Fojnička škrinja broj 37

9771986592001

ISSN 1986 - 5929

fojničkafojnička Broj 37studeni/prosinac 2015.

cijena 2 KM

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

škrinjaškrinja

Čestit Božić

i sretna

Nova godina!

Čestit Božić

i sretna

Nova godina!

2 BROJ 37 STUDENI/PROSINAC 2015. 3BROJ 37STUDENI/PROSINAC 2015.

UMJESTO UVODNIKA

Fojnička škrinja, broj 37, studeni/prosinac 2015. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Šuta • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.:

063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐAJ

Dragi prijatelji Fojničke škrinje,

i u novom broju vam donosimo uobičajene priloge na koje smo vas,

vjerojatno, pomalo i navikli. Zbog toga se nadamo kako će naš najvrjedniji

suradnik Tomislav Bošnjak još dugo obilaziti sela i zaseoke fojničke općine i

donositi zanimljivosti života današnjice protkane povijesnim dokumentima i

starim fotografijama, duhovitim anegdotama, toplinom ognjišta koja se nastoje

sačuvati, bar u pričama...

Društva i udruge su, zahvaljujući izvanserijskim aktivnostima u posljednja

dva mjeseca, okupirale najveći broj stranica. Stoga ćete ovdje naći crtice o

njihovom humanitarnom radu, sportskim uspjesima i planinarskim

poduhvatima.

U godini učestalih terorističkih napada i prirodnih katastrofa, a koja je

obilježena prije svega strašnim egzodusom stanovništva iz ratnih područja,

možemo vam poželjeti samo mir i spokojstvo u okrilju vaših obitelji.

Katolicima čestitamo Božić te svima želimo sretnu i uspješnu 2016. godinu.

urednica

Suzana Lovrić

ikola je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je boga-Nte roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli

imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri. Naža-lost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i do-brotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siro-maha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga da-na, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Mnogu djecu u Fojnici je obradovao u nedje-lju 6. prosinca. U crkvi Duha Svetoga u večer-njim satima pojavio se svima dragi, a djeci naj-draži svetac. S njim su bili i anđeli, a koji puta je povirio i krampus da uplaši djecu. Zbor mladih Frame Fojnica sviranjem i pjevanjem uveličao je ovaj svečani doček, a udruga La Verna, Anita Markanović i učitelji/ce O.Š. I.G.Kovačić Gojevi-ći-Fojnica, pobrinuli su se oko organizacije. Sv. Nikola je sve pohvalio i svima donio darove.

Sveti Nikola u Fojnici

2 BROJ 37 STUDENI/PROSINAC 2015. 3BROJ 37STUDENI/PROSINAC 2015.

UMJESTO UVODNIKA

Fojnička škrinja, broj 37, studeni/prosinac 2015. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Šuta • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.:

063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐAJ

Dragi prijatelji Fojničke škrinje,

i u novom broju vam donosimo uobičajene priloge na koje smo vas,

vjerojatno, pomalo i navikli. Zbog toga se nadamo kako će naš najvrjedniji

suradnik Tomislav Bošnjak još dugo obilaziti sela i zaseoke fojničke općine i

donositi zanimljivosti života današnjice protkane povijesnim dokumentima i

starim fotografijama, duhovitim anegdotama, toplinom ognjišta koja se nastoje

sačuvati, bar u pričama...

Društva i udruge su, zahvaljujući izvanserijskim aktivnostima u posljednja

dva mjeseca, okupirale najveći broj stranica. Stoga ćete ovdje naći crtice o

njihovom humanitarnom radu, sportskim uspjesima i planinarskim

poduhvatima.

U godini učestalih terorističkih napada i prirodnih katastrofa, a koja je

obilježena prije svega strašnim egzodusom stanovništva iz ratnih područja,

možemo vam poželjeti samo mir i spokojstvo u okrilju vaših obitelji.

Katolicima čestitamo Božić te svima želimo sretnu i uspješnu 2016. godinu.

urednica

Suzana Lovrić

ikola je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je boga-Nte roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli

imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri. Naža-lost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i do-brotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siro-maha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga da-na, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Mnogu djecu u Fojnici je obradovao u nedje-lju 6. prosinca. U crkvi Duha Svetoga u večer-njim satima pojavio se svima dragi, a djeci naj-draži svetac. S njim su bili i anđeli, a koji puta je povirio i krampus da uplaši djecu. Zbor mladih Frame Fojnica sviranjem i pjevanjem uveličao je ovaj svečani doček, a udruga La Verna, Anita Markanović i učitelji/ce O.Š. I.G.Kovačić Gojevi-ći-Fojnica, pobrinuli su se oko organizacije. Sv. Nikola je sve pohvalio i svima donio darove.

Sveti Nikola u Fojnici

4

RETROVIZOR

5

FOJNIČKAŠKRINJA

1. studenog

Pozivom na tel. 090 291 088 možete i vi pomoći

U nedjelju, 1. studenog, u diskoteci Triumph održan je humanitarni koncert za potrebe liječenja Vranić Samira. Liječenje je planirano transplantacijom bubrega u Turskoj, a za troškove liječenja potrebno je prikupiti 80.000 KM.

Zavod Drin je kupovinom karti za kon-cert podržao ovu akciju, a karte su iskoristili naši korisnici. Naime, u pratnji stručnih radnika, određeni broj korisnika je pri-sustvovao koncertu. Nadamo se da će Sa-mir, u što skorije vrijeme, osigurati potreb-na novčana sredstva i da će njegovo liječe-nje biti uspješno.

Za sve one koji žele pomoći našem sugrađaninu Samiru, to možete i pozivom na broj telefona 090 291 088 čime donirate 2 KM.

J.U. Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica "Drin" Fojnica

HUMANITARNI KONCERT ZA SAMIRA VRANIĆA

10. studenog

Viktor Babić, koji je porijeklom iz Fojnice živi i radi u Londonu u Engleskoj. Iako daleko, član je Planinarskog društva "Vranica" Fojnica. Povremeno dolazi u Fojni-cu i sa svojim prijateljima ide na planinarske ture po visovima oko Fojnice, a i dalje. Ovih dana je stigao u Fojnicu i njegovi prijatelji iz ovog društva su mu priredili atraktivan uspon na Stražicu, jedan od prelijepih vrhova Vranice. To je ujedno i dobar vidikovac na masiv planine Vranice. Stražica se nalazi iznad Prokoškog jeze-ra gdje su planinari nakon uspona sišli, a u večernjim satima su se vratili do lokaliteta Jezernice odakle su i krenuli na ovaj atraktivni uspon. Ovaj uspon i povratak je trajao oko pet sati. (H.Č.)

2. studenogUSPON NA DRUGI PO VISINI VRH PLANINE BJELAŠNICE U organizaciji PD "Vranica" Fojnica izvršen je jednodnevni uspon na vrh

Krvavac (2.062 m.n.v.), drugi po visini od vrhova planine Bjelašnice. Na ovom usponu je učestvovalo petnaest planinara iz Fojnice i jedan član PD "Kiss" Kiseljak. Oni su krenuli sa lokaliteta Dugo polje koje se nalazi u srcu Bjelašnice i nakon tri sata pješačenja po prekrasnim predjelima ove planine i uspona stigli su do vrha Krvavac. Na vrhu su se sreli sa više grupa raznih planinarskih društava iz cijele Bosne i Hercegovine. (H.Č.)

5. studenogPLANINARI FOJNICE NA DURMITORU Sedmočlana je ekipa članova PD "Vranica" Fojnica izvršila planinarski uspon

na najviši vrh Crne Gore Bovotov Kuk 2.522 metra nadmorske visine na planini Durmitor. Ovaj uspon su planinari Fojnice započeli sa lokaliteta prevoja Sedlo 1.902 m.n.v., gdje su pješačili do vrha oko 3 sata, a potom do poznatog Crnog jezera 1.416 m.n.v., nadomak Žabljaka gdje su pješačili još 5 sati. Malo nevjerovatno, vrijeme ih je odlično poslužilo da su se neki i kupali u tom jezeru. (H.Č.)

NA STRAŽICU SA PRIJATELJEM IZ LONDONA29. listopada

Okrugla godišnjica osnivanja Zavoda "Drin"

Zavod Drin je proslavio i svoj 60. rođendan. Korisnici Zavoda, uposlenici i drugi mnogobrojni gosti, prijatelji naše kuće, učinili su ovaj jubilej značajnim i vrijednim.

Upriličeno je niz aktivnosti zabavnog karaktera.Naravno, osnovna ideja ovogodišnje proslave

rođendana bila je što više zabave za korisnike, pa je tako prvi put zabava za njih bila organizirana izvan Zavoda. U četvrtak navečer, 29.10.2015 godine, u hotelu Reumal, njih 150 je slavilo do kasno u noć. Bila je to noć za nezaborav. Ples, pjesma... najveseli-je mjesto u gradu. Mnogo toga se moglo naučiti tu noć, gledajući korisnike kako se zajedno zabavljaju.

Godine neumitno prolaze, a nama ostaje da se s ponosom sjećamo svega onog što proživimo zajedno!

Na kraju samo još da spomenemo da je zabava za uposlenike Zavoda bila upriličena noć nakon zabave za naše korisnike. Tom prilikom uručene su nagrade onima koji u Zavodu imaju 10, 20 i 30 godina radnog staža. Ne možemo ne spomenuti i zahvaliti se našoj Mirsadi Topalović, Enveru Kresi i Ibrahimu Saračeviću za 30 godina uloženih u Zavod i stvaranje boljih uvjeta za one kojima je Drin dom.


PROSLAVILI SMO 60. RO\ENDAN

BROJ 37 STUDENI/PROSINAC 2015. BROJ 37STUDENI/PROSINAC 2015.

30. listopada

Na akciju se odazvale 34 osobe

Crveni križ Fojnica je 30.10.2015. (petak), u suradnji sa stručnim timom Služ-be za transfuziju krvi JU Bolnice Travnik uspješno obavio akciju dobrovoljnog dari-vanja krvi, koja se održala u prostorijama CK-a.

Na akciju se se odazvale 34 osobe, od kojih su prikupljene 32 doze ove drago-cjene tečnosti.

"Našu je akciju podržao načelnik naše Općine gdin. Sabahudin Klisura, koji je za sve dobrovoljne darivaoce i volontere obezbijedio ručak i osvježenje, te mu se ovom prilikom najtoplije zahvaljujemo“, kažu iz CK-a.

Zahvaljujemo se svim ljudima koji su se odazvali ovoj akciji na zadovoljstvo svih nas, a naročito onih zbog kojih je ova akcija organizirana.

Crveni križ općine Fojnica

JOŠ JEDNA USPJEŠNA AKCIJA DARIVANJA KRVI

4

RETROVIZOR

5

FOJNIČKAŠKRINJA

1. studenog

Pozivom na tel. 090 291 088 možete i vi pomoći

U nedjelju, 1. studenog, u diskoteci Triumph održan je humanitarni koncert za potrebe liječenja Vranić Samira. Liječenje je planirano transplantacijom bubrega u Turskoj, a za troškove liječenja potrebno je prikupiti 80.000 KM.

Zavod Drin je kupovinom karti za kon-cert podržao ovu akciju, a karte su iskoristili naši korisnici. Naime, u pratnji stručnih radnika, određeni broj korisnika je pri-sustvovao koncertu. Nadamo se da će Sa-mir, u što skorije vrijeme, osigurati potreb-na novčana sredstva i da će njegovo liječe-nje biti uspješno.

Za sve one koji žele pomoći našem sugrađaninu Samiru, to možete i pozivom na broj telefona 090 291 088 čime donirate 2 KM.


HUMANITARNI KONCERT ZA SAMIRA VRANIĆA

10. studenog

Viktor Babić, koji je porijeklom iz Fojnice živi i radi u Londonu u Engleskoj. Iako daleko, član je Planinarskog društva "Vranica" Fojnica. Povremeno dolazi u Fojni-cu i sa svojim prijateljima ide na planinarske ture po visovima oko Fojnice, a i dalje. Ovih dana je stigao u Fojnicu i njegovi prijatelji iz ovog društva su mu priredili atraktivan uspon na Stražicu, jedan od prelijepih vrhova Vranice. To je ujedno i dobar vidikovac na masiv planine Vranice. Stražica se nalazi iznad Prokoškog jeze-ra gdje su planinari nakon uspona sišli, a u večernjim satima su se vratili do lokaliteta Jezernice odakle su i krenuli na ovaj atraktivni uspon. Ovaj uspon i povratak je trajao oko pet sati. (H.Č.)

2. studenogUSPON NA DRUGI PO VISINI VRH PLANINE BJELAŠNICE U organizaciji PD "Vranica" Fojnica izvršen je jednodnevni uspon na vrh

Krvavac (2.062 m.n.v.), drugi po visini od vrhova planine Bjelašnice. Na ovom usponu je učestvovalo petnaest planinara iz Fojnice i jedan član PD "Kiss" Kiseljak. Oni su krenuli sa lokaliteta Dugo polje koje se nalazi u srcu Bjelašnice i nakon tri sata pješačenja po prekrasnim predjelima ove planine i uspona stigli su do vrha Krvavac. Na vrhu su se sreli sa više grupa raznih planinarskih društava iz cijele Bosne i Hercegovine. (H.Č.)

5. studenogPLANINARI FOJNICE NA DURMITORU Sedmočlana je ekipa članova PD "Vranica" Fojnica izvršila planinarski uspon

na najviši vrh Crne Gore Bovotov Kuk 2.522 metra nadmorske visine na planini Durmitor. Ovaj uspon su planinari Fojnice započeli sa lokaliteta prevoja Sedlo 1.902 m.n.v., gdje su pješačili do vrha oko 3 sata, a potom do poznatog Crnog jezera 1.416 m.n.v., nadomak Žabljaka gdje su pješačili još 5 sati. Malo nevjerovatno, vrijeme ih je odlično poslužilo da su se neki i kupali u tom jezeru. (H.Č.)

NA STRAŽICU SA PRIJATELJEM IZ LONDONA29. listopada

Okrugla godišnjica osnivanja Zavoda "Drin"

Zavod Drin je proslavio i svoj 60. rođendan. Korisnici Zavoda, uposlenici i drugi mnogobrojni gosti, prijatelji naše kuće, učinili su ovaj jubilej značajnim i vrijednim.

Upriličeno je niz aktivnosti zabavnog karaktera.Naravno, osnovna ideja ovogodišnje proslave

rođendana bila je što više zabave za korisnike, pa je tako prvi put zabava za njih bila organizirana izvan Zavoda. U četvrtak navečer, 29.10.2015 godine, u hotelu Reumal, njih 150 je slavilo do kasno u noć. Bila je to noć za nezaborav. Ples, pjesma... najveseli-je mjesto u gradu. Mnogo toga se moglo naučiti tu noć, gledajući korisnike kako se zajedno zabavljaju.

Godine neumitno prolaze, a nama ostaje da se s ponosom sjećamo svega onog što proživimo zajedno!

Na kraju samo još da spomenemo da je zabava za uposlenike Zavoda bila upriličena noć nakon zabave za naše korisnike. Tom prilikom uručene su nagrade onima koji u Zavodu imaju 10, 20 i 30 godina radnog staža. Ne možemo ne spomenuti i zahvaliti se našoj Mirsadi Topalović, Enveru Kresi i Ibrahimu Saračeviću za 30 godina uloženih u Zavod i stvaranje boljih uvjeta za one kojima je Drin dom.


PROSLAVILI SMO 60. RO\ENDAN


30. listopada

Na akciju se odazvale 34 osobe

Crveni križ Fojnica je 30.10.2015. (petak), u suradnji sa stručnim timom Služ-be za transfuziju krvi JU Bolnice Travnik uspješno obavio akciju dobrovoljnog dari-vanja krvi, koja se održala u prostorijama CK-a.

Na akciju se se odazvale 34 osobe, od kojih su prikupljene 32 doze ove drago-cjene tečnosti.

"Našu je akciju podržao načelnik naše Općine gdin. Sabahudin Klisura, koji je za sve dobrovoljne darivaoce i volontere obezbijedio ručak i osvježenje, te mu se ovom prilikom najtoplije zahvaljujemo“, kažu iz CK-a.

Zahvaljujemo se svim ljudima koji su se odazvali ovoj akciji na zadovoljstvo svih nas, a naročito onih zbog kojih je ova akcija organizirana.

Crveni križ općine Fojnica

JOŠ JEDNA USPJEŠNA AKCIJA DARIVANJA KRVI

6 7

FOJNIČKAŠKRINJARETROVIZOR


28. studenog

Pomoć teško bolesnom Minelu Meši iz Fojnice

"Olakšajmo Minelu život" naziv je hu-manitarnog koncerta čiji je cjelokupni pri-hod namijenjen za pomoć teško bolesnom Minelu Meši iz Fojnice, koji ima cerebralnu paralizu, autizam, epilepsiju i još nekoliko dijagnoza. Fizikalne terapije mu poboljša-vaju pokretljivost, ali njegovi roditelji ne-maju mogućnost priuštiti mu onoliko te-rapija koliko mu je potrebno, s obzirom i na skupe lijekove koje Minel mora koristiti.

Više je to nego dovoljno razloga "Foj-ničkoj ženi" čije su članice odlučile organi-zirati humanitarnu akciju i prikupiti sred-stva kako bi Minel mogao ići na terapije. Stoga su 28. studenog organizirale huma-nitarni koncert u sportskoj dvorani Srednje škole u Fojnici, na koji su pozvale sve koji su u mogućnosti da svojim dolaskom i prilozi-ma olakšaju život Minelu.

artinfo.ba

"FOJNIČKA ŽENA" PONOVNO U HUMANOJ MISIJI

17. studenog

Obilježili pet godina od osnivanja kluba

Košarkaški klub "STAR" Fojnica je osnovan prije pet godina, takmiči se u Omladinskoj ligi Liga mladih SBK/KSB i broji svojih 135 članova. U klubu postoje sve selekcije od predpionira, pionira, kadeta i juniora, kako u muškoj tako i u ženskoj kategoriji. Klub vode dva profesora Samir Kučuk i Tarik Zahirović.

Ovih dana su u prepunoj sali hotela "Reumal" Fojnica članovi KK "STAR" Fojnica zajedno sa roditeljima, prijateljima kluba i sponzorima proslavili pet godina od osnivanja i uspješnog rada ovog mladog košarkaškog kluba iz Fojnice. Mladi košarkaši i košarkašice su na ulazu u salu svim damama uručili karanfile u bojama kluba. Uručene su i zahvalnice svim sponzorima i onima koji su podržavali dosadašnji rad ovog kluba.

Oko 250 prisutnih u sali "Reumala" koji su kupili svoje karte za ulaz na ovu zabavu su imali priliku da budu dobitnici vrijednih nagrada, a nagrade je izvlačio Igor Bošnjak, trener škole košarke "Prvi koš" iz Viteza, koji je bio gost zabave. Za muzički ugođaj se pobrinuo bend "Exponent" iz Busovače, a gosti iznenađenja su bili trubači iz Zenice.

Dodjeljena je i nagrada za naj roditelje, a dobili su je Rasma i Kemal Klisura iz Fojnice koji prate sve utakmice u kojima igraju njihove kćerke Fatma i Amina, članice KK "STAR" Fojnica. (H.Č.)

JUBILEJ KOŠARKAŠKOG KLUBA "STAR"13. studenog

22. godišnjica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona MigićaZa ovaj zločin osuđen je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade

Armije RBiH iz Visokog, zajedno s još trojicom pripadnika ove postrojbe, ali fojnički franjevci su ponovo upozorili da nalogodavci nikada nisu pronađeni i procesuirani. Gvardijan fojničkog samostana, fra Nikica Vujica kaže da i događaji nakon izricanja presude pripadniku Armije BiH Miralemu Čengiću upućuju na to da ne postoji volja da nalogodavci zločina budu otkriveni.

"Čengić je 1994. godine osuđen na 11, a kasnije je to podignuto na 15 godina zatvora, dok su ostala trojica dobila po šest mjeseci zatvora. To je bio zatvor poluotvorenog tipa u Sarajevu i svjedoci kažu da nije uopće bio tu, nego su ga vidjeli da peče pilad ispred bolnice u Crkvicama. Tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović je, samo nekoliko mjeseci nakon presude, dao čak tri pomilovanja, a predsjednik Federacije BiH Ejup Ganić daje i četvrto, pa Čengić praktično nije ni ležao. Sve su to stvari koje upućuju na prikrivanje nalogodavca", kazao je Vujica.

U samostanu u Fojnici bilo je riječi i o doprinosu kojeg su franjevci dali Bosni i Hercegovini i načinu na koji im je uzvraćeno.

"O franjevcima se govori kao o jedinim pravim čuvarima Bosne, a istovremeno se ne otkrivaju nalogodavci ovog zločina i ne čini se ništa da im se pomogne. Iz drugih krugova o njima se govori kao o čuvarima sultanove papuče i izdajnicima hrvatskog nacionalnog bića. Međutim, mi koji volimo ovu zemlju Bosnu trebamo učiniti sve da ostanemo vitalna snaga ove zemlje kojom se danas mešetari i krčmi", kazao je fra Mato Topić, župnik župe Gračac kod Rame.

Osim svete mise koja je za ubijene fratre danas služena, sinoć su kao i svake godine, noć uoči obljetnice ubojstva, ispred crkve upaljena 104 lampiona za 104 poginula hrvatska branitelja iz Fojnice.

artinfo.ba

OBILJEŽENA JOŠ JEDNA TUŽNA GODIŠNJICA 14. i 15. studenog

Dani kulturne baštine zajednice Hrvata Bosne i Hercegovine

U vodičkom hotelu Olympia održani su 9. Dani kulturne baštine zajednice Hrvata BiH Šibenko-kninske županije s ciljem obo-gaćivanja kulturnog života županije i pove-zivanja hrvatskog naroda. Sve je započelo Sajmom tradicije, kulture i umjetnosti kraja iz kojeg dolaze bosanski Hrvati doseljeni na šibensko-kninsko područje. Sajam je po-praćen izložbom slika Franje Romića.

Nakon sajma uslijedila je svečana večera uz prigodan program u kojem su nastupili najbolji hrvatski tamburaši, KPD Matija Gubec iz Fojnice BiH i HKD Napredak iz Knina. Dani kulturne baštine zajednice BiH nastavljeni u subotu, 15. studenog, misom u Srimi, koju je predvodio fra Miro Relota iz Fojnice uz pjevanje KPD Matija Gubec, također, iz Fojnice.

info-vodice

KPD "MATIJA GUBEC" BAKOVIĆI NASTUPIO U VODICAMA

6 7

FOJNIČKAŠKRINJARETROVIZOR


28. studenog

Pomoć teško bolesnom Minelu Meši iz Fojnice

"Olakšajmo Minelu život" naziv je hu-manitarnog koncerta čiji je cjelokupni pri-hod namijenjen za pomoć teško bolesnom Minelu Meši iz Fojnice, koji ima cerebralnu paralizu, autizam, epilepsiju i još nekoliko dijagnoza. Fizikalne terapije mu poboljša-vaju pokretljivost, ali njegovi roditelji ne-maju mogućnost priuštiti mu onoliko te-rapija koliko mu je potrebno, s obzirom i na skupe lijekove koje Minel mora koristiti.

Više je to nego dovoljno razloga "Foj-ničkoj ženi" čije su članice odlučile organi-zirati humanitarnu akciju i prikupiti sred-stva kako bi Minel mogao ići na terapije. Stoga su 28. studenog organizirale huma-nitarni koncert u sportskoj dvorani Srednje škole u Fojnici, na koji su pozvale sve koji su u mogućnosti da svojim dolaskom i prilozi-ma olakšaju život Minelu.

artinfo.ba

"FOJNIČKA ŽENA" PONOVNO U HUMANOJ MISIJI

17. studenog

Obilježili pet godina od osnivanja kluba

Košarkaški klub "STAR" Fojnica je osnovan prije pet godina, takmiči se u Omladinskoj ligi Liga mladih SBK/KSB i broji svojih 135 članova. U klubu postoje sve selekcije od predpionira, pionira, kadeta i juniora, kako u muškoj tako i u ženskoj kategoriji. Klub vode dva profesora Samir Kučuk i Tarik Zahirović.

Ovih dana su u prepunoj sali hotela "Reumal" Fojnica članovi KK "STAR" Fojnica zajedno sa roditeljima, prijateljima kluba i sponzorima proslavili pet godina od osnivanja i uspješnog rada ovog mladog košarkaškog kluba iz Fojnice. Mladi košarkaši i košarkašice su na ulazu u salu svim damama uručili karanfile u bojama kluba. Uručene su i zahvalnice svim sponzorima i onima koji su podržavali dosadašnji rad ovog kluba.

Oko 250 prisutnih u sali "Reumala" koji su kupili svoje karte za ulaz na ovu zabavu su imali priliku da budu dobitnici vrijednih nagrada, a nagrade je izvlačio Igor Bošnjak, trener škole košarke "Prvi koš" iz Viteza, koji je bio gost zabave. Za muzički ugođaj se pobrinuo bend "Exponent" iz Busovače, a gosti iznenađenja su bili trubači iz Zenice.

Dodjeljena je i nagrada za naj roditelje, a dobili su je Rasma i Kemal Klisura iz Fojnice koji prate sve utakmice u kojima igraju njihove kćerke Fatma i Amina, članice KK "STAR" Fojnica. (H.Č.)

JUBILEJ KOŠARKAŠKOG KLUBA "STAR"13. studenog

22. godišnjica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona MigićaZa ovaj zločin osuđen je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade

Armije RBiH iz Visokog, zajedno s još trojicom pripadnika ove postrojbe, ali fojnički franjevci su ponovo upozorili da nalogodavci nikada nisu pronađeni i procesuirani. Gvardijan fojničkog samostana, fra Nikica Vujica kaže da i događaji nakon izricanja presude pripadniku Armije BiH Miralemu Čengiću upućuju na to da ne postoji volja da nalogodavci zločina budu otkriveni.

"Čengić je 1994. godine osuđen na 11, a kasnije je to podignuto na 15 godina zatvora, dok su ostala trojica dobila po šest mjeseci zatvora. To je bio zatvor poluotvorenog tipa u Sarajevu i svjedoci kažu da nije uopće bio tu, nego su ga vidjeli da peče pilad ispred bolnice u Crkvicama. Tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović je, samo nekoliko mjeseci nakon presude, dao čak tri pomilovanja, a predsjednik Federacije BiH Ejup Ganić daje i četvrto, pa Čengić praktično nije ni ležao. Sve su to stvari koje upućuju na prikrivanje nalogodavca", kazao je Vujica.

U samostanu u Fojnici bilo je riječi i o doprinosu kojeg su franjevci dali Bosni i Hercegovini i načinu na koji im je uzvraćeno.

"O franjevcima se govori kao o jedinim pravim čuvarima Bosne, a istovremeno se ne otkrivaju nalogodavci ovog zločina i ne čini se ništa da im se pomogne. Iz drugih krugova o njima se govori kao o čuvarima sultanove papuče i izdajnicima hrvatskog nacionalnog bića. Međutim, mi koji volimo ovu zemlju Bosnu trebamo učiniti sve da ostanemo vitalna snaga ove zemlje kojom se danas mešetari i krčmi", kazao je fra Mato Topić, župnik župe Gračac kod Rame.

Osim svete mise koja je za ubijene fratre danas služena, sinoć su kao i svake godine, noć uoči obljetnice ubojstva, ispred crkve upaljena 104 lampiona za 104 poginula hrvatska branitelja iz Fojnice.

artinfo.ba

OBILJEŽENA JOŠ JEDNA TUŽNA GODIŠNJICA 14. i 15. studenog

Dani kulturne baštine zajednice Hrvata Bosne i Hercegovine

U vodičkom hotelu Olympia održani su 9. Dani kulturne baštine zajednice Hrvata BiH Šibenko-kninske županije s ciljem obo-gaćivanja kulturnog života županije i pove-zivanja hrvatskog naroda. Sve je započelo Sajmom tradicije, kulture i umjetnosti kraja iz kojeg dolaze bosanski Hrvati doseljeni na šibensko-kninsko područje. Sajam je po-praćen izložbom slika Franje Romića.

Nakon sajma uslijedila je svečana večera uz prigodan program u kojem su nastupili najbolji hrvatski tamburaši, KPD Matija Gubec iz Fojnice BiH i HKD Napredak iz Knina. Dani kulturne baštine zajednice BiH nastavljeni u subotu, 15. studenog, misom u Srimi, koju je predvodio fra Miro Relota iz Fojnice uz pjevanje KPD Matija Gubec, također, iz Fojnice.

info-vodice

KPD "MATIJA GUBEC" BAKOVIĆI NASTUPIO U VODICAMA

8 9BROJ 37 STUDENI/PROSINAC 2015. BROJ 37STUDENI/PROSINAC 2015.

FOJNIČKAŠKRINJAPOVODOM DANA DRŽAVNOSTI BIH

prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, kada je usvojena Rezolucija kojom je osigurana puna ravnopravnost BiH u okviru jugoslavenske federacije, ali s povijesnim granicama koje datiraju iz srednjeg vijeka.

Važno je naglasiti antifašističku bor-bu naroda BiH, važno je ne zaboraviti Mrkonjić Grad i 1943. godinu, tekovine ZAVNOBiH-a, čime je obnovljena dr-žavnost BiH. Međutim, jednako je važno podsjetiti na srednjovjekovne korijene i sve ono na čemu je zasnovana moderna državnost BiH.

Naš sugovornik dodaje kako smo za-nemarili značajan dio naše prošlosti i na-šeg identiteta. Brzo smo se prilagođavali svakom novom sustavu, a istinske vrijednosti smo zaboravili. Svaka nova vlast još od osmanskog perioda nastojala je minimizirati prošlost.

"Zanemarivanjem naše prošlosti i identiteta došli smo do toga da današnji političari ne vide dalje od 1990-ih godina. Ipak, ja smatram da trebamo biti optimistični kada je riječ o našoj budućnosti, ali se mi kao narod, i naš mentalitet, moramo mijenjati. Mi imamo razloga za ponos, jer ako samo pogledate naš muzej i eksponate koje čuvamo, to je veliko bogatstvo i duboki korijeni koji nas podsjećaju na nekada postojanu državnost. Preduboki su korijeni države BiH, ne političkih stranaka, ne političkih sustava, to je sve prolazno, ali državnost ne možete zanemariti. Današnji politi-

U tom kontekstu franjevci i Franje-vački samostan u Fojnici predstavljaju jednog od najvjernijih čuvara srednjo-vjekovne bosanske državnosti.

"Franjevci srednjovjekovne Bosne poznati su po svom požrtvovanom od-nosu prema domovini. Voljeli su svoj narod, voljeli su Bosnu, i sve što su radili bilo je s velikom dozom poštovanja pre-ma Bosni. U tom odnosu prema domo-vini treba tražiti fenomen franjevaca kao integrirajućeg faktora bh. društva kroz vijekove", ističe fra Janko Ljubos u razgo-voru za Klix.ba.

čari su takvog mentalnog sklopa da nas ne mogu dovesti do pravog cilja. To građani trebaju shvatiti i vjerovati da će BiH opstati, i da ćemo živjeti nekim boljim životom", zaključio je Ljubos za Klix.ba.

Muzejska zbirka Franjevačkog samo-stana u Fojnici je nevjerojatno blago koje dokazuje i potvrđuje bh. postojanost. Ne radi se tu samo o Ahdnami koju je sultan Mehmed II. Fatih izdao bh. franjevcima. Ne moramo ni naglašavati značaj i vri-jednost fojničkog grbovnika, koji doka-zuje srednjovjekovnu postojanost i bogatstvo. Franjevci čuvaju i bogatu nu-mizmatičku zbirku, jedinstvenu galeriju umjetničkih slika te iznimno bogatu biblioteku.

Sve su to elementi koji podsjećaju i opominju na duboko ukorijenjenu bh. državnost koju ne smijemo zanemariti i na koju trebamo podsjećati.

ustos muzeja Franjevačkog samo-stana u Fojnici fra Janko Ljubos pod-Ksjeća da bosanskohercegovačka

državnost ima duboke korijene koje smo nažalost zanemarili. Tome su najviše doprinijeli politički sustavi, ali i današnji političari koji, kako ističe Ljubos, nemaju mentalni sklop da nas povedu u bolju budućnost.

Iako je važno obilježiti 25. novembar, kojim se podsjećamo na 1943. godinu i

Mudrost, nagon za konstantnim dija-logom i predan rad pomogli su franjev-cima da savladaju sve nevolje na koje su nailazili i da sačuvaju istinske vrijednosti do danas.

Ljubos ističe kako je nekada bespo-trebno ponavljati otkud to da su franjevci preživjeli sve sustave i promjene vlasti.

"Franjevcima je normalno i spontano živjeti s drugim i drugačijim, to je nama u genima", ističe Ljubos.

Bosanskohercegovački franjevci su religijski, kulturološki i državni specifukum. Svojim radom, kul-turom i stavovima vijekovima grade, napominju, njeguju i bra-ne državnost BiH. Povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, u razgovoru za Klix.ba fra Janko Ljubos ističe bh. državnost, du-boko ukorijenjenu u srednji vijek.

RAZGOVOR POVODOM DANA DRŽAVNOSTI BIH

Fra Janko Ljubos: Duboki su korijeni bh. državnosti, ne smijemo ih zanemariti

Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba

S. Hambo, Klix.ba

Franjevcima je normalno i spontano

živjeti s drugim i drugačijim, to je nama u genima

STR STR FENIXFENIXF O J N I C AF O J N I C A

STR EXTRABakovički put

vl. Damjan Šako

Svim kupcima i poslovnim

partnerima želimo sretne

božićne i novogodišnje

blagdane!




blagdane!

Čestit Vam Božić isretna 2016. godina

8 9BROJ 37 STUDENI/PROSINAC 2015. BROJ 37STUDENI/PROSINAC 2015.

FOJNIČKAŠKRINJAPOVODOM DANA DRŽAVNOSTI BIH

prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, kada je usvojena Rezolucija kojom je osigurana puna ravnopravnost BiH u okviru jugoslavenske federacije, ali s povijesnim granicama koje datiraju iz srednjeg vijeka.

Važno je naglasiti antifašističku bor-bu naroda BiH, važno je ne zaboraviti Mrkonjić Grad i 1943. godinu, tekovine ZAVNOBiH-a, čime je obnovljena dr-žavnost BiH. Međutim, jednako je važno podsjetiti na srednjovjekovne korijene i sve ono na čemu je zasnovana moderna državnost BiH.

Naš sugovornik dodaje kako smo za-nemarili značajan dio naše prošlosti i na-šeg identiteta. Brzo smo se prilagođavali svakom novom sustavu, a istinske vrijednosti smo zaboravili. Svaka nova vlast još od osmanskog perioda nastojala je minimizirati prošlost.

"Zanemarivanjem naše prošlosti i identiteta došli smo do toga da današnji političari ne vide dalje od 1990-ih godina. Ipak, ja smatram da trebamo biti optimistični kada je riječ o našoj budućnosti, ali se mi kao narod, i naš mentalitet, moramo mijenjati. Mi imamo razloga za ponos, jer ako samo pogledate naš muzej i eksponate koje čuvamo, to je veliko bogatstvo i duboki korijeni koji nas podsjećaju na nekada postojanu državnost. Preduboki su korijeni države BiH, ne političkih stranaka, ne političkih sustava, to je sve prolazno, ali državnost ne možete zanemariti. Današnji politi-

U tom kontekstu franjevci i Franje-vački samostan u Fojnici predstavljaju jednog od najvjernijih čuvara srednjo-vjekovne bosanske državnosti.

"Franjevci srednjovjekovne Bosne poznati su po svom požrtvovanom od-nosu prema domovini. Voljeli su svoj narod, voljeli su Bosnu, i sve što su radili bilo je s velikom dozom poštovanja pre-ma Bosni. U tom odnosu prema domo-vini treba tražiti fenomen franjevaca kao integrirajućeg faktora bh. društva kroz vijekove", ističe fra Janko Ljubos u razgo-voru za Klix.ba.

čari su takvog mentalnog sklopa da nas ne mogu dovesti do pravog cilja. To građani trebaju shvatiti i vjerovati da će BiH opstati, i da ćemo živjeti nekim boljim životom", zaključio je Ljubos za Klix.ba.

Muzejska zbirka Franjevačkog samo-stana u Fojnici je nevjerojatno blago koje dokazuje i potvrđuje bh. postojanost. Ne radi se tu samo o Ahdnami koju je sultan Mehmed II. Fatih izdao bh. franjevcima. Ne moramo ni naglašavati značaj i vri-jednost fojničkog grbovnika, koji doka-zuje srednjovjekovnu postojanost i bogatstvo. Franjevci čuvaju i bogatu nu-mizmatičku zbirku, jedinstvenu galeriju umjetničkih slika te iznimno bogatu biblioteku.

Sve su to elementi koji podsjećaju i opominju na duboko ukorijenjenu bh. državnost koju ne smijemo zanemariti i na koju trebamo podsjećati.

ustos muzeja Franjevačkog samo-stana u Fojnici fra Janko Ljubos pod-Ksjeća da bosanskohercegovačka

državnost ima duboke korijene koje smo nažalost zanemarili. Tome su najviše doprinijeli politički sustavi, ali i današnji političari koji, kako ističe Ljubos, nemaju mentalni sklop da nas povedu u bolju budućnost.

Iako je važno obilježiti 25. novembar, kojim se podsjećamo na 1943. godinu i

Mudrost, nagon za konstantnim dija-logom i predan rad pomogli su franjev-cima da savladaju sve nevolje na koje su nailazili i da sačuvaju istinske vrijednosti do danas.

Ljubos ističe kako je nekada bespo-trebno ponavljati otkud to da su franjevci preživjeli sve sustave i promjene vlasti.

"Franjevcima je normalno i spontano živjeti s drugim i drugačijim, to je nama u genima", ističe Ljubos.

Bosanskohercegovački franjevci su religijski, kulturološki i državni specifukum. Svojim radom, kul-turom i stavovima vijekovima grade, napominju, njeguju i bra-ne državnost BiH. Povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, u razgovoru za Klix.ba fra Janko Ljubos ističe bh. državnost, du-boko ukorijenjenu u srednji vijek.

RAZGOVOR POVODOM DANA DRŽAVNOSTI BIH

Fra Janko Ljubos: Duboki su korijeni bh. državnosti, ne smijemo ih zanemariti

Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba

S. Hambo, Klix.ba

Franjevcima je normalno i spontano

živjeti s drugim i drugačijim, to je nama u genima

STR STR FENIXFENIXF O J N I C AF O J N I C A

STR EXTRABakovički put

vl. Damjan Šako




blagdane!




blagdane!

Čestit Vam Božić isretna 2016. godina

10

Fojnica u srcu

Moj maleni gradićna srcu mi ležiradost u meni budi, a od tuge bježi.Iznad mog gradićavisoke planine, ljepotica Vranicadivovske visine.

U tišini ljetne noćiFojnica nam bistra hita,žubor planinskih potočićai miris dozreloga žita.O Fojnico moja milati gradiću lijepi mojzauvijek u srcu ostajeljepota, miris i sjaj tvoj!

11

FOJNIČKAŠKRINJA


MOJ GRAD

STR VANJASTR VANJAFOJNICA, Džemala BijedićaFOJNICA, Džemala Bijedića

STR Kaurin commerceSTR Kaurin commerce

FOJNIČKAŠKRINJAIZ DRUGIH MEDIJA

"Krenule smo potom u bitku za pro-stor. Stara škola u Gojevićima je na pos-ljednjem katu imala prostorije u kojima je nekada bila firma za šivanje, ali bile su jako devastirane i u lošem stanju. Rav-natelj škole, uz odobrenje Ministarstva obrazovanja, nauke i sporta SBK dao nam je na raspolaganje te prostorije bes-platno. Prostor je bio zapušten, prljav, krov je prokišnjavao... Ima dobrih ljudi, pa smo tako dobile 20 novih stolica, do-bile smo nekoliko setova tanjura, a neke stvari neophodne za rad smo i kupile što od doniranih sredstava što od prihoda s naših izložbi", kazala je Šimunić.

Sada imaju veliki broj radionica. Žene koje znaju šiti uče druge koje ne znaju, uče vezove, kuhaju, pjevaju, sviraju i za-bavljaju se. Njihov trud i rad počeli su mnogi prepoznavati te im se odazivaju na apele za pomoć koju prikupljaju za bolesnu djecu i siromašne obitelji.

"Kada smo izlagale svoje radove kod fontane ispred općine, mnogi su se zain-teresirali za naš rad, pa su nas kontak-tirali iz menadžmenta Reumala i s njima je uspostavljena zaista zavidna suradnja. Sada često u njihovim objektima radimo prezentacije svojih radova, običaja foj-ničkog kraja za goste koji borave u Foj-nici. Goste iz Slovenije, Dubrovnika, Istre smo i ugostile u svojim prostorijama. No-vac od toga uložimo u opremanje prosto-rija ili za pomoć nekome tko je u potrebi", rekla je.

Najstarija članica ima 84 godine, a najmlađe idu u drugi razred srednje ško-le. Trenutačno udruženje ima 89 članica, a svaki dan se priključuju nove. Marina ističe kako su ih na početku ismijavali,

pokušavali plasirati razne nesuglasice među članice, ali da su one vjerovale u sebe i ostvarile svoje ciljeve. Osim zaba-ve, članice pomažu jedna drugoj i svake nedjelje imaju duhovni sat kada pričaju o svojim problemima, a potom pričaju vi-ceve kako bi im se seansa završila smi-jehom.

"Imamo žene koje su imale problema u obitelji, koje su iz povratničkih obitelji koje su se ponovno kućile, žene koje su preživjele obiteljsko nasilje, doživjele tragedije u obitelji... Žene su se jedno-stavno uvukle u kuću, pogotovo starije i one koje nemaju posla. Ali sada imaju gdje da se okupe i izbace iz sebe puno toga što ih muči, ali i popune vrijeme koje ih je inače ubijalo. Zlatni dio ekipe su naše starije članice koje mi zovemo svo-jim draguljima. Neke žene su imale i psi-hičkih problema i najveće priznanje nam je kada se skinu s lijekova i kada im lje-kari potvrde da su kroz aktivnosti u udruženju uspjele", rekla je s osmijehom Marina koja zrači pozitivnom energijom.

I sama je imala zdravstvenih proble-ma, ali njen vedri duh i borba nisu dozvo-lili da padne..

"Mi pričamo svoja iskustva i kroz šta smo prošle, a samim tim i druge žene se otvore i olakšaju dušu. Sve je to kroz smijeh, opušteno tako da su veze koje sa-da postoje među nama zaista čvrste i is-krene. Nema više ogovaranja, nema više zavisti, sad smo tu jedna za drugu kad god i šta god zatreba. Ima nas puno, svih profesija i na svim mjestima tako da se sada podrazumijeva da ako "zapne" ima-mo svoju prijateljicu iz Udruge. Najljepši primjer je kada je jedna članica slomila

druženje "Fojnička žena" osnovano je u svibnju ove godine, ali su se žene Uudružile mnogo ranije. Predsjedni-

ca skupštine udruženja Marina Šimunić ispričala nam je kako su se počele družiti tijekom borbe za rijeku Gvožđanku, nisu dali da gradnja mini centrala uništi taj prirodni dragulj.

"Sve smo se poznavale i ranije, ne baš pretjerano družile, ali od tih dežura na rijeci bolje smo se upoznale, družile smo se, igrale karte, razgovarale i mijenjale recepte. Kada je protest okončan, počela su nam nedostajati okupljanja. S obzi-rom da je u međuvremenu formirana Eko udruga 'Gotuša' čije smo članice bile skoro sve, odlučile smo osnovati sekciju žena pri udruženju, što smo i učinile. Najprije smo se sastajale jednom tjedno, da bismo se nakon određenog vremena sastajale skoro svaki dan. Dečki iz naše Udruge su nam počeli prigovarati zbog toga, već smo počele praviti i radionice, prostor je bio mal, a najgore od svega nismo dozvoljavale pušenje u prostoriji. Iz dana u dan bilo nas je sve više, naše ak-tivnosti su se širile, te smo pokušale naći svoj prostor. U svome radu kao Sekcija bile smo također ograničene, te smo od-lučile registrirati svoje udruženje", kaza-la je Šimunić u razgovoru za Klix.ba.

Žene nisu imale novca, nisu imale prostor niti opremu, samo veliku želju. Okupile su se i svaka je donijela nešto: teglu džema ili ajvara, ljekovite kreme i bilje, šivene i pletene odjevne predmete s radionica, te su to izložile u čaršiji i us-pjele prikupiti novac za registraciju.

Antonio Tomičić

Dijana Guja

Bojan Trogrančić

Lorena Đepić - V.2

ruku i plakala jer ne može zasijati baštu, a onda su žene otišle i iznenadile je, bašta je bila zasijana za tren, njenoj sreći nigdje kraja, a nama još jedan povod za dru-ženje", kaže Šimunić.

Do sada su napravile tri humanitarna koncerta. Ističe da je prvi bilo teško orga-nizirati jer ih ljudi nisu znali, ali sada je puno bolje i svi izvođači se odazovu.

"Svi ti ljudi plate ulaznice i pjevaju besplatno. Za posljednji koncert koji smo radile za malog Minela iz Ostružnice, koji boluje od cerebralne paralize, nismo potrošile ništa novca jer su nam ljudi koji su tiskali plakate, uradili to besplatno, dobile smo dvoranu od škole, a mi smo riješile svu papirologiju. Imale smo i sponzore koji su nas sami kontaktirali, poklonili nam razne nagrade, a mi smo s tim nagradama zahvalile našoj publici koja podržava naš rad, dvorana je bila prepuna, a mnogo je i onih koji su kupili ulaznice, a nisu mogli doći, ali su tako željeli dati doprinos", rekla je Šimunić dodavši da su ljudi dobri, samo ih treba potaknuti.

Nedavno su od Ambasade SAD-a u BiH dobili i priznanje kao šampionke vo-lonterstva, što im je uz stalne pohvale i komentare dodatni vjetar u leđa da budu još bolje. Za narednu godinu imaju velike planove, uspostavile su brojne kontakte pa čak i s udrugama iz SAD-a koje intere-sira rad "Fojničke žene" i žele ostvariti saradnju s njima.

"Za narednu godinu planovi su još veći. Najbitnije nam je uposliti svoje žene i kupiti stvari koje nam nedostaju. Na listi prioriteta za ovu godinu ipak nam je malo više putovanja jer smo 2015. bile okupirane radom i malo smo putovale", rekla je Šimunić i pozvala sve dobre ljude da im se priključe u humanoj misiji.

Za Fojničke žene znaju i u SAD-uUdružene žene uz pjesmu čuvaju tradiciju i stvaraju ljepše okruženje

Klix.ba

Čestit Vam Božić isretna 2016. godina!Čestit Vam Božić i

sretna 2016. godina!

Čestit Vam Božić iobilje Božjeg blagoslova

u nastupajućoj2016. godini!

10

Fojnica u srcu

Moj maleni gradićna srcu mi ležiradost u meni budi, a od tuge bježi.Iznad mog gradićavisoke planine, ljepotica Vranicadivovske visine.

U tišini ljetne noćiFojnica nam bistra hita,žubor planinskih potočićai miris dozreloga žita.O Fojnico moja milati gradiću lijepi mojzauvijek u srcu ostajeljepota, miris i sjaj tvoj!

11

FOJNIČKAŠKRINJA


MOJ GRAD

STR VANJASTR VANJAFOJNICA, Džemala BijedićaFOJNICA, Džemala Bijedića

STR Kaurin commerceSTR Kaurin commerce

FOJNIČKAŠKRINJAIZ DRUGIH MEDIJA

"Krenule smo potom u bitku za pro-stor. Stara škola u Gojevićima je na pos-ljednjem katu imala prostorije u kojima je nekada bila firma za šivanje, ali bile su jako devastirane i u lošem stanju. Rav-natelj škole, uz odobrenje Ministarstva obrazovanja, nauke i sporta SBK dao nam je na raspolaganje te prostorije bes-platno. Prostor je bio zapušten, prljav, krov je prokišnjavao... Ima dobrih ljudi, pa smo tako dobile 20 novih stolica, do-bile smo nekoliko setova tanjura, a neke stvari neophodne za rad smo i kupile što od doniranih sredstava što od prihoda s naših izložbi", kazala je Šimunić.

Sada imaju veliki broj radionica. Žene koje znaju šiti uče druge koje ne znaju, uče vezove, kuhaju, pjevaju, sviraju i za-bavljaju se. Njihov trud i rad počeli su mnogi prepoznavati te im se odazivaju na apele za pomoć koju prikupljaju za bolesnu djecu i siromašne obitelji.

"Kada smo izlagale svoje radove kod fontane ispred općine, mnogi su se zain-teresirali za naš rad, pa su nas kontak-tirali iz menadžmenta Reumala i s njima je uspostavljena zaista zavidna suradnja. Sada često u njihovim objektima radimo prezentacije svojih radova, običaja foj-ničkog kraja za goste koji borave u Foj-nici. Goste iz Slovenije, Dubrovnika, Istre smo i ugostile u svojim prostorijama. No-vac od toga uložimo u opremanje prosto-rija ili za pomoć nekome tko je u potrebi", rekla je.

Najstarija članica ima 84 godine, a najmlađe idu u drugi razred srednje ško-le. Trenutačno udruženje ima 89 članica, a svaki dan se priključuju nove. Marina ističe kako su ih na početku ismijavali,

pokušavali plasirati razne nesuglasice među članice, ali da su one vjerovale u sebe i ostvarile svoje ciljeve. Osim zaba-ve, članice pomažu jedna drugoj i svake nedjelje imaju duhovni sat kada pričaju o svojim problemima, a potom pričaju vi-ceve kako bi im se seansa završila smi-jehom.

"Imamo žene koje su imale problema u obitelji, koje su iz povratničkih obitelji koje su se ponovno kućile, žene koje su preživjele obiteljsko nasilje, doživjele tragedije u obitelji... Žene su se jedno-stavno uvukle u kuću, pogotovo starije i one koje nemaju posla. Ali sada imaju gdje da se okupe i izbace iz sebe puno toga što ih muči, ali i popune vrijeme koje ih je inače ubijalo. Zlatni dio ekipe su naše starije članice koje mi zovemo svo-jim draguljima. Neke žene su imale i psi-hičkih problema i najveće priznanje nam je kada se skinu s lijekova i kada im lje-kari potvrde da su kroz aktivnosti u udruženju uspjele", rekla je s osmijehom Marina koja zrači pozitivnom energijom.

I sama je imala zdravstvenih proble-ma, ali njen vedri duh i borba nisu dozvo-lili da padne..

"Mi pričamo svoja iskustva i kroz šta smo prošle, a samim tim i druge žene se otvore i olakšaju dušu. Sve je to kroz smijeh, opušteno tako da su veze koje sa-da postoje među nama zaista čvrste i is-krene. Nema više ogovaranja, nema više zavisti, sad smo tu jedna za drugu kad god i šta god zatreba. Ima nas puno, svih profesija i na svim mjestima tako da se sada podrazumijeva da ako "zapne" ima-mo svoju prijateljicu iz Udruge. Najljepši primjer je kada je jedna članica slomila

druženje "Fojnička žena" osnovano je u svibnju ove godine, ali su se žene Uudružile mnogo ranije. Predsjedni-

ca skupštine udruženja Marina Šimunić ispričala nam je kako su se počele družiti tijekom borbe za rijeku Gvožđanku, nisu dali da gradnja mini centrala uništi taj prirodni dragulj.

"Sve smo se poznavale i ranije, ne baš pretjerano družile, ali od tih dežura na rijeci bolje smo se upoznale, družile smo se, igrale karte, razgovarale i mijenjale recepte. Kada je protest okončan, počela su nam nedostajati okupljanja. S obzi-rom da je u međuvremenu formirana Eko udruga 'Gotuša' čije smo članice bile skoro sve, odlučile smo osnovati sekciju žena pri udruženju, što smo i učinile. Najprije smo se sastajale jednom tjedno, da bismo se nakon određenog vremena sastajale skoro svaki dan. Dečki iz naše Udruge su nam počeli prigovarati zbog toga, već smo počele praviti i radionice, prostor je bio mal, a najgore od svega nismo dozvoljavale pušenje u prostoriji. Iz dana u dan bilo nas je sve više, naše ak-tivnosti su se širile, te smo pokušale naći svoj prostor. U svome radu kao Sekcija bile smo također ograničene, te smo od-lučile registrirati svoje udruženje", kaza-la je Šimunić u razgovoru za Klix.ba.

Žene nisu imale novca, nisu imale prostor niti opremu, samo veliku želju. Okupile su se i svaka je donijela nešto: teglu džema ili ajvara, ljekovite kreme i bilje, šivene i pletene odjevne predmete s radionica, te su to izložile u čaršiji i us-pjele prikupiti novac za registraciju.

Antonio Tomičić

Dijana Guja

Bojan Trogrančić

Lorena Đepić - V.2

ruku i plakala jer ne može zasijati baštu, a onda su žene otišle i iznenadile je, bašta je bila zasijana za tren, njenoj sreći nigdje kraja, a nama još jedan povod za dru-ženje", kaže Šimunić.

Do sada su napravile tri humanitarna koncerta. Ističe da je prvi bilo teško orga-nizirati jer ih ljudi nisu znali, ali sada je puno bolje i svi izvođači se odazovu.

"Svi ti ljudi plate ulaznice i pjevaju besplatno. Za posljednji koncert koji smo radile za malog Minela iz Ostružnice, koji boluje od cerebralne paralize, nismo potrošile ništa novca jer su nam ljudi koji su tiskali plakate, uradili to besplatno, dobile smo dvoranu od škole, a mi smo riješile svu papirologiju. Imale smo i sponzore koji su nas sami kontaktirali, poklonili nam razne nagrade, a mi smo s tim nagradama zahvalile našoj publici koja podržava naš rad, dvorana je bila prepuna, a mnogo je i onih koji su kupili ulaznice, a nisu mogli doći, ali su tako željeli dati doprinos", rekla je Šimunić dodavši da su ljudi dobri, samo ih treba potaknuti.

Nedavno su od Ambasade SAD-a u BiH dobili i priznanje kao šampionke vo-lonterstva, što im je uz stalne pohvale i komentare dodatni vjetar u leđa da budu još bolje. Za narednu godinu imaju velike planove, uspostavile su brojne kontakte pa čak i s udrugama iz SAD-a koje intere-sira rad "Fojničke žene" i žele ostvariti saradnju s njima.

"Za narednu godinu planovi su još veći. Najbitnije nam je uposliti svoje žene i kupiti stvari koje nam nedostaju. Na listi prioriteta za ovu godinu ipak nam je malo više putovanja jer smo 2015. bile okupirane radom i malo smo putovale", rekla je Šimunić i pozvala sve dobre ljude da im se priključe u humanoj misiji.

Za Fojničke žene znaju i u SAD-uUdružene žene uz pjesmu čuvaju tradiciju i stvaraju ljepše okruženje

Klix.ba

Čestit Vam Božić isretna 2016. godina!Čestit Vam Božić i

sretna 2016. godina!

Čestit Vam Božić iobilje Božjeg blagoslova

u nastupajućoj2016. godini!

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

GRADINAGRADINA

FOJNIČKAŠKRINJA

Potomci doseljenika koji su na-seljavali široko područje od La-guma, Gornje Gradine, Ragala i Carevog Dola danas su skon-centrirani na prostoru Donje Gradine, uživaju blagodati su-vremenog života, ali selo ne-ma niti jednog djeteta koje ide u školu.


Čitao sam štošta o toj gradini koju je istraživao i poznati istraživač Đuro Bas-ler, o njoj pisao Vlajko Palavestra, narod-nu predaju prenosio L. Grđić-Bjelokosić, ali najdojmljivije djeluje doživljeni sus-ret u prirodi.

Prekrasan sunčan dan za mjesec stu-deni iskoristio sam na željeni način i u društvu susjeda Marinka Okića obišao široko područje Gradine i Ragala, na kojem je nekada bujao život, a danas se sveo na polovicu useljenih kuća u Donjoj Gradini. Kako nismo pronašli pogodnog "domaćeg" vodiča, oslonili smo se na Ma-rinkovo poznavanje područja, premda i njegovo znanje nije ulijevalo sigurnost. Razlog: nastajalo je davno, u mladalač-kim godinama, pod dojmom zaljubljenog momka koji je pod izgovorom dolaska baki najviše vremena provodio na noć-nim sijelima, koristeći status privilegira-nog "stranca" u osvajanju domaćih cura. Držeći se jedinog puta koji je svojim krivinama pokušavao ublažiti naš napor u svladavanju velike uzbrdice iznad sela, obrasle hrastovom šumom, naišli smo na ruševine kuće Luke Glavočevića na tzv. Balvanu, a idući dalje nabasali na još jedno zapušteno imanje. Sudeći po buj-

starina postavljeni drveni križ, dajući do znanja kako mu je stalo da koliko-toliko očuva djedovinu.

Pješačimo dalje, upijam detalje krajo-lika i pokušavam se snaći u prostoru dok Marinko objašnjava gdje su živjeli Kut-leše prije spuštanja u Donju Gradinu. Na rezervoaru pored puta ploča s informaci-jom kako ga je 70-ih godina gradio Fabi-jan Barišić "Lugulja", a prije dvije godine obnovila Anđelka Barišić.

Za lokalno stanovništvo kosa koja se proteže dolje prema groblju prirodna je granica koja razdvaja Gornju Gradinu od Ragala, mada su ti pojmovi u crkvenim maticama prilikom upisa često izmiješa-ni što bi neupućenome istraživaču moglo stvoriti zabunu.

Prešli smo tu granicu i našli se na području Ragala, na čistini odakle puca pogled u daljine. Kažu da sitna zado-voljstva čine čovjeka sretnim, a jedno od

nim smrekama, papri i trnju zemlja je bila plodna. Na njoj je nekada živio Niko Bošnjak "Petrić". Doselio je iz susjedstva preko šume, iz Carevog Dola gdje su inače živjeli Bošnjaci "Miške". Bio je ože-njen od Miličevića-Stilića iz Ragala. Od imanja je digao ruke odlaskom kod sina "Ivure" u Ostružnicu gdje je umro i sa-hranjen u tamošnjem groblju. Za kratki predah i kušanje ovogodišnje rakije izabrali smo poleglo stablo jasike pored ostataka štale, uzgred razglabajući kako bi zagonetna gradina morala biti tu negdje. I zaista, tek što smo načinili prve korake na zaravni pojavio se duboki ja-rak izazivajući naše ushićenje zbog pro-nalaska, ali i viđenim. U ruci sam držao skicu nacrtanu po skici iz knjige Vlajke Palavestre o toponimima fojničkog kraja te tako tragao dalje po prostranoj zarav-ni. Baš kao što piše; izuzetan obrambeni sustav činili su koncentrični prstenovi dubokih jaraka. Prva dva se nalaze tik ispod platoa, a druga dva 30-ak metara niže. Prosječna dubina jaraka danas je 4-5 metara, a širina 6-7 metara. Kada su kopani? Je li im uloga bila obrambena ili su služili za ispiranje rude? Može se sa-mo nagađati. Rijedak je ovo primjer u

njih je svakako naći se na ovim visinama, u prirodi gdje ispod nebeskog plavetnila s ponekim tragom zrakoplova samo kru-že orlovi. Tužnu sliku ruševina nekada golemog i uređenog imanja Augustina Bošnjaka pokušavaju ublažiti breze svo-jim zlatnim bojama. Njegov sin Slavko sa-gradio je solidnu nadstrešnicu s dugač-kim masivnim stolom koji se, očigledno, često koristi. Pored je drveno korito u koje teče voda. Nigdje nismo žurili, sjedili smo, pijuckali rakiju i mezili… Slušao sam Marinkova draga sjećanja iz mlado-sti kada su Gradina i Ragale bili puni života, omladine. Zavolio je taj kraj, u njemu osjetio treptaje zaljubljenog srca, odatle se i oženio.

Krajnja točka našeg pješačenja bile su ruševine Miličevića "Boginih". Pokošeni prostor okućnice, stol, voda i ugarci drva gdje se roštiljalo govore kako i Mato če-sto dolazi. Gore dalje, u Zelenikama, pre-ma Carevom Dolu, živjeli su Vrepci-To-mići (saselili kod Štamparije). Zbog lakšeg snalaženja i pobližeg upućivanja na određeni dio tog mikro prostora ljudi su kao orijentir svakom lokalitetu davali naziv, uglavnom po prezimenu koje je na njemu obitovalo; Lijakov brijeg, Gornji Lijaci, Kutleše, Donji Lijaci, Gudići itd.

Spuštajući se iz "mrtvih" Ragala pre-ko zaraslih imanja prema počivalištu onih koji su cijele svoje živote uložili u njihovo stvaranje nemoguće je odagnati misli od zadnjeg rata, glavnog krivca posijane pustoši. Najbliža groblju nalazi se kućetina Perice Martića. Samo pokri-vena, u samoći broji godine od rata.

Groblje se nalazi u strani, ali se vidi velika briga živih za svoje pokojnike. Ure-dno je pokošeno, stare nadgrobne ploče ustupile su mjesto betonskim križevima i spomenicima pa djeluje kako je groblje

aleka prošlost Fojnice i njezine oko-lice u arheološkom smislu slabo je Distražena i ostat će nerješiva zago-

netka premda su do danas ostali brojni tragovi ljudske aktivnosti iz tog vreme-na.Jedna od zagonetki je i gradina Lagu-mi na oko 2,5 km udaljenosti sjevero-zapadno od naselja Fojnica. Nalazi se na izuzetnom strateškom položaju, na za-ravni iznad sela Gradina, poviše sastava rijeka Dragače i Čemernice.

BiH obrambenog sustava rovova i nasute zemlje. Na sjeverozapadnom dijelu pla-toa nalaze se ostaci objekta od naslaga kamena i žbuke. To dokazuje kako je gradina imala dug vijek, vjerojatno iz rimskog doba, a koristila se i u srednjem vijeku. Na jednom dijelu ustanovljeni su tragovi talioničarstva što ukazuje na pretpovijesno razdoblje. Zabilježena je narodna predaja da je voda dovođena sa Šćita, kilometrima daleko, na mjestima preko koža premazanih voskom. Foto-aparat je imao ulogu ovjekovječiti dubo-ke jarke po čijim su rubovima nadvijene bukve neobičnih oblika kojima su mrazovi netom stresli lišće pripremajući stabla za zimu.

Ispod zadnjeg bedema jarka pojav-ljuje se kamena ruševina, stara kuća Ante Barešića. Doselio je iz Sebešića nakon ženidbe s Ankicom Kutleša. Stotinjak metara dalje zjapi njihova nova, velika kuća, na kojoj su izmiješani tragovi posli-jeratne obnove i devastacije. Odatle se vidi Čemernica, selo u kojem još ima ži-vota, unatoč svojoj kobnoj prošlosti kada se u okolici eksploatirala ruda žive, a ru-dari umirali mladi od posljedica. Okić pokazuje na uzvišenje iznad Barešića i prisjeća se 80-ih godina kada se na za-ravni Jezerine po cijeli dan, do iznemo-glosti, naganjala nogometna lopta. Pred-njačili su žilavi Lijaci. Bilo ih je mnogo, i svi su dobro igrali.

Stol s klupama uz lijepu vikendicu u zagrađenom imanju ispod puta, s voć-njakom i ostacima ovogodišnjeg vrta, bio je neodoljiv na sunčanom danu pa smo ponovno posegnuli za sadržajima ruksa-ka. Osim obnove u ratu zapaljene viken-dice Zoran Lijak je u blizini obnovio i od

Izuzetan obrambeni sustav činili su koncentrični prstenovi dubokih jaraka

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

GRADINAGRADINA

FOJNIČKAŠKRINJA

Potomci doseljenika koji su na-seljavali široko područje od La-guma, Gornje Gradine, Ragala i Carevog Dola danas su skon-centrirani na prostoru Donje Gradine, uživaju blagodati su-vremenog života, ali selo ne-ma niti jednog djeteta koje ide u školu.


Čitao sam štošta o toj gradini koju je istraživao i poznati istraživač Đuro Bas-ler, o njoj pisao Vlajko Palavestra, narod-nu predaju prenosio L. Grđić-Bjelokosić, ali najdojmljivije djeluje doživljeni sus-ret u prirodi.

Prekrasan sunčan dan za mjesec stu-deni iskoristio sam na željeni način i u društvu susjeda Marinka Okića obišao široko područje Gradine i Ragala, na kojem je nekada bujao život, a danas se sveo na polovicu useljenih kuća u Donjoj Gradini. Kako nismo pronašli pogodnog "domaćeg" vodiča, oslonili smo se na Ma-rinkovo poznavanje područja, premda i njegovo znanje nije ulijevalo sigurnost. Razlog: nastajalo je davno, u mladalač-kim godinama, pod dojmom zaljubljenog momka koji je pod izgovorom dolaska baki najviše vremena provodio na noć-nim sijelima, koristeći status privilegira-nog "stranca" u osvajanju domaćih cura. Držeći se jedinog puta koji je svojim krivinama pokušavao ublažiti naš napor u svladavanju velike uzbrdice iznad sela, obrasle hrastovom šumom, naišli smo na ruševine kuće Luke Glavočevića na tzv. Balvanu, a idući dalje nabasali na još jedno zapušteno imanje. Sudeći po buj-

starina postavljeni drveni križ, dajući do znanja kako mu je stalo da koliko-toliko očuva djedovinu.

Pješačimo dalje, upijam detalje krajo-lika i pokušavam se snaći u prostoru dok Marinko objašnjava gdje su živjeli Kut-leše prije spuštanja u Donju Gradinu. Na rezervoaru pored puta ploča s informaci-jom kako ga je 70-ih godina gradio Fabi-jan Barišić "Lugulja", a prije dvije godine obnovila Anđelka Barišić.

Za lokalno stanovništvo kosa koja se proteže dolje prema groblju prirodna je granica koja razdvaja Gornju Gradinu od Ragala, mada su ti pojmovi u crkvenim maticama prilikom upisa često izmiješa-ni što bi neupućenome istraživaču moglo stvoriti zabunu.

Prešli smo tu granicu i našli se na području Ragala, na čistini odakle puca pogled u daljine. Kažu da sitna zado-voljstva čine čovjeka sretnim, a jedno od

nim smrekama, papri i trnju zemlja je bila plodna. Na njoj je nekada živio Niko Bošnjak "Petrić". Doselio je iz susjedstva preko šume, iz Carevog Dola gdje su inače živjeli Bošnjaci "Miške". Bio je ože-njen od Miličevića-Stilića iz Ragala. Od imanja je digao ruke odlaskom kod sina "Ivure" u Ostružnicu gdje je umro i sa-hranjen u tamošnjem groblju. Za kratki predah i kušanje ovogodišnje rakije izabrali smo poleglo stablo jasike pored ostataka štale, uzgred razglabajući kako bi zagonetna gradina morala biti tu negdje. I zaista, tek što smo načinili prve korake na zaravni pojavio se duboki ja-rak izazivajući naše ushićenje zbog pro-nalaska, ali i viđenim. U ruci sam držao skicu nacrtanu po skici iz knjige Vlajke Palavestre o toponimima fojničkog kraja te tako tragao dalje po prostranoj zarav-ni. Baš kao što piše; izuzetan obrambeni sustav činili su koncentrični prstenovi dubokih jaraka. Prva dva se nalaze tik ispod platoa, a druga dva 30-ak metara niže. Prosječna dubina jaraka danas je 4-5 metara, a širina 6-7 metara. Kada su kopani? Je li im uloga bila obrambena ili su služili za ispiranje rude? Može se sa-mo nagađati. Rijedak je ovo primjer u

njih je svakako naći se na ovim visinama, u prirodi gdje ispod nebeskog plavetnila s ponekim tragom zrakoplova samo kru-že orlovi. Tužnu sliku ruševina nekada golemog i uređenog imanja Augustina Bošnjaka pokušavaju ublažiti breze svo-jim zlatnim bojama. Njegov sin Slavko sa-gradio je solidnu nadstrešnicu s dugač-kim masivnim stolom koji se, očigledno, često koristi. Pored je drveno korito u koje teče voda. Nigdje nismo žurili, sjedili smo, pijuckali rakiju i mezili… Slušao sam Marinkova draga sjećanja iz mlado-sti kada su Gradina i Ragale bili puni života, omladine. Zavolio je taj kraj, u njemu osjetio treptaje zaljubljenog srca, odatle se i oženio.

Krajnja točka našeg pješačenja bile su ruševine Miličevića "Boginih". Pokošeni prostor okućnice, stol, voda i ugarci drva gdje se roštiljalo govore kako i Mato če-sto dolazi. Gore dalje, u Zelenikama, pre-ma Carevom Dolu, živjeli su Vrepci-To-mići (saselili kod Štamparije). Zbog lakšeg snalaženja i pobližeg upućivanja na određeni dio tog mikro prostora ljudi su kao orijentir svakom lokalitetu davali naziv, uglavnom po prezimenu koje je na njemu obitovalo; Lijakov brijeg, Gornji Lijaci, Kutleše, Donji Lijaci, Gudići itd.

Spuštajući se iz "mrtvih" Ragala pre-ko zaraslih imanja prema počivalištu onih koji su cijele svoje živote uložili u njihovo stvaranje nemoguće je odagnati misli od zadnjeg rata, glavnog krivca posijane pustoši. Najbliža groblju nalazi se kućetina Perice Martića. Samo pokri-vena, u samoći broji godine od rata.

Groblje se nalazi u strani, ali se vidi velika briga živih za svoje pokojnike. Ure-dno je pokošeno, stare nadgrobne ploče ustupile su mjesto betonskim križevima i spomenicima pa djeluje kako je groblje

aleka prošlost Fojnice i njezine oko-lice u arheološkom smislu slabo je Distražena i ostat će nerješiva zago-

netka premda su do danas ostali brojni tragovi ljudske aktivnosti iz tog vreme-na.Jedna od zagonetki je i gradina Lagu-mi na oko 2,5 km udaljenosti sjevero-zapadno od naselja Fojnica. Nalazi se na izuzetnom strateškom položaju, na za-ravni iznad sela Gradina, poviše sastava rijeka Dragače i Čemernice.

BiH obrambenog sustava rovova i nasute zemlje. Na sjeverozapadnom dijelu pla-toa nalaze se ostaci objekta od naslaga kamena i žbuke. To dokazuje kako je gradina imala dug vijek, vjerojatno iz rimskog doba, a koristila se i u srednjem vijeku. Na jednom dijelu ustanovljeni su tragovi talioničarstva što ukazuje na pretpovijesno razdoblje. Zabilježena je narodna predaja da je voda dovođena sa Šćita, kilometrima daleko, na mjestima preko koža premazanih voskom. Foto-aparat je imao ulogu ovjekovječiti dubo-ke jarke po čijim su rubovima nadvijene bukve neobičnih oblika kojima su mrazovi netom stresli lišće pripremajući stabla za zimu.

Ispod zadnjeg bedema jarka pojav-ljuje se kamena ruševina, stara kuća Ante Barešića. Doselio je iz Sebešića nakon ženidbe s Ankicom Kutleša. Stotinjak metara dalje zjapi njihova nova, velika kuća, na kojoj su izmiješani tragovi posli-jeratne obnove i devastacije. Odatle se vidi Čemernica, selo u kojem još ima ži-vota, unatoč svojoj kobnoj prošlosti kada se u okolici eksploatirala ruda žive, a ru-dari umirali mladi od posljedica. Okić pokazuje na uzvišenje iznad Barešića i prisjeća se 80-ih godina kada se na za-ravni Jezerine po cijeli dan, do iznemo-glosti, naganjala nogometna lopta. Pred-njačili su žilavi Lijaci. Bilo ih je mnogo, i svi su dobro igrali.

Stol s klupama uz lijepu vikendicu u zagrađenom imanju ispod puta, s voć-njakom i ostacima ovogodišnjeg vrta, bio je neodoljiv na sunčanom danu pa smo ponovno posegnuli za sadržajima ruksa-ka. Osim obnove u ratu zapaljene viken-dice Zoran Lijak je u blizini obnovio i od

Izuzetan obrambeni sustav činili su koncentrični prstenovi dubokih jaraka

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

15

FOJNIČKAŠKRINJA


nute ražnjiće.Današnja Gradina se dakle završava s

Vrepcima kao i asfaltna traka, pružena 1987. godine. Financirali su ga mještani, ali ne zaboravljaju one najzaslužnije; od Duška Kanlića, tadašnjeg komandira mi-licije i predsjednika MZ Fojnica (Gradina također potpada toj MZ) koji je kao i Ran-ko Kutleša sa svoje pozicije "pogurao" projekt, a najizdašniji u plaćanju bili su Anto (Jozo) Kutleša (1925.) i Zorinko (Augustin) Bošnjak (1952.), na radu u Francuskoj. Zanimljiva je sudbina tog Ante Kutleše. Nestao je u II. svjetskom

potomstvo preko trojice sinova i šest kćeri. Umro je od posljedica logorovanja kao ratni zarobljenik u II. svjetskom ratu. Pričao je ukućanima kako su u logorskoj žici jadni i gladni kisnuli 15 dana. Pri-nuđen glađu pojeo je svoj opasač! Ni nje-gov sin Nikola (1919.-1973.) nije mnogo dulje živio. Radeći u Čemernici u rudniku žive udisao je njezinu prašinu, obolio od silikoze na plućima i umro ne primivši ni prvu mirovinu za koju je dobio rješenje. Njegova žena Marija (1923.) r. Šimunić iz Ponjušine, koja mi je ovo ispričala, i danas je živa.

ratu, i mislilo se kako ga je zadesila sud-bina brojnih Hrvata u hrvatskoj vojsci. Međutim, pojavio se nakon 35 godina i ispričao svoju priču. Ranjen je negdje kod Zidanog Mosta u Sloveniji, prebačen i liječen u Austriji, tamo ostao, zaposlio se i zasnovao obitelj. Nakon rata asfalt je pokrpan zahvaljujući ispunjenim prediz-bornim obećanjima stranke HDZ 1990.

Inače, Vrepci su u Gradinu doselili re-lativno kasno. Braća Ilija i Nikola su došli iz Sebešića/Rostova. Zemlju su kupili od Kneževića, prvih stanovnika katolika današnje Gradine koji su se spustili još niže, kupujući zemlju od fojničkih mu-slimana Pubovića. Bila su trojica braće – Ivan, Anto "Tonćo" i Marijan. Tonćo je, po pričanju današnjih starih iz Gradine, izgubio život na jeftin način u II. svjet-skom ratu, navodno trčeći za četnicima da mu vrate od žene ukraden belenzuk (srebrena narukvica), a oni su ga ubili. Njegov unuk Željko, jedan od rijetkih muških potomaka, nakon zadnjeg rata ostao je živjeti u Kiseljaku pa Kneževića više nema u Gradini.

Istražujući povijest naših sela i podri-jetla pojedinih rodova upada u oči kako je zemlja često mijenjala vlasnike; kupo-vana je, mijenjana, preprodavana, uzi-mana u zakup…

Nikola (Jozo) Kutleša (1919.-1973.) također je kupio zemlju od Pubovića ka-da se odlučio prvi od Kutleša s obitelji saseliti iz Ragalau Donju Gradinu. Bilo je to 1967. godine, a uskoro su njegov pri-mjer slijedili i drugi.

Prezime Lijak bilo je najbrojnije u Gornjoj Gradini, a kako je u zadnjem ratu temeljito spaljena nitko se više nije vra-tio na zgarište, uglavnom su se raspršili po svijetu. Najbliži je bio Vinko, kupivši kuću od Luke Glavočevića u D. Gradini, no nakon njegove smrti ostala je zaključana (djeca u inozemstvu).

Rodonačelnik loze Lijaka iz G. Gradi-ne je Niko, sin Ante Lijaka iz Neretve i Jozefine r. Šunjić (Bućo). Niko se po dola-sku iz Neretve 1869. godine oženio Ka-tom iz obitelji Kudić koja se nešto ranije doselila iz Rame u Ragale. U svom dugom životnom vijeku Niko se ženio još jed-nom, 1907. je vjenčao Lucu Štekić r. Mi-loš. Nikin sin Marko (1882.-1943.) ože-nio je Katu r. Madžar iz Brestovskog s kojom je izrodio porod od 9 djece – sve sinove! Do današnjih dana život su pro-dužili njegovi sinovi Blaž (oženjen Anom Mijatović), Niko (oženjen Marijom Kve-sić – Barjaktar), Mato (ženio se dva puta) i Marko (oženjen, živio u Kiseljaku). Od petorice sinova koji su poživjeli jedini nije imao potomstvo Pero, zvani "Vrčva". Oni malo stariji pamte ga odjevenog u odijelo kako po fojničkoj čaršiji svirkom frule i dvojnica, te šaljivim dosjetkama, uveseljava djecu i druge prolaznike. Od-ređeno vrijeme su pod jednim krovom živjela četvorica braće sa svojim obitelji-ma. Lijaci su se vremenom osamosta-ljivali i širili pa su iza tzv. Lijakove kose nastali Gornji i Donji Lijaci. Taj rod je ostao prepoznatljiv po svom glazbenom talentu i veseloj naravi. Vinko Lijak je

formirano tek nakon II. svjetskog rata, a nije tako. Tome je zasigurno doprinio i pokojni Ivo (Augustin) Bošnjak "Prco" koji je držeći kamenorezački obrt u Bu-sovači urezivao prezimena na križevima i spomenicima: Lijak, Martić, Miličević, Vrebac, Barišić, Glavočević, Kutleša, Kne-žević, Gudić i Bošnjak. Malo me iznena-dilo što je ovdje ukopan i Stipo Budimir (1916.-1992.) poznat u fojničkoj čaršiji kao "Stipan" s kojim su lokalni šereti iz-vodili šegu, pa "Kuko" (Slavko Knežević) vozač bicikla s volanom, i Pero Lijak, za-bavljač s frulom i dvojnicama. Sve su to bili mali, obični ljudi kojih se i danas spomene, jer su na svoj način ostali sim-boli jednog vremena naše male čaršije.

Od groblja do Donje Gradine put je zaista dobar, ravan, pored njega sasječen pojas sitnog raslinja kako se ne bi zimi natkučivalo na put. Jer, groblje nekada na sredini sada je udaljeno više od kilome-tra, preko dva potoka – Dubokog i Šesta-novca, pa nije ugodno kad netko umre u vrijeme dubokog snijega.

Za održavanje puta, ograđivanje gro-blja, ustroj evidencije članstva, i realiza-cije drugih projekata (rasvjeta, telefon, komunalne usluge itd.) koji su bili na dobrobit mještana Gradine svakako je najzaslužniji Ranko Kutleša. Ali, i on je posustao i digao ruke od svega kada je kritična masa oprečnosti i mimoilaženja s ljudima prevagnula na jednu stranu.

Krug našega pješačenja zatvorio se kod našeg parkiranog automobila, ali Gradinu nismo odmah napustili jer se "ispriječio" Anđelko Vrebac sa svinjoko-ljom pa nije bilo kulturno odbiti tek ski-

Istražujući crkvene matice pouzdano sam utvrdio kako su Kutleše starinom iz okolice Duvna, tj. Dumna, kako se nekada nazivao današnji Tomislavgrad. U Ragale su došli pred kraj turske vladavine, kada je val doseljavanja iz zapadnohercego-vačkih i dalmatinskih krajeva već jenja-vao. Prvi doseljenici bila su braća Nikola i Ivo Kutleša, sinovi Bože Kutleše i Matije r. Jurišić iz Zagorja, župa Duvanjska (op.p. danas pripada općini Posušje). Od Janjka Kutleše sam saznao kako je s njima kre-nuo i treći brat, ali je odlučio ostati neg-dje na prostoru današnjeg Novog Travni-ka i tamošnje Kutleše su njegovi potomci. Ivo se vjenčao u Duvnu 1873. godine s Ružom Ljoljo, kćerkom Stjepana iz Raga-la i Mande Krainović iz Duvna, a njegov brat Nikola se ženio dva puta. S prvom ženom, Ružom Knezović (Knežević) iz Neretve (vj. 28.11.1877.) imao je sedme-ro djece, a s udovicom Jelom r. Božić s Tješila još troje. Od tada loza Kutleša počinje rasti, a potomci sklapaju brakove sa susjedima – Miličevićima, Lijacima, Kudićima, Vrepcima, Mijatovićima itd, stvarajući rodbinske veze, šireći svoja imanja. Prije njih tu su zemlju imali, pa prodali, Budimiri.

Braća Ivo i Nikola "Nikolica", kako su ga zvali, bili su vrijedni i radišni ljudi. Krčili su zemlju po Ragalama i G. Gradini, na mjestima veoma kamenitu i plitku, na drugim pak (kao u Osojima) plodnu i duboku. Navečer, po povratku kući, još bi na ramenima ponijeli i drva. Nikolin sin Jozo (1900.-1943.) kratko je živio, ali je s Anom r. Čiča iz Kreševa ostavio brojno

Gradina, veljače 1960: Vjenčanje Pere (Jozo) Kutleše i Matije r. Mijatović s Plana

Gornja Gradina, oko 1965.godine. Braća Lijaci s majkom Katom r. Mađar (1883-1966). Slijeva: Pero (1919), Niko (1912), Mato (1914) i Marko (1928)

Gradina, 70-ih; sijelo povodom sljemena na kući Mije „Miše“ Kneževića

Ranko, otac mu Mijo Kutleša, drži kći Katicu i Janjko

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

15

FOJNIČKAŠKRINJA


nute ražnjiće.Današnja Gradina se dakle završava s

Vrepcima kao i asfaltna traka, pružena 1987. godine. Financirali su ga mještani, ali ne zaboravljaju one najzaslužnije; od Duška Kanlića, tadašnjeg komandira mi-licije i predsjednika MZ Fojnica (Gradina također potpada toj MZ) koji je kao i Ran-ko Kutleša sa svoje pozicije "pogurao" projekt, a najizdašniji u plaćanju bili su Anto (Jozo) Kutleša (1925.) i Zorinko (Augustin) Bošnjak (1952.), na radu u Francuskoj. Zanimljiva je sudbina tog Ante Kutleše. Nestao je u II. svjetskom

potomstvo preko trojice sinova i šest kćeri. Umro je od posljedica logorovanja kao ratni zarobljenik u II. svjetskom ratu. Pričao je ukućanima kako su u logorskoj žici jadni i gladni kisnuli 15 dana. Pri-nuđen glađu pojeo je svoj opasač! Ni nje-gov sin Nikola (1919.-1973.) nije mnogo dulje živio. Radeći u Čemernici u rudniku žive udisao je njezinu prašinu, obolio od silikoze na plućima i umro ne primivši ni prvu mirovinu za koju je dobio rješenje. Njegova žena Marija (1923.) r. Šimunić iz Ponjušine, koja mi je ovo ispričala, i danas je živa.

ratu, i mislilo se kako ga je zadesila sud-bina brojnih Hrvata u hrvatskoj vojsci. Međutim, pojavio se nakon 35 godina i ispričao svoju priču. Ranjen je negdje kod Zidanog Mosta u Sloveniji, prebačen i liječen u Austriji, tamo ostao, zaposlio se i zasnovao obitelj. Nakon rata asfalt je pokrpan zahvaljujući ispunjenim prediz-bornim obećanjima stranke HDZ 1990.

Inače, Vrepci su u Gradinu doselili re-lativno kasno. Braća Ilija i Nikola su došli iz Sebešića/Rostova. Zemlju su kupili od Kneževića, prvih stanovnika katolika današnje Gradine koji su se spustili još niže, kupujući zemlju od fojničkih mu-slimana Pubovića. Bila su trojica braće – Ivan, Anto "Tonćo" i Marijan. Tonćo je, po pričanju današnjih starih iz Gradine, izgubio život na jeftin način u II. svjet-skom ratu, navodno trčeći za četnicima da mu vrate od žene ukraden belenzuk (srebrena narukvica), a oni su ga ubili. Njegov unuk Željko, jedan od rijetkih muških potomaka, nakon zadnjeg rata ostao je živjeti u Kiseljaku pa Kneževića više nema u Gradini.

Istražujući povijest naših sela i podri-jetla pojedinih rodova upada u oči kako je zemlja često mijenjala vlasnike; kupo-vana je, mijenjana, preprodavana, uzi-mana u zakup…

Nikola (Jozo) Kutleša (1919.-1973.) također je kupio zemlju od Pubovića ka-da se odlučio prvi od Kutleša s obitelji saseliti iz Ragalau Donju Gradinu. Bilo je to 1967. godine, a uskoro su njegov pri-mjer slijedili i drugi.

Prezime Lijak bilo je najbrojnije u Gornjoj Gradini, a kako je u zadnjem ratu temeljito spaljena nitko se više nije vra-tio na zgarište, uglavnom su se raspršili po svijetu. Najbliži je bio Vinko, kupivši kuću od Luke Glavočevića u D. Gradini, no nakon njegove smrti ostala je zaključana (djeca u inozemstvu).

Rodonačelnik loze Lijaka iz G. Gradi-ne je Niko, sin Ante Lijaka iz Neretve i Jozefine r. Šunjić (Bućo). Niko se po dola-sku iz Neretve 1869. godine oženio Ka-tom iz obitelji Kudić koja se nešto ranije doselila iz Rame u Ragale. U svom dugom životnom vijeku Niko se ženio još jed-nom, 1907. je vjenčao Lucu Štekić r. Mi-loš. Nikin sin Marko (1882.-1943.) ože-nio je Katu r. Madžar iz Brestovskog s kojom je izrodio porod od 9 djece – sve sinove! Do današnjih dana život su pro-dužili njegovi sinovi Blaž (oženjen Anom Mijatović), Niko (oženjen Marijom Kve-sić – Barjaktar), Mato (ženio se dva puta) i Marko (oženjen, živio u Kiseljaku). Od petorice sinova koji su poživjeli jedini nije imao potomstvo Pero, zvani "Vrčva". Oni malo stariji pamte ga odjevenog u odijelo kako po fojničkoj čaršiji svirkom frule i dvojnica, te šaljivim dosjetkama, uveseljava djecu i druge prolaznike. Od-ređeno vrijeme su pod jednim krovom živjela četvorica braće sa svojim obitelji-ma. Lijaci su se vremenom osamosta-ljivali i širili pa su iza tzv. Lijakove kose nastali Gornji i Donji Lijaci. Taj rod je ostao prepoznatljiv po svom glazbenom talentu i veseloj naravi. Vinko Lijak je

formirano tek nakon II. svjetskog rata, a nije tako. Tome je zasigurno doprinio i pokojni Ivo (Augustin) Bošnjak "Prco" koji je držeći kamenorezački obrt u Bu-sovači urezivao prezimena na križevima i spomenicima: Lijak, Martić, Miličević, Vrebac, Barišić, Glavočević, Kutleša, Kne-žević, Gudić i Bošnjak. Malo me iznena-dilo što je ovdje ukopan i Stipo Budimir (1916.-1992.) poznat u fojničkoj čaršiji kao "Stipan" s kojim su lokalni šereti iz-vodili šegu, pa "Kuko" (Slavko Knežević) vozač bicikla s volanom, i Pero Lijak, za-bavljač s frulom i dvojnicama. Sve su to bili mali, obični ljudi kojih se i danas spomene, jer su na svoj način ostali sim-boli jednog vremena naše male čaršije.

Od groblja do Donje Gradine put je zaista dobar, ravan, pored njega sasječen pojas sitnog raslinja kako se ne bi zimi natkučivalo na put. Jer, groblje nekada na sredini sada je udaljeno više od kilome-tra, preko dva potoka – Dubokog i Šesta-novca, pa nije ugodno kad netko umre u vrijeme dubokog snijega.

Za održavanje puta, ograđivanje gro-blja, ustroj evidencije članstva, i realiza-cije drugih projekata (rasvjeta, telefon, komunalne usluge itd.) koji su bili na dobrobit mještana Gradine svakako je najzaslužniji Ranko Kutleša. Ali, i on je posustao i digao ruke od svega kada je kritična masa oprečnosti i mimoilaženja s ljudima prevagnula na jednu stranu.

Krug našega pješačenja zatvorio se kod našeg parkiranog automobila, ali Gradinu nismo odmah napustili jer se "ispriječio" Anđelko Vrebac sa svinjoko-ljom pa nije bilo kulturno odbiti tek ski-

Istražujući crkvene matice pouzdano sam utvrdio kako su Kutleše starinom iz okolice Duvna, tj. Dumna, kako se nekada nazivao današnji Tomislavgrad. U Ragale su došli pred kraj turske vladavine, kada je val doseljavanja iz zapadnohercego-vačkih i dalmatinskih krajeva već jenja-vao. Prvi doseljenici bila su braća Nikola i Ivo Kutleša, sinovi Bože Kutleše i Matije r. Jurišić iz Zagorja, župa Duvanjska (op.p. danas pripada općini Posušje). Od Janjka Kutleše sam saznao kako je s njima kre-nuo i treći brat, ali je odlučio ostati neg-dje na prostoru današnjeg Novog Travni-ka i tamošnje Kutleše su njegovi potomci. Ivo se vjenčao u Duvnu 1873. godine s Ružom Ljoljo, kćerkom Stjepana iz Raga-la i Mande Krainović iz Duvna, a njegov brat Nikola se ženio dva puta. S prvom ženom, Ružom Knezović (Knežević) iz Neretve (vj. 28.11.1877.) imao je sedme-ro djece, a s udovicom Jelom r. Božić s Tješila još troje. Od tada loza Kutleša počinje rasti, a potomci sklapaju brakove sa susjedima – Miličevićima, Lijacima, Kudićima, Vrepcima, Mijatovićima itd, stvarajući rodbinske veze, šireći svoja imanja. Prije njih tu su zemlju imali, pa prodali, Budimiri.

Braća Ivo i Nikola "Nikolica", kako su ga zvali, bili su vrijedni i radišni ljudi. Krčili su zemlju po Ragalama i G. Gradini, na mjestima veoma kamenitu i plitku, na drugim pak (kao u Osojima) plodnu i duboku. Navečer, po povratku kući, još bi na ramenima ponijeli i drva. Nikolin sin Jozo (1900.-1943.) kratko je živio, ali je s Anom r. Čiča iz Kreševa ostavio brojno

Gradina, veljače 1960: Vjenčanje Pere (Jozo) Kutleše i Matije r. Mijatović s Plana

Gornja Gradina, oko 1965.godine. Braća Lijaci s majkom Katom r. Mađar (1883-1966). Slijeva: Pero (1919), Niko (1912), Mato (1914) i Marko (1928)

Gradina, 70-ih; sijelo povodom sljemena na kući Mije „Miše“ Kneževića


16 17

FOJNIČKAŠKRINJAPRIČE IZ ZAVIČAJA


Barišići: Spomenuo sam ranije kako je prvi doselio Anto, došavši na ženinstvo (Kutleša). U D. Gradini kuću ima Žarko, sin Fabijana "Lugulje", na radu u ino-zemstvu.

Prezime Glavočević potpuno je ne-stalo. I oni su nekada došli na ženinstvo (Gudić), a kasnije su njihovi potomci rasprodali Lijacima pa danas niti imaju kuće niti zemlju (osim na uzvišici iznad sela, na Balvanu, gdje je bila kuća Luke Glavočevića).

Komšići: Majka Fabijana Barišića "Lugulje", Ljuba, kao udovica udala se u Orahovo za Komšića i rodila sina Jozu. Kad joj je umro i taj čovjek vratila se u

Zelenike (iznad Ragala) u staru kuću i sa sobom dovela sina. Jozo se kasnije ože-nio Lucijom Knežević iz Gradine kupivši komad zemlje od fojničkog obućara Ha-zima Pubovića i sagradio kuću u kojoj i danas žive. Djeca su otišla za svojom srećom…

Prema shematizmu franjevačke pro-vincije Bosne Srebrene za 1856. godinu u Gradini je živjelo 5 katoličkih obitelji s 21 članom, dok su Ragale u isto vrijeme ima-le 16 obitelji sa 71 članom. Godine 1932. Gradina je imala 56 stanovnika, a po popisu iz 1991. godine u njoj su živjela 182 stanovnika (159 Hrvata, 3 Jugosla-vena i 20 Muslimana).

Raseljavanje stanovništva iz Ragala i G. Gradine započelo je već iza II. svjet-skog rata kada se tražila radna snaga u tvornicama i rudnicima za obnovu novo-nastale države. Proces raseljavanja nika-da više nije prestao; 70-ih godina ljudi su počeli kupovati zemlju od fojničkih mu-slimana u Donjoj Gradini i graditi kuće kako bi im bilo bliže ići na posao. Neki su otišli i dalje trbuhom za kruhom. Sve su to razumljivi migracijski procesi, ali naj-tragičnije raseljavanje dogodilo se 90-ih kada je ratni požar progutao sve preo-stale kuće spomenutog gornjeg kraja, a njihove žitelje svrstao u kolone progna-nika. Slabašna se pokazala nada kako će se napetost među dojučerašnjim susje-dima, stvorena ratnom psihozom iz okruženja, završiti na noćnim stražama i ophodnjama. Kad je oružje progovorilo smrtonosnim jezikom bilo je jasno da mali broj vojno sposobnih ljudi, zaroblje-nih u okruženju zajedno s civilima, neće moći obraniti ogromni prostor pred na-padom mnogostruko brojnijeg neprija-telja. Nakon jednodnevnog žestokog ot-pora uslijedilo je dramatično izvlačenje noću, između neprijateljskih položaja. Trebalo je najprije razminirati stazu pre-ma Zarastinu i proći na Malkoć gdje su bile prve crte HVO-a. Među civilima je bilo male djece i starijih osoba koje su, doslovno, morali nositi na leđima. U Gradini su ostali, u borbi poginuli, Slavko Bošnjak i Josip Arsenović iz Viteza. U selu je ostao nemoćni, stari Ivo Bošnjak (1911.). Čim su pripadnici ABiH ušli u selo, opljačkali su mu kuću, a njega ubili. Sve kuće u Ragalama i G. Gradini su, zajedno s pratećim objektima, spaljene dok su one u D. Gradini pošteđene jer su njih uselili novi stanari, prognani Musli-mani iz drugih krajeva BiH.

Prvi povratnici nakon primirja bili su Jozo Komšić i Vrepci. Očekivana obnova provedena je djelomice, za neke sa zaka-

svirao prim, njegov stričević Frano tam-buru, a dvojica sinova harmonike. Pamte se njihovi dolasci u Fojnicu u vrijeme po-klada, s Nikicom "Šćenetarom" na čelu, kada su svojim nastupom uz svirku po-dizali raspoloženje ljudima. Kultno okupljalište Gradinjana, mladih i starih, bila je kavana "Žurnal" (Vl. Kaurinović). Čini se kako nisu znali doći kući ako ne navrate u tu kavanu.

Mada svjestan ograničenosti prosto-ra moram spomenuti i ostale rodove koji su živjeli ili još žive u Gradini.

Gudići: U Ragale su doselili iz Rame donoseći prezime Kudić, i tako su upisi-vani u svim ispravama, da bi se od 30-ih godina 20. stoljeća ustalilo njihovo prezi-me Gudić. U starim dokumentima se mo-že naći kao prezime i Ramljak što jasno govori o njihovom podrijetlu. Prvi je do-selio Mato Kudić, sin Ive i Ivke r. Mihalj iz Rame. Došavši u Ragale oženio je 1845. godine Anu Marić čiji su roditelj također doselili iz Rame. U braku su imali osmero djece, od toga četiri sina, i oni su preci svih Gudića do danas. U Donju Gradinu su se spustili kupivši zemlju od Glavo-čevića i Kneževića. Danas je prezime ostalo na Kati, udovici Mate Gudića. Stari su pomrli, a mlađi su rasuti po svijetu.

Bošnjaci: Starinom su iz Rame, i od dolaska u Obojak (tj. Carev Do) počet-kom 19. stoljeća prati ih nadimak "Mi-ške". U Donju Gradinu je prvi saselio Ivo Bošnjak (1911.- ubijen 1993.) sa sino-vima, oko 1980. godine. Kuće njegovih sinova Frane i Ante nalaze se ispod puta u sredini sela.

Marija Lijak Majka

NA PRAGU STOTEPriča o Gradini bila bi nepotpuna kada

ne bih spomenuo najstariju župljanku Foj-nice, Mariju Lijak. Posjetio sam je na dan Svih svetih, nakon mise na groblju kada me je ugostila na ručku zajedno sa svojom bli-žom rodbinom. Kušajući njezino jelo i uku-snu patišmanju za desert uvjerio sam se u istinitost priče kako i danas, u 96-oj godini, održava kuću urednom, kuha, a svakog go-sta počasti. U Gradini je svi zovu jedno-stavno - "Majka".

Na temu svoga dugovječnog života blago će odmahnuti rukom dajući do zna-nja kako se nema što dobroga reći, a ipak će vam ispuniti znatiželju.

Djetinjstvo joj nije bilo lako, pa ni na-stavak života nije nudio optimizam. Rođe-na je 25. kolovoza 1920. godine u Deževi-cama u obitelji Kvesić (tj. Barjaktar, kako stoji u crkvenim knjigama). Roditelje ne pamti jer je s tri godine ostala siroče. Pri-mio ju je Niko Lovrić "Antunić" iz Podcito-nje kod kojeg je ostala sve do udaje. Veoma mlada se naučila slušati i raditi. Lovrići su držali konje, krave, obrađivali zemlju. Premda je u Deževicama imala tetke, obitelj Lovrić joj je ostala do danas bliskija, kao rod rođeni.

Iz Podcitonje se udala 1938. godine za Niku Lijaka (1912.-1989.) iz G. Gradine. Došla je u novu čeljad gdje je bilo još više zemlje i rada. Ubrzo je planuo II. svjetski rat sa svim nedaćama i stradanjima koje ratovi donose. Partizani su u selu imali svoj štab, pucali na Nijemce i njihove savez-nike, ovi odgovarali topovskim projekti-

lima zbog kojih su civili bježali u skloništa, u štale. Jednom su Nijemci došli i uhapsili Peru Kutlešu pod optužbom kako šuruje s partizanima. Ostao je na životu, ali su mu zapalili štalu.

Marija i Niko su sagradili novu kuću u koju su uselili, sjeća se dobro i danas, na Malu Gospojinu 1952. godine. Niko je kao pismen čovjek bio predradnik radeći u šumarstvu u Jezernici, na Pogorjelici, Stra-žici…, kasnije u rudniku žive u Čemernici, od čijih je posljedica umro 1989. godine. U braku s Nikom Marija je rodila devetero djece (četvero umrlo malih), podizala ih, radila na njivi i u štali (Niko rijetko ulazio u štalu, volio i popiti). Zadnji rat je dočekala u Gradini teško se mireći kako će morati ostaviti sve ono što je sa svojim Nikom stjecala. Prognanički život u Kiseljaku, po-tucanje od kolektivnog smještaja u školi, preko Duhra i povratka najprije u Šavnik (u kuću Čuturića) do povratka u Gradinu trajao je 12 godina. Ali, nije to bio povratak na ostavljeno ognjište u Gornjoj Gradini koja je bila potpuno spaljena, već u Donju Gradinu, u kuću koju su kupile njezine kćeri od Luke Glavočevića i uredili je za majčino stanovanje.

Vrijeme teče, počela su joj umirati i djeca, a Marija je još bistroga uma i pogle-da. Pamti vjeronauk iz dobi djetinjstva, a važnijim događajima godinu i datum.

Nije Marija samo život provela u Gra-dini, okružena šumom; vidjela je ona svje-tla velikih gradova i osjetila život u Nje-mačkoj, Austriji, Srbiji…, boraveći mjeseci-ma kod djece, ali se opet vraćala svome miru, u svoju Gradinu. Kod nabrajanja unučadi i praunučadi prva je izbrojala – 11 unučadi, 19 praunučadi i dvoje pra-praunučadi.

U razgovoru tiha, nenametljiva, obore-nog pogleda (zbog problema s kičmom), Marija na pohvale svojih gostiju kako je pripremila ukusan ručak skromno odgo-vara kako to "nije ništa". U tim riječima oslikava se dobar dio njezinog karaktera koji ne teži samohvali ili publicitetu. Ipak, njezinim će potomcima ostati CD sa snim-kom 95-og rođendana, kao što će i čitatelji "Fojničke škrinje" moći, tek nakon nago-vora kćeri Dragice na fotografiranje, ne samo pročitali već i vidjeli tko je majka cijele Gradine.

Iznenađujuće živahno ustala je i ispra-tila me do vrata na mome odlasku, uz poz-drav da ponovno navratim, a ja uzvratio željama za dobro zdravlje u kojem će dočekati 100-u.

šnjenjem. Premda nisu zapaljene, mnoge kuće su sustavno devastirane, a u nekim podrumima držane ovce. Većina današ-njih kuća je u najboljem izdanju, s fasa-dama, ali skoro polovica praznih.

Od infrastrukture u Gradinu je naj-prije došla struja (1966.). Zanimljivo, prije je prosvijetlila žarulja u Gornjoj već u Donjoj Gradini. Razlog: u Gornju Gra-dinu je dovedena iz Radeljkovca (od "Nirvane"), a u Donju Gradinu od Luka. Velike zasluge za dovod struje pripisuju se Peri Božiću, tadašnjem šumaru koji je imao svoje veze i omogućio im hrastove bandere. Po kućama je struju razvodio Mato Kapetanović iz Bakovića. Veselje povodom svršetka bilo je priređeno u kući Nikole Kutleše, na počeku D. Gradi-ne. Domaćini su ispekli janje, a Nikolin sin Anto (1953.) i danas pamti kako su stradali i njegovi zečevi koje je do tada brižno uzgajao. S vodoopskrbom nema problema; bogata izvorišta pitke vode ispod Laguma omogućila su da tako reći svako kućanstvo ima svoj vodovod.


Telefoni su zazvonili u Gradini nakon zadnjeg rata, a spojeni su na centralu u Mostaru (Eronet). Kroz selo je provede-na javna rasvjeta, uredno se plaća odvoz komunalnog otpada (JKP "Šćona", svakih 15 dana), postoje TV kanali preko Erone-tove mreže, internet…Po svemu nabroja-nome može se reći kako se Gradina osu-vremenila, ali te tehnološke blagodati pomažu tek starijima jer mladih, na žalost, skoro i nema. U Gradini se nekada znalo okupiti 40 lokalnih momaka i dje-vojaka na sijelu, na gumnu se igralo i veselilo. Danas nema niti jednog djeteta koje ide u školu, bilo osnovnu ili srednju! Poražavajući podatak koji zabrinjava i pored činjenice da su se oni koji su otišli preko granice dobro snašli i situirali te potpomažu svoje stare koji su ostali. Danas iz Gradine još poneko radi, ostalo su umirovljenici i osobe starije životne dobi. Zemlja njihovih predaka gore oda-kle su se spustili zarasta, obrađuju se tek okućnice. Imajući u vidu strukturu sta-novnika Gradine nimalo ne iznenađuje što su i njihove štale prazne. Samo A. Vrebac i A. Bošnjak drže krave, a Anto Kutleša nekoliko koza.

Optimizam je jaka vrlina, životna tur-bina koja će možda nekoga od onih koji su srcem i dušom vezani za ovo lijepo na-selje nadomak Fojnice pokrenuti da mu poboljša sliku u budućnosti.

Rudari iz rudnika u Čemernici, među kojima su Matan Gudić, Nikola Kutleša, Mijo Lovrić i Luka Glavočević

Blaž (Nikola) Kutleša (r. 1897.)

16 17

FOJNIČKAŠKRINJAPRIČE IZ ZAVIČAJA


Barišići: Spomenuo sam ranije kako je prvi doselio Anto, došavši na ženinstvo (Kutleša). U D. Gradini kuću ima Žarko, sin Fabijana "Lugulje", na radu u ino-zemstvu.

Prezime Glavočević potpuno je ne-stalo. I oni su nekada došli na ženinstvo (Gudić), a kasnije su njihovi potomci rasprodali Lijacima pa danas niti imaju kuće niti zemlju (osim na uzvišici iznad sela, na Balvanu, gdje je bila kuća Luke Glavočevića).

Komšići: Majka Fabijana Barišića "Lugulje", Ljuba, kao udovica udala se u Orahovo za Komšića i rodila sina Jozu. Kad joj je umro i taj čovjek vratila se u

Zelenike (iznad Ragala) u staru kuću i sa sobom dovela sina. Jozo se kasnije ože-nio Lucijom Knežević iz Gradine kupivši komad zemlje od fojničkog obućara Ha-zima Pubovića i sagradio kuću u kojoj i danas žive. Djeca su otišla za svojom srećom…

Prema shematizmu franjevačke pro-vincije Bosne Srebrene za 1856. godinu u Gradini je živjelo 5 katoličkih obitelji s 21 članom, dok su Ragale u isto vrijeme ima-le 16 obitelji sa 71 članom. Godine 1932. Gradina je imala 56 stanovnika, a po popisu iz 1991. godine u njoj su živjela 182 stanovnika (159 Hrvata, 3 Jugosla-vena i 20 Muslimana).

Raseljavanje stanovništva iz Ragala i G. Gradine započelo je već iza II. svjet-skog rata kada se tražila radna snaga u tvornicama i rudnicima za obnovu novo-nastale države. Proces raseljavanja nika-da više nije prestao; 70-ih godina ljudi su počeli kupovati zemlju od fojničkih mu-slimana u Donjoj Gradini i graditi kuće kako bi im bilo bliže ići na posao. Neki su otišli i dalje trbuhom za kruhom. Sve su to razumljivi migracijski procesi, ali naj-tragičnije raseljavanje dogodilo se 90-ih kada je ratni požar progutao sve preo-stale kuće spomenutog gornjeg kraja, a njihove žitelje svrstao u kolone progna-nika. Slabašna se pokazala nada kako će se napetost među dojučerašnjim susje-dima, stvorena ratnom psihozom iz okruženja, završiti na noćnim stražama i ophodnjama. Kad je oružje progovorilo smrtonosnim jezikom bilo je jasno da mali broj vojno sposobnih ljudi, zaroblje-nih u okruženju zajedno s civilima, neće moći obraniti ogromni prostor pred na-padom mnogostruko brojnijeg neprija-telja. Nakon jednodnevnog žestokog ot-pora uslijedilo je dramatično izvlačenje noću, između neprijateljskih položaja. Trebalo je najprije razminirati stazu pre-ma Zarastinu i proći na Malkoć gdje su bile prve crte HVO-a. Među civilima je bilo male djece i starijih osoba koje su, doslovno, morali nositi na leđima. U Gradini su ostali, u borbi poginuli, Slavko Bošnjak i Josip Arsenović iz Viteza. U selu je ostao nemoćni, stari Ivo Bošnjak (1911.). Čim su pripadnici ABiH ušli u selo, opljačkali su mu kuću, a njega ubili. Sve kuće u Ragalama i G. Gradini su, zajedno s pratećim objektima, spaljene dok su one u D. Gradini pošteđene jer su njih uselili novi stanari, prognani Musli-mani iz drugih krajeva BiH.

Prvi povratnici nakon primirja bili su Jozo Komšić i Vrepci. Očekivana obnova provedena je djelomice, za neke sa zaka-

svirao prim, njegov stričević Frano tam-buru, a dvojica sinova harmonike. Pamte se njihovi dolasci u Fojnicu u vrijeme po-klada, s Nikicom "Šćenetarom" na čelu, kada su svojim nastupom uz svirku po-dizali raspoloženje ljudima. Kultno okupljalište Gradinjana, mladih i starih, bila je kavana "Žurnal" (Vl. Kaurinović). Čini se kako nisu znali doći kući ako ne navrate u tu kavanu.

Mada svjestan ograničenosti prosto-ra moram spomenuti i ostale rodove koji su živjeli ili još žive u Gradini.

Gudići: U Ragale su doselili iz Rame donoseći prezime Kudić, i tako su upisi-vani u svim ispravama, da bi se od 30-ih godina 20. stoljeća ustalilo njihovo prezi-me Gudić. U starim dokumentima se mo-že naći kao prezime i Ramljak što jasno govori o njihovom podrijetlu. Prvi je do-selio Mato Kudić, sin Ive i Ivke r. Mihalj iz Rame. Došavši u Ragale oženio je 1845. godine Anu Marić čiji su roditelj također doselili iz Rame. U braku su imali osmero djece, od toga četiri sina, i oni su preci svih Gudića do danas. U Donju Gradinu su se spustili kupivši zemlju od Glavo-čevića i Kneževića. Danas je prezime ostalo na Kati, udovici Mate Gudića. Stari su pomrli, a mlađi su rasuti po svijetu.

Bošnjaci: Starinom su iz Rame, i od dolaska u Obojak (tj. Carev Do) počet-kom 19. stoljeća prati ih nadimak "Mi-ške". U Donju Gradinu je prvi saselio Ivo Bošnjak (1911.- ubijen 1993.) sa sino-vima, oko 1980. godine. Kuće njegovih sinova Frane i Ante nalaze se ispod puta u sredini sela.

Marija Lijak Majka

NA PRAGU STOTEPriča o Gradini bila bi nepotpuna kada

ne bih spomenuo najstariju župljanku Foj-nice, Mariju Lijak. Posjetio sam je na dan Svih svetih, nakon mise na groblju kada me je ugostila na ručku zajedno sa svojom bli-žom rodbinom. Kušajući njezino jelo i uku-snu patišmanju za desert uvjerio sam se u istinitost priče kako i danas, u 96-oj godini, održava kuću urednom, kuha, a svakog go-sta počasti. U Gradini je svi zovu jedno-stavno - "Majka".

Na temu svoga dugovječnog života blago će odmahnuti rukom dajući do zna-nja kako se nema što dobroga reći, a ipak će vam ispuniti znatiželju.

Djetinjstvo joj nije bilo lako, pa ni na-stavak života nije nudio optimizam. Rođe-na je 25. kolovoza 1920. godine u Deževi-cama u obitelji Kvesić (tj. Barjaktar, kako stoji u crkvenim knjigama). Roditelje ne pamti jer je s tri godine ostala siroče. Pri-mio ju je Niko Lovrić "Antunić" iz Podcito-nje kod kojeg je ostala sve do udaje. Veoma mlada se naučila slušati i raditi. Lovrići su držali konje, krave, obrađivali zemlju. Premda je u Deževicama imala tetke, obitelj Lovrić joj je ostala do danas bliskija, kao rod rođeni.

Iz Podcitonje se udala 1938. godine za Niku Lijaka (1912.-1989.) iz G. Gradine. Došla je u novu čeljad gdje je bilo još više zemlje i rada. Ubrzo je planuo II. svjetski rat sa svim nedaćama i stradanjima koje ratovi donose. Partizani su u selu imali svoj štab, pucali na Nijemce i njihove savez-nike, ovi odgovarali topovskim projekti-

lima zbog kojih su civili bježali u skloništa, u štale. Jednom su Nijemci došli i uhapsili Peru Kutlešu pod optužbom kako šuruje s partizanima. Ostao je na životu, ali su mu zapalili štalu.

Marija i Niko su sagradili novu kuću u koju su uselili, sjeća se dobro i danas, na Malu Gospojinu 1952. godine. Niko je kao pismen čovjek bio predradnik radeći u šumarstvu u Jezernici, na Pogorjelici, Stra-žici…, kasnije u rudniku žive u Čemernici, od čijih je posljedica umro 1989. godine. U braku s Nikom Marija je rodila devetero djece (četvero umrlo malih), podizala ih, radila na njivi i u štali (Niko rijetko ulazio u štalu, volio i popiti). Zadnji rat je dočekala u Gradini teško se mireći kako će morati ostaviti sve ono što je sa svojim Nikom stjecala. Prognanički život u Kiseljaku, po-tucanje od kolektivnog smještaja u školi, preko Duhra i povratka najprije u Šavnik (u kuću Čuturića) do povratka u Gradinu trajao je 12 godina. Ali, nije to bio povratak na ostavljeno ognjište u Gornjoj Gradini koja je bila potpuno spaljena, već u Donju Gradinu, u kuću koju su kupile njezine kćeri od Luke Glavočevića i uredili je za majčino stanovanje.

Vrijeme teče, počela su joj umirati i djeca, a Marija je još bistroga uma i pogle-da. Pamti vjeronauk iz dobi djetinjstva, a važnijim događajima godinu i datum.

Nije Marija samo život provela u Gra-dini, okružena šumom; vidjela je ona svje-tla velikih gradova i osjetila život u Nje-mačkoj, Austriji, Srbiji…, boraveći mjeseci-ma kod djece, ali se opet vraćala svome miru, u svoju Gradinu. Kod nabrajanja unučadi i praunučadi prva je izbrojala – 11 unučadi, 19 praunučadi i dvoje pra-praunučadi.

U razgovoru tiha, nenametljiva, obore-nog pogleda (zbog problema s kičmom), Marija na pohvale svojih gostiju kako je pripremila ukusan ručak skromno odgo-vara kako to "nije ništa". U tim riječima oslikava se dobar dio njezinog karaktera koji ne teži samohvali ili publicitetu. Ipak, njezinim će potomcima ostati CD sa snim-kom 95-og rođendana, kao što će i čitatelji "Fojničke škrinje" moći, tek nakon nago-vora kćeri Dragice na fotografiranje, ne samo pročitali već i vidjeli tko je majka cijele Gradine.

Iznenađujuće živahno ustala je i ispra-tila me do vrata na mome odlasku, uz poz-drav da ponovno navratim, a ja uzvratio željama za dobro zdravlje u kojem će dočekati 100-u.

šnjenjem. Premda nisu zapaljene, mnoge kuće su sustavno devastirane, a u nekim podrumima držane ovce. Većina današ-njih kuća je u najboljem izdanju, s fasa-dama, ali skoro polovica praznih.

Od infrastrukture u Gradinu je naj-prije došla struja (1966.). Zanimljivo, prije je prosvijetlila žarulja u Gornjoj već u Donjoj Gradini. Razlog: u Gornju Gra-dinu je dovedena iz Radeljkovca (od "Nirvane"), a u Donju Gradinu od Luka. Velike zasluge za dovod struje pripisuju se Peri Božiću, tadašnjem šumaru koji je imao svoje veze i omogućio im hrastove bandere. Po kućama je struju razvodio Mato Kapetanović iz Bakovića. Veselje povodom svršetka bilo je priređeno u kući Nikole Kutleše, na počeku D. Gradi-ne. Domaćini su ispekli janje, a Nikolin sin Anto (1953.) i danas pamti kako su stradali i njegovi zečevi koje je do tada brižno uzgajao. S vodoopskrbom nema problema; bogata izvorišta pitke vode ispod Laguma omogućila su da tako reći svako kućanstvo ima svoj vodovod.


Telefoni su zazvonili u Gradini nakon zadnjeg rata, a spojeni su na centralu u Mostaru (Eronet). Kroz selo je provede-na javna rasvjeta, uredno se plaća odvoz komunalnog otpada (JKP "Šćona", svakih 15 dana), postoje TV kanali preko Erone-tove mreže, internet…Po svemu nabroja-nome može se reći kako se Gradina osu-vremenila, ali te tehnološke blagodati pomažu tek starijima jer mladih, na žalost, skoro i nema. U Gradini se nekada znalo okupiti 40 lokalnih momaka i dje-vojaka na sijelu, na gumnu se igralo i veselilo. Danas nema niti jednog djeteta koje ide u školu, bilo osnovnu ili srednju! Poražavajući podatak koji zabrinjava i pored činjenice da su se oni koji su otišli preko granice dobro snašli i situirali te potpomažu svoje stare koji su ostali. Danas iz Gradine još poneko radi, ostalo su umirovljenici i osobe starije životne dobi. Zemlja njihovih predaka gore oda-kle su se spustili zarasta, obrađuju se tek okućnice. Imajući u vidu strukturu sta-novnika Gradine nimalo ne iznenađuje što su i njihove štale prazne. Samo A. Vrebac i A. Bošnjak drže krave, a Anto Kutleša nekoliko koza.

Optimizam je jaka vrlina, životna tur-bina koja će možda nekoga od onih koji su srcem i dušom vezani za ovo lijepo na-selje nadomak Fojnice pokrenuti da mu poboljša sliku u budućnosti.

Rudari iz rudnika u Čemernici, među kojima su Matan Gudić, Nikola Kutleša, Mijo Lovrić i Luka Glavočević

Blaž (Nikola) Kutleša (r. 1897.)

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA


Pored krumpira, Zvonimir se bavi i proizvodnjom malina. Prve plantaže za-sadio je prije nekoliko godina.

"Ove godine su maline imale jako visoku cijenu. Vjerujem da će biti solidna zarada. Na proizvodnju malinu smo se odlučili jer postoji siguran otkup. Pla-niramo i zasaditi nove plantaže, tako da ćemo imati sveukupno pet duluma."

Zvonimir je ove godine zasadio i plantažu aronije.

"Zasadili smo oko 500 kvadrata aronije. Vidjet ćemo kako će ići plasman. To je izuzetno ljekovita biljka, od koje se proizvode sokovi.“

Zajedno s braćom pokrenuo je i pro-izvodnju povrća u staklenicima. Ali, to nije sve, okušali su se i u seoskom tu-rizmu.

"Imamo neku malu starinsku kućicu koju smo renovirali i prilagodili u objekt, koji iznajmljujemo za seoski turizam. S vremena na vrijeme, imamo neke goste tu. Oni uživaju u domaćoj hrani, obilaze životinje, šetaju po prirodi i voze bicikl. Mogu kod nas probati domaći sir, meso. Sve ono što se u mojoj kući jede, to ponudimo i našim gostima."

Fojnica je još jedan od gradova u BiH, koji svakodnevno napuštaju mladi. O tome ovaj mladi čovjek ima svoje mišljenje.

"Jako mi je žao jer svaki dan ostanem bez prijatelja. Koliko je ostalo u Fojnici, možemo se prebrojati na prste. To je zbog toga što je politička situacija loša, a nitko se i ne trudi da ih zadrži", naglašava Zvonimir.

obiteljskoj kući se uvijek radilo, tako da mu poljoprivreda nije bila nepoznato zanimanje.

„Uz to sam odrastao. Svi poslovi su mi poznati. Nekako je došlo samo od sebe. S vremenom smo se proširivali i obogaći-vali asortiman proizvoda.“

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

ok Bosnu i Hercegovinu svako-dnevno napuštaju mladi, ima i onih Dkoji su tu odlučili ostati. Posao im

nije nitko dao, nego su sami zasukali rukave i otvorili vlastite biznise.

Dvadesetosmogodišnji Zvonimir Tuka iz Fojnice posljednjih nekoliko

godina bavi se poljoprivredom. Prozvodi fojnički krumpir. Ova godina je, kaže, izvanredna u urodu, u odnosu na prethodnu.

„Zadovoljan sam urodom. Prošla godina je bila dosta loša. Mislim da ću ove godine proizvesti oko 120 tona. Većinu prodam u Sarajevu“, kaže Zvonimir.

Nakon što je završio studij ekonomije u Sarajevu, Zvonimir nije imao posla. U

Zvonimir Tuka: Za mlade u BiH nitko ne mari

Ivan KATAVIĆ

Dvadesetosmogodišnji Zvonimir Tuka posljednjih nekoliko godina odlučio je zasaditi krumpir na na-puštenim fojničkim ravnicama. Samo ove godine proizveo je oko 120 tona. Za plasman nije pro-blem jer se radi o krumpiru viso-ke kvalitete. Pored toga, ovaj mladi čovjek proizvodi maline i aroniju. Zajedno je s braćom ku-pio staklenike, u koje je zasadio povrće. To nije sve. Staru obitelj-sku kuću je preuredio za izdava-nje turistima.

Mesnica ŠANDOR Fojnica

Obilje sreće, mira i blagostiza Božić i Novu godinu

želi Vam

ZAVOD BAKOVIĆI

71270 FOJNICA, Bakovići bb tel. 030 803 093 www.zavod-bakovici.ba

Čestit Vam Božići sretna 2016. godina!


18 19

FOJNIČKAŠKRINJA


Pored krumpira, Zvonimir se bavi i proizvodnjom malina. Prve plantaže za-sadio je prije nekoliko godina.

"Ove godine su maline imale jako visoku cijenu. Vjerujem da će biti solidna zarada. Na proizvodnju malinu smo se odlučili jer postoji siguran otkup. Pla-niramo i zasaditi nove plantaže, tako da ćemo imati sveukupno pet duluma."

Zvonimir je ove godine zasadio i plantažu aronije.

"Zasadili smo oko 500 kvadrata aronije. Vidjet ćemo kako će ići plasman. To je izuzetno ljekovita biljka, od koje se proizvode sokovi.“

Zajedno s braćom pokrenuo je i pro-izvodnju povrća u staklenicima. Ali, to nije sve, okušali su se i u seoskom tu-rizmu.

"Imamo neku malu starinsku kućicu koju smo renovirali i prilagodili u objekt, koji iznajmljujemo za seoski turizam. S vremena na vrijeme, imamo neke goste tu. Oni uživaju u domaćoj hrani, obilaze životinje, šetaju po prirodi i voze bicikl. Mogu kod nas probati domaći sir, meso. Sve ono što se u mojoj kući jede, to ponudimo i našim gostima."

Fojnica je još jedan od gradova u BiH, koji svakodnevno napuštaju mladi. O tome ovaj mladi čovjek ima svoje mišljenje.

"Jako mi je žao jer svaki dan ostanem bez prijatelja. Koliko je ostalo u Fojnici, možemo se prebrojati na prste. To je zbog toga što je politička situacija loša, a nitko se i ne trudi da ih zadrži", naglašava Zvonimir.

obiteljskoj kući se uvijek radilo, tako da mu poljoprivreda nije bila nepoznato zanimanje.

„Uz to sam odrastao. Svi poslovi su mi poznati. Nekako je došlo samo od sebe. S vremenom smo se proširivali i obogaći-vali asortiman proizvoda.“

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

ok Bosnu i Hercegovinu svako-dnevno napuštaju mladi, ima i onih Dkoji su tu odlučili ostati. Posao im

nije nitko dao, nego su sami zasukali rukave i otvorili vlastite biznise.

Dvadesetosmogodišnji Zvonimir Tuka iz Fojnice posljednjih nekoliko

godina bavi se poljoprivredom. Prozvodi fojnički krumpir. Ova godina je, kaže, izvanredna u urodu, u odnosu na prethodnu.

„Zadovoljan sam urodom. Prošla godina je bila dosta loša. Mislim da ću ove godine proizvesti oko 120 tona. Većinu prodam u Sarajevu“, kaže Zvonimir.

Nakon što je završio studij ekonomije u Sarajevu, Zvonimir nije imao posla. U

Zvonimir Tuka: Za mlade u BiH nitko ne mari

Ivan KATAVIĆ

Dvadesetosmogodišnji Zvonimir Tuka posljednjih nekoliko godina odlučio je zasaditi krumpir na na-puštenim fojničkim ravnicama. Samo ove godine proizveo je oko 120 tona. Za plasman nije pro-blem jer se radi o krumpiru viso-ke kvalitete. Pored toga, ovaj mladi čovjek proizvodi maline i aroniju. Zajedno je s braćom ku-pio staklenike, u koje je zasadio povrće. To nije sve. Staru obitelj-sku kuću je preuredio za izdava-nje turistima.

Mesnica ŠANDOR Fojnica

Obilje sreće, mira i blagostiza Božić i Novu godinu

želi Vam

ZAVOD BAKOVIĆI

71270 FOJNICA, Bakovići bb tel. 030 803 093 www.zavod-bakovici.ba



20

FOJNIČKAŠKRINJA

21

PRIJATELJI FOJNICE


BOLEST STILA

Biti samodopadno zagledana u svoj stil,dosađuje.Podižeš neuspelu pokusnu bunu, da teobraduje.Ostvarenu prefinjenost osećaš kao skupi,namet.I remetiš predoređenu rođenjem žensku,pamet.Stupaš štiklom i butinom u zabran, zabrađenih,pivopija.Pogled tog polusveta na tebi blista, godi ti iprija.O tim musavim bedevijama nikada nisibrinula.Mazila bi, odjednom, prišteve ološi, čekinje od kose,dodirnula.Vaspitana si u vernosti, obrazovatelju,Bogu.A danas bi dala znoj, svoj i soj izmeđunogu.Još jednu turu, besanu, sa njima, iznova bi,pila.U bolest stila stupaš, u prostotu odlaziš iz izobilja.

DOGOVORNO

U optužnici za nedoslednost

pronalazim, moralnosti, opravdanje.

Uvodnom rečenicom, u vanredno stanje,

koju, rušeći snove,

razbijam na delove.

Na rečenice nove...

IMAM VREMENA JOŠ SAMO DA TE VOLIM

Dok pukovi oružje odlažu u soške oslobođenih

Magične istine na glave prikucavaju vagu...

Ni zvižduk, šapat, vika i larma... Nemaju mi snagu.

Sutra mi nikad, a prošlost zaboravljena od rođenih.

Dok mislim i stojim... Pa, da...

Imam vremena još samo da te volim.

Parobrod se ukotvio u niziji, nefarban vekovima

Oskorušenih dizgina, konjušar tek malo klima...

Na žici Teslinoj, što se preko polja njiše,

Milioni crnih ptica, čame... Oronuli kliše.

Dok u njih zurim i brojim... Pa, da...


Sve je u trenu prošlo, bestraga ode čun

Na drugu obalu jada gde dozlogrdiše izbeglice.

Nekad ne mislih, sad znam, ima i druge ravnice...

Druge su i ulice i potpetice, kao kljun.

Dok se prebiram da li još postojim... Pa, da...


Peščare zali krvlju, da nikne nova vera

Netragom, kao što ne sluša vragolasti sin.

Taj trk Irodov preko polja, ponovi kao čin,

I stisni, neka te nevolja još tera...

Dok se grčim i bolim... Pa, da...


Nećemo.

Nikada.

Više.

Voditi ljubav.

Raskošno peva hor.

Crtam ti odgovor...

Ja neman ništa da dam.

I to odlučno, jedino, znam.

Nevreme, traži nam doživljaj ceo.

Ili bar deo.

Sad ne bi smeo, ni umeo,

nisam ni zdrav, ni jak...

Ja nemam pristupni znak,

ni dobar glas.

Za nas.

Zvuči opako, jako,

a samo je, obično, tako.

Ne mogu, ne bih, to znaš.

Vidiš i osećaš.

Mene ne zanima dodir.

Meni je uzdah stran.

Ne volim noć, ni dan.

Meni je suvišan san.

Zvuči, bez pomirljive geste,

a dogovorno, veruj, jeste.

I dalje u meni važiš.

Postojiš, možeš da tražiš.

Pozoveš u pomoć, za bilo šta.

Računaj, uvek mogu, ja.

Šta god.

Sve, ali ne, od mene, rod.

NIKOM JE NE DAM

Svet izokrećem, na krajeveNovembri prelaze u majeve.Ljubav me na bilborde kačiOna je sve, i sve mi znači.Kiše postaju, sunčevi zraci Pred lepotom tom, ginu junaciU dogovoru sa srcem svojimNju volim, za nju postojim... Samo ja na svetu ovom, Jedini pod nebeskim krovom Dok spava, nju gledam...Budan, teram najveći strah Večno da ljubim njen dah I nikome, nikom je ne dam..

U POLJUBAC JE DODAJ

Reč, rasčlani i u poljubac je dodaj,trepereći na ličnoj rezonanci, zadovoljstvu predana.Slušaj odgovore neba, što ti, zahvalni, dogrudnjak probadaju,milujućim jutrom gledana.Tugovala jesi, čekajući nas.Tihovala pesmi, umirujući glas.Usne, ugrejanom Željom, dočekaleumirenu, tinjajući večnuDozvolu tu, dobijenu.Približi karmin, najbliže što možeš,do mene, u spoj vezivnii upoznaj, sebe, željenu, ženu.Verovala jesi, u Isti dah.Vezivajući sebe, razvezala si strah.

PONOVO POČINJE PROLEĆE

Ponovo počinje proleće.

Promenićeš parfem i otputovaćeš u Lisabon ili Istanbul,

isčekujući da po tebi pada zlatna kiša.

Nove nade ti dovode i nove osećaje,

pa ćeš, iznova, verovati u Bodlerove stihove

i u njegovu ljubav sa meleskinjom Žanom Dival.

Odbacićeš potrebu za nes kafom.

Osokolićeš sebe u obračunu sa svojim predrasudama.

Obnovićeš članstvo kod joga učitelja,

pa sa uverenjem da odeća remeti susret sa sobom samom,

vežbaćeš jogu potpuno gola.

Nezanoseći se preterano, koristićeš je, koristiti...

Trebao ti partner ili ne. Razmišljaćeš o pirsingu na genitalijama.

Uz pristanak, spavaćeš sa više frajera,

da shvatiš šta želiš i hoćeš.

A razloge o tajnost veze, opet, nećeš hteti da saznaš.

Nećeš tvitovati. Volećeš sebe.

Nećeš izbegavati osećaj sreće. Volećeš sebe.

U snovima ćeš umirati, u stvarnosti opstajati, voleći sebe.

Za ulepšavanje dana, kupovaćeš najobičnije sitnice.

Bez vere u onog koji ti predlaže promene na tvome telu,

nosićeš još kraće haljine,

izrugujući se implantantkinjama,

pravićeš albume, fotografišući, samu sebe.

Ponovo počinje proleće.Da, pokušaj sa nečim novim.

SVOJ POLOŽAJ NA NEBU

Mislima da mi dovršnom kreacijom dopuniš, neprimetno si ušla u moje snove.

Ja se tome radujem.

Spajamo nespojivo,

lakim pokretom ruku, nevidljivim koncem usijanog maštoslovlja. Zašivamo.

Balansom izmedju uživanja i nespokoja.

Ravnotežom volje rascvetane.

Skladom napravljenim od poljskih trava i urbane smogovštine.

Kao što jeste, nestabilno proleće, ovo.

Još od Starosveta. Niklo.

Snovima utvrđuješ svoj položaj na nebu.

Snovima stavljaš distancu prema životu.

Manifestacijom duha, u snovima, pronalaziš cilj.

Ličiš na sve, izistinski. Žene koje volim.

I kad se ne sećaš snova, imaš osećaj snovljivosti.

Znaš da ti je tamo bilo toplo ili hladno. Snove osećaš, uvek.

U delu između tela i duše, u međukoraku sa njima, snovi su smestili svoj volumen.

Tebi su olakšali vreme. Tebi su ispunili prostor, i sobom te napunili. Takvim.

Kao što snovima, inače, ne veruješ.

Miodrag Mića Jakšić rođen je 1969. godine u

Beogradu, Srbija. Osnivač je i glavni i odgovorni urednik Umjetničke grupe "ARTE", koja okuplja više od 300 umjetnika iz cijelog svijeta i Međunarodne umjetničke kolonije u Krčedinu (od 2007. godine). Osnivač je i urednik i kolonija u Temišvaru, Bazjašu, u Istri, na Pagu, na Rtnju… Kao arhitekt, potpisao oko 200 arhitektonskih projekata, analiza i studija. Kao književnik , objavio 18 knjiga, zastupljen u antologijama i udžbenicima. Prevođen na više od dvadeset jezika. Kao izdavač i urednik potpisuje više od 110 knjiga i publikacija i 16 LP ploča. Kao novinar, napisao više od 1 000 novinskih odrednica, reportaža, putopisa, feljtona za domaća i strana glasila i vodio autorske radioemisije. Kao dizajner, oblikovao logoe, ambalaže, knjige, publikacije... Bio je pomoćnik i zamjenik ministra u Vladi Srbije i poslanik u Skupštini Srbije. Za svoje djelo nagrađivan u zemlji i svijetu. Član je Uprave Udruženja književnika Srbije, Crvene zvezde, Saveza kompozitora, Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Fan kluba Marije Šarapove. Živi i radi u Beogradu.

20

FOJNIČKAŠKRINJA

21

PRIJATELJI FOJNICE


BOLEST STILA

Biti samodopadno zagledana u svoj stil,dosađuje.Podižeš neuspelu pokusnu bunu, da teobraduje.Ostvarenu prefinjenost osećaš kao skupi,namet.I remetiš predoređenu rođenjem žensku,pamet.Stupaš štiklom i butinom u zabran, zabrađenih,pivopija.Pogled tog polusveta na tebi blista, godi ti iprija.O tim musavim bedevijama nikada nisibrinula.Mazila bi, odjednom, prišteve ološi, čekinje od kose,dodirnula.Vaspitana si u vernosti, obrazovatelju,Bogu.A danas bi dala znoj, svoj i soj izmeđunogu.Još jednu turu, besanu, sa njima, iznova bi,pila.U bolest stila stupaš, u prostotu odlaziš iz izobilja.

DOGOVORNO

U optužnici za nedoslednost

pronalazim, moralnosti, opravdanje.

Uvodnom rečenicom, u vanredno stanje,

koju, rušeći snove,

razbijam na delove.

Na rečenice nove...

IMAM VREMENA JOŠ SAMO DA TE VOLIM

Dok pukovi oružje odlažu u soške oslobođenih

Magične istine na glave prikucavaju vagu...

Ni zvižduk, šapat, vika i larma... Nemaju mi snagu.

Sutra mi nikad, a prošlost zaboravljena od rođenih.

Dok mislim i stojim... Pa, da...


Parobrod se ukotvio u niziji, nefarban vekovima

Oskorušenih dizgina, konjušar tek malo klima...

Na žici Teslinoj, što se preko polja njiše,

Milioni crnih ptica, čame... Oronuli kliše.

Dok u njih zurim i brojim... Pa, da...


Sve je u trenu prošlo, bestraga ode čun

Na drugu obalu jada gde dozlogrdiše izbeglice.

Nekad ne mislih, sad znam, ima i druge ravnice...

Druge su i ulice i potpetice, kao kljun.

Dok se prebiram da li još postojim... Pa, da...


Peščare zali krvlju, da nikne nova vera

Netragom, kao što ne sluša vragolasti sin.

Taj trk Irodov preko polja, ponovi kao čin,

I stisni, neka te nevolja još tera...

Dok se grčim i bolim... Pa, da...


Nećemo.

Nikada.

Više.

Voditi ljubav.

Raskošno peva hor.

Crtam ti odgovor...

Ja neman ništa da dam.

I to odlučno, jedino, znam.

Nevreme, traži nam doživljaj ceo.

Ili bar deo.

Sad ne bi smeo, ni umeo,

nisam ni zdrav, ni jak...

Ja nemam pristupni znak,

ni dobar glas.

Za nas.

Zvuči opako, jako,

a samo je, obično, tako.

Ne mogu, ne bih, to znaš.

Vidiš i osećaš.

Mene ne zanima dodir.

Meni je uzdah stran.

Ne volim noć, ni dan.

Meni je suvišan san.

Zvuči, bez pomirljive geste,

a dogovorno, veruj, jeste.

I dalje u meni važiš.

Postojiš, možeš da tražiš.

Pozoveš u pomoć, za bilo šta.

Računaj, uvek mogu, ja.

Šta god.

Sve, ali ne, od mene, rod.

NIKOM JE NE DAM

Svet izokrećem, na krajeveNovembri prelaze u majeve.Ljubav me na bilborde kačiOna je sve, i sve mi znači.Kiše postaju, sunčevi zraci Pred lepotom tom, ginu junaciU dogovoru sa srcem svojimNju volim, za nju postojim... Samo ja na svetu ovom, Jedini pod nebeskim krovom Dok spava, nju gledam...Budan, teram najveći strah Večno da ljubim njen dah I nikome, nikom je ne dam..

U POLJUBAC JE DODAJ

Reč, rasčlani i u poljubac je dodaj,trepereći na ličnoj rezonanci, zadovoljstvu predana.Slušaj odgovore neba, što ti, zahvalni, dogrudnjak probadaju,milujućim jutrom gledana.Tugovala jesi, čekajući nas.Tihovala pesmi, umirujući glas.Usne, ugrejanom Željom, dočekaleumirenu, tinjajući večnuDozvolu tu, dobijenu.Približi karmin, najbliže što možeš,do mene, u spoj vezivnii upoznaj, sebe, željenu, ženu.Verovala jesi, u Isti dah.Vezivajući sebe, razvezala si strah.

PONOVO POČINJE PROLEĆE

Ponovo počinje proleće.

Promenićeš parfem i otputovaćeš u Lisabon ili Istanbul,

isčekujući da po tebi pada zlatna kiša.

Nove nade ti dovode i nove osećaje,

pa ćeš, iznova, verovati u Bodlerove stihove

i u njegovu ljubav sa meleskinjom Žanom Dival.

Odbacićeš potrebu za nes kafom.

Osokolićeš sebe u obračunu sa svojim predrasudama.

Obnovićeš članstvo kod joga učitelja,

pa sa uverenjem da odeća remeti susret sa sobom samom,

vežbaćeš jogu potpuno gola.

Nezanoseći se preterano, koristićeš je, koristiti...

Trebao ti partner ili ne. Razmišljaćeš o pirsingu na genitalijama.

Uz pristanak, spavaćeš sa više frajera,

da shvatiš šta želiš i hoćeš.

A razloge o tajnost veze, opet, nećeš hteti da saznaš.

Nećeš tvitovati. Volećeš sebe.

Nećeš izbegavati osećaj sreće. Volećeš sebe.

U snovima ćeš umirati, u stvarnosti opstajati, voleći sebe.

Za ulepšavanje dana, kupovaćeš najobičnije sitnice.

Bez vere u onog koji ti predlaže promene na tvome telu,

nosićeš još kraće haljine,

izrugujući se implantantkinjama,

pravićeš albume, fotografišući, samu sebe.

Ponovo počinje proleće.Da, pokušaj sa nečim novim.

SVOJ POLOŽAJ NA NEBU

Mislima da mi dovršnom kreacijom dopuniš, neprimetno si ušla u moje snove.

Ja se tome radujem.

Spajamo nespojivo,

lakim pokretom ruku, nevidljivim koncem usijanog maštoslovlja. Zašivamo.

Balansom izmedju uživanja i nespokoja.

Ravnotežom volje rascvetane.

Skladom napravljenim od poljskih trava i urbane smogovštine.

Kao što jeste, nestabilno proleće, ovo.

Još od Starosveta. Niklo.

Snovima utvrđuješ svoj položaj na nebu.

Snovima stavljaš distancu prema životu.

Manifestacijom duha, u snovima, pronalaziš cilj.

Ličiš na sve, izistinski. Žene koje volim.

I kad se ne sećaš snova, imaš osećaj snovljivosti.

Znaš da ti je tamo bilo toplo ili hladno. Snove osećaš, uvek.

U delu između tela i duše, u međukoraku sa njima, snovi su smestili svoj volumen.

Tebi su olakšali vreme. Tebi su ispunili prostor, i sobom te napunili. Takvim.

Kao što snovima, inače, ne veruješ.

Miodrag Mića Jakšić rođen je 1969. godine u

Beogradu, Srbija. Osnivač je i glavni i odgovorni urednik Umjetničke grupe "ARTE", koja okuplja više od 300 umjetnika iz cijelog svijeta i Međunarodne umjetničke kolonije u Krčedinu (od 2007. godine). Osnivač je i urednik i kolonija u Temišvaru, Bazjašu, u Istri, na Pagu, na Rtnju… Kao arhitekt, potpisao oko 200 arhitektonskih projekata, analiza i studija. Kao književnik , objavio 18 knjiga, zastupljen u antologijama i udžbenicima. Prevođen na više od dvadeset jezika. Kao izdavač i urednik potpisuje više od 110 knjiga i publikacija i 16 LP ploča. Kao novinar, napisao više od 1 000 novinskih odrednica, reportaža, putopisa, feljtona za domaća i strana glasila i vodio autorske radioemisije. Kao dizajner, oblikovao logoe, ambalaže, knjige, publikacije... Bio je pomoćnik i zamjenik ministra u Vladi Srbije i poslanik u Skupštini Srbije. Za svoje djelo nagrađivan u zemlji i svijetu. Član je Uprave Udruženja književnika Srbije, Crvene zvezde, Saveza kompozitora, Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Fan kluba Marije Šarapove. Živi i radi u Beogradu.

22 23

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJAFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

ZDRAV ŽIVOT

Osteoporoza i tjelovježba Priredila: Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ


pokreti nogu kao kod vožnje bicikla. Gor-nji dio tijela ugrijat ćete pokretanjem ru-ku i zglobova u svim smjerovima. Zagri-javanjem mišića sprječavate ozljede tki-va prilikom vježbanja. Nakon vježbanja, kada je tijelo najopuštenije, slijedi iste-zanje. Sastoji se u dugom, neprekidnom izvlačenju mišića, bez skakanja koje sa-mo steže mišiće i može izazvati ozljede.

Joga

Joga sprječava osteoporozu na četiri načina: izgrađuje i učvršćuje koštanu masu, održava mišiće jakima i elastični-ma, popravlja držanje, pomaže ravnote-žu i koordinaciju. U sprječavanju osteo-poroze najvažnije je izgrađivanje i održa-vanje koštane mase. Najvažnije joga vjež-be, asane koje se preporučuju u preven-ciji osteoporoze su:

Položaj psa. Iz stojećeg stava spusti-te se rukama prema podu tako da prostor ispod vas oblikujete u trokut. Jednu stra-nicu trokuta čine vaše ruke prema boko-vima, drugu linija koja spaja bokove i pete, a treću stranicu čin pod između ruku i peta. Dok ste u ovom položaju, osjetite težinu tijela na rukama. Ova vježba ojačava koštanu masu u zapešću i rukama.

Položaj ratnika. Stojeći, raširite noge 30 do 60 cm, ovisno o vašoj visini. S

tako razdvojenim nogama okrećite nogu iz kuka u stranu dok je druga noga lagano zakrenuta prema unutra. Ruke su ispru-žene u stranu ili iznad glave, ovisno o ko-me se položaju radi. Ova vježba povećava snagu i rastezljivost mišića te poboljšava ravnotežu.

Kobra. Legnite na podlogu s licem prema dolje i koristeći leđne mišiće, te polagano podižite glavu i prsno koš što više od poda, dok ruke miruju pored tijela. U ovom položaju se savijaju leđa i time popravlja držanje, te održava elas-tičnost i snaga mišića uz kralježnicu i križima.

Jednostavno istezanje za mišiće prsnog koša. Uzmite pokrivač i smotajte ga u valjak. Lezite na taj valjak tako da vam glava i cijela kralježnica budu pot-puno poduprijeti. Ruke podignite tako da oblikuju slovo V, s dlanovima okrenutim prema stropu. Pustite da se ramena pod vlastitom težinom opuste prema podu. Dišite duboko tako da raširite međure-barne mišiće. To je odličan položaj pri kojem zapravo ne morate ništa raditi, dovoljno je dopustiti da nas vas djeluju gravitacija i vaše duboko disanje. Ovo je vježba kojom se popravlja držanje tijela, a osobito je korisna ženama koje su svo-jim držanjem sklone pognutosti prema naprijed.

rojna znanstvena istraživanja svje-doče o neizmjernoj vrijednosti tjele-Bsne aktivnosti za održavanje košta-

ne gustoće. Tjelesna aktivnost, pravilna prehrana i zdrave životne navike pred-stavljaju okosnicu dobrog zdravlja i do-bre "zalihe" koštane mase. S tjelovjež-bom je najbolje započeti prije negoli se uopće primijete osteoporozne promje-ne. U cilju sprječavanja osteoporoze naj-veći značaj imaju aerobne vježbe, vježbe s bućicama, zagrijavanje i hlađenje, te joga.

Aerobik

Vježbe obuhvaćene aerobikom poti-ču na rad, ritmički i kontinuirano, sve veće skupine mišića. Aerobičko vježba-nje s podnošenjem vlastite težine, kao što je žustro hodanje, džoging, penjanje uza stube i plesanje, stvara mehanički pritisak na koštani sustav koji "tjera" kalcij u velike kosti. Vježbe pri kojem nema opterećenja težinom kao što su vožnja biciklom, veslanje i plivanje nisu toliko djelotvorne u sprječavanju osteo-poroze, ali pospješuju pokretljivost, što je značajno u prevenciji artritisa i drugih problema sa zglobovima.

Vježbe s bućicama

Vježbanje s bućicama ne samo da je sigurno već je važno i za sprječavanje osteoporoze jer snaži mišiće, potiče ugradnju kalcija ponovno u kosti, te po-spješuje izgradnju nove kosti. Vježbom treba obuhvatiti sve različite skupine mi-šića. Najbolji rezultati se postižu ako se programom vježbanja započne mnogo prije nastupanja menopauze.

Zagrijavanje i hlađenje

Cjelokupni program vježbanja trebao bi biti više od aerobika i dizanja utega. Osim toga neophodno je zagrijavanje na početku i hlađenje na kraju samog vjež-banja. Zagrijavanje ne treba miješati s pojmom istezanja. Zagrijavanje pred-stavlja lagano vježbanje kojim se poveća-va dotok krvi u mišiće i stvara toplina u njima. Odlične vježbe za zagrijavanje mi-šića nogu su lagano hodanje u mjestu i

sposobnima za poduzimanje koraka pre-ma naprijed. Percepcija situacije je ključ-na za poduzimanje sljedećeg koraka. Efi-kasnost suočavanja s nastalom situaci-jom ovisi o prirodi situacije, karakteristi-kama osobe koja se suočava sa situa-cijom. Suočavanje može biti usmjereno na pokušaje smanjivanja negativnih osjećaja i pokušaje rješavanja problema. Za percepciju situacije pozitivnom važno je da osoba napravi uvid u sebe, svoje osjećaje, načine na koje reagira. Tek pre-radom i uvidom u vlastite obrasce doživ-ljavanja i reagiranja, te u njihovu poveza-nost s negativnim ishodima, životnim ne-zadovoljstvom i negativnim emocijama mogu se stvoriti temelji za promjenu.

Postoji toliko načina na koje se može promijeniti percepcija situacije kao što su npr. jačanje sebe i svoje ličnosti, po-stavljanje realnih životnih ciljeva, pruža-nje pomoći drugima, ali isto tako i traže-nje podrške, učenje iz iskustva, rješava-nje problema. To su naizgled nebitni pro-cesi, ali procesi koji imaju veliku učinko-vitost. Ono što je važno jest da se uvijek sjetimo da je čovjek prvo naučio puzati pa tek onda hodati. Tako je i s percepci-jom situacije. Trebamo ići korak po korak da bismo shvatili šta nam donosi određe-na situacija. Korak po korak da shvatimo da je mala udaljenost od melankoličnog raspoloženja do blagdanske euforije.

To je vrijeme kada se razbijaju labirinti u čovjeku i traži se svjetlo na kraju tunela. Čovjek tada postoji u svome najljepšem izdanju. Sposoban je na sve. On može sve. Pružiti ruku onome u nevolji, povesti ga na pravi put. Saslušati onoga koji je sam, ukazati mu na razliku između samoće i usamljenosti. Euforičan čovjek je sposo-ban graditi tamo gdje se temelji ne vide. On gradi na nevidljivom. On gradi na do-bru, a iskorijenjuje zlo. On pruža korijene dobra tamo gdje je zavladalo zlo. Ne do-pušta prisutnost sujete. Postojanje defi-nira kao statično, ali čovjeka u postoja-nosti kao lakoću.

No unatoč većini koja se okrene nave-denom načinu funkcioniranja, postoje i oni koji zbog svakodnevne izloženosti faktorima, koji pogoduju razvoju stresa, jednostavno dignu ruke od svega i pre-puste se onome što im je ponuđeno iako su svjesni da im to ponuđeno nanosi štetu. Ne dozvoljava im da usklade unu-tarnje i vanjske zahtjeve svoje ličnosti.

Usljed nedostatka adekvatnih strate-gija u borbi protiv stresa čovjek se naj-prije prepusti situaciji. Percipira je kao stresnu i nastavi se ponašati u skladu sa svojom procjenom. Upravo je u tome raz-lika između ljudi koji blagdane doživlja-vaju euforično i onim koji se u tim dani-ma prepustaju osjećajima sujete, koji se-be doživljavaju manje vrijednima, ne-

orba sa samim sobom, konstantna prilagođavanja drugima i to sve s Bciljem egzistencije u postojećoj di-

menziji. To su koraci koje svaka indivi-dua čini iz dana u dan. Promjene vreme-na, izmjena godišnjih doba. Samo neki od faktora koji definiraju raspoloženje čov-jeka. Nije rijetkost da je sve to definirano kao hod u prazno. Nije rijetkost da čovjek izgubi bitku, ali isto tako nije rijetkost da se sam podsjeti da rat ne čini jedna bitka.

Čovjek je sam sebi vjetar u leđa. Kada i na koji način će napraviti iskorak iz postojeće dimenzije, možda u neku bo-lju, ovisi o njemu samome. Za mnoge je idealno vrijeme za iskorak upravo vrije-me blagdana. To je vrijeme koje je čovjek dobio na dar. Hoće li ga iskoristiti za sebe, za postizanje unutarnjeg mira ili za po-moć drugima, i to ovisi o njemu samome. Blagdani su vrijeme kada se kod većine oslobađa hormon sreće, vrijeme kada faktori koji nas okružuju imaju mnogo ja-če djelovanje na čovjeka. To je vrijeme eu-forije. Očekivanja su veća, motivacija u čovjeku ima krila. Čovjek želi letjeti. On ima svu snagu svijeta u sebi. To je vrijeme praštanja, vrijeme u kojemu vjera dobiva svoj najljepši oblik. To je vrijeme kada se gleda kroz prste, zaboravljaju se neprav-de, stvara se zajednički cilj, teži se miru.

Blagdanska euforija vs. melankolijaMarijana BILIĆ

22 23

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJAFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

ZDRAV ŽIVOT

Osteoporoza i tjelovježba Priredila: Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ


pokreti nogu kao kod vožnje bicikla. Gor-nji dio tijela ugrijat ćete pokretanjem ru-ku i zglobova u svim smjerovima. Zagri-javanjem mišića sprječavate ozljede tki-va prilikom vježbanja. Nakon vježbanja, kada je tijelo najopuštenije, slijedi iste-zanje. Sastoji se u dugom, neprekidnom izvlačenju mišića, bez skakanja koje sa-mo steže mišiće i može izazvati ozljede.

Joga

Joga sprječava osteoporozu na četiri načina: izgrađuje i učvršćuje koštanu masu, održava mišiće jakima i elastični-ma, popravlja držanje, pomaže ravnote-žu i koordinaciju. U sprječavanju osteo-poroze najvažnije je izgrađivanje i održa-vanje koštane mase. Najvažnije joga vjež-be, asane koje se preporučuju u preven-ciji osteoporoze su:

Položaj psa. Iz stojećeg stava spusti-te se rukama prema podu tako da prostor ispod vas oblikujete u trokut. Jednu stra-nicu trokuta čine vaše ruke prema boko-vima, drugu linija koja spaja bokove i pete, a treću stranicu čin pod između ruku i peta. Dok ste u ovom položaju, osjetite težinu tijela na rukama. Ova vježba ojačava koštanu masu u zapešću i rukama.

Položaj ratnika. Stojeći, raširite noge 30 do 60 cm, ovisno o vašoj visini. S

tako razdvojenim nogama okrećite nogu iz kuka u stranu dok je druga noga lagano zakrenuta prema unutra. Ruke su ispru-žene u stranu ili iznad glave, ovisno o ko-me se položaju radi. Ova vježba povećava snagu i rastezljivost mišića te poboljšava ravnotežu.

Kobra. Legnite na podlogu s licem prema dolje i koristeći leđne mišiće, te polagano podižite glavu i prsno koš što više od poda, dok ruke miruju pored tijela. U ovom položaju se savijaju leđa i time popravlja držanje, te održava elas-tičnost i snaga mišića uz kralježnicu i križima.

Jednostavno istezanje za mišiće prsnog koša. Uzmite pokrivač i smotajte ga u valjak. Lezite na taj valjak tako da vam glava i cijela kralježnica budu pot-puno poduprijeti. Ruke podignite tako da oblikuju slovo V, s dlanovima okrenutim prema stropu. Pustite da se ramena pod vlastitom težinom opuste prema podu. Dišite duboko tako da raširite međure-barne mišiće. To je odličan položaj pri kojem zapravo ne morate ništa raditi, dovoljno je dopustiti da nas vas djeluju gravitacija i vaše duboko disanje. Ovo je vježba kojom se popravlja držanje tijela, a osobito je korisna ženama koje su svo-jim držanjem sklone pognutosti prema naprijed.

rojna znanstvena istraživanja svje-doče o neizmjernoj vrijednosti tjele-Bsne aktivnosti za održavanje košta-

ne gustoće. Tjelesna aktivnost, pravilna prehrana i zdrave životne navike pred-stavljaju okosnicu dobrog zdravlja i do-bre "zalihe" koštane mase. S tjelovjež-bom je najbolje započeti prije negoli se uopće primijete osteoporozne promje-ne. U cilju sprječavanja osteoporoze naj-veći značaj imaju aerobne vježbe, vježbe s bućicama, zagrijavanje i hlađenje, te joga.

Aerobik

Vježbe obuhvaćene aerobikom poti-ču na rad, ritmički i kontinuirano, sve veće skupine mišića. Aerobičko vježba-nje s podnošenjem vlastite težine, kao što je žustro hodanje, džoging, penjanje uza stube i plesanje, stvara mehanički pritisak na koštani sustav koji "tjera" kalcij u velike kosti. Vježbe pri kojem nema opterećenja težinom kao što su vožnja biciklom, veslanje i plivanje nisu toliko djelotvorne u sprječavanju osteo-poroze, ali pospješuju pokretljivost, što je značajno u prevenciji artritisa i drugih problema sa zglobovima.

Vježbe s bućicama

Vježbanje s bućicama ne samo da je sigurno već je važno i za sprječavanje osteoporoze jer snaži mišiće, potiče ugradnju kalcija ponovno u kosti, te po-spješuje izgradnju nove kosti. Vježbom treba obuhvatiti sve različite skupine mi-šića. Najbolji rezultati se postižu ako se programom vježbanja započne mnogo prije nastupanja menopauze.

Zagrijavanje i hlađenje

Cjelokupni program vježbanja trebao bi biti više od aerobika i dizanja utega. Osim toga neophodno je zagrijavanje na početku i hlađenje na kraju samog vjež-banja. Zagrijavanje ne treba miješati s pojmom istezanja. Zagrijavanje pred-stavlja lagano vježbanje kojim se poveća-va dotok krvi u mišiće i stvara toplina u njima. Odlične vježbe za zagrijavanje mi-šića nogu su lagano hodanje u mjestu i

sposobnima za poduzimanje koraka pre-ma naprijed. Percepcija situacije je ključ-na za poduzimanje sljedećeg koraka. Efi-kasnost suočavanja s nastalom situaci-jom ovisi o prirodi situacije, karakteristi-kama osobe koja se suočava sa situa-cijom. Suočavanje može biti usmjereno na pokušaje smanjivanja negativnih osjećaja i pokušaje rješavanja problema. Za percepciju situacije pozitivnom važno je da osoba napravi uvid u sebe, svoje osjećaje, načine na koje reagira. Tek pre-radom i uvidom u vlastite obrasce doživ-ljavanja i reagiranja, te u njihovu poveza-nost s negativnim ishodima, životnim ne-zadovoljstvom i negativnim emocijama mogu se stvoriti temelji za promjenu.

Postoji toliko načina na koje se može promijeniti percepcija situacije kao što su npr. jačanje sebe i svoje ličnosti, po-stavljanje realnih životnih ciljeva, pruža-nje pomoći drugima, ali isto tako i traže-nje podrške, učenje iz iskustva, rješava-nje problema. To su naizgled nebitni pro-cesi, ali procesi koji imaju veliku učinko-vitost. Ono što je važno jest da se uvijek sjetimo da je čovjek prvo naučio puzati pa tek onda hodati. Tako je i s percepci-jom situacije. Trebamo ići korak po korak da bismo shvatili šta nam donosi određe-na situacija. Korak po korak da shvatimo da je mala udaljenost od melankoličnog raspoloženja do blagdanske euforije.

To je vrijeme kada se razbijaju labirinti u čovjeku i traži se svjetlo na kraju tunela. Čovjek tada postoji u svome najljepšem izdanju. Sposoban je na sve. On može sve. Pružiti ruku onome u nevolji, povesti ga na pravi put. Saslušati onoga koji je sam, ukazati mu na razliku između samoće i usamljenosti. Euforičan čovjek je sposo-ban graditi tamo gdje se temelji ne vide. On gradi na nevidljivom. On gradi na do-bru, a iskorijenjuje zlo. On pruža korijene dobra tamo gdje je zavladalo zlo. Ne do-pušta prisutnost sujete. Postojanje defi-nira kao statično, ali čovjeka u postoja-nosti kao lakoću.

No unatoč većini koja se okrene nave-denom načinu funkcioniranja, postoje i oni koji zbog svakodnevne izloženosti faktorima, koji pogoduju razvoju stresa, jednostavno dignu ruke od svega i pre-puste se onome što im je ponuđeno iako su svjesni da im to ponuđeno nanosi štetu. Ne dozvoljava im da usklade unu-tarnje i vanjske zahtjeve svoje ličnosti.

Usljed nedostatka adekvatnih strate-gija u borbi protiv stresa čovjek se naj-prije prepusti situaciji. Percipira je kao stresnu i nastavi se ponašati u skladu sa svojom procjenom. Upravo je u tome raz-lika između ljudi koji blagdane doživlja-vaju euforično i onim koji se u tim dani-ma prepustaju osjećajima sujete, koji se-be doživljavaju manje vrijednima, ne-

orba sa samim sobom, konstantna prilagođavanja drugima i to sve s Bciljem egzistencije u postojećoj di-

menziji. To su koraci koje svaka indivi-dua čini iz dana u dan. Promjene vreme-na, izmjena godišnjih doba. Samo neki od faktora koji definiraju raspoloženje čov-jeka. Nije rijetkost da je sve to definirano kao hod u prazno. Nije rijetkost da čovjek izgubi bitku, ali isto tako nije rijetkost da se sam podsjeti da rat ne čini jedna bitka.

Čovjek je sam sebi vjetar u leđa. Kada i na koji način će napraviti iskorak iz postojeće dimenzije, možda u neku bo-lju, ovisi o njemu samome. Za mnoge je idealno vrijeme za iskorak upravo vrije-me blagdana. To je vrijeme koje je čovjek dobio na dar. Hoće li ga iskoristiti za sebe, za postizanje unutarnjeg mira ili za po-moć drugima, i to ovisi o njemu samome. Blagdani su vrijeme kada se kod većine oslobađa hormon sreće, vrijeme kada faktori koji nas okružuju imaju mnogo ja-če djelovanje na čovjeka. To je vrijeme eu-forije. Očekivanja su veća, motivacija u čovjeku ima krila. Čovjek želi letjeti. On ima svu snagu svijeta u sebi. To je vrijeme praštanja, vrijeme u kojemu vjera dobiva svoj najljepši oblik. To je vrijeme kada se gleda kroz prste, zaboravljaju se neprav-de, stvara se zajednički cilj, teži se miru.

Blagdanska euforija vs. melankolijaMarijana BILIĆ

24 25

SPORTSKI ARHIVFOJNIČKAŠKRINJA

Godina osnivanja: 1971.Godina gašenja: početkom 1975.Rang natjecanja: Prva savezna nogometna liga Jugoslavije za žene ŽNK "TRIKOTAŽA" FOJNICA (3)

U nastavcima vam donosimo priču o djevojkama zahvaljujući kojima se 70-ih godina prošlog stoljeća ime Fojnice spominjalo kao nikada u državnoj sportskoj javnosti. Popularne "Amazonke", predvođene trenerom Dževadom Muj-kanovićem, natjecale su se u Prvoj saveznoj ligi, a u svojim su redovima imale tri članice s reprezentativnog popisa.

Piše: Tomislav BOŠNJAK


terenu nisu mogle spriječiti: Benes, Ka-rahmet, Vrcić, Topalović, Polutan, Beba, Hodžić, Halilović, Vuković, Stojanović I, Stojanović II.

Postoji izvješće iz 11. kola Ženske nogometne lige Hrvatske i Bosne i Herce-govine, utakmice odigrane na Gradskom stadionu u Hadžićima u kojem je Željez-ničar iz Sarajeva pobijedio fojničanke i ostao nepobjediv u međusobnim susre-tima. Treba napomenuti kako je "Željo" imao jaku ekipu koja je postala i prvak te prve, eksperimentalne Jugoslavenske li-ge za žene. Ili, najava nastupa "Vitexa" iz Fojnice u Kupu, u čast 8. Marta, protiv splitske "Jugoplastike" na Lovčevićevu igralištu u Splitu, u 11 sati. Kako je zavr-šeno nije poznato.

Naravno, fojničke djevojke su bilježi-le i pobjede, na koncu zauzele četvrto mjesto, ali nema sačuvanih materijalnih podataka koji bi to potkrijepili.

Po kazivanju Dževada najjači šut u momčadi imale su Nermina Buljina i Rozana Barbarić. Nerminu su nazivali "Bukal" (op.p., po Josipu Bukalu, "Želji-nom" centarforu iz tog vremena, gromo-vitog šuta). Njih dvije su zbog toga bile određene za izvođenje jedanaesteraca.

lazak u Prvu saveznu nogometnu li-gu fojničkim je "Amazonkama" pri-Učinjavao ogromnu čast, ali istodob-

no stvorio i obvezu pokazati se u najbo-ljem svijetlu protiv suparnica iz mnogo većih gradova. Entuzijazma i volje trene-ru Dževadu Mujkanoviću i djevojkama nije nedostajalo; marljivo su trenirale i s uzbuđenjem iščekivale prve nastupe.

O nastupima ŽNK Vitex Fojnica, i op-ćenito o tim prvim godinama ligaškog natjecanja žena danas se ne može mnogo saznati ni putem "svemogućeg" Interne-ta. Poznato je tek da se natjecanje po skupinama "Istok" i "Zapad" 1980. godi-ne ujedinilo u jedinstvenu Prvu ligi za žene, i trajalo jedno desetljeće (do sezo-ne 1990/91), tj. do raspada bivše nam države. S druge pak strane, ni sačuvani novinski članci Dževada Mujkanovića ne mogu dati jasnu sliku o rezultatima fojni-čkih djevojaka. Evo jednog izvoda iz iz-vješća s kratkim komentarom, objavlje-nog u "Večernjim novinama", čisto kako bi se vidjelo u kojoj je postavi nastupao "Vitex" Fojnica protiv gošći iz Splita, "Jugoplastike". Poraz od 3:0 na domaćem

drugi plan, i posao u školi i nogomet. U borbi s bolešću (koju i danas vodi) opet mu je pomogao sport, trčanje i vježbanje.

Nakon zadnjeg rata, već u lipnju 1994. godine Dževad je ponovno okupio djevojčice i u sklopu NK Fojnica kao sek-ciju osnovao Ženski nogometni klub "Bo-sanke". Djevojke su s uspjehom nastupa-le u Prvoj ligi BiH (1997. godine bile vice-prvaci), imale u svojim redovima četiri reprezentativke, od kojih je najpoznatija bila Sabina Pehić (igrala i u rukometnoj reprezentaciji BiH).

Sudbina "Bosanki" bila je slična onoj kakva je nekada zadesila "Amazonke" – u nedostatku financijskih sredstava klub se rasformirao. Suze mladih nogometa-šica na rastanku proročki su osjetile ka-ko se u Fojnici vjerojatno nikada više ne-će igrati ženski nogomet na toj razini. Teško će se ikada više pojaviti takav entuzijast kao što je bio Dževad Mujka-nović. Stoga, neka i ova priča o fojničkim "Amazonkama" ostane kao njegov spo-menik.

Popis nogometašica koje su trenirale i igrale za ŽNK Trikotažu/Vitex FojnicaAndrić Vera, Babić Agata, Barbarić Roza-na, Beba Nevzeta, Benes Smiljka, Buljina Nermina, Došlić Esma, Došlić Refika, Đer-fin Ljubica, Džemiđić Sanja, Halilović Jas-minka, Halilović Senija, Hasanbegović Si-ha, Hodžić Simada, Ivančević Slavica, Iviš Marina, Jelak Vesna, Jukić Julijana, Jurak Slavica, Karahmet Velida, Koljši Afrodita, Kučuk Jasminka, Lukajić Zorica, Merušić Munevera, Miličević Milka, Motika Bran-ka, Oruč Ševala, Perić Jadranka, Polutan Mediha, Prljić Dragana, Puljić Vesna, Ra-mić Mirsada, Simitović Rabija, Simović Nada, Stanković Biljana, Stojanović Da-rija, Stojanović Silvana, Stojanović Snje-žana, Tutnjević Lejla, Tutnjević Nafa, Tut-njević Refija, Topalović Taiba, Vrcić Anka, Vrcić Marija i Vreto SakibaTrener: Dževad Mujkanović, nastavnik matematike i fizike

Daleka putovanja u Hrvatsku (Za-greb, Split...) iziskivala su i značajna fi-nancijska sredstva. U početku je nekako i išlo. Npr. "Šumarstvo" s direktorom Curi-ćem je pomagalo, Narodni univerzitet je davao kombi (vozio Tono Stojanović), ali kada je euforija splasnula Dževad je opet ostao prepušten samom sebi. Pasivna uloga uprave kluba prisilila ga je na "prosjačenje". Potiskujući vlastiti ponos u stranu naspram ljubavi prema klubu išao je od vrata do vrata prodavaonica tražeći financijsku potporu. Nerijetko je trošio i vlastita sredstva samo kako bi klub ostao u renomiranom društvu, a kad više nije moglo "Vitex" je istupio iz Savezne lige i praktički se ugasio.

Kao što se godinu ranije u novinama pojavio bombastičan naslov o ulasku foj-ničanki u Prvu ligu ovoga puta beograd-ski Sport je donio tužnu vijest o gašenju kluba. Šteta! Klub koji je u svojim redovi-ma imao reprezentativke Jugoslavije, mladu, perspektivnu ekipu, s najmlađim trenerom, istupio je iz daljnjeg natjeca-nja i praktički se rasformirao preko noći.

Gašenju ŽNK "Vitex" Fojnica dobrim je dijelom doprinijelo i osnivanje muš-kog nogometnog kluba. Desilo se da je novoosnovani muški klub, premda u ni-žem rangu, na marginu odbacio prvoliga-šku ekipu žena.

Razočarani Dževad nije mogao dugo bez nogometa; prihvatio je voditi juniore NK Fojnica. Za samo godinu dana uspio je talentirane dječake uvesti u veći rang– u Kvalitetnu ligu Bosne i Hercegovine. Bio je to ogroman uspjeh za klub, a navijači u Fojnici su imali priliku na djelu vidjeti buduće asove Željezničara, Sarajeva, Če-lika, Bosne, Famosa, Igmana...

Ubrzo nakon nogometnih uspjeha za-desila ga je teška bolest. Sve je palo u

Rozana Barbarić Esma Došlić Dževad Mujkanović

ŽNK Trikotaža iz Fojnice uvijek je bodrilo mnogo navijača s tribina

24 25

SPORTSKI ARHIVFOJNIČKAŠKRINJA

Godina osnivanja: 1971.Godina gašenja: početkom 1975.Rang natjecanja: Prva savezna nogometna liga Jugoslavije za žene ŽNK "TRIKOTAŽA" FOJNICA (3)

U nastavcima vam donosimo priču o djevojkama zahvaljujući kojima se 70-ih godina prošlog stoljeća ime Fojnice spominjalo kao nikada u državnoj sportskoj javnosti. Popularne "Amazonke", predvođene trenerom Dževadom Muj-kanovićem, natjecale su se u Prvoj saveznoj ligi, a u svojim su redovima imale tri članice s reprezentativnog popisa.

Piše: Tomislav BOŠNJAK


terenu nisu mogle spriječiti: Benes, Ka-rahmet, Vrcić, Topalović, Polutan, Beba, Hodžić, Halilović, Vuković, Stojanović I, Stojanović II.

Postoji izvješće iz 11. kola Ženske nogometne lige Hrvatske i Bosne i Herce-govine, utakmice odigrane na Gradskom stadionu u Hadžićima u kojem je Željez-ničar iz Sarajeva pobijedio fojničanke i ostao nepobjediv u međusobnim susre-tima. Treba napomenuti kako je "Željo" imao jaku ekipu koja je postala i prvak te prve, eksperimentalne Jugoslavenske li-ge za žene. Ili, najava nastupa "Vitexa" iz Fojnice u Kupu, u čast 8. Marta, protiv splitske "Jugoplastike" na Lovčevićevu igralištu u Splitu, u 11 sati. Kako je zavr-šeno nije poznato.

Naravno, fojničke djevojke su bilježi-le i pobjede, na koncu zauzele četvrto mjesto, ali nema sačuvanih materijalnih podataka koji bi to potkrijepili.

Po kazivanju Dževada najjači šut u momčadi imale su Nermina Buljina i Rozana Barbarić. Nerminu su nazivali "Bukal" (op.p., po Josipu Bukalu, "Želji-nom" centarforu iz tog vremena, gromo-vitog šuta). Njih dvije su zbog toga bile određene za izvođenje jedanaesteraca.

lazak u Prvu saveznu nogometnu li-gu fojničkim je "Amazonkama" pri-Učinjavao ogromnu čast, ali istodob-

no stvorio i obvezu pokazati se u najbo-ljem svijetlu protiv suparnica iz mnogo većih gradova. Entuzijazma i volje trene-ru Dževadu Mujkanoviću i djevojkama nije nedostajalo; marljivo su trenirale i s uzbuđenjem iščekivale prve nastupe.

O nastupima ŽNK Vitex Fojnica, i op-ćenito o tim prvim godinama ligaškog natjecanja žena danas se ne može mnogo saznati ni putem "svemogućeg" Interne-ta. Poznato je tek da se natjecanje po skupinama "Istok" i "Zapad" 1980. godi-ne ujedinilo u jedinstvenu Prvu ligi za žene, i trajalo jedno desetljeće (do sezo-ne 1990/91), tj. do raspada bivše nam države. S druge pak strane, ni sačuvani novinski članci Dževada Mujkanovića ne mogu dati jasnu sliku o rezultatima fojni-čkih djevojaka. Evo jednog izvoda iz iz-vješća s kratkim komentarom, objavlje-nog u "Večernjim novinama", čisto kako bi se vidjelo u kojoj je postavi nastupao "Vitex" Fojnica protiv gošći iz Splita, "Jugoplastike". Poraz od 3:0 na domaćem

drugi plan, i posao u školi i nogomet. U borbi s bolešću (koju i danas vodi) opet mu je pomogao sport, trčanje i vježbanje.

Nakon zadnjeg rata, već u lipnju 1994. godine Dževad je ponovno okupio djevojčice i u sklopu NK Fojnica kao sek-ciju osnovao Ženski nogometni klub "Bo-sanke". Djevojke su s uspjehom nastupa-le u Prvoj ligi BiH (1997. godine bile vice-prvaci), imale u svojim redovima četiri reprezentativke, od kojih je najpoznatija bila Sabina Pehić (igrala i u rukometnoj reprezentaciji BiH).

Sudbina "Bosanki" bila je slična onoj kakva je nekada zadesila "Amazonke" – u nedostatku financijskih sredstava klub se rasformirao. Suze mladih nogometa-šica na rastanku proročki su osjetile ka-ko se u Fojnici vjerojatno nikada više ne-će igrati ženski nogomet na toj razini. Teško će se ikada više pojaviti takav entuzijast kao što je bio Dževad Mujka-nović. Stoga, neka i ova priča o fojničkim "Amazonkama" ostane kao njegov spo-menik.

Popis nogometašica koje su trenirale i igrale za ŽNK Trikotažu/Vitex FojnicaAndrić Vera, Babić Agata, Barbarić Roza-na, Beba Nevzeta, Benes Smiljka, Buljina Nermina, Došlić Esma, Došlić Refika, Đer-fin Ljubica, Džemiđić Sanja, Halilović Jas-minka, Halilović Senija, Hasanbegović Si-ha, Hodžić Simada, Ivančević Slavica, Iviš Marina, Jelak Vesna, Jukić Julijana, Jurak Slavica, Karahmet Velida, Koljši Afrodita, Kučuk Jasminka, Lukajić Zorica, Merušić Munevera, Miličević Milka, Motika Bran-ka, Oruč Ševala, Perić Jadranka, Polutan Mediha, Prljić Dragana, Puljić Vesna, Ra-mić Mirsada, Simitović Rabija, Simović Nada, Stanković Biljana, Stojanović Da-rija, Stojanović Silvana, Stojanović Snje-žana, Tutnjević Lejla, Tutnjević Nafa, Tut-njević Refija, Topalović Taiba, Vrcić Anka, Vrcić Marija i Vreto SakibaTrener: Dževad Mujkanović, nastavnik matematike i fizike

Daleka putovanja u Hrvatsku (Za-greb, Split...) iziskivala su i značajna fi-nancijska sredstva. U početku je nekako i išlo. Npr. "Šumarstvo" s direktorom Curi-ćem je pomagalo, Narodni univerzitet je davao kombi (vozio Tono Stojanović), ali kada je euforija splasnula Dževad je opet ostao prepušten samom sebi. Pasivna uloga uprave kluba prisilila ga je na "prosjačenje". Potiskujući vlastiti ponos u stranu naspram ljubavi prema klubu išao je od vrata do vrata prodavaonica tražeći financijsku potporu. Nerijetko je trošio i vlastita sredstva samo kako bi klub ostao u renomiranom društvu, a kad više nije moglo "Vitex" je istupio iz Savezne lige i praktički se ugasio.

Kao što se godinu ranije u novinama pojavio bombastičan naslov o ulasku foj-ničanki u Prvu ligu ovoga puta beograd-ski Sport je donio tužnu vijest o gašenju kluba. Šteta! Klub koji je u svojim redovi-ma imao reprezentativke Jugoslavije, mladu, perspektivnu ekipu, s najmlađim trenerom, istupio je iz daljnjeg natjeca-nja i praktički se rasformirao preko noći.

Gašenju ŽNK "Vitex" Fojnica dobrim je dijelom doprinijelo i osnivanje muš-kog nogometnog kluba. Desilo se da je novoosnovani muški klub, premda u ni-žem rangu, na marginu odbacio prvoliga-šku ekipu žena.

Razočarani Dževad nije mogao dugo bez nogometa; prihvatio je voditi juniore NK Fojnica. Za samo godinu dana uspio je talentirane dječake uvesti u veći rang– u Kvalitetnu ligu Bosne i Hercegovine. Bio je to ogroman uspjeh za klub, a navijači u Fojnici su imali priliku na djelu vidjeti buduće asove Željezničara, Sarajeva, Če-lika, Bosne, Famosa, Igmana...

Ubrzo nakon nogometnih uspjeha za-desila ga je teška bolest. Sve je palo u

Rozana Barbarić Esma Došlić Dževad Mujkanović

ŽNK Trikotaža iz Fojnice uvijek je bodrilo mnogo navijača s tribina

26

SPORT

27

FOJNIČKAŠKRINJA


CAFFECAFFEDansiDansi

Međunarodni taekwondo turnir Mostar Open 2015. održan je 14. stu-denog 2015. godine u dvorani Bijeli Brijeg u Mostaru. Organizator ovog značajnog natjecanja bio je Taekwondo klub "Cro Star" iz Mostara. Nastupilo je 420 natjecatelja.

Rezultati natjecatelja iz Taekwondo kluba Hvojnica su sljedeći:

Luka Puljić 1. mjesto

Petar Glavočević 1. mjesto

Teo Đepić 2. mjesto

Lidija Puljić 2. mjesto

Toni Krajina 2. mjesto

Nataša Oroz 2. mjesto

Patrik Stanić 3. mjesto

Jan Cvjetković 3. mjesto

Anto Đepić 3. mjesto

Andrej Cvjetković 3. mjesto

Samir Softić 3. mjesto

Lorena Đepić 3. mjestoNažalost, Karlo Pecirep je ostao bez

medalje. Luka Puljić i Teo Đepić se se borili u finalu i borba je bila izvrsna.

Bez medalje su ostali Marko Tuka, Anto Đepić i Jan Cvjetković.

Ekipu je vodio trener Ivan Krajina.Sudac na ovom natjecanju bio je

Dario Stojanović.Ovo nam je bilo zadnje natjecanje u

ovoj godini.

Petar Glavočević je ostvario 3 pobje-de i nadmoćnost u svojoj kategoriji do 33 kg i nastavio dalje.

Jan Cvjetković je također ostvario 2 pobjede.

Mladi kadeti su bili prvi ekipno. Hvala roditeljima na podršci!Ekipu je vodio Muhamed Hukić.Sudci: Branko Stanić, Ivan Krajina,

Mirjana Golub i Ivan Kapetanović.

Ovo natjecanje je održano u Vuko-varu 21.11.2015 godine. Sudjelovalo je 350 natjecatelja iz 32 kluba.

Mi smo sudjelovali sa 7 natjecatelja:Petar Glavočević Marko Tuka Jan Cvjetković Anto ĐepićToni KrajinaNataša Oroz Irena Oroz Petar Glavočević u kategoriji do 33

kg mlađi kadet, ostvario 4 pobjede i osvojio je 1. mjesto. Proglašen je za naj-boljeg mlađeg kadeta na ovom natje-canju.

Toni Krajina u kategoriji do 51 kg, mlađi kadet, osvojio 2. mjesto, finalnu borbu gubi na zlatni bod.

Nataša Oroz u kategoriji do 55 kg, juniorka, osvojila 2. mjesto.

Irena Oroz u kategoriji do 62 kg, seniorka, osvojila 3. mjesto.

Sudac na ovom natjecanju bio je Ivan Kapetanović.

Trener: Ivan Krajina

U subotu, 31. listopada s početkom u 9 sati, održan je prijateljski taekwondo turnir, "VI. kup Šujice" za kategorije vrtićanci i kadeti. Prijave za turnir i na-stupi bili su isključivo na pozivnicu domaćina.

Mnogim borcima ovo je prvi nastup na turniru pa je bilo dosta navijača iz osobne pratnje. Dvorana je bila premala da bi primila sve posjetitelje i natjecate-lje odjednom, ulazilo se na smjenu. Na turniru je nastupilo osam klubova sa 109 natjecatelja. Odrađeno je rekordnih 67 borbi.

Na natjecanju je sudjelovao i Tae-kwondo klub Hvojnica.

Rezultati su sljedeći:Patrik Stanić 1. mjestoKarlo Pecirep 1. mjesto, 2 zl. medalje Marko Tuka 1. mjesto Jan Cvjetković 1. mjesto Anto Đepić 1. mjesto Lorena Đepić 1. mjestoAndrej Cvjetković 2. mjesto

Šujička dvorana bila je premala

Mostar open 2015.Vukovar Open 2015., 2. Korea Ambasador Kup

&

Čestit Vam Božići sretna Nova godina!

Obilje sreće, mira i blagosti za Božić i Novu godinu želi Vam

STR

26

SPORT

27

FOJNIČKAŠKRINJA


CAFFECAFFEDansiDansi

Međunarodni taekwondo turnir Mostar Open 2015. održan je 14. stu-denog 2015. godine u dvorani Bijeli Brijeg u Mostaru. Organizator ovog značajnog natjecanja bio je Taekwondo klub "Cro Star" iz Mostara. Nastupilo je 420 natjecatelja.

Rezultati natjecatelja iz Taekwondo kluba Hvojnica su sljedeći:

Luka Puljić 1. mjesto

Petar Glavočević 1. mjesto

Teo Đepić 2. mjesto

Lidija Puljić 2. mjesto

Toni Krajina 2. mjesto

Nataša Oroz 2. mjesto

Patrik Stanić 3. mjesto

Jan Cvjetković 3. mjesto

Anto Đepić 3. mjesto

Andrej Cvjetković 3. mjesto

Samir Softić 3. mjesto

Lorena Đepić 3. mjestoNažalost, Karlo Pecirep je ostao bez

medalje. Luka Puljić i Teo Đepić se se borili u finalu i borba je bila izvrsna.

Bez medalje su ostali Marko Tuka, Anto Đepić i Jan Cvjetković.

Ekipu je vodio trener Ivan Krajina.Sudac na ovom natjecanju bio je

Dario Stojanović.Ovo nam je bilo zadnje natjecanje u

ovoj godini.

Petar Glavočević je ostvario 3 pobje-de i nadmoćnost u svojoj kategoriji do 33 kg i nastavio dalje.

Jan Cvjetković je također ostvario 2 pobjede.

Mladi kadeti su bili prvi ekipno. Hvala roditeljima na podršci!Ekipu je vodio Muhamed Hukić.Sudci: Branko Stanić, Ivan Krajina,

Mirjana Golub i Ivan Kapetanović.

Ovo natjecanje je održano u Vuko-varu 21.11.2015 godine. Sudjelovalo je 350 natjecatelja iz 32 kluba.

Mi smo sudjelovali sa 7 natjecatelja:Petar Glavočević Marko Tuka Jan Cvjetković Anto ĐepićToni KrajinaNataša Oroz Irena Oroz Petar Glavočević u kategoriji do 33

kg mlađi kadet, ostvario 4 pobjede i osvojio je 1. mjesto. Proglašen je za naj-boljeg mlađeg kadeta na ovom natje-canju.

Toni Krajina u kategoriji do 51 kg, mlađi kadet, osvojio 2. mjesto, finalnu borbu gubi na zlatni bod.

Nataša Oroz u kategoriji do 55 kg, juniorka, osvojila 2. mjesto.

Irena Oroz u kategoriji do 62 kg, seniorka, osvojila 3. mjesto.

Sudac na ovom natjecanju bio je Ivan Kapetanović.

Trener: Ivan Krajina

U subotu, 31. listopada s početkom u 9 sati, održan je prijateljski taekwondo turnir, "VI. kup Šujice" za kategorije vrtićanci i kadeti. Prijave za turnir i na-stupi bili su isključivo na pozivnicu domaćina.

Mnogim borcima ovo je prvi nastup na turniru pa je bilo dosta navijača iz osobne pratnje. Dvorana je bila premala da bi primila sve posjetitelje i natjecate-lje odjednom, ulazilo se na smjenu. Na turniru je nastupilo osam klubova sa 109 natjecatelja. Odrađeno je rekordnih 67 borbi.

Na natjecanju je sudjelovao i Tae-kwondo klub Hvojnica.

Rezultati su sljedeći:Patrik Stanić 1. mjestoKarlo Pecirep 1. mjesto, 2 zl. medalje Marko Tuka 1. mjesto Jan Cvjetković 1. mjesto Anto Đepić 1. mjesto Lorena Đepić 1. mjestoAndrej Cvjetković 2. mjesto

Šujička dvorana bila je premala

Mostar open 2015.Vukovar Open 2015., 2. Korea Ambasador Kup

&

Čestit Vam Božići sretna Nova godina!

Obilje sreće, mira i blagosti za Božić i Novu godinu želi Vam

STR

Čestit i blagoslovljen Božić,

te puno zdravlja, sreće i

uspjeha u 2016. godini

Documents

Fojnička škrinja broj 37