Franjevci u Hrvata

FRANJEVCI MEU HRVATSKIM NARODOM I NJIHOVO PROSVJETITELJSKO DJELOVANJE Vicko Kapitanovi, OFMFranjevci su u hrvatskim krajevima kroz nekoliko zadnjih stoljea najbrojniji crkveni red. Uz svoj evangelizacijski i karitativni rad pridonijeli su mnogo i na kolskom i prosvjetnom podruju. Uz kole koje su osnivali za obrazovanje pripadnika svoga Reda, a od tih su uilita u Dubrovniku, ibeniku i Osijeku bila generalna uilita I. reda, koja su pripremala meunarodno priznate lektore (i na kojima se postizala jubilacija, akademski stupanj s pravnim uincima jednak doktoratu), franjevci su osnivali, posebno osnovne i srednje, kole i za laike. Franjevac je vjerojatno sastavlja prve hrvatske poetnice. Franjevci su su sastavljai brojnih kolskih prirunika, abecedarija, katekizama, gramatika, rjenika filozofskih i teolokih udbenika te mnogih tekstova za obrazovanje irokih masa. Iz kola koje su oni vodili izili su mnogi biskupi, crkveni i politiki voe, zaetnici oslobodilakih pokreta, nacionalni preporoditelji, pisci, prirodoznanci, arheolozi, skupljai narodnog blaga, teolozi, mistici i muenici, pa ak i prvi hrvatski svetac, ali takoer i nebrojeno mnotvo nepoznatih obinih ljudi koji su u tim kolama stekli svoje osnovno obrazovanje.

Mala su braa u svojoj sri puki vjerovjesnici, premda su neki njihovi lanovi kroz prolost potjecali iz plemikih ili graanskih obitelji a neki djelovali u visokim slubama. Malenost je u zamisli osnivaa pretpostavljala odricanje isticanja nadmonosti nad ostalim ljudima, u svakom pogledu. Plemstvu po roenju, monosti po slubi, uglednosti po kulturi, Franjo je pretpostavio dostojanstvo ljudskosti sinova Bojih. Nije bio prvi ovjek u povijesti kranstva kojeg je odbijala napuhana samodopadljivost zloupotrebljene kulture. No, nije bio ni protivnik kulture. Studij u Franjevakom redu smatrao se uvijek nainom rada i za nj su vrijedila openita pravila o radu. Ideal koji je Franjo zacrtao traio je kolsku spremu i njegova subraa su to shvatila. Putujui propovjednici postaju u neku ruku i putujui uitelji. Propovijedanje je trailo teoloko znanje. Polemike s hereticima zahtijevale su dobro vladanje filozofskim strukama naroito logikom i dijalektikom. Briga za za bolesne i okuene traila je poznavanje medicine i prirodnih znanosti to je franjevce odvuklo ak u eksperimentalne znanosti. kolstvo u franjevakom redu iznudio je praktini ivot1. Zbog toga franjevci najee postaju pioniri na podrujima koja redovito, institucionalizirano,

1

Franjevci ni po svom zvanju ni ustrojstvu nemaju zadau bavljenjem znanou ni svetom ni svjetovnom. O tome Franjo u svoje pravilo nije stavio nikakvih uputa. Franjevcu je po pravilu slobodan svaki poten rad, uz jedan jedini uvjet da ne izgubi duh molitve i pobonosti. O studiju u Franjevakom redu usp. J. G. BOUGEROL, Le origini e la finalit dello studio nellOrdine francescano, Antonianum, 53 (1978) 405-422.

V. KAPITANOVI, Prosvjetno djelovanje hrvatskih franjevaca

2

kolstvo zapostavlja. Ubacuju se kao nevjee na podruja gdje je njihov rad potreban i vrlo esto dosiu do prave strunosti. Za sva podruja franjevakog prosvjetnog rada to je potrebno imati na umu da bi se shvatila raznolikost njihova djelovanja. Franjevci nisu red s prosvjetnim ciljem. Kao prosjakom redu, njima ne odgovaraju kole koje zahtijevaju skupa sredstva. Prema svome zakonodavstvu oni podiu kole u velikim mjestima, da bi se mogli suoiti s profesorima iz drugih kola, a vjerojatno i da bi se mogli koristiti skupim knjigama drugih uilita. U velikim sveuilinim gradovima Franjevaki red ukljuio se u svojim najranijim poecima u tok teoloke i prirodoznanstvene misli. Franjevake visoke kole kao parika, oksfordska, kembridska, bolonjska i napuljska pripojile su se ire ili tjenje sveuilitima. kole u Parizu i Oxfordu postale su upravo glasovite zbog svojih profesora. Teolozi kao Aleksandar Haleki, Bonaventura da Bagnoregio, Ivan Duns Scot, William iz Ockhama itd. zacrtali su duboke brazde u tokove svjetske misli. Pomo kulture nisu mogli odbaciti ni franjevci na hrvatskom tlu, ni hrvatski misionari koji su odlazili navjeivati evanelje izvan Hrvatske, iako su se u hrvatskim krajevima susreli s prvom potekoom, nedostatkom drugih crkvenih visokih uilita. Vanost visokih uilita postala je tokom vremena u Franjevakom redu i zakonski presudna za ivot pojedinih provincija. Pojedini ogranci Reda: Mala braa, Mala braa konventualci i Mala braa kapucini razlikovali su se dodue poneto u svom zakonodavstvu s obzirom na studij, ali studij nije zaputan u nijednom od tih ogranaka. Generalni kapitul Reda male brae 1553. u Salamanci odredio je da svaka provincija mora imati gramatika, filozofska i teoloka uilita. A to je kasnije potvrdio i papa Klement VIII. bulom Decet Romanum Pontificem. Prema tome provincije koje nisu mogle ili htjele uzdravati uilita izlagale su se opasnosti da izgube prava provincija i budu svedene na kustodiju2. OSNOVNO KOLSTVO Premda u franjevakom Pravilu ne postoje zakonske uredbe o obrazovnom i prosvjetnom djelovanju pojedinih lanova Reda, praktini ivot zahtijevao je od franjevaca takvu djelatnost i oni su se njom obilno bavili. Ondje gdje su postojale prilike za dobro organizirano kolstvo, franjevci preputaju kolstvo drugim redovima koji, prema svojoj zadai, imaju to podruje vie ili manje u programu redovnikog ivota. No to nipoto ne znai da su franjevci u prosvjetnoj djelatnosti openito zaostajali za drugim sveenstvom. Za to dapae imamo putpuno oprenih dokaza.

2

Chronologia historico legalis Seraphici Ordinis I, 525-526. HOKO, Nastavna osnova filozofije i teologije u kolama hrvatskih franjevaca, Samostan Male brae u Dubrovniku, Zagreb 1985, 205.


3

Jo u srednjem vijeku neki su franjevci pojedinano pouavali djecu velikaa a to su nastavili i kasnije. Poznato je da je hrvatski franjevac Juraj Dragii puavao djecu jednog od najveih renesansnih mecena Lorenza de Medicia. Vjerojatno su neki franjevci slino postupali i meu Hrvatima. Stjepan Tomaevi (1461-1463) istie da je uio latinsku knjigu3. S obzirom na europsku praksu moe se s vjerojatnou pretpostaviti da su mu uitelji bili franjevci koji su tada bili jedini misionari u Bosni vini latinskom jeziku. Uz pojedinana poslanstva kod viih slojeva, fra,jevci se kreu meu obinim pukom i kroz itavu svoju prolost veu se uz obini puk, pa i svoju kulturnu djelatnost uglavnom posveuju obinom puku. Njihovo kolsko zauzimanje potjee iz socijalne skrbi. Iz takve skrbi potekla je i franjevaka djelatnost na podruju osnovnog kolstva. Osnovno kolovanje u srednjem vijeku moralo je meu Hrvatima biti na prilino niskoj razini kao i u ostaloj Europi. Obuhvaalo je uglavnom poznavanje pisma, itanje, pisanje i uenje katekizma. Naalost nesklone prilike unitile su velikim dijelom dokumentaciju o tom opismenjavanju a i ono neto to se sauvalo ostalo je velikim dijelom neproueno. O franjevakom udjelu u kolstvu i irenju prosvjete poetkom novoga vijeka znamo dodue vie4 ali i tu smo esto prisiljeni nagaati. Josip Bratuli, s razlogom, pretpostavlja da bi upravo franjevac, Pavao Modruanin reda serafika svetago Franiska konventovali, prireditelj glagoljskog misala, mogao biti izdava prve hrvatskoglagoljske poetnice. Ta e poetnica posluiti kasnije i fra Rafaelu Levakoviu pri sastavljanju i tiskanju njegove glagoljsko-bosanikolatinike poetnice Azbukividnek slovinski ie openim nainom psalteri naziavaet se (Rim , 11629, 21693). Ulogu poetnica kao to je poznato odigrali su i katekizmi kranskog nauka prema kojima su djeca uila itati i pisati. Franjevci u tome slijede onovremenu praksu i pri izdavanju svojih knjiga vie puta donose i abecedu kao Divkovi i Levakovi5 i kasnije fra Stipan Badri, te u Bosni biskup fra Augustin Mileti iji se Poetak slovstva, napomena i kratko istomaenje nauka karanskoga upotrebljavao u Bosni kroz itavo prolo stoljee6. Napose u Bosni itavi niz franjevaca okuat e se u pisanju prirunika za opismenjavanje. Tu su fra Stjepan Marijanovi sa svojim Bukvarom iliti poetak slovstva ilirikog i latinskog

3

M. PEROJEVI Stjepan Tomaevi, Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Sarajevo 1991, 556.4

Uz brojne studije koje su o tom pisane nedostaje ipak do dana dananjega sintetizirani pregled franjevakog kolstva. Pokuaj G. Gavrania (Jedan pogled na kolski rad franjevaca u jugoslavenskim pokrajinama, Franjevaki vjesnik, 40 (1933), 126-136) daje tek blijedu sliku toga rada.5

J. BRATULI, Hrvatske poetnice do narodnog preporoda, Prva hrvatskoglagoljska poetnica 1527 [Pretisak], Zagreb 1983,6

Izila su tri izdanja: Split 1815, 1822 i Zagreb 1885.


4

(Budim 1836), fra Ivan Franjo Juki sa svojim abecedarom, fra Anto Kneevi i fra Mihovil Marijanovi7 i dr.B UKVICA SV . B ONAVENTURE Koju da svak mo!e znat i obslu!it stavio sam s ovim malim i velikim slovi, kako vidi", neka i oni koji neznadu "tit mogu je nau#it promi!lja! dobitak sti"e! te pridu!uju i pogr#uju, jer Ako pravo znade! iobstaju u zlu; dakle "ini ihod onih koji prijatelje i gospodare. [] prude tebi u dobru koji za pridrage bBi$i ljude i svita buku jer ne mo$e! biti zadosta Bogu i ljudma [] uvaj srce svoje od ra!trkanja, jezik tvoj od nekorisna govorenja i ostala "ujenja pod c' o!trinom nauka. [] dDobrostiv budi svima dobrim i zlim i nikom te$ak. [] vo ti nauk: sve vrime na slu$bu Bo$ju korisno strati.%Ni!ta bo je procine&e od vrimena, eE u kom zaslu$it mo$e! kraljestvo Bo$je u vike. Tako#er sva dobra na slavu Bo$ju prikazuj i brez svitovanja i odlu"enja ni!ta [ne] "ini. Svima jo!te tebe ljubezniva, dobrostiva i milostiva poka$i. [] f daj tebi prigodi se u te$ini i bolenju, F alu BogBogu vazda srcem i ustmi kako godistanovitim i pravim sudom od vikovi"nosti. jer svaka providno razdiljuje na svitu, []

a

Iz abecedara fra Stipana Badria: Pravi nain, Venecija 1746.

Uz takve abecedareknjiice u samostanu na Visovcu se sauvao i karakteristian abecedar na tapu. tap je ujedno mogao posluiti i kao svojevrsni ratio educationis prikazan na prvoj stranici prve hrvatsko glagolske poetnice. A zna se da su uitelji tu metodu utjerivanja znanja upotrebljavali sve do u novije doba. Potkraj XVI. st. osnovne kole nalazile su se skoro po svim franjevakim samostanima i upama. U Bosni su franjevci po iskazu biskupa fra Franje Balievia uili djecu itati i pisati, latinicu i bosanicu, poneto pravopisa (gramatike) i kranski nauk8. Takav nain kolovanja, prema izvjetaju makarskog biskupa fra Marijana Linjia, nastavio se i u XVII. stoljeu9 i potrajati e sve do XVIII. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj, i do XIX. stoljea u junoj Hrvatskoj, tj. dok nije drava preuzme nadzor na kolama.

7 8

Autori su knjiice Mladi bosanki provien u svojoj uionici za prvu godinu, Split 1862. Usp. J. JELENI, Kultura i bosanski franjevci, Zagreb 1912 [Sarajevo 1990], I, 210. Katolika Crkva na bikovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb

9 JURII,

1972, 74


5

Razina kole ovisila je o uitelju i o uenicima. Pokatkad su franjevci uz navedene predmete: itanje, pisanje, pravopis i vjeronauk, uili djecu i ostale predmete potrebne za ivot. Iz takve pouke nastat e i prirunik raunanja, prvi na hrvatskom jeziku u Dalmaciji, koji je sastavio i izdao 1766. fra Mate Zorii pod naslovom Aritmetika u slavni jezik illiriki sastavgliena i na svitlost data, za korist targovacza, i vladahocza kuchgnega istoga naroda, Ancona 176610. U isto vrijeme pismenost se irila i izvan kola. Ako se moe vjerovati fra Anti iz Gabele onda je po Bosni bilo vie ena i obana koji su znali itati i pisati11. Prema izvjetaju Govannija da Vietri poetkom XVIII. stoljea franjevci su gramatike kole drali i po svim upama12. Netom bi djeca u osnovnim kolama nauila i priuba itati i pisati prelazili su na druge predmete. Zato se meu franjevcima osnove kolovanja katkada naziva gramatikom kolom13, a tako su se nazivale kole koje bi danas odgovarale srednjima, tj. na kojima se pripremalo za vii studij. Bilo bi suvino ovdje nabrajati i one osnovne kole o kojima su se sauvali neki podaci a vodili su ih franjevci. Takvih kola bilo je dosta po sjevernoj Hrvatskoj, kao npr. u Krapini, Kostajnici, Virovitici, Samoboru i drugim naseljima, naroito po slavonskim gradiima14. Navodim samo nekoliko brojaka o franjevakim osnovnim kolama u Bosni i Hercegovini prije nego je o njima preuzela brigu drava. Tako u Bosni dolaskom Austrije 1878. franjevci predaju dravi preko 50 kola s blizu 2.500 katolike djece, osim pravoslavnih i neto idova15. U Hercegovini su franjevci, prema fra Andriji Nikiu, predali dravi 12 kola sa 600 uenika. A u vrijeme austrijske uprave i Kraljevine Jugoslavije proveli su pravo opismenjavanje pukih masa preko hrvatskih seljakih kola. Zaetnik i dua organiziranja tih kola bio je fra Didak Bunti, pa se te kole ponekad nazivaju i fra Didakove kole. Prema nekim podacima u tim kolama opismenjeno je oko 30. 000 osoba16.

10

M. ALETA, Zoriieva aritmetika, Kai, 16 (1984), 94-98. Kultura, I, 210-211. priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, 21-22; JELENI, Kultura, I, 212. Kultura, I, 211-212.

11 JELENI,

12 BATINI , Njekoliko 13 Usp. JELENI, 14

P. CVEKAN , Krapinski franjevci, Krapina 1980, 86; F.E. Hoko, Franjevaka provincija sv. irila i Metoda Zagreb, Franjo meu Hrvatiuma, Zagreb 1976, 158.15

O osnovnom kolstvu u Bosni i Hercegovini usp. V. BOGIEVI, Istorija razvitka osnovnih kola u Bosni i Hercegovini od 1463. do 1918. godine, Sarajevo 1965; M. PAPI, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije, Sarajevo 1972. O franjevakom djelovanju u 19. st. u kolama, napose o katehiziranju djece usp. M. KARAMATI, Kranska izobrazba djece i mladih u Bosni u 19. stoljeu, Kai, 14 (1982), 143-153.16

Usp. Fra Didak Bunti, Spomenica o 60. obljetnici spasavanja gladne djece iz Hercegovine (Ur. Didak ori), Zagreb-Mostar 1978; A. N IKI, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljea turske vladavine (1823-1878), Kai 8 (1976) 193-218; ISTI, Franjevci i irenje prosvjete u Hercegovini, Kai, 9 (1977) 213-230.


6

U Dalmaciji, kao to je reeno, u vrijeme mletake uprave franjevci su po svim upama drali pouke u opismenjavanju, koje se esto nazivaju i kole. S dolskom austrijske uprave, a zatim francuske i ponovno druge austrijske uprave, uspostavljaju se i slubene dravne trogodinje kole u dalmatinskim gradiima od kojih veinu kola preuzimaju franjevci (ibenik, Drni, Omi, Makarska, Imotski, Opuzen, Metkovi, Sinj). U tim kolama franjevci kao uitelji ravnali su se po dravnom pravilniku. Kako je izgledala jedna takva puka kola u dalmatinskim gradovima moe si vidjeti iz iscrpnog prikaza puke kole u ibeniku koju je prikazao Nikola Mate Roi17. Po selima franjevci i nadalje dre uobiajene teajeve opismenjavanja velikim dijelom povezane uz pouku vjeronauka. Teajevi e malo pomalo prerastati u puke kole tako da e franjevci praktino drati u Dalmaciji preko pedesetak pukih kola18. Kako su u Dalmaciji upe redovito obuhvaale po nekoliko sela jasno je da zbog duobrinikog rada ni kolski rad nije mogao biti sustavan, pa e masoni i socijalisti poetkom stoljea taj rad estoko napadati. Uza sve to u nekim selima franjevci e ostati uitelji sve do poetka II. svjetskog rata. U tekim vremenima izbjeglitva nakon II. svjetskog rata franjevci skupljaju hrvatsku izbjegliku djecu i kratko vrijeme dre kolu u Grottamare (AC) u Italiji19. A osnovali su takoer i brojne dopunske hrvatske kole na upama u prekomorskim zemljama Americi i Australiji u kojima su hrvatska djeca uila hrvatski jezik i upoznavali domovinu svojih prea20. GRAMATIKOHUMANISTIKE KOLE U srednjem vijeku, kad su franjevci stupili na pozornicu povijesti, srednje i osnovno kolstvo jo nije bilo u potpunosti razgranieno u dananjem obliku. Djeca i mladii razliite dobi pohaali su esto iste kole. Ono to bi danas koliko toliko odgovaralo srednjem kolstvu nazivalo se redovito uopenim nazivima gramatike kole i studia humaniora21. U XIII. i XIV. stoljeu franjevcima nije bilo jednostavno osnivati takve kole u hrvatskim krajevima. Naroito je to bilo teko u Bosni. Zbog toga je Stjepan II. Kontromani (1322-1353) molio papu Klementa VI. (1342--1352) da bosanski studenti mogu studirati u susjednim zemljama kako bi se mogli pouiti u latinskoj gramatici i rimskoj vjeri22.

17

N. M. ROI , Prosvjetni rad franjevaca konventualaca u ibeniku kroz XIX. stoljee, Kai 14 (1982) 209-225.18

O ulozi franjevaca u pukom opismenjavanju u Dalmaciji vidi: P. BEZINA, Puko kolstvo i franjevci provincije presvetog otkupitelja, Split 1987.19

Kopije dviju putovnica s imenima esdesetak djece donosi K. C. SARI , Suore scolastiche francescane di Cristo Re nella Regione di Roma, Roma 1989, 237-238.20 Katolika 21

Crkva i Hrvati izvan domovine, Zagreb 1980.

J. BRKAN, kolovanje kandidata Provincije presv. Otkupitelja u XVIII. stoljeu, Kai, 16 (1984), 22, b. 1.22 FERMENDIN ,

Acta Bosnae, Zagreb 1982, 28.


7

U primorskim veim gradovima franjevci su najvjerojatnije imali svoje samostanske kole o kojima naalost do danas nisu obavljena znanstvena istraivanja. Vjekoslav Matrovi dri da su franjevci treoreci ve u XV. st. imali u Zadru i kolu gimnazijskog karaktera s hrvatskim nastavnim jezikom23. No franjevci se uz vlastite kole ukljuuju i u gradsko kolstvo. Tako fra Ivan Macedonac 1493-1494. predaje gramatiku u gradskoj koli u Splitu24. Poznato je da su i u Dubrovniku franjevci u vrijeme Republike odravali javnu gramatiku kolu iako neznamo kad je ta kola osnovana. Nepoznat nam je i nain kako se odvijala nastava. No najvjerojatnije su kole odgovarale europskoj razini. Tridentski sabor poboljava crkveno kolstvo, pa se to odrazilo i na redovnikim kolama. U franjevakom redu, od tada pa sve do dravne intervencije, kolstvo se uglavnom zasnivalo na toj reformi. Franjevci su na svoj nain primjenili odredbu o sjemenitima. Svoja uilita svrstali su u etiri stupnja. Najnia uilita nazivala su se humanistike ili gramatike kole25. Mladii koji su eljeli stupiti u Red dolazili su u samostane uglavnom u dobi oko 12 godina, a tako isto i mladii koji su priputani u te kole a nisu namjeravali postati redovnici (dobna granica primanja u kolu kretala se izmeu 10-17 godina) . Po svoj prilici trajanje gramatike kole ovisilo je, u praksi, o dobi pojedinac u kojoj su stupali u samostan. U naelu mladii su gramatiku kolu, osim retorike, zavravali do 16 godine kada su, prema odredbama tridenstskog sabora, mogli biti primljeni u novicijat, ukoliko su namjeravali postati redovnici. Nakon novicijata bi, redovito kroz godinu dana, obnavljali svoje humanistiko znanje, pripravljajui se za studij filozofije, i studirali retoriku. Poloivi odreene ispite, u dobi oko 18 godina, smatrani su prikladni za filozofsko kolovanje. Premda se o kolovanju franjevaca u potridentskom razdoblju pisalo prilino mnogo, prouavanja se uglavnom odnose na XVIII. stoljee tako da nam je XVI. i XVII. st. jo uvijek prilino nepoznato. Znamo npr. da su gramatike kole 1593. godine postojale u Zadru, i na Trsatu. Na njima su predavala po dva profesora. Istovremeno je generalni kapitul ostavio slobodu provincijalu Bosne Srebrene da sam moe odrediti mjesto uilita26. U Dubrovniku se gramatika kola ne spominje u zakljucima kapitula 1593. ali je ona vjerojatno nastavila s radom. Broj je uenika morao biti znatan na toj koli jer su neki redovnici bili oito uznemireni djejom razigranom prisutnou, pa je provincijal 1680. godine naloio da se kolske prostorije odvoje od stambenog dijela redovnika. Slina shvaanja o naruavanju redovnike stege prevagnula su tih godina u Redu tako da je generalni ministar fra Petar Marino odredio da se gramatike kole za

23 N. GREGOV, kolovanje 24 P. 25 O

u Provinciji franjevaca treoredaca glagoljaa, 2agreb 1990, 9.

RUNJE, Prema izvorima, Zagreb 1990, 173-174. stupnjevanju franjevakih uilita vidi bilj. 37. 365.

26 Chronologia, I.


8

vanjske uenike po samostanima dokinu. Takva je sudbina zahvatila i dubrovaku gramatiku kolu27. Od tada e jedno vrijeme djelovati samo nutarnje gramatike kole, tj. za redovnike kandidate, koje su bile neposredna priprava za filozofsko teoloko obrazovanje. Po svojoj zadai odgovarale su dananjim gimnazijama. Otvarane su i zatvarane ovisno o mogunosti pojedinog samostana da uzdrava takvu kolu, o raspoloivosti prikladnih uitelja i o tome da li je bilo uenika koji bi kolu pohaali. Kako u nutarnjim kolama nije vie bilo svjetovnjaka laika, a vrlo rijetko i kandidata za biskupijske sveenike, naroit se naglasak davao redovnikom odgoju pa je i kolska terminologija, vrlo esto zamjenjivana odgojnom terminologijom. Tako se redovito zavrni dio kolovanja u gramatikim kolama, a ponekad i kola filozofije i jednog dijela teologije naziva profesorij jer su u takvim kolama studirali ve zavjetovani studenti prije sveenikog reenja28. Preuzimanjem dravne skrbi i nadzora nad kolama u vrijeme prosvjetiteljstva uveava se i kolska dokumentacija pa o kolama gimnazijskog tipa imamo vie podataka u sjevernoj Hrvatskoj. Tako znamo da 1640. godine djeluje Gimnazija u Velikoj koja broji oko 40 uenika, a gimnazija u Naicama oko 1650. pedesetak uenika. God. 1708. osnovana je gramatika kola u Naicama ali o njoj nema podataka. U Poegi e franjevci preuzeti nekadanju isusovaku gimnaziju, koju su poslije dokidanja Isusovake drube (1773) vodili Pavlini, a kad su i oni dokinuti (1786) i kad su pomrli posljdenji njihovi sekularizirani lanovi gimnaziju jo neko vrijeme vode svjetovni sveenici a onda je car Franjo 1834. potpuno predaje franjevcima koji su je vodili do 1865. Isto tako franjevci provincije sv. Ladislava produavaju ivot i nekadanjoj isusovakoj gimnaziji u Varadinu koju preuzimaju 1835. godine i rade na njoj do 1853/5429. Franjevci takoer vode dravne gimnazije u Slavonskom Brodu (1722-1777), Subotici (1797-1866), Osijeku (1799-1855), Karlovcu (1783-1861) i Senju (1791180630), a kao profesori su predavali u Rumi i na Zagrebakoj Gimnaziji31.

27

J. VELNI, Samostan Male brae u Dubrovniku - povijesni prikaz ivota i djelatnosti, Samostan Male brae u Dubrovniku, Zagreb 1985, 142-143.28

Naziv je upotrebljavan u itavom Franjevakom redu, usp. F. E. HOKO, Odgoj franjevaca Provincije sv. Ladislava u razdoblju potridentske obnove, Dobri pastir, 26 (1976) 217; T. MRKONJI , Lukaiev boravak u Rimu, Lukai (Zbornik radova znanstvenog skupa odranog u povodu 400. obljetnice roenja Ivana Marka Lukaia), 69-70, b. 15; J. BRKAN , kolovanje kandidata Provincije presv. Otkupitelja u XVIII. stoljeu, Kai, 16 (1984), 26-27.29 P. 30

CVEKAN , Franjevci u Poegi, Poega 1983, 157.

F. E. HOKO, Hrvatsko-primorska franjevaka provincija u zapadnoj Hrvatskoj na prijelazu iz. u 19. stoljee, Kai, 7 (1975) 91-94.


9

Dravno ustrojstvo tih kola nije preputalo puno slobodnoj volji njihovih predavaa u prilagoavanju programa. U devetnaestom stoljeu osnivaju se nove gimnazije. Od njih e franjevaka gimnazija osnovana 1848. i ujedinjana 1854. kao Javno vie hervatsko gimnazije u Sinju, stei slavu prve gimnazije na hrvatskom nastavnom jeziku u junoj Hrvatskoj32. Franjevac konventualac Bonaventura Soldati, provincijal Dalmatinsko-padovansko provincije (Kasniji generalni ministar) god. 1867. prenosi iz Padove sjedite Provincije i odgojno-kolske zavode u rodni Cres. Za razliku od sinjske gimnazije iskljuivo hrvatske, po sastavu profesora i studenata i po nastavnom jeziku, creski odgojni zavodi, naroito novicijat imaju meunarodno obiljeje. Kroz taj su zavod, naime, osim novaka Dalmatinsko Padovanske provincije, proli i neki redovniki kandidati iz drugih konventualskih provincija, iz panjolske, Njemake, Moldavije, Malte, Belgije i Austrije. U Cresu su uili i dva konventualska generalna ministra: Sottaz i Orlini (Orli). Cijena slave zavoda bila je ipak previsoka, to pokazuje i metamorfoza Orlia u Orlinija, pa je pod utjecajem fra Frane Dobrovia u creski zavod 1895. uveden hrvatski jezik33. Gimnazija je nastavila svoj rad i nakon diobe Dalmatinsko-Padovanske provincije 1907. do talijanske okupacije 1919. Franjevci u Bosni osnovali su gimnaziju najprije u Kreevu 1882, koja je zatim preselila u Guu Goru (1883-1900) a potom u Visoko (1900)34. Slijedili su ih franjevci u Hercegovini koji poetkom stoljea otvaraju gimnaziju na irokom Brijegu, koja 1918. dobiva pravo javnosti. A zatim za gimnaziju dvadesetih godina izgrauju zgradu koja je mogla primiti oko 500 uenika. Godine 1925. osnovana je franjevaka gimnazija u Varadinu. Franjevci Provincije sv. Jeronima osnovali su niu gimnaziju na Koljunu, a u vrijeme talijanske okupacije premjestili su je na Badiju. Via gimnazija u Dubrovniku dobila je 1928 pravo javnosti. Osim franjevaca pohaali su je i pitomci biskupskog sjemenita te kandidati dominikanske i neko vrijeme kapucinske provincije i poneki uenik iz grada35. Kao to su franjevci bili pisci mnogih osnovnokolskih udbenika, abecedara i katekizama, tako oni piu udbenike i za srednje odnosno humanistike

31

F.E. HOKO, Franjevaka provincija sv. irila i Metoda Zagreb, Franjo meu Hrvatiuma, Zagreb 1976, 158.32

P. BEZINA, Srednje kolstvo u Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja (1735-1920), Split 1989.33

B. J. FILILINI, Obnova apostolata Franjevaca konventualaca/ likovi i pothvati, Kai, 14 (1982) 155-162. D. DRNI, Hrvatska Provincija Franjevaca konventualaca (1559-1988), Hrvatska Provincija Franjevaca konventualaca nekad i danas, Zagreb 1989.34 Franjevaka 35

klasina gimnazija u Visokom 1882-1982,

Neke podatke o franjevakim gimnazijama u novije vrijeme vidi u: Hronoloki i statistiki ulomci o srednjem kolstvu franjevaca u Jugoslaviji, Franjevaki vjesnik, 40 (1933), 146-151.


10

gramatike kole, udarajui tako temelje lingvistici. Osnovni udbenik za kojim se nameala potreba bio je u tim kolama latinska gramatika, koja pisana najee u usporedbi s hrvatskim postaje vrlo esto i gramatika hrvatskog jezika. Bez tenje za iscrpnou u prikazu pojedinih udbenika spominjem ovdje objavljene gramatike fra Tome Babia iz Velima, fra Lovre Sitovia, fra Josipa Jurina fra Stjepana Marijanovia za I. i III. razred, fra Ambroa Matia, fra Filipa Kunia i neobjavljene fra Gapara Vinjalia, fra Andrije Bujasa i fra Mije Biluia36. VISOKO KOLSTVO Uz osnovne kole koje su drali za djecu i uz gramatike kole franjevci su uredili svoje kolstvo tako da su imali i vlastite vie kole. Na tim viim kolama predavala se filozofija ili teologija ili te obadvije struke. Visoke su se kole s vremenom razvile u razliite tipove: pokrajinska uilita, kole praktinog bogoslovlja, i opa uilita. Nazivale su se vrlo esto i gimnazijama ili licejima. Ti su nazivi isticani ponekad i na kolskim prirunicima37. Naziv gimanazija naroito se rabio u konventualskom ogranku Reda ak i u samim zakonodavnim tekstovima38.

36

M. KOSOR, Trojezina gramatika fra Josipa Jurina Rad HAZU, 295, Zagreb 1953, 41-65; M. KOSOR, Zaboravljeni trojezini rjenici fra Josipa Jurina Rad HAZU, 303, Zagreb, 1955, 119210; M. Kosor, Izvori pravopis i jezik Jurinovih rjenika Rad HAZU, 315, Zagreb 1957, 77331; S. PAVI, Pregled latinskih gramatika bosanskih franjevaca, Franjevaka klasina gimnazija u Visokom 1882-1982, Visoko 1983, 78-98; B. PEZO, Franjevci Provincije Presv. Otkupitelja pisci latinskih gramatika u XVIII. stoljeu, Kai , XVI/1984., str. 71-75. [Recenzija: Archivum Franciscanum Historicum, 80 (1987) 291.]37

Navodim nekoliko naslova na rukopisima franjevake knjinice u Makarskoj: Institutiones philosophicae [] concionatae iuventutique propositae a P(atre) F(ratre) Pas(chale) Jukich in Macarensi lyceo philosophiae lectore MDCCLXXIX.. Tractatus in universam Aristotelis Physicam [] quadripartite propositus est a P. Fratre Ladislao Spaich actuali philosophiae lectore, [] in Lycaeo Aristotelico Scolastico conventus Nassicaensis [] 1759. Philosophiae rudimenta. In gymnasio Urbis Veteris primum nunc dictata a P.F. Andrea Dorotich Brachiensi Provinciae SSmi Redemptoris alumno et in eodem artium lectore, Philosophiae elementa in Aracoelitano archigymnasio nunc primo dictata a Patre F. Andrea Dorotich a Brachia, Provinciae SS. Redemptoris alumno, et in eodem artium lectore, an. 1791. Pako Doroti potpisuje se na jednom rukopisu kao student u arcelitanskoj gimnaziji 34/1 Pater Fr. Paschalis ex Brachia, Provintiae Sanctissimi Redemptoris in Dalmatia filius et in Aracelitano gymnasio studens generalis, orate pro eo. (Istakao V. K)38

Konventualska su uilita uglavnom stupnjevana u etiri razreda nazvana esto i gimnazije etvrtog, treeg, drugog i prvog razreda. Usp. T. MRKONJI , Lukaiev boravak u Rimu, Lukai (Zbornik radova znanstvenog skupa odranog u povodu 400. obljetnice roenja Ivana Marka Lukaia), 69-72, b. 15-20. Uilita u Redu male brae (opservanata) takoer su stupnjevana u etiri vrste uilita: 1) uilita humanistikih znanosti; 2) uilita logike; 3) uilita fizike i metafizike; 4) teoloka uilita na kojima se predavala dogmatika, Sveto pismo, pravo i moralka.


11

Pokrajinska uilita (ili jednostavno gimnazije, kod franjevaca konventualaca) bila su uilita za jednu redovniku pokrajinu. Za uspostavu profesora i uzdravanje kole brinula se uprava odnosne redovnike pokrajine. Uilita su redovito imala jednog profesora za filozofiju i dva profesora za teologiju. kole praktinog bogoslovlja uspostavljane su u pojedinim samostanima. Najee su to bile kole u kojima su se rjeavali praktini sluejevi savjesti, zvane esto i kole moralne teologije. Profesore za te kole odreivala je provincijska uprava a za uzdravanje profesora brinuo se redovito samostan. Opa su ili generalna uilita kod franjevaca (gymnasia generalia, kod franjevaca konventualaca) bila visoke kole opesvjetskog znaenja. Na njima su mogli studirati studenti iz svih pokrajina i zemalja. Bila su pod nadzorom opeg ili generalnog definitorija tj. vrhovne uprave pojedinih ogranaka franjevakog reda. Profesore je postavljao i razrjeivao dunosti generalni ministar sa svojim definitorijem. Razlikovala su se na uilita (kod franjevaca konventualaca gimnazije) II. i uilita I. stupnja ili razreda. A na njima su se mogli postizati i neki akademski naslovi. Dok su generalna uilita uglavnom imala stalno sjedite provincijska su uilita vie puta zbog neprilika ili zbog lakeg uzdravanja studenata mijenjala boravak. Teko je znati da li su kroz XIII. i XIV. st. franjevaci imali sustavno visoko kolstvo u hrvatskim krajevima. ini mi se da se bez ustruavanja moe rei da su za svoje potrebe drali provincijske kole. Sposobniju subrau ili neke za koje su trokove osiguravali dobroinitelji ili rodbina slali su na via uilita u inozemstvo. Tako je u Hrvatskoj kroz prolost velik broj franjevaca dobio naslov lektora, to je odgovaralo stupnju visokokolskog profesora. Franjevci su ve zarana poeli osnivati po samostanima i vie kolstvo. Neki povjesniari misle da je ve oko 1260. uprava franjevakog reda poslala u Zadar vrsnog teologa Jeronima Mascia, kasnijeg papu Nikolu IV., fra Bonaventuru Tielcia i fra Ivana iz Anagnia da urede kolstvo u Franjevakoj slavenskoj provinciji, kako su tada nazivali hrvatsku redovniku pokrajinu39. Moemo samo pretpostavljati da je Jeronim predavao i u Zadru prema svojim predavanjima Comentaria in sacram scripturam i Comentaria in 4 libros sententiarum, prije nego je 1270. postao provincijal Slavenske provincije.

39

Tada bi prema Vaninu u Zadru bilo podignuto generalno uilite II. reda. Zanimljivo je da se Vanino temelji na franjevakim autorima a franjevci opet na Vaninu. ini mi se vjerojatnijom pretpostavka da je tada u Zadru uspostavljen provincijski studij koji je ovisio o upravi Provincije. Da je studij u XIII. stoljeu zaista postojao imamo dokaz u dokumentu koji govori o fra Hugolinu Arpineliju koji je bio lektor u Zadru (T. SMIIKLAS, Diplomatiki zbornik, VIII, Zagreb 1910, 15; M. VANINO, Teologija u Hrvata, Croatia Sacra, 11-12 (1943), 200; J. VELNI, Samostan sv. Frane u Zadru, povijesni prikaz njegova ivota i djelatnosti, Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar 1980, 73-75.


12

Nije, ipak, sigurno da li je zadarsko uilite od 1260. djelovalo kao ope. Sklon sam vjerovati da je to uilite bilo ureeno kao provincijsko uilite i da je djelovalo prema potrebama i mogunostima Provincije. Na takav me zakljuak navodi itavi niz lektora koji se u povijesnim dokumentima spominju u Zadru a imena im je objavio Marin Oreb. Ponekad je ime tih lektora oito upotrebljeno i mimo sveze sa slubom, kao struni naslov dotinog redovnika. Lektori se ve rano spominju i u Splitu i Trogiru to ne bi moralo znaiti da su u sva tri grada franjevci drali vlastite kole. No isto je tako mogue da su se kole kao provincijske premjetale iz mjesta u mjesto gdje je bio odreeni lektor. Jo je naime do kraja 17. st. a i kasnije bio obiaj da filozofiju predaje samo jedan lektor. Od poetka 17. stoljea za teologiju su bila nuna dva lektora. Samo su se za generalna bogoslovna uilita traila trojica lektora i od 1691 najmanje desetorica studenata. No ini se da se ni taj zakon nije strogo obdravao40. Tursko porobljavanje Bosne omelo je obnovu studija u Bosni i franjevci su i dalje nastavljali visoke studije izvan Provincije. No i Provincije koje su imale vlastita uilita slale su vie puta svoje studente na generalna uilita u druge Provincije. Filozofska uilita Filozofska uilita u franjevakom redu, kao i u Crkvi openito, imala su svrhu pripremiti studente za to razumljiviji studij teologije. Kao to je reeno, starija franjevaka uilita u Hrvatskoj nisu dovoljno prouena da bismo mogli govoriti o strukturi njihovog ureenja41. Moe se samo pretpostavljati da su slijedili vie ili manje crkveno zakonodavstvo kao to je to bilo u ostalim zemljama. U vrijeme katolike obnove u XVI. stoljeu franjevako zakonodavstvo, pod utjecajem Tridenstskog sabora, svraa sve vie panju na obnovu uilita. Generalni kapituli (opservanata) u Salamanci (1553), Rimu (1587), Valladolidu (1593) pozabavili su se studijem u Redu i donijeli zakljuke da se filozofija predaje najmanje tri godine i da se u njezinu okviru studira logika, metafizika i fizika. Valladolidskim statutima bilo je propisano odravanje tjednih, mjesenih i godinjih javnih rasprava na filozofskim uilitima. Filozofski studij zavravao je javnom raspravom42

40

M. BRLEK- M. IKI , Teoloki studij u samostanu Male brae u Dubrovniku, Samostan Male Brae u Dubrovniku, Zagreb 1985, 188-190.41

Kratki openiti pregled razvitka filozofije vidi u: J. T. HARAPIN, Razvitak filozofije kod Hrvata, Croatia Sacra, 11-12 (1943), 153-172.42 Chronologia, I,

400-401.


13

Konventualci su se kroz to vrijeme takoer ozbiljno bavili pitanjem obnove studija a ishod napora je uskoro postao vidljiv i u zakonskim odredbama koje su objavljene pod naslovom Obnova studija43. Manja braa (opservanti) su se i nadalje redovito na svojim generalnim kapitulima nastavili baviti studijem, ali nisu inili naroitih zaokreta. Na generalnom kapitulu u Madridu 1645. odreeno je da svaka provincija treba imati provincijsko filozofsko uilite (Studium provinciale artium) koje treba imati najmanje 10 studenata i jednog lektora44. Kao ishod skoro dvostoljetnih napora za obnovom studija generalni kapitul franjevakog reda odran u Rimu 1694. donio je statute u kojima su proirene odredbe o kolegijima koje su lektori trebali predavati na filozofskim uilitima. Prema tim odredbama na generalnim uilitima su se trebali predavati: summulae, logika, fizika, metafizika, animistika, uenje o nastanku i propadanju tvari i kozmologija. Teze javnih rasprava na kraju studija trebale su otada biti tiskane i javno oglaene. A oni koji nisu zadovoljili navedenim propisima nisu mogli postati lektori teologije45. Koliko se taj propis odravao u hrvatskim krajevima teko je rei. Ipsak se jedan broj takvih tiskanih filozofskih teza sauvao sve do danas u naim samostanskim bibliotekama. Prema danas sigurno zajamenim podacima najstarije franjevako uilite djeluje u Dubrovniku. Prema Brleku prvi put se spominje u Malog vijeu Republike 19. studenoga 139046. Godine 1429. Dubrovake je republika udijelila dio trokova lektoru fra Andriji koji je predavao na dubrovakom uilitu a odlazio je na uilite u Firenzu47. Moda se taj odlazak pravno moe povezati uz odluku opeg kapitula Reda u Toulousu 1373. prema kojoj je hrvatska provincija Sclavonia mogla slati svoje studente na studij bogoslovije na ope uilite u Firenzu48. U skladu sa spomenutom odredbom moglo bi se pretpostaviti da je fra Andrija bio lektor filozofije i da je u Firenzu poao upravo to je franjevcima u Dubrovniku

43

Potpuni naslov na latinskom glasi: Reformatio studiorum Ord. Fratrum Min. Con. Sancti Francisci a Reverendissimo P. magistro F. Iacobo Bagnacabbalensi eiusdem Ord. Ministro generali ordinata, Perusiae 1620.44 45

Chronologia, III/I, 49A

Chronologia, III/I, 267A; Usp. F. E. HOKO , Nastavna osnova filozofije i teologije u kolama hrvatskih franjevaca, Samostan Male Brae u Dubrovniku, Zagreb 1985, 205-206.46

M. BRLEK, Conventus S. Francisci Ragusii (Dubrovnik7 historica lineamenta, Miscellanea Melchior de Pobladura I, Romae 1964, 428. [Navedeno prema: J. Brkan, Lorganizzazione scolastica della Provincia del SS. Redentore in Dalmazia nel Settecento, dissertatio ad lauream in iure canonico Roma 1979. (rukopis kod autora), str. 36. Zanimljivo da se u Kasnijem gore navedenom Brlek-ikievom lanku ne spominje ovaj podatak.47

M. OREB, Zasluni lanovi hrvatske Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca od njezina postanka do naih dana, Split 1973, 187.48 Chronologia, I,

88.


14

nedostajalo teoloko uilite, kao to su dva i pol stoljea kasnije dubrovaki studenti nastavljali svoje studije u Aquili. Uilite se spominje u dubrovakom samostanu i kasnije u drugoj polovici XV. stoljea i njegov je razvoj vjerojatno povezan uz nastojanje Pija II. da pripremi misionare za Bosansku Provinciju. Sv. Stolica je, naime, uznastojala da bi se u Bosni podigala kulturna razina napose u filozofiji, crkvenom pravu i teologiji, zbog toga je 1462. odredila petoricu uenih franjevaca koji su svoju naobrazbu stekli na visokim europskim uilitima, da reformiraju studij. Jedan od njih bio je fra Petar rodom iz bosanskog krunidbenog grada Mile a moglo bi se pretpostaviti da su i ostala etvorica bila iz Bosne ili iz primorskih hrvatskih krajeva49. No po svemu sudei uilite je obnovljeno kao filozofsko-teoloko i imalo je samo pokrajinsko znaenje. Na njemu je poetkom XVI. stoljea predavao poznati humanist Juraj Dragii. U XVI. stoljeu (najkasnije od god. 1532. uilite djeluje kao generalno filozofsko uilite a na njemu predaje jedan profesor [1532 Bonaventura s Krka]. Meutim 1593. uilite nalazimo na popisu provincijskih uilita Reda [profesor Klement iz Konavala]. Studij teologije studenti su vjerojatno nastavljali u Aquili. Kako neznamo nita o uilitima Provincije Bosne Srebrene jer je kapitul ostavio Provincijal da moe odrediti profesore, to je dubrovako filozofsko uilite moglo biti i jedino filozofsko franjevako uilite u hrvatskim krajevima50. U XVII. stoljeu poinje u franjevakom redu kolstvo opadati u znanstvenom pogledu ali se broj generalnih uilita naglo poveava. Osloboeni velikim dijelom od Turaka i hrvatski se krajevi od XVII. stoljea ukljuuju u kolske tokove. Tako filozofska uilita djeluju, uz krae ili due prekide skoro u svim franjevakim samostanima, od kojih se ovdje spominju samo neka koja su trajala due i o kojima su bili pristupaniji podaci. To su: u Krapini (1685-1783)51 u ibeniku (1699-1911), Osijeku (1707-1724, 1735-1757), Makarskoj (1708) i drugim samostanima Provincije Presv. Otkupitelja52 te u Naicama (1725 1830)53. U Iloku je filozofski studij uz prekide trajao 50 godina (1717-1873)54. Filozofska uilita, kao generalna, djelovala su uglavnom paralelno s generalnim bogoslovnim uilitima.

49

L. WADING, Annales Minorum, 1462; SEBASTIANUS A RAGUSIO (Slade, Dolci), Monumenta historica Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum S. P. N. Francisci notis criticis et chronologicis perpetuo illustrata [. . .]. Neapoli, 1746, 37; J. VELNI , Samostan Male brae u Dubrovniku povijesni prikaz ivota i djelatnosti, Samostan Male Brae u Dubrovniku, Zagreb 1985, 142; M. BRLEK- M. IKI, Teoloki studij, 188.50 Chronologia, I, 51 CVEKAN , 52 P. 53

263B, 365B, 525B; F. E. HOKO, Nastavna osnova, 210.

Krapinski franjevci, 83-84.

BEZINA, Studij filozofije u Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja, Split 1992. CVEKAN , Franjevci u Iloku, Ilok 1986, 164-166.

P. CVEKAN, Franjevci u Abinim Naicama, Naice 1981, 151-155.

54 P.


15

U vrijeme Marije Terezije (1740-1780) i Josipa II. (1765-1790) drava se sve vie mijea i u Franjevako kolstvo pa ono gubi donekle svoje karakteristike i prilagoava se dravnim propisima, dok konano u banskoj Hrvatskoj i Slavoniji 1783. crkvena uilita filozofije nisu dokinuta. Poslije 1800. crkvena uilita se ponovno obnavljaju. Do sklapanja konkordata Austrije sa Sv. Stolicom (1855) dravna kontrola u tim uilitima bila je vrlo jaka, ali se ini da nije bilo na utrb samog studija. Sve do poetka ovog stoljea, kolstvo e u praksi usprkos svih zahtijeva dravne vlasti nastaviti utrtim tokom. kolske odredbe generala Dionizija Schulera iz 1905. i uvoenje novog crkvenog zakonika unijeti e nove zahtjeve u crkeveni studij i poboljati njegovu razinu. U kolama su franjevci upotrebljavali djelomino kao prirunike odreene strane autore ali su jo vie upotrebljavali vlastite udbenike koji su ostajali u rukopisu. Samostanske biblioteke obiluju takvim, naalost do danas neprouenim, rukopisima. Sama makarska biblioteka posjeduje sedamdesetak takvih veih ili manjih kolskih spisa55. Jedini prirunik filozofije tiskao je poznati hrvatski kulturni radnik fra Andrija Kai Mioi pod naslovom Elementa peripathetica u Veneciji 1752. O tom priruniku Albert Bazala jo je poetkom naeg stoljea drao da bi uz male preinake mogao posluiti kao vrlo zgodna logika za kole56. U novije vrijeme filozofski studij je tjenje povezan uz studij teologije, pa i uilita slijede sudbinu teolokih kola. Bogoslovna uilita Bogoslovna uilita osnivana su u Franjevakom redu uglavnom za kolovanje vlastitih lanova. Vjerojatno su i u Provinciji Sclavonia vrlo rano osnovana pokrajinska bogoslovna uilita koja su se zadovoljavala samo s jednim profesorom. Uostalom takva praksa je sve do tridentskog sabora bila uobiajena u Europi. Takvih kola je moralo biti dosta po samostanima to pokazuje visok broj lektora. One su traile relativno male gospodarske izdatke s kojima su se samostani mogli suoiti. Pripravljale su uglavnom budue sveenike i upnike. Oni koji su htjeli stei neki akademski stupanj ili biti lektori u tim samostankim pokrajinskim kolama morali su studirati u inozemstvu. Da su kole koje su postojale u Provinciji Sclavoniae djelovale samo kao pokrajinske navodi nas na zakljuak i odluka opeg kapitula Reda u Toulousu 1373. prema kojoj je hrvatska provincija Sclavonia mogla slati svoje studente na ope uilite u Firenzu57. To su bili za samostane i za Provinciju veliki izdaci pa je naravno da su franjevci55

O nekim od tih spisa usp. V. KAPITANOVI Testi scotisti d'insegnamento filosofico-teologico nella Provincia del santissimo Redentore in Croazia nei secoli XVII e XVIII, Antonianum56

A. BAZALA , Kaieva Elementa peripatetica, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 2 (1976) sv. 3-4, 201. Za ostalu literaturu usp. J. SOLDO, Djelovanje franjevaca Provincije presvetog Otkupitelja kroz 250 godina (1735.-1985.), Kai, 17 (1985) 258.57 Chronologia, I,

88; M. BRLEK- M. IKI, Teoloki studij, 185.


16

rano pomiljali kako bi osnovali vlastito uilite na kojem bi se mogli pripremati i budui lektori. Svakako potkraj XIV st. franjevci ponovno pomiljaju uspostaviti generalno uilite u zadarskom samostanu58. Nije poznato da li je ono u to vrijeme stvarno i uspostavljeno. Prema odredbi Pape Klementa VIII. (1592-1605) u Franjevakom Redu trebalo je djelovati svega deset generalnih uilita. Studenti s dubrovakog generalnog filozofskog uilita trebali su nastaviti daljnji teoloki studij u Aquili59. Papina odredba o broju generalnih uilita nije se meutim uspjela odrati i generalna uilita se upravo kroz XVII. i XVIII. st. umnoavaju na utrb kvalitete studija. Hrvatski franjevci e umjeno iskoristiti tu pogodnost lakeg osnivanja uilita i kroz XVII. i XVIII. stoljee zatraiti e i dobiti dozvole za nekoliko generalnih uilita u razliitim krajevima. To je znailo da su se za profesore mogli natjecati franjevci iz itavog Reda. Neka su od tih uilita ubrzo promaknuta na generalna uilita prvog stupnjada a studenti nakon zavrenih studija na tim uilitima mogli su predavati na svim uilitima Reda. Uilite u Zadru koje je ve spominjano vjerojatno je mijenjalo svoju namjenu. Kao to je ve istaknuto ono je djelovalo kao gramatika kola a kasnije je postalo generalnim uilitem. God. 1723. odlukom generalnog kapitula u Rimu, uilite je prenijelo svoje sjedite u Koper60. God. 1664. podignuto je dubrovako pokrajinsko uilite na stupanj opeg bogoslovnog uilita koje je prema tome imalo priznanje i Crkve i Republike. Prema Velniu uilite je 1723. podignuto na prvi stupanj. Ali o uilitu u njegovu starijem razdoblju i do ukidanje Republike znamo vrlo malo, jer se njegov arhiv nije sauvao61. Vrijedno je ipak spomenuti da se na tom uilitu kolovao poznati hrvatski leksikograf Joakim Stulli. Poetkom XVII. stoljea osnivaju franjevci i u Zagrebu vlastito visoko uilite. Uilite je 1670. proglaeno generalnim uilitem drugog stupnja, a 1700. prvog stupnja. Prema Emanuelu Hoku bila je to uz katedralnu bogosloviju najstarija bogoslovna kola u sjevernoj Hrvatskoj. U toj je koli jo prije tri stotine godina (1670) uvedena iroka fakultetska nastava u teologiji, i to sedam desetljea prije nego na teolokom fakultetu Zagrebake isusovake akademije, koja je prethodnica suvremenoga Zagrebakog sveuilita62.

58

kako se mee vidjeti iz oporuke zadaranina Krevana de Varicassis. RUNJE, Prema izvorima, 51.59 Chronologia, I, 60 Cap. Gen. 61 J. 62 E.

525.

Romae, 1723, Romae 1730, n. 66. str. 52.

VELNI, Samostan Male brae, 142; M. Brlek- M. iki, Teoloki studij, 190. HOKO, Franjevaka provincija sv. irila i Metoda Zagreb, Franjo meu Hrvatima, 158.


17

Generalna uilita drugog stupnja djelovala su jo na Trsatu (prije 1679-1783), Varadinu (1700-1783) ibeniku (1725-1735) i Makarskoj (1743-1745, 17991802, 1816)63. Uilita I. reda postojala su u Budimu (1722)64 Dubrovniku (1723), ibeniku (1735)65, i Osijeku (1735-1783)66. U okviru osjekog uilita djelovala je i prva tiskara u Slavoniji (1735-1774). Prema odredbi Klementa VIII. na svakom generalnom uilitu trebala su predavati tri profesora. Predavanja su trajala etiri godine a profesori su trebali slijediti u predavanjima raspored etiriju knjiga sentencija Petra Lombardskoga, naravno uz dodatke novijih uenja. Kao i u filozofiji nastava je ukljuivala javne rasprave67. Odredbe generalnog kapitula franjevakog reda iz 1694. pridodale su u pouavanju teologije vie vanosti praktinim znanostima, prouavanju Sv. pisma, retorike i homiletike. Za nas je znaajno da je za tu svrhu kapitul preporuio kao prirunik knjigu hrvatskog franjevca Zadranina Oktavijana Spadera Jankovia Introductio ad lecturae theologicae et praedicationis evangelicae officium i zaduio generalnog ministra da je razaalje u sva uilita Reda68. Na hrvatskim generalnim uilitima nije studiralo mnogo studenata. I samo kolstvo bilo je velikim dijelom oponaanje europskog kolstva. Profesori su oito bili esto zabavljeni i drugim radom tako da se ini da je esto puta nedostajalo izvornosti i da je ona ovisila od sposobnosti pojedinih profesora.

63

O makarskoj bogosloviji usp. J. BRKAN, Povijesni pregled djelovanja Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj, Franjevaka visoka bogoslovija u Makarskoj 250. obljetnica osnivanja i rada, 1736.-1986., 83-99.64

F. E. HOKO, Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljea, u Budimu, Nova et vetera, 28 (1978), 113-179.65

Osnovano kao filozofsko uilite 1699. Uilita u Dubrovniku i ibeniku nadivjela su reformu franjevakog kolstva iz 1905. i djelovala kao samostalna privatna bogoslovna uilita. ibensko bogoslovno uilite se 1911. spojilo s makarskim, a dubrovako je poslije 1924. nekoliko puta prestajalo s radom i ponovno pokretano.66

Osnovano kao provincijsko 1724. Usp. F. E. HOKO, Dvije osjeke visoke kole u 18. stoljeu, Kai 8 (1976) 135-191; 10 (1978), 127-173; 11 (1979), 317-342.67 Chronologia, I, 68

526.

Chronologia, III/1, 267A. Oktavijan Spader Jankovi koji je svoj prirunik objavio u Rimu 1693. Bio je profesor u Rimu, Perui i Bologni, a kasnije rapski i potom asiki biskup. U hrvatsku literaturu Hoko je uveo, vjerojatno daktilografskom pogrekom, zabunu nazvavi ga Zanatino, umjesto ispravnog talijanskog oblika Zaratino (Zadranin). Tu je pogreku sm Hoko kasnije slijedio a odatle se proirila i kod drugih autora pa ga i oni nazivaju Zanatino i ne slutei da se radi o hrvatskom franjevcu. Usp. HOKO, Organizacija filozofske i teoloke nastave na visokim kolama Provincije sv. Ladislava u razdoblju potridentske obnove, Kai 6 (1974) 57. HOKO, Nastavna osnova, 211; BRKAN, kolovanje, 41.


18

Didaktiki pristup obiljeen tradicionalnou vrlo teko se mijenjao u tim kolama. Udbenici su bili redovito na latinskom jeziku pa su prema tome domae franjevake kole nudile svojim studentima spoznaje koje su se sticale i u inozemstvu. Uostalom u franjevakim kolama barem u XVIII. stoljeu ujednaeni su teoloki kolegiji koje su lektori predavali u itavom Redu, potpuno uniformiranje izveo je generalni ministar Klement iz Palerma (1756-1762) koji je objavio tiskom raspored grae koja se trebala predavati na franjevakim uilitima69. No ozraje koje je vladalo u kolama u Hrvatskoj bilo je razliito od onog u velikim gradovima kao npr. u Rimu ili Parizu, gdje su samo rijetki studenti imali sreu zavriti svoje studije. Za razliku od tih uilita na kojima su profesori ulagali mnogo truda u knjigu natjeui se to e ostaviti potomcima, na generalnim uilitima u Hrvatskoj vladala je umalost i mala mogunost koristiti se znanstvenim pomagalima jer su nedostajale bogate teoloke biblioteke. Ipak i u takvim prilikama uilita su ispunjala barem donekle zakonske propise o kolstvu. Teko je bilo s objavljivanjem javnih rasprava, jer su tiskare redovito bile daleko od uilinih sredita. U odreenim razmacima bilo je ipak studenata koji su svoje teze tiskali na kraju studija. Od devetnastog stoljea teoloki je studij u Hrvatskoj morao slijediti dravni program. Tek od konkordata izmeu Austrije i Sv. Stolice 1855. Crkva moe slobodnije slijediti vlastiti program. Uslijed toga i teoloka uilita se kod nas pomalo obnavljaju prema suvremenim potrebama. Hercegovaka franjevaka provincija u vrijeme austrijskog protektorata nad Bosnom i Hercegovinom osniva 1895 bogoslovno uilite u Mostaru. Bila je to prva visokokolska ustanova u Hercegovini. Njezin primjer slijedi i Bosna Srebrena koja otvara 1905. u Livnu svoje teoloko uilite koje je 1909. iz Livna preselilo u Sarajevo, u samostan sv. Ante. Godine 1940. uredbom o rangu rimokatolikih bogoslovnih kola drava je priznala franjevakim visokim bogoslovnim kolama rang fakulteta70. II. svjetski rat ugrozio je i franjevako kolstvo. Zgrade bogoslovij u Makarskoj i Mostaru nastradale su od bombardiranja. Dovoz ivenih namirnica bio je onemoguen. No franjevci nisu klonuli duhom ni u tim prilikama. Dapae 11. srpnja 1944. postigli su da je donesena zakonska odredba da se osnuje Rimokatoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu, a njegova je uprava povjerena franjevcima svih pet hrvatskih provincija. Fakultet meutim nije nikada zapoeo s radom a dravne su vlasti 1947. oduzele bosanskim franjevcima novoizgraenu zgradu koja je trebala posluiti za smjetaj fakulteta. U poslijeratnom razdoblju uilita su se zatvarala i upornom ilavou ponovno otvarala. Danas hrvatski franjevci osim

69

Elenchus tractatuum et quaestionum quae in nostris scholis singulis quadrienniis iuxta mentem Subtilissimi Doctoris Ioannis Duns Scoti reverendissimus Pater Clemens a Panormo minister generalis omnibus sacrae theologiae lectoribus generalibus mandat perlegensas, [Romae 1757]70 Usp. A.

CRNICA, Uredba o rangu rimokatolikih bogoslovnih kola s tumaem, ibenik 1940.


19

rada na drugim visokim crkvenim uilitima dre i dva vlastita svoja uilita: Franjevaku visoku bogosloviju u Makarskoj i Franjevaku teologiju, danas u izbjeglitvu iz Sarajeva u Hrvatskoj, dva rijetka preivjela povjesna uilita u Franjevakom redu. Akademski stupnjevi Na franjevakim uilitima, koja su djelovala izvan sveuilita, a takva su u hrvatskim krajevima bila sva franjevaka uilita, mogli su se postizati razliiti akademski stupnjevi. Franjevci konventualci, zadrali su dugo, kao i dominikanci, nazive batinjene iz srednjeg vijeka. Na njihovim generalnim gimnazijama drugog i prvog razreda dobivao se, nakon zavretka pojedinih odsjek studija i javnih rasprava, bakalaureat iz logike, fizike, biblije itd., te naslov propovjednika i lektora71. Nakon dvanaest godina predavanja lektori su dobivali naslov magistra72. Franjevci opservantske struje odbacili su akademske naslove bakalaureata i magistra i zadrali jedino naslove slube. Onaj tko je zavrio trogodinje filozofske i trogodinje teoloke studije mogao je uz odreeni ispit biti proglaen propovjednikom. Onaj tko je nakon trogodinjeg studija filozofije studirao etiri godine teologiju na nekom generalnom uilitu mogao je uz natjeajni ispit, postati lektor filozofije. Kad je netko pobjedio na natjeajnom ispitu za lektora filozofije i nakon toga s uspjehom predavao tri godine filozofiju i objavio tiskom javnu raspravu, nakon to je skupio svjedoanstva o svom izglednom vladanju mogao je pristupiti na natjeaj za lektora teologije73. Lektori su se razlikovali na provincijske i generalne prema natjeaju i uilitu na kojem su predavali i postizali stupnjeve. Lektori teologije koji su neprekidno predavali deset godina teologiju na generalnim uilitima I. reda, ili 12 godina uz prekide, postajali su lektori jubilati a papa Inocent XI. izjednaio ih je u svim pravima i povlasticama s doktorima filozofije i magistrima teologije74. Nakon

71

Usp. T. MRKONJI, Lukaiev boravak u Rimu, Lukai (Zbornik radova znanstvenog skupa odranog u povodu 400. obljetnice roenja Ivana Marka Lukaia), 70-73, b. 16-21.72

U nedostatku pravne literature (u ovim ratnim uvjetima) o ustrojstvu studija kod franjevaca konventualaca navodim biljeku Ljudevita Maraia: Vrijeme studija, dakle, trajalo je devet godina, a za one koji su htjeli postii doktorat, ak dvanaest godina. Oni koji su teili da postignu tzv. Paternitas Provinciae, morali su jo dvanaest godina predavati u gimnaziji [visokom uilitu, moja opaska] i kolegiju i tek nakon toga studija i prakse mogao se postii naslov Magister Ordinis. Lj. MARAI , Franjevci konventualci u Istri, Pazin 1992, 60-61, b. 58.73 74

Chronologia, III, 240-241.

Chronologia, III, 152. O akademskim naslovima u franjevakom redu usp. L. Sptling, I titoli accademici nellOrdine, Pontificium Athenaeum Antonianum ab origine ad praesens, Roma 1970. 22-29. O postizanju naslova lektora u Provinciji Presv. Otkupitelja v. J. BRKAN , Lorganizzazione scolastica della Provincia del SS. Redentore in Dalmazia nel Settecento, Roma 1982.


20

1723. generalni kapitul je proirio pravo na jubilaciju i na uilitima drugog reda, ako neka provincija nije imala uilite prvog reda75. Danas na dvjema franjevakim teologijama, makarskoj i sarajevskoj, studenti nakon dvije godine filozofskih i tri godine teolokih studija postiu diplomu o zavrenom visokom teolokom studiju. A studentima sveenicima nakon jo jedne godine pastoralnog studija izdaje se potvrda o postignutoj sveenikoj spremi. IZVANKOLSKA PROSVJETITELJSKA DJELATNOST Kao to je ve istaknuto franjevci su, prije svega, propovijedniki red koji je po svojoj naravi iritelj religiozne prosvjete. Mnotvo franjevaca kroz prolost imalo je ak i slubeno naziv propovjednika. Kao propovjednicima bila im je potrebana i svjetovna kultura koju su dalje neizravno irili svojim propovijedima u hrvatskom narodu. Uz to je Franjevaki red dao Hrvatskoj, ili je Hrvatska iz franjevakog reda dala Crkvi, nekoliko stotina biskupa franjevaca76. Kao i svi biskupi ti su se franjevci morali brinuti i za prosvjetno stanje klera u biskupijama kojima su upravljali. No istraivati tu djelatnost prelazi okvir ovog rada. Iz franjevakih redova iziao je velik broj znanstvenika i jo vie pisaca i profesora. O bogatoj kulturnoj djelatnosti govore i danas biblioteke u Dubrovniku Zadru, Splitu, ibeniku i po ostalim franjevakim samostanima koje su svojevrsni kulturni spomenici. Najstarije sauvano franjevako knjiko djelovanje posveeno je teologiji77, bilo da se radi o latinskim ili hrvatskim tekstovima. I to njihovo djelovanje ima trostruku praktinu svrhu: pomo pri sudjelovanju u bogosluju, prenoenje zasada vjere, i teoloko razglabanje vjere itateljima. Da bi to bolje uveli vjernike u sudjelovanje u bogosluju franjevci su se dali na prireivanje praktinih bogoslunih prirunika, u emu su, inae, u Europi imali neobine zasluge ve od samog poetka svoga Reda. Izdavanjem hrvatskih liturgijskih knjiga neizravno su utjecali na itave generacije u kulturi i jezinom izriaju. Sudjelovali su u uvanju povijesne batine i kontinuiteta glagoljice na hrvatskom podruju izdavajui glagoljske misale, kao fra Pavao Modruanin koji tiska 1528. u Veneciji glagoljski misal i fra Rafael Levakovi koji u Rimu 1631. prireuje novo izdanje. U ouvanju batine glagoljskih liturgijskih knjiga preuzet e kasnije neospornu zaslugu franjevci treoreci78. No prava prosvjetna zasluga75 BRKAN , Lorganizzazione, 68. 76

Marijan ugaj obradio je za Hrvatski franjevaki leksikon preko 200 biskupa koji su ivjeli prije 1517 ili su poslije te godine pripadali samo konventualskom ogranku Franjevakog reda. Prvi svezak Leksikona bi poetkom slijedee godine trebao izii iz tiska.77

Kratki opi pregled bogoslovne knjievnosti vidi kod I. G OLUB, Pregled hrvatske bogoslovne knjievnosti, Zagreb 1967.78

Usp. S. IVANI, Povjestne crte o Samostanskom III. redu sv. Oca Franje po Dalmaciji Kvarneru i Istri i poraba glagoljice u istoj redodravi, Zadar 1910.


21

franjevaca je da su, djelujui meu malim pukom, u upotrebu uveli hrvatsku liturgijsku knjigu. Zanimljivo je da su se u njihovim knjinicama sauvali najstariji hrvatski lekcionari, kao korulanski (iz 14 st.) i zadarski lekcionar. A nije iskljueno da su im franjevci i autori. Meutim ono to ne moemo potvrditi za dva prethodna saznajemo sa sigurnou da je prvu hrvatsku tiskanu knjigu na ivom jeziku izdao franjevac Bernardin Drvodili poznatiji pod nazivom Splianin. A to je ujedno jedna od nasjstarijih tiskanih knjiga na nekom ivom slavenskom jeziku. I u drugim krajevima izvan Dalmacije franjevci su prvi izdavali lekcionare. Tako bosanski franjevac Ivan Bandulavi 1613. izdaje lekcionar, koji je doivio nekoliko izdanja. u Dalmaciji je lekcionar priredio fra Petar Kneevi a doivio je takoer nekoliko izdanja (1773, 1838, 1840, 1857) a u Slavoniji fra Nikola i Antun Kesi (1740), fra Emerik Pavi (1764) i fra Marijan Lanosovi (1794). U novije vrijeme lekcionare su prireivali fra Petar Vlai i fra Jure Radi79, a velik je udio franjevaca i u prijevodu dananjeg odobrenog crkvenog lekcionara. I u Gradiu je konventualac Vladimir Valenti priredio hrvatski lekcionar (1741) koji je doivio etiri izdanja. Drugi je cilj franjevakih izdanja bio prenoenje zasada vjere i zbog toga su franjevci objavili dvadesetak katekizmskih prirunika koji su najee sluili i kao kolske poetnice. Od znaajnijih spominjem dva katekizma Matije Divkovia (1563-1631), od kojih je Nauk krstjanski poznat pod nazivom Mali (Venecija 1616) doivio vi od deset izdanja, i Cvit razlika mirisa duhovnoga, (Venecija 1726) fra Tome Babia koji je doivio 7 izdanja80. A da bi ovaj prilog bio i doprinos novim istraivanjima, od dosad nepoznatih prireivaa katekizama upozoravam na mletakog franjevca fra Ivana Antuna (Gian Antonio) Bomana, koji je svoje studije zavrio na generalnom uilitu u ibeniku, a izdao je Istomaenje nauka krstjanskoga81.

79

J. FUAK, est stoljea hrvatskog lekcionara u sklopu jedanaest stoljea hrvatskog glagoljatva, Zagreb 1975.80

Od ostalih navodim skraenim naslovima: Istinu katoliansku fra Antuna Baia (Budim, 1732), Cvitak pokornih fra imuna Mecia (Budim 1736), dva katekizma fra Inocenta Grgia (Nauk kranski kratak, Venecija 1745. i Nauk kranski obilan, Venecija 1750), ve spomenuti katekizam Stjepana Badria, Duu uvajue pohoenje fra Jerolima Lipovia (Budim 1750), Jezgra istumaenja fra Frane Matia (Venecija 1752), Cvit mirlisni fra Luke Vladimirovia (Venecija , 1771), Od uza me fra Filipa Lastria (Venecija , 1765), Satir ure Rapia (Peta, 1766), Nauk kranski fra Antuna Jurania, Ogledalo fra Emerika Pavia (Budim 1759), Poetak slovstva biskupa fra Augustina Miletia (Split 1815) Pregled tih katehizamskih prirunika obradio je F. E. HOKO, Negdanji hrvatski katekizmi, Zagreb 1985.81

Potpuni naslov glasi: Istomacenie nauka karstjanskoga za korist duhovnii pastira i bogogliubnii dusca sastavglieno i na svitlost dato po F(ra) I(vanu) A(ntunu) B(omanu) Reda Male bratje od obsluxegna s. o. Franceska. U Mlezi, Po Ivanu Costantinu, 1797. VIII + 192 str. 16,5 cm. Emanuel Hoko, sudei prema stilu pisanja, mislio je da je iskljuena mogunost da je autor pripadao Provinciji presv. Otkupitelja i da ga treba traiti meu dubrovakim ili zadarskim franjevcima. (Hoko, Negdanji hrvatski katekizmi, 108-109, posebno bilj. 14.) Ni autor


22

U istom duhu kao i katekizmi pisane su i mnogobrojne franjevake knjige propovijedi bez kojih se ne moe ni zamisliti bilo kakav pregled povijesti hrvatskog govornitva i homiletike. Od mnogobrojnih autora ovdje spominjem samo kapucina tefana Zagrepca i fra Jeronima Filipovia ija su se tri sveska propovijedi upotrebljavala kao prirunik itavo jedno stoljee u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini i time znaajno utjecala na formiranje hrvatskog knjievnog jezika. S istim ciljem prenoenja istina vjere franjevci daju Hrvatima i prvi potpuni prijevod sv. Pisma koje je preveo franjevac Matija Petar Katani. Uz tekstove za iroke mase franjevci su pisali i strune tekstove koji su bili namjenjeni obrazovanijim slojevima. Tekstovi na latinskom imali su dvostruku svrhu ili su bili pisani kao kolski udbenici pa prema tome bez naroite tenje za izvornou, ve samo sa eljom da se prilagode stupnju razumijevanja uenika, ili teoloke rasprave koje su imale znanstvene zahtjeve. Ove posljednje pisali su uglavnom franjevci izvan domovine i one su imale ogranieni utjecaj u domovini podiui vie ponos domovinskih pisaca i potiui ih da se i sami okuaju na tom podruju. Latinski teoloki pisci pojavljuju se vrlo rano na hrvatskom podruju. Franjevci nastavljaju to djelo slijedei uzor, i istiui kao ponos, crkvenog nauitelja sv. Jeronima. Njihova imena mogla bi ispuniti itave leksikone i ovdje se dovoljno samo prisjetiti na tu vrstu irenja prosvjete i teoloke znanosti od vremena bl. Monalda iz Kopra, crkvenog pravnika ije je djelo poznato pod naslovom Summa monaldina bilo vrlo cijenjeno do najnovijih teologa svjetskoga glasa kao to je bio fra Karlo Bali, osniva Papinske marijanske akademije. Meu teolokim piscima istiu se naroito pisci iz vremena humanizma i renesanse. Fra Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis), bosanski prognanik koji je slavohlepnim monicima svojega doba nudio kulturne usluge da bi mu omoguili rad. Proveo je u Hrvatskoj samo kratko vrijeme, i predavao na dubrovakoj bogoslovnoj koli. Poznavao je izvrsno latinski i grki i slovio kao jedan od najboljih poznavatelja hebrejskog i etiopskog u Europi. Profesor u Firenzi i Pizi, branitelj osumnjenienog Jeronima Savonarole, zatim naslovni biskup, itavim nizom svojih djela obogatio je filozofsko-teoloku literaturu i ulijevao ponos svojim sunarodnjacima, tako da ga Damjan Benea ne tedei pohvale, laskavo usporeuje sa Duns Scotom, Augustinom, Jeronimom i

Bomanova ivotopisa u Hrvatskom biografskom leksikonu ne zna nita o ovom katekizmu. Primjerak tog katekizma sauvan u franjevakoj knjinici u Makarskoj [Sign 2275] razrijeava naslovno autorstvo te knjiice jer je nekadanji njezin vlasnik fra Bartol Antunovi zapisao, u Veneciji 1797., na str. IV te knjiice : "Ovu dotrinu dade mi gnezin isti autor O[tac] P[otovani] Fra Antun Boman jer sam ja pomoga slagat. Nisam pruavao Bomanov stil pisanja, ali ako je Hoko dobro zapazio da on ne pripada podruju Provincije Presv. Otkupitelja u kojoj je Boman studirao, moglo bi se postaviti pitanje tko je pravi autor tog katekizma, tim vie to je Boman ve poznat kao prisvajatelj tuih djela.


23

Ambrozijem nazivajui ga ponosom ilirskog tla82. Teoloki pisac i veliki propovijednik svoga doba fra Toma Ilir (1583-1669), svojim govorima zanosio je junu Francusku, toliko da se neslubeno tuje kao blaeni83. Benedikt Benkovi (o. 1460 - 1522) nazvan je laskavo eminentissimus cuiusvis disciplinae monarha84. Redoslijed nastavljaju Fra Mate Fre, profesor, teolog, filozof, pisac brojnih rasprava85, fra Grgur Pio Milesi86 Antun Tomaseo i mnogi drugi franjevci. Bilo je dosta i franjevaca u domovini koji su pisali latinskim jezikom, raunajui na itateljstvo latinskog kulturnog kruga. To su uglavnom knjige apologetskog sadraja. Bilo da se radilo o obrani povijesnih prava kao to je knjiga fra Filipa Lastria Epitome vetustatum bilo da se radi o filozofsko-teolokim djelima koja su se trebala predstaviti odreenom itateljstvu. A velik dio latinskih spisa kolski su prirunici, prireeni za studente, od kojih su stotine ostale u rukopisu. Ne zabacujui potpuno latinski, kao svjetski jezik u teologiji, u novije vrijeme i hrvatski teolozi sve vie piu hrvatskim jezikom i vee teoloke rasprave. Franjevci i tu zauzimaju znaajno mjesto. Prisjetimo se samo Markovia (18391910), Talije (1859-1943), Harapina (1883-1944), Vuce (1897-1984), do jo ivuih agija Bunia i drugih. *** Zavirivi samo letimino u tu bogatu franjevaku knjiku djelatnost moemo ustvrditi da je njihova knjiga imala uglavnom religiozno-prosvjetiteljsku svrhu. Glavnina franjevakih djela spada na teoloku struku: katehetsku, propovjedniku i asketsku. U njima je umjetniki izraz tek sredstvo da se odnosno djelo dopadne itatelju i tako ga lake pridobije za glavnu svrhu: pribliavanje Bogu. No autori i u tome katkad uspjevaju do te mjere da postaju ne samo pioniri hrvatskog stilskog izraza, kovai i uvari hrvatske rijei, ve i uitelji naratajima poslije njih87.

82

O Dragiiu je objavio doktorsku raspravu F.S. AVAR, Giorgio Benigno Salviati, O.F.M.Conv. (Juraj Dragii, c. 1444-1520)., profilo bio-bibliografico, Roam 1977.83

O tom hrvatskom franjevcu u inozemstvu je pisano veoma mnogo, ovdje navodim samo najnoviji izvadak iz doktorske radnje M.F. Godfroy, pod naslovom Le prdicateur franciscain Thomas Illyricus a Toulouse (Novembre 1518 - may 1519), objavljen u: Annales du Midi, 97 (1985) 101-114.84

O njemu vidi literaturu u Hrvatskom biografskom leksikonu I, 658-659 i M. BRIDA , Navigium Beatae Mariae Virginis de Benedikt Benkovi De cultu Mariano saeculo XVI, vol. IV, Romae 1983, 35-47.85

N. ROI , Matteo Fre (Ferki, Ferchius) un grande scotista croato (1583-1669), Studia mediaevalia et mariologica P. Carolo Bali OFM septuagesimum explenti annum dicata, Roma 1971, 377-402.86 M. OREB , Zasluni 87

lanovi, 202.

Iznikli iz naroda i odgajani za narod, oni su uvijek imali na srcu duhovnu kulturu naroda kako je za razdoblje prosvjetiteljstva napisao o franjevcima talijanski slavist Arturo Cronia: Bila je to, naravno, kultura na religioznoj osnovi, koja je u ivom tokavsko-ikavskom govornom jeziku


24

Franjevci su shvaali kolsko-prosvjetni rad jednakovrijednim svakom drugom radu u koji je utkana ljubav prema Bogu i ovjeku. Takvo shvaanje rada, koji ih pribliava nasljedovanju Krista, koji je i sam radio svojim rukama, kako bi rekao Franjo Asiki, utjecalo je na njih da svoj rad, vrlo esto, vrednuju skromno, pa je trebalo proi vie vremena da bi taj rad bio zapaen. Obazremo li se danas na taj rad, zapaamo da su vrlo esto bili pioniri na mnogim podrujima. Uz ono to je ve spomenuto na prethodnim stranicama, o uoj kolsko-prosvjetnoj djelatnosti, skoro nema srodnog podruja na kome se nisu istakli. Nije sluajno upravo u njihovu samostanu sauvan jedan od prvih hrvatskih tekstova poznata ibenska molitva. Nije sluajno uz njihov samostan povezana ljekarna, od danas postojeih, najstarija po kontinuitetu svoga rada88. Nije sluajno prvi dosad poznati putopis na hrvatskom jeziku napisao franjevac89. Nije sluajno od jednog od njih, koliko je do danas poznato, potekla prva zamisao o izdavanju tjednika na hrvatskom jeziku u Zagrebu90. Nije sluajno iz njihovih redova iziao otac starohrvatske arheologije fra Lujo Marun91. Nije sluajno jedan od njih, fra Bernardin krivani, pokrenuo prvi hrvatski katoliki dnevnik92 i nisu sluajno pokretai dananjeg Glasa koncila bili franjevci Iz njihovih kola izili su mnogi biskupi, crkveni i politiki voe, zaetnici oslobodilakih pokreta, nacionalni preporoditelji, pisci, prirodoznanci, arheolozi, skupljai narodnog blaga, teolozi, mistici i muenici, pa ak i prvi hrvatski svetac. Franjevakim duhom proeto je djelovanje i nekih hrvatskih enskih

djelovala duboko, bilo meu masama, s pukim i laganim tekstovima molitava, pobonosti i razmatranja, bilo u kolskim i samostanskim krugovima, s uputama za novake, zbirkama propovijedi, s crkvenem uredbama, gramatikama, povijesnim zbornicima itd. A. CRONIA, Storia della letteratura Serbo-croata, Milano 1956, 123.88

J. VELNI, Ljekarna Male brae, Samostan Male brae u Dubrovniku, Zagreb 1985, 776. Rad franjevaca kao ljekarnika u niim drutvenim slojevima openito je bio rairen. Bili su takoer i pisci brojnih ljekarua. usp. J. ROMANO, Jugoslavenska bibliografgija lekarua i narodnih medicinskih rukopisa, Beograd 1973; M. Karamati, Uloga franjevaca u povijesti bosanskohercegovakog zdravstva, Croatica Cristiana Periodica, 8 (1984), 13, 61-74.89 Usp. I. PEDERIN, 90

Prvi hrvatski putopis fra Jakova Pletikose, Kai, 16 (1984) 146.

Prijedlog je 6. III. 1810. uputio caru Franji fra Andrija Doroti, ali je banski namjesnik biskup Vrhovac 23. oujka, na carevo traenje to on misli o Dorotievu prijedlogu, odgovorio da dri kako jo nije prikladno vrijeme za izdavanje takve novine.91 Usp. K. 92

JURII, Fra Lujo Marun - osniva starohrvatske arheologije, Split 1979.

Z.T. TENEK, Udio Bernardina krivania u hrvatskom katolikom pokretu, Kai, 9 (1977) 293-302.


25

redovnikih kongregacija koje su takoer pridonijele razvoju hrvatskog kolstva93 Sve je to pokazatelj da su franjevake kole, bez bunih akademskih naslova, pruale svojim uenicima ivotvornu snagu duha koja je donosila plodove.

93 Usp. o

tome lanak B. Natalije Palac u ovom zborniku.


26

Zusammenfassung DIE FRANZISKANER IM KROATISCHEN VOLK UND DEREN BILDUNGSWIRKUNG In den letzten Jahrhunderten sind die Franziskaner der zahlreichste Kirchenorden in den kroatischen Gebieten. Neben ihrer evangelisierenden und caritativen Arbeit haben sie auch auf dem Schul- und Bildungsgebiet viel geleistet. Neben den Schulen fur Heranbildung der Mitglieder des eigenen Ordens - von denen jene in Dubrovnik, Sibenik und Osijek Generallehranstalten des I. Franziskanerordens waren, die international anerkannte Lektoren heranbildeten (mit dem IubilatioGradus, der rechtsmig einem Doktorat gleichkam) - grndeten sie separat Grund- und Mittelschulen fur Laien. Der Verfasser der ersten kroatischen Fibel war wahrscheinlich ein Franziskaner. Die Franziskaner verfaten zahlreiche Schulbcher, Abc-Bcher (Abecedarien), Katechismen, Grammatiken, Wrterbcher, philosophische und theologische lehrbcher und zahlreiche Texte fr Ausbildung von breiten Volksmassen. Aus den franziskanischen Schulen kamen viele Bischfe, Politischen- und Kirchenfhrer, Urheber von Befreiungsbewegungen, Nationalreformatoren, Schriftsteller, Naturwissenschaftler, Archologen, Sammler von Volksschatzen, Theologen, Mystiker und Martyrer. Auch der erste kroatische Heilige war Franziskaner.

Objelodanjeno: Franjevci meu hrvatskim narodom i njihovo prosvjetiteljsko djelovanje, Uloga Katolike crkve u razvoju hrvatskog kolstva (priredili: M. Pranji N. Kujundi I Biondi), Zagreb 1994, 49-66.

Documents

Franjevci u Hrvata