EUROPSKE REGIJE I POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE U NOVOM

VIJEKU

Prof. Boo Golua

NIKOLA UBI ZRINSKI (1508.-1566.)

-njegova junaka smrt postala je temom mnogih knjievnih i povijesnih djela u nas i u

Europi. (SLIKA)

1. TURSKA OKUPACIJA HRVATSKIH PROSTORA

Turci su u Bosnu prvi put provalili 1386. god. i doprli ak do Neretve. Dvije

godine kasnije 1388. god. kod Bilee ih je potukao Vlatko Vukovi. Od tada, oni ee

ulaze u Bosnu, nekad sami, a najvie na poziv neslonih bosanskih velikaa. Od 1435.

god. Turci stalno dre trgovite Vrhbosnu (dananje Sarajevo). Osmanlijsko Carstvo

(Osman I. 1301.-1326.) ili Otomansko Carstvo (Otoman-tur. Turin) svoje korijene ima u

jednom turskom plemenu iz okolice Aralskog jezera (nalazi se desno od Kaspijskog

jezera), od oko 400 obitelji, a islam je prihvatilo ve u 8. st. Na kraju 13. st. doseljavaju se

u Malu Aziju, gdje osnivaju svoj emirat. Neprestanim ratovima brzo se proirie na sve

strane. Da nasele osvojene teritorije i umnoe vojniku snagu, od poetka su zarobljavali

stanovnitvo, te ga prevodili na islam. Osobito su bili na cijeni djeaci od 8 do 12 godina

od kojih su stvarani janjiari. Turci su vodili rat kao svetu borbu za islam protiv

nevjernika. Carigrad je osvojen 1453. god. Beograd je branio Ivan Kapistran. Smederevo,

posljednja utvrda u Srbiji, pada 1459. god. i Srbija postaje paaluk. U proljee 1463. god.

turski sultan Mehmed II. Osvaja nenadanom i brzom navalom je osvojio Bosnu. Kraljica

Katarina, ki hercega Stjepana, ena Stjepana Tomaa i maeha Stjepana Tomaevia

pobjee preko Dubrovnika u Rim gdje je umrla 1478. god. Pokopana je u crkvi Ara coeli

(rtvenik nebeski). Pet dana prije smrti ostavila je Bosnu Svetoj Stolici u nasljedstvo, ako

joj se djeca Sigismund i Katarina ne vrate u krilo Katolike Crkve, jer su bila odvedena u

tursko ropstvo.

STJEPAN TOMA (1443.-1461.)

-ve u njegovo vrijeme sluti se kraj Bosanskog kraljevstva. (SLIKA)

Vlako stanovnitvo se nastojalo okoristiti novom situacijom, te se stavilo na

stranu Turaka i inilo mnoga zla. Herceg Novi kao posljednja utvrda hercegove zemlje

2

pao je 1482. god. Turci su 1493. god. porazili hrvatsku vojsku na Krbavskom polju kod

Udbine. Poslije toga postupno i sustavno pljakaju kraj za krajem. Jajce i Banja Luka

padaju 1528. god., a Biha 1592. god. Hrvatski dravni sabor nazvao je preostali slobodni

dio Hrvatske reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatie (ostaci ostataka

nekada velike i slavne Hrvatske Kraljevine). Primjer junake borbe bio je Gvozdansko,

kojega 1577. god. Ferhad-beg napao s oko 5000 muslimanskih vojnika i Vlaha. Od pape

Leona X. Hrvati dobie naslov Antemurale christianitatis (Predzie kranstva).

TURSKA DRAVNA UPRAVA

Podruje turske drave bilo je podijeljeno u ejalete (paaluke), kao najvie

teritorijalno-upravne jedinice. Njima na elu stajao je beglerbeg, paa ili vezir. Manje

upravne jedinice bile su sandaci, a jo manje kadiluci, te najmanje nahije. Za tursku

drave najvanije je bilo ubiranje poreza, kojega su plaali nemuslimani u znak

pokornosti. Od tih poreza bili su izuzeti franjevaki samostani u Sutjesci, Fojnici,

Visokom, Olovu i Kreevu. Osvaja Bosne Mehmed II. dao je fra Anelu Zvizdoviu

ahd-namu (povelja, kanun-nama-zakon) kojom je formalno katolicima zajamena sloboda

vjere. Prvi veliki progon krana poeo je 1516. god. U mnogim gradovima crkva je

pretvorena u damiju. Najnovija istraivanja govore o 444 crkve u srednjovjekovnoj

Bosni i Humu.

VJERSKI IVOT POD TURCIMA

Vrenje vjerskih dunosti u turskoj dravi katolicima bilo je veoma oteano.

Krstilo se u kui ili polju, rjee u crkvi. O dijeljenju sakramenta potvrde nije nam nita

poznato. Turski kadije (sudac) i pravoslavni biskupi traili su od katolika da im plate

enidbene takse. Matine knjige u 17. st. jo nisu postojale. U pogledu vjerskih istina u

narodu je vladalo veliko neznanje.

UVOENJE GREGORIJANSKOG KALENDARA

Papa Grgur XIII. na prijedlog astronoma odredio je 1582. god. za Katoliku Crkvu

reformirani ili novi kalendar. U Hrvatskoj i Ugarskoj novi je kalendar uveden 1587. god.

Sveta je Stolica naredila da se mora uvesti novi kalendar, to dovodi do problema,

prvobitno tamo gdje su katolici bili pomijeani s pravoslavcima.

3

1.4. POVLASTICE FRANJEVCIMA

Franjevci Bosne Srebrene, zbog posebnih prilika u kojima su djelovali dobivali su

razne povlastice od Svete Stolice od kojih su posebno vane: pravo na propovijedanje

poganima, pravo sluenja mise i dijeljenja sakramenata u privatnim kuama, a na

sajmine dane i u polju na otvorenom. Pod tim povlasticama mogli su sve do

Tridentskog koncila (1545.-1563.) vriti duhovnu pastvu i bez odobrenja biskupa.

Redovniki poglavar podjeljivao je svom podreenom sveenstvu i pastoralne slube.

Ovu praksu franjevci su nastavili i poslije Tridentskog koncila, to ih je dovodilo u

sukob s biskupom.

1.5. PRAVOSLAVCI I KATOLICI

Meu tisuama pisama i izvjea iz Bosne toga vremena, prava je rijetkost da koje

pozitivno govori o ponaanju pravoslavaca prema katolicima. Pravoslavna hijerarhija

eljela je podjarmiti katolike i ubirati od njih porez. Vladike (pravoslavni biskupi) su

uivali ast turskog pae.

2. BOSNA I HERCEGOVINA OD 1700. DO 1878. GODINE

POLITIKE PRILIKE

Turska je drava poslije poraza u pomorskoj bitki kod Lepanta 1571. god. dobila prvi jai

udarac. U toj bitki protiv Turske borili su se Venecija, panjolska, Crkvena Drava,

Savoja (izmeu vicarske, Italije i Francuske) i malteki vitezovi. Ubrzo je uslijedio drugi

udarac, poraz turske vojske kod Siska 1593. god. Poslije tekih poraza u Bekom ratu

(1683.-1699.) i sklopljenog mira u Srijemskim Karlovcima (1699.), turska je drava u

stalnom opadanju. Stanje krana u toj dravi znano se pogoralo. Sad su kranske nade

u osloboenje Bosne potpuno potonule. Krani su na sebe navukli mrnju muslimana,

pogotovo onih useljenih. U ovo vrijeme u Bosni nestaje imunijih trgovaca katolika. Age

i begovi potpuno prisvajaju zemljite kranske raje. Potkraj 18. st. sam vezir nareuje da

krani moraju nositi crnu odjeu u znak drutvene diskriminacije. Tijekom 18. st.

bosanski su se nonici toliko osilili da su poeli i Porti prkositi. Protiv neposlunika

Carigrad je otro postupio, to je urodilo mrnjom prema Porti i pojaalo tenju za

autonomijom. Tako je 1831. god. Husein-kapetan Gradaevi okupio bosanske feudalce,

4

ali u borbi za autonomiju Bosne nije mogao nita postii, jer se od njega odvojio Ali-aga

Rizvanbegovi, moni hercegovaki feudalac, koji je sa Smail-agom engiem pomogao

turskoj vojsci uguiti bosanski ustanak. Tako se 1832. god. Hercegovina odvojila od

Bosne i postaje posebnim paalukom. Otpor je i dalje postojao, dok nije Omer-paa (srp.

Mihajlo) 1850.-1852. god. konano slomio svaki otpor, ukinuo hercegovaki paaluk, a

sjedite vezira 1852. god. prenio iz Travnika u Sarajevo. Kao posljedica kaotinog stanja

bilo je iseljavanje katolika iz BiH u slobodne krajeve. Kranske sile, prije svih Austrija i

Rusija hrabrile su domae puanstvo na ustanak. U proljee 1875. god. Hrvati katolici iz

donje Hercegovine zapoeli su ustanak na elu s don Ivanom Musiem. Tzv. Istono

pitanje rijeeno je na Berlinskom kongresu 1878. god. gdje je Austrija dobila mandat da

moe okupirati BiH.

APSOLUTNI VIKARIJAT U BOSNI

Srebreniko-visoka biskupija (srebrenisensis-vissocconensis) osnovana izmeu

1421. i 1424. god., iezla je dolaskom Turaka. Kako je biskup bosanske biskupije od

1252. god. stolovao u akovu, te zbog dravne granice na Savi nije lako mogao vriti

svoju slubu u Bosni, Sveta je Stolica smatrala potrebnim osnovati ovaj vikarijat.

Vikarijat je osnovan 1735. god. Vikarijat je bio vezan uz franjevaku provinciju Bosnu

Srebrenu. Vikar je obino stolovao u jednom od tri samostana: u Kraljevoj Sutjesci,

Fojnici i Kreevu. Vikarijat je osim Bosne obuhvaao i duvanjsku biskupiju, a trebinjska

je ostala izvan toga vikarijata. U 18. st. na tom podruju bile su 32 upe, a svega 5

samostana:uz spomenute samostane jo u Vareu i Podmilaju kod Jajca. Posljednji

zajedniki vikar za BiH bio je fra Rafo Barii (1832.-1846.) koji je 1846. god. postao

hercegovakim vikarom. Hercegovina dobiva posebnu franjevaku kustodiju 1852. god.

koja je uzdignuta na rang provincije 1892. god.

OSMANSKO CARSTVO I NJEGOVO UREENJE

3.1. RAZVOJ OSMANSKE DRAVE I OSMANSKOG FEUDALNOG UREENJA

Od bitke na rijeci Marici 1371. god. do osvojenja Banata 1552. god. Turska je

zauzela cijeli junoslavenski prostor. Osmanska se drava razvila od jednog bejluka

(emirat) koji je bio osnovan pri kraju 13. st. Na elu toga bejluka poslije Osmana bili su

njegov sin Orhan i unuk Murat. Oko Osmanovia u prvo su se vrijeme okupili sitni

feudalci, vojnici i lanovi borbenih vjerskih organizacija. U prvo vrijeme glavni pravac

5

bio je usmjeren prema bizantskom teritoriju. Ali ve za vrijeme Orhana turska se vlast

uvruje i na Balkanskom poluotoku u oblasti Galipolja i Drinopolja. Osmanska se

drava toliko proirila da je Murat mogao uzeti naslov sultan (u razini cara). Najvii

osmanski zapovjednici potjeu iz begovskih porodica, predstavnika vjerske inteligencije i

nekih bizantskih islamiziranih vojskovoa. U Osmanovia bilo je i neto obrta i trgovake

djelatnosti. U gradovima je prevladavalo privatno vlasnitvo, mulk. Velikai i krupni

vojni zapovjednici drali su pojedine oblasti. Postojalo je i sitno vojniko plemstvo,

spahije, koje su uivale nasljedstvo vojnikog lena, timare. Uz ovo postojala su imanja

vjerskih zadubina, vakufi. Za vrijeme Orhanove vlade uvedena su dva roda stalne

vojske: konjanici i pjeaci. Oni su posjedovali zemlju, itluke. Bili su osloboeni

prodavanja, a u ratu su primali plau. Osvajaka djelatnost povukla je velikae, zatim

spahije stalnu vojsku kao i fanatine dervie (redovnici), a onda i plemena s njihovom

stoarskom i vojnom organizacijom. S uvrenjem turske vlasti u dolini Marice i

Makedoniji stvoreni su uvjeti za razvitak i ureenje Osmanske drave. Jedan dio

osvojenih zemalja ostao je pod starim dinastima, sada turskim vazalima, ali je bilo i

stanovnika feudalaca, naroito sitnih pod izravnom turskom vlasti. Neka od tih dobara

obraivali su robovi (zemljoradnici) i prisilno naseljeni seljaci. Osvojeno podruje trebalo

je organizirati. Posjedi u Maloj Aziji pripadali su pod Anadolski beglerbegluk, a prostori

u Europi uli su pod Rumelijski ejalet. Dio plijena steenog u pohodima i pristojbe od

zarobljenika dobivao je sultan, a pokorenim kranima nametana je glavarina (dizija,

hara). Dotadanje privremeno uzimanje zarobljenika, u vrijeme Murata I. postao je

zakon. Njima se osobito popunjavao janjiarski red, novo uvedena sultanova pjeadija. U

turski vojniki sustav preuzet je, djelomino kao konjuari, a djelomino kao borbene

trupe, balkanski stoarski red vojske pod imenom vojnuci, koji su s mortolozima bili

jedan od dva osnovna kranska roda vojske u turskoj slubi. U osvajakim oblastima

stvaraju se sitni i srednji timari koji su davani spahijama uz obvezu da e sudjelovati u

vojnim pohodima. Ta spahijska konjica bila je osnova osmanske vojne moi. Invazija na

europsko tlo bila je u znaku borbe protiv nevjernika, a vlast nad pokorenim narodima

odravala se takoer u ime islama. Bajezid (1389.-1402.) je preseljavao turske stoarske

skupine iz maloazijskih begluka u balkanske oblasti. Bajezidova je politika izazvala

estoki opoziciju, pa su se neki emirati priklonili mongolskom vladaru. Protivnici

Bajezidove politike i prvog vezira irili su u narodu glasove o odnaroivanju sultana zbog

enidbe s krankama, o naputanju i sl. zakona o pijenju vina itd. Sukob izmeu

mongolskog vladara i Bajezida kod Ankare 1402. god. zavrio je Bajezidovim porazom.

6

Uzimanjem naroitih i darovitih djeaka i mladia u dvorsku slubu stvoren je kadar

poturenjaka koji je poeo dobivati poloaje u turskoj upravi. Iz vremena Murata II.

(1421.-1451.) ovdje su dospjeli i najstariji ouvani katastarski defteri. Novu eru Turskog

Carstva zapoeo je Mehmed II. Osvaja (1451.-1481.) zauzeem Carigrada 1453. god.

Najvie poloaje u vjerskoj, prosvjetnoj i sudskoj slubi dobivali su predstavnici vjerske

inteligencije. Za vrijeme Mehmeda II. doneseni su zakoni i drugi pravni akti kojima se

izgraivala despotska drava po uzoru na ranije islamske drave, ali donekle i na

bizantsku dravu. Za Bajezidove vlade jae se izgrauje flota, potrebna za osvajaku

politiku na Sredozemlju. Saim I. Okrutni (1512.-1520.) zapoeo je svoju vladavinu

sustavnim progonom ijita (potjeu od Alije, Muhamedova zeta, smatraju da je preko

Muhamedove keri na zeta preao zakon, najvie ih je danas u Perziji i Iraku), to je

dovelo do rata s Perzijancima, uz to okrutnim je mjerama uguivao pobune janjiara. U

vrijeme Selimova sina Sulejmana Zakonodavca (1520.-1566.) Osmansko se Carstvo

proirilo od Perzije do Maarske te je predstavljalo veliku silu i na Istoku i na Zapadu.

Tada je sultanova vlast bila neograniena. Zakonodavstvo se pozvalo na erijatsko pravo.

U islamu postoje dvije sljedbe suniti i ijiti koji dre da je Muhamed za svog nasljednika

odabrao zeta Aliju i da je nakon Muhamedove smrti vlast nad islamom trebala pripasti

Aliji. Tada je Osmansko Carstvo postalo vodea drava u muslimanskom svijetu.

DRAVNO I VOJNO UREENJE OSMANSKOG CARSTVA

U drugoj polovini 15. st. i prvoj polovini 16. st. Osmanska se drava razvija u

imperij. Prije je karakteristina bila despotska vlast sultana s primjesama teokratske

vladavine. Osmanski sultani imali su velik i raskoan dvor s vanjskim slubama i

haremom. Od 1453. god. prijestolnica je bio Carigrad, ali je sultan boravio u Brusi

(unutranjost Male Azije) i Drinopolju. U prvoj polovini 16. st. bila su 4 vezira. Centralni

izvrni organi imali su kancelarije s razgranatom administracijom. Kancelarije su vodile

razliite vrste deftera u kojima su bile registrirane odluke, zbirke prijepisa akata, popisi

prihoda, katastarski i drugi popisi. Prema odlukama divana izdavale su se zapovijedi

(fermani), dokumenti o imenovanju (berati), sastavljani su ugovori (ahd-name). Do

osvojenja Sirije i Egipta postojali su Anadolski i Rumelijski ejalet, beglerbeg. Tada su na

Istoku uspostavljeni novi ejaleti. Bosanski paaluk osnovan je 1590. god. Ejaleti su se

dijelili na sandake ili na arapskom jeziku live to znai zastava. Sandaci su se dijelili na

kadiluke kao sudske teritorijalne jedinice i na nahije kao upravno-feudalne jedinice.

Turska je administracija dijelila naselja na selo, trg, varoicu i grad. Gradovi i kasabe su

7

se dijelili na demate (opine) i mahale koje su veinom nastajale oko bogomolja. Osnova

pravnog ureenja Osmanskog Carstava bio je erijatsko pravo koje je izgraeno u prvim

stoljeima arapske teokratske drave.

3.3. OSMANSKO FEUDALNO UREENJE I POSLJEDICE NJEGOVA UREENJA

Podanici Osmanskog Carstva dijelili su se na osnovnoj staleko-klasnoj podjeli na

vojniku klasu (asker) i radniku klasu (raja). S obzirom na poreze i podavanja, poloaj

muslimanske i kranske raje nije bio isti. Uz ostalo, muslimanski seljaci nisu plaali

hara. U Osmanskom Carstvu novana jedinica bila je aka-mali srebreni novac. Osim

toga, kovao se zlatni novac, ali je najvie u opticaju bio strani zlatni novac (mletaki,

ugarski). Dvije strateke industrijske grane bile su solane i rudnici koji su se davali u

zakup. Kao muslimanska teokratska drava, Osmansko Carstvo, prema uenju erijata, a i

iz financijskih razloga, jer su mu trebali haraki obveznici, smatralo je krane narodom

knjige, pa su i oni formalno imali graanska prava, iako ne kao muslimani. Stanovnitvo

se dijelilo po vjeri. Uz muslimane, pravoslavlje je imalo odreene privilegije, pa prema

tome i relativno velik utjecaj na drutvo.

4. BOSNA I HERCEGOVINA--4.1. USPOSTAVA TURSKE VLASTI

Turski upadi u Bosnu zapoeli su 90-ih godina 14. st. i trajali su do konanog

zauzea bosanskog kraljevstva. Nositelj tih akcija bilo je Skopsko krajite kojim je

upravljao Ishak-beg, a zatim njegov sin Isa-beg. Iz jednog popisa Isa-begova krajita

1455. god. vidi se da se u turskim rukama nalazi Hodidjed s uom okolicom dananjeg

Sarajeva. Isa-begov posjed (has) nalazio se u Polju kod dvorca (Saray-ovasi) kako se

oznaavao kraj oko dananjeg Sarajeva. Na mjestu kasnijeg Sarajeva u to doba je

postojao mali trg (trgovite). Poslije konanog pada Bosne osnovan je Bosanski sandak

sa sjeditem u Sarajevu. Osnivanje Jajake i Srebrenike banovine ugroavalo je turske

posjede u Bosni. Turci postupno osvajaju Hercegovu zemlju i nastavljaju s naletima

prema zapadu. Tim osvojenim prostorima upravlja bosanski sandak-beg, a tek 1470.

god. zna se za prvog hercegovakog sandakbega koji je bio smjeten u Foi. Jugoistoni

dio Hercegove zemlje s Herceg Novim i jo nekim uporitima u donjem toku Neretve bio

je 1482. god. zauzet i ukljuen u Hercegovaki sandak. Turci su kasnije tome sandaku

pripojili i Makarsko primorje. Mostar je pao 1466. god., a Poitelj 1471. god. Bosanski

sandak zajedno s Hercegovakim i Zvornikim sandakom bio je podreen

8

Rumelijskom beglerbegu. Poitelj na Neretvi-utvrdu sagradio 1463. god. hrv.-ugar. kralj

Matija Korvin (1458.-1490.) za obranu od Turaka

4.2. ORGANIZACIJA TURSKIH POSJEDA U 16. ST.

Prije konanog pada Bosanskog kraljevstva Turci na osvojenom prostoru nisu uvodili

svoje oblike feudalnog drutva. Tek kad su sruili Bosansko kraljevstvo, Turci su

pristupili uvoenju svih oblika svoje feudalne organizacije. Iz Skopskog krajita su doveli

prilian broj svojih ljudi, kojima su podijelili timare, a od domaih primali su samo one u

koje su stekli povjerenje. Meu kranskim spahijama bilo je i onih koji su bez borbe

predali vane utvrde. Za razliku od Bosne, u neto kasnije osvojenim dijelovima

Hercegovine zadrali su kao spahije vei broj domaih feudalaca. Od domaih ljudi u

svoju feudalnu klasu primali su mlae lanove, koji su, prije ili kasnije prelazili na islam.

Svaki otpor kanjavan je oduzimanjem lena i degradacijom plemia na stupanj raje. Na

vea lena mogli su raunati samo oni feudalci koji su preli na islam ili su imali bliske

roake na visokom dravnom poloaju. Obino su krani spahije prelazili na islam da bi

sauvali svoje timare.

4.3. SELJATVO I SEOSKA PRIVREDA U 15. ST.

U prvim godinama uspostave bosanskog sandaka bilo je mnogo razruenih i naputenih

sela. Svako deseto selo bilo je bez puanstva. Naroito mnogo pustih sela bilo je u

nahijama: Uskoplju, Mostaru i Lavi. U prvih nekoliko godina prije okupacije vrlo su

rijetki sluajevi islamizacije na selu. Jedino u kraju oko Sarajeva bilo je neto

islamiziranih seljaka. Tek 70-ih godina 15. st. islamizacija poinje uzimati maha. Tako

1489. god. u Bosanskom sandaku na 25.000 kranskih kua bilo je 4.500

muslimanskih. Islamizacija nije bila jednaka u svim krajevima. Masovno prelaenje

seljatva na islam u Bosni predstavljao je osnovu za jaanje turske vlasti. Postojale su

znatne razlike izmeu zemljoradnikog i stoarskog dijela puanstva. Zemljoradnici su

bili vezani za zemlju i gospodare zemlje, a stoari su bili slobodni seljaci. Turci su s

istaknutim vlakim starjeinama sklapali ugovore o naseljavanju zemalja stoarima. Kao

vojniki sposoban element Turci su Vlahe uzimali i u vojne i u poluvojne slube. U

selima gdje je islamizacije uzimala maha, stvaraju se posebne skupine, mahale muslimana

i krana.

9

4.4. GRADOVI I GRADSKA PRIVREDA U 15. ST.

Prije okupacije na bosanskom tlu bilo je mnogo trgova. Njihov se broj poveao

osvojenjem Hercegove zemlje. Turci su trgove razlikovali po veliini, privrednoj

vanosti, postanku i po mogunostima daljnjeg razvitka. Svi rudarski trgovi bili su

ukljueni u carske hasove. Ostali vaniji trgovi ulazili su u sandakbegove hasove. Novi

Pazar kao najvei trg, najprije je zahvatila islamizacija, a nakon toga kree islamizacija

Sarajeva i okolice. U ostalim trgovima u to vrijeme svi stanovnici bili su krani. Jedino

su rudarski trgovi mogli s vie uspjeha stvarati otpor islamizaciji, ali samo do kraja 15. st.

Sarajevo se do kraja 15. st. razvilo u krupno preteito islamizirano trgovako sredite.

Turci mijenjaju izgled ovdanjih trgova. Veliku ulogu u tom odigrale su vjerske

zadubine-vakufi. Turci uspostavljaju nove vrste obrta. Oduzimali su zemljite

kranskom puanstvu po trgovima da bi se stvorio pogodan prostor za izgradnju

muslimanskih kua i radionica. Tako nastaju nove muslimanske etvrti. Ostaci kranskih

prostora u trgovima nazvani su varo. U trgove dolaze vjerski obrazovani ljudi koji

preuzimaju slubu u dravi, niim srednjim kolama, upravi i sudstvu. Osim njih bilo je i

razliitih muslimanskih sekti iji lanovi provode ivot u tekijama (samostan) i javno

propagiraju novu vjeru. S vremenom trgovi postaju preteito islamizirani, pa ni dalje

djeluju na islamizaciju seoskog puanstva. Domai obrtnici bivaju potisnuti, pa trgovi

dobivaju muslimansko-orijentalni karakter. Razvoj obrta kod Turaka bio je usko povezan

s potrebama vojske. Glavna sabiralita robe bili su Novi Pazar i Sarajevo. Vanjska

trgovina bila je u to doba uglavnom usmjerena prema Jadranskom moru, najveim

dijelom prema Dubrovniku.

4.5. OSNIVANJE NOVIH SANDAKA I STVARANJE BOSANSKOG EJALETA

U prvoj polovini 16. st. u Bosanskom sandaku dolazi do naglog irenja turske

vlasti, koje se podudara sa vladavinom Husrev-bega. Uloga Bosanskog sandaka u

navalnim akcijama prema Hrvatskoj dola je do izraaja 1553. god., kada je sredite toga

sandaka preneseno iz Sarajeva u Banja Luku gdje je ostalo do 1639. god. poela se

osjeati potreba za osnutkom novog ejaleta, pa je 1580. god. osnovan Bosanski ejalet u

koji su uli Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki i kasnije Bihaki sandak. Turski

poraz pod Siskom 1593. god. oznaio je poetak zaustavljanja nadiranja prema Hrvatskoj.

Broj kadiluka stalno je rastao zbog velike islamizacije i osvajanja novih prostora.

4.6. OSNIVANJE KAPETANIJE U BOSNI

10

Kapetanije su pogranine jedinice pod upravom zapovjednika-kapetana. Bihaka

kapetanija osnovana je poslije zauzea Bihaa 1592. god. Kapetani su bili podreeni

bosanskom sandakbegu koji je u isto vrijeme bio i beglerbeg Bosanskog ejaleta.

4.7. RAZVITAK FEUDALNE KLASE U BOSNI U 16. ST.

Veliki broj spahija posljednjih desetljea 15. st. vie se ne spominje. Njihovo

mjesto zauzeli su doseljenici. Broj krana spahija i dalje se smanjivao jer su mnogi preli

na islam. U to doba uvruje se muslimanska feudalna klasa, iju su okosnicu

predstavljali spahije. Hercegovaki sandak bio je tada manje izloen od Bosanskog.

Turci u novoosvojene krajeve preseljavaju znatan broj seljaka Vlaha i svojih spahija, ime

se potiskuju domai spahije. Husrev-beg bio je u 3 navrata nepunu etvrt stoljea vladar

Bosanskog sandaka. U to je vrijeme zauzeta Jajaka banovina i proirili su se turski

posjedi na tetu hrvatskih. Njegov suradnik bio je Murat Tardi porijeklom iz ibenika.

Husrev-beg je ostavio mnoge zadubine u Sarajevu: damija, medresa, bezistan. Po svoj

prilici bio je porijeklom iz ovih krajeva. Osim Husrev-bega od domaih ljudi u turskoj

upravi isticali su se: M. Karaosmanovi, Ferhat Desisali, Ferhat Sokolovi i Hasan

Predojevi. Predojevi je bio jedan od najagresivnijih zapovjednika u Bosni. U borbama

je koristio Vlahe. Izgubio je bitku pod Siskom 1593. god.

4.8. SELJATVO I SEOSKA PRIVREDA U 16. ST.

Tijekom 16. st. dolo je do znatnih promjena u sastavu bosanskog seljatva to je

uzrokovalo ubrzano prelaenje stoara na zemljoradnju. Ve su novoosvojena podruja u

prvoj etvrtini 16. st. Turci naseljavali Vlahe koji su imali svoja stoarska udruenja. Tim

je znatno izmijenjena etnika struktura stanovnitva. Osim Vlaha Turci su prema zapadu

selili i obine seljake muslimane. Vlasi su bjeei od Turaka postupno prelazili na

hrvatsko i mletako tlo. I pored stalne islamizacije, preteito veinu seoskog puanstva u

Bosni u 16. st. inili su krani. Suprotnosti izmeu seljaka krana i muslimana u drugoj

polovici 16. st. pojaava se zbog otpora kranskih seljaka prema turskoj vlasti.

4.9. GRADOVI I GRADSKA PRIVREDA U 16. ST.

Bosna je u ovo doba postala prometno podruje izmeu Rumelije, Panonske

nizine i Jadranskog mora. Razvijaju se mnogi gradovi, a Sarajevo prednjai. Osnovnu

11

masu njegova puanstva sainjavalo je domae stanovnitvo. U Sarajevu su dubrovaki i

mletaki trgovci imali svoje trgovake kolonije. Osim Sarajeva vana sredita bili su:

Travnik, a onda Banja Luka i Jajce. Prvi bosanski beglerbeg bio je Ferhat-paa Sokolovi

nakon to je 1580. god. osnovao Bosanski ejalet sa sjeditem u Banjaluci. Uz obrtnike u

mnogo gradova razvio se i trgovaki stale.

5. SLABLJENJE OSMANSKOG CARSTVA

5.1. POECI KRIZE

Vrhunac svog teritorijalnog razvitka doseglo je Osmansko Carstvo poslije smrti

Sulejmana Zakonodavca 1566. god. Carstvo s prostiralo na 7000 km od istoka na zapad,

5000 km od juga na sjever, obuhvaalo je povrinu od 8 mil. km, i brojilo preko 20 mil.

stanovnika. Nasljednici Sulejmana Zakonodavca i Selima II. (1566.-1574.) nisu mogli

zadrati snagu Carstva i ono zapada u krizu. Turska je vojska pretrpjela teak poraz u

bitci kod Lepanta 1571. god. Turska je nastojala proiriti svoju vlast i na zapadu i na

istoku. Meutim, poraz kod Lepanta 1571. god. i poraz pod Siskom 1593. god., unitilo je

mit o nepobjedivosti turske vojske.

5.2 UZROCI SLABLJENJA OSMANSKOG CARSTVA

Osnovni unutranji uzrok slabljenja Osmanskog Carstva leao je u krizi

ekonomske osnove drave, u procesu raslojavanja njegove vojno-feudalne strukture, a u

prvo vrijeme njegova timarskog sustava. Na tom sustavu bila je izgraena snaga i veliina

Carstva. Zastoj u teritorijalnom irenju Carstva doveo je do ogranienja zemljinog fonda.

Tako je od smrti Sulejmana Zakonodavca do 1592. god. broj spahija bio je za polovinu

manji, a i oni su se sve tee odazivali svojoj dunosti i izvlaili se od vojne slube na sve

mogue naine, naroito otkupom i mitom. Zbog pomanjkanja ratnih uspjeha izostao je

priliv ratnog plijena, glavnog izvora bogaenja janjiara i spahija. Tim su se plijenom

uspjeno otklanjale razlike izmeu centralne vlasti i vojske, sada suprotnosti postaju

otrije, centralna vlast poinje slabiti, kao i red u vojsci i pokrajini. Nekada svemoni

turski sultani ve potkraj 16. st. postaju zavisni od svoje garde, janjiara, i time njihova

neograniena vlast poinje tamniti. S opom dezorganizacijom od 1528. god., u

janjiarski red, osim kranske djece, poeo se uvoditi i muslimanski iz Bosne i Albanije,

pokupljenu devirmom. Slabljenju Osmanskog Carstva pridonose i kapitalistiki odnosi

na Zapadu, te pronalasci i otkria u oblasti znanosti i tehnike od ega je Turska bila

12

izolirana. Rasko posvuda slabila je Carstvo. Glavni nositelj trgovako-zelenakog

kapitala u Turskoj bili su fanarioti i idovi (Fanar-gr. etvrt u Carigradu). Korupcija i

podmiivanje bili su na svakom mjestu. Turska je ranije trgovala uglavnom s

Francuskom, talijanskim gradovima i Dubrovnikom. Sada s Turskom poinju trgovati

Engleska i Nizozemska.

5.4. POGORANJE POLOAJA SELJATVA I SELJAKI USTANCI POTKRAJ

16. ST. I U 17. ST.

Tursko je Carstvo u 17. st. ulo pod teretom mnogih ustanaka i buna. Ibrahim I. (1640.-

1648.) suludi i najraskoniji turski sultan, doao je u sukob s Francuskom i poveo

Kandijski rat protiv Mleana koji je trajao gotovo etvrt stoljea (1645.-1669.). On nije

uspio zauzeti Kandiju, janjiari su ga zaklali. U Carstvu je bila prazna blagajna, kuga,

korupcija, samovolja i nasilje vladali su.

6. KANDIJSKI RAT

S namjerom da Veneciji preuzme Kretu (Kandiju), njezino posljednje jako uporite na

Istoku, Turska je izazvala rat u proljee 1645. god. Na hercegovako-dalmatinskoj grabici

u prvo vrijeme nije dolo do zategnutih odnosa pa je trgovina i dalje tekla. Meutim,

Venecija 1647. god. zapoinje s napadima iz Zadra i okolice ibenika. Najvei uspjeh

postigli su Mleani osvojenjem Zemunika (kod Zadra), glavnog turskog uporita. Nakon

toga Mleani osvajaju Ostrovicu, ps onda Klis 1648. god. Kao i kod Turaka pljaka je

bila glavni motiv vojnih operacija i vlakih hajduka (kasnije Srbi), koji su upadali na

mletaku stranu preko granice. Tada su velike skupine katolikih i pravoslavnih seljaka

poele prelaziti na mletaki teritorij, primajui ih u svoju dravu, Mleani su im dali

poloaj slobodnih seljaka. U vrijeme Kandijskog rata prilino je stradalo i podruje

Dubrovake Republike. Od 1654. god. Boka Kotorska bila je tree ratno podruje.

Dogaaji u vezi s Kandijskim ratom zahvatili su i Crnu Goru. Bosanski paaluk je za

vrijeme tursko-mletakih borbi veoma stradao. Na prostranom podruju prema Dalmaciji

gotovo neprestano su se vodile borbe. U cijelom paaluku to je izazvalo veliko

nezadovoljstvo, javljaju se znakovi nereda, pa je stanje sve vie nalikovalo anarhiji. O

hajducima narod je pjevao pjesme. U to vrijeme meu muslimanima nastaju takoer

narodne pjesme, pa je vrijeme Kandijskog rata procvat narodne epike. Tada je izvrena

otra podjela meu irokim narodnim masama. Krani su podravali krane, a

muslimani Tursku. U vrijeme Kandijskog rata dolo je do velikog preseljavanja

13

stanovnitva u pravcu Jadranskog mora. Na njihove prostore Turci su naseljavali nove

skupine Vlaha. Tako su Vlasi ivjeli s obje strane granice. Kada je Turska osvojila

Kandiju dolo je do sklapanja mira 1669. god. Mleani su izgubili Kretu, a u Dalmaciji

dobili Klis. Bio je to prvi oslobodilaki pokret koji je okupio velike mase Junih Slavena,

ali ipak nisu uspjeli osloboditi na komadi svoje zemlje ispod turske vlasti.

7. BOSANSKI PAALUK

7.1. POJAVA ANARHIJE U PRVOJ POLOVINI 17. ST.

Bosanski ejalet (paaluk) zadrao je i u 17. st. istu upravnu podjelu kao i u 16. st. Sjedite

Bosanskog ejaleta preneseno je 1639. god. iz Banja Luke u Sarajevo, ali je pri kraju 17.

st. premjeteno u Travnik. Porast broja agaluka i kapetanija u 17. st. izraz je sve vee

uloge domaih feudalaca u obrani zemlje i odravanju postojeeg stanja. Ekonomsko i

vojno slabljenje Bosanskog ejaleta u 17. st. u tijesnoj je vezi s opim stanjem u

Osmanskom Carstvu. Ratovi na kraju 16. i poetku 17. st. odrazili su se na stanje u

paaluku. Glavni teret snosili su seljaci. Visoki poloaji i u pokrajinskoj upravi mogli su

se dobiti samo mitom, to je pojaavalo pljakaki odnos vladajuih prema puanstvu.

Smatralo se potpuno normalno ako bi koji beg ubirao dvostruko vei prihod. Bosanski

beglerbegovi su poduzimali pogranine ratove mimo volje sredinje vlasti.

7.2. IFTLUCI U 17. ST.

Broj iftluka u Bosni znatno se poveao tijekom 17. st. Upranjenu seljaku zemlju

zauzimale su muslimanske spahijske porodice i tako stvarali nove iftluke. Tomu je

pogodovalo masovno preseljavanje seljatva iz Bosanskog ejaleta. Teko ekonomsko

stanje seljaka pogoravale su nerodne godine, glad, bolesti i silan pritisak spahija.

Tijekom 17. st. priliv ratnih zarobljenika bivao je sve manji pa je tee bilo doi do jeftine

radne snage. Zbog toga je vei udar bio na seljake. Ovo teko stanje seljaka koristili su

vakufi, obrtnici i trgovci, posuujui novac s velikim kamatama.

7.3. GRADSKA PRIVREDA U 17. ST.

Razvitak gradske privrede bio je zasnovan na izvozu sirovina i polu preraevina u

Veneciju i ostale talijanske gradove. Anarhija se u Bosni nepovoljno odrazila na razvitak

gradske privrede. U 17. st. bile su este bune i neredi, osobito u veim gradovima kao to

14

su Sarajevo, Foa, Mostar, Banja Luka i Livno. Pojaane suprotnosti izmeu bogatih i

siromanih pojaavao je nagli priliv puanstva sa sela. Tada se poveao i broj kranskih

obrtnika i trgovaca. Takoer se poveao broj trgovaca idova. Sarajevo je tada imalo oko

7000 kua, Banja Luka oko 3000, a Mostar oko 1000 kua. Dva velika rata Kandijski i

Veliki beki ili Morejski (Moreja=Peloponez), nepovoljno su utjecali na privredu. Teak

udarac Sarajevu nanio je upad princa Eugena Savojskog nakon bitke kod Sente

(Vojvodina) 1697. god.

7.4. SELJATVO BOSANSKOG EJALETA U 17. ST.

Teko stanje seljatva pogodovalo je drutveno.ekonomskoj diferencijaciji na selu.

Uoavaju se velike i male razlike. Zbog ovog je dolazilo do zajednikog otpora itavih

sela to je opet vodilo jo teem zlostavljanju seljaka. Ovo je bio razlog velikom odlasku

seljaka sa svojih posjeda i to izvan Bosanskog ejaleta. U takvom stanju poveava se

hajduija, pa je u pojedinom odredu znalo biti 5000-6000 ljudi. Zbog krize i muslimansko

puanstvo bilo je izloeno raznim nametima, pa i ono poinje reagirati protiv toga.

Islamizacija seljatva u 17. st. esto je vrena silom zbog ekonomskih razloga. Tako su

islamizirani seljaci u biti ostajali protivnici turske vlasti i mrzili vjeru koja ima je bila

nametana.

7.5. POSLJEDICE KANDIJSKOG RATA

Teke posljedice za bosanski ejalet imao je Kandijski rat koji je zahvatio bosanske

pogranine krajeve. Ovaj dugi i iscrpljujui rat produbio je slabosti turske vlasti u Bosni.

Poslije Kandijskog rata i Turci i Mleani nastojali su uspostaviti to ivlju meusobnu

privrednu djelatnost. Naroito su se Mleani trudili potisnuti Dubrovane u

opskrbljivanju turskih posjeda solju.

7.6. KATOLIKA CRKVA U BOSANSKOM EJALETU

Znaenje katolika postupno opada kako zbog odseljenja u susjedne pokrajine tako i zbog

islamizacije. Drugi vaan imbenik slabljenja katolianstva bilo je naglo doseljavanje

pravoslavnih Vlaha, a onda i prijelaz katolika na pravoslavlje. Zbog ratova Mletaka i

Habsburga protiv Turske u 17. st. poloaj katolika bivao je sve tei.

7.7. ISLAMSKA KULTURA U 18. ST.

15

Gotovo sva naselja pod turskom vlasti dobivaju islamski orijentalni karakter, a zbog

prelaenja na islam znatan dio puanstva ulazi u islamski kulturni krug. Zavodei svoju

vlast Turci su dovodili inovnike, posade i koloniste. Oni su bili prvi nositelji tursko-

islamskog utjecaja. Ali taj stvarni element odijeljen u jezinom pogledu od naroda nije

mogao izvriti hitniji kulturni utjecaj. Ali s uvrenjem turske vlasti postupno je vren

proces islamizacije pa se irila islamska kultura, znanost i knjievnost. Islamski kulturni

utjecaj bio je jai u gradovima i pristupanijim predjelima. Najjasnije se islamska kultura

oitovala na podruju graditeljstva. Taj je utjecaj bio toliko jak da se do danas zapaa i to

ne samo u oblastima koje su ostale pod turskom vlasti nego i tamo gdje te vlasti odavno

ve nema. Gradove koji su se razvijali na orijentalno-urbanistikim naelima karakterizira

arija, sjedita obrta, trgovine i prometa stambene etvrti. Uz arije su vezani i oni javni

objekti koji imaju ope gradsko ili regionalno znaenje. Pri izgradnji stambenih dijelova

ilo se za tim da se osigura to vie svjetla i zelenila i ako je mogue pokraj vode.

Orijentalno-islamske graditeljske karakteristike predstavljaju razliiti objekti sakralnog,

privredno-prometnog, drutvenog i stambenog znaenja. Meu takvim objektima istiu se

u prvom redu damije, medrese i tekije. Najvie se istiu damije pod kupolom kakvih je

u Bosni podignuto 30. posebno se istiu Alada-damija u Foi (1550.), Ali-paina

(1561.) i Husrev-begova (1530.) u Sarajevu i Ferhad-pae Sokolovia (1579.) u Banja

Luci. Osim damija istie se u arhitektonskom smislu nekoliko medresa: Husrev-begova

u Sarajevu Tekije su bile ustanove dervia u kojima se gajio islamski misticizam. Od

spomenika po ornamentici i klesarskoj tehnici istiu se neki muslimanski nadgrobni

spomenici. Posebna su skupina islamskih objekata turbeta-mauzoleji. Istiu se jo neki

kameni mostovi: Stari most u Mostaru, Viegradu, bezistani (Husrev-begov u Sarajevu,

Ferhad-pain u Sarajevu), hanovi (Moria-han u Sarajevu). Od objekata javnog i

zdravstvenog znaenja treba posebno istaknuti esme, vodovode, javne kuhinje, kupalita,

sat-kule. Sve su te ustanove osnovane i izdravane kao vakufi, vjerske zadubine.

Posrednici islamske prosvjete i obrazovanja bili su mektebi (poetne vjerske kole),

medrese, tekije i damije. Meu medresama istie se Gazi Husrev-begova u Sarajevu.

Visoko obrazovanje steklo se u Carigradu i drugim velikim islamskim sreditima, kao to

su: Kairo, Damask, Bagdad. U sastavu medresa, tekija i damija postojale su manje ili

vee orijentalne knjinice. Mnogi ondanji muslimani isticali su se kao pjesnici na sva tri

muslimanska jezika (arapski, perzijski i turski). Poezija je stvarana obino na turskom i

perzijskom, a proza na arapskom jeziku. U hrvatski jezik ule su mnogobrojne (oko 3000)

turskih, arapskih i perzijskih rijei, kao i turcizmi (40% arapskih, 35% turskih, 25%

16

perzijskih). Turci su mnogim mjestima dali turska imena. Turski se jezik nikad nije

masovno ovdje irio, dok je arapsko-tursko pismo meu muslimanima bilo prilino

raireno. Osjea se znatan utjecaj islamske kulture na razvitak glazbe i narodne poezije.

8. OBLICI NARODNOG IVOTA

8.1. UREENJE PLEMENA

Plemena na ovom prostoru odravaju se od najstarijih vremena do 19. st. Kroz to vrijeme

jedna su stvarana, a druga nestajala. Povoljni privredno-geografski uvjeti omoguili su

nomadsko i polunomadsko stoarenje. Nepristupanost zabaenih planinskih predjela

oteava uvrivanje domae ili strane dravne vlasti. Stalni pritisak turskog feudalnog

drutva i drave usporavao je proces postupne emancipacije plemena. Plemenske komune

u okviru polunomadskog stoarstva pruale su privrednu snagu tom drutvu. Prvi nositelj

patrijarhalnog drutva, i ovdje kao i svuda u svijetu, bile su krvne zajednice.u tom

drutvu sva su prava prenesena po mukoj liniji, a ena je bila iskljuena iz naslijea.

lanovi ovakve bratske zajednice pomau jedni drugima u poljskim radovima i zatiuju

se. Duni su osveivati svoje lanove krvnom osvetom, ali i kolektivno odgovaraju za

postupke svojih lanova. Vjerski obredi su prenoeni s koljena na koljeno, pa su neki

sezali i u pogansko vrijeme. esto se vie dralo do njih nego do kranskih dogmi. Sve

zajednike poslove vode kuni savjeti. Savjeti starjeina u okviru takvog jednog roda ili

bratstva sainjavaju kuni domaini. Glavarski poloaj nasljeuje sin od oca. Glavar se

mora isticati junatvom, razboritou, govornitvom i darom upravljanja. Vie bratstava

sainjava jedno pleme. Plemenski prostor tono je ogranien, nepovrediv i branjen.

Proces stupanja bratstva u jedno pleme nuno je pratilo i stapanje vjerskih kultova.

Plemenska skuptina bira plemenskog glavara. Plemenska skuptina odluuje i o

odnosima prema turskim vlastima, o plaanju poreza, o davanju vojske i priznavanju

turskog suda. Plemenski starjeina stoji na elu pomirbenih sudova. On progoni kradljivce

i krvnike, titi nejaad i slabije od nasilja jaih. Za plemenske starjeine imamo jo i

nazive vojnike poput vojvoda i serdar. Pleme je kao mala dravica sa svojim teritorijem.

Sve izvan plemena jest potencijalni neprijatelj. Svaki lan plemena bio je vojnik. Plemena

ratuju zbog krvne osvete, bore se oko ispaa i vode. Siromane planinske oblasti nisu

mogle prehraniti djecu, pa se od 16. do 19. st. etovanje razvilo u sustav pljakake

privrede. Ubojicu na odgovornost mogu pozvati samo roaci ubijenog. Sudilo se usmeno,

a i presuda je bila usmena. Nema kazne zatvora nego se plaa globa u novcu i svoti, a bilo

17

je osuda na strijeljanje. Ovo rodovsko-plemensko drutvo nije moglo osigurati javnu

sigurnost.

8.2. KUNA ZADRUGA

Tursko osvajanje razbilo je feudalno drutvo i postojeu dravnu upravu. U tim

okolnostima jaa kuna zadruga koja je posljedica patrijarhalne kulture. Kuna zadruga

javlja se kao rodovska, privredna, drutvena i vjerska zajednica, te kao drutvena

ustanova. Kao rodovska zadruga se sastoji od vie narataja koji potjeu od istog pretka i

ive pod jednim krovom. to u kui ma vie sinova, zadruga je jaa i po broju lanova i

po privrednoj moi. U sluaju podjele imanja ona se dijeli samo na muke lanove

zadruge. Unutranje ureenje izraeno je stoljeima stvaranim obiajnim pravom. I

privredno poslovanje u zadruzi do u sitnice ureeno je obiajnim pravom. Do u najmanje

sitnice izvrena je podjela rada meu mukim i enskim lanovima, starijim i mlaim.

Domain kue, obino otac, nije svemoni otac rimske ili germanske porodice koji

neogranieno raspolae imanjem. Poloaj ene bio je zapostavljen. Starjeina zadruge vri

i odreene vjerske obrede u krugu zajednice. Zadruga je bila uvar narodnih obiaja i

tradicija.

8.3. SELO I NJEGOVO UREENJE

Selo je bilo duno uvati putove i paziti na klance. I u tursko doba selo je bilo nasuprot

gradu. Granice meu selima bile su poznate i one su se uvale. Selo ima itav niz obveza

i prava, odgovara za javni mir i red, za ubojstva, nasilja i krae. Izuzevi gradska naselja

selom se nazivalo svako naselje bez obzira na veliinu. Selo je pod Turcima imalo svoju

unutarnju samoupravu. Seoski knez se bira, a njegov utjecaj u selu ovisi od njegovih

sposobnosti. Kada bi netko pretjerao u kraama, nasiljima i zloinima, selo bi ga se

odreklo i prodalo ga turskim vlastima. Tomu obino nije bilo spasa. Selo na ovom

prostoru pod turskom okupacijom imalo je svoj duhovni ivot. Svako selo bilo je zasebna

vjerska opina. Selo vodi brigu o vjeri i crkvi, stara se da se odravaju vjerski obiaji i

vre vjerski obredi. Uz razne sveanosti okupljalo se oko crkve i samostana, a u tim

sveanostima esto je bilo obiaja poganskog porijekla.

9. NARODNA KULTURA

9.1. PATRIJARHALNA KULTURA

18

Patrijarhalna kultura u nekim oblicima zadrala se sve do 19. st. Ona je bila daleko od

velikih europskih sjedita civilizacije, pogotovo unutranje oblasti. Turska je morala,

razbijajui od 14.-16. st. nau feudalnu dravu razbiti i njenu kulturu. Narodne mase na

selu postaju glavni uvari i nositelji kulturnih osobitosti. Tursko feudalno drutvo i

poloaj krana u Osmanskom Carstvu nisu pogodovali razvitku materijalnog blagostanja

naeg sela, a i njegove materijalne kulture. Sve su zaputena, bez kulturnih ustanova osim

poneke crkvice skrivene u umi. Kue su graene od slabog materijala. Namjetaja u

takvim kuama gotovo i nema. Ipak se vie pazilo na odijevanje.

GLAGOLJSKI MISAL HRVOJA VUKIA HRVATINIA UVAO SE U

KORVINOVOJ BIBLIOTECI U BUDIMU, ODAKLE SU GA TURCI NAKON BITKE

NA MOHAKOM POLJU 1526. GOD. ODNIJELI KAO RATNI PLIJEN U

CARIGRADSKU KNJINICU TURSKIH SULTANA. HRVOJEV ZBORNIK,

RUKOPIS IZ PO. 15. ST. NA 353 LISTA PERGAMENTA ISPISAO JE 1404. GOD.

BOSANICOM, SA STARIJEG PREDLOKA HVAL GOSPODINU HRVOJU.

NALAZI SE NA SVEUILINOJ KNJINICI U BOLOGNI.

10. RATOVI I USTANCI

10.1. RATOVANJE 1683.-1699.

Posljednji put Turci su izvrili prodor u srednju Europu 1683. god. Tada su pod vodstvom

Kara-Mustafe napali sjevernu Ugarsku i pokuali osvojiti Be. Zdruenim snagama

austrijska i poljska vojska pred samim Beom porazila je Turke. Istovremeno su voeni

pregovori o savezu s Mletakom Republikom pa je 1684. god. sklopljena Sveta liga.

Svetu ligu sainjavali su: car, Poljska i Mletaka Republika. Vijest o velikom turskom

porazu pod Beom odjeknula je posvuda. Austrijski predstavnici odmah su zapoeli

agitaciju (poziv) meu kranskim puanstvom. U prvo vrijeme Mleani su bili protiv

toga, ali se narod dizao na ustanak. Osloboena je sjeverna Dalmacija osim dobro

utvrenog Knina i Sinja. Muslimani su se selili u Bosnu. Za sve to vrijeme vodile su se

estoke borbe izmeu turske i austrijske vojske u Ugarskoj. Iste te 1684. god. izbio je

ustanak u Slavoniji na elu s fra Lukom Ibriimoviem. Mleani su 1686. god. bili neto

aktivniji i uz pomo domaih odreda osvojili su Sinj. U Ugarskoj je 1687. god. austrijska

vojska teko porazila Turke, a iste godine osvojila je Osijek, Vukovar i akovo. Svi su

vjerovali da je nastupio trenutak konanog rasula Turske i da e Austrija Mletakoj

Republici uspjeti podijeliti vei dio njezinih zemalja na Balkanu. Venecija je ivo radila

19

oko uzimanja velikog dijela Hercegovine, te je Dubrovnik eljela sa svih strana opkoliti

svojim posjedima i prisiliti ga na predaju. Dubrovani su agitirali meu Hercegovcima da

se to vre veu uz Austriju. Uspjesi Austrije u Srbiji izazivali su kod Mleana

nepovjerenje i strah od njihovih daljnjih namjera. Do vrlo estokih borbi dolo je 1689.

god. kada su Turci pokuali osvojiti Poegu. Grad je spasio fra Luka Ibriimovi. Iste je

godine austrijska vojska ula u Liku i kRbavu i zauzela ih. U tim borbama na strani

osloboditelja istakao se sveenik fra Marko Mesi. Habsburgovci nisu vie imali

mogunosti slati nova pojaanja protiv Turaka jer su na zapadu vodili rat protiv

Francuske. Tako su se odjednom sruili svi veliki planovi Austrijanaca o osloboenju

Balkanskih zemalja.

10.2. SEOBA SRBA

Austrijanci su napustili Prizren i preli u Pritinu, ali se u njoj nisu due zadravali, ve su

nastavili prema Niu, pa prema Beogradu. S vojskom je poao i narod, a s narodom i

patrijarh Arsenije III. Crnojevi. Tako je veina stanovnika stare Srbije (Kosovo) ostavila

svoj rodni kraj, a te krajeve naselile su velike skupine muslimana Albanaca. Ponovni pad

Beograda bio je znak za Srbe da se moraju sklanjati daleko u pozadini austrijskog

teritorija. Srbi su se preseljavali u oblasti izmeu Tise i Dunava u Slavoniji i Baranji, a

neki ak i u sjevernu Ugarsku. Povlaenjem Austrijanaca s Balkana raslo je znaenje i

jaao utjecaj Mleana u junoslavenskim zemljama.

10.3. KARLOVAKI MIR

U proljee 1691. god. Austrijanci su sakupljali vojsku u blizini Osijeka u namjeri da se

suprotstave Turcima. Do sukoba izmeu dvije velike vojske dolo je 19. kolovoza kod

Slankamena u Srijemu. Turci su doivjeli strahovit poraz. Tada je konano osloboena

itava Slavonija, u kojoj su se za sve to vrijeme vodile borbe s bosanskim muslimanima.

Oekivali su se mirovni pregovori s Turskom, pa su Mleani eljeli to povoljniji poloaj.

Nastojali su osvojiti to iri pojas oko Dubrovnika i tako ga odvojiti od Turskog zalea.

To im je uspjelo 1694. god. god. osvojili su Gabelu, Trebinje i Popovo polje. Ovi su

uspjesi Mleana zabrinuli Dubrovane pa su se obraali Turcima da ih zatite u mirovnim

pregovorima. U velikoj bitki kod Sente 1697. god. austrijska predvoena princem

Eugenom Savojskim izvojevala ja veliku pobjedu. Poslije ove pobjede princ Eugen

pripremi napad na sredinju Bosnu. Prodro je do Sarajeva, oplijenio ga i popalio. Kako

20

ovaj pohod nije naiao na odjek meu kranima, a Turci se nisu predavali, povukao se, a

s njime i mnotvo kranskog naroda.

EUGEN SAVOJSKI ( Pariz 18. listopada 1663., Be 21. travnja 1736.) princ,

austrijski vojvoda i dravnik. Po porijeklu Talijan, odgojen kao Francuz, ivotom i

djelom Austrijanac.

Porta je takoer, napokon, pristala na velike teritorijalne ustupke. Mirovni sporazum

izmeu Austrije, Venecije i Turske potpisan je u Srijemskim Karlovcima 1699. god.

Prema tome sporazumu svatko je zadrao ono to je u tome trenutku potpisivanja ugovora

i drao. Granica Bosanskog paaluka ila je uglavnom dananjom granicom Bosne i

Hercegovine. Mletaka je Republika zadrala Peloponez (Moreju) u Grkoj, a u

Dalmaciji prostor do crte koju spaja Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu.

Mleani naputeni od svojih saveznika Austrije, morali su se povui iz itave

Hercegovine. Dubrovaka Republika zatiena od Austrijanaca i Turaka izvukla se od

Mletakih klijeta, jer se naokolo itave Republike pruao turski teritorij koji se na dvije

krajnje toke sputao do mora u Neum-Kleku i Sutorini. Ovaj mir bio je teak udarac za

Tursku.

10.4. POAREVAKI MIR

U travnju 1716. god. obnovile su Venecija i Austrija savez, a uskoro zatim izbio je austro-

turski rat. Austrijanci su 1717. god. spremili napad na Beograd. Beogradska turska posada

predala se uz uvjet da slobodno izie iz grada. Poslije osloboenja Beograda ostala su jo

dva jaka turska uporita abac i Zvornik, ali i oni su brzo osloboeni. U Dalmaciji su

Mleani, pomagani od domaih boraca, oslobodili Imotski. Bili su doli do Mostara, ali

ga nisu uspjeli zadrati. Austrijanci su nakon osvojenja Beograda prihvatili prijedlog o

sklapanju mira, na to je pristao i njihov Mletaki saveznik. Pod atorima ispred

Poarevca (istono od Beograda) 1718. god. sklopljen je mir, po kojemu e svaka strana

zadrati ono to je osvojila. Ovaj mirovni ugovor predstavlja najvei uspjeh Austrije u

njezinim tenjama da se proiri u pravcu Balkana. Sasvim je drugaije u Poarevcu prola

Venecija. Izgubila je Peloponez, zatim Gabelu, a zadrala je Imotski. Austrijski

predstavnici u Poarevcu rado su podrali traenje Dubrovana, za koje su se zauzimali i

Turci, da granice Dubrovake republike i dalje ostanu sa svih strana zaokruene turskim

teritorijem. Mletaka ovim prestaje voditi aktivniju vanjsku politiku ime odlazi u red

drugoplasiranih drava.

21

10.5. BEOGR0ADSKI MIR

Relativno brzo (1737.) Austrija se ponovo spremala na rat. Stvoren je plan po kojemu bi

osvojila Bosnu, Albaniju, Vlaku i Makedoniju. I Turci su se spremali za obranu, jer su

znali za spremanje Austrije. Glavnina austrijske vojske protiv Bosne koja je operirala

pred Banja Lukom, naila je na jak otpor te nije mogla osvojiti ovaj kraj. Potkraj 1737.

god. Turci su ponovo zauzeli gotovo sve to su prije izgubili. Izbacili su Austrijance

gotovo iz svih oblasti juno od Save i Dunava. Osjeala se odsutnost Eugena Savojskog

koji je umro 1736. god. Turci su traili ne samo Bosnu nego i Srbiju, a Austrijanci su

nastojali zadrati Beograd. Austrijanci su Beogradskim mirom izgubili sve to su

Poarevakim mirom stekli u Srbiji, Vlakoj i Bosni. Austriju su ve po trei put sprijeili

ratovi i sporovi na Zapadu da punom snagom udari na Turke i da zauzme prostrane

dijelove Balkana. Tako su njezine jugoistone granice prema Turskoj ostale iste sve do

aneksije Bosne i Hercegovine (1908.), zapravo do pred sam raspad Habsburke

Monarhije.

11. SEOBE I ETNIKE PROMJENE

Etnike promjene potjeu ili od politikih sila ili su nastale pod utjecajem

privrednih i drutvenih faktora. Turci su na Balkan donijeli nemilosrdan nain ratovanja u

kojem su vodili borbu do unitenja ne samo s vojskama nego i protiv cjelokupnog

puanstva neke zemlje. Ultimatum je uvijek bio ili se pokoriti ili se raseliti. Takav sustav

turskog osvajanja od 14. do 17. st. na ovom prostoru izaziva etnika iseljenja kakva se ne

pamte od seobe naroda. U 16. st. opustoen je najvei dio oblasti izmeu rijeka Bosne i

Kupe, te Drave i Jadranskog mora. Osmansko Carstvo je vodilo smiljenu politiku

kolonizacije opustoenih zemalja. Ono tamo dovodi preteito stoare Vlahe iz planinskih

predjela Rake, Zete i Huma. U 16. i 17. st. naseljava se po Slavoniji i Ugarskoj

mnogobrojno muslimansko stanovnitvo iz Bosne. Turski pogranini gradovi prema

Veneciji i Austriji pojaavaju se muslimanskim gradskim posadama. Uzmicanje

Osmanlija iz Europe bilo je popraeno povlaenjem muslimanskog stanovnitva prema

jugu. U isto vrijeme kada su se muslimani povlaili iz osloboenih podruja od Turaka

pojaava se useljavanje krana. Poslije pohoda Eugena Savojskog 1697. god. Sarajevo,

Slavoniju, Baranju i Baku naseljavali su Bunjevci i okci. Nakon Beogradskog mira kad

su se granice izmeu Austrije i Turske ustalile na crti Dunav-Sava i jedna i druga drava

vode smiljenu kolonizacijsku politiku. Turci e od poetka 18. st. mnogo vie nego prije

22

pomagati islamizaciju i kolonizaciju muslimanskog stanovnitva. Tada jaa muslimansko

stanovnitvo u istonoj Hercegovini. Turska sustavno naseljava pogranine gradove u

Bosni, na Savi i Uni muslimanskim stanovnitvom koje je prebjeglo iz Ugarske,

Slavonije, Like i Banovine osvojenih od Austrije u Bekom ratu. Austrija u te oblasti

naseljava i druge narode: Nijemce, Maare, Rumunje, Slovake, Rusine Tako su Baka,

Banat, Srijem i donekle Slavonija tijekom 18. st. dobili etniku arolikost. Preavi preko

Save i Dunava, Srpski je narod od 15. do 18. st. osvojio junu Ugarsku, dananju

Vojvodinu. Srbi su u to doba preplavili sredite starih hrvatskih zemalja Tursku

Hrvatsku, Liku, Banovinu i sjevernu Dalmaciju te velik dio Slavonije. Srpski narod u to

vrijeme gubi na jugu. Turska pustoenja hrvatskih zemalja u 15. i 16. st. iz temelja

mijenjaju etniku sliku hrvatskih zemalja. Turska je najezda ubrzala proces pomicanja

etnikog i politikog sredita Hrvatske prema sjeveru.

12. RASPADANJE TURSKOG FEUDALNOG UREENJA. ISTONO PITANJE

12.1. POJAVA ANARHIJE U TURSKOJ

Nakon Karlovakog mira 1699. god. sve se vie javljaju znaci opadanja Osmanske

drave. Vanjske nedae Osmanskog Carstva bile su posljedice unutranjeg procesa.

Privredni ivot bio je i dalje skuen. Na Porti je doao do utjecaja, trgovinom i

novarstvom, obogaen sloj Grka-fanariota. Sultanovi i turski dostojanstvenici ivjeli su

rasipno. Zidali su raskone saraje pod utjecajem francuske arhitekture. Vladala je

korupcija i podmiivanje. U europskom dijelu Osmanskog Carstva janjiari su i dalje

drali poloaje u gradskoj privredi. Birokratsko-feudalni poredak pretvarao se u feudalnu

anarhiju. Zemlje izvore bogatstva prigrabili su ajani i kapetani, pa su toliko ojaali da su

imali svoju vojsku. Neki su od njih vodili politiku suprotnu tenjama sredinje vlasti.

Sredinja se vlast esto morala miriti s uzurpacijom vlasti od lokalnih monika.

12.2. POREZNI I FEUDALNI PRITISAK

Porezi, podavanja, nameti i slube postali su u situaciji feudalne anarhije veliki teret za

narod. Zakupnici poreza i dravnih prihoda bili su veinom iz redova mjesnih silnika.

Zbog financijskih potekoa i drava je morala poveati porezna traenja uvodei nove

poreze. Seljatvo je gubilo svoje pravo na zemlju, a povean je i feudalni pritisak. Za

nove odnose karakteristian je porast tlake, radne rente. Suprotnost izmeu muslimana i

23

krana zaotrila se poslije svakog ustanka. Nestali su krani spahije. Vjerska suprotnost

postala je klasna pa je rije raja (reaya) poela znaiti kransko stanovnitvo. Uvedeni su

i propisi o odijevanju i ponaanju krana. Krani nisu smjeli nositi raskonu odjeu.

Zahtijevalo se ponizno ponaanje krana prema muslimanima. Porezni, feudalni i vjerski

pritisak poveao je odmetanje krana u hajduke.

12.3. PREVLADAVANJE RUSIJE U BORBI PROTIV TURAKA

itav taj proces slabio je snagu Osmanskog Carstva uope, posebno njegovu vojnu silu.

Spahijska konjica vie nije bila na onoj razini od prije. Janjiari su bili rasputena i

nedisciplinirana vojska. Nain ratovanja i tehnika oprema turske vojske posve su bili

zastarjeli. Neke europske zemlje, susjedi Turske zapoeli su politiku osvajanja i podjele

Turske. Druge zapadnoeuropske zemlje (Francuska) radile su na odravanju Turske.

Potkraj 17. st. uz tradicionalne Turske protivnike, Austriju i Veneciju, kao neprijateljska

sila javila se i Rusija. Turska je u poetku gubila bitke, pa su se u Europi stvarale

neslubene kombinacije o njenoj podjeli. Turci su, meutim, potisnuli Austrijance koji su

Beogradskim mirom (1739.) izgubili zemlje juno od Save i Dunava. Beogradskim

mirom od stranih sila najvie se okoristila Francuska koja je pomagala Tursku.

13. BOSANSKI PAALUK U 18. ST.

13.1. POSLIJE KARLOVAKOG MIRA

Karlovakim mirom zadobio je Bosanski ejalet prema Austriji i Mletakoj Dalmaciji

gotovo iste granice koje je imao u vrijeme Berlinskog kongresa 1878. god. Tim mirom su

Cetingrad, Lapac i Imotski pripali Turcima, a Gabela Mleanima. Bosanski paaluk 1699.

god. sastojao se od pet sandakata: Bihaa, Bosne, Hercegovine, Klisa i Zvornika.

Bosanski ejalet tijekom 16-godinjeg ratovanja (1683.-1699.) postao je podruje u koje su

prodirale hajduke ete iz Mletake Dalmacije ugroavajui ak i Sarajevo. Veina

muslimanskog stanovnitva sposobnog za vojsku bila je tada angairana na bojitu.

Stradala je poljoprivreda, dolo do teke ekonomske krize, nastupila je prava glad, vladala

epidemija-kuga. Katoliko puanstvo iz sjeverni i sredinje Bosne masovno se iseljavalo

u Slavoniju. Muslimansko stanovnitvo iz Ugarske, Slavonije i Dalmacije useljavalo se.

Oko 1703. god. prenio je Bosanski vezir svoje sjedite iz Sarajeva u Travnik, koji je

postao glavnim gradom paaluka. Poslije Karlovakog mira Turska je prela u defenzivu.

Od tada je Bosanski ejalet, najzapadnija turska provincija, izloena napadu Austrije i

24

Republike sv. Marka. Porta i bosanski muslimani znali su da se Austrija i Venecija nee

zaustaviti na granicama odreenim Karlovakim mirom. Zbog toga je ova pokrajina

pretvorena u pravi bastion (tvrava, utvrda).

13.2. AUTONOMNE POVLASTICE GRADOVA

Sarajevo se u poetku 18. st. poelo oporavljati od udara koji mu je nanio princ Eugen

Savojski. Sarajevo je tada postalo sjedite pravoslavnog metropolite (do tada nije

postojala niti jedna pravoslavna biskupija u BiH). Tu su i idovi imali svoga vrhovnog

vjerskog poglavara. Zbog razliitih pritisaka i iseljavanja ivot Katolike vjere bio je

gotovo zamro. Donekle je slian poloaj imao i Mostar koji je po ekonomskoj vanosti

bio odmah iza Sarajeva. Iako nije imao arije, bio je ureen po bizantskom uzoru. U

Mostar se tada uselilo mnogo pravoslavaca, pa je ovaj grad, u 18. st. postao sjedite

pravoslavne metropolije. Poslije ukidanja pekog patrijarhata (1766.) u ivotu

pravoslavnog puka odluujuu ulogu imale su vladike fanarioti.

13.3. DUBIKI RAT (1788.-1791.)

Austrija je Turskoj navijestila rat 1788. god. Turska vojska u Bosanskom paaluku nije

bila brojna, pa je bosanskim muslimana preputeno da se sami bore. Oko Dubice je voen

rat u kojem su bosanski muslimani pruili jak otpor. Ipak je Austrija zauzela Dubicu

nakon ega je 1791. god. sklopljen Svitovski mir (Svitov-luka na Dunavu u sjevernoj

Bugarskoj. Svitovskim mirom Turska je izgubila Cetin, Lapac i pojas ispod Pljeevice i

kod Plitvikih jezera. Austrija je tek 1797. god. Turskoj predala gradove Dubicu, Novi i

Gradiku.

13.. PRIVREDNE I PROMETNE PRILIKE

Privredni je ivot bio u opadanju. Roba se prevozila planinskim krajem ovog ejaleta na

konjima, a po Posavini kolima. Posljednji veliki kameni most preko Neretve u Konjicu

sagraen je 1681. god. Na osamljenim i opasnim mjestima uz ceste bile su karaule. Uz

ceste su bili karavan-saraji i hanovi za putnike i kiridije. U 18. st. ne grade se vie

karavan-saraji (besplatna prenoita). Osim snijega i poplava promet su ometale i

hajduke druine. Sve do 18. st. raunalo se na ake i groe. Aka je bila najmanja

novana jedinica i u posljednjim desetljeima toga stoljea zamijenjen je parom. U

prometu je i dalje bio Turski i strani zlatni i srebreni novac. Poari su nekad unitavali

25

cijele varoi. Tako je Sarajevska arija u 18.st. gorjela ak 12 puta. Vie puta harala je

kuga naroito zatirui gradsko puanstvo.

14. ISLAMIZACIJA BOSNE

Turci su drali Vrhbosnu i utvrdu Hodidjed od 1435. god. Ova su dva mjesta ujedinili s

osvojenim mjestima istono od Drine i stvorili upravnu jedinicu Bosansko krajite.

Njihova svrha bila je pripremiti teren za potpuno zaposjednue Bosne. Bosanskim

krajitem od njegova osnutka (1448.-1451.) do pada Bosne 1463. god. upravljao je Isa-

beg Isakovi, sin Ishak-bega. On je uza staru Vrhbosnu na lijevoj obali Miljacke podigao

dvor krajikog vojvode, koji se zvao Saray-ovasi (Sarajevo polje). Nedaleko od toga

dvora sagradio je prvu damiju u Bosni koja je kasnije prozvana Careva damija. Kad su

Turci 1435. god. stalno zaposjeli Vrhbosnu i Hodidjed, u ta su mjesta postavili svoje

posade i namjesnika islamske vjere stranog porijekla. Domalo su na islam poeli prelaziti

neki od mjesnih Hrvata, posebno pripadnika Crkve bosanske. O prijelazu domaih Hrvata

na islam imamo prvi pisani spomen na Vakuf-nami Isa-bega, koji nosi datum 03. 03.

1462. god.

14.1. ISLAMIZACIJA BOSNE 1463.

S iznuenim pismom zarobljenog kralja Stjepana Tomaevia, Turci su za mjesec dana

zauzeli veinu bosanskih utvrda. Sultan je kralja Stjepana pogubio. U janjiarskom

zakonu iz 1724. god. stoji da su Bosanci 1463. god. masovno preli na islam. Meutim,

ovo nije tono, jer je ovo kasnije uneseno u janjiarski zakon. Od uglednih osoba koje su

u ova prva vremena preli na islam valja spomenuti: Mustafu, sina kralja Milivoja

Mihoevia, Ahmed-pau Hercegovia, Ahmet-bega Vraneevia, Sinan-pau

Borovinia. Prijelaza je bilo, ali ne masovno. Da dobiju simpatije u osvojenim zemljama

Turci su u poetku potovali vjeru pokorenih naroda. Domae je puanstvo trebalo dobiti

dojam da se nita nije promijenilo pa su Turci 1465. god. proglasili bosanskim kraljem

Matiju Kotromania, neaka kralja Tomaa. Usto su Turci Pavlovia zemlje dali jednom

od potomaka te stare vojvodske obitelji. Kako bi pokazao snoljivost, Mehmed II. dao je

fra Anelu Zvizdoviu sveanu povelju, ahd-namu. U izvorima nema dokaza da je prvih

godina poslije pada Bosne itko smetao slobodno ivljenje po katolikoj vjeri. Islamizacija

je tada vrena uglavnom slobodno ili pod tihim utjecajem poislamljene obitelji. Iz

katastarskog popisa krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. god. proizlazi da u mjestima

Hodidjed i Vrhbosna do tada nije bilo prijelaza na islam. Prema popisu iz 1485. god. u

26

Visokom u sreditu i glavnom gradu stare Bosne bile su 232 kranske kue i 7

muslimana. U Defteru Bosanskog sandakata iz 1489. god. na tom prostoru bila je 25.068

kranskih kua, a 4.485 muslimanskih. Povjesniari obino uzimaju da su tadanje

bosanske obitelji imale prosjeno po 8 lanova. Tako je 1489. god. u Bosanskom

sandakatu krana bilo oko 206.000 ili 84%, a muslimana 38.000 ili 16%. Ovdje nisu

uzeti Hercegovaki i Zvorniki sandakat koji su tada pripadali Turskoj. Budui da je

islam u tim krajevima napredovao slabije nego u Bosansko sandakatu, u ta dva

sandakata moglo je biti oko 365.000 krana i 55.000 muslimana. To nam govori da za

prvih 26 godina, poslije pada Bosne, nije prelo na islam vie od 12-13% pokorenog

puanstva u cijeloj BiH.

14.2. AHD-NAMA MEHMEDA II.

U svom prvom pohodu na Bosnu 1463. god. Mehmed II. osobno je iao s vojskom do

Jajca, tadanjeg glavnog grada bosanskog kraljevstva. Kralj Stjepan Tomaevi bio je u

bijegu i uhvaen je u Kljuu. Sultan je kralja dao dovesti u Jajce i tu ga je pogubio

zajedno s ostalim uglednicima koje je uhvatio. Velikog vezira Mahmud-pau poslao je da

osvaja zapadne strane, a tesalskoga sandaka Omara u istone zemlje hercega Stjepana.

Sultan se uputio natrag u Vrhbosnu. Na 28. svibnja nalazio se na dvoru bosanskih

kraljeva u Milodrau, opina Brestovsko. Tu mu je u susret doao starjeina bosanskih

franjevaca (jedan red) fra (naziv za vie vrsta redovnika) Aneo Zvizdovi iz Vrhbosne

koji je od sultana primio sveanu povelju (ahd-namu).Po svom duhu i sadraju ahd-nama

je slina povelji to ju je sultan Mehmed II. izdao pravoslavnom patrijarhu Genadiju II.

kada je 1453. god. osvojio Carigrad.

15. PRVI VELIKI PROGON HRVATA KATOLIKA U BIH 1516.-1524.

Bosanski sandak Skender-paa 1486. god. svjedoi da je do tada fra Aneo

pravo i vjerno Hodio, pa oito Turcima nije bilo potrebno jae pritiskati krane.

Napose je bilo malo prijelaza s katolike vjere na islam u sredinjoj Bosni, te zapadnim i

primorskim krajevima. Brzo nakon fra Aneove smrti (1498.) nastale su promjene i

veliki progoni, pa i masovniji prijelaz na islam. O tome su sauvana svjedoanstva o

defterima iz prvih godina sultana Sulejmana Zakonodavca (1520.-1566.) koji je naslijedio

Selima I. Okrutnoga (1512.-1520.). Te je deftere prouio i statistiar carigradski profesor

Barkan i podatke objavio 1950. god. Iz tih podataka valja izdvojiti broj obitelji u b.-h.

sandakatima 1528./1529. god.

27

SANDAKAT MUSLIMANI KRANI SVEGABOSNA 16.935 19.619 36.554

ZVORNIK 2.654 13.112 15.766HERCEGOVINA 7.077 9.588 16.665

SVEGA 26.666 42.319 68.985

Profesor Barkan primjeuje da u njegove statistike podatke nisu uvedena tri kadiluka

Hercegovakog sandakata jer su se defteri o njima izgubili, a u tim kadilucima moglo je

biti oko 30.000 krana. Moe se pretpostaviti da je tu bilo oko 10.000 kranskih kua i

oko 1.000 muslimanskih. Znai u Hercegovakom sandakatu muslimanskih obitelji bilo

je ukupno oko 8.000 i kranskih 19.000. Ako uzmemo da je u svakoj obitelji prosjeno

bilo 8 osoba, onda bi broj ljudi prema vjerama izgledao ovako:

SANDAKAT MUSLIMANI KRANI SVEGABOSNA 133.382 155.951 291.331

ZVORNIK 21.232 104.896 126.128HERCEGOVINA 64.614 155.704 221.320

SVEGA 212.228 416.551 638.779Iz ovoga jasno se vidi da se neposredno prije vladavine Sulejmana Zakonodavca dogodio

masovni prijelaz katolika na islam. Da je masovni progon zapoeo 1516. god. imamo

zabiljeeno u rukopisnom Psaltiru (molitvenik) iz 1517. god., naenom u Vrhbosni. U

tom Psaltiru pisac izriito svjedoi da je u te dane, tj. 1517. god. i kratko prije toga, nastao

veliki porast muslimana i veliko smanjenje krana u cijeloj Bosni. Da se u

Vrhbosanskom zapisu Psaltiru radi o prijelazu b.-h. Hrvata katolika na islam govori nam

prva kanun-nama (zakonik) Bosanskog sandakata iz 1516. god. U toj kanun-nami stoji

zakon za Bosnu: Podignute su crkve u nekim mjestima, u kojima one nisu postojale od

starog nevjernikog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu poruiti, a oni

nevjernici i duhovnici, koji boravei u njima uhode starije i dojavljuju u nevjernike, neka

se kazne strogo i neka se kazne tekim tjelesnim kaznama. Neka se porue krievi koji su

postavljeni na putovima i neka se na doputa da ih ubudue postavljaju. Ako se postave,

neka se kazne tjelesnom kaznom oni koji su to uradili, a onaj kadija u ijem se kadiluku

to dogodi, pa to ne zabrani i ne sprijei, to e biti razlogom da se svrgne. U ovom se

zakonu oito radi o katolicima, jer su oni uhodili u strane zemlje, a iskljuivo u

njihovoj je tradiciji bilo podizanje krieva uz putove. U t vrijeme u Bosni nema

pravoslavaca, osim neto u Podrinju i istonoj Hercegovini. Uz to, od pada Bosne pa do

1516. god. pravoslavci su u Bosni samo Vlasi koji su bili u slubi Turaka. Nalaganje

kadijama da pootre kazne, znailo je tvoren put progonu krana.

28

15.1. RAZNE VIJESTI O PROGONIMA KATOLIKA U BOSNI (1516.-1526.)

Suvremenu vijest o ruenju katolikih crkava na osnovi zakonske odredbe imamo u

ispravi sarajevskog mule (mula-muslimanski vjerski slubenik) iz 1577. god. U toj ispravi

fojnikim rudarima dozvoljava se da mogu ponovno podii poruenu crkvu po prijanjoj

osnovi koja je bila poruena prije 6 godina, tj. 1521. god. Drugi spomen imamo u ispravi

mostarskog kadije Kasima iz 1552. god. U tom sudskom rjeenju navodi se da je crkva

koja je sagraena prije, nije postojala u mahali Zahum, jednoj od mahala varoi Mostara,

bila sruena i oborena, a ja bijah prodao njezin vinograd, bau i kule, koji su uz njih kao

predmeti od kojih je prijanji vlasnik bio nepoznat. Vlasnik je nepoznat, jer je sve zatrto.

Progoni su poeli za vrijeme Mustafa- pae Jurievi bosanskog sandaka od 1515.-1519.

god. Mustafa je bio oenjen s kerkom Selima II., a bio je sin Gazi Skender-pae

Jurievia, koji je potjecao iz kranske obitelji. Po svoj prilici Mustafa-paa je poeo

progon iz vjerske revnosti. Progoni su se nastavili i najei su bili za vrijeme Gazi

Husrev-bega, kada je prvi put bio bosanski sandak (1521.-1525.). I on je potjecao iz

kranske obitelji i imao je strica Radivoja, vojvodu u Trebinju. Husrev-beg je bio

neumorni borac za tursku dravu i islam, veliki graditelj Sarajeva. Kako se vidi iz turskih

izvornih deftera izmeu 1489. i 1529. god. na islam je prelo oko 150.000 bosanskih

Hrvata. Kad bi itko preao na islam uza svoje ime stavljao bi da mu je otac Abdulah,

sluga Boji, kako bi sakrio svoje porijeklo. Za vrijeme prvog velikog progona 1516.-

1526. god. prema objavljenim izvorima islamizirao se gotovo cijeli grad Livno, a i dobar

dio njegove okolice. Isto je bilo i s Konjicem, pa onda s Foom o kojoj je jedan francuski

putopisac 1572. god. kae da su svi krani preli na islam i da su sada veliki neprijatelji

putnika, krana. Stanje postaje jasno ako kaemo da su u Foi 1477. god. bila samo 3

muslimana. Ovi neprijatelji putnika, zasigurno nisu novopeeni muslimani, nego su,

vjerojatno, na islam preli u onom velikom progonu. Prvi veliki progon katolika prestao je

1526. god. Potvrdu za ovo imamo u ve spomenutoj ispravi gdje se fojnikim rudarima

doputa obnoviti poruenu katoliku crkvu. To isto potvruju i isprave, iz iste godine,

kojima se obnovljenom franjevakom samostanu u Sutjesci oprataju porezi. I u kanun-

nami Bosanskog sandaka iz 1530. god. stoji odluka o postavljanju krieva uz putove i o

protudravnom radu, ali se ipak stilizira u blaem obliku, jer trai da se svaki sluaj

pomno ispita, a za krieve uz putove kae da se ne rue, nego kada se sami srue da ih se

ne dopusti popravljati. U kanun.nami iz 1539. god. stoje ove odredbe: Neka nitko ne

ugnjetava raju koja je na hasovima i drugim zemljama i neka to ne dopuste. Ovaj blagi

29

postupak s katolikom rajom i obustava progona dogodila se za druge (1526.-1534.) i

tree (1536.-1541.) uprave Gazi Husrev-bega u Bosni. Progonjena katolika raja bjeala

je iz jednog kraja u drugi, a mnogi su ostavili roenu domovinu. Husrev-beg kao iskusan

dravnik znao je da progonima slabi rudniku i zemljoradniku proizvodnju. Vidio je da

ovaj nain njegova prva mandata kodi zemlji pa je obustavio progone im je ponovno

doao na vlast. Ostao je dosljedan i za svoje tree uprave u Bosni.

16. PRIJELAZ HRVATA KATOLIKA NA ISLAM U HERCEGOVINI

Progon katolika koji je 1516. god. posebnim zakonom poeo u Bosni imao je odjeka i u

Hercegovakom sandaku. O tome imamo tragova u onodobnim zapisima papinske kurije

u Rimu. U izvjeu o trebinjskoj biskupiji iz 1520. god. stoji: iako se nalazi u

nevjernikim krajevima ima mnogo sveenika i svjetovnjaka katolika. Iz ovog proizlazi

da je izmeu 1520. i 1523. god. vei broj katolikih sveenika trebinjske biskupije nestao,

a katolici preli na druge vjere ili su se iselili. Ovaj prvi progon katolika u

Hercegovakom sandakatu nije bio tako okrutan kao onaj u Bosni. O velikom broju

katolika u 16. st. u jugoistonoj Hercegovini govori nam i anonimni mletaki izvjestitelj

koji pie: sjeverno od Dubrovnika u Turskoj zemlji zvanoj Popovo nalazi se ravnica, koja

sa zapadne strane granii s Neretvom, mletakim posjedom; u toj ravnici ima 12.000

katolika. Pod Popovim poljem ovdje se razumijeva cijeli prostor od Trebinja do Neretve.

Ovaj velik broj Hrvata katolika preao je na islam ili pravoslavlje ve u vrijeme prvog

progona, a napose u progonima druge etvrtine 16. i 17. st. Drugi estoki progon katolika

otpoeo je kad je 1539. god. izdana opa kanun-nama za Bosanski, Hercegovaki i

Zvorniki sandakat koja glasi ovako: Ako na onim mjestima gdje nije bilo stare crkve,

kasnije sagraene crkve neka se porue i razore. Ako kadija u svom kadiluku tako ne

postupi bit e uzrok za njegovo otputanje. Znai, zakon je propisao da se rue nove

crkve, ali ruene su i stare, koje su sagraene prije turske okupacije, to zorno svjedoi

ruenje crkve sv. Stjepana u Gabeli, to nije bio usamljen sluaj. Trebinjski biskup

Gueti 1610. god. pie Kongregaciji u Rim (De propagando fide-irenje vjere,

kongregacija zaduena za Bosnu): U Popovu ima mnogo crkava koje su nevjernici

razorili i poruili, od kojih se vide temelji i zidovi i koje bi se lako mogle u prvotno stanje

povratit, kada bi netko dao potporu i pomo. Skadarski biskup Andrija predao je 1622.

god. Kongregaciji da su katoliki prelati i slubenici iz Hercegovine, iz straha pred

bijesom Turaka, prelazili na pravoslavlje i islam. Na stolicu velikog vezira u Carigradu

1549. god. doao je Rustem-paa Hrvat. U to vrijeme rumelijskim beglerbegom imenovan

30

je Mehmed-paa Sokolovi, pa su ova dva kljuna ovjeka utjecala na ublaavanje

postupanja prema kranima. Biskup Andrija 1627. god. izvjeuje Kongregaciju da

katolici u Stocu, Dubravama i Podvelei, gdje ima 250 kua, nisu vidjeli sveenika 10-12

godina. U takvim prilikama nije udno da je velik dio tamonjih Hrvata katolika preao

na pravoslavlje i islam. Ti su se prijelazi nastavili tijekom cijelog 16. i 17. st., uzrokovani

nedostatkom sveenika, a zatim pritiskom turskih vlasti ili nasilnih pojedinaca. U opisu

Bosanskog paaluka napisanom 1624. god. pie da s obje strane Popova polja ima

mnogo turskih sela u kojima ima do 800 kua bivih Hrvata katolika. Uz navedene

razloge naputanja Katolike crkve ne smije se zaboraviti da su mnogi katolici preli na

pravoslavlje zbog uvoenja gregorijanskog kalendara 1582. god. Naime, kao to je to

danas sluaj, mnogi su vjernici promjenu kalendara doekali kao udar na vjeru, pa su

zadrali stari kalendar mislei da uvaju staru pradjedovsku vjeru. Kongregacija De

propaganda 1631. god. strogo je naredila trebinjskom biskupu Antiu da ee osobno

posjeuje svoju biskupiju u kojoj su mnogi katolici preli na islam. Makarski biskup

Bijakovi nakon svoga pohoda Mostaru 1721. god. pisao je u Rim da je vie tamonjih

krana prelo na islam zbog toga to tamo nisu zalazili misionari. Zadnju vijest o

prijelazu katolika na islam u trebinjskoj biskupiji imamo u izvjeu tamonjeg biskupa

Tudiia iz 1751. god. Ivan Franjo Juki zabiljeio je da su zadnji krani u Neretvanskoj

nahiji preli na islam oko 1700. god. Hrvati katolici u Drenici vjerojatno su preli na

islam tijekom 17. st. Prema popisu Hrvata katolika u Hercegovini 1768. god. u Drenici

su tada bile samo tri katolike kue. U Mostaru i u svim trgovitima zapadne Hercegovine

apljini, Gabeli, Ljubukom, Vitini, Tomislavgradu muslimani su kroz cijelo vrijeme

turske okupacije iskljuivo sainjavali stanovnitvo tih mjesta. Nasuprot tomu u okolnim

selima, osim sporadinih sluajeva, nije bilo islamizacije. U onim selima gdje je

muslimana bio neznatan broj, zadnjih godina turske okupacije oni su se iselili u varoi ili

su izumrli. Za vrijeme Bekih ratova (1683.-1699.), kao i za vrijeme Mletakog rata

(1715.-1716.) oko 5.000 katolika iselilo se iz Rame i Duvna, a oko 6.000 iz Mostara i ire

okolice. Zbog ovoga poetkom 18. st. u cijeloj zapadnoj Hercegovini s Duvnom, moglo je

biti oko 8.000 do 9.000 Hrvata katolika. U cijeloj trebinjskoj biskupiji krajem 17. i

poetkom 18. st. bilo je oko 400 katolikih kua s oko 3.000 katolika. Prema ematizmu

fra Petra Bakule u cijeloj Hercegovini 1867. god. bilo je 76.422, a 1939. god. 186.646

Hrvata katolika. Poslije Bekih ratova meu Hrvatima katolicima nije bilo prijelaza na

islam.

31

17. PRIJELAZ KATOLIKA NA ISLAM U TURSKOJ HRVATSKOJNakon smrti

bizantskog cara Emanuela Komnenca (1180.) koji je privremeno bio zaposjeo cijelu

Hrvatsku i Dalmaciju, bosanski ban Kulin zauzeo je zemlje u porjeju Vrbasa i Sane i

prikljuio ih staroj Bosni s imenom Donji kraji.

HRVOJE VUKI-HRVATINI (1350.-1416.)-gospodar Donjih krajeva (SLIKA)

Hrvatski banovi ubii (1301.-1321.) Donje krajeve opet su vratili Kraljevini Hrvatskoj

dok ih nije bosanski ban Stjepan II. Kotromani 1323. god. ponovno prikljuio bosanskoj

banovini. Uza sve to ovi krajevi sve do turske okupacije imali su samoupravu u bosanskoj

dravi i sauvali su spomen da te zemlje pripadaju uoj Hrvatskoj. Kad su Turci zauzeli

taj prostor, pisci su te krajeve nazvali Turska Hrvatska. Jajce, glavni grad i uporite

Jajake banovine palo je 1528. god., a Biha, glavni grad slobodne Hrvatske, 1592. god.

U crkvenom pogledu Donji kraji pripadali su bosanskoj biskupiji, Bosanska Posavina

zagrebakoj, a Pounje kninskoj biskupiji. Za vrijeme estih turskih provala i dugih borbi

jedan dio Hrvata katolika izmeu Vrbasa i Une poginuo je, drugi dio odveden je u tursko

ropstvo, a neki su se selili u zapadne Hrvatske krajeve i dalje. Ipak veina je naroda ostala

na svojim ognjitima. Radoslav Lopai, veliki poznavatelj povijesti Turske Hrvatske, o

tome pie ovako: Veina je naroda ipak ostala na oinskoj grudi, pokorila se turskoj

vlasti i primila Koran. To je bio tim lake, to su se mnogi kmetovi, tlaeni dozla boga od

svoje vlastele, bili uzrujani i naginjali turskoj vlasti, samo da budu u ivotu to vie

poteeni. Hrvatski ban Nikola Zrinjski pisao je 1552. god.: Narod je ve tako zdvojan,

da su neka sela pisala Sultanu, da e mu se predati, ako ih oslobodi pljakanja. U nekim

mjestima, osobito u Slavoniji, narod je silio zapovjednike tvrava, da ih predadnu

Turcima. Takvi su duevno ve bili pripravni primiti islam. Lopai dobro primjeuje, da

su somatoloke (tjelesne) oznake dananjih domaih muslimana i katolika u Turskoj

Hrvatskoj, koja se danas obino naziva Bosanska krajina, istovjetne, a napose pak, da i

jedni i drugi govore istim tokavsko-ikavskim govorom, kako su u tim krajevima govorili

Hrvati u srednjem vijeku. Srbi pravoslavni u velikom dijelu imaju druge somatoloke

oznake i govore ijekavskim narjejem, jer su oni veinom potomci slaveniziranih Vlaha,

koji su se u Tursku Hrvatsku doselili iz istone Hercegovine i sjeverozapadne Crne Gore.

Protestantski pisac, Slovenac Primo Turbar, zabiljeio je 1562. god.:Kad su Turci

izdajom zauzeli grad Kostajnicu prije 5 ili 6 godina, protjerali su 40.000 naroda sa svojih

selita. Sa svojih ognjita bjeali su oni koji nisu htjeli prihvatiti islam. Uza sve gubitke,

ipak je veliki broj puanstva ostao vjeran svojoj katolikoj vjeri. Benedikt Kuripei

32

1530. god. kae da su katolici starosjedioci i da ine veinu puanstva u Donjoj Bosni,

kako on zove zapadnu i srednju Bosnu. Uz Hrvate katolike bilo je doseljenih Turaka i

Vlaha, vojnika i dravnih slubenika, ali Kuripei istie, da je Sultan, kada je zauzeo

Bosnu, ostavio u zemlji staro katoliko puanstvo da obrauje tlo. O velikom broju

Hrvata katolika u Turskoj Hrvatskoj krajem 16. i poetkom 17. st. govori nam i poziv

nadvojvode Ferdinanda katolicima u Pounju na ustanak 1596. god. i razni zakljuci

Ratnoga vijea u Gracu o preseljenju katolika iz tog podruja. Fra Pavao Papi u svom

izvjeu u Rimu 1623. god. kae da u Banja Luci i okolici ivi mnotvo turaka i

krana katolika. Izmeu Vrbasa i Une sve do Bekih ratova 1683.-1699. god. postojalo

je 16 katolikih upa. Vei dio toga puanstva iselio se krajem 17. i poetkom 18. st.

17.1. PROGON HRVATA KATOLIKA I NJIHOV PRIJELAZ NA ISLAM OD

1526. GOD. DO POETKA 17. ST.

Iako je 1526. god. bio prestao progon katolika u Bosni, ipak dravni i drutveni pritisak, a

s njim i prijelaz na islam nastavio se dalje. U novom zakoniku za Bosanski sandakat

1542. god. obnovljen je zakon o neprijateljskom stavu turske drave prema katolicima i

njihovim sveenicima, te o ruenju novopodignutih crkava i krieva uz putove. Dodue,

ta se odredba ne nalazi u kanun-nami za Bosanski sandakat iz 1565. god., ali su pritisak

nastavljali pojedini dravni slubenici i poislamljena rodbina katolika. U opoj kanun-

nami za sve bosansko-hercegovake sandakate iz 1539. god. ureuje se pitanje plaanja

poreza za poturice (postati musliman, poturiti se) koji su se na vani iskazivali kao

muslimani, a u svojoj nutrini i kui htjeli su ivjeti kao katolici.

17.2. VELIKI PROGON KATOLIKA OD 1606.-1640. GOD. I PRIJELAZ

SREDINJE BOSNE NA ISLAM

Porazom bosanskog beglerbega Hasan-pae Predojevia kod Siska 1593. god., u kojem je

poginuo cvijet muslimana BiH, nastaje preokret u turskom osvajanju hrvatskih i zapadnih

kranskih zemalja. Ta velika kranska pobjeda i proglas kralja Rudolfa II. (1576.-

1608.) Bonjacima (1595.), podigli su nadu meu b.-h. katolicima u osloboenje i ujedno

pripravili duhove za dogovore i potajne pokrete. U velikom etrnaestogodinjem ratu

(1593.-1606.) Turska je uinila sve kako bi popravila izgubljeni ugled i poloaj u

sredinjoj Europi, ali je 1606. god. morala potpisati mir u kojem je po prvi put odstupila

Hrvatskoj neke osvojene zemlje. Taj dugi rat Tursku je iscrpio novano, stvorio je

nezadovoljstvo i premo janjiara i ujedno oslabio ugled Sultana i dravnu upravu. To se

33

odrazilo i u Bosni, i tu je sredinja vlast bosanskog beglerbega oslabila, a porasla premo

nezadovoljnih i osiljenih janjiara i spahija. Ovi domai ljudi znali su, da se b.-h. Hrvati

katolici vesele pobjedi krana i svoje brae slobodnih Hrvata, pa su nakon povratka s

vojne 1606. god. poeli initi velika nasilja nad domaim katolicima. U tome su s njima

suraivali i mnogi mjesni i dravni slubenici i kadije. O tome nam jasno govore zapadni

izvori, a i oni turski u pismohrani franjevakoga samostana u Fojnici. Ti su progoni

osobito bili jaki od 1606. do 1623. god., te od 1630.-1640. O tom vremenu biskup Franjo

Balievi 1612. god. pie u Rim da katolika u Bosni svakim danom nestaje. Janjiari su

1622. god. svrgnuli i ubili sultana Osmana II., nakon ega je zavladalo bezvlae u

Carigradu i cijelom Carstvu, a u Bosni su nastali takvi progoni da su mnogi ostavili svoje

kue i pobjegli. Za vrijeme ovih progona mnogo je Hrvata katolika prelo na islam kako

bi spasili goli ivot i svoje imanje, o emu govore izvori: Papinski pohoditelj Petar

Masarechi pisao je 1624. god. Kongregaciji:Na podruju Sutjeske u prolim godinama

otpalo je od vjere est sedam tisua dua. Iz drugih izvora znamo, da su ti otpadi

zahvatili i druge krajeve srednje Bosne od Rame do Varea. Tako i kad se 1635. god.

radilo oko toga da fra Jeronim Lui bude zareen za biskupa, javljeno je u Rim da su

njegova braa Behrem, Alija i Pervan sa svojim obiteljima preli na islam, i da bi se u tom

sluaju mijeale mitre (mitra-velika kapa, soli deo-samo bog; crvena kapica) i turbani.

Drugi sluaj bio je zabiljeen kad je fra Martin Brugljanin iz Varea trebao postati

starjeinom bosanskih franjevaca. Tada je javljeno u Rim da mu je gotovo sva rodbina

prela na islam. Ako su u tadanjem naletu otpadale od katolike vjere obitelji koje su

rodile i odgojile budue sveenike, to onda treba misliti o ostalim katolikim obiteljima

o kojima izvori nisu imali prigode pisati. Svakodnevno umnoavanje muslimana i

smanjivanje katolika nije moglo biti doseljavanjem azijskih muslimana u Bosnu ili

iseljavanjem katolika iz Bosne, nego je uslijed velikih progona mnogo katolika prihvatilo

vjeru novih gospodara.

18. PROGON HRVATA KATOLIKA U BOSNI 1648.-1669.

Turska je 1645. god. otpoela 25-godinji kandijski rat s Mleanima. Odmah na poetku

rata Hrvati katolici u Dalmaciji pobunili su se protiv Turaka i preli na mletaku snagu.

Zbog toga su Turci posumnjali i u bosanske Hrvate katolike i stali ih progoniti. Za

vrijeme velikih progona u BiH 1648.-1669. na islam je preao znatan broj. To nam govore

statistike katolika po svim krajevima