Franjevci u Bosni

Click to edit Master subtitle style

4/15/12

-Dolazak Franjevaca u Bosnu i osnivanje Bosanske vikarije Franjevaki red je osnovao i utemeljio sv. Franjo Asiki

(1182.-1226.). Red je usmeno odobren od pape Inocenta III. 1209., a u slubenoj formi je potvren od Honorija III. 1223. godine. Sv. Franjo je bio uzor i otac svojoj subrai. Njegovo djelovanje je pravi odgovor na pitanja koja su se postavljala u njegovom vremenu, a koja su se ticala moi, ivota, nauka i shvaanja Crkve. Dok su drugi ili oslobaati Svetu Zemlju orujem, Franjo je to pokuavao nenasilnim metodama: rijeima, propovijedanjem, dijalogom, misionaranjem, a prije svega primjerom kranskog ivota prema Evanelju. Franjevci su, osim primjernog izgleda, dali velik doprinos

razvitku i oivljavanju kranske pobonosti. Jedino su takvi misionari mogli pridobiti za Crkvu siromani, ali ponosni bosanski narod, koji se diio svojom siromanom Crkvom4/15/12

Bosanskom, koju su nazivali pravom apostolskom crkvom.

Nepobitna je injenica da su prvi franjevci u Bosnu doli iz

Hrvatske. Postavlja se nekoliko pitanja u vezi toga. Kada su se nastanili u Hrvatskoj? Koji su im prvi samostani? Kad su se osnovale provincije i pod kojim imenom? Ta pitanja nisu ni do danas do kraja rijeena. Postoje razliita miljenja povjesniara, pa prema tome i razliiti odgovori na ta pitanja.

4/15/12

Prvi franjevaki samostani u hrvatskim krajevima Prvi franjevac koji je doao na hrvatsko tlo bio je upravo sv.

Franjo. Poetkom jeseni 1212. godine sv. Franjo je krenuo brodom iz Ankone prema Siriji. Poto je bilo nevrijeme, laa je bila prisiljena pristati na hrvatskoj obali Jadranskog mora. Nakon kraeg zadravanja Franjo se vratio u Ankonu. S boravkom sv. Franje u Hrvatskoj 1212. godine predaja

povezuje i osnivanje samostana u Dubrovniku, Splitu, ibeniku, Zadru i drugim mjestima na Jadranu. Prvi pisani trag o franjevcima na hrvatskom tlu donosi

trogirski plemi Desa Lukin, koji u sporazumu sa svojom enom Stanom, pravi oporuku 18. veljae 1234. god. Sav svoj imetak ostavlja svojim duhovnim sinovima, dapae ocima, naime Manjoj brai. U povijesnim se vrelima spominju samostani u Puli 1227., Zadru i Dubrovniku 1228.4/15/12

Povjesniari o vremenu dolaska franjevaca u Bosnu i o osnivanju Bosanske vikarije O ovoj temi postoje razne teme i razilaenja u miljenju

povjesniara. Dr. fra Julijan Jeleni je sve povjesniare koji su do poetka 20. st. pisali o ovoj problematici svrstao u tri kategorije. U prvu kategoriju spadaju oni koji misle da su franjevci za

stalno doli u Bosnu za vrijeme generala Gerarda Odonisa. On je bio francuski teolog i generalni ministar Franjevakog reda. ivio je u 14. st. To je miljenje pogreno, ali se sigurno zna da je on prije generalnog kapitula bio u Bosni, te da je kapitul odran na Duhove 4. lipnja 1340. u Asizu. U drugu kategoriju spadaju oni povjesniari koji tvrde da su

franjevci doli u Bosnu odmah u poetku Reda, te da su 1260. imali svoju vikariju s osam kustodija. Meu ove povjesniare spadaju: fra Luka Wadding, fra Ivan Ani.4/15/12

U treu kategoriju spadaju povjesniari koji zastupaju

miljenje da su franjevci u Bosnu doli ve u poetku Reda, te da su imali kustodiju 1235., koja je bila na generalnom kapitulu u Narboni 1260. proglaena vikarijom. Danas se zna da je vikarija nastala tek 1340. godine. Ovu teoriju prvenstveno zastupa franjevac Provincije sv. Ivana Kapistranskog Grgur evapovi. I fra Mijo Vjenceslav Batini prihvaa ovu teoriju to se tie vremena dolaska franjevaca,ali osnivanje vikarije stavlja u 1235. god.

4/15/12

Dolazak franjevaca u Bosnu prema suvremenim autorima i osnivanje Bosanske vikarije Prvi franjevac koji je doao u Banovinu Bosnu bio je

provincijal hrvatske provincije, koji je imao sjedite u Splitu. 27. oujka 1248. papa Inocent IV. izdaje dvije bule. Prvu alje kalokom nadbiskupu Benediktu, kojom mu zabranjuje poduzimanje kriarske vojne protiv bosanskog bana Ninoslava, dok njegovi izaslanici ne ispitaju njegov ivot i pravovjerje. Drugu bulu je poslao senjskom biskupu Filipu i provincijalu Male brae u Splitu, kojom odreuje da pou u Bosnu ispitati pravovjerje bana Ninoslava. Prvo misionarsko djelovanje franjevaca poinje s papom Nikolom IV. (1288.1292.) i pismom kralju Urou. Dio tog pisma glasi:.Uostalombudui da zbog nesposobnosti ljudske naravi, ne moemo u isto vrijeme osobno biti na raznim mjestima, a ne bismo htjeli svojom

4/15/12

odsutnou zanemariti one kod kojih nismo prisutni, aljemo im brine i razborite mueve mjesto nas. Preko njih ispunjavamo dunost svoje apostolske slube. Stoga smo smatrali da treba da ti poaljemo iz Reda Manje brae ljude dodue siromane u ovom svijetu, no vjerom bogate, potpunije pouene u Gospodnjom zakonu. To su nai dragi sinovi braa Marin i Ciprijan , koji ti nose ovo pismo, da ti i tvoj narod spasonosnim pouavanjem ove brae punije upoznate Bojeg sina Isusa Krista, njegovu slavnu Majku i propise kranske vjere Stjepan Dragutin je prihvatio jedinstvo s Katolikom crkvom.

S tim inom on se dao i na suzbijanje krivovjerja. U tu je svrhu poetkom 1291. poslao papi svog legata, sa molbom da poalje nekoliko sposobnih sveenika da krivovjerce obrate na pravi put. Zbog toga se 23. oujka 1291. smatra slubenim poetkom franjevakog djelovanja i dolaska u Bosnu.

Teorije koje iznose ugledni povjesniari o tome da je

Bosanska vikarija osnovana odmah poetkom Reda nema nikakve podloge u do sada poznatim povijesnim izvorima. U katalogu pape Urbana VIII. iz 1263. ne spominje se Bosanska vikarija. Vrlo je i dvojbeno da su vikarije 4/15/12 postojale prije 1288. god.

Te je godine papa Nikola IV. zabranio osnivanje novih

provincija bez doputenja Svete Stolice. Novoosnovane samostalne jedinice se poslije toga nazivaju vikarijama. Dubrovaki popis trogirskog franjevca Dujma iz 1385. prvi je popis sigurno datiran, koji navodi Bosansku vikariju. Prvu sigurnu vijest da postoji vikar u Bosni imamo u pismu pape Klementa VI. od 13. lipnja 1344., u kojemu kae da je generalni ministar fra Gerard Odonis imenovao fra Peregrina Saksonca svojim vikarom u Bosni. Bosanska je vikarija stvarno poela funkcionirati 5. listopada

1339., a pravno je uspostavljena 4. lipnja 1340.

4/15/12

Djelovanje franjevaca u vrijeme bosanske samostalnosti Bosna je stoljeima bila samostalna drava na elu sa

svojim banovima i kraljevima. I upravo zbog toga vano je istaknuti vjersku pripadnost bosanskih vladara te njihov odnos prema franjevcima i franjevaca prema njima.

Vjerska pripadnost bosanskih vladara Svi bosanski banovi i kraljevi su bili katolici. Do dolaska

Osmanlija, u srednjoj Bosni, gdje su se raali, ivjeli i djelovali bosanski vladari, nije bilo ni pravoslavlja ni islama. Katolika crkva je postojala u Bosni jo u antiko doba, sve do seobe naroda. U 9. i 10. st. imala je liturgiju na narodnom jeziku i glagoljskom pismu, a u 11. st. i svoju vlastitu biskupiju. Rimska crkva je imala veliko nepovjerenje prema glagoljaima4/15/12

i liturgiji na narodnom jeziku, to je davalo povoda raznim optubama i politikim intrigama sa strane maarskih biskupa i kraljeva. Ono to je uzrok odvajanja bosanske katolike biskupije u Bosni od Rimske crkve jeste postavljanje stranaca Maara i Nijemaca za bosanske biskupe, te uvoenje latinskog jezika i rimske discipline nasilnim metodama. Posljedice toga su neka zastranjenja u istoi crkvenog nauka, to je Rim ocijenio kao herezu. Odvojena od Rima, ali sauvana u tradicionalnom obliku, narodna bosanska crkva bila je u narodu masovno prihvaena. Razumljivo je onda da su pojedini bosanski vladari, koji su imali veinu takvih podanika ponekad pristajali uz Crkvu bosansku. Misionarskim radom u Bosni, djelovanjem dominikanaca i franjevaca, svi bosanski vladari, koji su i bili pripadnici narodne crkve, prelazili su u Katoliku crkvu, te se priznavali katolicima. Ban Bori je bio vjernik, katolik, a to se vidi po tome to za pokoj svoje due templarima ostavlja selo Erdelj. Bana Kulina optuuju za krivovjerje na to se on udi, te trai od pape da poalje svog izaslanika i ispita njegovo pravovjerje,4/15/12

kao i njegovih podanika. Potom papin izaslanik, poslije abjuracije na Bilinu Polju, papu obavjetava da nema vie krivovjerja u Bosni. Stjepan, sin bana Kulina, naslijedio je vjeru svog oca. Ban Ninoslav je svoje pravovjerje dokazao ne samo rijeima nego i djelom. Pravovjerje bana Ninoslava ispitivali su 1248. i senjski biskup Filip i splitski provincijal Manje brae. Bana Prijazdu obratili su dominikanci, a on se oenio katolkinjom ubikom. Stjepan I Kotromani je naslijedio katoliku vjeru. Stjepana II su franjevci obratili na katolianstvo. On je bio oduevljen franjevakom djelatnou u Bosni, te je pomogao uspostaviti samostalnu Bosansku vikariju i sagradio im je samostan u Milima. Tvrtko I je bio katolik. Jelena Gruba je takoer katolkinja. Kralj Ostoja je po odgoju pripadnik Crkve bosanske, ali kad je doao na bosansko prijestolje prelazi na katoliku vjeru. Stjepan Ostoji uzima sebi za kapelana franjevca. Kralj Tvrtko II Tvrtkovi bio je katolik cijeli ivot. On titi franjevce. Stjepana Tomaa u Katoliku crkvu prima papinski legat, hvarski biskup Toma Tomai. Kraljica Katarina postaje revna katolkinja i4/15/12

franjevaka treorednica. Stjepan Tomaevi, posljednji bosanski kralj naglaava da je odan Katolikoj crkvi.

Ostaci crkve u Milima

4/15/12

Franjevci u Bosni prije uspostave vikarije O djelovanju prve dvojice franjevaca Marina i Ciprijana

nemamo nikakvih izvjetaja. Vjerojatno su se pod doputenjem Stjepana Dragutina nastanili u Srebrenici, gdje je bilo katolika Dubrovana i rudara Sasa. Svoje su djelovanje iz Srebrenice proirili po sjeveroistonoj Bosni, ali je ipak teko rei gdje su sve djelovali i kakav su imali uspjeh. Vjerojatno je da su se oni i njihovi nasljednici drali tadanjeg franjevakog naina djelovanja, tj. da su bili putujui propovjednici i da nisu imali samostana. Svakako da su imali uspjeha jer su poznavali jezik bosanskog puka, a bili su ueni i uzorna ivota. Stjepan Dragutin je obratio mnogo krivovjeraca u Bosni, dao ih je krstiti i sjediniti sa svetom apostolskom Crkvom, a to je mogao uiniti samo s pomou sposobnih katolikih sveenika. Djelovanje franjevakih misionara u Bosni bilo je jedno vrijeme oslabljeno zbog4/15/12

dinastikih borbi u ugarsko hrvatskom kraljevstvu i nastalih neprilika u Bosni. Godine 1324. stanje se popravlja dolaskom fra Fabijana iz Motovuna za glavnog istraitelja krivovjerja. Fra Fabijana i druge franjevce u Bosni preporuuje papa Ivan XXII ugarsko hrvatskom kralju Karlu Robertu, bosanskom banu Stjepanu Kotromaniu i njegovoj majci Jelisavi. Zadovoljan uspjesima franjevaca papa ih ponovno preporuuje kralju Karlu Robertu, te im zahvaljuje na njihovoj susretljivosti prema bosanskim franjevcima. Upravo ta naklonost pape, kralja i bosanskog bana govori o uspjesima franjevaca. Bili su to franjevci misionari koji su dolazili iz raznih provincija. Najvei broj ih je iz hrvatske provincije koja je bila rasprostranjena uz jadransku obalu i po otocima, potom iz maarske provincije, koja se kasnije prozvala Provincija sv. Marije, i raznih talijanskih provincija. General Gerard Odonis dao je pravi zamah franjevakoj djelatnosti u Bosni uspostavom Bosanske vikarije, postavljanjem revnog vikara fra Peregrina Saksonca i slanjem velikog broja franjevaca iz raznih europskih provincija.4/15/12

Franjevaka djelatnost u Bosni pod istaknutijim Bosnaskim vikarimaFra Peregrin Saksonac (1340.-1349.), bio je prvi bosanski vikar koji je udraio temelje Bosanskoj vikariji. On je shvatio da za uspjeno djelovanje meu siromanim vjernicima Crkve bosanske treba prihvatiti nain ivota prilagoen evaneoskom siromatvu apostolske crkve. Fra Peregrin naseljava franjevce po gradskim naseljima u kojima gradi i samostane. Prvi samostan je podignuo ban Stjepan II Kotromani u Milima kod Visokog gdje je tada bilo i sredite Bosanske banovine. Drugi samostan je sagraen u Kraljevoj Sutjesci. Kasnije su bili podignuti samostani u Olovu, Srebrenici i drugim mjestima. Krajem 1345. godine fra Peregrin moli papu Klementa VI da moe podii dva samostana izvan Banovine Bosne za odmor i oporavak bolesne brae, na to mu je papa dopustio da osnuje samostane u Stonu i akovu. Fra Peregrin je postao4/15/12

najutjecajniji savjetnik bosanskog bana Stjepana II Kotromania u duhovnim i svjetovnim poslovima zbog svoje sposobnosti i sveta ivota. On je banu pomagao srediti crkvene i dravne prilike u Bosni. Bosanski ban Stjepan II i fra Peregrin su namjeravali sklopiti ugovor s Mleanima i s Duanom Silnim da spase ugled i samostalnost Bosne, ali do ugovora nije dolo. Fra Peregrin je bio poznat i priznat i izvan Bosne. 28. sijenja 1349. papa je imenovao fra Peregrina Saksonca bosanskim biskupom. Sjedite mu je bilo u akovu. Fra Peregrin spada meu najzaslunije mueve u povijesti Katolike crkve u Bosni. Umro je 28. sijenja 1356. i pokopan je u franjevakom samostanu u akovu. Blaenim ga asti cijeli franjevaki red.

4/15/12

Samostan u Kraljevoj Sutjesci4/15/12

-Bosanski vikari od fra Peregrina do fra Bartola Alvernskog

Fra Peregrina Saksonca na mjesto bosanskog vikara naslijedio je fra Martin iz Astija (1349.-1350.). Umro je samo nekoliko mjeseci nakon stupanja na slubu. Za njegova nasljednika imenovan je fra Franjo iz Firenze (1351.-1357. i 1360.-1366.). Bio je bosanski vikar u dva navrata. Isticao se svetou i redovnikim krepostima. Promicao je znanost meu bosanskim franjevcima. Bio je utjecajan na dvoru bosanskog bana. Pri kraju njegove vikarske slube, bosanski franjevci su preuzeli misije u Bugarskoj gdje su obratili veliki broj ljudi na katolianstvo. Fra Luka Zoltan (1357.-1360.) bio je etvrti vikar po redu. Po narodnosti je Maar i jedini vikar poslije fra Peregrina Saksonca koji nije bio Talijan u prvom stoljeu vikarije. - Fra Bartol Alvernski (1366.-1375. i 1378.-1408.) Bio je bosanski vikar s najduljom vikarskom slubom u Bosni. Rodom je iz Italije. 1. kolovoza 1377. u samostanu na Sinaju u Jeruzalemu proglasio je Statut o upravljanju Svetom Zemljom. Zapadni raskol 1378. teko je pogodio Bosansku4/15/12

vikariju. Fra Bartol je proirio granice Bosanske vikarije do Karpata i Crnoga mora. Papa Urban V dopustio je bosanskim franjevcima 1369. da za svoje potrebe mogu skupljati i primati milostinju u kraljevstvu Ugarskom i Hrvatsko dalmatinskom, a sve na molbu fra Bartola. Papa Grgur XI dopustio je Bosanskoj vikariji 17. 6. 1372. da moe podii dva samostana u Rai, jedan u Sloveniji, devet u Bosni, Rakoj i Vlakoj, a 22. 6. 1372. ovlastio je bosanskog vikara da moe primiti do 60 franjevaca iz svih provincija Reda. U vrijeme fra Bartola, Bosanska vikarija je imala 36 samostana. Fra Bartolovim zauzimanjem franjevci su u Bosni prihvatili stroi nain ivota prema Pravilu sv. Franje. Za fra Bartola posebno su karakteristine njegove Dvojbe upuene papi 1372. godine. - Fra Jakov Markijski (1435.-1438.)

Zavrio je crkveno pravo i bio je svet ovjek. Drao se franjevakog naina propovijedanja. Papa Eugen IV imenuje ga 1436. inkvizitorom u Ugarskoj i Austriji i doputa mu graditi samostane u ekoj, Ugarskoj i Austriji.4/15/12

Fra Jakov je umro u Napulju, a svetim ga je proglasio papa

Benedikt XIII. Njegov se spomendan slavi na dan njegove smrti- 28. 11. u cijeloj Katolikoj crkvi. Iako je bio ovjek velike svetosti, fra Jakov u Bosni nije ispunio svoju misiju onako kako se od njega oekivalo. Nastojao je suzbiti krivovjerje Jana Husa pa je dosta vremena proveo u Srijemu i Maarskoj. Ojaao je periferiju bosanske vikarije, a zanemario je centralnu Bosnu. Za njegova vremena Osmanlije su poruili 16 franjevakih samostana u Bosni.

Sv. Jakov Markijski4/15/12

Sjajno doba Bosanske vikarije Jedan od najzaslunijih papa koji je razumio prilike u Bosni i

davao potrebne povlastice bosanskim franjevcima da bi mogli uspjeno djelovati bio je Eugen IV (1431. 1477.). Imenovanjem svoga delegata u bosanskom kraljevstvu hvarskog biskupa Tome Tomaia u rujnu 1439. elio je pomoi prvenstveno franjevcima u njihovoj misijskoj zadai. Biskup Tomai svojim pismom od 19. 2. 1451. trai od fra Ivana Kapistrana, generalnog vikara cismontanskih opservanata, da poalje nove franjevce u Bosnu. U pismu ga takoer moli da samostane u Dalmaciji ne odvaja od Bosanske vikarije, jer bosanski misionari ne bi mogli preivjeti bez milostinje iz Dalmacije. Papinu legatu, biskupu Tomaiu, pripisuje se i obraenje bosanskog kralja Stjepana Tomaa. Sam obred primanja obavio je Tomai. Kralj tada postaje gorljivi pobornik i promicatelj katolike vjere. Bio je nezakoniti4/15/12

sin kralja Ostoje, a oenjen Vojaom, enom niska roda. I jedno i drugo krnjilo je ugled bosanskog kralja. Stoga on moli papu Eugena IV da mu pozakoni roenje, a brak proglasi nevaljanim. Papa uvaava njegovu molbu pismom od 29. 6. 1445. kralj tada sklapa crkveni brak sa Katarinom Kosaom, kerkom Stjepana Vukia, velikog vojvode bosanskog i gospodara Huma. Katarina takoer prelazi na katoliku vjeru, postaje franjevakom treorednicom. Po primjeru kralja i kraljice, brojna bosanska vlastela i knezovi poinju prelaziti na katoliku vjeru. Meu njima se istie Petar Vojsali, gospodar Visokog i Donjih krajeva. Usporedno sa ovim dogaajima franjevci su se udomaili na dvoru, te su mogli razviti uspjenu djelatnost. Franjevakog vikara fra Fabijana Kenyeresa iz Bake (1445. 1447.), papa Eugen IV imenuje inkvizitorom u svim krajevima gdje se protee Bosanska vikarija, naime u Ugarskoj, Bosni, Moldaviji, Vlakoj, Bugarskoj, Rakoj i Slavoniji. Malo kasnije isti papa e pridruiti Bosanskoj vikariji samostane u Vlakoj, Moldaviji, i one u Budimu i Segedinu; takoer i pet samostana4/15/12

Dubrovake Republike i Dalmacije. Kralj Stjepan Toma, nakon prelaenja na katoliku vjeru,

nije odmah progonio nekatolike, ak je pokazivao potovanje prema njihovim precima. To se nije svialo portvovnim franjevcima, pa su ili ak dotle da su kralju uskraivali primanje svete priesti. Kralj se, posredovanjem biskupa Tomaia, obraa papi s molbom da mu dopusti kontaktirati s nekatolicima i njihove glavare izriito tovati, a ipak svetu priest primati dok mu se ne prui prilika posve ih iz zemlje iskorijeniti. U pismu svom izaslaniku 11. 11. 1443. papa nareuje svim franjevcima da podjeljuju kralju svetotajstva koliko god puta zatrai. Kroz 100 godina vrlo intezivnog djelovanja franjevci su se

duboko ukorijenili u bosansko tlo i gotovo u potpunosti katolicizirali Bosnu pred tursko osvajanje.

Papu Eugena IV nasljeuje Nikola V, koji je ubrzo dozvolio

cijepanje Maarske vikarije, a bulom Cupientes od 13. 5. 1455. odredio je da se Bosanka vikarija ima protezati4/15/12

Bosanskim kraljevstvom i okolnim podrujima od rijeke Drave do Jadrana te da samo ona ima uivati privilegije koje je papa do tada podijelio.

Papa Eugen IV Kralj Stjepan Toma Kraljica 4/15/12 Katarina

Gradnja franjevakih samostana i crkava u 14. i 15. stoljeu Gradnja katolikih crkava u srednjovjekovnoj Bosni vezana je

uglavnom uz razvitak gradova i dolazak franjevaca. Za razliku od krstjana koji su ivjeli obino po selima, franjevci idu u trgovaka, gradska i prigradska naselja gdje boravi velik broj ljudi. Najstariji popis franjevakih samostana imamo kod

Bartolomeja Pizanskog u djelu De conformitate vitae B. Francisci (1385./90.). Pisac je koristio podatke iz 1375. Prema tome popisu, Bosanska vikarija obuhvaa sve zemlje od Crnoga mora do Istre, s dijelovima Ugarske i Vlake sa 7 kustodija i 36 samostana. Na podruju Bosanske kustodije spominju se samostani u Milima, Kraljevoj Sutjesci, Lavi i Olovu. U 15. st. na teritoriju dananje Bosne postoji vie od 30 samostana. Njihov toan datum nastanka se ne zna. Neki od njih su: samostan i crkva u Podvisokom, Zvorniku4/15/12

(priblino 1423.), u Fojnici (priblino 1442.), u Kreevu, Vranduku i Bobovcu (priblino 1449.).

Bobovac

Fojnica

Kreevo

4/15/12

Najstariji samostan na teritoriju danasnje Bosne je

vjerojatno samostan u Bistrici, u Livnu. Graen je u vrijeme kada je Livno bilo srednjovjekovna hrvatska upanija i kada je bio sastavni dio hrvatske provincije Dalmacije, sve do uspostave Bosanske vikarije 1340. Tako crkva sv. Marije u Glamou, crkva sv. Tome u Vranduku, crkva sv. Roka u Bakiima, crkva sv. Nikole u aglju kraj Srebrenice i crkva u Veseloj Stri.

U Bosanskoj vikariji bilo je crkva nevezanih za samostan.

Livno

Vranduk 4/15/12

Arheoloki nalazi pokazuju da su onodobne crkve graene u

gotikom stilu. Imaju oblik propovjednikih crkava karakteristinih za franjevako graditeljstvo u Europi onoga vremena. Jedini ouvani crkveni zvonik imala je crkva u Jajcu, a poznat je pod imenom toranj sv. Luke, koji je sauvan do danas. Crkve su uglavnom graene od kamena u vapnenoj buci. Iznutra su bile ukraavane freskama, te raznim umjetnikim predmetima. Veina crkava bila je posveena Svetoj Mariji.

Toranj sv. Luke u Jajcu

4/15/12

Podjele Bosanke vikarijeA) Kustodije Bosanske vikarije u 14. i 15. st. Bosanska vikarija je bila podijeljena na manje teritorijalne

jedinice koje su se nazivale kustodije. Po Bartolomeju Pizanskom 7 kustodija sa 35 samostana. To su:

- Duvanjska kustodija - samostani u Stonu, Novom Imotskom, Cetini, Bistrici i Glamou - Grebenska kustodija samostani u Krbavi, Krupi, Grebenu i Glau - Bosanska kustodija ima samostane u Kraljevoj Sutjesci, Milima, Lavi i Olovu - Usorska kustodija samostani u akovu, Modrii, Vrbici, Skakavi i Bukovici4/15/12

- Mavanska kustodija samostani u Bijeljini, Srebrenici, Alanu (Slavonija) - Bugarska kustodija Srijem i juna Ugarska - Kovinska kustodija mjesta u Ugarskoj i Vlakoj - Kustodija sv. Katarine u Apulji kasnije osnovana i osma kustodija Bosanske vikarije Duvanjska kustodija se dijeli na Cetinsku i Stonsku kustodiju. Ugarska kustodija nastala je umjesto Bugarske poslije pada bugarskih i srpskih zemalja pod Osmanlije. Diobom Grebenske kustodije 1446. nastala je Jajaka kustodija sv. Katarine i Grebenska kustodija. Usorska i Zvo(r)nika kustodija sv. Marije nastala je 1448. ujedinjenjem samostana Usorske i Mavanske kustodije. Krbavska kustodija osnovana u Dounju, Pokuplju, Krbavi i Lici.

4/15/12

B) Diobe Bosanske vikarije Od Bosanske vikarije prva se odijelila Apulijska kustodija

1446. Ugri ve od 1440. rade na odcjepljenju od Bosanske vikarije. Zbog nezadovoljstva maarskih franjevaca i civilne vlasti, papa Eugen IV doputa uspostavu Ugarske vikarije. Njoj su pripojeni svi samostani od Save do Tatarskog (Azovskog) mora, a Bosanskoj vikariji od Save do Jadrana. U isto vrijeme dok su Maari radili na osnivanju svoje vikarije, i u Dalmaciji se pokreu borbe za odvajanje od Bosanske vikarije. Nakon brojnih prepirki i pregovora postignut je dogovor o zajednikoj vikariji Bosne i Dalmacije pod imenom Vikarija Bosne i Dalmacije. Dubrovaki samostani nisu pristajali na ujedinjenje, ali su na zajednikom sastanku svih kustoda odranog u Pamanu 1464. pristali na ujedinjenje. Ubrzo Dubrovani postiu osnivanje Dubrovake vikarije, to im dozvoljava papa Pavao II, bulom iz 1465. Do prave sloge u Vikariji Bosne i Dalmacije nije dolazilo zbog zamrene politike situacije u Bosni. Do konanog cijepanja ovih dviju vikarija dolazi na opem kapitalu opservanata u Bolzanu u4/15/12

u lipnju 1469. - Posljednja dioba Bosanske vikarije na Bosnu Srebrenu i Bosnu Hrvatsku Posljednja dioba Bosanske vikarije, prije nego to je postala provincijom, dogodila se 1514. Jedan dio vikarije bio je pod osmanskom upravom (Turska Bosna), a drugi dio pod upravom katolikih vladara (Bosna Hrvatska). Franjevcima pod Osmanlijama doputeno je djelovanje u ogranienom obliku; dok su franjevci pod katolikim vladarima otvoreno propovijedali otpor protiv Osmanlija. Zato su i oni franjevci pod Osmanlijama bili sumnjivi vlastima. I jedni i drugi su vidjeli izlaz u diobi Vikarije na dva dijela: teritorij pod Osmanlijama da bude jedna, a slobodni krajevi druga vikarija. Dio pod Osmanlijama obuhvaao je dvije kustodije: Bosansku sa sjeditem u Milima (Visoko) i Zvorniku sa sjeditem u Zvorniku. Na taj nain je Bosanska kustodija samo pravno pripadala Bosanskoj vikariji, a stvarno je bila samostalna. Na kapitulu u Napulju 1512. franjevci Bosanske kustodije trae da se i pravno odijele od drugog dijela Vikarije,4/15/12

koji je pod kranskim vladarima. Na opem kapitulu opservanata u Asizu 1514. to je i uinjeno. Dio slobodan od Osmanlija nosit e naziv Bosna Hrvatska, a drugi dio, onaj pod osmanskom upravom, zvat e se Bosna Srebrenika. -Bosni Hrvatskoj pripadali su samostani na teritoriju dananje Bosne: Biha, Otoka, Novi na Uni, Glamo, Jajce, Greben, Gla, Bukovica, Modria, Soli, Bijeljina. -Bosni Srebrenoj su pripadali: Srebrenica, Zvornik, Mostar, Ljubuki, Olovo, Sutjeska, Fojnica, Kreevo, Rama, Konjic, Imotski, Zaostrog i Makarska. Od 1514. na teritoriju hrvatskog jezinog podrujna postoje, dakle, etiri opservantske vikarije: Dalmatinska, Dubrovaka, Bosna Srebrena i Bosna Hrvatska. Sve e one bulom pape Leona X iz 1517. biti proglaene provincijama.

4/15/12

Franjevak i samostani u 15. st.

4/15/12

Bosnaski franjevci pod osmanskom upravom Najtee razdoblje za ivot franjevaca je vrijeme osmanske

uprave. Franjevci su ba u tom vremenu proirili svoju djelatnost, ili su za Osmanlijama u one krajeve iz kojih su sveenici bjeali. U jesen 1386. Osmanlije su prvi put upali u Bosnu, 1388. poraz kod Bilee, 1389. pobjeuju u Bitci na Kosovu. Godine 1415. Hrvoje Vuki poziva Turke u pomo, u borbi protiv Sigismunda u Usori. Godine 1426. Turci su opljakali sjevernu Bosnu. 1428. prisilili su kralja Tvrtka II na plaanje danka. Godine 1435. poziva ih Stjepan Vuki Kosaa, pljakaju teritorij Pavlovia. Od 1434. u Bosni prisutna osmanska vlast sa sjeditem u utvrdi Hodidjed, u upi Vrhbosni. Padom Bosne pod Osmanlije nestaje bosansko kraljevstvo, samostalna crkva bosanska i bosansko plemstvo. Kustos Bosanske kustodije, fra Aneo Zvizdovi je uvidio da je jedno razdoblje zavrilo, a da je poelo drugo. Traio je nain4/15/12

kako da sauva i narod i vjeru. Rjeenje problema je bila Ahd nama.

Fra Aneo ZvizdoviRoen je 1420. u mjestu Zvizde kraj Uskoplja. Podrijetlom je iz bogate obitelji koja mu je omoguila pristojnu naobrazbu. Obratio se na propovijed sv. Jakova, koji ga je primio u Franjevaki red. Umro je 1498. u Fojnici (njegovi ostaci se uvaju pod sporednim oltarom). Postao je uzor vladanja franjevaca na bosanskom prostoru, on je paradigma vjere, ljubavi prema narodu, vlastitom zaviaju i vlastitoj instituciji.

Ahd namaAhd arapska rije sveano obeanje Nama perzijska rije pismo Ahd nama je povelja u kojoj sultan jami da e izvriti 4/15/12 zadano obeanje. Najvanija je povelja za ivot franjevaca i

Dr. Hazim abanovi analizirao je 1949. 10 sauvanih kopija

Ahd name (u Fojnici 6, sutjeski samostan 2, Visoko 1, Beograd 1, Sarajevo takoer 1). Svrstao ih je u 2 skupine. Tekst prve i druge razlikuju se u onim reenicama koje govore o povratku i slobodnu ivotu franjevaca i Hrvata katolika pod turskom vlau. Dr. abanovi je zakljuio kako se moe utvrditi da dananji primjerak Fojnike Ahd name nije original. 1463. pri susretu u vojnom logoru Milodra, Mehmed II je fra Anelu izdao Ahd namu. Izvori piu koliko se on svidio Mehmedu II svojim pametnim govorom, mudrou, odlunou i hrabrou da jednostavno nije mogao a da mu ne dopusti sve to je bilo shodnu za miran ivot krana. Sultan Mehmed II je takoer znao da vrijednost njegovog osvajanja ne lei u bosanskim brdima nego u puanstvu. Fra Luka je opisao ivot i rad Anela Vrhbosanskog. Izmeu ostalog i to kako je fra Aneo elio s puanstvom napustiti Bosnu, i kako ga je Mehmed II pozvao sebi. Benedikt Kurpii je zapisao da u Bosni ive tri naroda sa tri vjere. Starosjedioci su bili rimokatolici. Najstariji spomen Ahd name se nalazi u4/15/12

fermanu sultana Bajazita II, pisanom 1483., upuen begovima bosanskog, hercegovakog i zvornikog sandaka. Selim I je 1515. izdao bosanskim franjevcima ferman kojim ih oslobaa tereta i davanja haraa. Selim II 1520. izdaje ferman kojim zabranjuje nadzorniku carine da ita uzima od franjevaca. Niz fermana je izdao i Mehmed II, kao i ostali nasljedici. Postojea Fojnika Ahd nama je sastavljena od teksta autentinog fermana Bajezita II iz 1483. Original nije sauvan, vjerojatno zbog poara koji je izbio 1664., i koji je potpuno unitio samostan sv. Duha u Fojnici. Fojniki su franjevci dobili 1666. ferman kojim mogu obnoviti crkvu i samostan na starom mjestu. Franjevci su tijekom 16. i poetkom 17. st. dali rekonstruirati Ahd namu. Nakon smrti Mehmeda II sve manje i manje se uvaavala Ahd nama.

4/15/12

4/15/12