sanja Jo-vanović i vaterpolist Miho Bo-šković. U konkurenciji ekipanajboljom je proglašen Ženskikošarkaški klub PGM Ragusa,dok je najbolji klub VK JugCroatia Osiguranje. Najboljimtrenerom proglašen je Emil Ni-kolić.

Održan je dvodnevni kultur-no-umjetnički program.

Delegacija HGDCG uručila jepoklon županici Miri Buconić,kao i člansku iskaznice poča-snog člana društva. Zahvalni-ca i iskaznica počasnog članauručena je i dožupanu DNŽMiše Galjufu, kao i Željku Fili-čiću, suradniku iz Dubrovnikai prijatelju društva.

Mesić: UEU nećebiti važnogdje živeHrvati

Da je predsjednik RH Stjepan Mesić srdačani neposredan, nije novost. Ipak, ugodno nas jeiznenadila njegova spremnost da, tijekom da-na punog protokolarnih obveza, sa nama raz-govara o Hrvatima u Crnoj Gori, njihovom ak-tualnom položaju i tome što mogu očekivati ubudućnosti.

- Maksimalno se zalažem za ubrzanje europ-skih integracija. Jer, kad uđemo u Europskuuniju, neće biti važno gdje žive Hrvati.

Kad otvorimo granice, svaki narod će živjetiu svom kulturnom korpusu, svaka zemlja će

imati ista pravila. Do udruživanja u EU, matični narodi su se

htjeli distancirati od manjina. U Europskojuniji, nacionalne manjine postat će pravi mostsuradnje.

Hrvati u Crnoj Gori bit će bliže matičnom na-rodu, integrirani u crnogorsko društvo, ali nei asimilirani. Amalgam koji povezuje države,čvrsta veza Hrvatske sa Crnom Gorom. Lakšeće se komunicirati, ulagati u manjine, obja-snio nam je Mesić, inače, počasni član Hrvat-skog građanskog društva Crne Gore.

31

Kotor, tradicionalno i kulturno vodeći grad Crne Gore, pružaslabijem polu ravnopravne mogućnosti s jačim. Žena nije samomajka, domaćica i supruga, već i uspješna poslovna žena. Osamljeni primjer našeg „malog mista“, od predsjednice općine

do prvih dama na čelu više sekretarijata, načelnica i direktoricakulturnih i javnih ustanova i poduzeća, predstavlja unikatanprimjer za crnogorsko podneblje. Da li to govori i još jednompokazuje koliko je žena sposobna i svestrana? Ili, pak, dokazujeda se Kotor i Boka ipak izdvajaju od brdovitih krajeva našezemlje koje povijest, more i maestral stoljećima nisu milovali,pa ni muškarci ne dopuštaju svojim ženama da sebe i gradpropagiraju pored njih - muških, živih i zdravih? Zato, ne trebazaboraviti pohvaliti bokeljske muškarce, koji su u ovom suludomvremenu asimilacije i transkulturacije najčešće dobrog zamjenjivanoglošijim, utrli put i pružili šansu ljepšem polu da dā odraz svojeljepote svom gradu.

Piše:Tina BRAIĆ

Direktorica Regionalnog Za-voda za zaštitu spomenikaRužica Ivanović rođena je uSlavoniji, u Republici Hrvat-skoj, diplomirala na Pravnomfakultetu u Zagrebu. Od1971. godine živi i radi u Ko-toru.

Njeno radno angažiranje po-čelo je 1975. godine u organi-ma uprave Općine Kotor gdjeje ostala do 2004. godine, pr-vo u Službi za skupštinskeposlove i kao šefica Odsjeka

za društvene djelatnosti, tekao načelnica Odjeljenja zaopću upravu i društvene dje-latnosti i članica Izvršnog od-bora Skupštine općine Kotor.Funkciju sekretara Skupštineopćine Kotor obavlja od 1982.do 1992. godine. Slijede po-slovi na mjestu općinske sa-vjetnice za pravna pitanja, za-stupnice u Skupštini općineKotor, te odgovorne urednice„Službenog lista Općine Ko-tor“.

Od 2004. godine obavlja po-slove direktora Regionalnogzavoda za zaštitu spomenika

kulture Kotor, s tim da je Vla-da Crne Gore, prije nekolikodana, ponovno imenovala natu funkciju.

Za Vas kažu da ste žena sanajviše "vlasti" u Boki jer senalazite na čelu institucijekoja ima regionalni karak-ter.

- Naša ustanova jeste regio-nalna, obavlja djelatnost za-štite spomenika kulture zapodručja općina Tivat, Kotor iHerceg Novi. Međutim, to neznači da je „vlast“ u mojim,odnosno u našim rukama.Naime, u aktualnom vreme-

Ponovnodirektorica

KOTOR ENAMA ENE KOTORU:

RUICA IVANOVI�

32

nu, kada područje Boke ličina veliko gradilište, imamopune ruke posla i veliku odgo-vornost za očuvanje i zaštitukulturne baštine, pri najčešćeneprihvatljivim zahtjevima in-vestitora, kako stranih tako idomaćih. Pri tom, i općine uželji za razvojem poduzimajumnoge aktivnosti u koje se iZavod u skladu sa svojim ov-lastima uključuje; pa i u timposlovima ne ide baš sve lako.Štititi kulturno nasljeđe vrločesto rezultira nezadovolj-stvom investitora, a ponekad inerazumijevanjem općina. No,

država je našu ustanovu iosnovala da štiti i čuva zao-stavštinu predaka, kao povije-sno pamćenje za spoznaju iočuvanje kulturnog identitetanaroda na ovim prostorima,kako bi je u njenoj autentič-nosti i ljepoti predali budućimgeneracijama.

Zbog toga osjećam velikuodgovornost, jer je u pitanjudjelatnost od posebnog javnoginteresa.

Na čelu ste Zavoda u vre-menu kada je zbog intenzi-vne gradnje teško pratiti si-tuaciju na terenu. Koliko ta-kva situacija ima utjecajana spomeničko nasljeđe usmislu njegove zaštite?

- Aktualni trenutak intenzi-vne gradnje odražava se i nakulturnu baštinu, posebnoako je ona nekontrolirana,prekomjerna i nelegalna. Ta-kva gradnja devastira svakiprostor, gdje god se dešava, aposebno područje univerzal-nih vrijednosti Kotora, kojepripada kulturnoj baštini čo-vječanstva. S obzirom na sta-tus i značaj ovog, s kulturnogaspekta elitnog prostora, ta-kve gradnje ovdje ne bi smjelobiti. No, prisutna je. UNESKOje, još 2003. godine, prepoz-nao u prekomjernoj i nekon-troliranoj urbanizaciji ozbilj-nu prijetnju univerzalnim vri-jednostima kulturnog naslje-đa i zahtijevao da se uradiMenadžment plan područjasvjetske baštine Kotora.

Devastacije kulturnog i pri-rodnog ambijenta dešavajuse, također, i gradnjom obje-kata velikih gabarita i stilaneprimjerenog ovom podne-blju, prema potrebama i uku-su vlasnika, a ne prema pro-jektnoj dokumentaciji.

Za sprječavanje i eliminira-nje radnji, postupaka i fakto-ra koji ugrožavaju vrijednostikulturnog nasljeđa, posebnosvjetske baštine, neophodnoje, pored poštovanja propisa,osigurati urbanističko-plan-

sku dokumentaciju koja napravi način korespondirati saaktualnim potrebama lokalnezajednice i poštuje principeodrživog razvoja, odnosno rje-šava konflikt između potrebaza intervencijama u prostoru iočuvanja njegovih najvrjedni-jih dijelova, kao što je priobal-no područje, sa prirodnim ikulturnim vrijednostima. Us-pješna realizacija navedenogpretpostavlja uključivanje Za-voda i poštovanje njegovihkonzervatorskih uvjeta ismjernica, te inspekcijskukontrolu provođenja planova.

Ovih dana je podigla praši-nu vijest da se bedemi sta-rog grada čiste tzv. pjeska-renjem, jer pijesak koji čistiskida sloj kamena i fuge.Zbog čega je prihvaćeno dase radi ovom metodom(umjesto vodom pod priti-skom)? Da li je glavni razlognestručnost i neinformira-nost nadležnih ili novac?

- Bedemi Kotora odavno va-pe za čišćenjem i sveobuhvat-nom sanacijom i rehabilitaci-jom. Međutim, to ne znači dase intervencije na njima mogupoduzimati bez učešća Službezaštite. U tom smislu Zavod jezaustavio radove na čišćenjubedema Kotora, koji su, 03.svibnja, poduzeti bez našegznanja, bez izdanih konzerva-torskih uvjeta i metodom „pje-skarenja“ i pored toga što jeZavod 21. travnja, u pisanojformi, dostavio Direkciji zauređenje i izgradnju Kotora,svoj stav da se bedemi mogutretirati samo vodom pod pri-tiskom i uz prisustvo stručnihlica Zavoda.

Način čišćenja Bedema, ar-hitektonskog spomenika kul-ture i kategorije, koji je diospomeničke cjeline Staroggrada i dio svjetske baštine, jeisključivo stručno pitanje, teuvjete pod kojima će se oviposlovi obavljati, u skladu sasvojim zakonskim ovlastima,izdaje Regionalni zavod za za-

33

štitu spomenika kulture. Ru-kovodeći se principom očuva-nja originalne obrade i patinekamena, pjeskarenje fasadnihpovršina nije prihvatljivo, bu-dući da se ovom metodomupravo ugrožava originalnaobrada, kalcit, malter na spoj-nicama i patina kao bitnospomeničko svojstvo zaštiće-nih bedema Kotora, a što sujasno pokazale i izvršene pro-be. Stručni stav Zavoda, iska-zan kroz izdate konzervator-ske uvjete za poslove na pra-nju bedema Kotora, je da sečišćenje njihovih fasadnih po-vršina može obavljati samovodom pod pritiskom i uz pri-sustvo stručnih lica, jer setom metodom zasigurno nećeugroziti arhitektonske i ambi-jentalne karakteristike Bede-ma Kotora.

Posebno naglašavam da izu-zetno cijenimo dobru namjerudonatora da očisti bedeme,kao i želju i planove Općineda ukupan ambijent Kontaktzone uredi prije početka turi-stičke sezone. Međutim, obav-ljanje tog posla bez poštova-nja stručnih stavova i uvjeta,obesmislilo bi upravo i dobrunamjeru i dobar plan, jer bi sebedemi oštetili, pa bi umjestohvale vrijednog poduhvata,imali devastaciju dijela kul-turnog nasljeđa, višestoljet-nog trajanja, a to sigurno ni-tko ne želi.

Poznato nam je da je Za-vod, na čijem ste čelu, radioMenadžment plan područjasvjetske baštine Kotora,točnije Kotorsko-risanskogzaliva. Da li se UNESCOoglašavao povodom navede-nog Plana?

- Zavod je zapravo bio nosi-lac posla na izradi tog veomasloženog i kompleksnog doku-menta za koji, ni u našojustanovi, a ni u Crnoj Gori,nije bilo dovoljno iskustva iznanja. U proces izrade Mena-džment plana bili su uključe-ni predstavnici svih relevant-

nih subjekata, od ministar-stava, lokalne uprave, institu-cija, škola, NVO sektora domedija, a UNESCO nam jepružio ekspertsku pomoć uvidu kratke obuke. Plan je za-vršen u zadatom roku i predatKomitetu svjetske baštine ve-ljače 2007.godine. Uobičajenaprocedura načelnog prihvaća-nja i ekspertska analiza odstrane organa UNESCO-a tra-jala je više od godinu dana.Krajem prošlog mjeseca stigaoje Izvještaj ekspertske MisijeUNESCO-a, koja je prije trimjeseca boravila u Kotoru,zbog zauzimanja stava za pla-niranu gradnju mosta Verige,kao i sagledavanje stanja Po-dručja svjetske baštine Koto-ra. U navedenom Izvještajusadržani su i stavovi i mišlje-nja na Menadžment plan, od-nosno upute za njegovu dopu-

nu. Trenutno, Izvještaj detalj-no analiziramo i razmatramo,radi davanja eventualnih pri-mjedbi ili pak traženja obra-zloženja za pojedine nejasnedijelove.

Da li eventualno prihvaća-nje Menadžment plana za-štićenog područja Kotorapodrazumijeva i drukčijufunkciju i organizaciju Re-gionalnog zavoda za zaštituspomenika kulture, njegoveveće kompetencije?

- Prihvaćanje, odnosnousvajanje Menadžment planapodrazumijeva ustanovljava-nje tri konkretna subjekta,koja treba da pomognu uspje-šnom upravljanju Područjem,koordinaciji poslova i nadzo-ru: Upravljačka grupa, koor-dinator za Područje svjetskebaštine i tematske radne gru-pe. Ovaj upravljački mehani-

34

zam treba da uspostavi Opći-na, koja je dužna osigurati ifinancijska sredstva za njegovrad. I pored toga, što su na-dležnost i organizacija poslovaZavoda u domenu naciona-lnog zakonodavstva, nemino-vno je da će Zavod, zbog priro-de posla, biti uključen u po-slove implementacije Plana,upravljanja i monitoringa, teće u tom smislu trebati ka-drovsko pojačanje.

Što po Vašem mišljenjunedostaje da bi Zavod imaoveći značaj i ulogu? Da li suto zakonska ovlaštenja ilisistemska rješenja u funk-cioniranju i koordinaciji re-levantnih subjekata zaštitekulturnog nasljeđa i pro-stornog planiranja?

- Uloga i značaj Zavoda u za-štiti kulturnog nasljeđa zavisi,umnogome, o uspješnosti nje-

govog rada, ali i od mnogodrugih preduvjeta. Znatanbroj državnih i lokalnih službiili organa ne mogu u potpu-nosti ostvarivati svoje funkci-je samostalno, pa ni našaustanova, koja izdaje ili dajeprethodne uvjete, smjernice isuglasnosti, dok drugi organi,na osnovu njih, izdaju ili do-nose finalni dokument, tj.odluku. To znači da nepošto-vanje akata Zavoda pretpo-stavlja odugovlačenje proce-dure, a nerijetko i devastacijuspomenika kulture, njegoveokoline ili šireg prostora. Zaspecifičnu oblast zaštite kul-turnog nasljeđa potrebno je,prije svega, poštovanje propi-sa i utvrđene procedure, odstrane svih nadležnih subje-kata u sistemu te zaštite: or-gana lokalne samouprave, dr-žavnih organa, javnih poduze-

ća, obrađivača planske i pro-jektne dokumentacije, investi-tora i vlasnika nepokretnosti.Njihova suradnja i koordina-cija u postupanju je takođervrlo bitna.

Pored toga, potrebna su do-bra zakonska rješenja, sa ja-snim i potrebnim ovlaštenji-ma. Važeći propisi koji reguli-raju oblast zaštite kulturnebaštine su zastarjeli i imajuodređene nepreciznosti i ne-dostatke. Novi zakon, koji je uizradi, biće usklađen sa eu-ropskim zakonodavstvom iuvest će inspekcijsku službuza zaštitu kulturnog nasljeđa,što je od presudnog značajaza efikasno postupanje u ovojoblasti.

Smatram da je od izuzetnevažnosti da u svim segmenti-ma društva postoji potrebannivo svijesti o vrijednostima

35

kulturnog nasljeđa, sa čimese baš ne možemo pohvaliti.

Kolika je moć novca u ja-vnim poslovima kojima sebavite?

- Neki investitori koji imajutakvu moć smatraju da mogurealizirati svoje planove, zao-bilazeći nadležne ustanove iorgane ili pak da im to pred-stavlja garanciju da će im bitiodobreno sve što naume radi-ti. Sa njima je najteže uspo-staviti kontakt i suradnju, štoje neophodno da bi ih se uvje-rilo da mogu raditi samo uzpribavljenu dokumentaciju iu okviru nje. Nerijetko su tonelegalni graditelji ili oni kojigrade suprotno projektnoj do-kumentaciji.

Kada nadležni organi i Za-vod poduzmu mjere iz svojenadležnosti pokušavaju narazne načine izbjeći posljedi-ce, odnosno ne uvažiti nalogei uvjete. U takvoj situaciji ne-ophodno je ostati dosljedan uprimjeni propisa, uz uspo-stavljanje adekvatne suradnjei koordinacije između nadlež-nih organa lokalne uprave iZavoda. Na ovaj način seuspijeva takve investitoreuvesti u zakonsku proceduru,za što imamo i pozitivne pri-mjere.

Da li imate stručan timoko sebe? Okarakterizirajtesvoje poslovno okruženje.

- Da, imam izuzetan radnitim, kojeg pored stručnosti iodgovornosti, karakteriziraentuzijazam i posvećenost za-štiti kulturne baštine. U nje-mu je zastupljen potrebanstručni profil zaposlenih zaobavljanje djelatnosti Zavoda.Međutim, nemamo dovoljanbroj izvršilaca, što je posebnoizraženo za radno mjesto arhi-tekte konzervatora i pravnika.Naime, već duže vrijeme, tajproblem ne možemo riješiti,jer nema zainteresiranih zarad u Zavodu, s obzirom da sena tržištu rada nude mnogobolje plaćeni poslovi.

Zato ulažemo velike napore

da, s produženim radnim vre-menom i 16 stalno zaposlenih,završavamo poslove profesio-nalno i zakonito, za koje je po-trebno najmanje 28 izvršilaca.Ono što ne možemo baš posti-ći je blagovremenost u postu-panju. Međutim, brojčano ne-dovoljan kadrovski potencijal,uz veliki broj predmeta u radui mnogim problemima koje do-nosi ovaj složen posao, me neobeshrabruje. Imam povjere-nja u kolektiv.

Da li Vam je profesija pra-vnika pomogla ili odmogla upozivu direktorice Zavoda?

- Pravničko znanje zaista po-maže u obavljanju poslova ru-kovođenja Zavodom, ali mi je

izuzetno korisno dugogodiš-nje radno iskustvo, stečenona raznovrsnim poslovima uorganima uprave Općine Ko-tor.

Imate li vremena za nekihobi? Na koji način provodi-te slobodno vrijeme?

- Za hobi nemam vremena,jer tako zahtjevni i obimniposlovi ustanove kojom ruko-vodim, podrazumijevaju pot-punu posvećenost poslu, ra-dno vrijeme preko deset sati ičeste radne vikende. Svakislobodni trenutak koristimza susrete sa obitelji, a najvi-še sa unucima, što mi priči-njava posebnu radost i zado-voljstvo.

36

37

Piše:dr. Milenko M. PASINOVIĆ

„More, more…“ Tako glaseprve riječi refrena poznatemelodije. I u ovom prilogu ćese, po tko zna koji put, pono-viti kako mi doživljavamo mo-re, a kako se odnosimo premanjemu. Riječ je, dakako, oobalnom moru Crne Gore, oprostoru koji površinom odgo-vara 18.39 posto kopnene po-vršine njene teritorije; većemnego što je prostor privatnihobradivih površina u državiCrnoj Gori. A tu „njivu“ jedino„oru“ propeleri brodova koji,za prolaz preko nje, plaćajudosta visoku nadoknadu naime korištenja plovnog puta iobjekata sigurnosti plovidbena njemu. Plodovima te „nji-ve“ hrani se 91 obitelj stalnozaposlenih ribara, mnogo višeonih koji koriste ribu na obi-

teljskoj ili restoranskoj trpezi.Koliko li je tek onih koji sehrane „kruhom sa sedam ko-ra“ više od 3500 naših pomo-raca koji plove svjetskim mo-rima. Ovo posljednje ne izno-sim (za razliku od nekih) kaouspjeh, već kao nuždu, jer jeriječ o sposobnim ljudima ko-je smo školovali za druge, ato, priznat ćete, nije baš zapohvalu.

Razvijene zemlje su, dobrimdijelom, svoj razvoj zasnivalena „uvozu pameti“. Pomoracase često prisjećamo kao mo-

gućih investitora, ili štedišabanaka, ne kao ljudi kojimabi trebalo riješiti pitanje nji-hovog socijalnog i zdravstve-nog osiguranja, na način kojibi bio za sve prihvatljiv i kori-stan, za fondove i za njihovekorisnike. Nedovoljno mislimoi na one koji dolaze, mlade po-morce.

Ali, nije ovo glavna temaovog priloga. Koristi od morasu, gotovo, nesagledive. Istra-živanja crnogorskog obalnogmora su pokazala da je mo-gući godišnji ulov ribe, bezštetnih posljedica po održivirazvoj, veći od tehničkih ka-paciteta naših kočarica, njih14 i 170 čamaca registriranihza ribolov.

Istraživanja crnogorskogpodmorja pokazuju prisustvoplina, a gdje ima plina, kažu,ima i nafte.

More krije, za sada registri-rana, 22 arheološka nalazi-šta, mnogo više žrtava onihkoji su od njega živjeli ili se zanjega borili, za slobodu mora iplovidbe. Ali i za slobodu prio-balnih država. Ovo posljednječesto zaboravljamo.

More je veza sa svijetom,uspostavljena na ovom pro-storu, prema podacima Odje-ljenja državnog arhiva u Koto-

PLAE TIJESNE, SVE MANJE RIBE I GALEBOVA,SVE VIE BETONSKE PODLOGE I FUGE

More, more…Krajnje je vrijeme da se suočimo sanedostatkom jedinstvenogmenadžmenta ovim resursom. Dakonačno shvatimo da nas je morepovezivalo sa svijetom i da je ono idanas put za integracije kojima težimo

38

ru od XII. stoljeća, kada jeuspostavljena veza Kotora satalijanskom obalom i Omi-šem. Krajem XVI. stoljeća Pr-čanjani su svojim brzim bro-dovima uspostavili poštanskisaobraćaj duž istočnojadran-ske obale do Venecije.

Godine 1838. uspostavljenje redovni parobrodski sao-braćaj na relaciji Trst – Kotor,1879. Trst – Pristan i 1886.Trst – Ulcinj. A poduhvati IvaVisina, braće Marka i JozaIvanovića, Želalića, MatijeZmajevića, Bizantija i drugih,ne manje značajnih i dužnihpoštovanja, postali su pred-met povijesti svjetskog po-morstva.

Najveći spomenik moru po-digli su bokeljski pomorci, po-dižući brojne palače i crkve,prilažući mnoge darove, zavje-tne ploče, ili financirajući li-kovna i književna ostvarenjau znak zahvalnosti za darovekoje im je pružilo, ali i u znakzahvalnosti za spas života ko-jemu je prijetilo more.

Crna Gora već više od jed-nog stoljeća ima svoje obalnomore, što znači suverenitetnad njim, iznad i ispod njega.Tim morem u nju stiže oko 2posto turista redovnim linij-skim saobraćajem, oko 150brodova na kružnom putova-nju sa blizu 100 000 posjeti-telja i oko 4 000 nautičara nasvojim ili iznajmljenim plovili-ma.

Oko 95 posto turističkogprometa Crne Gore vezuje seza more.

Da je morski put najjeftinijiza prijevoz tereta i da je u ovo-me nezamjenjiva uloga lukeBar, ne treba posebno nagla-šavati.

Ono što bi željeli posebnonaglasiti je naš odnos premamoru. Da li se prema njemuodnosimo razmjerno onolikokoliko nam ono daje?

Da je more postalo deponijašuta, drugog krutog i mekog„otpada“, do grobišta uginulih

životinja, na žalost, svakodne-vno čitamo, slušamo ili gleda-mo.

Pa i ono što se direktno nebaca u more, već neposrednouz obalu, „stiže“ u more vodo-tocima, vjetrom, a velikim di-jelom kao nepročišćeni „proiz-vod“ kanalizacijom.

Nije rijedak slučaj da su po-jedinci nasipali more kako biizbjegli da se nađu u zoni kop-nenog dijela morskog dobra,njenoj zakonski minimalnojgranici od 6 metara od „najve-ćeg talasa za vrijeme najjačegnevremena“. Granici koju po-neki doživljavaju kao maksi-malnu a ne minimalnu uda-ljenost „od linije do koje dopi-ru najveći valovi za vrijeme

najjačeg nevremena“.Granicukoja nije paralelna crta saobalom, već granica koja imasvoj pravni, ekonomski, teh-ničko-tehnološki ( Solana, lu-ke npr.) i ekološki rezon. Pa, iu tako definiranim kriterijimai želji da se u zoni morskogdobra nađe što više prostora,tada, pretežno uknjiženog kaodruštvena imovina, ili već za-štićenog nekim drugim vidomi režimom zaštite, i pored na-stojanja, nije se moglo izbjećida se 18 posto privatne svoji-ne nađe u okviru ove granice.Navedeno ne treba doživljava-ti kao želju za otimanjem, većočuvanjem prostora. Na ža-lost, ni u toj želji se nije u sve-mu uspjelo, jer, koliko raspo-

39

lažemo podacima, oko 100objekata je bespravno izgra-đeno na tom nevelikom pro-storu, svega nepunih 60 km2.Konačno, mijenjale su se i dr-žavne granice pa što ne bi iova ako zato postoji opravda-na potreba, ako postojećagranica postane prijetnja pla-niranom održivom razvoju.

Usvajanje Strategije inte-gralnog upravljanja obalnimprostorom nudi nova rješenjaupravljanja, a time i zaštite,ali, još bez primjene i bezutvrđene linije zabranjenegradnje.

Mnogi, njih oko 250, premapodacima sredstava informi-ranja, u akvatoriju Boke su,sa ili bez dozvole, nasuli more

i pravili ponte ( mula ). Neonakva kakva su u tradicijiovog kraja, po materijalu, na-činu i tehnici gradnje, i ne,posebno za svrhu kakvu suimala ona građena prije višestoljeća. A mnoga od njih supromijenila i svoju namjenu,postala su prostori za dnevniboravak sa različitim, ako ta-ko možemo reći, arhitekton-skim kreacijama.

Betonska podloga i fuge„zatvorile“ su prirodna stani-šta nekih živih bića u prioba-lju. Riba, koju ribari ostavlja-ju prilikom izvlačenja mreža,danima ostaje u moru jer ne-ma tko da je pojede. Kao da jeprestala da važi poslovica da„velika riba jede malu“.

Lijep običaj Bokelja, dakruh „sa sedam kora“ ne ba-caju osim u more, da njimehrane ribe i galebove, vjero-jatno u sebi krije simbolikuda je zarađen na moru i davišak treba vratiti moru, nažalost, u posljednje vrijemeostaje bez rezultata. Naime,on danima pluta a da ga nepojedu ni ribe ni galebovi.Sve je manje jednih i drugih.A kako će ih biti kada se čaki prirodni rezervat, pretvarau privredni objekt. Kako pro-tumačiti suglasnost da jeprostor gdje se, ne tako da-vno, tražila posebna dozvolanadležnog organa za jedno-kratni ulov ribe, danas nasuti koristi se u privredne svr-he, ne u vezi sa korištenjemmora?

A, kada je o nasipanju riječ,onom koje se vrši legalno, pi-jeskom, u cilju stvaranja pla-ža, postavlja se pitanje da li jerađena Studija utjecaja naokolinu?

A od posta, mjesta za izvla-čenje mreža potegača, tradi-cionalnog načina ribolova uBoki, posebno u Kotorsko – ri-sanskom zaljevu, njih 179,oko 20 posto moguće je kori-stiti, iako su „zaštićene“ usvim prostorno - planskim do-

kumentima Na mnogima odnjih su izgrađene ponte za ku-panje ili su pretvorene u sidri-šta za plovne objekte.

Proces litoralizacije sve se vi-še manifestira i na nosivost istandarde prirodnog prostora.To, sada, shvaćaju i hotelijeri.Nezapaženo je protekao inter-vju gošće iz Portugalije, kadaje, govoreći o svojim dojmovi-ma za vrijeme boravka u Cr-noj Gori , kazala da su nam„plaže tijesne“.

Koliko do jučer, ova bi pri-mjedba zvučala čudno. Da-nas, očigledno nije više tako.Prirodni kapacitet prostora iodgovarajući standard koji semora osigurati kupačima, sveviše ugrožavaju standarde ikategoriju hotela. Otuda će semorati pribjeći zakupu pojedi-nih dijelova plaža, njihovomograđivanju, u cilju osigura-vanja standarda i kategorijehotelskih objekata. Jer, gosthotela neće plaćati uslugekoje ne odgovaraju kategorijiobjekta, njegovih sadržaja uzatvorenom i na otvorenomprostoru. A gost u hotelskomobjektu, ljeti, boravi radi ku-panja. Najave Ministarstva zaturizam i zaštitu prirodne sre-dine, u ovom smislu, ohra-bruju, ali i ukazuju na oprav-danost naših konstatacija.

More, more… Moglo bi se jošmnogo pjevati i pričati o nje-mu. Ali, i mnogo više voditibrige o njemu. Krajnje je vrije-me da se suočimo sa nedo-statkom jedinstvenog mena-džmenta ovim resursom. Dauvidimo da preklapanje na-dležnosti ostavlja prostor zastanje kakvo je. Da razlikuje-mo institut morskog dobra odinstitucije. Da konačno shva-timo da nas je more poveziva-lo svijetom i da je ono i danasput za integracije kojima teži-mo. Jadransko-jonska inicija-tiva nam to najbolje pokazuje.Ne smijemo dozvoliti da natom putu budemo „crna ru-pa“.

Frano Bolica Grbičić

40

Piše:Dr. sci. Lovorka ČORALIĆ

Obitelj Bolica ubrajala semeđu vodeće kotorske i bo-keljske plemićke obitelji. Ukotorskim se arhivskimvrelima bilježe već od XII.stoljeća, a tijekom dugoganiza idućih vijekova obna-šali su u gradskoj upraviprestižne službe i zvanja(kneževi za kotorske samo-stalnosti, gradski vije�