HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON LACKOVI DIONIZIJE (de Laszk ) O. Min., kninski i zagrebaki biskup i kaloki nadbiskup ( 1355) Kninskim biskupom imenovao ga je papa Inocent VI. Bula imenovanja nije sauvana, ali u papinskoj kancelariji za takse upisano je da se je 24. III. 1348. Dionizije osobno obvezao da e naplatiti pristojbe za sebe i predasnika Ivana. Bio je iz Splita i obavljao prije imenovanja slubu kninskog arhiakona (Eubel), premda je bio redovnik (Gams) i to franjevac (Urli) kao i njegov neposredni prethodnik biskup Nikola. Krajem 1349. Dionizije je zagrebaki biskup, ali samo neto vie od mjesec dana. Dana 11. I. 1350. prelazi za kalokog nadbiskupa, a 2. III. 1352. Inocent VI. pdojeljuje mu nadbiskupski palij. O franjevcu Dioniziju pie 26. II. 1344. Klement VI. hrvatsko-ugarskom kralju Ljudevitu spominjui ga kao kraljeva poslanika kraljevu polubratu Andriji, sicilskom kralju. Iz papina pisma proizlazi da je Dionizije bio tada dvorski kapelan te da je poslaniki zadatak vjerno i razborito obavio, pa ga na kraju preporua kraljevoj blagonaklonosti. LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 423; 387; 372. C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Monasterii 19132, 486; 537; 197. Bularium Franciscanum, VI, [ed. C. Eubel], Romae 1902, 144 br. 260 G. URLI-IVANOVI: Iz kninske prolosti. Narodni Kolendar 1894. (O troku Matice Dalmatinske). Zadar 1894., 87 ematizam zagrebake nadbiskupije. Zagreb 1966., 29. N. KLAI, Povijest Zagreba I, Zagreb 1982, 520. M. ugaj LACKOVI, Ladislav, filozofski pisac, provincijal (Krievci, 23. X. 1748. - Virovitica, 17. III. 1830). U Krapini je 1764. obukao franjevako odijelo i pristupio Provinciji sv. Ladislava. Filozofiju je studirao na uilitu u Kanjii (1766-1768), a teologiju na bogoslovnim kolama u Peuhu (1768/69, 1771/72) i Zagrebu (1769-1771). Nakon to je 1776. pred ispitnom komisijom u Provinciji poloio ispit za profesora filozofije, slijedio je dravne uredbe i dvije godine studirao na Zagrebakoj akademiji i zatim polagao dravni

413 ispit (1778). Predavao je najprije crkveno govornitvo u iklou (1778/79) i zatim na filozofskom uilitu u akovcu (1779-1783) dva dvogodinja teaja filozofije. Tada je zapisao i spis Universa philosophia (akovec 1779-1783, vel. 33,2 x 22,7 cm, franjevaka knjinica u akovcu, sign. N-a-4) u kojem obrauje uz logiku, metafiziku i fiziku kao samostalne discipline takoer kozmologiju, psihologiju i teodiceju. Kad je prekinut rad crkvenih visokih kola, predaje se duobrinitvu pa je kapelan u Sopju (17831791), upnik u pii Bukovici (1791-1808) i Virovitici upnik i g ardijan (1808-1815, 18181821). Takoer je vrio upravne slube u Provinciji: savjetnika provincijala (1812-1815) i provincijala (1815-1818, 1821-1824), a umro je obavljajui slubi provincijskog vikara poslije smrti B. Orlia. DJELA: Oratoriones due ad patres vocales et neoelectum ministrum Provincialem. Essekini 1819. LIT.: P.E. HOKO: Skotistika filozofija zagrebakog kruga 17. i 18. stoljea. Bogoslovska smotra, 29)1970), 207-215. F.E. Hoko LADISLAV O. Min. ( prije 24. III. 1343.), nadbiskup. - Ivan XXII. imenovao ga je 15. VIII. 1317., na preporuku Karla Anuvinca za kalokoga nadbiskupa, a odbio je potvrditi prepozita Demetrija kojega su izabrali kanonici. (Prema Gamsu Demetrije je ipak, iako nepotvren upravljao nadbiskupijom 1312-1317). U buli imenovanja papa spominje da mu je biskupsko posveenje podijelio ostijski kardinal Nikola, a palij su mu uruila druga etvorica kardinala, to je bila neuobiajena poast. Ivan XXII. mu 23. V. 1332. udijelio potpuni oprost koji mu se ima podijeli na asu smrti, no umro je mnogo poslije tog datuma, najvjerojatnije izmeu 1337 (Gams) i 1343. kad mu je imenovan nasljednik LIT.: Bularium Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], Romae 1898, 124s br. 281; 574 bilj. 2. C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 19683 197 L. WADDING: Annales Minorum, VI, Ad Claras Aquas (Quaracchi)

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON31933, 539 ss P. GAMS: Series episcoporum

414 Vie puta biran za definitora provincije. Poznat po pobonome ivotu, postovima i molitvama. Umro u dubokoj starosti. LIT.: Benvenutus RODE. Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 438. I. Djami LAMBEROFF, s. Redempta, (Elagun/ Bugarska, 24. VI. 1892. akovo, 7. XI. 1978), sestra sv. Kria. U samostan je stupila u zrelijoj dobi. Prve zavjete polae 1918. a zatim daje privatne satove iz francuskog jezika u Bosanskom Brodu. Slijedee godine preuzima rad u djejem vrtiu (zabavitu) u Terezovcu, da 1920. pone predavati francuski na Graanskoj koli sestara u akovu. Nakon osam godina premjetena je za prefektu internata u Hercegnovi. Nakon drugog svjetskog rata daje privatne satove i vri slubu organistice u vie mjesta. LIT.: Teodozija, Interno glasilo sestara sv. Kria, akovo, VIII (1978) 4, str. 33-35. M. igri LAMBERT iz Ripatransona O. Min. ( Rim 1300.), biskup, vicarius Urbis Bio je sin samostana u Ripatransonu, kod Ascolija, u zaviaju Nikole IV. koji je prije izbora za papu bio provincijal Provincije Sklavonije. Po papinu nalogu ureivao je 1288. neke crkvene poslove u Ascoli Piceno. Neto kasnije, 8. III. 1290., papa ga je imenovao krkim biskupom nakon to je odbio franjevca Ivana i dominikanca Zahariju koje su kompromisno izabrali kanonici. Biskupski red primio je ve ranije. U kolovozu i rujnu t. g. papa mu podjeljuje povlastice da smije uiniti oporuku, odrijeiti kler biskupije kanjen radi slaba ivota, i dopustiti slavljenje bogosluja u enskim samostanima te (30. IX. 1290) podjeliti oproste onima koji pomognu izgradnju ve zapoete krke katedrale u ast BDM i sv. Anastazije. 21. VII. 1296. Bnifacije VIII. imenovao ga je svojim vikarom u rimskoj biskupiji, a od 2. IX. 1297. bio je takoer administrator kardinalske suburbikanske biskupije prenestinske. Zadrao je ipak i krku biskupiju, a kad mu je papa 25.

Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957],1957, 371. Marijan Zugaj LAJO Zorislav Ivan, publikcist (iroko Polje, 27. I. 1921. - Popovaa, 19. VIII. 1972). Poslije puke kole u rodnom mjestu zavrio je Franjevaku klasinu gimnaziju u Varadinu (1942). Postao je 1939. lan Hrvatske provincije sv. irila i Metoda. Studirao je teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1942-1947). Za sveenika je zareen 1946. godine, a onda djeluje kao kapelan i vjerouitelj osnovne i srednje kole u Vukovaru (1947-1953), odgojitelj sjemenitaraca i studenata teologije (19531966), nastavnik povijesti umjetnosti na Franjevakoj gimnaziji (1954-1964) te samostanski starjeina u Zagrebu. U dva trogodita je bio definitor u vodstvu Provincije (1954-1960); trei puta se je odrekao te slube (1972). Poginuo je u prometnoj nesrei na autoputu Zagreb-Beograd kod Popovae. Pokopan je u Zagrebu. - Bio je zaetnik i prvi urednik Glasa Koncila, tada pod imenom Glas s Koncila (1962). Kao proelnik izdavalake djelatnosti Katehetskog vijea pri Biskupskoj konferenciji izdao je Ilustriranu Bibliju mladih (1968) i posredovao njezino tiskanje na slovenskom, srpskom i maarskom jeziku. U obavljanju slubi tajnika Vijea viih redovnikih poglavara i tajnika Vijea za kler pri Biskupskoj konferenciji te kao lan Odbora za planiranje i crkvenu izgradnju u Zagrebu te Odbora za proslavu kanonizacije Nikole Tavelia oitovao je inventivnu opredijeljenost za crkvenu obnovu u duhu Drugog vatikanskog sabora. LIT.: Tragina smrt o. Zorislava Lajoa. Glas Koncila, 11(1972), br. 17, 3. T. agi-Buni: Zato si ga uzeo, Gospode. Kana, 3 (1972), br. 9, 12-13. F.E. Hoko LALOS, Ludovik, propovjednik (Cavtat, ? - ?, 16. XII. 1643) - lan provincije sv. Franje u Dubrovniku. Teolog i proslavljeni propovjednik (u Dubrovniku odrao jedanaest korizmenih propovijedi). Gotovo itava ivota zborovoa crkve Male Brae u Dubrovniku.

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON V. 1297., dodijelio akvinsku biskupiju, pet dana kasnije ovlastio ga je da upranjenoj krkoj biskupiji providi novog biskupa. Providio je franjevca Mateja. Krki biskup bio je, stvarno, do 1296., a iz Rima, preko vikara, upravljao je do 1297. pa u god. 1295. nema mjesta nekom krkom biskupu Jeronimu kako navodi Gams. LIT.: Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br. 1640, 1644, 1774, 2082, 2109 Bularium Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], Romae 1898, 613 br. 110 C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 19683, 518; 99. P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 425. M. OREB: Zasluni lanovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca od njezina postanka do naih dana, Split 1973, 84 M. UGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 64. M. ugaj LANOSOVI, Marijan, leksikograf, gramatiar, pisac, redovniki upravnik (Orubica, 12. VI. 1742. - Slavonski Brod. 25. XI. 1812). - Stupio je 1760. u Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga. Zatim je studirao na filozofskom uilitu u Budimu (1763-1766) i na bogoslovnoj koli u Osijeku (1766-1770). Djeluje najprije kao uitelj puke kole u Vukovaru (1770), a zatim kao profesor filozofskog uilita u Slavonskom Brodu (1770-1773). Obavlja slubu odgojitelja franjevakih studenata u Slavonskom Brodu (1773 i u Osijeku 1774), gimnazijskog profesora u Osijeku (1774-1776, dvorskog kapelana u Poegi (1776/77) te profesora bogoslovne kole u Osijeku (1774; 17771783). Vraa se pastoralnoj slubi te je upnik i gvardijan u Naicama (1783-1788), a 1788. ga na preporuku Antuna Mandia, kolskog nadzornika, poziva vlada u Be da sudjeluje u konanoj redakciji rjenika Joakima Stullija. Ondje je takoer profesor hrvatskog jezika u kraljevskom sjemenitu. U Beu ostaje do 1791. godine, a zatim boravi u Budimu kao tajnik Provincije (1791-1974, 1797-1800) i kao savjetnik provincijala (1794-1797). Zatim je

415 gvardijan u Beu (1800-1804) dok ga nije 7. III. 1804. provincijsko upravno vijee izabralo za nasljednika preminulom provincijalu J. Jakoiu (1804-1806). Posredovanjem kod A. Mandia, sada biskupa u akovu, uspjeva ishoditi vraanje samostana u Slavonskom Brodu franjevcima i trudi se oko njegove obnove. - U Stullijev latinsko-hrvatskotalijanski rjenik Lanosovi je unosio njemake rijei, ali je prethodno sam radio na hrvatsko-latinsko-njemakom rjeniku. U rukopisu su sauvani samo dijelovi tog leksika. U rukopisu takoer njegovi teoloki spisi: Tractatus de sacramento poenitentiae (Essekini 1777; vel. 19 x 23 cm, u Franjevakoj knjinici u Naicama), Isagoge (Essekini 1778), De revelatione divina (Essekini 1778; vel. 18 x 23,5 cm. u Franjevakoj knjinici u Slav. Brodu, sign. IV F 7). Autor je dviju gramatika hrvatskog jezika, namijenjenih Nijemcima, prireditelj blagdanskog lekcionara u duhu franjevake lekcionarske tradicije od Bandulavia preko N. Kesia i E. Pavia, pisac molitvenika, pjesnik na latinskom i hrvatskom jeziku, prireditelj franjevakog prirunika koji je ostao u rukopisu Osmina Serafinska u nashki iliricski jezik prinesena po...Petru Knexevichu... popravljena pak po O. F. Marianu Lanosevichu. Jakoi mu jo pripisuje danas izgubljene spise: Nain sticanja jubilarnog oprosta u Jubilarnoj godini (Osijek 1776), Pjesma o slavonskim graniarima (Osijek 1778), Elogium s. Martini confessoris ex Gregorio Turonensi (Osijek 1780, latinski, hrvatski i njemaki); Ilirska pjesma koja se pjeva pod misom (Osijek 1786), a biljei takoer da je on bio vie godina izdava Ilirikog kalendara (1778-1786). - Njegovo leksiko djelo je rasvijetljeno 1983. na obljetnikom znanstvenom skupu u Slavonskom Brodu; radovi tog skupa su objavljeni u osobitom zborniku. DJELA: Uvod u latinsko rii slaganje s nikima nimakog jezika bilikama za Nijemce koji ele nauiti iliriki jezik. Osijek 1776. Neue Einleitung zur slavonischen Sprache. Osijek 1778; Osijek 1789; Budim 1795. Bogomolna knjiica iz pisma Davidovih i crkvenih knjiga za duovnu korist dua

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON krstjanskih. Budim 1782. Evanelistar iliriki za sve nedilje i svetkovine priko godine s etirima Gospodina naega Isukrsta Mukami. Budim 1794. LIT.: Arhiv Franjevakog samostana u Slavonskom Brodu. K. Orovanin, Notatu quaedam digniora, (36). R. Horvat: Slavonija, sv. I. Zagreb 1936, 142-143. T. Mati: prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije pre0poroda. Zagreb 1945, 135-139. Lj. Jonke: Prilog Slavonije hrvatskoj nauci o jeziku. Simpozij Doprinos hrvatskoj knjievnosti. Zagreb - Vinkovci 1968, 139. F.E. Hoko: Dvije osjeke visoke kole u 18 stoljeu, dio 2. Kai, 10)1978), 162-165. Isti: Pronaena je Lanosovieva Bogomolna knjiica. Croatica Christiana Periodica, 8(1984), br. 14, 41-46. Zbornik radova o Marijanu Lanosoviu. Osijek 1985. F.E. Hoko LAPI, (Mate), fra Milan, vjerosvjedoitelj (itluk kod Sinja, 3.VIII. 1906 - Ravno Hercegovina, 24. IX. 1943). Nakon osnovne kole pohaao je gimnaziju u Sinju, pet razreda (k. g. 1918/19-1922/23). U novicijat je uao g. 1923. Filozofiju je uio u Zaostrogu (1924-26) a bogosloviju u Makarskoj (1926-1930). Od g. 1929. do 1931. slubovao je kao nastavnik u Sinju, takoer g. 1935/6, i predavao latinski i grki jezik. Nakon toga studirao je na Zagrebakom sveuilitu klasine jezike, povijest staroga vijeka, klasinu arheologiju i hrvatski. Diplomirao je g. 1940. a godinu kasnije poloio je profesorski ispit i predavao svoju grupu na Franjevakoj gimnaziji u Sinju od g. 1940. do 1943. kad je na putu prema Dubrovniku zarobljen od partizana i strijeljan. J. Soldo LAPI, Mihaela, SP, kuharica, (itluk, Sinj, 2. II. 1917. - Split, 27. XI. 1943). - U samostan je stupila jo kao djevojica, to je doista rijedak sluaj. Osnovnu kolu svrava kod kolskih sestara u Celju. U novicijat ulazi 15. VIII. 1935. u Splitu. Poseban smisao imala je za kuhanje. Najprije je bila kuharicom u franjevakom samostanu na Gorici kod Livna. Makar je tamo dola vrlo mlada uivala je od

416 svih veliko potovanje. Svojim pravim redovnikim vladanjem bila je na izgradnju sredini u kojoj se nalazila. Iz Livna je premjetena u Split za uiteljicu kuhanja u Domainskoj koli. Tu je dunost izvravala s priroenom savjesnosu i portvovnou. Znala je nai pravu mjeru izmeu ljubaznosti i auktoriteta, pa su je gojenice voljele i potovale. Posebno je ipak bila voljena unutar sestrinske zajednice. Tako su njezina bolest tbc plua - bolovanje i smrt bolno odjeknule u zajednici. Na sliici vjenih zavjeta uzela je moto: Ne umrijeti, nego trpjeti. Gospodin je pak rano dopustio oboje. B. Nazor LASTRI, Filip, pisac) Oevija kod Varea, 1700 - Kraljeva Sutjeska, 19. IV 1783). Krsno mu je ime Martin. Rodio se od oca Jakova Ivania. Imao je dvije sest: Luciju i Anelu i brata. U Kraljevu Sutjesku doao je oko 1712. ili 1713. i opvdje zavrio osnovnu kolu, koja je mogla trajati 6 do 8 godina. Uilo se itati, pisati, raunati te gramatike ilirskog, latinskog i talijanskog jezika. Martin Jakovovi stupio je u novicijat 1. IV. 1719. Teologiju je studirao u Italiji (1720-1724). God. 1723. pie iz Narmija. Za sveenika je zareen 1724. Vrativi se u provinciju poloio je profesorski ispt iz filozofije. Bio je profesor filozofije u Poegi (1724-1729, kada je napisao Traditiones in universam aristotelicoscolasticam philosophiam (1726-1729), uitelj novaka i aka u Kraljevoj Sutjesci (17291735). I dalje je ovdje djelovao kao kustos provincije (1735-1738) i u tom svojstvu 1735. prati u Rim generalnog vizitatora Kajetana iz Interaquisa, a vjerojatno je putova u Rim i 1736. Sutjeki gvardijan alje ga u Veneciju 1740. Kao provincijal Bosne Srebrene (17411745) boravi veinom u prekosavskom dijelu provincije. Obilazi provinciju, odraje ee provincijske kongregacije, pie okrunice, brine se za napredak kolstva. Po zavretku provincijalstva ostaje neko vrijeme u Srijemu. God. 1747. nalazi se ponovo u Kraljevoj Sutjesci. Uiva velik ugled u provinciji i redu uope. God. 1751. opunomoen je da vizitira bosanske smostane, ali se ovog nije prihvatio. Sudjeluje 1754. na pokrajinskom sastanku u

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON Fojnici i iste godine putuje u Veneciju da bi tiskao Testimonium bilabium. Vraa se 1755. u Kraljevu Sutjeskui posredsvom Propagandina izaslanika Jeronima Filipovia pomiruje se s biskupom Dragieviem s kojim se bio sukobio kao provincijal. Na kongregaciji u Kreevu 14. VIII. 1758. odlueno je da Lastri ode u Rim kako bi provinciji povratio stari naslov, ig, prava i povlastice. Vratio se u veljai 1759. Ve u kolovozu predvodi delegaciju provincije na raspravi koja se vodila s pravoslavnim patrijarhom u Travniku. Iste godine pie Commentariolum super Bosnensi provicia. God. 1760. pomae krae vrijeme upniku u Tuzli, 1764. obilazi provinciju u svojstvu vizitatora i u veljai 1765. predsjeda kapitulu u Kreevu, 1778. nalazi se na kongregaciji u Kreevu, godinu i pol dana je dekan provincije, ali ve iscrpljen teretom i starou. God. 1781. zahvaljuje se na kongregaciji u Kraljevoj Sutjesci na dunosti definitora-zamjenika. Umire od srane kapi. Lastri je plodan i raznovrstan pisac. Kao profesor pie filozofski prirunik namjenjen prvenstveno svojim sluaocima. Kao plod njegovog prouavanja prolosti provincije nastalo je nekoliko djela. Pie vie djela, koja su znaajna sa stajalita razvoja hrvatskog crkvenog govornitva, dogmatike, moralke, pastorala i ascetike. Budui da se u nekim svojim djelima slui esto slikama i simbolima moe se na njih gledati i s literarnog stajalita. Smatra se zaetnikom kritike istoriografije Bosne i Hercegovine. Suradnik je u Farlatijevom djelu Illyricum sacrum i Horanyevom Memoria Hungarorum. DJELA: - Lastan, kratak, i koristan: Pacse Redovnikom potribit nauk i nacsin Dilovati molitvu od pameti, koja se zove Promiisljanje... 1742. - Testimonium bilabium seu Sermones panegyrico-dogmatico-morales... latine, et illyrice elaborati... Venetiis 1755. kratak nacin ciniti Put krixa... U Rimu 1758. Commentatiolum super Bosnensi provincia, vicaria, quod(am)... 1759. - De antiquitate et natis Provinciae Bosnensis... 1762. - Od uzame... u Mleczi... 1765. - Epitome vetustatum provinciae bosnensis, seu Brevissimum compendium historico-

417 chronologicum de antiquitate, variisve suis vicissitudinibus, et consistentia usque ad haec tempora inclusive... Venetiis... 1765, 1776/2, Sarajevo, 1977/3 pod naslovom Pregled starina bosanske provincije. - Nediglnik dvostruk... u Mletczij 1766... - Svetnjak... To jest Govorenja od svetie... U Mletczij... 1766. LIT.: ZIRDUM Andrija: Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo 1977. Uvod, str. 7-44. - ISTI: Filip Lastri Oevac 1700-1783. Zagreb 1982. A. Kovai LATUVKA, s. Elekta (Teschen/ Poljska, 6. IV. 1887 akovo, 14. I. 1966), sestra sv. Kria. U prvoj godini ivota ostaje bez majke. Ipak je primila vrlo dobar odgoj u djetinjstvu i mladosti. Mlada Poljakinja stupila je u akovu u samostan i posvetila hrvatskom narodu sve svoje sile. Zavrila je uiteljsku kolu a kasnije se osposobila i za nastavu u graanskoj koli. Djelovala je blagotvorno kao uiteljica i odgojiteljica dugi niz godina u kolama Drube u Puli, akovu, Hercegnovom i u Bosanskom Brodu. Njezino djelovanje nije bilo ogranieno samo na kolski i odgojni rad: pomagala je velikoduno i neumorno gdje je god trebalo, a ona je znala i mogla pomoi. Tako je vodila gradnju Drubine bolnice u Vukovaru te kole i Zavoda sestara sv. Kria u Bosanskom Brodu. Vie je puta vrila dunost kune poglavarice. Jedno je vrijeme bila i prvincijalna ekonoma. LIT.: Unsere heimgegangene Schwester, Theodosia, Mitteilungen fr die Schwestern von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXXI (1966) 2, str. 146-147. M. igri LAVANIN, Petar, prov. (Lava, polovica 17. st. - Travnik, 8. IX. 1732). - Bio je provincijal Bosne Srebrene (1714-1717), gvardijan i uitelj novaka u Fojnici te vizitator i predsjedatelj kapitula. Na kapitulu u akovu, kad je izabran za provincijala, sastavljeni su Statuti provincije kao prvi pokuaj u Bosni Srebrenoj. Suvremeni ljetopisac ga opisuje kao ovjeka pobona, milosrdna i blaga, ljubitelja kreposti i pravde i odlinog promicatelja redovnikog opsluivanja. LIT.: Juraj BOITKOVI: Kritiki ispit

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON popisa bosanskih vikara i provincijala (13391735). Beograd 1935, 124-126. - Dominik MANDI: Franjevaka Bosna. Rim 1968, 215. A. Barun LAVANIN-MARINKUI, Nikola, ljetopisac (Lava kod Travnika, oko 1703 - Jajce, 2. IX. 1750). - Mlai brat fra Mato bio je biskupov tajnik, gvardijan i kustos. Nikola je osnovno obrazovanje stekao u fojnikom samostanu, u koji je doao 1714. ili 1715. Ovdje je, iza kako je solidno nauio latinskijezik i upoznao biti redovnikog ivota. obukao habit 8. XII. 1719. Filozofsko-teoloki studij zavrio je vjerojatno u Italiji. za sveenika je zareen 1727. Nije iskljueno da je do 1730. predavao u nekom uilitu Bosne Srebrene. Poslije toga bio je metar klerika u Fojnici (1730-1735., a moda i due). Godine 1742. slovi kao pater aggregatus, 1745. kustos je provincije, 1748. ide s Lastriem u Be da caru predoe razne potekoe i potrebe i iste godine sudjeluje na kapitulu koji se drao u Osijeku. U ljeto 1750. poao je u Jajce da posjeti rodbinu, obolio je i umro. - Poznavao je dosta dobro klasinu kulturu, a od jezika latinski i talijanski. Njegov Ljetopis, iji je najvei dio raen prema Vitezovia Kronici, moe se vrednovati s povijesnog, jezinog i knjievnog stajalita. Pisao ga je jasnim, kratkim, jedrim i ivim stilom. Iz njega se vidi da je autora krasila religioznost, pouzdanje u molitvu te redovnika i sveenika marljivost i ozbiljnost. Ljetopis je djelomino objelodanio Truhelka u Glasniku zemaljskog muzeja (1889. i 1890) i Jelini u istoj ediciji (1914-1915) kurzivnom bosanicom te separatno (1916) i napokon fa Ignacije Gavran latinicom, s tekstualnim i komentatorskim biljekama i u prijevodu latinskih i talijanskih dijelova. DJELA: Ljetopis. Sarajevo 1981. LIT.: Gavran Ignacije: Fra Nikola Lavanin: Ljetopis. Sarajevo 1981. Uvod, str. 5-27. A. Kovai LATINAC fra Sebastijan (Jakov), odgojitelj i upnik (20. VIII. 1875. Koute/Sinj Sinj, 5. IX. 1950. Stupio je u Franjevaki red 25. rujna 1894. Zareen je za sveenika 28. listopada

418 1898. Kao sveenik najprije je sluio kao upski pomonik u Sinju te upski vikar Velikog Brda. Odatle je ponovno doao u Sinj za upskog pomonika. Iz Sinja je pak poao za upnika u Turjake. kolske godine 1906/07. je prefekt Sjemenita i profesor u Sinju. Na Gimnaziji je ostao do kraja k. god. 1912/13. U tih sedam godina predavao je hrvatski, talijanski i prirodopis. Bio je upnik u Grabu i Gali. Od 1922. do 1925. bio je definitor Provincije. F. Laco LAURENTIUS HORTANUS, Portugala LAURENTIUS SCLAVINENSIS, Portugala LOVRO iz

LOVRO iz

LEAKOVI, Bernardin, pisac (Bonjaci, 13. XII. 1741. - arengrad 8. I. 1815). U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga stupio je 1759. i zatim studirao filozofiju u Poegi kod Michaela Schreinera (1761-1764) te teologiju u Petrovaradinu (1764-1766). i Osijeku (17641766). Poloio je ispit za profesora filozofije i predavao na uilitu u Iloku (1770-1773). Zavrivi profesorsku slubu ostao je i nadalje u Iloku kao odgojitelj studenata i propovjednik. God. 1785. se je vratio iz Svete Zemlje, gdje je boravio pet godina i obavljao dunosti gvardijana u Betlehemu i tajnika Kustodije u Jeruzalemu. Tri desetljea je proveo u arengradu obavljajui dunost upnika (17851815), a povremeno i zamjenika samostanskog starjeine (1797-1800) te savjetnik provincijala A. Tomikovia (1809-1812). Uz materinski jezik je dobro govorio talijanski i sluio se njemakim; vjerojatno je koristio literaturu na tim jezicima u sastavljanju svojih dviju homiletskih knjiga i svog katekizma. U knjinici franjevakog samostana u Budimu se nalazi rukopis Leakovievog homiletskog spisa Govorenja za sve nedilje (vel. 20 x 24,5 cm, str. 356+/22/). DJELA: Govorenja za sve nedilje godishnje. [Osik, 1795]. Nauk od poglavitih stvarih kerstjansko-katolianskih. Budim 1798. Govorenja za svecsane dneve Boxje, B.D. Marie i svetih s nikima priloxitima porad

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON poboxnoga obicsaja. Osik, 1802. LIT.: Arhiv Franjevakog samostana u Budimu, Tabula religiosorum, 1766, 1773, 1785, 1788, 1790, 1799. Arhiv Hrvatske franjevake provincije u Zagrebu, protocolum conventus Petrfovaradini, 233. Stjepan Sran, Slavonski pisci (1795-1830). Revija, 28(1988), br. 1, 81. Isti, Osjeki ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 120, 128. F.E. Hoko LEKUI, Marijan, prevodilac (Mostar, krajem 17. stoljea - ibenik, 11. I. 1742). - u franjevaki rd stupio je 1708. Biran je za tajnika Bosne Srebrene (1723), lektora filozofije u Splitu (1725), propovjednika i lektora moralne teologije u Sinju (1728), gvardijana u Karinu (1732) i ibeniku (1740) te definitora dalmatinske provincije (1735). Godine 1730. putovao je u Mletke isposlovati da se obnovi samostan u Karinu, 1735. ponovo je u Mlecima, a 1737. u Rimu kao provincijski izaslanik. Bavio se prouavanjem nae prolosti. Prepisao je dosta arhivske grae i pohranio u ibeniki arhiv, kojoj je sluio i Stjepan Zlatovi. U toj grai pod naslovom Memoriae recordabiles trium monasterium exemplificatae de proprio originali scripto... sadrani su vrijedni podaci o postanku i razvoju samostana u Zaostrogu, Makarskoj i ivogou. Preveo je Razmiljanja sv. Bonaventure pod naslovom Meditationes s. Bonaventurae toyest Bogogliubna razmiscglianya od otaystva odkupglienya csovicanskoga S.Bonaventurae Cardinala... U Mletiy 1730. LIT.: JUKI Ivan Franjo: Pisci koji su abecedom pisali. Bosanski prijatelj, 2(1851), str. 82-90. - MATKOVI Jako: Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, str. 34. JELENI Julijan: Bio-bibliografija franjevaca bosne Srebrenike II (Rukopis u arhivu franjevakog samostana u Tolisi). A. Kovai LEKUI, Marijan, profesor i kroniar (Mostar, o. 1685. - ibenik, 10. I. 1742.). ivotopisci obino navode da je iz Mostara. U Liber Archivalis u Makarskoj navedeno je (ab Andevio), to bi prema tadanjoj terminologiji

419 mogao biti i Vrgorac. Stupio je 2. VII. 1708. na Visovcu u franjevaki red. Filozofiju je studirao u Osjeku (1711). Predavao mu ju je Matej Vuli. Ve u tom razdoblju pokazuje sklonost prema literarnoj krai i krivotvori autorstvo teksta: Universa logica ad mentem Doctoris Subtilis per me Patrem Marianum Lecussich, clericum professum Minorum Observantium Provintiae Bosnensis filium, descripta sub disciplina M. V. Patris Mathaei Polich lectoris, eiusdem Provintiae filii, Essekini XDCCXI, koji se uva u arhivu samostana sv. Lovre u ibeniku, pa zbog toga kasnije neopravdano ulazi u filozofsku literaturu. God. 1720-1723. predavao je filozofiju u Splitu. Na provincijskom kapitulu u Poegi 7. IX. 1723. izabran je za tajnika Provincije Bosne Srebrene. Kao tajnik Provincije skupljao je po samostanima i prepisivao stare dokumente od kojih je neke upotrijebio i fra Andrija Kai Mioi u svojim djelima Korabljica i Razgovor ugodni. Godine 1727/28. bio je lektor bogoslovlja na franjevakom generalnom uilitu u ibeniku; 24. VI. 1728. imenovan je lektorom moralnog bogoslovlja i propovjednikom u Sinju, 20. V. 1730. premjeten je u istom svojstvu u Makarsku. Posljednji premjetej nije izvren jer je Lekuiu povjereno da poe u Veneciju da bi od mletake vlade isposlovao dozvolu za gradnju samostana u Karinu to je on i uspio. Za vrijeme svoga boravka u Veneciji priredio je novo izdanje knjige Bogoljubna razmiljanja od otajstva odkupljenja ovianskoga s. Bonaventure kardinala (Mleci, 1730) prema prijevodu fra Petra Bogdana Bakia, kustoda bugarske franjevake kustodije i kasnijeg sofijskog nadbiskupa, ali je to djelo Lekui prisvojio sebi. Vodio je gradnju karinskog samostana i od 1732. do 1735. bio mu prvi upravitelj. Godine 1734. zapoeo je pisati kroniku istog samostana pod naslovom Protocollum conventus Virginis sine labe conceptae, Carini in Liburnia poznatiju kao Liber archivalis conventus. Godine 1737. putuje zbog poslova Provincije u Rim, 1738. je izabran ponovno za tajnika Provincije a 1739. u otsutnosti Provincijala Lekui je imenovan komisarom Provincije Presv. Otkupitelja. Iste

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON je godine napisao Memoriae recordabiles trium monasteriorum o osnivanju samostana u Zaostrogu, Makarskoj i ivogou. l. XII. 1740. izabran je za gvardijana u Samostanu sv. Lovre u ibeniku gdje je uskoro i umro. DJELA: Meditationes s. Bonaventurae, to jest bogoljubna razmiljanja od otajstva odkupljenja ovianskoga s. Bonaventure kardinala, Mleci 1730. LIT.: . Ljubi, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, 180. P.J. afarik J. Jiriek: Geschichte der illirischen und kroatischen Litteratur, Prag, 1865, 57. S. Zlatovi, Franovci Drave presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, 231-232; 472. E. Fermendin, Chronicon observantis Provintiae Bosnae Argentinae Ordinis S. Francisci Seraphici, Starine XXII, Zagreb 1980, 61. D. Prohaska, Das Kroaotisch-serbische Schriftum in Bosnien und der Herzegowina, Zagreb 1911, 137. J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912, 226. Isti, Dva ljetopisa Bosne Srebrene, Sarajevo 1919, 4-5. P. Kolendi, Sofijski nadbiskup fra Petar Bogdan Baki, Glasnik skopskog naunog drutva, knj. II. Skoplje 1926, 85-87 (irilicom). A. Crnica: Naa Gospa od zdravlja i njezina slava, ibenik 1939, 414416. J. Soldo: Samostan sv. Lovre u ibeniku, Kai 1/1967, 74-75. K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko neretvanskom podruju u doba turske vadavine, Zagreb 1972, 103. J. Soldo, Franjevaki samostan u Karinu, Kai 6/1974, 25, 34. Isti, Poeci historiografije franjevaca Prov. Presv. Otkupitelja u XIII. stoljeu, Kai, 9/100-102. V. Kapitanovi, Rukopisni prirunici franjevakog filozofskog uilita u ibeniku (1969-1825), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40), str. 163. P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevake Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeu, Zagreb 1994, 38-40. V. Kapitanovi LENDI (TRNOVANIN), Filip, prof. (Kr. Sutjeska, konac 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.) Kao provincijal Bosne Srebrene (1652-1655)

420 uputio je 1652. iz Sutjeske okrunicu brai, pisanu bosanicom, i drugu 1654. iz Velike Martinu iz POege, na latinskom jeziku, koje se uvaju u makarskoj. LIT.: Juraj BOITKOVI: Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (13391735). Beograd 1935, 80-82. - Dominik MANDI: Franjevaka Bosna. Rim 1968, 190. A. Barun LEROTI, FRA STJEPAN LESJAK, Robert (Lesiak, Karlo), glazbenik (?, 30. X. 1737. Turnenchart, Austrija, 1816). God. 1757. postao je lan Hrvatskoslovenske provincije sv. Kria. Bio je vrstan orgulja i kompozitor; prouo se kao skladatelj menueta. Svoje glazbeno znanje prenosio je na mlade franjevce kao odgojitelj i orgulja u Kamniku (1778). Prethodno je bio orgulja u Klanjcu (17591762). Od 1781. pa do konca ivota bio je orgulja i voditelj crkvenog pjevanja u franjevakoj crkvi u Ljubljani. Dvije njegove skladbe nalaze se u kantualu K. Weibla u franjevakom samostanu u Klanjcu. LIT.: P. KINDERI: Kantual ili pjevnik Kalista Weibla. Marijin Trsat, 27 (1993), br. 2, 11.F. E. Hoko LETICA, fra Pavao, stradalac za vjeru i branitelj domovine (XVII. st.). Turci su ga uhitili na rijeci Krki. Visovaki samostan ga je otkupio za 1200 reala. U obrani ibenskog podruja borio se protiv Turaka na Trtru predvodei 120 ljudi i tu je u sukobu ubio dvojicu Turaka. Kao upnik ibenskog Varoa u obrani grada ubio je jednog Turina na Vanjskim vratima Varoa. Franjevaki martirologij pogreno ga navodi kao muenika poginulog na Otresu 20. X. 1683. s fra imunom Brajinoviem, vjerojatno zato jer se jedan poslije drugoga spominju u izvornoj ispravi o zaslugama franjevaca. LIT.: S. ZLATOVI, Franovci drave presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1988, 117. Martyrologium Franciscanum, Romae 1938. V. Kapitanovi: "Die Rolle der Franziskaner von Visovac in der Kroatischen Geschichte", Archivum

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON Franciscanum Historicum, 77/1984, 4, 426. V. Kapitanovi LETI, KAJETAN, provincijal (Veliki Loinj, 1845 - Hvar, 6. I. 1916). - U provinciji je vrio slubu gvardijana, definitora, kustosa i provincijala (1894-1897). Zasluan je za otvaranje nie hrvatske franjevake gimnazije na Koljunu. Bio je odlian orgulja. LIT.: Nekrologij franjevake prov. sv. Jeronima Zadar. P.P. LETUNI, Vlaho, pisac (Dubrovnik, cca 1735 3. II. 1799) - Krsnim imenom Miho. Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1751. g. Propovjednik. Sastavlja pobonosti krinoga puta. U Provinciji vrio slubu starjeine u vie samostana iazvan Dubrovnika. U zrelijim godinama boravio u Napulju, odakle se vraito nekoliko godina prije smrti. Svojim propovijedima na narodnom jeziku umio je ganuti sluatelje te ih potaknuti da zamrze zlo, te da prue javne i nedvosmislene znake kajanja za grijehe. Na pobonostima krinog puta koje je predvodio u crkvi Male Brae u Dubrovnikuokupljali bi se mnogi vjernici. U rukopisu je sauvana jedna njegova pobonost krinoga puta pod naslovom Put od Kria iz 1767. g. DJELA: Put sveti od Kria, Jakin 1768. LIT.: Ivan August KAZNAI: Biblioteca di Fra Innocenzio Ciulich nella Libreria deRR. PP. Francescani di Ragusa. Zara 1860. 202, 219. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Abservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 497. I. Djami LEVAI, Josip, pedagog, teoloki pisac (Shombately, Maarska, 10. XI. 1731. Mohja, Maarska, 21. VIII. 1803). - Bio je lan Provincije sv. Ivana Kapistranskoga od samih poetaka te zajednice, jer je 1756. stupio u Bau u novicijat. Filozofiju je studirao u Osijeku (1757-1759), a teologiju na franjevakim kolama u Italiji. Vratio se je u provinciju s naslovom profesora filozofije i preuzeo uiteljske obveze na filozofskom uilitu u Vukovaru (1762-1765), a zatim na

421 uilitu moralnog bogoslovlja u Radni (17671769). Takoer je bio profesor bogoslovnih kola u Temivaru (1769-1775) i u Budimu (1775-1778). U Budimu je nastao njegov spis De statu mortuorum (Budae 1777, vel. 17 x 21 cm; u franjevakoj knjinici u Osijeku, sign. XXI B 17). LIT.: F.E. Hoko: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu tijekom 18. stoljea. Nova et vetera, 28(1978), sv. 1/2, 171. F.E. Hoko LEVAKOVI, Rafael, izdava glagoljskih knjiga, povjesnik, teolog, ohridski nadbiskup (Jastrebarsko, oko 1597. - Zadar (?), 1650). Pristupio je, najvjerojatnije za provincijalovanja F. Glavinia, u Bosanskohrvatsku provinciju sv. Kria. kolovao se neko vrijeme na Trsatu gdje je u to vrijeme bila franjevaka gimnazija i bogoslovna kola. Na Glaviniev prijedlog je postao slubenik Propagande i izdava glagoljskih knjiga. U Rim je doao 1626. i ostao u slubi Propagande, Kongregacije za irenje vjere, gotovo itav ivot. U svojstvu izaslanika vrhovne uprave Franjevakog reda, a istodobno kao izaslanik Propagande, obavio je 1637. kanonski pohod franjevcima u Maarskoj i Bugarskoj, a pohodio je takoer Rumunjsku, Poljsku i Austriju. Iste godine ga je car imenovao smederevskim biskupom, a zagrebaki biskup Benko Vinkovi (16371642) ga je elio postaviti za generalnog vikara za grkokatolike na podruju zagrebake biskupije. Papa Inocent X (1644-1655) proglasio ga je 1647. ohridskim nadbiskupom. Na putu prema svojoj nadbiskupiji stigao je do Kotora. Kako je 1649. sudjelovao u protuturskom ustanku u Kotoru, to mu je zatvorilo granice Turskog carstva. Vratio se u Zadar i, najvjerojatnije, ondje umro. - Kad je osposobio glagoljsku i irilsku tiskaru u Rimu, tiskao je: Bellarminov Nauk krstjanski kratak, Azbukividnjak slovinski, Misal rimskij va jezik slovenskih, Ispravnik za jereji ispovidnici i za pokornih i asoslov rimski. U glagoljskom tiskarstvu on je sljedbenik rusko-slavenske kole, i to sve u nadi da e to biti put do veeg zajednitva izmeu katolikih i pravoslavnih

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON Slavena kojima se moe stii do crkvenog jedinstva. - U rukopisu je ostavio mnogo teolokih spisa i prijevoda. Na crkvenoslavenski je preveo biblijske knjige: Knjigu Postanka, Izaiju proroka, Solomonove Prie, Pjesmu nad pjesmama, Evanelje po Mateju i sedam pokornikih psalama. Napisao je povijesne spise: De erroribus Bonfinii et aliorum scriptorum Hungariae, De Hungarorum origine, imeprio et privilegiis; Historia episcopatus ac dioecesis Zagrabiensis i Miscellanea. Takoer je autor filolokih rukopisa: Dialogus de antiquorum Illyriorum lingua (1642) i Dialogus de litteris antiquorum Illyriorum. Pisao je i teoloke spise, npr. o izlaenju Duha Svetoga i rasprave o odnosu pravoslavnih i katolika. LIT.: M. Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti do Preporoda. Zagreb 1945. J. Fuak: Pest stoljea hrvatskog lekcionara. Zagreb 1975. F.E. Hoko: Na vrhu Trsatskih stuba. Rijeka 1991. F.E. Hoko LEVENTI, Fra arko-Jerko (1919.-1945.) Roen 27.VIII.1919. u Drinovcima, od oca Stjepana i majke Janje r. Maji. Osnovnu kolu svrio u Drinovcima, gimnaziju na irokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru. U Franjevaki red stupio na Humcu, 5.VII.1936., jednostavne zavjete poloio 6.VII.1937., sveane 8.IX.1940. Za sveenika zareen 2.V.1943. 1944.-1945. kapelan na irokom Brijegu 7.II.1945. spaljen na irokom Brijegu. Bio je mlad fratar, savjestan u slubi kao kapelan. Obolio od tifusa ispovjedajui staru eljad. U drutvu drag. LIT.: A. Niki: Hercegovaki franjevaki muenici 1524. -1945. , Mostar 1992. A. Niki LINARDOVI, Klara od Boanske Ljubavi (Jeronima), klarisa, opatica (Bra, 11. V. 1820. Split, 17. X. 1875). Stupila je u samostan 1835. Bila je est puta izabrana za slubu opatice, u kojoj se pokazala blaga, razborita i puna ljubavi. Njezinim zauzimanjem, uz biskupa msgr. Kaloeru, sagraen je novi samostan Klarisa na Lucu (sada u sreditu Splita). Ona nije doivjela prijelaz. U asu

422 kada je zaklopila oi, prisutni su opazili veliko svjetlo koje je obasjavalo eliju. Kao da je sam Gospodin na ovaj nain potvrdio svetost njezina ivota. LIT.: Marija od Presv. Srca [Petrievi], Samostan sv. Klare, Split 1979., 51. Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], IV., 69. LIPANOVI (GAPAREVI) Petar (Franjo). (Fojnica, 2. polovica 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.). - Bio je definitor i provincijal Bosne Srebrene (1643-1646) te gvardijan u Kreevu. Za njegovog provincijalstva, dubrovaki je senat odobrio da bosanski franjevci budu kapelani dubrovake kapele u Beogradu. Radio je za mir i slogu. Hvali ga smederevski upravitelj biskup Jakov Boncarpi kao ovjeka miroljubiva i okretna te savjetuje Propagandi da ga preporui za generalnog definitora reda. Uputio je 1643. iz Olova u Rim dva pisma, jedno kardinalima, a drugo tajniku Propagande. U prvom je govor o odlukama provincijske kongregacije i Olovu, a u drugom o Marinu iz Poege, bivem generalnom pohoditelju, koji nastoji postati pomoni biskup Tome Mrnavia, pored protivljenja provincije. Pri koncu njegove slube provincijala, prvaci i predstavnici franjevaca u primorskim krajevima alju predstavku Propagandi 1646., u ime 120 hercegovakih franjevaca, da se odcijepe od Bosne Srebrene. LIT.: Jurja BOITKOVI: Kritiki ispit popis bosanskih vikara i provincijala (1339-1735). Beograd 1935, 73-74. - Dominik MANDI: Franjevaka Bosna. Rim 1968, 185-187. A. Barun LIPOVAC, Franjo, profesor teologije (Budak . Petrievac, 29. VII. 1909 - Torino, 16. IV. 1961) - Rodio se od oca Franje, zemljoradnika, i majke Rue r. osi. Na krtenju je dobio ime Petar. Osnovnu je kolu zavrio kod . sestara u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom(19211930), novicijat FS u Fojnici (1927-1928), teologiju u Sarajevu (1930-1934), Zagrebu i Rimu. Doktorirao je u Zagrebu 1937. od 1936. do 1960. (uz manje prekide) predaje na sarajevskoj Franjevakoj teologije dogmatiku i

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON biblijske nauke. Jo kao student obolio je od upale zglobova pa se to odrazilo na aritmiju srca. Operiran je u Zagrebu i ponovno u Torinu i onda podlegao. Na paitanje s. boliarke, par minuta pred smrt, to eli, odgovorio je: Il paradiso! Bio je poboan, uzoran redovnik. Suraivao je u Spomenici Franjevake klasine gimnazije u Visokom 1882-1932, Glasniku sv. Ante (1939, 1941, 1942, 1944, 1945), u Franjevakom vijesniku (1937), u reviji Dobri Pastir (1950-1953, 1955, 1959) i u kalendaru Dobri pastir (1951, 1952). LIT.: Fra Franjo dr. Lipovac. Dobri pastir, 1112 (1962), 541-542. I. Gavran LIPOVAC, Petar, teoloki pisac, provincijal (Baja, oko 1700. - Baja, 8. VIII. 1761). - Kao lan Bosne Srebrene najvjerojatnije je u Italiji zavrio filozofsko i teoloko kolovanje s ispitima za predavaa takvih kola. U rodnom gradu predaje na filozofskom uilitu (17261729), a zatim na tek osnovanoj bogoslovnoj koli katolike nadbiskupije (1733-1735) pa na bogoslovnoj koli Generalnog uilita 1. razreda u Budimu (1735-1746). Postigao je naslov lector jubilatus, a u rukopisu ostavio spis De Deo uno et trino (Budae 1735-1737;, vel. 16 x 20 cm; franjevaka knjinica u Iloku, sign. C 196). Bosna Srebrena mu je povjeravala i upravne poslove: god. 1737. je bio generalni vizitator u vlastitoj Provinciji, zatim kustod (1739/40) i provincijal (17481751). LIT.: F. E. Hoko: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljea u Budimu. Nova et vetera, 28(1978), 1/2, 144-145. F. E. Hoko LIPOVEVI, Petar, filozofski pisac (Baja u Maarskoj, 11. XII. 1744. - Baja, 6. III. 1785). - U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga je pristupio 1764. godine. Filozofiju je studirao kod profesora Mije Pitinevia u Budimu, Feldvaru i Osijeku (1765-1768), a teologiju u Budimu (1768-1772). U Baji je 1773. poloio ispit za profesora filozofije s odlinim uspjehom, a 1778. u Somboru za profesora teologije. Filozofiju je predavao u Slavonskom Brodu (1773-1775) i Poegi (1775/76). Tezarij

423 javne rasprave iz cijele filozofije je objavio tiskom. Kad je zapo.eo profesorsku slubu na bogoslovnoj koli u Temivaru (1777), uslijedila je reorganizacija crkvenih kola na zahtjev dravnih vlasti, to ga je usmjerilo na predavanje u uilitu moralnog bogoslovlja u arengradu (1780/81). DJELA: Propositiones exuniversa Philosophia. Essekini 1776. LIT.: F.E. Hoko: Franjevako visoko uilite u Poegi. Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 107108. Isti: Franjevaka visoka filozofska kola u Slavonskom Brodu. Ibidem, 27(1977), sv. 2, 93-94. F.E. Hoko LIPOVI, Jerolim, knjievnik, teoloki pisac, latinist, upravnik (Poega, 28. X. 1716. Poega, 30. VI. 1766). Pristupio je Bosni Srebrenoj 1731. u Velikoj, a filozofiju je poeo studirati na nadbiskupskoj filozofsko-teolokoj koli u Kaloi, gdje je prvi profesor filozofije bio fra Emerik Buday (1733/34). Zavrio je studij filozofije u Budimu (1734-1736), a ondje je studirao i teologiju na generalnom uilitu (1736-1740). Osposobivi se za profesora filozofije predavao je na filozofskom uilitu u Baji (1740-1743). Jedno desetljee je bio profesor bogoslovne kole generalnog uilita u Budimu i postigao najvii prosvjetni naslov u Franjevakom redu lector jubilatus. Sudjelovao je u upravi Bosne Srebrene (17541757) i Provincije sv. Ivana Kapistranskoga (1764-1766) kao definitor, a poslije smrti provincijala J. Blagoja izabran je 24. I. 1766. za upravitelja provincije, provincijskog vikara. Stolovao je u Poegi i ondje nenadano umro, po rijeima ljetopisca, znamenit po znanju i po redovnikom ivotu. - U njegovoj literarnoj ostavtini preostala su tri tiskana tezarija javnih teolokih rasprava, znaajno pastoralno djelo koje je namijenio hrvatskim katolicima u maarskoj dijaspori, a E. Pavi je poslije njegove smrti objavio prirunik za vodstvo i duhovnost Franjevakog svjetovnog reda. DJELA: Conclusiones theologicae ex Quarto Sententiarum Libro. Budar 1747. - Amarum dulce seu uberimarum gratiarum dulcissimi fontes... ex Quarto Sentetiarum libro. Budae

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 1748. - Dussu csuvaiuche pohogjenje. Budim 1750. - Ordo confusus seu conclusiones Theologicae... de peccatis, virtutibus moralibus et legibus. Budae 1753. - Stazica duhovna. Osijek 1767. LIT.: Arhiv Franjevakog samostana u Poegi, Protocollum conventus Posseqiensis s. Scritus, 788. F.E. HOko, Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu tijekom 18 stoljea. Nova et vetera, 28(1978), sv. 1/2, 152-154. Isti, Negdanji hrvatski katekizmi. zagreb 1985, 80-85. S. Sran, Osjeki ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 54. F.E. Hoko LISICA, Ciprijan, upravitelj Saveza Treeg Reda (Petrane, 9. I. 1884 - Zadar, 16. IV. 1962). - Osnovnu kolu zavrio je urodnom mjestu, niu gimnaziju na Koljunu, stupio je u FZD 22. IX. 1901, daljnje gimnazijske nauke i teologiju zavrio je u Zadru, reen za sveenika u Krku 6. VI. 1909. Ve prije reenja bio je odgojitelj pitomaca n koljunu pa se iprvih godina svog sveenitva posvetio toj dunosti. zatim je premjeten u Zadar kao propovjednik i spovjednik, kao kooperator u katedrali i kao lan nadbiskupske kancelarije. Nakon talijanske okupacije Zadra djeluje u Zagrebu. Vrativi se 1931. godine u Provinciju bavi se pukim misijama, postaje gvardijanom i uiteljem bogoslova u Splitu na Poljudu. U prvim poslijeratnim danima vraa se u svoj Zadar. Zajedno sa o. Robertom ukunca (v. ) popravlja porueni samostan sv. Frane. Sudjeluje u otklanjanju ruevina i prokrivanju ulica u cijelome gradu. Preuzima uzastopno i po dvije duobrinike slube zajedno sa Belafuzi, Petranina, Diklu i Koinu. Istovremeno zauzima svoje staro mjesto u nadbiskupskoj kancelariji. Tako sve do svoje smrti, koju je doekao doslovno na nogama samo nakon sedmice dana bolovanja, a preminuo je sa smjekom na usnama. - U Zagrebu je bio od 1922. do 1931. upravitelj Saveza Treeg Reda cijele Jugoslavije i kao takav posvuda pospanim treoredskim Zadrugama budi ivot a osniva i organizira i nove. Gradi Treoredski uboki dom. Reorganizira sam Savez. Osniva puku kuhinju

424 u kojoj zabadava daje obroke sirotinji i radnicima. ak sam ide za njima gurajui kolica sa hranom po ulicama i do radnih mjesta. Niz godina ureuje Glasnik sv. Frane i dovodi ga do zamjerne visine te dobiva i najvee priznanje: Papin blagoslov uz posebno pismo koje mu je u ime Sv. Oca uputio dravni tajnik, kardinal Gasparri. U Splitu nekoliko godina ureuje Euharistijski glasnik i izdaje molitvenike Euharistijsko blago i Moj najljepi dan o. Hugolina Didona (v. ). U Diklu je nabavio nova zvona. Malo pred smrt sakupio je sredstva za orgulje u svojem samostanu sv. Frane u Zadru. LIT: Josip ANTOLKOVI: Ciprijan Lisica, u knjizi s Duhovnim velikanima kroz travanj. Zagreb 1977. str. 303-312. G. tokalo LINJI, FRA MARIJAN LJUBAS, Ljubo Hrgi, Ljubo K. Jurii

LJUBIN, Josip, lijenik (Kali, 4. V. 1898 Split, 10. II. 1967). Puku kolu zavrava u Kalima (otok Ugljan), gimnaziju s maturom u Zadru. Medicinski fakultet zapoinje u Zagrebu, nastavlja u Gracu, a zavrava u Beu gdje je promoviran na ast doktora ope nedicine. slubuje u Zagrebu, Srnetici, Drvaru, Suaku, Golubovcu, Sisku i konano u Zadru gdje se specijalizira za fizikalnu terapiju. Godine 1964. nakon smrti ene, stupa u franjevaki red FZD. Studira teologiju i sprema se za sveenika. Pola godine pred reenje nagla smrt mu prekida ivota. Odlikovao se kao lijenik strunom spremom i zauzetou za siromani svijet, a kao redovnik poniznou. LIT.: Fr. Josip Ljubin, doktor medicine i stud. teol. Vjesnik franjevake Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i istri, br. 3-4/1967, 6571. B. Bari LJUDEVIT IZ DUBRAVICA (De Nemorellis), bos. vikar (Dubravice, 1. polovica 15. st. ?, 2. polovica 15. st. ili poetak 16. st.). Bio je kustod Bosanske kustodije te bosanski vikar (1481.-1484.), a vjerojatno i u prethodnom trogoditu. Za njegovog vikarstva kralj Matija Korvin daruje (1481.) bosanskim franjevcima

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON dva samostana u Dalmaciji. LIT.: D. MANDI: Franjevaka Bosna. Rim 1968., 135-136. A. Barun LJUDEVIT IZ KONAVALA (de Canalibus), klerik (?, ? - Ston, 9. III. 1647) - lan Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Strpljivo podnosio dugotrajno bolovanje. Prorekao vrijeme smrti. LIT. Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 438. I. Djami LOHR, Hadrijan, filozofski i teoloki pisac (Be, Austrija, 15. IX. 1736. - Ba, 25. IX. 1784) je 1755. u arengradu stupio u novicijat Bosne Srebrene, a zatim je dvije godine kasnije postao lan Provincije sv. Ivana Kapistranskoga. Dobro je govorio hrvatski. Teologiju je studirao u Osijeku (1760-1764), a zatim je na tamonjem uilitu filozofije predavao kroz tri godine (1764-1767). Uspjeno je na najteajnom ispitu 14. VI. 1769. stekao naslov profesora teologije i odmah preuzeo uiteljsko mjesto na koli u Tamivaru (1769-1773). U Petrovaradinu je u listopadu 1773. zamijenio Lovru Brauljevia i predavao dvije kolske godine (1773-1775). Nastavio je predavati dogmatsko bogoslovlje na bogoslovnoj koli generalnog uilita u Osijeku (1775-1777) u svojstvu lector substitutus, jer nije poloio ispit za djelovanje na generalnim uilitima. Odrao je vie javnih rasprava, a od tiskom objavljenih preostale su jedne iz razdoblja pouavanja filozofije, a druge iz pouavanja teologije. Takoer su preostala njegova predavanja De Deo uno (Essekini 1777; vel. 18 x 23,5 cm; Slav. Brod, IV E 10). Napustivi Osijek boravio je u Iloku kao dekan filozofskog uilita (1777-1780), a zatim kao gvardijan u Aradu, Temivaru i Bau. DJELA: Positiones ex universa Philosophia. Essekini, 1767. Cum dogmata de Deo et attributis. Essekini, 1777. LIT.: AHFPZ, Protocolum conventus Petroaradini, 178-191. F.E. Hoko, Dvije osjeke visoke kole. Kai, 10)1978), 143-

425 144. S. Sran, Osjeki ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 54. F.E. Hoko LONAR, Fra Slobodan-Ivan (1915.-1945.) Roen 3.III.1915. na Vinjanima, . Vir, od oca Petra i majke Franjke r. Bago. Osnovnu kolu svrio na Posuju, gimnaziju na irokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru. U Franjevaki red stupio na Humcu, 3.VII.1934. Jednostavno zavjetovan 4.VII.1935., sveano 5.VII.1938. Za sveenika zareen u Mostaru, 16.VI.1940. 1942.-1944. kapelan na irokom Brijegu 1944.-1945. kapelan u Drinovcima 13.II.1945. strijeljan u Ljubukom Bio je poletan i poboan redovnik i domoljub. Za njega bi se moglo rei da ni mrava nije hotimice zgazio. Bio je rodoljub i nigdje se toga nije stidio. Po naravi tih i dosta melankolian. Bio je pjesnika dua, koja je teko proivljavala divljanja to su ih inili bezbonici. Umro je hrabro, znajui da umire samo zato to je Kristov sveenik i franjevac.LIT.: A. Niki: Hercegovaki franjevaki muenici 1524. 1945. , Mostar 1992. A. Niki LOPIN, Josip, misionar na Bliskom istoku (Mala uljana na Peljecu, cca 1785 Dubrovnik, 28. IV. 1847) - Krsnim imenom Nikola. Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1805. Poglavari su ga radi nadarenosti eljeli poslati u Italiju na vie nauke, ali radi rasputanja samostana u Italiji od strane francuskih okupacionih vlasti, morao je zavriti svoju izobrazbu na studiju Male Brae u Dubrovniku. Bio je uzoran redovnik, strog u vrenju pravila Reda (Rode). Po vlastitoj je elji poslan u misije, gdje je najdue djelovao u Sv. Zemlji (Jeruzalem i Betlehem), a zatim u Smirni, te nekim krajevima Grke i Makedonije. Iscrpljen od napora vraa se u domovinu gdje nekoliko godina prije smrti djeluje kao gvardijan u nekim manjim samostanima svoje Provincije. LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 542. - Nedjeljko SUBOTI - J/ustin/ VELNI: Franjevci s

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON poluotoka PELJECA. Spomenica Gospe Anela u Orebiima 1470-1970. 352-353. I. Djami LOPUINI Bernardin, bivi provicijal (Griane u Vinodolu, oko 1530. - Sveta Gora, Slovenija, 2. III. 1596). Nakon to je stupio u Provinciju Bosnu-Hrvatsku, poao je na nauke u Italiji. Po povratku u domovinu bio je odgojitelj novaka, a zatim samostanski starjeina u Pazinu, Senju i Slunju; kao pazinski i senjski gvardijan je vodio brigu oko preureenja samostanskih prostorija. God. 1578. je ostao u Slunju zajedno s narodom, nakon to je grad pao u vlast Turaka. Premda je kranska vojska 1582. protjerala Turke iz Slunja, nije bilo vie nade da se to mjesto moe sauvati pred njihovom silom pa su 1583. franjevci napustili svoj samostan, a L. je ponio i kip Gospe Slunjske na Trsat. U dva navrata je bio provincijal (1577-1580; 1592-1595). U drugom upravnom trogoditu je kao provincijal u trsatskom katelu dao urediti posebnu riznicu i u nju pohranio dragocjenosti Trsatskog svetita. Zbog svojih djela, znanja i primjerna ivota ostavio je asnu uspomenu u svojoj Provinciji. Lit. F. Glavinich, Origine della provincia Bosna Croatia. Udine, 1648, 39-41; Isti, Historia Tersattana. Udine, 1648, 22. Nekrologij Slovenske franikanske province sv. Kria. Ljubljana 1995. F.E. Hoko LOSGOTT, Stanislav, teoloki pisac (Radna, 2. III- 1772) je teoloko koolovanje zavrio na generalnom uilitu u Budimu, a zatim je djelovao najprije kao profesor filozofije na generalnom uilitu u Osijeku (1748-1751), a zatim kao profesor teologije u Radni (1756/57), zatim u Temivaru (1758-1762) i na kraju u Petrovaradinu (1759; 1762/63). Tiskom je objavio teoloki spis iz eshatologije i popis teolokih teza koje je najvjerojatnije predstavio javnosti u Temivaru. One jasno ukazuju da su poslije 1757. profesori bogoslovnih kola u njegovo vrijeme slijedili nastavnu osnovu generala Franjevakog reda Giugonina. kolskim djelovanjem stekao je osobit ugled pa 1750. javnoj raspravi u Osijeku predsjeda

426 akovaki biskup Franjo Thauszy, a 1759. pravoslavni episkop iz Vrca. Objelodanio je i molitvenik, vjerojatno na njemakom jeziku; poznat je samo naslov molitvenika u latinskom prijevodu. Poslije kolskog djelovanja bio je samostanski starjeina u Fldvaru (1764/65). DJELA: Tractatus polemicus de statu mortuorum et resurgentium, de paradiso deque inferno et purgatiorio. Augustae Vindelicorum, s.a.. Elenchus seu ordinata methodus tradendi in scholis theologicas difficultates... a Clemente a Panormo... praescripta... de statu mortuorum. s. 1. 1762. Varia pietatis exercitia omnibus Christifidelibus accomodata. Budae 1769. LIT.: Arhiv Hrvatske franjevake provincije u Zagrebu, protocolum conventus Petfovaradini, 212, 225. F.E. Hoko, Dvije osjeke visoke kole. Kai, 8(1976), 181. S. Sran, Osjeki ljetopisi 1686-1945. Osijek, 1993, 34. F.E. Hoko LOVRENI, fra Modesto, kustod i propovijednik (Rijeka, ? - Rijeka, 24. XII. 1796). U KR stupio 3. V. 1759. Bio je kustod Hrvatsko-primorske kustodije god. 1792.1796., i samostanski poglavar. Bio je revan propovijednik, odlikovao se irenjem tovanja Djevice Marije. LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvakih kapucinov, Ljubljana 1977. A. DUJMUI, Povjesnike crtice Kapucinskog samostana na Rijeci, Rijeka 1910, 13. Hadrijan Borak LOVRENI, Leon, homiletski i katehetski pisac, pedagog, vjerouitelj (Palovec, Mala Subotica, 5. X. 1913. Zagreb, 1. III. 1991.). Poslije osnovnog kolovanja u Maloj Subotici upisao je uiteljsku kolu u akovcu, ali je uskoro nastavio i zavrio (1936.) srednje kolovanje na franjevakoj klasinoj gimnaziji u Varadinu. God. 1933. pridruio se Hrvatskoj provinciji sv. irila i Metoda, stupivi u novicijat na Trsatu. Teoloki fakultet je pohaao u Zagrebu (1936-1941), a 1942. je poloio ispit za srednjokolskog vjerouitelja. Tu slubu je obavljao na gimnazijama u Karlovcu (1941-1945), Virovitici (1945-1947), u srednjoj koli za kolovanje redovnica

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON "Marianum" u Zagrebu (1971-1976) i na Institutu za crkvenu glazbu pri Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (19691973). Zaetnik je srednjokolskog i studentskog vjeronauka u crkvenim prostorima crkve sv. Franje u Zagrebu (1947-1966), gdje je takoer vodio Franjevaki svjetovni red (1954-1966). Gotovo tri desetljea je bio ispovjednik i duhovnik novakinja zagrebakih sestara milosrdnica (1954-1981). Bio je vrstan i rado sluan propovjednik; odlikovao se jednostavnim, teoloki bogatim i sluateljima pristupanim govorom. Objavio je sedam svezaka propovijedi, a u rukopisu je ostavio biografske biljeke Uspomeni p. Mansveta Dujakovia (Zagreb 1940, str. 55) i 26 zbirki propovijedi, nagovora i kateheza, meu kojima se aktualnnou istiu za tisak prireeni katehetski prirunici: Osmiljenje ivota, (Zagreb 1974, str. 269), Kranski nazor na svijet i ivot (str. 225) i Kranska ivotna orijentacija (str. 1000). Suraivao je u Glasniku sv. Franje (1936, 1940), Coroni (1939), Marijinom Trsatu (1969, 1974) i Obavijestima Hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda (1971). Bavio se i slikarstvom; njegove slike sv. Leopolda Mandia se nalaze u crkvama sv. Terezije u Rijeci, u Opatiji, u nadbiskupskom dvoru u Rijeci, te u franjevakim samostanima u Zagrebu, Bjelovaru, Poegi i Krapini. Posljednje godine ivota podnosio je teke bolesti. DJELA: Bog i ovjek, Zagreb 1954. Kranska obitelj, Zagreb 1956. Razmatranja za pobonost pet prvih subota, Zagreb 1957. Blagdani, Zagreb 1958. Nedjelje, Zagreb 1962. Nedjeljna sluba rijei, Zagreb 1966. LIT: R. G ELEMANOVI: Na pregrt pitanja odgovara o. Leon Lovreni, Obavijesti Hrvatske franjevake proivncije sv. irila i Metoda, 24 (1971), 172-176. I. DAMI, Uz 40. godinjicu sveenikog rada oca Leona Franje Lovrenia (1940-1980). Isto mjesto, 32 (1979), 191-196. B. DUDA, Ocu Leonu Lovreniu u spomen. Isto mjesto, 44 (1991), 28-31. F.E. Hoko

427

LOVRI, fra Lovro, lektor, upnik i provincijal (Miljevci Visovc, 15. III. 1813) Bio je lektor filozofije u Kninu (1768), upnik u Dubravicam (1773), Promini (1786), Miljevcima (1795-1796), gvardijan na Visovcu (1785, 1791, 1798), definitor (1788-1791), i provincijal (1800-1803). LIT.: A. Crnica: Naa Gospa od Zdravlja i njezina slava, ibenik 1939, 341-342. V. Kapitanovi LOVRI, Roa, velja (Miljevci - Drni, 19. X. 1885 - ibenik, 21. II. 1976). U redovniku zajednicu FB, je stupila 1899. Redovnike slube je vrila u ibeniku, Drniu, Senju i Visovcu. Meu razliitim kunim poslovima najvie je pridonijela kao vrsna velja sestarske i fratarske odjee. Bila je i poglavarica Drube od 1950-1953. i mnogo se trudila za duhovni i materijalni napredak zajednice. Svojom pobonou i marljivou utjecala je na mlae generacije sestara. U franjevakom samostanu na Visovcu vrila je dunost kune predstojnice vie godina. Uz ivanje vrila je sakristansku slubu. Rado je molila za ustrajnost franjevakih novaka i druge sestre poticala da mole na tu nakanu. Svoju okolnu znala je obradovati i sitnim panjama. Sestru Rou nisu cijenile samo sestre u samostanu, ve je bila poznata gotovo cijeloj ibenskoj i drnikoj krajini. Bila je ona vrlo snalaljiva i komunikativna, osjetljiva za potrebe bolesnih i siromanih ljudi. U danima oskudice iz ljubavi prema njima spremno se odricala i svoga jela. Ljudi su joj se obraali u raznim problemima i tekoama. Na vratima samostana esto se ulo pitanje: Gdje je naa sestra Roa? LOVRO DE MONTE (De Ragusio, Dubrovanin), FKN, protuprovincijal 1414. Bio je kustos dubrovake kustodije kad ga je, 10. III. 1413., protupapa Ivan XXIII., u svojstvu svoga kapelana, poslao po nekim krajevima Bosne i Dalmacije radi crkvenih poslova. Po svoj prilici radilo se o pridobivanju klera i vjernika u spomenutim krajevima za pizanskog papu. Da li je za uspjeno obavljene poslove Ivan XXIII. nagradio Lovru

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON imenovanjem za provincijala, nije poznato. No da se malo nakon toga vladao kao provincijal, to je sigurno. Naime, 7.VII.1414. mletaki dud Toma Mocenigo obratio se generalnom ministru Antunu Vinittiju da rijei spor izmeu Nikole iz Zadra (v.) i Lovre iz Dubrovnika, tko je provincijal. Dud je podravao provincijala Nikolu, ve 20. godina, moda i stoga to je Lovro boravio na teritoriju suparnike, dubrovake republike. Vjerojatno da Vinitti nije nita poduzeo. Ta i sam je 1409. pristao uz Petra Filarga, pisanskog papu Aleksandra V., (v.). kojega je naslijedio bolognski Ivan XXIII. Na saboru u Konstancu okonana je shizma i u franjevakom radu, kad je 4. VII. 1415. general Antun de Cascia imenovan za biskupa, a Antun Vinitti potvren za generala. Tada je valjda okonano i pitanje zakonitog ministra u provinciji Dalmacije. Vjerojatno je Lovro de Monte istovjetna osoba s Lovrom Menze (de Menciis) iz plemike obitelji Menetia koji je bio gvardijan u Dubrovniku 1404., a dubrovaka ga je Republika kao nuncija slala kraljevima Sigismundu i Ladislavu Napuljskom. LIT.: Conradus EUBEL: Bullarium Franciscanum. Vol. VII, 464 br. 1290. M. UGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 65 s oznakom vrela u Miscel. Franc. i Analecta Franciscana. M. ugaj LOVRO iz Mondaina/Montefeltra (Feltranus, Montefeltranus, Monteferetranus, ex Leopoli), O. Min. ( Dubrovnik, 31. XII. 1323.), nadbiskup. - U Red je stupio u samostanu Mondaino. Uspjeno je vrio slubu istraivatelja pravovjerja po Ankonskoj krajini. Nije jasno zato ga je tamonji provincijal Thodinus razrijeio sluzbe. Intervenirao je papa Ivan XXII. koji ga je 28. VIII. 1320, cijenei njegovo dotadanje zalaganje. potaknuo da nastavi rad na suzbijanju krivovjerja po tim krajevima i dodjelio mu suradnike. Drugim pismom istoga dana papa ga je ovlastio da ispita pravovjerje vojvode Montefeltra, Fridrika, koji je bio osumnjien da je prihvatio krivovjerje. Prema biljekama p. Abatea bio bi 1322. provincijal Sklavonske/hrvatske

428 provincije. U najpovoljnijem sluaju mogao je upravljati provincijom kao vikar fr. Fabijanu koji je kao provinciaal morao te godine na generalni kapitul u Asiz. Papa mu je 4. X. 1322. dopustio da po volji izabere biskupa posvetitelja. Dubrovakom nadbiskupijom upravljao je oko godinu. LIT.: Bularium Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], Romae 1898, br.405; 460; str. 616 br.222. C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 19682, 411 L. WADDING: Annales Minorum. (3.izd.) Quaracchi 1933ss, vol.VI, 460 br.72; 654s. Gustavo PARISCIANI: I Frati Minori Conventuali del#e Marche (sec.XIII-XX). Falconara, 1982, 234 br. 20. LOVRO iz Portugala (de Portugalia, Lusitanus, Hortanus, Sclavinensis) barski nadbiskup, O. Min. ( poslije 1265),. Potjee iz Portugala. Eubel ga naziva "Hortanus" (iz Ortea u Laziju), valjda zato to je u Orteu imao rodbinu koja se spominje u spisima. Inocent IV. poslao ga je 5. III. 1245. s Ivanom iz Piano del Carpine i jo nekolicinom franjevaca velikom tatarskom kanu da mu navijesti krsansku vjeru. Bio je osobni ispovjednik Inocenta IV., kapelan rimske kurije i bliski papin suradnik. Dne 9. VIII. 1246. papa ga alje kao apostolskog legata grkim patrijarsima u Antiohiju i Armeniju, te biskupima po Turskoj i Cipru, a 24. IV. 1247. jeruzalemskom patrijarhu zbog pomoi siromasima, bolesnicima i zarobljenicima, a dan kasnije Jakobitima, Maronitima, Nestorijancirna. Papa mu 7. VIII. 1247. preporuuje da oprezno i razborito postupa s odijeljenim biskupima i vjernicima, a u drugom pismu, istog dana, da nastoji dati zadovoljtinu za nepravde koje su Latini uinili Grcima. Uspio je povratiti ciparskog nadbiskupa iz progonstva. Papa ga iz Peruge salje 1251/52. u Rim da senatorima i puku bude tuma papinskih pisama i elja, a kardinalu Rikardu de Annibalis preporua da mu pomogne u tom odgovornom poslu. Iz pisma Aleksandra IV., asikom gvardijanu ili vikaru datiranog 24. IX. 1255., doznajemo da je Lovro, izabrani barski biskup dao spremiti u sakristiji gornje bazilike sv. Franje neke knjige

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON i predmete Inocenta IV., koje Aleksandar IV. naredjuje da urue donositelju pisma. Na kamenom natpisu crkve sv. Agneze u Rimu, posveene 23. IV. 1256. pie da je prisustvovao posveti crkve (Huic consecrationi interfuerunt Laurentius Archiepiscopus Sclavinensis). Prema jednom rukopisu samostana sv. Klare u Asizu, od 10. VIII. 1265. stoji da su s Klementom IV. posveti bazilike, uz mnoge kardinale i biskupe, bio i nadbiskup Lovro, franjevac. Biskupom u Baru bio je jo 1265. a nasljednik mu se spominje oko 1270. pa je vjerojatno prije te godine umro. LIT.: J. H. SBARALEA: Bullarium Franciscanum, I, Romae 1759ss. br. 76s; 144; 191; 202s; 224; 228; 229 bilj. 4; II br. 108; 484. Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br. 362; 418; 454s; 444; 473; 475; 565; 594, 703; 813; 1032; XXIV - C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 19682, 92. P. B. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 393. M. UGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 65. LOZO, fra Jeronim (Markovi Lozinovi) Zavrio je filozofiju u Zaostrogu kod fra Mate Zoriia, a 18. lipnja 1758, je poslan u Bolognu. Promaknut je u lektora teologije 3. studenoga 1765. i nakon toga je predavao filozofiju, u Zaostrogu V. KAPITANOVI, Testi scotisti dinsegnamento filosofico-teologico nella Provincia del Santissimo Redentore in Croazia nei secoli XVII e XVIII, Antonianum, 67 (1992), 264, 290-291. LUCARI, Jakov (de Luccaris), biskup (Dubrovnik, cca 1512 - 1575) - Porijeklom iz dubrovake plemike obitelji. lan Provincije sv. Franje u Dubrovniku. U Provinciji je dva puta vrio slubu provincijala (1544-1547 i 1550-1553). Papa Pijo IV. ga je imenovao Trebinjsko-mrkanjskim ordinarijem (1562) i u tom je svojstvu prisustvovao Tridentinskom saboru. - Bio je osobito vjet u kanonskom

429 pravu. LIT.: Sebastianus DOLCI: Fasti litterarioRagusini. Venetiis 1767. 28-29. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Ob servantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 418-419, 572. I. Djami LUCIANI, IVAN, (LUCIANUS), O. Min., budvanski biskup (XIV. st.). Bio je cijenjen zbog kreposna ivota i bogatog znanja, osobito poznavanja kanonskog prava (Farlati). Kao budvanski biskup spominje se 1360. (Eubel). Ne zna se kad je zavrio slubu u budvanskoj biskupiji, no zacijelo prije 8. VI. 1368. kad se kao budvanski biskup spominje Natalis. Moda se moe poistovjetiti s biskupom Ivanom de Langebrugge koji se spominje kao pomoni biskup u biskupiji Bath i Wels u Engleskoj (Tossignano, Eubel). God. 1371. bio je prisutan kod posvete crkve sv. Jakova na venecijanskom otoku Giudeca (Farlati). LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 19682 150, 550. Bularium Franciscanum, VI, [ed. C. Eubel], Romae 1902, 395 nt. 1. P. R. TOSSINIANENSIS: Historiarum Seraphicae Religionis libri tres, Venetiis 1586, 233v. L. WADDING: Annales Minorum, VIII, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1932, 258, n. 20, IX, 187, n 7, XVII. 164. D. FARLATI - G. COLETI: Illyricum Sacrum VII, Venetiis , 215. A. MILOEVI: Schematismus dioecesis Catharensis... Episcopi Buduenses. Cathari 1908., 17. M. UGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 48.M. ugaj LUCI, s. Klara, (Beketinci, 6. II. 1885. akovo, 2. II. 1963), sestra sv. Kria. Prve zavjete poloila je 1905. i iste godine zapoela njegovati blesnike u Privatnoj bolnici u Novom Marofu. Slijedee godine premjetena je u Pakrac u bolnicu. Godine 1908. alju je poglavari najprije u Sofiju gdje uz dvorbu bolesnika vri i slubu poglavarice. Kasnije djeluje u Varni kao bolniarka i kao poglavarica. Godine 1920. poslunost je vodi

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON na Ortopedsku kliniku u Zagreb, zatim (1927) u Slavonski Brod, pa u Vinkovce (1932). Bila je kune poglavarice u Provincijalnoj kui u akovu (1934-1940). Poglavari su je 1940. poslali da preuzme brigu za sestre na Sveuilinoj klinci u Zagrebu. Vratila se nakon tri godine i sve do 1954. brinula se za veliku zajednicu Provincijalne kue. Posljednje svoje sile posvetila je svojim bolesnim i starim sestrama. LIT.: Unsere heimgegangene Schwester, Theodosia, Mitteilungen fr die Scwestern von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXVIII (1963) 3, str. 215-216. M. igri LUI (BOGOSLAVI), Jeronim, biskup (Vare, ili: Brgule kod Varea, oko 1575 Sutjeska, 15. I. 1643) - Studirao je bogoslovske nauke u Bolonji i vratio se u domovinu 1603. Sluio je uglavnom u Slavoniji; bio je uitelj novaka, gvardijan u Naicama i Olovu, definitor i komisar provincije Bosne Srebrene te generalni vikar biskupa za Slavoniju. 21. XI. 1634. bio je designiran za biskupa u Drivastu u Albaniji a tek 3. V. 1636. potvren i 23. IX. 1636. odreen za apostolskog vikara Bosne i upravitelja skradinske biskupije. U drugoj polovici 1639. potiskuje ga Rimska kongregacija s toga poloaja, valjda pod pritiskom Bekog dvora, u korist bekoga kandidata fra Tome Mrnjavia, pa otada Lui ivi u samostanima Sutjesci i Olovu. Htio je da novom biskupu bude barem neke vrste koadjutor, ali mu to nije polo za rukom. Tri njegova brata, jedan neak i jedna neakinja postali su za njegova ivota muslimani. Za njega svjedoe da ga je preporuivala revnost, uzoran sveeniki ivot i poznavanje kanonskog prava te da je bio poznat propovjednik. Napisao je i itav niz propovijedi, koje se nisu sauvale. - Kao gvardijan u Naicama povratio je taj samostan iz turskih ruku, u kojima je bio dvadeset godina, popravio ga i napuio redovnicima. U Slavoniji je nastojao oko uvoenja gregorijanskog kalendara i dvaput zbog toga bio napadnut kamenjem. Obavio je jednom kanonski pohod svog prostranog podruja 1637. i 1638. I tom prilikom krizmao 20. 800

430 vjernika. O tome je poslao izvjetaj u Rim. Njegovo je tijelo biskup fra Grgo ili dao prenijeti u grobnicu koju je za sebe priredio 1799. DJELA: Liber confirmatorum illustrissimi et reverendissimi domini episcopi Drivastensis in visitatione districtuum ei commissorum. Objavio ga Kr. Draganovi u Croatica christiana periodica, 10(1982), 84-97 - Dopis kongregaciji o progonim akatolika u Slavoniji i Junoj Ugarskoj 1636-1638. Ibidem, 78-84 izvjetaj o udotvornoj Gospinoj slici iz Zvornika, objavljen u Acta Bosnae, Monumenta JA, vol. 28, str. 426-429, br. 1328. LIT.: O.J. Matkovi: O. Jeronim LUi, Vareanin, Franjevaki glasnik 9(1895), str. 133-136, 153-156, 167-170 - Krunoslav Draganovi: Biskup fra Jeronim Lui. Croatica christiana periodica, 10(1982), 73 ss, 11 (1983), 33 ss. I. Gavran LUI, Elzear, pedagog, provincijal (Kastav, 1667. - Zagreb, 14. III. 1709). Stupanjem 1690. u novicijat u Varadinu postao je lan Provincije sv. Ladislava. Na filozofskom uilitu (1691-1693) i u bogoslovnoj koli (1693-1697) Generalnog uilita u Zagrebu je studirao filozofiju i teologiju te postigao kvalifikacije profesora filozofije, odnosno teologije. Filozofiju je predavao na uilitima u Varadinu (1697/98), Ormou (1698/99) i Zagrebu (1699-1701). Na tek osnovanoj bogoslovnoj koli u sastavu Generalnog uilita 2. razreda u Varadinu bio je uz Celza iz Foligna prvi profesor (1701-1703). kolsko djelovanje zakljuuje na bogoslovnoj koli Generalnog uilita 1. razreda u Zagrebu (1703-1709). Provincijal A. Buzjakovi mu povjerio izradu statuta o kolama u Provinciji. On ih je pripravio, a kapitul 1705. ih potvrdio; tom kapitulu je predsjedao on sam obavivi prije toga generalnu vizitaciju vlastite Provincije. Nakon to je vrio upravne slube samostanskog starjeine u Zagrebu (17021705) i definitora provincijalu H. Sviliiu, postao je 1708. provincijal. Profesorske obveze na bogoslovnoj koli u Zagrebu je zadrao kroz sve to vrijeme i stekao naslov lector

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON jubilatus. Kad je naglo umro, naslijedio ga je u vodstvu Provincije kao provincijski vikar M. Klari. LIT.: Arhiv Hrvatske franjevake provincije u Zagrebu, Monumenta Custodiae S. Ladislai, 365-371. F.E. Hoko: Organizacija filozofske i teoloke nastave na visokim kolama Provincije sv. Ladislava u razdoblju posttridentske obnove. Kai, 6(1974), 60.F.E. Hoko LUI, Ivan Evanelista (Vano), ljekarnik (Prizdrina na Peljecu, cca I. 1738 Dubrovnik, 19. IX. 1818) - Krsnim imenom Antun. Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1756.g. Po odredbi poglavara prekida filozofski studij i potpuno se posveuje ljekarni samostana Male Brae u Dubrovniku. Kao vedar, smiren, astan i dobrohotan redovni, vie je puta vrio slubu gvardijana dubrovakog samostana, definitora i jednom kustosa. Naroito pronicav u spekulativnim znanostima, pokazao je velik napredak i u prouavnju medicinske znanosti u padovi. Najzasluniji je za reformu i napredak ljekaren samostana Male Brae u Dubrovniku (SubotiVelni), koju je opskrbio suvremenim inventarom. esto puta je traen od njega savjet kao od najprokuanijeg lijenika, a vrio je i kirurke zahvate sa sretnim ishodom. Posebnom intuicijom je znao dijagnosticirati bolesti, te odabirati i vjeto primjenjivati medikamente kao vrstan lijenik. Skroman i edan, za sebe je traio samo zadovoljstvo u tome to slui korisno redovnikoj subrai i patnikom ovjeanstvu. Strunim radom je znatno umnoio prihode ljekarne, koji su posluili na korist Provincije, te za ureenje samostana i crkve Male Brae u Dubrovniku. Potpuno predan volji Bojoj umire od raka (tada rijetke bolesti) oplakan od svoje Provincije, biskupije i naroda. LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 515-516. Nedjeljko SUBOTI-J/ustin/ VELNI: Franevci s poluotoka Peljeca. Spomenica Gospe Anela u Orebiima 1470-1970. Omi

431 1970. 349-350. - V/inko/ VELNI: Rukopisni prirunici apoteke Male Brae u Dubrovniku. Arhiv za farmaciju. Beograd 9 (1959) br. 3, 122-129. - ISTI: Tableau chronologique des apothicaires de la pharmacie des pres Franciscains Dubrovnik. Die Vortrge der Hauptversammlung des Int. Pharm. Kongresses in Dubrovnik (26-31. VIII. 1959). Stuttgart 1960, 189-197. I. Djami LUDOVIK IZ DUBROVNIKA (Ludovicus de Ragusio), glazbenik (Dubrovnik, ? - prije 1582) - lan Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Vrlo vjet glazbenik. LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 420. I. Djami LUDOVIK IZ D UBROVNIKA, misionar (Dubrovnik, cca 1667 - 2. X. 1738) - Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1688. Poznavao je nekoliko jezika, due vremena bio u misijskim krajevima kao upnik (Beograd i Temivar). Zatim vojni kapelan njemakih i ekih vojnika u Madarskoj i Napulju. o povratku u Provinciju vri slubu gvardijana u Stonu. LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 461 I. Djami LUKA (KATANA) iz Zadra, FKN, gvardijan u Zadru ( poslije 9. IX. 1443.). Spomenut je u tri sauvane pergamene zadarskog samostana sv. Frane, od 8. VII. 1327. do 22. X. 1436. U prvoj se navodi da je na njega upravljen prijepis bule pape Martina V. od 11. I. 1427. za oslobaanje zarobljenika krana iz turskog ropstva; u drugoj i treoj radi se o novanim sporovima. Poznatiji je po tome to je 9. IX. 1443. s graditeljem orgulja Markom iz Venecije ugovorio izgradnju novih orgulja u crkvi sv Frane u Zadru za 56 zlatnika i za stare orgulje iz crkve. Ugovor pokazuje koliko su franjevci njegovali crkvenu glazbu, kad su ve 1443. Imali stare orgulje. Pavua VEI: Inventar pergamena

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON samostana sv. Frane u Zadru; u: Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar 1980, 167s bbr. 99; 108; 110. Donato FABIANICH: Storia. Zara 1864. Vol. II, 51s. M. UGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 66. M. ugaj LUKA IZ BOSNE (de Bosna), egzorcista (? Dubrovnik, 1610) - lan Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Upravljao Provincijom kao vikar (1588-1590). Otiao u Svetu Zemlju i odande se vratio nekoliko godina prije smrti. Bio je obdaren silnom moi za istjerivanje demona. LIT.: Vestijarij (Arhiv samostana Male Brae u Dubrovniku): 1595-1826. f 14 r. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 430. I. Djami LUKA IZ URBINA, Luka iz Padove

432 1269., ali ga papa nije potvrdio, pa je biskupijom upravljao vikar. LIT.: J. H. SBARALEA: Bullarium Franciscanum...vol. III, 478. Romae 1765 Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol. III, 371s; 377s br. 14 i 18. L. WADDING: Annales Minorum, V, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 193, 112, 540ll Schematismus ...Dioecesis Ragusinae... Ragusii 1916, 16 C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 19682, 411 nt. 5.P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 414. M. ugaj LUKI, Ivan, filozofski i teoloki pisac, pedagog (Skomnica kod Velike, oko 1698 Ba, 27. I. 1770) je postao 28. II. 1720. lan Bosne Srebrene. Studij filozofije i teologije je zavrio u Italiji, jer je vrlo dobro znao talijanski. Uiteljsko djelovanje zapoinje kao profesor filozofskog uilita u Poegi (17321734). Zatim je boravio u Budimu kao odgojitelj franjevakih studenata (1734/35) da bi 1735. nastupio kao profesor dogmatskog bogoslovlja u petrovaradinu. Ve tada je Luki posjedovao naslov lector generalis, tj. kvalifikaciju za predavaa teologije na bogoslovnoj koli u sastavu generalnog uilita, pa nakon prvog semestra predavanja u Petrovaradinu postaje profesor generalnog uilita u Osijeku, i ondje djeluje jedno desetljee (1736-1746). Postigao je 1745. najvii prosvjetni naslov u Franjevakom redu, naslov lector jubilatus. Od 1748. do 1751. bio je gvardijan samostana u bakom gradu Baji. Sudjelovao je 1736, 1751. i 1764. u komisijama pred kojima su polagali ispit kandidati za slubu profesora teologije. Bio je i dekan generalnog uilita u Budimu (17551748), a 1756/57. je obavio kanonski pohod u vlastitoj provinciji. Bosna Srebrena se tada nalazila pree svojom drugom diobom, a Luki se vrlo otro okomio na tzv. srijemske separatiste koji su, izgleda, eljeli da u novu provinciju uu samo podunavski samostanu, a slavonski da ostanu zajedno s onima u geografskoj Bosni. Odluka o diobi Bosne Srebrene pridruila je 1757. novoj Provinciji

LUKA, iz Padove (iz Urbina) O.Min. (1. XII. 1287), potvrdjeni dubrovaki nadbiskup i moda padovanski provincijal. - Nakon to Filip Bonacolsi nije prihvatio imenovanje za dubrovakog nadbiskupa, dubrovaki je kaptol izabrao Luku iz Padove i papa Nikola III., potvrdio ga je 1280. za nadbiskupa. No ni on nije prihvatio imenovanja. Sastavlja opeg kazala Annales Minorum (vol. 17) poistovjeuje ga s bl. Lukom Belludi, pratiocem sv. Antuna. No, ako je bl. Luka ivio jo 1280., bio je i odvie star da bi bio ozbiljno kadidiran za nadbiskupa. Postojali su meutim jedan ili dva provincijala Luka iz Padove, 1267/70 i 1281-1284. Prvi se spominje kao lektor a drugi pod nazivom Mlai. Moda je upravo ovaj posljednji bio izabran za dubrovakog nadbiskupa ali je radije odabrao biti provincijal. Najvjerojatnije je Luka iz Padove istovjetan s Lukom iz Urbina koga dubrovaki ematizam pogreno stavlja za dubrovakog nadbiskupa pod rednim brojem 24, uz godine 1272/74. a u stvari je najvjerojatnije bio vikar nepotvrenog biskupa Andrije Gausonija kojega je kaptol izabrao

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON sv. Ivana Kapistranskoga sve samostane Bosne Srebrene u carskim zemljama, a za provincijala imenovala Srijemca Filipa Penia koji je rehabilitirao sve one koje je Luki prethodno bio oznaio kao separatiste. Prije odlaska u Ba, Luki je neko vrijeme boravio u Velikoj. U rukopisu je ostavio filozofska i teoloka predavanja koja je bio priredio za potrebe sovjih studenata: Logica (s.1. s.a.; vel. 14 x 20 cm; Ba, B-11). Metaphysica (s.1.s.a.; vel. 22,5x17,5 cm; Ba, B-e-1), In Aristotelis Physicam; De ceteris philosophiae partibus (s.1. 1728; vel. 9 x 20 cm; Ba, B 137); vel. 15,5 x 19; Vukovar, bez signature); De actibus humanis; De peccatis, De gratia justificante; De Angelis (Essekini 1735-1737; vel. 16,5 x 21 cm; Ba, F-c-11); De incarnatione; De virtutibus theologicis (Essekini 1741; vel. 17 x 21.5 cm; Ba, 4-b); Tractatus de virtutibus (Essekini 1741; vel. 17 x 22 cm; Vukovar, bez sign.); Tractatus de visione beata; Tractatus de Sanctissima Trinitate; De spe et charitate; De rerum Creatore (Essekini 1741; vel. 17 x 22,2 cm; Ba, F-c-11); Tractatus complectes varias controversias circa articulos Fidei inter Catholicos et Acatholicos juxta verum Romano-Apostolicae Ecclesiae sensum exitus (Essekini 1743-1745; vel. 17,5 x 11,3 cm; Ba, F-c.11); De Romano Pontifice (Essekini 1745), De Deo Trino; De purgatorio; De sacramentis in genere; De baptismo; De confirmatione; De Eucharistia (Essekini 1746; vel. 15,5 x 20 cm; Ilok, C 195); De Eucharistia (Essekini 1746; vel. 17,5 x 22,6 cm; Ba, F-c-11). LIT: F. E. Hoko, Dvije osjeke visoke kole u 18. stoljeu. Kai, 8(1976), 171-173. Zlatko Posavac, Filozofski rukopisi 18. stoljea u franjevakim samostanima Slavonije. Zagreb 1993. F.E. Hoko LUKREI, Franjo, gvardijan (? - Dubrovnik, 1574) - lan provincije sv. Franje u Dubrovniku. Teolog i izvrstan propovjednik. U Provinciji obnaao mnoge slube (gvardijan samostana Male brae u Dubrovniku utd.). Izabran je za provincijala, ali ovu je slubu odluno odbio. LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae

433 S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 417-418.I. Djami LULI, fra Ante, pisac i provincijal FSP, (Makarska, 1. XII. 1812. 21. VII. 1888.), povjesniar, pisac. Za sveenika zareen 1838. Bio je dvaput provincijal, gvardijan u Makarskoj (18601861). Za proslavu stote obljetnice smrti fra Andrije Kaia Mioia tiskao je posebne oglase u tri jezika. Obnaao je i visoke slube u Franj. redu: generalni vizitator provincija u Dalmaciji i Italiji i generalni definitor. Luli je objavio sedam knjiica na talijanskom jeziku, veinom povijesnog sadraja i jednu na hrvatskom. Njegovo je najvanije djelo za povijest hrvatske kulture osnutak franjevake gimnazije u Sinju 1854, prve gimnazije u nas s hrvatskim nastavnim jezikom. On je bio i prvi direktor. DJELA:: Schematismo della Provincia del SS. Redentore, Split 1855. Stato della Dalmata francescana provincia de M. oss. del SS. Redentore, Split 1857. Compendio storicocronologico di Macarsca e del suo litorale ossia Primorje, Split 1860. Toseretto spirituale di orazioni e pratiche divote arricchite di sante indulgenze, Rim 1865. *mazia, Split 1867- Serie di tutti i Ministri generali di tutto l'Ordine de frati minori dalla loro istituzione, fino all'anno 1869 col sunto storico sull'Ordine dei Minori in Dalmazia ed in Bosnia, Split 1869. Fiori spirituali raccolti ed offerti a Ges Cristo, Split 1874 Blago razlikih kranskih molitvica, pismica i bogoljubnih uzdisaja s nadarjem obilnih papinih s. protenja (tri izdanja: Split , 1874, 1884). LIT.: A. RIBII, Crtice o kolstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989, 79. K. Jurii LULI, fra Frano, provincijal (Igrane, 4. X. 1864 - Zagreb, 8. IX. 1929). Nakon osnovnog kolovanja u Igranima i srednjeg u Sinju (od k. g. 1877/78) uao je u Red 29. IX. 1882. Zareen je za sveenika god. 1887. Na papinskom institutu (Seminarium Romanum) doktorirao je iz kanonskog prava. U Provinciji je vrio ugledne slube. Bio je gvardijan u Makarskoj, Imotskom, Omiu, ravnatelj

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON (preses) u ivogou, upnik u Gracu i Tuepima i lan provincijske uprave. Provincijal je bio dva puta (1907-1909. i 19151919). Izabran je za opeg definitora Reda. Bio je upravitelj Sjemenita (1914-18). Na Gimnaziji je predavao kratko vrijeme (k. g. 1887/88) matematiku. k. g. 1906/07. bio je upravitelj Gimnazije. Meu rukopisima u Sinju uva se njegov dnevnik (Fasc. 28, sv. 8-9). LIT.: M[ate].U[jevi], In memoriam fra Frane dr. Lulia, Hrvatska straa I/1929, br. 62, 12. IX, 3. U prigodi njegove smrti ima u Hrvatskoj strai vie zapisa: br. 61, 11. IX, 4; br. 65, 15. IX, 4; br. 66, 17. IX, 4; br. 71, 22. IX, 5. Mp. O. Frano dr. Luli, List Biskupije splitskomakarske, 1929, br. 7-9, 71. P. BEZINA, Srednje kolstvo, 268. J. A. Soldo LUNG, s. Aurelijana, (Filipovo/Baka, 30. VI. 1918. Germering/Njemaka, 29. XII. 1980), sestra sv. Kria. U 12. godini dola je u akovo gdje polazi Graansku kolu. U svojoj 16. godini stupa kao kandidatica u Drubu sestara sv. Kria. Godine 1939. polae prve zavjete i odlazi u Zagreb. Svrava bolniku kolu Drube i djeluje u operaciji na zagrebakim klinikama 14 godina. Zatim radi 14 godina u Beogradu na Vojnoj akademiji kao laborantica i voditeljica transfuzije te kasnije u Centru za rehabilitaciju. Zatim je god. 1970. premjetena u Njemaku gdje preuzima vodstvo Starakog doma u Garmischpartenkirchenu i kasnije u Unterpfaffenhofenu. Djelujui u medicinskoj slubi uivala je povjerenje poglavara, sestara, lijenika i pacijenata zbog svoga strunog znanja, spretnosti, odlunosti i vedrine. Kad je dola kao poglavarica u Staraki dom, u kuu je uao red, ivot, toplina i vedrina. Bila je jaka, snana i ivahna osoba. Svojom ljubavlju obuhvaala je svoje sestre, osoblje i tienike, napose one kojima je bila potrebna posebna njega i panja. Sluila je neumorno blinjemu i crpila snagu za to iz duboke i ive vjere. LIT.: M. IGRI: Marijana Lung, sestra Aurelijana, U znaku Kria, List Milosrdnih sestara sv. Kria, akovo, II (1981) 1, str. 41 42. M. igri

434

LUPANI, FRANJO,

UPANI, FRAnjo

LUPATUS, [LUPETINA ?] Rufin, FKN ( 1522), izabrani biskup. Prema Nekrologiju provincije FKN bio je sveta ivota i roak Matije Vlaia Ilirika, pa bi mu prema tome onda i pravo prezime bilo Lupetina kao i Vlaievu ujaku, poznatom istarskom franjevcu, Baldi Lupetini. Uz datum Rufinove smrti 13. I. 1522. zabiljeeno je naime da je Vlai obeastio glas koji se pronosi o svetom ivotu njegova roaka (cuius sanctitatis famam nepos Matthaeus Flacius Illyricus foedavit). Kako je zabiljeio njegov suvremenik Bernardin Scardonio Lupatus je bio uen ovjek i poznat propovijednik u po itavoj Italiji. Papa Hadrijan imenovao ga je ankonitanskim biskupom. A nakon smrti 1522. pokopan je u crkvi sv. Ante (Wadding). Eubel nije meutim mogao pronai potvrdu za Lupatovo imenovanje ankonskim biskupom. Ukoliko je zaista bio imenovan, teko je prihvatiti da je to bilo odmah nakon Hadrijanova izbora za papu (9. I. 1522), prije dolaska u Rim i krunjenja (29. VIII. 1522.), pa bi prema tome Rufin i umro kasnije nego to navodi martirologij franjevaca konventualaca. LIT.: Nekrologij Provincije Franjevaca konventualaca, 13. sijenja. L. WADDING: Annales Minorum, II, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1932, 62 br. 44; IV, 313 br. 9; XVI, 161. br. 8. C. EUBEL-G. GULIK: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, III, Patavii, 1968, 107, bilj. 6. LUPETINA, Rufin, Rufin LUPATUS (LUPETINA ?),

LUPI, Vinko, stonski biskup (Konavle, cca 1646 - Ston, 3. IX. 1709). - Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovnikuoko 1657. g. Boravio u Italiji (Mantova) itu je bio rado sluani propovjednik. Bio je i teoloki savjetnik vojvode Karla Ferdinanda (due vremena(:). Upravljao je i samostanom Male Brae u Dubrovniku kao gvardijan. U Dubrovakoj katedrali nastupa kao propovjednik ak i iza

HRVATSKI FRANJEVAKI BIOGRAFSKI LEKSIKON imenovanja za stonskog biskupa (1702). Napisao je djelo Campo di Battaglia koje se u rukopisu uva u biblioteci u mantovi. U vrijeme njegova biskupovanja postavljeni su temelji za samostan u Kuni na Peljecu. Biblioteku samostana Male Brae u Dubrovniku je obogatio mnogim, za svoje vrijeme vrijednim knjigama. LIT.: Lettere e Commissioni di Ponente (Historijski arhiv u Dubrovniku): 1699-1703. n. 42, 237, 238, 241. - Sebastianus DOLCI: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767. 63. Donato FABIANIC: Storia dei Frati Minori. II. Zara 1864. 219-220. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 402, 455. I. Djami LUPUS, Stephanus VUKNI Stjepan

435 Dubrovniku) - Vitalis ANDRIASSI: Avvento. Venetia 1679. - Sebastianus DOLCI: Monumenta historica Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum S.P.N. Francisci Neapoli 1746, 70. - ISTI: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767, 5-6. - aDaniel FARLATI: Illyrici sacri VI. Venetiis 1800, 359. - Donato FABIANICH: Storia dei Frati Minori II. Zara 1864, 197. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 446-448, 578. I. Djami MACEDONI, Augustin Flavije (Arbanassin), biskup (Srebreno, ? - Rim, 14. XI. 1683) - lan Provincije sv. Franje u Dubrovniku. U Provinciji je obnaao slube: generalnog lektora teologije na studiju Male Brae u Dubrovnikui poslanika za sakupljanje pomoi radi obnove samostana i crkve Male Brae. Poslanik je i Senata Dubrovake Republike u Beu u jednoj prigodi. Vrlo dobro je vladao i panjolskim jezikom. Papa Inocent XI. ga, na prijedlog Senata, imenuje stonskim biskupom 1680. - Nakon potresa 1667. putuje u panjolsku i od kraljice dobiva pomo kojom je popravljena i jo snabdjevena mnogim knjigama Biblioteka Male Brae. Zatim ga Provincija opet alje skupljati pomo za popravak franjevake crkve u Dubrovniku u Be. Napisao je dva soneta (jedan na panjolskom, drugi na hrvaatskom jeziku) i jedan elogij koji su tiskani u knjizi adventskih propovijedi V. Andrijaevia (v.). LIT.: Vitalis ANDRIASI: Venetia 1679. Sebastianus DOLCI: Monumenta historica Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 1746. 70. - ISTI: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767. 5-6. Donato FABISNICH: Storia dei Frati Minori II. Zara 1864. 197. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 446448, 578. I. Djami MADIJ, IVAN, (Madius, Magius, Medius, Modius, Ivan iz Splita) O.Min. ( poslije 25.

MACEDONI, Augustin Flavije (Arbanassin), biskup (Srebreno kod Dubrovnika, ? - Rim, 14. IX. 1683). - lan Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Studirao na Sveuilitu u Salamanki u panjolskoj. U Provinciji je obnaao slube: generalnog lektora teologije na studiju Male Brae u Dubrovniku i poslanika za sakupljanje pomoi radi obnove samostaa i crkve Male Brae u Dubrovniku nakon potresa 1667. Boravio je u samostanima u Cavtatu (1659) i Lopudu (1662). Poslanik je i Senata Dubrovake Republike u Beu u jednoj prigodi. Vrlo dobro je vladao panjolskom jezikom. Papa Inocent XI. ga, na prijedlog Senata Dubrovake Republike, imenuje stonskim biskupom 1680. nakon potresa 1667. putuje u panjolsku i od kraljice dobiva pomo kojom je popravljena i jo snabdjevena mnogim knjigama Biblioteka Male Brae. zatim ga provincijal opet alje skupljati pomo za popravak franjevake crkve u Dubrovniku, ovaj puta u Be. Napisao je dva soneta (jedan na panjolskom, drugi na hrvatskom jeziku) i jedan elogij u ast djel V. Andrijaevia (v.), koji su tiskani u knjizi adventskih propovij