PODRUŽNICA FOJNICA

Broj 4svibanj/lipanj 2010.

cijena 2 KMHRVATSKO KULTURNO DRU[TVO

9

ISSN 1986-5929

771986 592001

tel. +387 (0)30 830 001mob. +387 (0)63 446 007

+387 (0)63 339 292

e-mail: vrankamen@yahoo.com

www.vrankamen.baBROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. 3

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICAFOJNIČKAŠKRINJA

Dragi naši čitatelji,

prelijep je osjećaj otkrivati vam u očima nestrpljivost i znatiželju vezanu za datum izlaska i sadržaj narednog broja Fojničke škrinje! To nam govori više od svake pohvale i čestitke za trud kojeg ulažemo u opstanak i kvalitativne pomake našeg malog časopisa. Nadam se kako vas nećemo iznevjeriti niti u ovom broju i kako ćete ponovno pronaći mnoštvo zanimljivih tema, informacija i savjeta kojima ćete protkati ponekad nelijepu svakodnevicu. Okosnica ovoga broja proslava je patrona naše župe - Duhova, simboli tihog opstanka franjevaca u ovom kraju čime su utemeljene i prve vjerske i građanske slobode kroz pisani dokument, Ahdnamu.

Koncepcijski smo se već poprilično stabilizirali u okviru nekoliko područja, koja obrađujemo pomalo feljtonski, te ćete lako pronaći svoje favorizirane autore.

Međutim, kako ne bismo skliznuli u monotoniju, pripremili smo i nekoliko iznenađenja i to prije svega zahvaljujući činjenici što se naš krug suradnika širi.

Kako smo najavili u prošlom broju, pokrenuli smo novu rubriku u kojoj ćemo fotografijom predstavljati pozitivne i negativne primjere komunikacije sa svojom životnom sredinom. Bez imenovanja i bez komentara, ostavljajući vam prostor za vlastiti.

Pravog proljeća smo ostali gladni. Tek što je procvjetao jorgovan, počele su kiše, sapravši krhke mirise na cvjetanje novog života i novih radosti, ostaviše nas u neznanju je li se zaista desilo ili smo ga samo sanjali!?

A onda nam se ljeto objavilo nenadano i silovito, nalik svojim najzrelijim danima.

Iako smo jako nezadovoljni lokalnim vlastima, tromošću kojom pokazuju ljubav prema svom rodnom mjestu, potrebi suživota i prosperiteta svakog Božjeg čeljadeta, sretni smo bar toliko što imamo bazene. Kao kap sreće u oceanu ljudske tuge, osvježiti će nas povremeno i donijeti dinamiku svakodnevice kakvu Fojnica i zaslužuje.

Ovom prilikom se toplo zahvaljujem svim našim mecenama, od kojih su neki zamolili ostati u anonimnosti. Svi već zasigurno znate kako cijela redakcija, kao i dizajn našeg časopisa, radi volonterski, ali sav ostali rad do finalne izrade košta. Simboličnom cijenom kroz prodaju osigurava se tek mali dio troškova tiska, drugi dio namičemo kroz reklame dok treći dio zavisi od financijske podrške dobrih ljudi. Hvala vam!

Želimo vam dugo i toplo ljeto, u zdravlju! urednica

travanj/svibanj 2010.

KršteniPatrik Babić

(Željko i Marijana, rođ. Pecirep)Marin Golub

(Dejan i Bosiljka, rođ. Miličević)Katja Krajina (Nada Krajina)Lana Babić

(Ilija i Vesna, rođ. Knežević)Lara Biletić

(Drago i Mirjana, rođ. Stanić)Nikola Pecirep

(Delimir i Irena, rođ. Perić)Patrik Gašić

(Franjo i Anela, rođ. Cvjetković)Domagoj Šako

(Bruno i Jelena, rođ. Bošnjak)

Ivan Miletić i Marijana Glavočević

Vedran Jurić i

Jelena Beblek

Željko Vidović iMagdalena Gujić

Mario Tuka i Irena Bošnjak

Goran Puškar i Nikolina Prajo

Bruno Šako iJelena Bošnjak

Vjenčani

UmrliJuro Tuka, 1940.

Ana Šako, rođ. Rajić, 1933.

Ljubica Tolo, rođ. Naletina, 1920.

Ivo Tolo, 1924.

Marijan Ivančević, 1931.

Veronika Perica, rođ. Oroz, 1935.

Janko Miličević, 1940.

Lucija Oroz, rođ. Miletić, 1938.

Fra Tomislav (Mato) Tomičić, 1936.

Fojnička škrinja, broj 4, svibanj/lipanj 2010 .

osnivač i izdavač: HKD ̋ Napredak˝, Podružnica Fojnica

■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Slavica Miletić, Božana Tuka i fra Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Branka Jukić, Ivan Katavić, Josipa Lovrić i fra Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: napredak.fojnica@gmail.com ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: NAKLADA-TISAK KS Kiseljak

sve vrste pitadomaća tjesteninadomaća kukuruzamaglice

dostava po pozivu,narudžbe za posebne

prilike (svadbe,krštenja i dr.)

tel. +387 (0)30 830 001mob. +387 (0)63 446 007

+387 (0)63 339 292

e-mail: vrankamen@yahoo.com

www.vrankamen.baBROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. 3

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICAFOJNIČKAŠKRINJA

Dragi naši čitatelji,

prelijep je osjećaj otkrivati vam u očima nestrpljivost i znatiželju vezanu za datum izlaska i sadržaj narednog broja Fojničke škrinje! To nam govori više od svake pohvale i čestitke za trud kojeg ulažemo u opstanak i kvalitativne pomake našeg malog časopisa. Nadam se kako vas nećemo iznevjeriti niti u ovom broju i kako ćete ponovno pronaći mnoštvo zanimljivih tema, informacija i savjeta kojima ćete protkati ponekad nelijepu svakodnevicu. Okosnica ovoga broja proslava je patrona naše župe - Duhova, simboli tihog opstanka franjevaca u ovom kraju čime su utemeljene i prve vjerske i građanske slobode kroz pisani dokument, Ahdnamu.

Koncepcijski smo se već poprilično stabilizirali u okviru nekoliko područja, koja obrađujemo pomalo feljtonski, te ćete lako pronaći svoje favorizirane autore.

Međutim, kako ne bismo skliznuli u monotoniju, pripremili smo i nekoliko iznenađenja i to prije svega zahvaljujući činjenici što se naš krug suradnika širi.

Kako smo najavili u prošlom broju, pokrenuli smo novu rubriku u kojoj ćemo fotografijom predstavljati pozitivne i negativne primjere komunikacije sa svojom životnom sredinom. Bez imenovanja i bez komentara, ostavljajući vam prostor za vlastiti.

Pravog proljeća smo ostali gladni. Tek što je procvjetao jorgovan, počele su kiše, sapravši krhke mirise na cvjetanje novog života i novih radosti, ostaviše nas u neznanju je li se zaista desilo ili smo ga samo sanjali!?

A onda nam se ljeto objavilo nenadano i silovito, nalik svojim najzrelijim danima.

Iako smo jako nezadovoljni lokalnim vlastima, tromošću kojom pokazuju ljubav prema svom rodnom mjestu, potrebi suživota i prosperiteta svakog Božjeg čeljadeta, sretni smo bar toliko što imamo bazene. Kao kap sreće u oceanu ljudske tuge, osvježiti će nas povremeno i donijeti dinamiku svakodnevice kakvu Fojnica i zaslužuje.

Ovom prilikom se toplo zahvaljujem svim našim mecenama, od kojih su neki zamolili ostati u anonimnosti. Svi već zasigurno znate kako cijela redakcija, kao i dizajn našeg časopisa, radi volonterski, ali sav ostali rad do finalne izrade košta. Simboličnom cijenom kroz prodaju osigurava se tek mali dio troškova tiska, drugi dio namičemo kroz reklame dok treći dio zavisi od financijske podrške dobrih ljudi. Hvala vam!

Želimo vam dugo i toplo ljeto, u zdravlju! urednica

travanj/svibanj 2010.

KršteniPatrik Babić

(Željko i Marijana, rođ. Pecirep)Marin Golub

(Dejan i Bosiljka, rođ. Miličević)Katja Krajina (Nada Krajina)Lana Babić

(Ilija i Vesna, rođ. Knežević)Lara Biletić

(Drago i Mirjana, rođ. Stanić)Nikola Pecirep

(Delimir i Irena, rođ. Perić)Patrik Gašić

(Franjo i Anela, rođ. Cvjetković)Domagoj Šako

(Bruno i Jelena, rođ. Bošnjak)

Ivan Miletić i Marijana Glavočević

Vedran Jurić i

Jelena Beblek

Željko Vidović iMagdalena Gujić

Mario Tuka i Irena Bošnjak

Goran Puškar i Nikolina Prajo

Bruno Šako iJelena Bošnjak

Vjenčani

UmrliJuro Tuka, 1940.

Ana Šako, rođ. Rajić, 1933.

Ljubica Tolo, rođ. Naletina, 1920.

Ivo Tolo, 1924.

Marijan Ivančević, 1931.

Veronika Perica, rođ. Oroz, 1935.

Janko Miličević, 1940.

Lucija Oroz, rođ. Miletić, 1938.

Fra Tomislav (Mato) Tomičić, 1936.

Fojnička škrinja, broj 4, svibanj/lipanj 2010 .

osnivač i izdavač: HKD ̋ Napredak˝, Podružnica Fojnica

■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Slavica Miletić, Božana Tuka i fra Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Branka Jukić, Ivan Katavić, Josipa Lovrić i fra Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: napredak.fojnica@gmail.com ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: NAKLADA-TISAK KS Kiseljak

sve vrste pitadomaća tjesteninadomaća kukuruzamaglice

dostava po pozivu,narudžbe za posebne

prilike (svadbe,krštenja i dr.)

U nedjelju, 16. svibnja, sakrament Prve pričesti primilo je četrdeset i sedmoro malih fojničkih župljana. Dvadeset dječaka i dvadeset i sedam djevojčica za ovaj važan događaj u životu pripremala je njihova vjeroučiteljica s. Slavica Jovanović.

U ozračju svibanjskih pupoljaka kojima je bila ukrašena unutrašnjost crkve, u krugu svojih obitelji i prijatelja, mali prvopričesnici su potvrdili svoju ljubav prema Kristu kojeg su primili u posvećenoj hostiji. Prohladno i kišovito vrijeme nije spriječilo nastavak slavlja za svečanim trpezama uz pjesmu i darivanje slavljenika. S.L.

Dana 23. svibnja pod svečanom liturgijskom misom okupio se veliki broj vjernika da proslavi fojničkog patrona župe - Duhove. Slavlju domaćina su se pridružili Kreševljaci, Kiseljačani, Busov-ljani, Uskopljani... Kao i prijašnjih godina, za ovu prigodu postav-ljen je vanjski oltar, a svetu misu je predvodio dr. fra Drago Bojić iz Sarajeva. Svečanost su svojom nazočnošću uvećali gvardijani iz Guče Gore, Jajca, Kreševa i Kraljeve Sutjeske, dekan iz Gromilja-ka te zamjenici gvardijana iz Sarajeva, Visokog i Kenije. Nakon mise slavlje je nastavljeno uz muziku i igru fojničkog kraja. S.L.

U petak, 11. lipnja, otvorena je sezona kupanja u kompleksu Aquaparka. Iako kozmetički radovi na kompleksu još uvijek traju, posjetitelji će primjetiti vidni pomak u kvaliteti ponude za odmor i zabavu. U recesijskom razdoblju, koje se znatno odrazilo i na stan-dard bosanskohercegovačkog građanina, za mnoge od nas će to biti jedina izgledna destinacija za odmor.

Uz ljekovitu termalnu vodu, kulinarske specijalitete i tradicio-nalnu fojničku gostoljubivost zasigurno će uživati stariji dok će djeci biti dovoljni vodeni tobogani i par sladoleda. Cijena dnevne karte za odrasle iznosi 6 KM, a za djecu 5-14 godina 4 KM.

S.L.

AKTUALNOSTIFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010.4 5

Prva pričest

Proslava blagdana Duhova

Prodajne izložbe

Kako bi promovirali rad korisnika usluga Zavoda u sklopu radno-okupacionog tretmana te osigurali sredstva za nabavku repromaterijala, kroz protekli period organizirali smo dvije prodajne izložbe u Fojnici. Jedna od njih održana je u hotelu “Reumal” 15. travnja, a druga na dan Duhova ispred samostana Duha Svetoga.

Ovim putem se toplo zahvaljujemo svima onima koji su pokazali razumijevanje i dali potporu radu korisnika usluga Zavo-da te im dali poticaj za daljnji rad.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak od 1902. godine djeluje na dobro hrvatskog čovjeka ma gdje tko živio, ali i na dobro svih dobrih ljudi. Nastali smo kako bismo pomagali mlade snage, studente, a to nam je i danas najvažnija misija. Ulaganje u mlade je od višestruke koristi jer izravno ulažete u sretniju budućnost. Čovjek je smisao svega i stoga i Napredak puno toga čini kako bi čovjeku život učinili ljepšim i sretnijim. Što će nam sve zgrade, škole, crkve, bolnice … ako nema ljudi, dobrih i obrazovanih?!

Shodno tome, Napretkov Fond za stipendiranje Ivo Andrić - Vladimir Prelog je i za ovu akademsku 2009./2010. godinu raspi-sao natječaj za dodjelu stipendija za studente i postdiplomce, čla-nove Napretka iz svih Podružnica.

Po završenom natječaju gdje su podnešena 249 zahtjeva i to 205 kandidata iz BiH i 44 iz Republike Hrvatske Povjerenstvo za stipendije izvršilo je analizu prispjelih aplikacija. Prema Pravil-niku o stipendiranju sačinilo rang listu – spisak ovogodišnjih dobit-nika stipendija/potpora. Na temelju toga, Upravni odbor Napretko-vog fonda za stipendiranje Ivo Andrić - Vladimir Prelog je na sjed-

SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Osvježenje u Aquaparku Život u Zavodu

Nastojeći život korisnika Zavoda učiniti što raznovrsnijim su-djelujemo u brojnim manifestacijama, te nastojimo organizirati različita zanimljiva dešavanja.

Povodom obilježavanja Svjetskog dana zdravlja, 7. travnja, s grupom korisnika i djelatnika podržali smo manifestaciju “Bi-ciklom do zdravlja”, te sudjelovali u biciklijadi i pješačenju do Malkoča.

Korisnici koji su u šahovskom turniru kojeg organiziramo po-vodom Dana Zavoda pokazali dobre rezultate imali su priliku po-kazati svoja umijeća igrajući protiv najboljih šahista naše lokalne sredine na turniru koji je organizirao Šahovski klub Fojnica u prostorijama KUD “Matija Gubec” Bakovići.

Grupa korisnika iz sportsko-rekreativne okupacije sudjelovala je na prijateljskom turniru u malom nogometu u Sarajevu, koji je u organizaciji UG OAZA održan povodom obilježavanja međuna-rodnog Dana nogometa.

Za dvije skupine korisnika koji su izrazili želju za planinare-njem organizirali smo izlet na planinu Vranicu, na kojem su imali priliku uživati u prirodnim ljepotama ove planine, a sve na kraju “začiniti” ručkom u restoranu hotela “Brusnica”.

Marinela Marić i Katarina Slomo

nici održanoj 6. ožujka 2010. u Žepču donio Odluku o dodjeli sti-pendija za akademsku 2009./2010. godinu. Ove godine Središnja uprava dodijelila je ukupno 105 stipendija/potpora, od toga 48 sti-pendija i 57 potpora, za 99 studenata iz BiH i 6 iz Republike Hrvat-ske. Visina stipendije je 1000 KM godišnje, a potpore 500 KM.

FOJNIČKI DOBITNICI STIPENDIJE I POTPORE NAPRETKOVOGFONDA ZA STIPENDIRANJE ''IVO ANDRIĆ – VLADIMIR PRELOG''

Vesna Bošnjak Franjevačka teologija Sarajevo II. godina

Dragan Kalinić Mašinski fakultet Sarajevo II. godina

Valentina Barešić Farmaceutsko-biokemijski Zagreb I. godina

Katarina Barešić Tekstilno-tehnološki Zagreb III. godina

Bojan Knežević Pravni fakultet Sarajevo III. godina

Isto tako glavna Napretkova Podružnica Beč preko svog Fonda za stipendiranje “Fra Ivan Franjo Jukić” raspisala je namjenski natječaj za par podružnica u Bosni i Hercegovini, između ostalih i za Fojnicu za stipendiranje u akademskoj godini 2009./2010. po jednog studenta u iznosu od 500,00 EU. Ispred naše Podružnice aplikaciju je dostavila naša članica Andrijana Kalinić.

Nadam se da će se naši stipendisti aktivnije uključiti u rad naše Podružnice, kako bi prenosili Napretkovu misao te drugima učinili život ljepšim i sretnijim.

Jakov Gavran

tel. 030 831 530

PEKARA FOJNICAMAKMAKkruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite radno vrijeme:

6 - 20 h

Zbivanja u Zavodu Bakovići

“Napredak” dodijelio stipendije

U nedjelju, 16. svibnja, sakrament Prve pričesti primilo je četrdeset i sedmoro malih fojničkih župljana. Dvadeset dječaka i dvadeset i sedam djevojčica za ovaj važan događaj u životu pripremala je njihova vjeroučiteljica s. Slavica Jovanović.

U ozračju svibanjskih pupoljaka kojima je bila ukrašena unutrašnjost crkve, u krugu svojih obitelji i prijatelja, mali prvopričesnici su potvrdili svoju ljubav prema Kristu kojeg su primili u posvećenoj hostiji. Prohladno i kišovito vrijeme nije spriječilo nastavak slavlja za svečanim trpezama uz pjesmu i darivanje slavljenika. S.L.

Dana 23. svibnja pod svečanom liturgijskom misom okupio se veliki broj vjernika da proslavi fojničkog patrona župe - Duhove. Slavlju domaćina su se pridružili Kreševljaci, Kiseljačani, Busov-ljani, Uskopljani... Kao i prijašnjih godina, za ovu prigodu postav-ljen je vanjski oltar, a svetu misu je predvodio dr. fra Drago Bojić iz Sarajeva. Svečanost su svojom nazočnošću uvećali gvardijani iz Guče Gore, Jajca, Kreševa i Kraljeve Sutjeske, dekan iz Gromilja-ka te zamjenici gvardijana iz Sarajeva, Visokog i Kenije. Nakon mise slavlje je nastavljeno uz muziku i igru fojničkog kraja. S.L.

U petak, 11. lipnja, otvorena je sezona kupanja u kompleksu Aquaparka. Iako kozmetički radovi na kompleksu još uvijek traju, posjetitelji će primjetiti vidni pomak u kvaliteti ponude za odmor i zabavu. U recesijskom razdoblju, koje se znatno odrazilo i na stan-dard bosanskohercegovačkog građanina, za mnoge od nas će to biti jedina izgledna destinacija za odmor.

Uz ljekovitu termalnu vodu, kulinarske specijalitete i tradicio-nalnu fojničku gostoljubivost zasigurno će uživati stariji dok će djeci biti dovoljni vodeni tobogani i par sladoleda. Cijena dnevne karte za odrasle iznosi 6 KM, a za djecu 5-14 godina 4 KM.

S.L.

AKTUALNOSTIFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010.4 5

Prva pričest

Proslava blagdana Duhova

Prodajne izložbe

Kako bi promovirali rad korisnika usluga Zavoda u sklopu radno-okupacionog tretmana te osigurali sredstva za nabavku repromaterijala, kroz protekli period organizirali smo dvije prodajne izložbe u Fojnici. Jedna od njih održana je u hotelu “Reumal” 15. travnja, a druga na dan Duhova ispred samostana Duha Svetoga.

Ovim putem se toplo zahvaljujemo svima onima koji su pokazali razumijevanje i dali potporu radu korisnika usluga Zavo-da te im dali poticaj za daljnji rad.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak od 1902. godine djeluje na dobro hrvatskog čovjeka ma gdje tko živio, ali i na dobro svih dobrih ljudi. Nastali smo kako bismo pomagali mlade snage, studente, a to nam je i danas najvažnija misija. Ulaganje u mlade je od višestruke koristi jer izravno ulažete u sretniju budućnost. Čovjek je smisao svega i stoga i Napredak puno toga čini kako bi čovjeku život učinili ljepšim i sretnijim. Što će nam sve zgrade, škole, crkve, bolnice … ako nema ljudi, dobrih i obrazovanih?!

Shodno tome, Napretkov Fond za stipendiranje Ivo Andrić - Vladimir Prelog je i za ovu akademsku 2009./2010. godinu raspi-sao natječaj za dodjelu stipendija za studente i postdiplomce, čla-nove Napretka iz svih Podružnica.

Po završenom natječaju gdje su podnešena 249 zahtjeva i to 205 kandidata iz BiH i 44 iz Republike Hrvatske Povjerenstvo za stipendije izvršilo je analizu prispjelih aplikacija. Prema Pravil-niku o stipendiranju sačinilo rang listu – spisak ovogodišnjih dobit-nika stipendija/potpora. Na temelju toga, Upravni odbor Napretko-vog fonda za stipendiranje Ivo Andrić - Vladimir Prelog je na sjed-

SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Osvježenje u Aquaparku Život u Zavodu

Nastojeći život korisnika Zavoda učiniti što raznovrsnijim su-djelujemo u brojnim manifestacijama, te nastojimo organizirati različita zanimljiva dešavanja.

Povodom obilježavanja Svjetskog dana zdravlja, 7. travnja, s grupom korisnika i djelatnika podržali smo manifestaciju “Bi-ciklom do zdravlja”, te sudjelovali u biciklijadi i pješačenju do Malkoča.

Korisnici koji su u šahovskom turniru kojeg organiziramo po-vodom Dana Zavoda pokazali dobre rezultate imali su priliku po-kazati svoja umijeća igrajući protiv najboljih šahista naše lokalne sredine na turniru koji je organizirao Šahovski klub Fojnica u prostorijama KUD “Matija Gubec” Bakovići.

Grupa korisnika iz sportsko-rekreativne okupacije sudjelovala je na prijateljskom turniru u malom nogometu u Sarajevu, koji je u organizaciji UG OAZA održan povodom obilježavanja međuna-rodnog Dana nogometa.

Za dvije skupine korisnika koji su izrazili želju za planinare-njem organizirali smo izlet na planinu Vranicu, na kojem su imali priliku uživati u prirodnim ljepotama ove planine, a sve na kraju “začiniti” ručkom u restoranu hotela “Brusnica”.

Marinela Marić i Katarina Slomo

nici održanoj 6. ožujka 2010. u Žepču donio Odluku o dodjeli sti-pendija za akademsku 2009./2010. godinu. Ove godine Središnja uprava dodijelila je ukupno 105 stipendija/potpora, od toga 48 sti-pendija i 57 potpora, za 99 studenata iz BiH i 6 iz Republike Hrvat-ske. Visina stipendije je 1000 KM godišnje, a potpore 500 KM.

FOJNIČKI DOBITNICI STIPENDIJE I POTPORE NAPRETKOVOGFONDA ZA STIPENDIRANJE ''IVO ANDRIĆ – VLADIMIR PRELOG''

Vesna Bošnjak Franjevačka teologija Sarajevo II. godina

Dragan Kalinić Mašinski fakultet Sarajevo II. godina

Valentina Barešić Farmaceutsko-biokemijski Zagreb I. godina

Katarina Barešić Tekstilno-tehnološki Zagreb III. godina

Bojan Knežević Pravni fakultet Sarajevo III. godina

Isto tako glavna Napretkova Podružnica Beč preko svog Fonda za stipendiranje “Fra Ivan Franjo Jukić” raspisala je namjenski natječaj za par podružnica u Bosni i Hercegovini, između ostalih i za Fojnicu za stipendiranje u akademskoj godini 2009./2010. po jednog studenta u iznosu od 500,00 EU. Ispred naše Podružnice aplikaciju je dostavila naša članica Andrijana Kalinić.

Nadam se da će se naši stipendisti aktivnije uključiti u rad naše Podružnice, kako bi prenosili Napretkovu misao te drugima učinili život ljepšim i sretnijim.

Jakov Gavran

tel. 030 831 530

PEKARA FOJNICAMAKMAKkruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite radno vrijeme:

6 - 20 h

Zbivanja u Zavodu Bakovići

“Napredak” dodijelio stipendije

FOJNIČKAŠKRINJA

voljno krvi, ili da se radi o posmrtnim osta-cima osoba koji ne pripadaju mandatu Instituta za nestale osobe FBiH.”

Jurišić je također kazao kako je ključni problem u traženju nestalih nedostatak kva-litetnih informacija o masovnim grobni-cama. Komisija je u protekloj godini izašla 373 puta na teren, a u 15 posto slučajeva informacije o masovnim grobnicama poka-zale su se točnim, dodao je Jurišić.

Za ratne zločine nad Hrvatima Fojnice do sada nije procesuirana niti jedna osoba, izuzev Miralema Čengića iz Visokog koji je osuđen zbog ubojstva fojničkih franjevaca. Boris Grubešić, glasnogovornik Tužitelj-stva BiH, kazao nam je da u ovoj instituciji postoje dva manja predmeta vezana za ratne zločine u Fojnici. Nijedan predmet ne odnosi se na ubijene hrvatske civile u Foj-nici. Iz Kantonalnog tužiteljstva u Travniku kazali su nam da postoje neke istrage, ali nisu htjeli govoriti o detaljima.

Ilija Cvjetković, predsjednik Hrvatske udruge ratnih vojnih invalida iz Fojnice, kaže da bi za zločine u Fojnici morao netko odgovarati.

“Prije svega, trebalo je politički pratiti te stvari, podignuti bunt protiv nekih stvari. Najgora je šutnja. Trebalo je i ispred udruga iznijeti stavove da takve stvari nisu u redu. Koliko ja znam to nitko nije napravio. Doduše, ja sam došao u Udrugu prije četiri ili pet godina. Prije toga neke stvari su se mogle odraditi i kvalitetnije. Nisam zado-voljan učinkom u svezi s tim pitanjima.”

Hrvatske udruge proistekle iz Domo-vinskog rata na području općine Fojnice

nisu zadovoljne sadašnjim odnosom op-ćinskih vlasti prema njima. I hrvatske i bošnjačke udruge se sufinanciraju od strane općine po odlukama koje donosi općinska Služba za financije i budžet. Ilija Cvjet-ković kaže da njegova udruga nije dobila sredstva koja su im obećana za 2009. godinu.

“Načelnik općine Fojnica i Služba za financije hrvatskim udrugama ne uplaćuju ono što im je Služba dodijelila, a bošnjač-kim se udrugama uplaćuju ti iznosi u sto-postotnom iznosu. Moja udruga je po od-luci dobila 2 000 KM, a uplaćeno nam je sa-mo 650 KM za 2009. godinu. Konkretno, Udruga ratnih vojnih invalida Armije RBiH dobila je te iznose bez problema. Načelnik je rekao da nam ta sredstva neće isplatiti zbog toga što nema novaca. 30 posto je manje sredstava u proračunu. Ja sam mu rekao, da ako nema novaca, neka nema za sviju, nema smisla da se udruge razdvajaju na ovaj način.”

S istim problemima suočavaju se i ostale hrvatske udruge. Vera Lovrić, pred-sjednica Udruge obitelji poginulih i nesta-lih hrvatskih branitelja iz Fojnice, kaže da dobije svake godine na blagdan Svih svetih neka simbolična sredstva od općine.

“Mislim da više Bošnjaci dobijaju, ali unatrag četiri godine i naše udruge počele su dobijati po nešto novaca. Ja se općini ob-ratim na blagdan Svih svetih i onda mi na-čelnik osigura barem 1000 KM za obilazak grobova. Udruga se financira od članarine koja je tri KM, tako da mjesečna članarina od 200 KM ne može ništa pokriti.”

Marko Krajina, također, je nezadovo-ljan odnosom općinskih vlasti prema nje-govoj udruzi. Po njegovom mišljenju, sred-stva se ne dijele transparentno:

“Mi smo prošle godine trebali dobiti oko 1000 maraka jer imamo i rješenje i od-luku. Načelnik nam je javno rekao na Općinskom vijeću da nikome neće isplatiti nijednog feninga. Sigurno je nekorektan što se tiče toga. Išli smo sa novim javnim po-zivom za 2010. godinu, a nisu realizirana sredstva ni iz prošle godine. Kako da radi udruga od 119 članova? Naša je članarina minimalna i iznosi jednu KM. Tražili smo da nam se dodijeli prostor u Fojnici. Načel-nik nam je rekao da i ne pomišljamo na prostor, a prije tri godne su nam obećali da kada se obnovi bivši hotel ‘Jezero’ da će nam dati prostor. Sad su se na to oglušili i ne pada im na pamet da nam ga daju. Mi ra-dimo, takoreći, na ulici, po kafanama odr-žavamo sastanke. Sramotno!”

Treba pomenuti i to da je u Fojnici tije-kom proteklog rata život izgubilo 116 hr-vatskih bojovnika. Od ovog broja, 92 bo-jovnika život je izgubilo na prvoj crti, a os-tali od granata, samoranjavanja, nagaznih mina itd. Iza bojovnika koji su poginuli os-talo je oko 50 malodobne djece, koja su danas na fakultetima i u srednjim školama.

Civilne žrtve rata u Fojnici gotovo su zaboravljene. Članovi obitelji poginulih, svjedoci, preživjeli logoraši davali su prije šest godina iskaze o počinjenim zločinima u Fojnici.

Za sada nema nikakvih naznaka da se ozbiljno radi na ovim predmetima.

OTVORENOFOJNIČKAŠKRINJA

Piše Ivan Katavić

Zločinici se šetaju po Fojnici, Kiseljaku. Nalogodavci koji su to naređivali visoko kotiraju u vlastima općina, županija, entiteta, pa čak i države.

Fojnici 15 godina nakon završetka rata još se ne nazire moguća pravda za sve ubijene nedužne građane hrvatske Unacionalnosti ovoga grada. U protek-

lom periodu za počinjene zločine u Fojnici odgovorao je jedino Miralem Čengić iz Visokog, ubojica fojničkih fratara, koji je osuđen na 12 godina zatvora. Za ostale ubi-jene civile nije procesuirana nijedna osoba, niti postoji naznaka da će protiv počinitelja ovih zločina biti uskoro podignuta optuž-nica.

Prema popisu koji posjeduje Hrvatska udruga logoraša iz Fojnice, od 1993. do 1995. godine, na području općine Fojnica stradao je 21 civil. Među njima je bilo i jed-no sedmogodišnje dijete. Napominjemo da su to podatci koje je prikupila pomenuta Udruga.

U lipnju 1993. godine u Šćitovu prve su stradale Luca Barbić, rođena 1909., i njena kćerka Ana Musa, rođena 1934. Obje su izgorjele u svojoj obiteljskoj kući koja se nalazila preko drvenog mosta kod Mukači-ne krivine. U istom selu stradala je Ber-nardica Pravdić, rođena 1929. U selu Šći-tovo ubijeni su i Mato Mateša Babić, ro-đen 1908., i njegova supruga Anđelka, rođena 1915. Njihovu kuću zapalili su voj-nici Armije RBiH i u njoj su oboje izgorjeli trpeći velike muke.

U srpnju 1993. godine u Nadbarama su stradali Mato Jurak, rođen 1906. godine, njegov sin Franjo Jurak, rođen 1930., i snaha Marta Jurak, rođena 1935. U Nad-barama su, također, ubijeni i Mato Lalić, rođen 1928. i Slavko Katavić, rođen 1932. godine.

U Ostružnici je stradala Kata Milušić, rođena 1933. i Ivan Milušić, rođen 1939. godine, Jozefina Krajina, rođena 1925., i Drago Krajina, rođen 1937.

Na popisu ubijenih fojničkih civila su i Pero Glavočević, rođen 1941. i Pero Bo-žić, rođen 1931. iz sela Tješila, Ivo Mija-tović, rođen 1939. iz Gradine i Ivo Boš-njak, rođen 1911. iz Ragala.

Od granate koja je ispaljena iz Dusine od strane Armije RBiH u Gojevićima je poginulo maloljetno dijete Ivica (Marka) Iviš, rođen 1987.godine.

Na pomenutom popisu su i imena dva fojnička franjevca: fra Nikica Miličević, rođen 1957., i fra Leon Migić, rođen 1937., koji su ubijeni u studenom 1993.

Na popisu Hrvatske udruge logorša iz Fojnice ne nalaze se imena Finke Krajino-vić, žene od 70 godina, koja je stradala u srpnju 1993. u Ostružnici, zatim Nikole Bošnjaka (65 godina) i Srbina Kalinića, koji su, također, ubijeni u srpnju u Fojnici. Imena ovih civila našli smo u tekstovima o ratnim zločinima u Fojnici, ranije objavlje-nim u Slobodnoj Dalmaciji.

Iako nije u njenom domenu, Hrvatska udruga logoraša iz Fojnice jedina je udruga koja se bavila prikupljanjem podataka o nastradalim civilima u Fojnici.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša iz Fojnice Marko Krajina kaže da nije bilo interesa u drugim udrugama da se bave ovim pitanjima:

“Naša udruga je, uz pomoć drugih ljudi, dobila podatke da je u Fojnici ubijeno 20 ljudi. Među njima je jedno dijete. A kad kažem da je ubijeno 20 ljudi i jedno dijete od sedam godina, to je strašno. Oni nisu ubijeni, oni su izmasakrirani na najokrutniji način. To pokazuju i obdukcije koje su ra-đene kada su žrtve ekshumirane. Zaista je zatrašujuće - dvije do tri osobe su bile bez ušiju i bez nosa. Vrlo je ružno vraćati se unazad.”

U Fojnici je u proteklom ratu postojalao 16 logora u kojima se bili zarobljeni ne samo fojnički nego i Hrvati iz susjednih općina. Postojali su još po jedan logor u Konjicu, Uskoplju/Gornjem Vakufu, kao i najzloglasniji logor “Silos” u Kaćunima gdje je bio zatočen 21 fojnički Hrvat. Sve ukupno, kroz ove logore prošla su 303 logoraša. Samo iz Fojnice bilo ih je oko 270, dok su ostali logoraši bili izbjeglice iz Jajca, Travnika, Vareša, Kaknja, Sarajeva. Oni su se zatekli u Fojnici prije početka sukoba HVO-a i Armije RBiH.

Logoraši su mučeni, zlostavljani i to je ostavilo ogromne posljedice na njihovo

zdravlje. Marko Krajina bio je zatočen u logoru “Silos” u Kaćunima zajedno sa još 20 Fojničana:

“Nikada nitko nije odgovarao nizašto. Zločinci se šetaju po Fojnici, Kiseljaku. Silovatelji koji su silovali tri curice u Kise-ljaku u selu Datići su slobodni. To se ne pomiče s mjesta. Nalogodavci koji su to naređivali visoko kotiraju u vlastima op-ćina, županija, Federacije, pa čak i BiH. To se prikriva. Ja samo mogu da kažem da su nas od 119 logoraša već 33 umrla. Za pet godina pitat ću vas koliko će nas iz logora Silos biti živo.”

Na naše pitanje koliko je moguće opro-stiti svim tim ljudima koje su činili zlodjela u logorima, Marko je odgovorio:

“Te mučitelje koji su nas mučili, ja ne bih mogao nikada mučiti. Samo neka im Bog plati i neka im Bog sudi. A što se tiče oprosta, za ta stradavanja i pakao, ja sam im i u logoru rekao da opraštam jer ne znaju što rade. Istinski im opraštam, ali nikada ne za-boravljam. Na suđenju samo želim doći tom mučitelju i pitati ga: Zašto si mi to uradio? Ništa više. Hoću da mu direktno pogledam u oči i da on mene pogleda.”

Petnaest godina nakon rata tri osobe iz Fojnice još uvijek se vode kao nestale.

Riječ je Dobroslavu Bošnjaku, rođe-nom 1946., Snježani Zeleniki, rođenoj 1959., i Zdravku Peneziću, rođenom 1975. Oni su zatočeni u području Bistričke Rike u srpnju 1993. godine od kada im se gubi svaki trag.

Federalna Komisija za nestale osobe u više navrata pokušavala je pronaći ove osobe, ali bezuspješno, kaže dopredsjeda-telj Komisije Marko Jurišić:

“Imali smo jednu ekshumaciju u Čo-banskoj pećini. To je u brdima na granici općina Donji Vakuf, Bugojno i Fojnica. Imali smo informaciju da bi oni mogli biti tu. Ekshumacija je vršena prije sedam go-dina. Pronađeni su posmrtni ostatci četiri osobe, ali nikad nismo pronašli odjeću i bilo kakve druge materijalne dokaze o iz-vršenju zločina. Vještaci sudske medicine nisu se mogli na licu mjesta izjasniti da li se radi o žrtvama od ovog rata ili Drugog svjetskog rata.Tijela su obrađena, uzeti su uzorci za DNK analizu. Do sada nije stiglo niti jedno podudaranje da se radi o bilo ko-joj od ove tri osobe, tako da je za pret-postaviti da članovi obitelji nisu dali do-

6 7

Tko će odgovarati za ubijene hrvatske civile u Fojnici?

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Zloglasni logor “Silos” u Kaćunima gdje je bio zatočen 21 fojnički Hrvat

FOJNIČKAŠKRINJA

voljno krvi, ili da se radi o posmrtnim osta-cima osoba koji ne pripadaju mandatu Instituta za nestale osobe FBiH.”

Jurišić je također kazao kako je ključni problem u traženju nestalih nedostatak kva-litetnih informacija o masovnim grobni-cama. Komisija je u protekloj godini izašla 373 puta na teren, a u 15 posto slučajeva informacije o masovnim grobnicama poka-zale su se točnim, dodao je Jurišić.

Za ratne zločine nad Hrvatima Fojnice do sada nije procesuirana niti jedna osoba, izuzev Miralema Čengića iz Visokog koji je osuđen zbog ubojstva fojničkih franjevaca. Boris Grubešić, glasnogovornik Tužitelj-stva BiH, kazao nam je da u ovoj instituciji postoje dva manja predmeta vezana za ratne zločine u Fojnici. Nijedan predmet ne odnosi se na ubijene hrvatske civile u Foj-nici. Iz Kantonalnog tužiteljstva u Travniku kazali su nam da postoje neke istrage, ali nisu htjeli govoriti o detaljima.

Ilija Cvjetković, predsjednik Hrvatske udruge ratnih vojnih invalida iz Fojnice, kaže da bi za zločine u Fojnici morao netko odgovarati.

“Prije svega, trebalo je politički pratiti te stvari, podignuti bunt protiv nekih stvari. Najgora je šutnja. Trebalo je i ispred udruga iznijeti stavove da takve stvari nisu u redu. Koliko ja znam to nitko nije napravio. Doduše, ja sam došao u Udrugu prije četiri ili pet godina. Prije toga neke stvari su se mogle odraditi i kvalitetnije. Nisam zado-voljan učinkom u svezi s tim pitanjima.”

Hrvatske udruge proistekle iz Domo-vinskog rata na području općine Fojnice

nisu zadovoljne sadašnjim odnosom op-ćinskih vlasti prema njima. I hrvatske i bošnjačke udruge se sufinanciraju od strane općine po odlukama koje donosi općinska Služba za financije i budžet. Ilija Cvjet-ković kaže da njegova udruga nije dobila sredstva koja su im obećana za 2009. godinu.

“Načelnik općine Fojnica i Služba za financije hrvatskim udrugama ne uplaćuju ono što im je Služba dodijelila, a bošnjač-kim se udrugama uplaćuju ti iznosi u sto-postotnom iznosu. Moja udruga je po od-luci dobila 2 000 KM, a uplaćeno nam je sa-mo 650 KM za 2009. godinu. Konkretno, Udruga ratnih vojnih invalida Armije RBiH dobila je te iznose bez problema. Načelnik je rekao da nam ta sredstva neće isplatiti zbog toga što nema novaca. 30 posto je manje sredstava u proračunu. Ja sam mu rekao, da ako nema novaca, neka nema za sviju, nema smisla da se udruge razdvajaju na ovaj način.”

S istim problemima suočavaju se i ostale hrvatske udruge. Vera Lovrić, pred-sjednica Udruge obitelji poginulih i nesta-lih hrvatskih branitelja iz Fojnice, kaže da dobije svake godine na blagdan Svih svetih neka simbolična sredstva od općine.

“Mislim da više Bošnjaci dobijaju, ali unatrag četiri godine i naše udruge počele su dobijati po nešto novaca. Ja se općini ob-ratim na blagdan Svih svetih i onda mi na-čelnik osigura barem 1000 KM za obilazak grobova. Udruga se financira od članarine koja je tri KM, tako da mjesečna članarina od 200 KM ne može ništa pokriti.”

Marko Krajina, također, je nezadovo-ljan odnosom općinskih vlasti prema nje-govoj udruzi. Po njegovom mišljenju, sred-stva se ne dijele transparentno:

“Mi smo prošle godine trebali dobiti oko 1000 maraka jer imamo i rješenje i od-luku. Načelnik nam je javno rekao na Općinskom vijeću da nikome neće isplatiti nijednog feninga. Sigurno je nekorektan što se tiče toga. Išli smo sa novim javnim po-zivom za 2010. godinu, a nisu realizirana sredstva ni iz prošle godine. Kako da radi udruga od 119 članova? Naša je članarina minimalna i iznosi jednu KM. Tražili smo da nam se dodijeli prostor u Fojnici. Načel-nik nam je rekao da i ne pomišljamo na prostor, a prije tri godne su nam obećali da kada se obnovi bivši hotel ‘Jezero’ da će nam dati prostor. Sad su se na to oglušili i ne pada im na pamet da nam ga daju. Mi ra-dimo, takoreći, na ulici, po kafanama odr-žavamo sastanke. Sramotno!”

Treba pomenuti i to da je u Fojnici tije-kom proteklog rata život izgubilo 116 hr-vatskih bojovnika. Od ovog broja, 92 bo-jovnika život je izgubilo na prvoj crti, a os-tali od granata, samoranjavanja, nagaznih mina itd. Iza bojovnika koji su poginuli os-talo je oko 50 malodobne djece, koja su danas na fakultetima i u srednjim školama.

Civilne žrtve rata u Fojnici gotovo su zaboravljene. Članovi obitelji poginulih, svjedoci, preživjeli logoraši davali su prije šest godina iskaze o počinjenim zločinima u Fojnici.

Za sada nema nikakvih naznaka da se ozbiljno radi na ovim predmetima.

OTVORENOFOJNIČKAŠKRINJA

Piše Ivan Katavić

Zločinici se šetaju po Fojnici, Kiseljaku. Nalogodavci koji su to naređivali visoko kotiraju u vlastima općina, županija, entiteta, pa čak i države.

Fojnici 15 godina nakon završetka rata još se ne nazire moguća pravda za sve ubijene nedužne građane hrvatske Unacionalnosti ovoga grada. U protek-

lom periodu za počinjene zločine u Fojnici odgovorao je jedino Miralem Čengić iz Visokog, ubojica fojničkih fratara, koji je osuđen na 12 godina zatvora. Za ostale ubi-jene civile nije procesuirana nijedna osoba, niti postoji naznaka da će protiv počinitelja ovih zločina biti uskoro podignuta optuž-nica.

Prema popisu koji posjeduje Hrvatska udruga logoraša iz Fojnice, od 1993. do 1995. godine, na području općine Fojnica stradao je 21 civil. Među njima je bilo i jed-no sedmogodišnje dijete. Napominjemo da su to podatci koje je prikupila pomenuta Udruga.

U lipnju 1993. godine u Šćitovu prve su stradale Luca Barbić, rođena 1909., i njena kćerka Ana Musa, rođena 1934. Obje su izgorjele u svojoj obiteljskoj kući koja se nalazila preko drvenog mosta kod Mukači-ne krivine. U istom selu stradala je Ber-nardica Pravdić, rođena 1929. U selu Šći-tovo ubijeni su i Mato Mateša Babić, ro-đen 1908., i njegova supruga Anđelka, rođena 1915. Njihovu kuću zapalili su voj-nici Armije RBiH i u njoj su oboje izgorjeli trpeći velike muke.

U srpnju 1993. godine u Nadbarama su stradali Mato Jurak, rođen 1906. godine, njegov sin Franjo Jurak, rođen 1930., i snaha Marta Jurak, rođena 1935. U Nad-barama su, također, ubijeni i Mato Lalić, rođen 1928. i Slavko Katavić, rođen 1932. godine.

U Ostružnici je stradala Kata Milušić, rođena 1933. i Ivan Milušić, rođen 1939. godine, Jozefina Krajina, rođena 1925., i Drago Krajina, rođen 1937.

Na popisu ubijenih fojničkih civila su i Pero Glavočević, rođen 1941. i Pero Bo-žić, rođen 1931. iz sela Tješila, Ivo Mija-tović, rođen 1939. iz Gradine i Ivo Boš-njak, rođen 1911. iz Ragala.

Od granate koja je ispaljena iz Dusine od strane Armije RBiH u Gojevićima je poginulo maloljetno dijete Ivica (Marka) Iviš, rođen 1987.godine.

Na pomenutom popisu su i imena dva fojnička franjevca: fra Nikica Miličević, rođen 1957., i fra Leon Migić, rođen 1937., koji su ubijeni u studenom 1993.

Na popisu Hrvatske udruge logorša iz Fojnice ne nalaze se imena Finke Krajino-vić, žene od 70 godina, koja je stradala u srpnju 1993. u Ostružnici, zatim Nikole Bošnjaka (65 godina) i Srbina Kalinića, koji su, također, ubijeni u srpnju u Fojnici. Imena ovih civila našli smo u tekstovima o ratnim zločinima u Fojnici, ranije objavlje-nim u Slobodnoj Dalmaciji.

Iako nije u njenom domenu, Hrvatska udruga logoraša iz Fojnice jedina je udruga koja se bavila prikupljanjem podataka o nastradalim civilima u Fojnici.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša iz Fojnice Marko Krajina kaže da nije bilo interesa u drugim udrugama da se bave ovim pitanjima:

“Naša udruga je, uz pomoć drugih ljudi, dobila podatke da je u Fojnici ubijeno 20 ljudi. Među njima je jedno dijete. A kad kažem da je ubijeno 20 ljudi i jedno dijete od sedam godina, to je strašno. Oni nisu ubijeni, oni su izmasakrirani na najokrutniji način. To pokazuju i obdukcije koje su ra-đene kada su žrtve ekshumirane. Zaista je zatrašujuće - dvije do tri osobe su bile bez ušiju i bez nosa. Vrlo je ružno vraćati se unazad.”

U Fojnici je u proteklom ratu postojalao 16 logora u kojima se bili zarobljeni ne samo fojnički nego i Hrvati iz susjednih općina. Postojali su još po jedan logor u Konjicu, Uskoplju/Gornjem Vakufu, kao i najzloglasniji logor “Silos” u Kaćunima gdje je bio zatočen 21 fojnički Hrvat. Sve ukupno, kroz ove logore prošla su 303 logoraša. Samo iz Fojnice bilo ih je oko 270, dok su ostali logoraši bili izbjeglice iz Jajca, Travnika, Vareša, Kaknja, Sarajeva. Oni su se zatekli u Fojnici prije početka sukoba HVO-a i Armije RBiH.

Logoraši su mučeni, zlostavljani i to je ostavilo ogromne posljedice na njihovo

zdravlje. Marko Krajina bio je zatočen u logoru “Silos” u Kaćunima zajedno sa još 20 Fojničana:

“Nikada nitko nije odgovarao nizašto. Zločinci se šetaju po Fojnici, Kiseljaku. Silovatelji koji su silovali tri curice u Kise-ljaku u selu Datići su slobodni. To se ne pomiče s mjesta. Nalogodavci koji su to naređivali visoko kotiraju u vlastima op-ćina, županija, Federacije, pa čak i BiH. To se prikriva. Ja samo mogu da kažem da su nas od 119 logoraša već 33 umrla. Za pet godina pitat ću vas koliko će nas iz logora Silos biti živo.”

Na naše pitanje koliko je moguće opro-stiti svim tim ljudima koje su činili zlodjela u logorima, Marko je odgovorio:

“Te mučitelje koji su nas mučili, ja ne bih mogao nikada mučiti. Samo neka im Bog plati i neka im Bog sudi. A što se tiče oprosta, za ta stradavanja i pakao, ja sam im i u logoru rekao da opraštam jer ne znaju što rade. Istinski im opraštam, ali nikada ne za-boravljam. Na suđenju samo želim doći tom mučitelju i pitati ga: Zašto si mi to uradio? Ništa više. Hoću da mu direktno pogledam u oči i da on mene pogleda.”

Petnaest godina nakon rata tri osobe iz Fojnice još uvijek se vode kao nestale.

Riječ je Dobroslavu Bošnjaku, rođe-nom 1946., Snježani Zeleniki, rođenoj 1959., i Zdravku Peneziću, rođenom 1975. Oni su zatočeni u području Bistričke Rike u srpnju 1993. godine od kada im se gubi svaki trag.

Federalna Komisija za nestale osobe u više navrata pokušavala je pronaći ove osobe, ali bezuspješno, kaže dopredsjeda-telj Komisije Marko Jurišić:

“Imali smo jednu ekshumaciju u Čo-banskoj pećini. To je u brdima na granici općina Donji Vakuf, Bugojno i Fojnica. Imali smo informaciju da bi oni mogli biti tu. Ekshumacija je vršena prije sedam go-dina. Pronađeni su posmrtni ostatci četiri osobe, ali nikad nismo pronašli odjeću i bilo kakve druge materijalne dokaze o iz-vršenju zločina. Vještaci sudske medicine nisu se mogli na licu mjesta izjasniti da li se radi o žrtvama od ovog rata ili Drugog svjetskog rata.Tijela su obrađena, uzeti su uzorci za DNK analizu. Do sada nije stiglo niti jedno podudaranje da se radi o bilo ko-joj od ove tri osobe, tako da je za pret-postaviti da članovi obitelji nisu dali do-

6 7

Tko će odgovarati za ubijene hrvatske civile u Fojnici?

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Zloglasni logor “Silos” u Kaćunima gdje je bio zatočen 21 fojnički Hrvat

FOJNIČKAŠKRINJA

47). Sva tri sinoptička evanđelja sadrže, kao jednu od prvih epizoda iz Isusova ži-vota, pored povijesti o krštenju (Duh sveti i Ivan Krstitelj), i priču, legendu o njego-vom boravku u Judejskoj pustinji. Ova epizoda je u evanđeljima naročito važna, jer tek nakon 40 dana provedenih u pustinji Isus počinje svoje propovijedanje i okup-ljanje učenika. Boravak u pustinji pred-stavlja tako neku vrstu njegovog "očišće-nja" i pripreme za javno djelovanje. U prvo-bitnoj redakciji, u Evanđelju po Marku, ova epizoda je veoma kratka; opisana je u svega dvije rečenice: "I odmah Duh izvede ga u pustinju. I bi ondje u pustinji dana četr-deset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anđeli služahu mu" (1.12-13). Najvjero-jatnije da je tek u kasnijim redakcijama ova priča prerasla u pravu legendu. U Mateja, na primjer, koji se tu djelomično naslanja na Marka, ova povijest je znatno duža: ona zauzima skoro polovinu četvrte glave nje-govog evanđelja (4.1-11). Prema starom vjerovanju naroda iz okoline Jordana i Mrt-voga mora, pustinja je boravište nečistih duhova (Lk 11.24). Judejska pustinja je bila i redovno boravište Ivana (Jovana) Krsti-telja, askete i pustinjaka koji u evanđelju propovijeda skori dolazak Mesije. Ivan je već krštavao u pustinji i propovijedao krš-tenje kao pokajanje za oprost grijehova, kada Isus dolazi na Jordan (Mk 1.4). Isus je od Ivana primio krštenje, ali, po svemu su-deći, i tradiciju asketskog života i boravka u pustinji poteklu još od proroka Ilije.

U Marku se opisuje kako Duh sveti u liku goluba silazi na Isusa prilikom krštenja da bi ga, odmah zatim, izveo u pustinju. A tu je tek mladi Nazarećanin savladao i pos-ljednju prepreku koja mu se postavljala na putu između njegovog dotadašnjeg života (o čemu nam evanđelja inače veoma malo govore) i mesijanskog propovjedništva.

Isus je svoje učenje saopćio najprije samo jednom uskom krugu najbližih i naj-privrženijih učenika, da bi tek kasnije nje-govo evanđelje počelo da se propovijeda i šire, u narodu. Kristos je prvo odabrao nekoliko ribara, svojih najodanijih učenika, da ih učini "ribolovcima ljudskijem". To su bila braća Šimon (Petar) i Andrija Jonini i Jakov i Ivan Zevedejevi (Apostoli). Ubrzo se okupilo i svih dvanaest učenika (Mt 10.2-4; Mk 3.16-19; Lk 6.13-16).

Novozavjetna evanđelja puna su priča o čudesnim djelima Isusovim: iscjeljivanju raznih bolesti, istjerivanju zlih duhova, ho-danju po vodi, stišavanju oluje, podizanju mrtvih (napr. legenda o Lazarovom uskr-senju u Iv 11), nahranjivanju 5.000 ljudi sa samo pet kruhova i dvije ribe i sl. Najveći broj tih priča ponikao je u narodu i pred-stavlja izraz opštih duhovnih prilika u Ga-lileji i Judeji u prvom vijeku. Neke od tih pripovijesti imaju, međutim, i svoj zasebni, simbolički i alegorijski smisao. Isusova čudesa okupljala su, najzad, i sve veći broj pristalica oko novog učenja. Njegove pri-povjedi, onako kako su ih zabilježili evan-đelisti, imaju oblik jezgrovitih gnoma i aforizama, dok su njegove izreke i parabole britke, slikovite, dinamične, nabijene emo-

cijama, pa ostavljaju trenutačni utisak na slušaoca. Književna kompozicija evanđelja (naročito onih kasnijih) takva je da Isusove propovjedi izgledaju najčešće kao improvi-zirani (od)govori koji momentalno pridobi-vaju duše privrženika. Evo kako, na pri-mjer, glasi jedan poznati dijalog između farizeja i Krista: "A kad ga upitaše farizeji: kad će doći carstvo Božje? odgovarajući reče im: carstvo Božje neće doći da se vidi. Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer, gle, carstvo je Božje unutra u vama" (Lk 17.20-21). Centralna tema Isusovog propo-vijedanja jeste upravo učenje o carstvu bož-jem. Ta ideja tumačena je, po svemu sude-ći, još za Isusova života, a naročito nakon njegove smrti, na različite načine. Na jedan način shvaćali su je, na primjer, prema iz-vještajima evanđelista, Kristovi učenici, apostoli. Drukčije su, opet, toj ideji pristu-pali farizeji i pismoznanci, a kasnije i pred-vodnici nove, kršćanske zajednice. Carstvo božje se čas shvaća bukvalno, kao određe-no mjesto na zemlji ili nebu (apostoli, na-rod), čas kao božja vladavina (u duhu heb-rejske Biblije) ili, opet, kao nešto što tek treba da nastupi u bližoj ili daljoj buduć-nosti (farizeji). To potonje, farizejsko gle-dište prihvatila je, u izvjesnom smislu, i ortodoksna kršćanska Crkva, u smislu jed-ne eshatološke predstave o dolazećem car-stvu Kristovom, njegovom povratku u prat-nji "nebeske vojske". Isusove besjede i iz-reke zabilježene u evanđeljima dale su, naravno, povoda za sva ta raznorodna tu-mačenja ideje o carstvu. Jer njegova vlasti-ta eshatologija sadrži tri elementa koja nije uvijek lako uskladiti: ideju o sadašnjem, aktualnom prisustvu carstva božjeg u nje-govoj vlastitoj sredini, najavu o budućem dolasku carstva i tijesnoj povezanosti izme-đu tog dolaska i njegovog pripovijedanja.

Isus Krist je, kao što su to mnogi prou-čavaoci Biblije odavno primijetili, u svojim iluminativnim nastupima dosta nepredvi-div; on umije da se nađe u stanju potpunog blaženstva, a zna da ispolji i jarost i bijes; ponekad biva u molitvenom zanosu, pun milosrđa, ali je i u stanju da prokune sve one ljude (pa i čitave gradove) koji mu se su-protstavljaju.

On dolazi i odlazi, iscjeljuje bolesne, pa zatim nestaje, povlači se u tišinu, a umije da bude i zaslijepljen od srdžbe, izgoneći, na primjer, farizeje iz Jeruzalemskog hrama. I sve to u ime Boga. A baš u tim opisima Isus i najviše izgleda kao autentična, historijska ličnost, kao pravi Sin čovječji, dok za mito-loške sadržaje tu, opet, ima najmanje mje-sta. Za nekolike godine svoga propovjed-ništva Isus, s neprekidnim zanosom i straš-ću, objavljuje veru u Boga po cijeloj Gali-leji i jednom dijelu Judeje, da bi, ubrzo na-kon toga, na surov način bio optužen i raspet na krstu. Od tog događaja u evan-đeljima povijest ponovo ustupa mjesto mi-tu, a galilejski Sin čovječji uskrsava poput nekog drevnog sumerskog ili egipatskog božanstva (Tamuz, Oziris). Povijest o stradanju, smrti i ponovnom pojavljivanju božanstva dobro je poznat motiv, prisutan u

većini antičkih mitova. Ono što je, pak, posebno karakteristično za kršćansku tradi-ciju jeste unošenje mnoštva simbola, esha-toloških i profetskih vizija u taj tipološki obrazac. Sva tri sinoptička evanđelja slažu se, recimo, u tome da je neposredno uoči Isusove smrti pomračenje zahvatilo cijelu Zemlju, a "zavjes crkveni razdrije se na-dvoje s vrha do na dno" (Mk 15.38; Lk 23.44-45; Mt 27.45, 51). Zatim se grobovi otvoriše, ustaše mnogi i prikazaše se ljudi-ma. Svi ovi simbolični događaji treba da u evanđeljima potvrde samo jednu stvar: Isus Krist zaista bješe sin božji (Mt 27.54; Mk 15.39).

Četrdeset dana nakon svog uskrsnuća, Isus se, prema Markovom i Lukinom kazi-vanju, uznio na nebo da bi potom samom Bogu sjeo s desne strane. Nešto širi opis tog religijsko-mitskog događaja dat je u jednoj zasebnoj verziji, na početku Djela apostol-skih (1.9-11). U nekim apokrifnim evanđe-ljima (evanđelja po Nikohimu i Bartolo-meju) nalazi se čak i sasvim fantastična, bogatstvom mitoloških detalja "ukrašena" verzija o Isusovom silasku u Amente, za-grobni svet. Pseudo-Bartolomejeva pripo-vijest predstavlja tako tipičnu religijsko-mitološku kompilaciju ranokršćanskih i nekih puno starijih, egipatskih shvaćanja o zagrobnom životu koja su našla pogodno tlo baš u koptskom religijskom sinkreti-zmu. U Ivanovom evanđelju uobličena je, najzad, vjerojatno pod utjecajem nekih reli-gijsko-filozofskih doktrina judeo-helenis-tičke ili gnostičke inspiracije, i jedna sas-vim zasebna teološko-mitološka koncep-cija o Isusu kao vječnom božanskom Lo-gosu, posredniku između Boga i ljudi. Još dalje od te kanonske predaje o Kristovom životu i učenju, prvi kršćanski gnostici, tzv. "doketisti", shvaćali su, još krajem prvog vijeka, mit o Isusovom uskrsenju više sim-bolično, doživljavajući svog Spasitelja pre svega kao duhovnu pojavu, privid (grč. dokesis).

Kao historijska ličnost, Isus iz Nazareta je najviše pripadao onim eshatološkim to-kovima u jevrejskoj religiji prvog vijeka u kojima su se, s vremena na vrijeme, pojav-ljivali razni proroci, mesijanski karizmatici i svete ličnosti, tzv. hasidi. Nakon Isusovog raspeća, njegova religijska zajednica, nje-gov pokret, ubrzo se proširio i premjestio van svog matičnog, galilejskog i judejskog konteksta u Rim, Siriju, Malu Aziju, Grč-ku, Egipat - u jedan više helenistički, koz-mopolitski, grčko-rimski svet čiji su jezici i religije bili bitno drukčiji od onog što je sam Isus propovijedao u Palestini. Ljudima iz takvog kulturnog i duhovnog okruženja morao je već apostol Pavle (apostoli) da prevodi i prilagođava ideje koje su poticale iz tradicionalnog judaizma. A upravo kroz taj proces helenizacije je izvorni Isusov pokret morao biti i znatno transformiran da bi na kraju postao i jedna potpuno nova, univerzalna, svjetska religija jasno odvo-jena od judaizma

DRUŠTVO & IZAZOVIFOJNIČKAŠKRINJA

Priredio Alen Cvjetković, prof.fil.soc.

slu. U razvijenijoj kršćanskoj doktrini Sin božji je stoga i osoba svetog trojstva. Iako ova teološka koncepcija o trojstvu nigdje nije eksplicitno formulirana u izvornim biblijskim tekstovima, neki elementi i obra-sci božanske "trojstvenosti" mogu se pre-poznati još u pavlovskom, judeo-helenis-tičkom stratumu kršćanstva (napr. 1 Kor 12.5-7; 2 Kor 1.21-22; Ef 1.3-17 i dr.). Za razliku od slike koju nam daju sinoptički evanđelisti, Isus je još u Jovanovom evan-đelju i Djelima apostolskim predstavljen kao mnogo nestvarniji, božanski lik koji je za sobom ostavio svoje spasonosno učenje.

Kristovi sljedbenici, apostoli, tu su sa-mo prenosioci njegove volje i njegova uče-nja. U sinoptičkim evanđeljima (Matej, Marko, Luka) Isus, pak, sebe najčešće nazi-va "Sinom čovječjim", u trećem licu. Tu nema nikakvog spomena o svetom trojstvu kao jasno definirano teološkom konceptu.

Sklonost ka mitizaciji Isusova lika i ne-kih događaja iz njegovog života prisutna je naročito u apokrifnoj, nekanonskoj kršćan-skoj literaturi. Tipičnih mitoloških eleme-nata ima, međutim, i u kanonskim evanđe-ljima, osobito u pripovijestima o Isusovom čudesnom rođenju i uskrsenju. Tu se, nai-me, prepliću veoma srodni, gotovo arhe-tipski motivi iz ranokršćanske i pretkrš-ćanske (helenističke i istočnjačke) mito-logije. U tom spoju tradicionalnog i "novo-otkrivenog" i sama povest o Isusu Kristu zadobiva neke nove, složenije funkcije. Prema Matejevom kazivanju, koje, uglav-

nom, sledi starozavjetnu predstavu o Mesi-ji, Isus je, preko svog oca Josipa, bio po-tomak slavnog jevrejskog cara Davida (Mt 1.17) koji je rođen posredstvom Duha svetoga (1.18). U Lukinoj verziji on je ta-kođer Davidov potomak (Lk 1.27, 32), ali sa mnogo dužim rodoslovom koji vodi čak do Adama (3.23-38). U Luke se spominje i pretkazanje o Marijinom čudesnom zače-ću, te o posredovanju Duha u tom neobič-nom činu (1.34-35). Epizoda o posjeti pra-vednog Šimuna/Simeuna Isusovom domu, koja pomalo podsjeća na stariji, budistički mit o rođenju Bude Šakjamunija, nalazi se jedino u Lukinom evanđelju. Ali za razliku od indijskog mudraca i proroka Asite, koji je bio žalostan što nije doživio i to da čuje Budino učenje, Šimun je bio radostan što je, uopće, za života, mogao da vidi "izbavitelja Izraelovog". Odmah nakon pravednog Ši-muna, i proročica Ana pretkazuje mesijan-ski put Isusov (Lk 2.36-38). U Matejevom spisu spominju se, pak, neki mudraci s Is-toka (2.1) koji su, vidjevši Spasiteljevu zvi-jezdu, došli da mu se poklone u Jeruzalemu. Kanonska evanđelja, međutim, gotovo uopće ne opisuju period između Kristovog rođenja i krštenja, odnosno njegovog mesi-janskog propovjedništva koje, prema krš-ćanskoj tradiciji, traje svega nekolike godi-ne. Tek malo spomena o Nazarećaninovom djetinjstvu i mladosti (što, najvjerojatnije, predstavlja dio jedne kasnije uobličene legende) nalazi se na svršetku druge knjige Evanđelja po Luci. Tu se govori o tome da je Isus, kada je imao svega dvanaest godina, vrlo mudro vodio razgovore s nekim učite-ljima u Jeruzalemskom hramu (Lk 2.42-

in Božji, Spasitelj, druga božanska osoba svetog trojstva u kršćanskoj re-ligiji i mitologiji (Bog). U novozav-Sjetnim tekstovima Isus Krist ima više

epiteta i kristoloških naziva: on je "Spasi-telj", ali i "Sin čovječji", "Sin božji", "Sin Davidov", te "Gospod", "Učitelj" i dr. No-vozavjetne pripovijesti o Isusu kao Spasi-telju naslanjaju se u velikoj mjeri na legen-du i mit o Mesiji što je uobličen još u djeli-ma jevrejskih proroka. Tako se, na primjer, prema kršćanskom tumačenju knjige pro-roka Izaije, Mesija prepoznaje u jednom od najznačajnijih proročanstava u kome se go-vori o budućem dolasku "božjeg sluge" i iz-bavitelja izraelskog naroda. Prema Izaiji-nom pretkazanju, taj pravedni sluga će na sebe preuzeti grijehe čitavog naroda i doni-jeti mu spasenje. Put njegov treba da bude put patnje, ali i slave. Hebrejski prorok ga zamišlja kao "prezrenog i odbačenog izme-đu ljudi", "vičnog bolestima" (Is 53.3), kao onoga koji će biti "ranjen za naše prijestu-pe, izbijen za naša bezakonja". Istovreme-no, on će sa sobom donijeti pravdu, mir i spasenje. U Izaijinom opisu javlja se zna-menita vizija "božjeg janjeta" što će dati svoj život kao žrtvu za iskupljenje ljudskih grijeha. Spasitelj je tu predstavljen i kao vječna božanska riječ, jer kroz njegova usta bi trebalo da progovori sam Gospod: "I javit će se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoraše" (Is 40.5). Svrha izbaviteljevog dolaska je, pre-ma Izaijinom predviđanju, javljanje "rado-sne vesti", evanđelja, kao i oglašavanje mi-losti božje. O budućem Mesiji govori se na-ročito u posljednjim redakcijama Knjige Izaijine koje su nastajale i punih pet stoljeća nakon tzv. "Protoizaije". Mesija se spomi-nje i u kazivanjima nekih drugih jevrejskih proroka. U njihovoj zamisli on je potomak hebrejskog cara Davida koji treba da ob-novi njegovo slavno carstvo. Mesijanski ideal tu se nikako ne postavlja kao neze-maljski, eshatološki koncept, već pre kao nešto historijsko, što pripada ne tako dale-koj budućnosti.

Ranokršćanska ideja o Mesiji kao bo-žanskom Spasitelju u izvjesnom je neslaga-nju s učenjem starozavjetnog Nauka, Tore, gdje se ne dopušta mogućnost ikakvog po-sredovanja između svemoćnog JHVH i jevrejskog naroda u liku nekakvog spasi-telja koji bi i približno bio ravan Bogu. U opisima evanđelista, a naročito u izvješta-jima autora novozavjetnih poslanica, taj Mesija, Kristos, razlikuje se, u manjoj ili većoj mjeri, od onih predstava i vizija koje su kasnije zaokupljale i jevrejske profete i apokaliptičare. Te razlike su, nesumnjivo, pod utjecajem različitih kulturno-histo-rijskih i ideoloških promjena, vremenom bivale sve izrazitije. Upravo na tim razli-kama se postepeno obrazovala i jedna sa-svim nova svjetska religija - kršćanstvo, koja svoje ime duguje baš onoj drevnoj legendi i učenju o dolasku Mesije. U krš-ćanstvu se, međutim, jevrejska ideja o Me-siji kao božjem izabraniku i pomazaniku razvila do predstave o Kristu kao Bogu, odnosno Sinu božjem u "biološkom" smi-

8 9

Božanstva i mitskeličnosti svijeta

(Rječnik neklasičnih mitova)

Isus Krist/Hrist (grč. Iesous Hristos, od aram. Ješua, odn. hebr. Jehošua - bukv. "Bog je spasenje" i mašiah - "pomazanik", "Mesija")

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

FOJNIČKAŠKRINJA

47). Sva tri sinoptička evanđelja sadrže, kao jednu od prvih epizoda iz Isusova ži-vota, pored povijesti o krštenju (Duh sveti i Ivan Krstitelj), i priču, legendu o njego-vom boravku u Judejskoj pustinji. Ova epizoda je u evanđeljima naročito važna, jer tek nakon 40 dana provedenih u pustinji Isus počinje svoje propovijedanje i okup-ljanje učenika. Boravak u pustinji pred-stavlja tako neku vrstu njegovog "očišće-nja" i pripreme za javno djelovanje. U prvo-bitnoj redakciji, u Evanđelju po Marku, ova epizoda je veoma kratka; opisana je u svega dvije rečenice: "I odmah Duh izvede ga u pustinju. I bi ondje u pustinji dana četr-deset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anđeli služahu mu" (1.12-13). Najvjero-jatnije da je tek u kasnijim redakcijama ova priča prerasla u pravu legendu. U Mateja, na primjer, koji se tu djelomično naslanja na Marka, ova povijest je znatno duža: ona zauzima skoro polovinu četvrte glave nje-govog evanđelja (4.1-11). Prema starom vjerovanju naroda iz okoline Jordana i Mrt-voga mora, pustinja je boravište nečistih duhova (Lk 11.24). Judejska pustinja je bila i redovno boravište Ivana (Jovana) Krsti-telja, askete i pustinjaka koji u evanđelju propovijeda skori dolazak Mesije. Ivan je već krštavao u pustinji i propovijedao krš-tenje kao pokajanje za oprost grijehova, kada Isus dolazi na Jordan (Mk 1.4). Isus je od Ivana primio krštenje, ali, po svemu su-deći, i tradiciju asketskog života i boravka u pustinji poteklu još od proroka Ilije.

U Marku se opisuje kako Duh sveti u liku goluba silazi na Isusa prilikom krštenja da bi ga, odmah zatim, izveo u pustinju. A tu je tek mladi Nazarećanin savladao i pos-ljednju prepreku koja mu se postavljala na putu između njegovog dotadašnjeg života (o čemu nam evanđelja inače veoma malo govore) i mesijanskog propovjedništva.

Isus je svoje učenje saopćio najprije samo jednom uskom krugu najbližih i naj-privrženijih učenika, da bi tek kasnije nje-govo evanđelje počelo da se propovijeda i šire, u narodu. Kristos je prvo odabrao nekoliko ribara, svojih najodanijih učenika, da ih učini "ribolovcima ljudskijem". To su bila braća Šimon (Petar) i Andrija Jonini i Jakov i Ivan Zevedejevi (Apostoli). Ubrzo se okupilo i svih dvanaest učenika (Mt 10.2-4; Mk 3.16-19; Lk 6.13-16).

Novozavjetna evanđelja puna su priča o čudesnim djelima Isusovim: iscjeljivanju raznih bolesti, istjerivanju zlih duhova, ho-danju po vodi, stišavanju oluje, podizanju mrtvih (napr. legenda o Lazarovom uskr-senju u Iv 11), nahranjivanju 5.000 ljudi sa samo pet kruhova i dvije ribe i sl. Najveći broj tih priča ponikao je u narodu i pred-stavlja izraz opštih duhovnih prilika u Ga-lileji i Judeji u prvom vijeku. Neke od tih pripovijesti imaju, međutim, i svoj zasebni, simbolički i alegorijski smisao. Isusova čudesa okupljala su, najzad, i sve veći broj pristalica oko novog učenja. Njegove pri-povjedi, onako kako su ih zabilježili evan-đelisti, imaju oblik jezgrovitih gnoma i aforizama, dok su njegove izreke i parabole britke, slikovite, dinamične, nabijene emo-

cijama, pa ostavljaju trenutačni utisak na slušaoca. Književna kompozicija evanđelja (naročito onih kasnijih) takva je da Isusove propovjedi izgledaju najčešće kao improvi-zirani (od)govori koji momentalno pridobi-vaju duše privrženika. Evo kako, na pri-mjer, glasi jedan poznati dijalog između farizeja i Krista: "A kad ga upitaše farizeji: kad će doći carstvo Božje? odgovarajući reče im: carstvo Božje neće doći da se vidi. Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer, gle, carstvo je Božje unutra u vama" (Lk 17.20-21). Centralna tema Isusovog propo-vijedanja jeste upravo učenje o carstvu bož-jem. Ta ideja tumačena je, po svemu sude-ći, još za Isusova života, a naročito nakon njegove smrti, na različite načine. Na jedan način shvaćali su je, na primjer, prema iz-vještajima evanđelista, Kristovi učenici, apostoli. Drukčije su, opet, toj ideji pristu-pali farizeji i pismoznanci, a kasnije i pred-vodnici nove, kršćanske zajednice. Carstvo božje se čas shvaća bukvalno, kao određe-no mjesto na zemlji ili nebu (apostoli, na-rod), čas kao božja vladavina (u duhu heb-rejske Biblije) ili, opet, kao nešto što tek treba da nastupi u bližoj ili daljoj buduć-nosti (farizeji). To potonje, farizejsko gle-dište prihvatila je, u izvjesnom smislu, i ortodoksna kršćanska Crkva, u smislu jed-ne eshatološke predstave o dolazećem car-stvu Kristovom, njegovom povratku u prat-nji "nebeske vojske". Isusove besjede i iz-reke zabilježene u evanđeljima dale su, naravno, povoda za sva ta raznorodna tu-mačenja ideje o carstvu. Jer njegova vlasti-ta eshatologija sadrži tri elementa koja nije uvijek lako uskladiti: ideju o sadašnjem, aktualnom prisustvu carstva božjeg u nje-govoj vlastitoj sredini, najavu o budućem dolasku carstva i tijesnoj povezanosti izme-đu tog dolaska i njegovog pripovijedanja.

Isus Krist je, kao što su to mnogi prou-čavaoci Biblije odavno primijetili, u svojim iluminativnim nastupima dosta nepredvi-div; on umije da se nađe u stanju potpunog blaženstva, a zna da ispolji i jarost i bijes; ponekad biva u molitvenom zanosu, pun milosrđa, ali je i u stanju da prokune sve one ljude (pa i čitave gradove) koji mu se su-protstavljaju.

On dolazi i odlazi, iscjeljuje bolesne, pa zatim nestaje, povlači se u tišinu, a umije da bude i zaslijepljen od srdžbe, izgoneći, na primjer, farizeje iz Jeruzalemskog hrama. I sve to u ime Boga. A baš u tim opisima Isus i najviše izgleda kao autentična, historijska ličnost, kao pravi Sin čovječji, dok za mito-loške sadržaje tu, opet, ima najmanje mje-sta. Za nekolike godine svoga propovjed-ništva Isus, s neprekidnim zanosom i straš-ću, objavljuje veru u Boga po cijeloj Gali-leji i jednom dijelu Judeje, da bi, ubrzo na-kon toga, na surov način bio optužen i raspet na krstu. Od tog događaja u evan-đeljima povijest ponovo ustupa mjesto mi-tu, a galilejski Sin čovječji uskrsava poput nekog drevnog sumerskog ili egipatskog božanstva (Tamuz, Oziris). Povijest o stradanju, smrti i ponovnom pojavljivanju božanstva dobro je poznat motiv, prisutan u

većini antičkih mitova. Ono što je, pak, posebno karakteristično za kršćansku tradi-ciju jeste unošenje mnoštva simbola, esha-toloških i profetskih vizija u taj tipološki obrazac. Sva tri sinoptička evanđelja slažu se, recimo, u tome da je neposredno uoči Isusove smrti pomračenje zahvatilo cijelu Zemlju, a "zavjes crkveni razdrije se na-dvoje s vrha do na dno" (Mk 15.38; Lk 23.44-45; Mt 27.45, 51). Zatim se grobovi otvoriše, ustaše mnogi i prikazaše se ljudi-ma. Svi ovi simbolični događaji treba da u evanđeljima potvrde samo jednu stvar: Isus Krist zaista bješe sin božji (Mt 27.54; Mk 15.39).

Četrdeset dana nakon svog uskrsnuća, Isus se, prema Markovom i Lukinom kazi-vanju, uznio na nebo da bi potom samom Bogu sjeo s desne strane. Nešto širi opis tog religijsko-mitskog događaja dat je u jednoj zasebnoj verziji, na početku Djela apostol-skih (1.9-11). U nekim apokrifnim evanđe-ljima (evanđelja po Nikohimu i Bartolo-meju) nalazi se čak i sasvim fantastična, bogatstvom mitoloških detalja "ukrašena" verzija o Isusovom silasku u Amente, za-grobni svet. Pseudo-Bartolomejeva pripo-vijest predstavlja tako tipičnu religijsko-mitološku kompilaciju ranokršćanskih i nekih puno starijih, egipatskih shvaćanja o zagrobnom životu koja su našla pogodno tlo baš u koptskom religijskom sinkreti-zmu. U Ivanovom evanđelju uobličena je, najzad, vjerojatno pod utjecajem nekih reli-gijsko-filozofskih doktrina judeo-helenis-tičke ili gnostičke inspiracije, i jedna sas-vim zasebna teološko-mitološka koncep-cija o Isusu kao vječnom božanskom Lo-gosu, posredniku između Boga i ljudi. Još dalje od te kanonske predaje o Kristovom životu i učenju, prvi kršćanski gnostici, tzv. "doketisti", shvaćali su, još krajem prvog vijeka, mit o Isusovom uskrsenju više sim-bolično, doživljavajući svog Spasitelja pre svega kao duhovnu pojavu, privid (grč. dokesis).

Kao historijska ličnost, Isus iz Nazareta je najviše pripadao onim eshatološkim to-kovima u jevrejskoj religiji prvog vijeka u kojima su se, s vremena na vrijeme, pojav-ljivali razni proroci, mesijanski karizmatici i svete ličnosti, tzv. hasidi. Nakon Isusovog raspeća, njegova religijska zajednica, nje-gov pokret, ubrzo se proširio i premjestio van svog matičnog, galilejskog i judejskog konteksta u Rim, Siriju, Malu Aziju, Grč-ku, Egipat - u jedan više helenistički, koz-mopolitski, grčko-rimski svet čiji su jezici i religije bili bitno drukčiji od onog što je sam Isus propovijedao u Palestini. Ljudima iz takvog kulturnog i duhovnog okruženja morao je već apostol Pavle (apostoli) da prevodi i prilagođava ideje koje su poticale iz tradicionalnog judaizma. A upravo kroz taj proces helenizacije je izvorni Isusov pokret morao biti i znatno transformiran da bi na kraju postao i jedna potpuno nova, univerzalna, svjetska religija jasno odvo-jena od judaizma

DRUŠTVO & IZAZOVIFOJNIČKAŠKRINJA

Priredio Alen Cvjetković, prof.fil.soc.

slu. U razvijenijoj kršćanskoj doktrini Sin božji je stoga i osoba svetog trojstva. Iako ova teološka koncepcija o trojstvu nigdje nije eksplicitno formulirana u izvornim biblijskim tekstovima, neki elementi i obra-sci božanske "trojstvenosti" mogu se pre-poznati još u pavlovskom, judeo-helenis-tičkom stratumu kršćanstva (napr. 1 Kor 12.5-7; 2 Kor 1.21-22; Ef 1.3-17 i dr.). Za razliku od slike koju nam daju sinoptički evanđelisti, Isus je još u Jovanovom evan-đelju i Djelima apostolskim predstavljen kao mnogo nestvarniji, božanski lik koji je za sobom ostavio svoje spasonosno učenje.

Kristovi sljedbenici, apostoli, tu su sa-mo prenosioci njegove volje i njegova uče-nja. U sinoptičkim evanđeljima (Matej, Marko, Luka) Isus, pak, sebe najčešće nazi-va "Sinom čovječjim", u trećem licu. Tu nema nikakvog spomena o svetom trojstvu kao jasno definirano teološkom konceptu.

Sklonost ka mitizaciji Isusova lika i ne-kih događaja iz njegovog života prisutna je naročito u apokrifnoj, nekanonskoj kršćan-skoj literaturi. Tipičnih mitoloških eleme-nata ima, međutim, i u kanonskim evanđe-ljima, osobito u pripovijestima o Isusovom čudesnom rođenju i uskrsenju. Tu se, nai-me, prepliću veoma srodni, gotovo arhe-tipski motivi iz ranokršćanske i pretkrš-ćanske (helenističke i istočnjačke) mito-logije. U tom spoju tradicionalnog i "novo-otkrivenog" i sama povest o Isusu Kristu zadobiva neke nove, složenije funkcije. Prema Matejevom kazivanju, koje, uglav-

nom, sledi starozavjetnu predstavu o Mesi-ji, Isus je, preko svog oca Josipa, bio po-tomak slavnog jevrejskog cara Davida (Mt 1.17) koji je rođen posredstvom Duha svetoga (1.18). U Lukinoj verziji on je ta-kođer Davidov potomak (Lk 1.27, 32), ali sa mnogo dužim rodoslovom koji vodi čak do Adama (3.23-38). U Luke se spominje i pretkazanje o Marijinom čudesnom zače-ću, te o posredovanju Duha u tom neobič-nom činu (1.34-35). Epizoda o posjeti pra-vednog Šimuna/Simeuna Isusovom domu, koja pomalo podsjeća na stariji, budistički mit o rođenju Bude Šakjamunija, nalazi se jedino u Lukinom evanđelju. Ali za razliku od indijskog mudraca i proroka Asite, koji je bio žalostan što nije doživio i to da čuje Budino učenje, Šimun je bio radostan što je, uopće, za života, mogao da vidi "izbavitelja Izraelovog". Odmah nakon pravednog Ši-muna, i proročica Ana pretkazuje mesijan-ski put Isusov (Lk 2.36-38). U Matejevom spisu spominju se, pak, neki mudraci s Is-toka (2.1) koji su, vidjevši Spasiteljevu zvi-jezdu, došli da mu se poklone u Jeruzalemu. Kanonska evanđelja, međutim, gotovo uopće ne opisuju period između Kristovog rođenja i krštenja, odnosno njegovog mesi-janskog propovjedništva koje, prema krš-ćanskoj tradiciji, traje svega nekolike godi-ne. Tek malo spomena o Nazarećaninovom djetinjstvu i mladosti (što, najvjerojatnije, predstavlja dio jedne kasnije uobličene legende) nalazi se na svršetku druge knjige Evanđelja po Luci. Tu se govori o tome da je Isus, kada je imao svega dvanaest godina, vrlo mudro vodio razgovore s nekim učite-ljima u Jeruzalemskom hramu (Lk 2.42-

in Božji, Spasitelj, druga božanska osoba svetog trojstva u kršćanskoj re-ligiji i mitologiji (Bog). U novozav-Sjetnim tekstovima Isus Krist ima više

epiteta i kristoloških naziva: on je "Spasi-telj", ali i "Sin čovječji", "Sin božji", "Sin Davidov", te "Gospod", "Učitelj" i dr. No-vozavjetne pripovijesti o Isusu kao Spasi-telju naslanjaju se u velikoj mjeri na legen-du i mit o Mesiji što je uobličen još u djeli-ma jevrejskih proroka. Tako se, na primjer, prema kršćanskom tumačenju knjige pro-roka Izaije, Mesija prepoznaje u jednom od najznačajnijih proročanstava u kome se go-vori o budućem dolasku "božjeg sluge" i iz-bavitelja izraelskog naroda. Prema Izaiji-nom pretkazanju, taj pravedni sluga će na sebe preuzeti grijehe čitavog naroda i doni-jeti mu spasenje. Put njegov treba da bude put patnje, ali i slave. Hebrejski prorok ga zamišlja kao "prezrenog i odbačenog izme-đu ljudi", "vičnog bolestima" (Is 53.3), kao onoga koji će biti "ranjen za naše prijestu-pe, izbijen za naša bezakonja". Istovreme-no, on će sa sobom donijeti pravdu, mir i spasenje. U Izaijinom opisu javlja se zna-menita vizija "božjeg janjeta" što će dati svoj život kao žrtvu za iskupljenje ljudskih grijeha. Spasitelj je tu predstavljen i kao vječna božanska riječ, jer kroz njegova usta bi trebalo da progovori sam Gospod: "I javit će se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoraše" (Is 40.5). Svrha izbaviteljevog dolaska je, pre-ma Izaijinom predviđanju, javljanje "rado-sne vesti", evanđelja, kao i oglašavanje mi-losti božje. O budućem Mesiji govori se na-ročito u posljednjim redakcijama Knjige Izaijine koje su nastajale i punih pet stoljeća nakon tzv. "Protoizaije". Mesija se spomi-nje i u kazivanjima nekih drugih jevrejskih proroka. U njihovoj zamisli on je potomak hebrejskog cara Davida koji treba da ob-novi njegovo slavno carstvo. Mesijanski ideal tu se nikako ne postavlja kao neze-maljski, eshatološki koncept, već pre kao nešto historijsko, što pripada ne tako dale-koj budućnosti.

Ranokršćanska ideja o Mesiji kao bo-žanskom Spasitelju u izvjesnom je neslaga-nju s učenjem starozavjetnog Nauka, Tore, gdje se ne dopušta mogućnost ikakvog po-sredovanja između svemoćnog JHVH i jevrejskog naroda u liku nekakvog spasi-telja koji bi i približno bio ravan Bogu. U opisima evanđelista, a naročito u izvješta-jima autora novozavjetnih poslanica, taj Mesija, Kristos, razlikuje se, u manjoj ili većoj mjeri, od onih predstava i vizija koje su kasnije zaokupljale i jevrejske profete i apokaliptičare. Te razlike su, nesumnjivo, pod utjecajem različitih kulturno-histo-rijskih i ideoloških promjena, vremenom bivale sve izrazitije. Upravo na tim razli-kama se postepeno obrazovala i jedna sa-svim nova svjetska religija - kršćanstvo, koja svoje ime duguje baš onoj drevnoj legendi i učenju o dolasku Mesije. U krš-ćanstvu se, međutim, jevrejska ideja o Me-siji kao božjem izabraniku i pomazaniku razvila do predstave o Kristu kao Bogu, odnosno Sinu božjem u "biološkom" smi-

8 9

Božanstva i mitskeličnosti svijeta

(Rječnik neklasičnih mitova)

Isus Krist/Hrist (grč. Iesous Hristos, od aram. Ješua, odn. hebr. Jehošua - bukv. "Bog je spasenje" i mašiah - "pomazanik", "Mesija")

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

10 11BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

ođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje, Radosnu vijest... Tako je Isus Krist prije nego je bio uzašao na Pnebo rekao svojim apostolima. Isus,

koji je ovim svijetom prošao, čineći samo dobro ljudima. (Dj 10, 38) Dao je nalog i apostolima da idu činiti dobro ljudima. Oni su to prihvatili i milošću Božjom hrabro propovijedali Evanđelje po svem svijetu, Radosnu vijest gladnima i žednima praved-nosti, siromašnima, odbačenima, onima koji na bilo koji način trpe. I mnogi su kroz povijest nastavili Božje djelo spasenja, svjedočenja Evanđelja, svjedočenja dobro-te Božje. Sveti Pavao piše da je svakom od nas dana milost po mjeri dara Kristova... za izgrađivanje Tijela Kristova, Crkve, zajed-nice. Svaki Kristov učenik na svoj način odgovara na darovanu milost. Sveti Anto je na briljantan način odgovorio na darovanu milost, dajući stostruki plod. Svojim vjer-nim nasljedovanjem Isusa Krista, svojom pokorom, čistoćom, poniznošću, ljubavlju, svojom dobrotom zaslužio je vječnu slavu kod Boga i ljudi.

Govoriti o jednom svetom čovjeku ne može se bez njegovih biografskih podata-ka. Od bogate biografije sv. Ante Padovan-skoga, osvrnut ću se na posljednje dane nje-gova života na zemlji. U mjesecu svibnju 1231. godine, sv. Anto se povukao iz vreve života. Htio je pisati blagdanske propovi-jedi. S braćom je u samostanu Svete Marije Bogorodice u Padovi proslavio blagdan Duhova, a onda je s dvojicom svojih surad-nika pošao u samotno mjesto po imenu Camposanpiero. Tamo je ondašnji dobro-tvor Tiso ponudio Anti da stanuje u njego-vom dvorcu, jer je saznao da je teško obo-lio. Međutim, Anto i njegovi pratioci odsje-doše na jednom drugom, zaista neobičnom mjestu. Ugledavši nedaleko samostana gust šumarak i u njemu golemi orah sa šest ogranaka koji su se uzdizali prema nebu poput krune, Anto dođe na pomisao da na tom stablu načini od granja sjenicu, odnos-no ćeliju u kojoj bi se mogao predati molitvi i razmatranju, pa i pisanju svojih propovi-jedi. Kad je za tu ideju saznao Tiso, svojim je rukama od pruća i granja spleo tri ćelije: gornju za Antu, a dvije donje za braću Ro-gerija i Luku. Ta je sjenica bila posljednje Antino ovozemaljsko boravište. Međutim, ni tu Anto nije imao potpunog mira. Dola-zio je svijet željni čuti njegovu riječ. Jed-noga dana, vraćajući se iz Verone, Anto je s jednog brežuljka posljednji put vidio Pado-vu, taj grad koji je postao njegovim drugim zavičajem, u kojem je zasjala njegova pro-povjednička zvijezda i svjedočenje Rado-sne vijesti. Kad je sa spomenutog brežuljka

u svim potrebama svakodnevnog ljudskog života. To je razlog što je u Antinu kultu da-leko više naglašeno ono ljudsko, povezano sa svakodnevnim životom. Njegovi štova-telji povjeravaju mu upravo nevjerojatne uloge ...(primjer!).

''Dođite k meni svi vi, izmoreni i optere-ćeni, i ja ću vas odmoriti'' – I uistinu, svima koji su bili gladni i žedni Boga živoga kod Ante su pronalazili svoju utjehu. I nakon svečeve smrti do danas svi oni koji su bili egzistencijalno (životno) izmoreni i optere-ćeni pronalazili su odmora kod sv. Ante. Što znači ta egzistencijalna upućenost na Boga govori nam jedna priča: Priča se kako je jednom bilo dozvoljeno u koncetracijskom logoru zatvorenicima iz jedne barake da idu razgovarati sa zatvorenicima iz druge barake. Ali kad su došli, svi su šutjeli, jer im je bol kod toga sastanka bila još veća. Tada je netko zapjevao duhovnu pjesmu, (Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom)... Pomalo su je svi pri-hvatili. Jedan trenutak pakao nije više bio pakao. Preživjeli su kazivali da su tada osjetili veliku radost. Svi ovi logoraši bili su egzistencijalno ugroženi i Bog im je na čudesan način dao radosti i odmora. Na sličan način osjetili su odmora i trenutke radosti i utjehe oni koji su se utjecali zago-voru sv. Ante. Sv. Antu najviše vole oni koji se egzistencijalno mole Bogu. To je molitva onih kojima Bog egzistencijalno treba. To je molitva majke za zdravlje svoga djeteta, to je molitva bolesnika to je molitva onih koji su duhom gladni Božje pravednosti. Neegzistencijalna molitva i odnos s Bo-gom, dovodi do krivih slika o Bogu, pa i o kultu svetom Anti. Takvima je Bog i sv. Anto servis za rješavanje njihovih potreba. Kod takvoga stava lik sv. Ante je često sladunjav, to je slika pobožnjakovića, kod kojih je Anto previše pozlaćen, tu je previše zlata, pa sve ono što krasi svetog Antu, u toj slici ostaje zastrto. To je duhovnost koja se prepotentno, agresivno i oholo nudi današ-njem čovjeku, to je duhovnost koja ne traži obraćenja kod čovjeka, promjenu života, naporni rad na vlastitom srcu, nego radije nudi psihološke efekte raznoraznih počiva-nja u duhu. To je duhovnost gdje se brzo nauče razni jezici koje nitko ne razumije i pada se u nekakav trans. Evo što sv. Anto kaže u jednoj svojoj propovijedi: ''Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različi-tim jezicima, a različiti jezici su različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniz-nost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. Njima govorimo kad ih drugima pokazu-jemo životom. Riječ je živa kad govori život.'' Da, potreban nam je i danas lik sv. Ante, čini mi se više nego ikada, jer se razni oblici krivih pobožnosti, anakronih pobož-nosti, pojavljuju kao gljive poslije kiša. Divno je u Litanijama rečeno: ''Sv. Anto, uzore prave pobožnosti, moli za nas!''

Isus je jednom rekao: Proroci ne stanuju

nje, zapjevao je himan u čast Gospi: O glo-riosa Domina – O preslavna Gospođo. Ot-pjevavši tu pjesmu, zagledao se Anto neg-dje u daljinu. Kad ga je brat koji ga je pri-državao upita kamo gleda, odgovori mu: Vidim svoga Gospodina! Potom je došla sestrica Smrt. Anto je umro, 13. lipnja 1231. godine. Bio je petak, a to je dan kad se spominjemo Kristove muke, a vrijeme sata bilo je vrijeme Isusove muke na križu. Anti je tada bilo oko 36 godina. Sve se to dogodilo prije točno 779 godina.

Ovdje bih zaustavio prepričavanje nje-govoga duhovno bogatog životopisa. Uisti-nu, ne bismo imali vremena sve prepričati, a posebno ne sva uslišanja koja su se dogo-dila nakon svečeve smrti. Želim se osvrnuti na njegove kreposti, koje nama, danas, mo-gu pomoći da budemo bolji ljudi i kršćani. Sveci su kršćani koji su na svoj način nas-ljedovali Isusa Krista i tako dali potpuno svjedočanstvo za Boga. Njihov nam život služi kao primjer, a njihov zagovor kao po-moć i zaštita u našem nasljedovanju Krista.

Sveti Anto nam daje primjer kako je moguće u životu ostvariti svetost, biti kre-postan, biti dobar, biti svjedokom Radosne vijesti, Evanđelja Isusa Krista. Sveti Anto je imao za sve zapuštene i žalosne oko, uho, noge i ruke, a najviše srce. Svečeve litanije obuhvatile su njegovo bogato socijalno dje-lovanje s kratkim, ali sadržajnim zazivom. Sveti Anto, pomoćniče bijednih (zapuštenih i žalosnih), moli za nas. Antina velika po-pularnost upravo je u izravnoj povezanosti s fizičkom i moralnom bijedom velikog broja ljudi. On ne bi bio nikada tako velik da nije pomagao nevoljnima. Ta njegova solidarnost s odbačenima nije bila samo bljesak, nego ona i danas traje. Kao veliki prijatelj puka branio je najsvetija prava malog progonjenog čovjeka. Evanđelje je knjiga iz koje je vadio svoj socijalni pro-gram. Anto nije ostajao kod toga da suos-jeća s tuđom bijedom. Nastojao je i kod dru-gih probuditi tu socijalnu svijest. I današnji kult sv. Ante nosi izrazito socijalni karakter. Kruh svetog Ante najobičnija je pojava sve-čeva štovanja. Svecu se utječu članovi krš-ćanske obitelji, da pomogne svojim zago-vorom sačuvati tu temeljnu instancu ljud-ske zajednice. Njemu se mole zaljubljeni prije braka, kao i oni koji su u braku. Njega zazivaju nerotkinje, a i one koje su u teškom času poroda. Prosjaci mu iznose svoju nevolju. Od njega putnici mole sretan po-vratak. Čovjek na važnom političkom polo-žaju traži od sveca savjeta. Šutljivi radnici i seljaci stavljaju u njegove ruke svoj rad i usjeve. Patron pomoraca sluša molitve nji-hovih zabrinutih ukućana. Anto je zaštitnik

zdravlje. Ali svijet u svom štovanju lako zaboravlja da su sveci postavljeni na oltare zato da nam budu uzori. Svijet, međutim, hoće svetaca, ali neće svetosti. Uzalud časti pravedne onaj koji na svakom koraku niječe pravednost. Prvi stupanj pobožnosti jest da ljubimo svetost, a tek poslije sveca. Nisu bili sveci prije svetosti, kaže Euzebije, već svetost prije svetaca. Kult sv. Ante treba biti kult nasljedovanja. Ne trebamo se sv. Anti diviti, nego trebamo njegovu svetost nasljedovati. Štovatelj sv. Ante najbolje će mu ugoditi ako ono isto Evanđelje – koje je on smatrao putokazom svetosti – smatra svojom knjigom života. Nasljedovati sve-tost sv. Ante jedan je redovnik ovako pro-veo u svom životu: Bio jedan mali sveti čovjek u samostanu, molio se posebno za-govoru sv. Ante. Naoko beznačajan, jer je radio naoko beznačajne stvari. Jednoga dana došao je anđeo po njega, i to baš u trenutku kad je pomagao bolesnom bratu koji je dugo ležao na postelji. Došao sam voditi te u nebo? Možeš li mi dopustiti da pomognem ovom bratu umrijeti kao čovjek, pa me onda vodi. I anđeo je nestao. Umro je bolesni brat, a naš mali svetac je prao suđe. Opet anđeo. Mali svetac je odgovorio da ima puno posla u samostanu, evo pere suđe, a valja još toga uraditi. Anđeo se opet poja-vio kad je naš mali svetac započeo okopa-vati samostanski vrt. Ma sačekaj još da okopam ovaj vrt, pa me onda vodi. I tako su prolazili dani, mjeseci i godine. Uvijek je naš mali svetac pronalazio razlog da još malo ostane. Našao se na bolesničkoj po-stelji i razmišljao o svom anđelu i pitao se zašto ne dođe, sad kad nema nikakvog po-sla, sad kad mu treba. Odmah se anđeo pojavio. Povedi me sada. Kuda? Pa u nebo, Bogu, Gospi, mome Anti! Što misliš gdje si bio sve ovo vrijeme? Ti si već bio u Kra-ljevstvu nebeskom. Ovaj sveti redovnik je na svoj način živio svetost. Veli sv. Pavao da nam je svima dana milost po mjeri dara Kristova i da imamo različite službe za iz-građivanje Tijela Kristova. Svetost, dakle, možemo nasljedovati kao dobri roditelji, kao čestiti mladići i djevojke, kao dobri i čestiti radnici. Neka nam po zagovoru sv. Ante budu svete zapovijedi Božje, da umorni i opterećeni, zapušteni i siromašni osjete po nama Kraljevstvo Božje. Da se na nama vidi naše kršćansko svjedočenje. Primjer: u tursko doba vraćali se sejmeni sa ratišta po današnjoj Hrvatskoj. I jedno-me je konj hramao, trebalo ga potkovati. Pitali su gdje ima neki dobar i pouzdan ko-vač. Rekli su mu da ima Mato i da se ide njemu. A zašto njemu? Zato što je Mato ka-tolik, dakle, neće prevariti. Zašto takva sli-ka katolika ne bi bila i danas? Katolici smo i dakle, ponajprije i dobri ljudi.

Nije lako svetost ostvariti. Zato nam je potreban zagovor. Stoga te molimo, sveti Anto, zagovaraj nas kod dobroga Boga da budemo vjerodostojni kršćani!

ugledao tornjeve padovanskih crkava, i kao što je nekoć brat Franjo prije smrti naslutio slavnu budućnost svog rodnog Assiza i bla-goslovio ga, tako je sada Anto predosjetio blagoslove koji će svijetu doći iz Padove. Taj se događaj zbio petnaest dana prije nje-gove smrti. A onda je došao petak, 13. lip-nja, dan kad se Anto uputio putem na koji je poći svakom smrtniku, a to se dogodilo ovako: U jednom trenutku za vrijeme obje-da, braća su zapazila da je Anto izgubio svijest. Najprije su pomislili da se radi o za-nosu, odnosno da ima viđenje, kao što se prije često znalo dogoditi. No, ovaj put nije bilo tako. Vodena bolest, od koje je, čini se, bolovao sve vrijeme svoga života u Italiji – i od koje se nije liječio! – nagrizla je tije-kom godina temeljito njegov organizam. Došavši k sebi, pokušao je Anto uz pomoć braće ustati od stola, ali nije uspio. Sva bra-ća su se tada ustrčala kako bi mu pomogla. Sluteći da mu se približio ovozemaljski svr-šetak, zamolio je braću da ga odvezu u Pa-dovu. Kad su bili nadomak gradu, dođu im u susret dvojica braće, koja su se iz Padove uputila u Camposanpieru u pohode Anti. Jedan od njih, brat Vinotto, vidjevši u kak-vu je jadnu zdravstvenom stanju brat Anto, predloži da se svrate u prigradsko naselje Arcella. Ondje je naime bio samostan sesta-ra klarisa i samostan braće franjevaca koji su sestrama služili misu i pružali duhovne usluge. I unijeli su ga u samostan. Kako se zbog zaostale vode u plućima gušio, ne usu-diše se poleći ga na ležaj, nego ga položiše u naslonjač. Kad se stanje malo smirilo, Anto je zatražio sv. Ispovijed. Primivši odrješe-

u kraljevskim palačama (Usp. Mt 11,8). Kakav je naš odnos prema kraljevskim palačama, prema centrima moći, vlasti. Mi-slim da smo danas, kada je na sceni sprega religije i politike, u velikoj opasnosti po-pustiti pod iskušenjima sklanjanja u hla-dovinu moćnika ovoga svijeta. Prečesto ovisimo o njima u našim poslovima, pri-hvaćajući pomalo i logiku moći, vlasti i bogatstva. Želimo biti uspješni, efikasni, da ljudi s kojima živimo prepoznaju našu ulogu u društvu, što vrlo često ide na uštrb našeg svjedočenja za Krista koji je krotka i ponizna srca. Koliko smo mi u stanju biti blizu običnim ljudima, kao što je to bio sv. Anto, koliko ih možemo razumjeti? Sveti Hilarije iz Poitiersa upućuje kršćanima upozorenje: ''Postoje progonitelji, neprija-telji koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh, ne plijene naša dobra, darujući nam tako život, nego nas obasipaju bogatstvom i guraju nas tako u smrt. Ne zatvaraju nas, darujući nam tako slobodu, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u rop-stvo. Ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce. Ne sijeku nam glave ma-čem, ali ubijaju nam dušu novcem, moći, uspjehom i prvim redovima.'' Koliko smo mi današnjim progoniteljima uspjeli uma-ći? Ili je naše srce već davno zarobljeno?

U ovim teškom vremenu kada se uskra-ćuju temeljna ljudska prava, važna je svi-jest o prisutnosti zagovora sv. Ante. Vapije-mo Bogu da nas po zagovoru svetog Ante izbavi iz ovih nevolja. Što znači prisutnost Božja među nama? Možda smo svi ovo doživjeli da nekada uopće nije važno da nešto kažemo ili uradimo, važno je da smo tu. Nekada je netko tako bolestan da uopće nije poželjno da se nešto govori, ali je bo-lesniku važno da smo tu. To naročito vidi-mo kod djece. Kad su sami, osjećaju se nesigurnima, ali ako znaju da su tu u blizini roditelji, osjećaju se sigurnima. Nekada je nekim župljanima važno da ima svećenik u župi. Oni ga možda osobno i ne trebaju, možda će s njim progovoriti jedva koju riječ, ali kažu dobro je da ga ima u našem mjestu. Važna je svijest o prisutnosti Božjoj u ljudskom životu, svijest da nam Bog po-maže, po zagovoru svetaca, svijest da nam Bog pomaže po zagovoru svetog Ante. Za trenutak kao da naši životni problemi nesta-ju, lakše nam je, to nam daje smisao posto-janja. Nekako smo duboko uvjereni da nas zagovor sv. Ante vodi i čuva. Eto, zato vo-limo i danas našega svetog Antu. Zato naše molitve, zato naš susret u Kristu Gospo-dinu.

Nakon Antine smrti, djeca su trčala uli-cama i vikala: Umro je Anto! Umro je sve-tac! Možemo na razne načine tumačiti što je to svetost. Svetog Antu treba promatrati kao uzor. Njegov kult treba biti i kult naslje-dovanja. Svijet voli sv. Antu kao zagovor-nika. Od njega očekuje da ga čuva od zla, da mu nađe izgubljene stvari, da mu povrati

SVETAC MJESECA LIPNJA

Sv. Anto PadovanskiPiše fra Nikica Vujica

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

10 11BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

ođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje, Radosnu vijest... Tako je Isus Krist prije nego je bio uzašao na Pnebo rekao svojim apostolima. Isus,

koji je ovim svijetom prošao, čineći samo dobro ljudima. (Dj 10, 38) Dao je nalog i apostolima da idu činiti dobro ljudima. Oni su to prihvatili i milošću Božjom hrabro propovijedali Evanđelje po svem svijetu, Radosnu vijest gladnima i žednima praved-nosti, siromašnima, odbačenima, onima koji na bilo koji način trpe. I mnogi su kroz povijest nastavili Božje djelo spasenja, svjedočenja Evanđelja, svjedočenja dobro-te Božje. Sveti Pavao piše da je svakom od nas dana milost po mjeri dara Kristova... za izgrađivanje Tijela Kristova, Crkve, zajed-nice. Svaki Kristov učenik na svoj način odgovara na darovanu milost. Sveti Anto je na briljantan način odgovorio na darovanu milost, dajući stostruki plod. Svojim vjer-nim nasljedovanjem Isusa Krista, svojom pokorom, čistoćom, poniznošću, ljubavlju, svojom dobrotom zaslužio je vječnu slavu kod Boga i ljudi.

Govoriti o jednom svetom čovjeku ne može se bez njegovih biografskih podata-ka. Od bogate biografije sv. Ante Padovan-skoga, osvrnut ću se na posljednje dane nje-gova života na zemlji. U mjesecu svibnju 1231. godine, sv. Anto se povukao iz vreve života. Htio je pisati blagdanske propovi-jedi. S braćom je u samostanu Svete Marije Bogorodice u Padovi proslavio blagdan Duhova, a onda je s dvojicom svojih surad-nika pošao u samotno mjesto po imenu Camposanpiero. Tamo je ondašnji dobro-tvor Tiso ponudio Anti da stanuje u njego-vom dvorcu, jer je saznao da je teško obo-lio. Međutim, Anto i njegovi pratioci odsje-doše na jednom drugom, zaista neobičnom mjestu. Ugledavši nedaleko samostana gust šumarak i u njemu golemi orah sa šest ogranaka koji su se uzdizali prema nebu poput krune, Anto dođe na pomisao da na tom stablu načini od granja sjenicu, odnos-no ćeliju u kojoj bi se mogao predati molitvi i razmatranju, pa i pisanju svojih propovi-jedi. Kad je za tu ideju saznao Tiso, svojim je rukama od pruća i granja spleo tri ćelije: gornju za Antu, a dvije donje za braću Ro-gerija i Luku. Ta je sjenica bila posljednje Antino ovozemaljsko boravište. Međutim, ni tu Anto nije imao potpunog mira. Dola-zio je svijet željni čuti njegovu riječ. Jed-noga dana, vraćajući se iz Verone, Anto je s jednog brežuljka posljednji put vidio Pado-vu, taj grad koji je postao njegovim drugim zavičajem, u kojem je zasjala njegova pro-povjednička zvijezda i svjedočenje Rado-sne vijesti. Kad je sa spomenutog brežuljka

u svim potrebama svakodnevnog ljudskog života. To je razlog što je u Antinu kultu da-leko više naglašeno ono ljudsko, povezano sa svakodnevnim životom. Njegovi štova-telji povjeravaju mu upravo nevjerojatne uloge ...(primjer!).

''Dođite k meni svi vi, izmoreni i optere-ćeni, i ja ću vas odmoriti'' – I uistinu, svima koji su bili gladni i žedni Boga živoga kod Ante su pronalazili svoju utjehu. I nakon svečeve smrti do danas svi oni koji su bili egzistencijalno (životno) izmoreni i optere-ćeni pronalazili su odmora kod sv. Ante. Što znači ta egzistencijalna upućenost na Boga govori nam jedna priča: Priča se kako je jednom bilo dozvoljeno u koncetracijskom logoru zatvorenicima iz jedne barake da idu razgovarati sa zatvorenicima iz druge barake. Ali kad su došli, svi su šutjeli, jer im je bol kod toga sastanka bila još veća. Tada je netko zapjevao duhovnu pjesmu, (Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom)... Pomalo su je svi pri-hvatili. Jedan trenutak pakao nije više bio pakao. Preživjeli su kazivali da su tada osjetili veliku radost. Svi ovi logoraši bili su egzistencijalno ugroženi i Bog im je na čudesan način dao radosti i odmora. Na sličan način osjetili su odmora i trenutke radosti i utjehe oni koji su se utjecali zago-voru sv. Ante. Sv. Antu najviše vole oni koji se egzistencijalno mole Bogu. To je molitva onih kojima Bog egzistencijalno treba. To je molitva majke za zdravlje svoga djeteta, to je molitva bolesnika to je molitva onih koji su duhom gladni Božje pravednosti. Neegzistencijalna molitva i odnos s Bo-gom, dovodi do krivih slika o Bogu, pa i o kultu svetom Anti. Takvima je Bog i sv. Anto servis za rješavanje njihovih potreba. Kod takvoga stava lik sv. Ante je često sladunjav, to je slika pobožnjakovića, kod kojih je Anto previše pozlaćen, tu je previše zlata, pa sve ono što krasi svetog Antu, u toj slici ostaje zastrto. To je duhovnost koja se prepotentno, agresivno i oholo nudi današ-njem čovjeku, to je duhovnost koja ne traži obraćenja kod čovjeka, promjenu života, naporni rad na vlastitom srcu, nego radije nudi psihološke efekte raznoraznih počiva-nja u duhu. To je duhovnost gdje se brzo nauče razni jezici koje nitko ne razumije i pada se u nekakav trans. Evo što sv. Anto kaže u jednoj svojoj propovijedi: ''Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različi-tim jezicima, a različiti jezici su različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniz-nost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. Njima govorimo kad ih drugima pokazu-jemo životom. Riječ je živa kad govori život.'' Da, potreban nam je i danas lik sv. Ante, čini mi se više nego ikada, jer se razni oblici krivih pobožnosti, anakronih pobož-nosti, pojavljuju kao gljive poslije kiša. Divno je u Litanijama rečeno: ''Sv. Anto, uzore prave pobožnosti, moli za nas!''

Isus je jednom rekao: Proroci ne stanuju

nje, zapjevao je himan u čast Gospi: O glo-riosa Domina – O preslavna Gospođo. Ot-pjevavši tu pjesmu, zagledao se Anto neg-dje u daljinu. Kad ga je brat koji ga je pri-državao upita kamo gleda, odgovori mu: Vidim svoga Gospodina! Potom je došla sestrica Smrt. Anto je umro, 13. lipnja 1231. godine. Bio je petak, a to je dan kad se spominjemo Kristove muke, a vrijeme sata bilo je vrijeme Isusove muke na križu. Anti je tada bilo oko 36 godina. Sve se to dogodilo prije točno 779 godina.

Ovdje bih zaustavio prepričavanje nje-govoga duhovno bogatog životopisa. Uisti-nu, ne bismo imali vremena sve prepričati, a posebno ne sva uslišanja koja su se dogo-dila nakon svečeve smrti. Želim se osvrnuti na njegove kreposti, koje nama, danas, mo-gu pomoći da budemo bolji ljudi i kršćani. Sveci su kršćani koji su na svoj način nas-ljedovali Isusa Krista i tako dali potpuno svjedočanstvo za Boga. Njihov nam život služi kao primjer, a njihov zagovor kao po-moć i zaštita u našem nasljedovanju Krista.

Sveti Anto nam daje primjer kako je moguće u životu ostvariti svetost, biti kre-postan, biti dobar, biti svjedokom Radosne vijesti, Evanđelja Isusa Krista. Sveti Anto je imao za sve zapuštene i žalosne oko, uho, noge i ruke, a najviše srce. Svečeve litanije obuhvatile su njegovo bogato socijalno dje-lovanje s kratkim, ali sadržajnim zazivom. Sveti Anto, pomoćniče bijednih (zapuštenih i žalosnih), moli za nas. Antina velika po-pularnost upravo je u izravnoj povezanosti s fizičkom i moralnom bijedom velikog broja ljudi. On ne bi bio nikada tako velik da nije pomagao nevoljnima. Ta njegova solidarnost s odbačenima nije bila samo bljesak, nego ona i danas traje. Kao veliki prijatelj puka branio je najsvetija prava malog progonjenog čovjeka. Evanđelje je knjiga iz koje je vadio svoj socijalni pro-gram. Anto nije ostajao kod toga da suos-jeća s tuđom bijedom. Nastojao je i kod dru-gih probuditi tu socijalnu svijest. I današnji kult sv. Ante nosi izrazito socijalni karakter. Kruh svetog Ante najobičnija je pojava sve-čeva štovanja. Svecu se utječu članovi krš-ćanske obitelji, da pomogne svojim zago-vorom sačuvati tu temeljnu instancu ljud-ske zajednice. Njemu se mole zaljubljeni prije braka, kao i oni koji su u braku. Njega zazivaju nerotkinje, a i one koje su u teškom času poroda. Prosjaci mu iznose svoju nevolju. Od njega putnici mole sretan po-vratak. Čovjek na važnom političkom polo-žaju traži od sveca savjeta. Šutljivi radnici i seljaci stavljaju u njegove ruke svoj rad i usjeve. Patron pomoraca sluša molitve nji-hovih zabrinutih ukućana. Anto je zaštitnik

zdravlje. Ali svijet u svom štovanju lako zaboravlja da su sveci postavljeni na oltare zato da nam budu uzori. Svijet, međutim, hoće svetaca, ali neće svetosti. Uzalud časti pravedne onaj koji na svakom koraku niječe pravednost. Prvi stupanj pobožnosti jest da ljubimo svetost, a tek poslije sveca. Nisu bili sveci prije svetosti, kaže Euzebije, već svetost prije svetaca. Kult sv. Ante treba biti kult nasljedovanja. Ne trebamo se sv. Anti diviti, nego trebamo njegovu svetost nasljedovati. Štovatelj sv. Ante najbolje će mu ugoditi ako ono isto Evanđelje – koje je on smatrao putokazom svetosti – smatra svojom knjigom života. Nasljedovati sve-tost sv. Ante jedan je redovnik ovako pro-veo u svom životu: Bio jedan mali sveti čovjek u samostanu, molio se posebno za-govoru sv. Ante. Naoko beznačajan, jer je radio naoko beznačajne stvari. Jednoga dana došao je anđeo po njega, i to baš u trenutku kad je pomagao bolesnom bratu koji je dugo ležao na postelji. Došao sam voditi te u nebo? Možeš li mi dopustiti da pomognem ovom bratu umrijeti kao čovjek, pa me onda vodi. I anđeo je nestao. Umro je bolesni brat, a naš mali svetac je prao suđe. Opet anđeo. Mali svetac je odgovorio da ima puno posla u samostanu, evo pere suđe, a valja još toga uraditi. Anđeo se opet poja-vio kad je naš mali svetac započeo okopa-vati samostanski vrt. Ma sačekaj još da okopam ovaj vrt, pa me onda vodi. I tako su prolazili dani, mjeseci i godine. Uvijek je naš mali svetac pronalazio razlog da još malo ostane. Našao se na bolesničkoj po-stelji i razmišljao o svom anđelu i pitao se zašto ne dođe, sad kad nema nikakvog po-sla, sad kad mu treba. Odmah se anđeo pojavio. Povedi me sada. Kuda? Pa u nebo, Bogu, Gospi, mome Anti! Što misliš gdje si bio sve ovo vrijeme? Ti si već bio u Kra-ljevstvu nebeskom. Ovaj sveti redovnik je na svoj način živio svetost. Veli sv. Pavao da nam je svima dana milost po mjeri dara Kristova i da imamo različite službe za iz-građivanje Tijela Kristova. Svetost, dakle, možemo nasljedovati kao dobri roditelji, kao čestiti mladići i djevojke, kao dobri i čestiti radnici. Neka nam po zagovoru sv. Ante budu svete zapovijedi Božje, da umorni i opterećeni, zapušteni i siromašni osjete po nama Kraljevstvo Božje. Da se na nama vidi naše kršćansko svjedočenje. Primjer: u tursko doba vraćali se sejmeni sa ratišta po današnjoj Hrvatskoj. I jedno-me je konj hramao, trebalo ga potkovati. Pitali su gdje ima neki dobar i pouzdan ko-vač. Rekli su mu da ima Mato i da se ide njemu. A zašto njemu? Zato što je Mato ka-tolik, dakle, neće prevariti. Zašto takva sli-ka katolika ne bi bila i danas? Katolici smo i dakle, ponajprije i dobri ljudi.

Nije lako svetost ostvariti. Zato nam je potreban zagovor. Stoga te molimo, sveti Anto, zagovaraj nas kod dobroga Boga da budemo vjerodostojni kršćani!

ugledao tornjeve padovanskih crkava, i kao što je nekoć brat Franjo prije smrti naslutio slavnu budućnost svog rodnog Assiza i bla-goslovio ga, tako je sada Anto predosjetio blagoslove koji će svijetu doći iz Padove. Taj se događaj zbio petnaest dana prije nje-gove smrti. A onda je došao petak, 13. lip-nja, dan kad se Anto uputio putem na koji je poći svakom smrtniku, a to se dogodilo ovako: U jednom trenutku za vrijeme obje-da, braća su zapazila da je Anto izgubio svijest. Najprije su pomislili da se radi o za-nosu, odnosno da ima viđenje, kao što se prije često znalo dogoditi. No, ovaj put nije bilo tako. Vodena bolest, od koje je, čini se, bolovao sve vrijeme svoga života u Italiji – i od koje se nije liječio! – nagrizla je tije-kom godina temeljito njegov organizam. Došavši k sebi, pokušao je Anto uz pomoć braće ustati od stola, ali nije uspio. Sva bra-ća su se tada ustrčala kako bi mu pomogla. Sluteći da mu se približio ovozemaljski svr-šetak, zamolio je braću da ga odvezu u Pa-dovu. Kad su bili nadomak gradu, dođu im u susret dvojica braće, koja su se iz Padove uputila u Camposanpieru u pohode Anti. Jedan od njih, brat Vinotto, vidjevši u kak-vu je jadnu zdravstvenom stanju brat Anto, predloži da se svrate u prigradsko naselje Arcella. Ondje je naime bio samostan sesta-ra klarisa i samostan braće franjevaca koji su sestrama služili misu i pružali duhovne usluge. I unijeli su ga u samostan. Kako se zbog zaostale vode u plućima gušio, ne usu-diše se poleći ga na ležaj, nego ga položiše u naslonjač. Kad se stanje malo smirilo, Anto je zatražio sv. Ispovijed. Primivši odrješe-

u kraljevskim palačama (Usp. Mt 11,8). Kakav je naš odnos prema kraljevskim palačama, prema centrima moći, vlasti. Mi-slim da smo danas, kada je na sceni sprega religije i politike, u velikoj opasnosti po-pustiti pod iskušenjima sklanjanja u hla-dovinu moćnika ovoga svijeta. Prečesto ovisimo o njima u našim poslovima, pri-hvaćajući pomalo i logiku moći, vlasti i bogatstva. Želimo biti uspješni, efikasni, da ljudi s kojima živimo prepoznaju našu ulogu u društvu, što vrlo često ide na uštrb našeg svjedočenja za Krista koji je krotka i ponizna srca. Koliko smo mi u stanju biti blizu običnim ljudima, kao što je to bio sv. Anto, koliko ih možemo razumjeti? Sveti Hilarije iz Poitiersa upućuje kršćanima upozorenje: ''Postoje progonitelji, neprija-telji koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh, ne plijene naša dobra, darujući nam tako život, nego nas obasipaju bogatstvom i guraju nas tako u smrt. Ne zatvaraju nas, darujući nam tako slobodu, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u rop-stvo. Ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce. Ne sijeku nam glave ma-čem, ali ubijaju nam dušu novcem, moći, uspjehom i prvim redovima.'' Koliko smo mi današnjim progoniteljima uspjeli uma-ći? Ili je naše srce već davno zarobljeno?

U ovim teškom vremenu kada se uskra-ćuju temeljna ljudska prava, važna je svi-jest o prisutnosti zagovora sv. Ante. Vapije-mo Bogu da nas po zagovoru svetog Ante izbavi iz ovih nevolja. Što znači prisutnost Božja među nama? Možda smo svi ovo doživjeli da nekada uopće nije važno da nešto kažemo ili uradimo, važno je da smo tu. Nekada je netko tako bolestan da uopće nije poželjno da se nešto govori, ali je bo-lesniku važno da smo tu. To naročito vidi-mo kod djece. Kad su sami, osjećaju se nesigurnima, ali ako znaju da su tu u blizini roditelji, osjećaju se sigurnima. Nekada je nekim župljanima važno da ima svećenik u župi. Oni ga možda osobno i ne trebaju, možda će s njim progovoriti jedva koju riječ, ali kažu dobro je da ga ima u našem mjestu. Važna je svijest o prisutnosti Božjoj u ljudskom životu, svijest da nam Bog po-maže, po zagovoru svetaca, svijest da nam Bog pomaže po zagovoru svetog Ante. Za trenutak kao da naši životni problemi nesta-ju, lakše nam je, to nam daje smisao posto-janja. Nekako smo duboko uvjereni da nas zagovor sv. Ante vodi i čuva. Eto, zato vo-limo i danas našega svetog Antu. Zato naše molitve, zato naš susret u Kristu Gospo-dinu.

Nakon Antine smrti, djeca su trčala uli-cama i vikala: Umro je Anto! Umro je sve-tac! Možemo na razne načine tumačiti što je to svetost. Svetog Antu treba promatrati kao uzor. Njegov kult treba biti i kult naslje-dovanja. Svijet voli sv. Antu kao zagovor-nika. Od njega očekuje da ga čuva od zla, da mu nađe izgubljene stvari, da mu povrati

SVETAC MJESECA LIPNJA

Sv. Anto PadovanskiPiše fra Nikica Vujica

12 13BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

ranjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici ovih je dana na adresu fojničkih općinskih vlasti, Općinskog vijeća i Fnačelnika općine Salkana Merdžani-

ća poslao zahtjev za povrat imovine koju su Samostanu oduzimale ranije vlasti, od Au-stro-Ugarske do komunističkih vlasti bivše SFRJ.

Fra Nikica Vujica, gvardijan fojničkog Samostana, u dopisu predstavnicima op-ćinskih vlasti podsjeća da Samostan u Foj-nici postoji više od 650 godina te da su fratri prema tadašnjim običajima nakupovali do-sta šume i obradivog zemljišta.

“Došlo je vrijeme povrata oduzete imo-vine. Prema Zakonu o neizgrađenom zem-ljištu, koje će biti predmet restitucije, imo-vina vjerskim zajednicama može biti vraće-na i prije donošenja Zakona o restituciji. Takva preporuka provodi se u cijeloj BiH,

osim u Fojnici, odnosno nad imovinom fra-njevačkog Samostana. Nekoliko posljed-njih načelnika u Fojnici preporuku o povra-tu imovine franjevačkom Samostanu odbi-lo je provesti, odnosno prekršilo je Zakon o neizgrađenom zemljištu”, stoji, uz ostalo, u dopisu franjevačkog Samostana predstav-nicima općinskih vlasti.

Fojnički fratri napravili su popis oduze-te im imovine. Smatraju da nema niti jedne zapreke da im Općina, za početak, vrati dvi-je lokacije; “autobusna stanica” i lokalitet skladišta do “rudarskog”, donedavno iznaj-mljivanog sada već nepostojećim poduze-ćima koja nikad nisu plaćala zakupninu za ovu lokaciju.

Niti jednu lokaciju, kažu franjevci, tre-nutačno nitko ne koristi te bi ih, umjesto

nastavka zlouporaba, bilo najlogičnije vra-titi vlasniku.

Povrat imovine franjevačkom Samosta-nu, stoji u dopisu kojeg je u ime franjevaca potpisao fra Nikica Vujica, gvardijan, pred-uvjet je za razgovor o odnosu općinskih vlasti prema Samostanu, o drugoj Samo-stanskoj imovini, pristupnim putovima pre-ma Samostanu, njihovu neodržavanju, čiš-ćenju snijega, turistima Reumala te brojnim drugim otvorenim pitanjima čije bi rješa-vanje, smatraju franjevci, poboljšalo ugled Fojnice i BiH.

Na kraju dopisa općinskim vlastima, franjevci podsjećaju kako su svjesni da imaju i drugih demokratskih načina borbe za svoja prava, ali su se ipak odlučili na prvi kojeg smatraju i najispravnijim tj. riješiti problem u dijalogu s predstavnicima opći-ne Fojnica.

DRUŠTVA I UDRUGE

NO COMMENT

druga je utemeljena 9. veljače 2006. godine i registrirana kod Ministarstva pravosuđa uprave u Travniku. Broji U119 članova i udruženi smo u Županij-

sku udrugu HULDR sa sjedištem u Buso-vači, čiji je predsjednik g. Anđelko Kvesić.

Županijske udruge su udružene u Centralnu udrugu koja djeluje na području BiH, a smještena je u Mostaru čiji je pred-sjednik g. Mirko Zelenika.

Udruga se bavi sljedećim aktivnostima:

1. Popis svih logora na području općine Fojnica, pa i šire,

2. Izrada baze podataka svih zatočenih,

3. Obilježavanje značajnih datuma oslobađanja iz logora,

4. Pravna pomoć i izdavanje po-trebne dokumentacije za ostvarivanje prava koja pripadaju logorašima,

5. Suradnja sa udrugama proisteklih iz Domovinskog rata na prostoru opći-ne i šire.

Udruga je registrirala 15 logora u Fojnici i 4 logora u drugim općinama. U bazi podataka imamo registrirano 303 logoraša iz Fojnice, Jajca, Sarajeva i iz

drugih općina, koji su bili zatočeni od strane MOSA i Armije BiH. Logoraši iz Fojnice su bili u zatočeništvu u javnim ustanovama i u podrumima privatnih kuća. Pripadnici HVO-a i civili su odvođeni u logore van općine Fojnica: u logor Musala u Konjicu, strojni park “Bratstva” u Gor-njem Vakufu/Uskoplju, zgrada na Grbavici u Sarajevu i jedan od najzloglasnijih lo-gora za Hrvate “Silos” Kaćuni, općina Bu-sovača, koji sam preživio sa još 20 zatoče-nih branitelja HVO-a.

Od 119 članova, koliko broji Udruga, umro je do sada 21 logoraš.

Nekoliko je poginulo, a mnogi su umrli od zadobivenih povreda u logoru. U tijeku sukoba između Armije BiH I HVO-a iz Fojnice je protjerano sa svojih ognjišta više od 6000 Hrvata, a u okruženju je ostalo i zarobljeno više od 300 osoba hrvatske i nekoliko srpske nacionalnosti. Od tih zato-čenih 20 civila je masakrirano na najokrut-niji način. Među njima su bila i dva sve-ćenika, gvardijan Franjevačkog samostana fra Nikica Miličević i vikar fra Leon Mi-gić. U Gojevićima je poginulo i jedno dijete, Ivica (Marka) Iviš rođen 1985. godine, od granate ispaljene iz Dusine.

Tri osobe vode se kao nestale, na relaciji Fojnica-Vlaška ravan, a to su Dobroslav Bošnjak, strani državljanin iz Kanade koji je rođen u Fojnici, Snježana Zelenika iz Fojnice i maloljetni Zdravko Penezić iz Kiseljaka. Bitno je napomenuti da za ova počinjena zlodjela nikada nitko nije ni po-zvan na odgovornost, a kamo li da je kri-vično gonjen.

Ako bi nas netko upitao za suradnju sa političarima općine Fojnica sigurno je da mi, predstavnici udruga proisteklih iz Do-movinskog rata, možemo slobodno reći da takva skoro i ne postoji.

POVRAT CRKVENE IMOVINE

Preuzeto iz Večernjeg lista

Preuzeto iz Večernjeg lista

Franjevački samostan u Fojnici od općinskih vlasti traži povrat imovine

red Općinskim sudom Kiseljak održa-no je ročište u slučaju tužbe koju je protiv Javno komunalnog poduzeća P“Šćona” iz Fojnice pokrenuo fra Niki-

ca Vujica, gvardijan fojničkoga Samosta-na.

Fra Nikica se na pokretanje tužbe odlučio zbog radova koje je JKP “Šćona” nedavno počelo izvoditi na parceli koju je, tvrdi, Općina Fojnica nezakonito oduzela Samostanu te je dodijelila “Šćoni”. Riječ o lokalitetu zvanom “Bara”, smještenom uz

Pilanu Fojnica, površine skoro tri tisuće metara četvornih.

“Ovo zemljište nije oduzeto ni naciona-lizacijom ni agrarnom reformom kao mno-ga druga čiji je vlasnik Samostan u Fojnici. Općina je jednostavno izbrisala staru ozna-ku zemljišta i upisala novu, a s njom i novog vlasnika, JKP Šćonu”, pojašnjava fra Niki-ca Vujica, fojnički gvardijan.

Nakon pokretanja tužbe, “Šćona” je

obustavila radove na spornoj parceli, a Abaz Nišić, direktor “Šćone” na sudu je iz-javio kako nisu ni imali namjeru graditi.

“Mi smo samo čistili parcelu. Dokaz da nije bilo namjere o gradnji je u mjerodav-nim općinskim službama koje nam nisu izdale građevinsku niti urbanističku doz-volu”, izjavio je direktor JKP “Šćona” na ročištu održanom radi određivanja mjere osiguranja na parceli “Bara”. Fra Nikica pak tvrdi da ima dokaze da je “Šćona” htje-la graditi na njihovoj parceli. No, važno je da su gradnju zaustavili. Nakon što su dobi-li prvu pravnu bitku, predstavnici fojnič-koga Samostana, uskoro idu u novu.

“Pred Općinskim sudom Kiseljak po-krećemo spor oko dokazivanja vlasništva nad parcelom za koju tvrdimo da nam je nezakonito oduzeta”, pojašnjava fra Ni-kica. Prvo ročište u ovom slučaju zakazano je za 29. lipnja.

Lokalitet “Bara” tek je dio imovine koja je u proteklih 60 i više godina oduzeta fojničkome Samostanu. U prošlom komu-nističkom sustavu, nacionalizacijom i ag-rarnom reformom, Samostanu je oduzeto 500 dunuma zemljišta i šume. Trend oti-manja crkvene imovine nastavio se i nakon protekloga rata. Na mjerodavnu općinsku službu, osim Samostana, žalili su se i brojni fojnički Hrvati koji su nezakonitim rad-njama uposlenih u Općini Fojnica ostali bez imanja. Novi slučajevi otimanja imovine Hrvatima u Fojnici svakodnevno izlaze na vidjelo.

Abaz Nišić, direktor JKP “Šćona”, fra Nikica Vujica i njegov odvjetnik Jadranko Lukić

Otimanje crkvene imovine u Fojnicidobilo sudski epilog

FOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKAŠKRINJA

HRVATSKA UDRUGA LOGORAŠA DOMOVINSKOG RATA U FOJNICI

Marko Krajina

12 13BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

ranjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici ovih je dana na adresu fojničkih općinskih vlasti, Općinskog vijeća i Fnačelnika općine Salkana Merdžani-

ća poslao zahtjev za povrat imovine koju su Samostanu oduzimale ranije vlasti, od Au-stro-Ugarske do komunističkih vlasti bivše SFRJ.

Fra Nikica Vujica, gvardijan fojničkog Samostana, u dopisu predstavnicima op-ćinskih vlasti podsjeća da Samostan u Foj-nici postoji više od 650 godina te da su fratri prema tadašnjim običajima nakupovali do-sta šume i obradivog zemljišta.

“Došlo je vrijeme povrata oduzete imo-vine. Prema Zakonu o neizgrađenom zem-ljištu, koje će biti predmet restitucije, imo-vina vjerskim zajednicama može biti vraće-na i prije donošenja Zakona o restituciji. Takva preporuka provodi se u cijeloj BiH,

osim u Fojnici, odnosno nad imovinom fra-njevačkog Samostana. Nekoliko posljed-njih načelnika u Fojnici preporuku o povra-tu imovine franjevačkom Samostanu odbi-lo je provesti, odnosno prekršilo je Zakon o neizgrađenom zemljištu”, stoji, uz ostalo, u dopisu franjevačkog Samostana predstav-nicima općinskih vlasti.

Fojnički fratri napravili su popis oduze-te im imovine. Smatraju da nema niti jedne zapreke da im Općina, za početak, vrati dvi-je lokacije; “autobusna stanica” i lokalitet skladišta do “rudarskog”, donedavno iznaj-mljivanog sada već nepostojećim poduze-ćima koja nikad nisu plaćala zakupninu za ovu lokaciju.

Niti jednu lokaciju, kažu franjevci, tre-nutačno nitko ne koristi te bi ih, umjesto

nastavka zlouporaba, bilo najlogičnije vra-titi vlasniku.

Povrat imovine franjevačkom Samosta-nu, stoji u dopisu kojeg je u ime franjevaca potpisao fra Nikica Vujica, gvardijan, pred-uvjet je za razgovor o odnosu općinskih vlasti prema Samostanu, o drugoj Samo-stanskoj imovini, pristupnim putovima pre-ma Samostanu, njihovu neodržavanju, čiš-ćenju snijega, turistima Reumala te brojnim drugim otvorenim pitanjima čije bi rješa-vanje, smatraju franjevci, poboljšalo ugled Fojnice i BiH.

Na kraju dopisa općinskim vlastima, franjevci podsjećaju kako su svjesni da imaju i drugih demokratskih načina borbe za svoja prava, ali su se ipak odlučili na prvi kojeg smatraju i najispravnijim tj. riješiti problem u dijalogu s predstavnicima opći-ne Fojnica.

DRUŠTVA I UDRUGE

NO COMMENT

druga je utemeljena 9. veljače 2006. godine i registrirana kod Ministarstva pravosuđa uprave u Travniku. Broji U119 članova i udruženi smo u Županij-

sku udrugu HULDR sa sjedištem u Buso-vači, čiji je predsjednik g. Anđelko Kvesić.

Županijske udruge su udružene u Centralnu udrugu koja djeluje na području BiH, a smještena je u Mostaru čiji je pred-sjednik g. Mirko Zelenika.

Udruga se bavi sljedećim aktivnostima:

1. Popis svih logora na području općine Fojnica, pa i šire,

2. Izrada baze podataka svih zatočenih,

3. Obilježavanje značajnih datuma oslobađanja iz logora,

4. Pravna pomoć i izdavanje po-trebne dokumentacije za ostvarivanje prava koja pripadaju logorašima,

5. Suradnja sa udrugama proisteklih iz Domovinskog rata na prostoru opći-ne i šire.

Udruga je registrirala 15 logora u Fojnici i 4 logora u drugim općinama. U bazi podataka imamo registrirano 303 logoraša iz Fojnice, Jajca, Sarajeva i iz

drugih općina, koji su bili zatočeni od strane MOSA i Armije BiH. Logoraši iz Fojnice su bili u zatočeništvu u javnim ustanovama i u podrumima privatnih kuća. Pripadnici HVO-a i civili su odvođeni u logore van općine Fojnica: u logor Musala u Konjicu, strojni park “Bratstva” u Gor-njem Vakufu/Uskoplju, zgrada na Grbavici u Sarajevu i jedan od najzloglasnijih lo-gora za Hrvate “Silos” Kaćuni, općina Bu-sovača, koji sam preživio sa još 20 zatoče-nih branitelja HVO-a.

Od 119 članova, koliko broji Udruga, umro je do sada 21 logoraš.

Nekoliko je poginulo, a mnogi su umrli od zadobivenih povreda u logoru. U tijeku sukoba između Armije BiH I HVO-a iz Fojnice je protjerano sa svojih ognjišta više od 6000 Hrvata, a u okruženju je ostalo i zarobljeno više od 300 osoba hrvatske i nekoliko srpske nacionalnosti. Od tih zato-čenih 20 civila je masakrirano na najokrut-niji način. Među njima su bila i dva sve-ćenika, gvardijan Franjevačkog samostana fra Nikica Miličević i vikar fra Leon Mi-gić. U Gojevićima je poginulo i jedno dijete, Ivica (Marka) Iviš rođen 1985. godine, od granate ispaljene iz Dusine.

Tri osobe vode se kao nestale, na relaciji Fojnica-Vlaška ravan, a to su Dobroslav Bošnjak, strani državljanin iz Kanade koji je rođen u Fojnici, Snježana Zelenika iz Fojnice i maloljetni Zdravko Penezić iz Kiseljaka. Bitno je napomenuti da za ova počinjena zlodjela nikada nitko nije ni po-zvan na odgovornost, a kamo li da je kri-vično gonjen.

Ako bi nas netko upitao za suradnju sa političarima općine Fojnica sigurno je da mi, predstavnici udruga proisteklih iz Do-movinskog rata, možemo slobodno reći da takva skoro i ne postoji.

POVRAT CRKVENE IMOVINE

Preuzeto iz Večernjeg lista

Preuzeto iz Večernjeg lista

Franjevački samostan u Fojnici od općinskih vlasti traži povrat imovine

red Općinskim sudom Kiseljak održa-no je ročište u slučaju tužbe koju je protiv Javno komunalnog poduzeća P“Šćona” iz Fojnice pokrenuo fra Niki-

ca Vujica, gvardijan fojničkoga Samosta-na.

Fra Nikica se na pokretanje tužbe odlučio zbog radova koje je JKP “Šćona” nedavno počelo izvoditi na parceli koju je, tvrdi, Općina Fojnica nezakonito oduzela Samostanu te je dodijelila “Šćoni”. Riječ o lokalitetu zvanom “Bara”, smještenom uz

Pilanu Fojnica, površine skoro tri tisuće metara četvornih.

“Ovo zemljište nije oduzeto ni naciona-lizacijom ni agrarnom reformom kao mno-ga druga čiji je vlasnik Samostan u Fojnici. Općina je jednostavno izbrisala staru ozna-ku zemljišta i upisala novu, a s njom i novog vlasnika, JKP Šćonu”, pojašnjava fra Niki-ca Vujica, fojnički gvardijan.

Nakon pokretanja tužbe, “Šćona” je

obustavila radove na spornoj parceli, a Abaz Nišić, direktor “Šćone” na sudu je iz-javio kako nisu ni imali namjeru graditi.

“Mi smo samo čistili parcelu. Dokaz da nije bilo namjere o gradnji je u mjerodav-nim općinskim službama koje nam nisu izdale građevinsku niti urbanističku doz-volu”, izjavio je direktor JKP “Šćona” na ročištu održanom radi određivanja mjere osiguranja na parceli “Bara”. Fra Nikica pak tvrdi da ima dokaze da je “Šćona” htje-la graditi na njihovoj parceli. No, važno je da su gradnju zaustavili. Nakon što su dobi-li prvu pravnu bitku, predstavnici fojnič-koga Samostana, uskoro idu u novu.

“Pred Općinskim sudom Kiseljak po-krećemo spor oko dokazivanja vlasništva nad parcelom za koju tvrdimo da nam je nezakonito oduzeta”, pojašnjava fra Ni-kica. Prvo ročište u ovom slučaju zakazano je za 29. lipnja.

Lokalitet “Bara” tek je dio imovine koja je u proteklih 60 i više godina oduzeta fojničkome Samostanu. U prošlom komu-nističkom sustavu, nacionalizacijom i ag-rarnom reformom, Samostanu je oduzeto 500 dunuma zemljišta i šume. Trend oti-manja crkvene imovine nastavio se i nakon protekloga rata. Na mjerodavnu općinsku službu, osim Samostana, žalili su se i brojni fojnički Hrvati koji su nezakonitim rad-njama uposlenih u Općini Fojnica ostali bez imanja. Novi slučajevi otimanja imovine Hrvatima u Fojnici svakodnevno izlaze na vidjelo.

Abaz Nišić, direktor JKP “Šćona”, fra Nikica Vujica i njegov odvjetnik Jadranko Lukić

Otimanje crkvene imovine u Fojnicidobilo sudski epilog

FOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKAŠKRINJA

HRVATSKA UDRUGA LOGORAŠA DOMOVINSKOG RATA U FOJNICI

Marko Krajina

se grle i razdvajaju kao i nas ljude ovdje, na zemlji. Da, neobično je i to kako je sve ukusnije na ovakvim izletima! Vraćamo kuhinju u gepek i uklanjamo tragove svoje prisutnosti, vraćamo proplanak njegovim vlasnicima, mravima i lepti-rima, pticama, travi…

Skoro smo nad Kaštelima i ja već osjećam neku slad u zraku. Nalazimo se na oko 1500 m nadmorske visine. Ispod nas je takva strmen da niti nekom oštrom

ećete pogriješiti ako umjesto ove moje ushićene pisanije potražite ži-vog i živahnog vodiča za putovanje koje slijedi. Kao nekada, tako je i N

danas ostala skrovita staza koja će vam poljubiti svaki korak i nagraditi zna-tiželju koja prerasta i trag što ga ostav-ljate u prihvaćanju prolaznosti. Ovim smo putom već hitali Kozici, ali negdje u omamljujućem dimu sazrijevanja drve-nog uglja uzimamo lijevu uzbrdicu kao orijentir za avanturu. Ne mogu zamisliti oskudne karavane u bosanskoj mećavi kako se penju ovom strminom. Previše je ljeto i previše je rođendan pa se gozba još tijekom vožnje pretvara u vrhunski scen-ski nastup našeg slavljenika, našeg vodi-ča. On ne štedi svog prekrasnog, olinjalog Jeep-a, iza nas ostaje dugi šlajer prašine na kojem bi nam svaka mladenka poza-vidjela. Samo 12 km od Fojnice nalazi se pravo blago na obroncima Zahora, ali mi odgađamo silazak u taj neprocjenjivi rudnik na razne načine.

Prati me lait motive zarume-njenih jabuka u vrhovima kroš-nji, nedohvatlji-ve čak i najne-stašnijim dječa-cima. Bijeli lon-ci sa crvenim točkama iz ko-jih kipe krupne cvjetne glave i česma na kojoj umivamo naša lica, dugo i paž-ljivo.

N a d o m a k cilja nam se is-priječila polja-na sa još toplim pepelom od ne-čijeg ručka. Zri-kavci protesti-raju glasno dok vadimo gljive, zelenu papriku i junetinu iz na-š ih ruksaka . Raspaljujemo vatru uz praskav smijeh smole sa jelovih stabala i tim smijehom postajemo i sami obuzeti. Neobično je to kako vrijeme usporava kada se nađete u naručju planine i kako taj tempo lako prihvaćate, kao da odvajkada i jeste posve vaš.

Rođendanska se delicija krčka u du-bokoj tavi spolja obgorenoj plemeni-tošću oborenih stabala.

Izležavamo se u sjeni i mašemo oblacima. Gore visoko, nešto ih tjera da

a posvećenost pčelarstvu Milenko se odlučio 2004. godine kada je napustio posao u vojsci, uzeo skromnu otprem-Nninu i krenuo u neizvjesno. Uz oca je

dosta naučio, a i kasnije je rado kupovao literaturu o pčelarstvu, čitao novinske član-ke, gledao TV emisije i pomalo prihvaćao znanstveni pristup ovoj oblasti. Nije sve bilo lako i moguće provesti u praksu pa je prvih 50 košnica napravio sam, koristeći sugestije i sheme svjetskih stručnjaka. Pre-ciznost sa kojom je potrebno izraditi stam-beni prostor za pčele dozvoljava odstupa-nja od po svega 2 mm u svakoj od dimen-zija. Taj podatak dovoljno govori o uređe-nosti pčelinje vrste, njenoj sitničavosti i zahtjevnosti. Od Belgijskog je Caritasa 2007. godine dobio donaciju kao skromnu podršku svome radu. Dva inkubatora za proizvodnju matica, male oplodnjake i kon-tejner kao radionicu iskoristio je za pro-širivanje aktivnih društava tako da ih tre-nutno broji oko 80. Za pomoćna društva kaže da se ne uzimaju u brojno stanje jer njih sad imaš, sad nemaš. Ona služe samo za nadograđivanje i oplemenjivanje aktiv-nih društava.

Unsko – Sanski kanton i područje Posa-vine je, kako smatra, najproduktivnije u proizvodnji meda jer imaju idealne kli-matske uvjete i vrlo prostranu pašu. Iako su prinosi neusporedivo manji, med iz krajeva centralne Bosne smatra najkvalitetnijim zbog velike raznovrsnosti trava, što ga ubraja u najljekovitije na Balkanu. Med iz njegovih košnica je šumsko-livadski, a

osim toga proizvodi se i polenov prah, propolis i vosak. Proizvodnja je još daleko od potreba tržišta tako da Milenko kupce ima uglavnom u krugu obitelji, među pri-jateljima i susjedima.

I pored svih rizika i težine ovog posla ili hobija, prenio je ljubav prema pčelarstvu i na svog sina Danijela za kojeg kaže da bi već za 2-3 godine mogao samostalno raditi. Sa 50 košnica može se zaraditi mjesečna plaća od oko 500 KM. Naravno da umješ-nost i radišnost pčelara nije nešto isključivo od čega ovise prinosi i zarada. Svake go-dine je prisutna borba za opstanak pčelinje zajednice jer su bolesti i loši vremenski uvjeti za pašu česti i hiroviti.

Prvog kolovoza se kod Bilića slavi pčelarska Nova godina. To je vrijeme kada

Prva mladalačka ljubav

se započinje tretman protiv pčelinjih kr-pelja, američke gnjilosti i dr. bolesti te se u prehranu od meda i šećera dodaju lijekovi. Lijekovi su prirodne kiseline, najčešće oksalna kiselina koja se nanosi na ulice iz-među ramova sa pčelama. Treba napome-nuti da ona ne šteti maticama i kako se na-nosi u još jednom navratu, krajem listopada ili početkom studenog. U travnju pčelar mora biti vrijedan kao i pčela! Potrebno je očistiti podove košnica, izbaciti staro saće i zamijeniti ga novim, dodati stimulative u vidu pogače od šećera i meda. Higijena košnice i zdravlje pčele prvenstveno utiču na prinose meda. Ako ste se brižno i nježno posvetili svojoj pčelarskoj koloniji onda ćete u srpnju biti bogato nagrađeni. Vrcanje meda je poseban događaj. Bilići ga obav-ljaju uz pomoć mehaničke vrcaljke koja radi na principu centrifuge. Na optimalnoj temp. 20 - 25 stupnjeva med bude izvučen iz saća, prepakiran u staklenke sa etiketom proizvođača kreće put svojih poštovalaca.

Milenko je i zamjenik predsjednika Udruženja pčelara “Radilica” Fojnica. Predsjednik društva je Jusuf Pamić, a aktiv-nosti ovog mladog društva, osnovanog 2008. godine, baziraju se još uvijek samo na kontroli bolesti pčela u našem kraju. U budućnosti se planira postati dijelom eu-ropske asocijacije pčelara čime bi se omo-gućilo licenciranje samo najkvalitetnijeg meda, njegovo kvalificiranje u sam vrh medarskih proizvoda te snažniji podstreci razvoju ovog rijetkog i neobičnog zanata.

PREDSTAVLJAMOFOJNIČKAŠKRINJA

14 15

PUTOVANJE U MJESTUFOJNIČKAŠKRINJA

FOJNICAtrans

Piše Suzana Lovrić

Piše Suzana Lovrić

sjenom ne upućuje na postojanje građe-vine. Ali vidim kako u kržljavom grmu borovnice treperi nježna klackalica iz-među Istoka i Zapada. Na njoj su bosan-ski franjevci sredinom 15. stoljeća izgra-dili skromnu utvrdu, malo sklonište od otomanskih osvajača. Ne znam jesu li mi koraci nesigurni zbog uske, skokovite

staze ili sam s t a j a l a n a gumenim no-gama zbog po-dnevnog svje-tla što je naoš-trilo zidove kule. Baš je bljesnula bi-jela! Kako na-rod pripovije-da, taj dio tvr-đave nazvan je Bijeli grad, a Crni grad od Bijelog dijeli samo uska li-tica. Gledajući iz žablje per-spektive, sa-mo korak ih

dijeli. Ali već znam kako je Crni grad ne-dohvatljiv kao i one jabuke sa vrha kroš-nje. Ovdje je, dakle, fra Anđeo Zvjezdović zajedno sa ostalim fojničkim fratrima pokorno molio za mi-lost Božju nad fojnič-kim pukom. Pomalo oronula okna gledaju nas pravo u naše sumnjičave oči. Gle-dam u taj mukotrpan smisao slaganja ka-mena, kao u benignu izraslinu na struku li-tice. Laser sunca pa-da na stazicu kojom, valjda, samo još div-ljač prolazi. Jesu li njome krenuli u sus-ret sultanu Mehmedu Fatihu? Tamo, u Milo-

dražju, sreli su se bez straha, dvojica vidovitih, pioniri civiliziranog ratovanja.

Novi sunčev laser donese kišu nota. To Andrea Bocelli gleda u naša srca. Con Te Partiro! Počinjemo pjevati sa pola glasa, ali kada nam se pridružiše borovi i oblaci, vjetar i ptice, pustismo glasove niz klanac. Cijela šuma je drhtala u jed-noglasju. Ruke su mi bile visoko dignute. Con Te Partiro!!!

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Milenko Bilić se pčelarstvom počeo baviti još kao dječak, od igre. Iako se danas ta igra posve uozbiljila, donoseći pristojnu dobit kao i rizike ovoga posla, strast i ljubav prema pčeli je opstala…

se grle i razdvajaju kao i nas ljude ovdje, na zemlji. Da, neobično je i to kako je sve ukusnije na ovakvim izletima! Vraćamo kuhinju u gepek i uklanjamo tragove svoje prisutnosti, vraćamo proplanak njegovim vlasnicima, mravima i lepti-rima, pticama, travi…

Skoro smo nad Kaštelima i ja već osjećam neku slad u zraku. Nalazimo se na oko 1500 m nadmorske visine. Ispod nas je takva strmen da niti nekom oštrom

ećete pogriješiti ako umjesto ove moje ushićene pisanije potražite ži-vog i živahnog vodiča za putovanje koje slijedi. Kao nekada, tako je i N

danas ostala skrovita staza koja će vam poljubiti svaki korak i nagraditi zna-tiželju koja prerasta i trag što ga ostav-ljate u prihvaćanju prolaznosti. Ovim smo putom već hitali Kozici, ali negdje u omamljujućem dimu sazrijevanja drve-nog uglja uzimamo lijevu uzbrdicu kao orijentir za avanturu. Ne mogu zamisliti oskudne karavane u bosanskoj mećavi kako se penju ovom strminom. Previše je ljeto i previše je rođendan pa se gozba još tijekom vožnje pretvara u vrhunski scen-ski nastup našeg slavljenika, našeg vodi-ča. On ne štedi svog prekrasnog, olinjalog Jeep-a, iza nas ostaje dugi šlajer prašine na kojem bi nam svaka mladenka poza-vidjela. Samo 12 km od Fojnice nalazi se pravo blago na obroncima Zahora, ali mi odgađamo silazak u taj neprocjenjivi rudnik na razne načine.

Prati me lait motive zarume-njenih jabuka u vrhovima kroš-nji, nedohvatlji-ve čak i najne-stašnijim dječa-cima. Bijeli lon-ci sa crvenim točkama iz ko-jih kipe krupne cvjetne glave i česma na kojoj umivamo naša lica, dugo i paž-ljivo.

N a d o m a k cilja nam se is-priječila polja-na sa još toplim pepelom od ne-čijeg ručka. Zri-kavci protesti-raju glasno dok vadimo gljive, zelenu papriku i junetinu iz na-š ih ruksaka . Raspaljujemo vatru uz praskav smijeh smole sa jelovih stabala i tim smijehom postajemo i sami obuzeti. Neobično je to kako vrijeme usporava kada se nađete u naručju planine i kako taj tempo lako prihvaćate, kao da odvajkada i jeste posve vaš.

Rođendanska se delicija krčka u du-bokoj tavi spolja obgorenoj plemeni-tošću oborenih stabala.

Izležavamo se u sjeni i mašemo oblacima. Gore visoko, nešto ih tjera da

a posvećenost pčelarstvu Milenko se odlučio 2004. godine kada je napustio posao u vojsci, uzeo skromnu otprem-Nninu i krenuo u neizvjesno. Uz oca je

dosta naučio, a i kasnije je rado kupovao literaturu o pčelarstvu, čitao novinske član-ke, gledao TV emisije i pomalo prihvaćao znanstveni pristup ovoj oblasti. Nije sve bilo lako i moguće provesti u praksu pa je prvih 50 košnica napravio sam, koristeći sugestije i sheme svjetskih stručnjaka. Pre-ciznost sa kojom je potrebno izraditi stam-beni prostor za pčele dozvoljava odstupa-nja od po svega 2 mm u svakoj od dimen-zija. Taj podatak dovoljno govori o uređe-nosti pčelinje vrste, njenoj sitničavosti i zahtjevnosti. Od Belgijskog je Caritasa 2007. godine dobio donaciju kao skromnu podršku svome radu. Dva inkubatora za proizvodnju matica, male oplodnjake i kon-tejner kao radionicu iskoristio je za pro-širivanje aktivnih društava tako da ih tre-nutno broji oko 80. Za pomoćna društva kaže da se ne uzimaju u brojno stanje jer njih sad imaš, sad nemaš. Ona služe samo za nadograđivanje i oplemenjivanje aktiv-nih društava.

Unsko – Sanski kanton i područje Posa-vine je, kako smatra, najproduktivnije u proizvodnji meda jer imaju idealne kli-matske uvjete i vrlo prostranu pašu. Iako su prinosi neusporedivo manji, med iz krajeva centralne Bosne smatra najkvalitetnijim zbog velike raznovrsnosti trava, što ga ubraja u najljekovitije na Balkanu. Med iz njegovih košnica je šumsko-livadski, a

osim toga proizvodi se i polenov prah, propolis i vosak. Proizvodnja je još daleko od potreba tržišta tako da Milenko kupce ima uglavnom u krugu obitelji, među pri-jateljima i susjedima.

I pored svih rizika i težine ovog posla ili hobija, prenio je ljubav prema pčelarstvu i na svog sina Danijela za kojeg kaže da bi već za 2-3 godine mogao samostalno raditi. Sa 50 košnica može se zaraditi mjesečna plaća od oko 500 KM. Naravno da umješ-nost i radišnost pčelara nije nešto isključivo od čega ovise prinosi i zarada. Svake go-dine je prisutna borba za opstanak pčelinje zajednice jer su bolesti i loši vremenski uvjeti za pašu česti i hiroviti.

Prvog kolovoza se kod Bilića slavi pčelarska Nova godina. To je vrijeme kada

Prva mladalačka ljubav

se započinje tretman protiv pčelinjih kr-pelja, američke gnjilosti i dr. bolesti te se u prehranu od meda i šećera dodaju lijekovi. Lijekovi su prirodne kiseline, najčešće oksalna kiselina koja se nanosi na ulice iz-među ramova sa pčelama. Treba napome-nuti da ona ne šteti maticama i kako se na-nosi u još jednom navratu, krajem listopada ili početkom studenog. U travnju pčelar mora biti vrijedan kao i pčela! Potrebno je očistiti podove košnica, izbaciti staro saće i zamijeniti ga novim, dodati stimulative u vidu pogače od šećera i meda. Higijena košnice i zdravlje pčele prvenstveno utiču na prinose meda. Ako ste se brižno i nježno posvetili svojoj pčelarskoj koloniji onda ćete u srpnju biti bogato nagrađeni. Vrcanje meda je poseban događaj. Bilići ga obav-ljaju uz pomoć mehaničke vrcaljke koja radi na principu centrifuge. Na optimalnoj temp. 20 - 25 stupnjeva med bude izvučen iz saća, prepakiran u staklenke sa etiketom proizvođača kreće put svojih poštovalaca.

Milenko je i zamjenik predsjednika Udruženja pčelara “Radilica” Fojnica. Predsjednik društva je Jusuf Pamić, a aktiv-nosti ovog mladog društva, osnovanog 2008. godine, baziraju se još uvijek samo na kontroli bolesti pčela u našem kraju. U budućnosti se planira postati dijelom eu-ropske asocijacije pčelara čime bi se omo-gućilo licenciranje samo najkvalitetnijeg meda, njegovo kvalificiranje u sam vrh medarskih proizvoda te snažniji podstreci razvoju ovog rijetkog i neobičnog zanata.

PREDSTAVLJAMOFOJNIČKAŠKRINJA

14 15

PUTOVANJE U MJESTUFOJNIČKAŠKRINJA

FOJNICAtrans

Piše Suzana Lovrić

Piše Suzana Lovrić

sjenom ne upućuje na postojanje građe-vine. Ali vidim kako u kržljavom grmu borovnice treperi nježna klackalica iz-među Istoka i Zapada. Na njoj su bosan-ski franjevci sredinom 15. stoljeća izgra-dili skromnu utvrdu, malo sklonište od otomanskih osvajača. Ne znam jesu li mi koraci nesigurni zbog uske, skokovite

staze ili sam s t a j a l a n a gumenim no-gama zbog po-dnevnog svje-tla što je naoš-trilo zidove kule. Baš je bljesnula bi-jela! Kako na-rod pripovije-da, taj dio tvr-đave nazvan je Bijeli grad, a Crni grad od Bijelog dijeli samo uska li-tica. Gledajući iz žablje per-spektive, sa-mo korak ih

dijeli. Ali već znam kako je Crni grad ne-dohvatljiv kao i one jabuke sa vrha kroš-nje. Ovdje je, dakle, fra Anđeo Zvjezdović zajedno sa ostalim fojničkim fratrima pokorno molio za mi-lost Božju nad fojnič-kim pukom. Pomalo oronula okna gledaju nas pravo u naše sumnjičave oči. Gle-dam u taj mukotrpan smisao slaganja ka-mena, kao u benignu izraslinu na struku li-tice. Laser sunca pa-da na stazicu kojom, valjda, samo još div-ljač prolazi. Jesu li njome krenuli u sus-ret sultanu Mehmedu Fatihu? Tamo, u Milo-

dražju, sreli su se bez straha, dvojica vidovitih, pioniri civiliziranog ratovanja.

Novi sunčev laser donese kišu nota. To Andrea Bocelli gleda u naša srca. Con Te Partiro! Počinjemo pjevati sa pola glasa, ali kada nam se pridružiše borovi i oblaci, vjetar i ptice, pustismo glasove niz klanac. Cijela šuma je drhtala u jed-noglasju. Ruke su mi bile visoko dignute. Con Te Partiro!!!

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Milenko Bilić se pčelarstvom počeo baviti još kao dječak, od igre. Iako se danas ta igra posve uozbiljila, donoseći pristojnu dobit kao i rizike ovoga posla, strast i ljubav prema pčeli je opstala…

ajsigurniji osobni podatak iz njegova života jest vijest o smrti. Dobretić je umro u Franjevačkom samostanu Sve-Ntoga Duha u Fojnici, 8. siječnja 1784.

Njegov suvremenik, možda čak i godiš-njak, i veliki njegov poštovatelj fra Bono Benić u svom Ljetopisu sutješkog samosta-na piše o tome slijedeće: "1784. miseca ja-nuara na 8, oko 19 sata dneva, umrije dobri i naučni prisvitli gospodin i pripoštovani fra Marko Dobretić, iz Vrhovina iznad Jajca, od godinâ života 77. Umrije od kapi i svrši ga rečena bolest u razmaku od četiri sata". Ovaj datum Dobretićeve smrti preuzima i Necrologium Bosnae Argentinae, koji je objavio Julijan Jelenić. Nekrologij popu-njava osobne podatke time što naznačuje da je umro u 77. godini života, 11. biskupstva i 56. redovništva. Isti nadnevak Dobretićeve smrti preuzima od Jelenića i većina kasnijih povjesničara. Uz ovaj dan spominje se i 9. siječnja 1784. kao dan njegove smrti. Kao razlog za to navodi se natpis na ploči nad njegovom grobnicom u Fojnici, a i neki nekrologiji u Provinciji.

Dobretić se rodio u selu Brnjićima, 8. siječnja 1707., župa Vrhovine, danas Dob-retići kod Jajca. Suvremenik i posebni poš-tovalac Marka Dobretića, fra Luka Vladi-mirović piše još za Dobretićevog života knjigu genealogije obitelji Dobretić. Tu on navodi sljedeća koljena Markovih pređa: Juraj Dobretić rodio je Bernardina, a Ber-nardinov sin je Vujco ili Vuicza, a Vuiczin-Mato. Mato se oženio Katarinom Jasceric iz slavnog grada Jezera. Mato i Katarina rodili su Marka Dobretića – po krštenju Ju-ru. Zahvaljujući ovoj genealogiji Dobretić je dobio i dva nadimka kao prezimena: Je-zerčić, po mjestu rođenja svoje majke, i Vuica, vjerojatno po svom djedu.

O Markovom djetinjstvu i školovanju malo znamo. Fra Antun Knežević piše u svom Jajačkom arkivu sljedeće: "... kako narod o njemu i sada priča, da se bio, kada je odrastao, zagledao u neku curu i odlučio se njome oženiti. Pa, kada ga je ova prevarila, da izbjegne ruglu i ismijavanju bake, jed-nom zamagli u Fojnicu i tu stupi u red", i to oblačenjem franjevačkog habita, 17. rujna 1731. Osnove naobrazbe Dobretić je stekao uz župnika i u samostanu u Fojnici kao i svi drugi tadašnji pripravnici za svećenički i re-dovnički stalež toga dijela Bosne. U Fojnici je stupio u franjevački red. Filozofski i teo-loški studij završio je u Dalmaciji i Italiji. U Firenci je 1740. dovršio studiranje. Kad je položio stroge lektorske ispite – ispite za profesora teologije, Uprava reda imenovala ga je za profesora filozofije i bogoslovlja i zadržala ga na toj službi u Italiji kroz punih osamnaest godina. Nije poznat datum Dob-retićevog ređenja za svećenika, a svakako je to bilo prije preuzimanja profesorske slu-žbe. Isto tako nisu dostupni detaljniji po-

tre da su tom prigodom uradili mnoge stvari mimo plana i dozvole, i tako fratrima navu-ći na leđa inspekciju. Benić bilježi da je u listopadu i studenom 1764. došla turska in-spekcija da te potvore provjeri. Tom pri-godom redovnici su uhićeni i strpani u zat-vor u Fojnici. Među njima bio je i Dobretić. Iz zatvora su poslali momka paši u Travnik, žaleći se da su nevini i da su krivo optuženi. Paša zatvori i glasnika, a pozove i inspek-tore i fratre u Travnik. Fratre zatvori i dugo ih je držao u sužanjstvu. Na koncu ih ucijeni kao roblje na 4.500 groša i 500 groša kama-ta. I to sve zbog objede – piše Benić. U svom Godišnjaku Baltić precizira, da su bili u zatvoru tri mjeseca – i Dobretić razumije se. O ovome je Dobretić pisao u pismu, koje je iz Fojnice poslao 17. svibnja 1765. fra Luki Vladimiroviću. On veli da je bio zat-voren fojnički gvardijan, on i još 8 drugih franjevaca, i da su držani kroz više tjedana u tamnici dok nisu platili otkupninu.

Iz doba Dobretićevog provincijalstva zabilježena su nam i dva njegova pohoda Kreševu: 15. lipnja 1770. obavio je služ-beni pohod samostana koji je trajao osam dana, a 22. rujna iste godine došao je u Kre-ševo da se odmori. Dana, 6. kolovoza 1770. održao je definitorijalni sastanak u Sut-jeskoj. Sljedeće godine premjestio je pro-vincijski kapitul iz Fojnice u Kreševo. Raz-log je bio sigurnosne naravi: u to ratno doba fojnički Turci bili su neprijateljski raspolo-ženi prema fratrima, a u Kreševu je manje upadalo u oči okupljanje većeg broja stra-nih fratara. Na tom kapitulu istekao je Dobretiću i drugi mandat provincijalstva.

No ubrzo nakon toga Dobretić stupa još snažnijim koracima na scenu bosansko-hercegovačke Crkve. Naime, imenovan je apostolskim vikarom za Bosnu i Hercego-vinu. Stanje uprave Apostolskog vikarijata u Bosni u to doba bilo je ovakvo: Fra Pavao Dragičević, apostolski vikar u Bosni i biskup, zbog starosti i bolesti odrekao se službe, što je Sveta Stolica i usvojila. Na njegov prijedlog Sveta Stolica je imenovala za zamjenika mu fra Bonu Benića. No i on se odrekao te službe zbog bolesti i starosti. Tada je 1767. na tu službu imenovan fra Marijan Bogdanović. No nakon pet godina umire i on od bolesti u Kreševu, 7. siječnja 1772. Njegov zamjenik na ispražnjenom biskupskom položaju bio je fra Franjo Bog-danović. On odmah u siječnju 1772. obav-ještava Vjeroplodnicu o fra Marijanovoj smrti, a 28. kolovoza 1772. preklinje istu Kongregaciju da što prije postavi u Bosni novog apostolskog vikara i za tu službu preporučuje na prvom mjestu fra Marka Dobretića. Fra Marka Dobretića je toplo preporučio za ovu službu i splitski nad-biskup u svom pismu od 5. veljače 1772. Vjeroplodnica je preporučila Dobretića za apostolskog vikara u Bosni, a papa

daci o Dobretićevom odgojnom, obrazov-nom i pastoralnom radu u Italiji. Zna se sa-mo da je predavao filozofiju, dogmatiku i moralku kroz osamnaest godina, od 1740. do 1757. U dekretu kojim se fra Marko Do-bretić imenuje kustosom novoutemeljene kustodije Svetog križa Bosne Srebrene na-vodi se da je on propovjednik, profesor teo-logije i ispovjednik bosanskog puka u Ve-neciji. Fra Bono Benić spominje da je Dob-retić 1751. boravio u Rimu i neuspjelo bra-nio prava franjevaca iz Bosne od presizanja prekosavskih franjevaca, koji su preuzeli, kao brojniji, vodstvo u provinciji Bosni Srebrenoj. Naime boraveći u Rimu, piše Benić u svom Ljetopisu, Dobretić je "sa-znao da je m.p.o. Janković iz prekosavskog dijela Bosne Srebrene, dobio dekret od Svete kongregacije, da na sljedećem kapi-tulu može izabrati za provincijala nekoga iz Srijema ili iz izvanbosanskog dijela Pro-vincije, gdje je obitavala većina braće te Provincije", što je bilo protivno prethodnim dogovorima u Provinciji. Dobretić je od-mah, uz pristanak generala Reda Rafaela Lugagnana, pokušao predati molbu protiv-nu onoj o. Jankovića istoj Kongregaciji. Sve je bilo uzalud. Janković je na kapitulu u Radni izabran za provincijala. Ovo nepo-štivanje već postignutih dogovora i "majo-rizacija" u upravi Provincije dovela je do podjele Provincije 1757. na Provinciju sv. Ivana Kapistranskog i na novoutemeljenu Kustodiju Svetoga križa Bosne Srebrene. Za kustoda te kustodije general je izabrao i

Klement XIV. je potvrdio 4. prosinca 1772. Vjeroplodičin izbor i imenovao je fra Mar-ka Dobretića za naslovnog biskupa ere-trijskog i bosanskog apostolskog vikara. Dekreti o imenovanju objavljeni su 12. pro-sinca 1772. Dobretić je prihvatio izbor. Pri-premio se za biskupsko ređenje i otišao u Trogir. Tu je posvećen za biskupa u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, 6. lipnja 1773., na svet-kovinu Presvetog Trojstva.

Dobretić je iz Trogira krenuo prema Bosni preko Sinja. U Sinju su ga braća re-dovnici sjajno dočekali. Odatle je Dobretić poslao svoju prvu biskupsku okružnicu svećenstvu i puku svoga vikarijata, kojom najavljuje svoj prvi kanonski pohod. Iz Sinja je došao u Livno i tu je 3. srpnja 1773. započeo svoj prvi kanonski i opći pohod Apostolskog vikarijata u Bosni. Pohod je završen u Fojnici, 13. prosinca 1773. Već na početku pohoda u Čukliću kraj Livna dok je obavljao krizmu, pojavili su se naoružani Turci koji su ga tražili da ga uhite. Narod ga je sakrio sve do noći, kad je preko polja oti-šao u Ljubunčić, gdje je nastavio s poho-dom i krizmanjem. Napad se ponavlja i u Dobretićima. Tu se narod razbježao, a Do-bretića su onako u ornatu i u misnom odi-jelu spustili u neku špilju i prekrili ga gra-njem, i tu ga ostavili preko cijelog dana i noći dok Turci nisu otišli. Pobjegao je u Dobretiće, i tu je čekao dok se nije ubrzo promijenio vezir u Travniku. Na tom poho-du Dobretić je krizmao 11.175 osoba, a bilo je u to doba u Vikarijatu 66.895 katolika.

I drugi svoj kanonski i opći pohod Apo-stolskog vikarijata u Bosni Dobretić je najavio okružnicom, pisanom bosančicom, u kojoj traži da sve bude spremno za pohod i u kojoj daje upute što i kako treba spremiti za taj pohod. Taj pohod trajao je od 2. svibnja 1776. do 8. srpnja 1777. I u vrijeme ovog pohoda bilo je mnogo straha od Tu-raka i razbojnika. No napada je bilo mnogo manje, a opreza mnogo više. Prigodom ovog pohoda nastao je spor s mostarskim pravoslavnim vladikom. Naime, dok je

proglasio fra Marka Dobretića. Razočarani, pa i ogorčeni, zbog degradacije prastare provincije na kustodiju, te zbog davanja prednosti i privilegija stare provincije Bo-sne Srebrene onoj preko Save, Bosanci se žale Svetoj Stolici i uspijevaju preko fra Filipa Lastrića uvjeriti nadležne crkvene ustanove i vlasti da Bosna Srebrena treba i dalje biti majka provincija sa svim pravima i privilegijima od prije, tako da sljedeće go-dine – 1758. papa Klement XIII. proglašava Bosnu Srebrenu provincijom, a fra Marka Dobretića njezinim prvim provincijalom. Tu službu Dobretić je obavljao u ovom mandatu do 1762. No, 14. rujna 1768. na kapitulu u Sutjeskoj, Dobretić je jednoglas-no izabran po drugi put za provincijala Bosne Srebrene. Iz ovog perioda Dobreti-ćevog života, kad je bio djelatan u životu naše Provincije kao upravitelj i pastoralni radnik, ima preostalih veoma malo poda-taka. Većina ih je izgorjela s arhivima sa-mostana u kojima su čuvani.

Čim je Dobretić imenovan kustodom Bosne Srebrene, vraća se u Bosnu i 1. rujna 1757. u Fojnici gdje mu je sjedište. Dao je navečer da se pročitaju njegova patentna pisma i nastupa kao upravitelj. Velikih ne-volja dopao je Dobretić tijekom 1764. godi-ne kao član fojničke samostanske obitelji. Naime, ratne su godine, a i kuga je pohodila Bosnu. Turci su bili posve izbezumljeni i uznemireni. Doživjeli su nekoliko vojnih poraza s Rusima. No tada je i samostan u Fojnici popravljan. Ta je prigoda iskorište-na da se što više novca uzme od samostana. A najzgodniji način za to bio je optužiti fra-

POVIJESTFOJNIČKAŠKRINJA

Dobretić još boravio na terenu župe Brotnjo i kad je došao u selo Gradnić, 5. srpnja iza ponoći 1776., te dok je još večerao, došao je u kuću neki Turčin u pratnji Srbina, poslan od mostarskog suda s pismenim nalogom da se biskup javi na sud i da dokumentima izdanim od turskih vlasti dokaže da ima pravo pohađati kršćane u ovim krajevima. Naime, vladika je sebi priskrbio dokumente da je on nadležan za sve kršćane toga područja i optužio je Dobretića, da mu se miješa u posao. Vođena je parnica u Mosta-ru. Vladika ju je izgubio, ali je fratre ta presuda stajala 543 groša mita. Prigodom ovog pohoda Dobretić je krizmao 8.064 vjernika od ukupnog broja 73.053 vjernika.

Svoj treći kanonski i opći pohod Apo-stolskog vikarijata u Bosni Dobretić je obavio od 30. travnja do 15. studenog 1779. godine. Službeno izvješće o njemu sastavio je fra Filip Šimić, biskupov tajnik i poslao ga je Vjeroplodnici 2. lipnja 1780. I ovaj pohod najavljen je biskupovom okružni-com dva mjeseca prije početka. Biskup Dobretić tada je imao 73 godine. Tijekom ovog pohoda Dobretić je krizmao 7.319 duša od 76.737 katolika, koliko je brojao njegov Vikarijat u tom času. I ovaj pohod bio je rizičan i naporan – kako radi bisku-pove starosti, tako i zbog loših putova i opasnosti na putu od razbojnika i Turaka. Prigodom ovog pohoda ne spominju se globljenja, iako je češće bilo susreta i sa Turcima. Naime, i oni su dolazili do Dobre-tića, ali ovaj put se izvješćuje da su ga molili da se i za njih Bogu moli – za njihovo zdravlje ili ozdravljenje, jer je Dobretić bio na glasu po pobožnosti i svetosti. O nekim se bolesnicima izrijekom poimenice govori kako su odmah iza tih Dobretićevih moli-tava ozdravljali. Tijekom ljeta 1780. susre-ćemo biskupa Dobretića u Sutjeskoj: 24. kolovoza 1780. on je posvetio sutješku sa-mostansku crkvu svetog Ivana Krstitelja. Obred je započeo u 12 sati i trajao je četiri sata. Pišući o tome Benić bilježi da je biskup posvetitelj tada imao 74 godine.

Godine 1782. Dobretić je u Ankoni tis-kao svoje glavno spisateljsko djelo "KRATKO SKUPGLIENE CHIUDO-REDNE ILLITI MORALE BOGOSLO-VICZE SVARHU SEDAM KATOLI-ČANSKE CZARKVE SAKRAMEN-ATAH ..." XII + 580 stranica.

Shrvan starošću, bolešću i životnim naporima biskup fra Marko Dobretić pre-minuo je od kapi, 8. siječnja 1784. u samostanu Svetoga Duha u Fojnici u svojoj rezidenciji.

Ovim, u rubrici Povijest, završavam tekstove o biskupima – apostolskim vika-rima u Franjevačkom samostanu u Fojnici. U narednim brojevima naše fojničke Škrinje nastavljamo sa zanimljivim te-mama iz povijesti naše Fojnice.

FOJNIČKAŠKRINJA

16 17

Priredio: fra Nikica Vujica

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Fra Marko DobretićFra Marko Dobretić bio je neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem na terenu Bosne i Hercegovine, u vrijeme veoma nezgodno za provinciju Bosnu Srebrenu i općenito za bosansko-hercegovačku Crkvu, u doba propadanja Turske Carevine na našem terenu dok se ona još održavala i vodila ratove za održavanje.

ajsigurniji osobni podatak iz njegova života jest vijest o smrti. Dobretić je umro u Franjevačkom samostanu Sve-Ntoga Duha u Fojnici, 8. siječnja 1784.

Njegov suvremenik, možda čak i godiš-njak, i veliki njegov poštovatelj fra Bono Benić u svom Ljetopisu sutješkog samosta-na piše o tome slijedeće: "1784. miseca ja-nuara na 8, oko 19 sata dneva, umrije dobri i naučni prisvitli gospodin i pripoštovani fra Marko Dobretić, iz Vrhovina iznad Jajca, od godinâ života 77. Umrije od kapi i svrši ga rečena bolest u razmaku od četiri sata". Ovaj datum Dobretićeve smrti preuzima i Necrologium Bosnae Argentinae, koji je objavio Julijan Jelenić. Nekrologij popu-njava osobne podatke time što naznačuje da je umro u 77. godini života, 11. biskupstva i 56. redovništva. Isti nadnevak Dobretićeve smrti preuzima od Jelenića i većina kasnijih povjesničara. Uz ovaj dan spominje se i 9. siječnja 1784. kao dan njegove smrti. Kao razlog za to navodi se natpis na ploči nad njegovom grobnicom u Fojnici, a i neki nekrologiji u Provinciji.

Dobretić se rodio u selu Brnjićima, 8. siječnja 1707., župa Vrhovine, danas Dob-retići kod Jajca. Suvremenik i posebni poš-tovalac Marka Dobretića, fra Luka Vladi-mirović piše još za Dobretićevog života knjigu genealogije obitelji Dobretić. Tu on navodi sljedeća koljena Markovih pređa: Juraj Dobretić rodio je Bernardina, a Ber-nardinov sin je Vujco ili Vuicza, a Vuiczin-Mato. Mato se oženio Katarinom Jasceric iz slavnog grada Jezera. Mato i Katarina rodili su Marka Dobretića – po krštenju Ju-ru. Zahvaljujući ovoj genealogiji Dobretić je dobio i dva nadimka kao prezimena: Je-zerčić, po mjestu rođenja svoje majke, i Vuica, vjerojatno po svom djedu.

O Markovom djetinjstvu i školovanju malo znamo. Fra Antun Knežević piše u svom Jajačkom arkivu sljedeće: "... kako narod o njemu i sada priča, da se bio, kada je odrastao, zagledao u neku curu i odlučio se njome oženiti. Pa, kada ga je ova prevarila, da izbjegne ruglu i ismijavanju bake, jed-nom zamagli u Fojnicu i tu stupi u red", i to oblačenjem franjevačkog habita, 17. rujna 1731. Osnove naobrazbe Dobretić je stekao uz župnika i u samostanu u Fojnici kao i svi drugi tadašnji pripravnici za svećenički i re-dovnički stalež toga dijela Bosne. U Fojnici je stupio u franjevački red. Filozofski i teo-loški studij završio je u Dalmaciji i Italiji. U Firenci je 1740. dovršio studiranje. Kad je položio stroge lektorske ispite – ispite za profesora teologije, Uprava reda imenovala ga je za profesora filozofije i bogoslovlja i zadržala ga na toj službi u Italiji kroz punih osamnaest godina. Nije poznat datum Dob-retićevog ređenja za svećenika, a svakako je to bilo prije preuzimanja profesorske slu-žbe. Isto tako nisu dostupni detaljniji po-

tre da su tom prigodom uradili mnoge stvari mimo plana i dozvole, i tako fratrima navu-ći na leđa inspekciju. Benić bilježi da je u listopadu i studenom 1764. došla turska in-spekcija da te potvore provjeri. Tom pri-godom redovnici su uhićeni i strpani u zat-vor u Fojnici. Među njima bio je i Dobretić. Iz zatvora su poslali momka paši u Travnik, žaleći se da su nevini i da su krivo optuženi. Paša zatvori i glasnika, a pozove i inspek-tore i fratre u Travnik. Fratre zatvori i dugo ih je držao u sužanjstvu. Na koncu ih ucijeni kao roblje na 4.500 groša i 500 groša kama-ta. I to sve zbog objede – piše Benić. U svom Godišnjaku Baltić precizira, da su bili u zatvoru tri mjeseca – i Dobretić razumije se. O ovome je Dobretić pisao u pismu, koje je iz Fojnice poslao 17. svibnja 1765. fra Luki Vladimiroviću. On veli da je bio zat-voren fojnički gvardijan, on i još 8 drugih franjevaca, i da su držani kroz više tjedana u tamnici dok nisu platili otkupninu.

Iz doba Dobretićevog provincijalstva zabilježena su nam i dva njegova pohoda Kreševu: 15. lipnja 1770. obavio je služ-beni pohod samostana koji je trajao osam dana, a 22. rujna iste godine došao je u Kre-ševo da se odmori. Dana, 6. kolovoza 1770. održao je definitorijalni sastanak u Sut-jeskoj. Sljedeće godine premjestio je pro-vincijski kapitul iz Fojnice u Kreševo. Raz-log je bio sigurnosne naravi: u to ratno doba fojnički Turci bili su neprijateljski raspolo-ženi prema fratrima, a u Kreševu je manje upadalo u oči okupljanje većeg broja stra-nih fratara. Na tom kapitulu istekao je Dobretiću i drugi mandat provincijalstva.

No ubrzo nakon toga Dobretić stupa još snažnijim koracima na scenu bosansko-hercegovačke Crkve. Naime, imenovan je apostolskim vikarom za Bosnu i Hercego-vinu. Stanje uprave Apostolskog vikarijata u Bosni u to doba bilo je ovakvo: Fra Pavao Dragičević, apostolski vikar u Bosni i biskup, zbog starosti i bolesti odrekao se službe, što je Sveta Stolica i usvojila. Na njegov prijedlog Sveta Stolica je imenovala za zamjenika mu fra Bonu Benića. No i on se odrekao te službe zbog bolesti i starosti. Tada je 1767. na tu službu imenovan fra Marijan Bogdanović. No nakon pet godina umire i on od bolesti u Kreševu, 7. siječnja 1772. Njegov zamjenik na ispražnjenom biskupskom položaju bio je fra Franjo Bog-danović. On odmah u siječnju 1772. obav-ještava Vjeroplodnicu o fra Marijanovoj smrti, a 28. kolovoza 1772. preklinje istu Kongregaciju da što prije postavi u Bosni novog apostolskog vikara i za tu službu preporučuje na prvom mjestu fra Marka Dobretića. Fra Marka Dobretića je toplo preporučio za ovu službu i splitski nad-biskup u svom pismu od 5. veljače 1772. Vjeroplodnica je preporučila Dobretića za apostolskog vikara u Bosni, a papa

daci o Dobretićevom odgojnom, obrazov-nom i pastoralnom radu u Italiji. Zna se sa-mo da je predavao filozofiju, dogmatiku i moralku kroz osamnaest godina, od 1740. do 1757. U dekretu kojim se fra Marko Do-bretić imenuje kustosom novoutemeljene kustodije Svetog križa Bosne Srebrene na-vodi se da je on propovjednik, profesor teo-logije i ispovjednik bosanskog puka u Ve-neciji. Fra Bono Benić spominje da je Dob-retić 1751. boravio u Rimu i neuspjelo bra-nio prava franjevaca iz Bosne od presizanja prekosavskih franjevaca, koji su preuzeli, kao brojniji, vodstvo u provinciji Bosni Srebrenoj. Naime boraveći u Rimu, piše Benić u svom Ljetopisu, Dobretić je "sa-znao da je m.p.o. Janković iz prekosavskog dijela Bosne Srebrene, dobio dekret od Svete kongregacije, da na sljedećem kapi-tulu može izabrati za provincijala nekoga iz Srijema ili iz izvanbosanskog dijela Pro-vincije, gdje je obitavala većina braće te Provincije", što je bilo protivno prethodnim dogovorima u Provinciji. Dobretić je od-mah, uz pristanak generala Reda Rafaela Lugagnana, pokušao predati molbu protiv-nu onoj o. Jankovića istoj Kongregaciji. Sve je bilo uzalud. Janković je na kapitulu u Radni izabran za provincijala. Ovo nepo-štivanje već postignutih dogovora i "majo-rizacija" u upravi Provincije dovela je do podjele Provincije 1757. na Provinciju sv. Ivana Kapistranskog i na novoutemeljenu Kustodiju Svetoga križa Bosne Srebrene. Za kustoda te kustodije general je izabrao i

Klement XIV. je potvrdio 4. prosinca 1772. Vjeroplodičin izbor i imenovao je fra Mar-ka Dobretića za naslovnog biskupa ere-trijskog i bosanskog apostolskog vikara. Dekreti o imenovanju objavljeni su 12. pro-sinca 1772. Dobretić je prihvatio izbor. Pri-premio se za biskupsko ređenje i otišao u Trogir. Tu je posvećen za biskupa u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, 6. lipnja 1773., na svet-kovinu Presvetog Trojstva.

Dobretić je iz Trogira krenuo prema Bosni preko Sinja. U Sinju su ga braća re-dovnici sjajno dočekali. Odatle je Dobretić poslao svoju prvu biskupsku okružnicu svećenstvu i puku svoga vikarijata, kojom najavljuje svoj prvi kanonski pohod. Iz Sinja je došao u Livno i tu je 3. srpnja 1773. započeo svoj prvi kanonski i opći pohod Apostolskog vikarijata u Bosni. Pohod je završen u Fojnici, 13. prosinca 1773. Već na početku pohoda u Čukliću kraj Livna dok je obavljao krizmu, pojavili su se naoružani Turci koji su ga tražili da ga uhite. Narod ga je sakrio sve do noći, kad je preko polja oti-šao u Ljubunčić, gdje je nastavio s poho-dom i krizmanjem. Napad se ponavlja i u Dobretićima. Tu se narod razbježao, a Do-bretića su onako u ornatu i u misnom odi-jelu spustili u neku špilju i prekrili ga gra-njem, i tu ga ostavili preko cijelog dana i noći dok Turci nisu otišli. Pobjegao je u Dobretiće, i tu je čekao dok se nije ubrzo promijenio vezir u Travniku. Na tom poho-du Dobretić je krizmao 11.175 osoba, a bilo je u to doba u Vikarijatu 66.895 katolika.

I drugi svoj kanonski i opći pohod Apo-stolskog vikarijata u Bosni Dobretić je najavio okružnicom, pisanom bosančicom, u kojoj traži da sve bude spremno za pohod i u kojoj daje upute što i kako treba spremiti za taj pohod. Taj pohod trajao je od 2. svibnja 1776. do 8. srpnja 1777. I u vrijeme ovog pohoda bilo je mnogo straha od Tu-raka i razbojnika. No napada je bilo mnogo manje, a opreza mnogo više. Prigodom ovog pohoda nastao je spor s mostarskim pravoslavnim vladikom. Naime, dok je

proglasio fra Marka Dobretića. Razočarani, pa i ogorčeni, zbog degradacije prastare provincije na kustodiju, te zbog davanja prednosti i privilegija stare provincije Bo-sne Srebrene onoj preko Save, Bosanci se žale Svetoj Stolici i uspijevaju preko fra Filipa Lastrića uvjeriti nadležne crkvene ustanove i vlasti da Bosna Srebrena treba i dalje biti majka provincija sa svim pravima i privilegijima od prije, tako da sljedeće go-dine – 1758. papa Klement XIII. proglašava Bosnu Srebrenu provincijom, a fra Marka Dobretića njezinim prvim provincijalom. Tu službu Dobretić je obavljao u ovom mandatu do 1762. No, 14. rujna 1768. na kapitulu u Sutjeskoj, Dobretić je jednoglas-no izabran po drugi put za provincijala Bosne Srebrene. Iz ovog perioda Dobreti-ćevog života, kad je bio djelatan u životu naše Provincije kao upravitelj i pastoralni radnik, ima preostalih veoma malo poda-taka. Većina ih je izgorjela s arhivima sa-mostana u kojima su čuvani.

Čim je Dobretić imenovan kustodom Bosne Srebrene, vraća se u Bosnu i 1. rujna 1757. u Fojnici gdje mu je sjedište. Dao je navečer da se pročitaju njegova patentna pisma i nastupa kao upravitelj. Velikih ne-volja dopao je Dobretić tijekom 1764. godi-ne kao član fojničke samostanske obitelji. Naime, ratne su godine, a i kuga je pohodila Bosnu. Turci su bili posve izbezumljeni i uznemireni. Doživjeli su nekoliko vojnih poraza s Rusima. No tada je i samostan u Fojnici popravljan. Ta je prigoda iskorište-na da se što više novca uzme od samostana. A najzgodniji način za to bio je optužiti fra-

POVIJESTFOJNIČKAŠKRINJA

Dobretić još boravio na terenu župe Brotnjo i kad je došao u selo Gradnić, 5. srpnja iza ponoći 1776., te dok je još večerao, došao je u kuću neki Turčin u pratnji Srbina, poslan od mostarskog suda s pismenim nalogom da se biskup javi na sud i da dokumentima izdanim od turskih vlasti dokaže da ima pravo pohađati kršćane u ovim krajevima. Naime, vladika je sebi priskrbio dokumente da je on nadležan za sve kršćane toga područja i optužio je Dobretića, da mu se miješa u posao. Vođena je parnica u Mosta-ru. Vladika ju je izgubio, ali je fratre ta presuda stajala 543 groša mita. Prigodom ovog pohoda Dobretić je krizmao 8.064 vjernika od ukupnog broja 73.053 vjernika.

Svoj treći kanonski i opći pohod Apo-stolskog vikarijata u Bosni Dobretić je obavio od 30. travnja do 15. studenog 1779. godine. Službeno izvješće o njemu sastavio je fra Filip Šimić, biskupov tajnik i poslao ga je Vjeroplodnici 2. lipnja 1780. I ovaj pohod najavljen je biskupovom okružni-com dva mjeseca prije početka. Biskup Dobretić tada je imao 73 godine. Tijekom ovog pohoda Dobretić je krizmao 7.319 duša od 76.737 katolika, koliko je brojao njegov Vikarijat u tom času. I ovaj pohod bio je rizičan i naporan – kako radi bisku-pove starosti, tako i zbog loših putova i opasnosti na putu od razbojnika i Turaka. Prigodom ovog pohoda ne spominju se globljenja, iako je češće bilo susreta i sa Turcima. Naime, i oni su dolazili do Dobre-tića, ali ovaj put se izvješćuje da su ga molili da se i za njih Bogu moli – za njihovo zdravlje ili ozdravljenje, jer je Dobretić bio na glasu po pobožnosti i svetosti. O nekim se bolesnicima izrijekom poimenice govori kako su odmah iza tih Dobretićevih moli-tava ozdravljali. Tijekom ljeta 1780. susre-ćemo biskupa Dobretića u Sutjeskoj: 24. kolovoza 1780. on je posvetio sutješku sa-mostansku crkvu svetog Ivana Krstitelja. Obred je započeo u 12 sati i trajao je četiri sata. Pišući o tome Benić bilježi da je biskup posvetitelj tada imao 74 godine.

Godine 1782. Dobretić je u Ankoni tis-kao svoje glavno spisateljsko djelo "KRATKO SKUPGLIENE CHIUDO-REDNE ILLITI MORALE BOGOSLO-VICZE SVARHU SEDAM KATOLI-ČANSKE CZARKVE SAKRAMEN-ATAH ..." XII + 580 stranica.

Shrvan starošću, bolešću i životnim naporima biskup fra Marko Dobretić pre-minuo je od kapi, 8. siječnja 1784. u samostanu Svetoga Duha u Fojnici u svojoj rezidenciji.

Ovim, u rubrici Povijest, završavam tekstove o biskupima – apostolskim vika-rima u Franjevačkom samostanu u Fojnici. U narednim brojevima naše fojničke Škrinje nastavljamo sa zanimljivim te-mama iz povijesti naše Fojnice.

FOJNIČKAŠKRINJA

16 17

Priredio: fra Nikica Vujica

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Fra Marko DobretićFra Marko Dobretić bio je neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem na terenu Bosne i Hercegovine, u vrijeme veoma nezgodno za provinciju Bosnu Srebrenu i općenito za bosansko-hercegovačku Crkvu, u doba propadanja Turske Carevine na našem terenu dok se ona još održavala i vodila ratove za održavanje.

18 19

FELJTONFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Piše Branko Golub Pokojnog fra Tomislava možda ćemo najviše pamtiti po njegovoj uzrečici “ćaće ti”, i zbog toga je imao prepoznatljiv nadimak Ćaćeti ili kraće Ćaća. Bio je čovjek tih, staložen. Nije bio sklon nikakvim svađama, a napose sukobima, pa i onda kada se možda trebalo suprotstaviti. Ako se i za koga može reći da je volio samostan kao dušu svoju, onda je to bio naš Ćaća. Brinuo se za samostansku imovinu, koju je na svoj način znao braniti i sačuvati. Bio je memorija samostana. Znao je mnogo o samostanu kao građevini. Posebno nam je bilo dragocjeno nje-govo znanje o sadržaju bogatog blaga Muzeja i biblioteke. Pune dvije godine proveo je na sva-kodnevnom čišćenju starih knjiga, s kojih je sa svakog lista, strpljivo i ustrajno, četkom skidao prašinu, kako su mu već bibliotekari pokazali. Njegova ljubav prema samostanskom kultur-nom blagu bila je velika, a to su mogli primjetiti i mnogi posjetitelji kojima je na sebi svojstven način pokazivao kulturno blago našega Samo-stana. Sakupio je vrijednu i veoma bogatu zbir-ku upaljača, značaka, poštanskih markica, starih predmeta, knjiga, starih fotografija i sl. Njegova soba bila je puna vrijednih stvari, od alata za rad do najstarijih predmeta i knjiga Samostana. Njegovom ljubavlju i radom saču-vane su mnoge samostanske vrijednosti. Dok je bio mlađi, svake godine je išao na odmor, a po povratku je svakom fratru i časnoj sestri do-nosio na dar poneku sitnicu. Bio je ponizan i skroman. Vrlo malo je trošio za svoje potrebe. Sve što bi imao, davao je samostanskoj zajed-nici i potrebnima. Nakon puno godina neod-laženja na odmore, prošlo ljeto je bio na odmoru na Sućuraju. Svoju lijepu naviku opet je pono-vio, svima nam je donio svoj dar, i time nas podsjetio na Ćaću iz mlađih dana. Inače je rijetko putovao i uglavnom se kretao u krugu

ševo, gdje susreće fratre protjerane iz svog sa-mostana od strane komunističkih vlasti. I tu, u Kreševu, mladić Mato upoznaje način života bosanskog ujaka. Taj primjer svjedočenja evanđelja Matu je još više učvrstio u njegovom odgovoru na Božji poziv posvećenog života. U Kreševu ostaje do početka 1957. godine, kada odlazi služiti vojsku u Valjevo. Iz vojske se vraća u Provinciju, u Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska. Pred fra Bernardinom Matićem, dele-gatom provincijala, obukao je franjevački habit 2. veljače 1960. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata proveo je u Kraljevoj Sutjesci, u samostanu, gdje je 3. veljače 1961. godine po-ložio prve zavjete pred fra Borisom Ilovačom, provincijalom. Svoje svečane zavjete položio je 3. veljače 1964. u Fojnici. Početkom 60-ih započinje njegovo službovanje, najprije u samo-stanu sv. Ante na Bistriku, pa u samostanu na Gorici u Livnu, kada je gvardijanom bio fra Hrvoje Duvnjak. Potom je službovao na Petri-ćevcu (1969. – 1973.), Fojnici (1973. – 1977.), Kraljevoj Sutjesci (1977. – 1979) i Fojnici od 1979. do smrti.

Veći problemi s njegovim zdravljem započeli su u veljači ove godine, kada je ustanovljena dijagnoza dijabetesa. Uoči Cvjetnice, 27. ožuj-ka, oko 16 sati imao je moždani udar i oduzetost desne strane tijela. Isti dan je hospitaliziran u bolnici Nova Bila. Nakon oporavka u bolnici, vraćen je u samostan na kućnu njegu. Bio je pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja i tretmana fizioterapeuta, te brigom fratara i se-stara. Ipak, svidjelo se Gospodinu uzeti k sebi našeg subrata fra Tomislava Tomičića, u srijedu, 26. svibnja 2010. godine u 17:47 sati. Fra Tvrtko Gujić ga je opremio svetim sakramentima: ispo-vijedi, bolesničkog pomazanja i pričesti.

samostana. Od njegovih putovanja, poznata su njegova hodočašća sv. Anti u rodnu župu Busovača. Zadnjih godina i to je izostalo zbog njegovih godina. Imao je vjerojatno svojih zdrav-stvenih poteškoća, ali ih nikada nije pokazivao ili izricao. Liječniku nije nikada išao, sve do zadnjih dana njegovog života. U studenome 1993. godine Ćaća je doživio strašan događaj. Prvo odlazak vjernika u progonstvo, a potom najstrašnije: Pred njegovim očima banditi su strijeljali gvardijana fra Nikicu Miličevića i vi-kara fra Leona Migića. Iza toga događaja za-vjetovao se da neće jesti meso dok se rat ne završi i dok se vjernici ne vrate iz progonstva. Taj svoj zavjet je kroz šest godina i održao. Uz njega su bile vezane i mnoge anegdote, koje su bile simpatične i samo njemu svojstvene.

Ovom prigodom, želim se zahvaliti svima koji su nam ovih dana izrazili sućut. Želim se zahvaliti medicinskom osoblju iz Nove Bile, Fojnice, Gojevića i Bakovića, posebno dr. Nadi Sijerčić, dr. Vlasti Ivanović, dr. Radmili Tuka, dr. Elvedinu Dini Huskiću, gospođi Dragani Galić, fizioterapeutu Zemki Kujoviću, Ivanki Marković, Bobanu Trifkoviću, časnim sestrama i ostalim koji su njegovali fra Tomislava u njegovoj bo-lesti.

Fra Tomislave, na koncu želim se i Tebi obra-titi. Hvala Ti na svemu! Na tvojoj poniznosti i dobroti, napose. Znam da me sad čuješ i pret-postavljam što ćeš na koncu – kada Te odne-semo i pokopamo na Karaušu, među ostale naše fratre, od kojih si mnoge dvorio kada su bili bolesni – kazati: Ćaće ti! To je bio tvoj česti odgovor, pa onda i nadimak po kojem te pre-poznajemo i nakon ovoga tvoga zemaljskog putovanja.

Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!

IN MEMORIAM

ačetnik franjevačkog po-kreta jest Franjo, sin trgov-ca Petra Bernardona, iz gra-Zda Asiza u srednjoj Italiji. U

ranoj mladosti bio je pun snova o divnoj budućnosti. To su razum-ljivi snovi gotovo svakog mla-dog čovjeka: biti priznat, mo-ćan, biti i važiti kao junak, a bo-gatstvo treba omogućiti slobodu i užitke. Ali, nekim čudnim raz-vojem, sve su se tri karijere o kojim su on i njego otac sanjarili – trgovačka, viteška, činovnička – izjalovile.

Rodio se 1182. godine i pro-veo dječaštvo i prvu mladost, pored rada u očevoj prodavao-nici, s drugovima kojima se svo-jom ličnošću nametnu kao vođa. U borbama 1202. godine biva zarobljen, a kada je izašao, osla-bio je i gotovo umro... Ta bolest bila je prilika da se po prvi put ozbiljno pozabavi životnim pita-njem – "Zašto, čemu sam na svi-jetu?"

Iako je nabavio konja i skupu opremu srednjovjekovnog ratni-ka, uzeo osobnog slugu i krenuo na bojište prema jugu Italije, po-slušao je riječi koje je usnio jer ih je shvatio kao da mu govori Krist i vratio se kući. Nije se osvrtao na ismijavanje rodnoga grada. Slavu je odbacio. Ostalo je bogatstvo, novac. Tu dolazi do toga da ne može ljubiti i no-vac i Boga. Već tada Franjo se odlučio za Boga i prigrlio siro-maštvo, gospođu Bijedu (kako ju je zvao), kao nešto što ga vodi Bogu.

Da li je ili nije za Boga mo-gao je provjeriti na cesti blizu Asiza kad je naišao na iznaka-žena jadnika – gubavca. Iako je na trenutak ustuknuo obuzet strahom i gađenjem, vratio se hrabro gubavcu, zagrlio ga, utis-nuo mu nešto novaca u ruku...

Nastavio je tako i potražio i druge gubavce i molio ih da mu oproste i obećao im pomoć. Po-ljubio ih je u usta i otišao.

To je bilo konačno opredje-ljenje za Boga.

Iz oporuke sv. Franje"Gospodin je dao meni, bra-

tu Franji, da ovako započnem činiti pokoru. Budući da mi je, dok sam bio u grijesima, bilo odviše odurno gledati gubavce, sam me je Gospodin doveo me-đu njih i ja sam im iskazivao mi-losrđe. A kad sam odlazio od njih, ono što mi se prije činilo odurnim, preokrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast. I nešto kasnije ostavio sam svijet." Te-stamentum S. P. N. FRANCIS-CI

Tako je pobijedio sebe, pre-dao se Bogu i osjetio "veliku slatkoću u duši i tijelu". Sad je čekao da "sljedeći potez" napra-vi Bog – da vidi što treba dalje činiti.

Dok je, po uputama Raspeto-ga činio dobra djela (popravku crkvica), doživio je prijetnje i kaznu od oca i ismijavanje od strane sugrađana. Ipak, on je us-trajao. Bog je silno veseo što je izvojštio pobjedu nad sobom i što sluša Boga.

Pojava novog bratstvaKad je Franji bilo oko 27. go-

dina došlo je do novog Božjeg poteza, 24. veljače 1209. godi-ne. Franjo je na misi čuo evan-đelje o poslanju apostola: kako trebaju navješćivati Kraljevstvo nebesko i da sa sobom ne nose ni novca, ni torbe, ni dvaju odijela, ni cipela, ni štapa. Počeo je pro-povijedati asiškom svijetu.

Njegovo uvjerenje, njegov život i čar njegove osobe prido-bivali su slušatelje.

Sljedeće godine već se jeda-naest ljudi priključilo njemu, a potjecali su iz raznih slojeva. Željeli su živjeti zajedno s njim. Franjo nije želio osnovati red, a u kršćanskom svijetu već je bilo mnogo samostana. On i njegova braća bili su zaslužni za širenje vjere, za promicanje kulture, za pobožan život s Bogom. Ipak, oni nisu bili ono što je Franjo že-lio i što je Bog, po njegovu uvje-renju, od njega tražio.

Franjo i njegova braća živjeli su nakon toga u kolibama od še-pera ili od ćerpiča oko male Gos-pine crkvice, zvane PORCI-JUNKULA (Djelić) podno Asi-za. Nju su mu darovali benedik-tinci. Već za deset godina broj Franjine braće premašio je tri tisuće.

Godine 1217. podijelili su se u pokrajine, a na čelo svake po-stavio je Franjo pokrajinskog poslužitelja, da se brine za po-vjerenu braću.

Da se bratstvo ne bi raspalo u pojedine pokrajine, postavio je jednog generalnog ministra (op-ćeg poslužitelja), koji se brinuo za cjelinu.

Uzeo je križ i njime razdije-lio svijet na četiri strane i u sva-ku poslao određen broj braće. To je bio početak širenja njegovog pokreta izvan Italije i početak njegovih misija.

Franjino bratstvo pretvara se u Red

Već za Franjine odsutnosti iskrsnule su velike teškoće me-đu njegovom braćom. Bilo je potrebno staviti neke čvršće pro-pise u tu zajednicu, a da ona ne izgubi početak Franjina duha.

Putovanja, napori oko sas-tavljanja pravila, bolesti, gotovo su uništile slabo Franjino tijelo. Svoju muku podnosio je strplji-vo – u zajednici sa Spasiteljem. U užasnim danima boli izdigao se iznad i spjevao svoju "Pjesmu stvorenja", pjesmu zahvalnosti i radosti, kojoj na svijetu nema ravne. Preminuo je pri zalasku Sunca 4. listopada 1226. u dobi od 44 godine.

Već u 13. stoljeću Franje-vački red narastao je na više od 30.000 članova, ne brojeći tu II. red (sestre sv. Klare), ni III. (svjetovni) red. Otvoreno je pi-tanje: zašto su ljudi nagrnuli na ovaj red, jednostavan, siroma-šan, ekonomski nesiguran? Za života sv. Franje sigurno ih je privlačila kao magnet ličnost tog sveca. Red je bio izrazito demo-kratičan: nije se gledalo kakvog je tko podrijetla i koliko mu je obrazovanje, nego spremnost – živjeti prema evanđelju.

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

DJELOVANJE FRANJEVACA U BOSNI I ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE (1)

Začetak franjevačkog pokreta

Poštovani prijatelji i dragi vjer-nici, uz iskrenu sućut rodbini na-šega fra Tomislava, želim izložiti njegov životni put, koji je najvećim dijelom bio obilježen svjedoče-njem Radosne vijesti, evanđelja, svemu stvorenju po primjeru po-niznosti sv. Oca Franje iz Asiza, te uputiti riječi oproštaja od našeg subrata fra Tomislava, člana naše Provincije Bosne Srebrene i Fra-njevačkog samostana Duha Sve-toga, Fojnica.

Fra Tomislav Tomičić, krsnog imena Mato, rođen je 14. veljače 1936. godine u Buseljima, župa Busovača. Roditelji Pero Tomičić i Ivka rođ. Gujić rodili su maloga Matu kao drugo od osmero djece u svojoj obitelji (dvije kćerke i šest sinova). Osnovnu školu započinje i završava u Busovači. Kao stariji brat u obitelji, Mato je često čuvao svoju mlađu braću i sestre jer su roditelji morali raditi i zarađivati svakodnevni kruh za mnogobrojnu djecu. Godine 1954. odlazi u Kre-

Oproštajni govor gvardijana fra Nikice Vujiceod pok. fra Tomislava Tomičića Ćaće

Kontakt za oglašavanje sjećanja na pokojnike: adresa: Mehmeda Spahe bb,

Fojnica,

e-mail: napredak.fojnica@gmail.com

mob.: 063 685 588

Potrebno je navesti točno ime i prezime pokojnika, godinu rođe-nja, godinu smrti a po želji koris-nika oglašavanja objavljujemo fotografiju i kraće popratne tek-stove. Uredništvo časopisa zadr-žava pravo korekcije tekstova.

IN MEMORAIM

DRAŽEN REBIĆ

1949. - 2010.

Nakon duge i teške bolesti u Sarajevu u 61. godini života preminuo je Dražen Rebić, dugogodišnji dopredsjednik Središnje uprave Hrvatskog kulturnog društva Napredak i osvjedočeni prijatelj Podružnice “Napredak”

Fojnica, koji nam je svojim nesebičnim radom i zalaganjem pomogao pri osnivanju naše Podružnice.

Smrću gosp. Rebića ostala je praznina i bol za našim dragim prijateljem te na ovaj način iskazujemo veliko HVALA za sve što je učinio na promicanju naše Podružnice.

Počivao u miru Božjemu!

Članovi HKD Napredak, Podružnica Fojnica

TUŽNO SJEĆANJE

DRAGICA PRSKALO

21.2.1954. - 24.5.2007.

Navršile su se tri tužne godine otkako nisi sa nama, a tuga, bol i sjećanje ostaju zauvijek u našim srcima

Tvoj suprug Dominko, kćerka Klaudija i unuka Anela.

18 19

FELJTONFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Piše Branko Golub Pokojnog fra Tomislava možda ćemo najviše pamtiti po njegovoj uzrečici “ćaće ti”, i zbog toga je imao prepoznatljiv nadimak Ćaćeti ili kraće Ćaća. Bio je čovjek tih, staložen. Nije bio sklon nikakvim svađama, a napose sukobima, pa i onda kada se možda trebalo suprotstaviti. Ako se i za koga može reći da je volio samostan kao dušu svoju, onda je to bio naš Ćaća. Brinuo se za samostansku imovinu, koju je na svoj način znao braniti i sačuvati. Bio je memorija samostana. Znao je mnogo o samostanu kao građevini. Posebno nam je bilo dragocjeno nje-govo znanje o sadržaju bogatog blaga Muzeja i biblioteke. Pune dvije godine proveo je na sva-kodnevnom čišćenju starih knjiga, s kojih je sa svakog lista, strpljivo i ustrajno, četkom skidao prašinu, kako su mu već bibliotekari pokazali. Njegova ljubav prema samostanskom kultur-nom blagu bila je velika, a to su mogli primjetiti i mnogi posjetitelji kojima je na sebi svojstven način pokazivao kulturno blago našega Samo-stana. Sakupio je vrijednu i veoma bogatu zbir-ku upaljača, značaka, poštanskih markica, starih predmeta, knjiga, starih fotografija i sl. Njegova soba bila je puna vrijednih stvari, od alata za rad do najstarijih predmeta i knjiga Samostana. Njegovom ljubavlju i radom saču-vane su mnoge samostanske vrijednosti. Dok je bio mlađi, svake godine je išao na odmor, a po povratku je svakom fratru i časnoj sestri do-nosio na dar poneku sitnicu. Bio je ponizan i skroman. Vrlo malo je trošio za svoje potrebe. Sve što bi imao, davao je samostanskoj zajed-nici i potrebnima. Nakon puno godina neod-laženja na odmore, prošlo ljeto je bio na odmoru na Sućuraju. Svoju lijepu naviku opet je pono-vio, svima nam je donio svoj dar, i time nas podsjetio na Ćaću iz mlađih dana. Inače je rijetko putovao i uglavnom se kretao u krugu

ševo, gdje susreće fratre protjerane iz svog sa-mostana od strane komunističkih vlasti. I tu, u Kreševu, mladić Mato upoznaje način života bosanskog ujaka. Taj primjer svjedočenja evanđelja Matu je još više učvrstio u njegovom odgovoru na Božji poziv posvećenog života. U Kreševu ostaje do početka 1957. godine, kada odlazi služiti vojsku u Valjevo. Iz vojske se vraća u Provinciju, u Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska. Pred fra Bernardinom Matićem, dele-gatom provincijala, obukao je franjevački habit 2. veljače 1960. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata proveo je u Kraljevoj Sutjesci, u samostanu, gdje je 3. veljače 1961. godine po-ložio prve zavjete pred fra Borisom Ilovačom, provincijalom. Svoje svečane zavjete položio je 3. veljače 1964. u Fojnici. Početkom 60-ih započinje njegovo službovanje, najprije u samo-stanu sv. Ante na Bistriku, pa u samostanu na Gorici u Livnu, kada je gvardijanom bio fra Hrvoje Duvnjak. Potom je službovao na Petri-ćevcu (1969. – 1973.), Fojnici (1973. – 1977.), Kraljevoj Sutjesci (1977. – 1979) i Fojnici od 1979. do smrti.

Veći problemi s njegovim zdravljem započeli su u veljači ove godine, kada je ustanovljena dijagnoza dijabetesa. Uoči Cvjetnice, 27. ožuj-ka, oko 16 sati imao je moždani udar i oduzetost desne strane tijela. Isti dan je hospitaliziran u bolnici Nova Bila. Nakon oporavka u bolnici, vraćen je u samostan na kućnu njegu. Bio je pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja i tretmana fizioterapeuta, te brigom fratara i se-stara. Ipak, svidjelo se Gospodinu uzeti k sebi našeg subrata fra Tomislava Tomičića, u srijedu, 26. svibnja 2010. godine u 17:47 sati. Fra Tvrtko Gujić ga je opremio svetim sakramentima: ispo-vijedi, bolesničkog pomazanja i pričesti.

samostana. Od njegovih putovanja, poznata su njegova hodočašća sv. Anti u rodnu župu Busovača. Zadnjih godina i to je izostalo zbog njegovih godina. Imao je vjerojatno svojih zdrav-stvenih poteškoća, ali ih nikada nije pokazivao ili izricao. Liječniku nije nikada išao, sve do zadnjih dana njegovog života. U studenome 1993. godine Ćaća je doživio strašan događaj. Prvo odlazak vjernika u progonstvo, a potom najstrašnije: Pred njegovim očima banditi su strijeljali gvardijana fra Nikicu Miličevića i vi-kara fra Leona Migića. Iza toga događaja za-vjetovao se da neće jesti meso dok se rat ne završi i dok se vjernici ne vrate iz progonstva. Taj svoj zavjet je kroz šest godina i održao. Uz njega su bile vezane i mnoge anegdote, koje su bile simpatične i samo njemu svojstvene.

Ovom prigodom, želim se zahvaliti svima koji su nam ovih dana izrazili sućut. Želim se zahvaliti medicinskom osoblju iz Nove Bile, Fojnice, Gojevića i Bakovića, posebno dr. Nadi Sijerčić, dr. Vlasti Ivanović, dr. Radmili Tuka, dr. Elvedinu Dini Huskiću, gospođi Dragani Galić, fizioterapeutu Zemki Kujoviću, Ivanki Marković, Bobanu Trifkoviću, časnim sestrama i ostalim koji su njegovali fra Tomislava u njegovoj bo-lesti.

Fra Tomislave, na koncu želim se i Tebi obra-titi. Hvala Ti na svemu! Na tvojoj poniznosti i dobroti, napose. Znam da me sad čuješ i pret-postavljam što ćeš na koncu – kada Te odne-semo i pokopamo na Karaušu, među ostale naše fratre, od kojih si mnoge dvorio kada su bili bolesni – kazati: Ćaće ti! To je bio tvoj česti odgovor, pa onda i nadimak po kojem te pre-poznajemo i nakon ovoga tvoga zemaljskog putovanja.

Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!

IN MEMORIAM

ačetnik franjevačkog po-kreta jest Franjo, sin trgov-ca Petra Bernardona, iz gra-Zda Asiza u srednjoj Italiji. U

ranoj mladosti bio je pun snova o divnoj budućnosti. To su razum-ljivi snovi gotovo svakog mla-dog čovjeka: biti priznat, mo-ćan, biti i važiti kao junak, a bo-gatstvo treba omogućiti slobodu i užitke. Ali, nekim čudnim raz-vojem, sve su se tri karijere o kojim su on i njego otac sanjarili – trgovačka, viteška, činovnička – izjalovile.

Rodio se 1182. godine i pro-veo dječaštvo i prvu mladost, pored rada u očevoj prodavao-nici, s drugovima kojima se svo-jom ličnošću nametnu kao vođa. U borbama 1202. godine biva zarobljen, a kada je izašao, osla-bio je i gotovo umro... Ta bolest bila je prilika da se po prvi put ozbiljno pozabavi životnim pita-njem – "Zašto, čemu sam na svi-jetu?"

Iako je nabavio konja i skupu opremu srednjovjekovnog ratni-ka, uzeo osobnog slugu i krenuo na bojište prema jugu Italije, po-slušao je riječi koje je usnio jer ih je shvatio kao da mu govori Krist i vratio se kući. Nije se osvrtao na ismijavanje rodnoga grada. Slavu je odbacio. Ostalo je bogatstvo, novac. Tu dolazi do toga da ne može ljubiti i no-vac i Boga. Već tada Franjo se odlučio za Boga i prigrlio siro-maštvo, gospođu Bijedu (kako ju je zvao), kao nešto što ga vodi Bogu.

Da li je ili nije za Boga mo-gao je provjeriti na cesti blizu Asiza kad je naišao na iznaka-žena jadnika – gubavca. Iako je na trenutak ustuknuo obuzet strahom i gađenjem, vratio se hrabro gubavcu, zagrlio ga, utis-nuo mu nešto novaca u ruku...

Nastavio je tako i potražio i druge gubavce i molio ih da mu oproste i obećao im pomoć. Po-ljubio ih je u usta i otišao.

To je bilo konačno opredje-ljenje za Boga.

Iz oporuke sv. Franje"Gospodin je dao meni, bra-

tu Franji, da ovako započnem činiti pokoru. Budući da mi je, dok sam bio u grijesima, bilo odviše odurno gledati gubavce, sam me je Gospodin doveo me-đu njih i ja sam im iskazivao mi-losrđe. A kad sam odlazio od njih, ono što mi se prije činilo odurnim, preokrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast. I nešto kasnije ostavio sam svijet." Te-stamentum S. P. N. FRANCIS-CI

Tako je pobijedio sebe, pre-dao se Bogu i osjetio "veliku slatkoću u duši i tijelu". Sad je čekao da "sljedeći potez" napra-vi Bog – da vidi što treba dalje činiti.

Dok je, po uputama Raspeto-ga činio dobra djela (popravku crkvica), doživio je prijetnje i kaznu od oca i ismijavanje od strane sugrađana. Ipak, on je us-trajao. Bog je silno veseo što je izvojštio pobjedu nad sobom i što sluša Boga.

Pojava novog bratstvaKad je Franji bilo oko 27. go-

dina došlo je do novog Božjeg poteza, 24. veljače 1209. godi-ne. Franjo je na misi čuo evan-đelje o poslanju apostola: kako trebaju navješćivati Kraljevstvo nebesko i da sa sobom ne nose ni novca, ni torbe, ni dvaju odijela, ni cipela, ni štapa. Počeo je pro-povijedati asiškom svijetu.

Njegovo uvjerenje, njegov život i čar njegove osobe prido-bivali su slušatelje.

Sljedeće godine već se jeda-naest ljudi priključilo njemu, a potjecali su iz raznih slojeva. Željeli su živjeti zajedno s njim. Franjo nije želio osnovati red, a u kršćanskom svijetu već je bilo mnogo samostana. On i njegova braća bili su zaslužni za širenje vjere, za promicanje kulture, za pobožan život s Bogom. Ipak, oni nisu bili ono što je Franjo že-lio i što je Bog, po njegovu uvje-renju, od njega tražio.

Franjo i njegova braća živjeli su nakon toga u kolibama od še-pera ili od ćerpiča oko male Gos-pine crkvice, zvane PORCI-JUNKULA (Djelić) podno Asi-za. Nju su mu darovali benedik-tinci. Već za deset godina broj Franjine braće premašio je tri tisuće.

Godine 1217. podijelili su se u pokrajine, a na čelo svake po-stavio je Franjo pokrajinskog poslužitelja, da se brine za po-vjerenu braću.

Da se bratstvo ne bi raspalo u pojedine pokrajine, postavio je jednog generalnog ministra (op-ćeg poslužitelja), koji se brinuo za cjelinu.

Uzeo je križ i njime razdije-lio svijet na četiri strane i u sva-ku poslao određen broj braće. To je bio početak širenja njegovog pokreta izvan Italije i početak njegovih misija.

Franjino bratstvo pretvara se u Red

Već za Franjine odsutnosti iskrsnule su velike teškoće me-đu njegovom braćom. Bilo je potrebno staviti neke čvršće pro-pise u tu zajednicu, a da ona ne izgubi početak Franjina duha.

Putovanja, napori oko sas-tavljanja pravila, bolesti, gotovo su uništile slabo Franjino tijelo. Svoju muku podnosio je strplji-vo – u zajednici sa Spasiteljem. U užasnim danima boli izdigao se iznad i spjevao svoju "Pjesmu stvorenja", pjesmu zahvalnosti i radosti, kojoj na svijetu nema ravne. Preminuo je pri zalasku Sunca 4. listopada 1226. u dobi od 44 godine.

Već u 13. stoljeću Franje-vački red narastao je na više od 30.000 članova, ne brojeći tu II. red (sestre sv. Klare), ni III. (svjetovni) red. Otvoreno je pi-tanje: zašto su ljudi nagrnuli na ovaj red, jednostavan, siroma-šan, ekonomski nesiguran? Za života sv. Franje sigurno ih je privlačila kao magnet ličnost tog sveca. Red je bio izrazito demo-kratičan: nije se gledalo kakvog je tko podrijetla i koliko mu je obrazovanje, nego spremnost – živjeti prema evanđelju.

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

DJELOVANJE FRANJEVACA U BOSNI I ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE (1)

Začetak franjevačkog pokreta

Poštovani prijatelji i dragi vjer-nici, uz iskrenu sućut rodbini na-šega fra Tomislava, želim izložiti njegov životni put, koji je najvećim dijelom bio obilježen svjedoče-njem Radosne vijesti, evanđelja, svemu stvorenju po primjeru po-niznosti sv. Oca Franje iz Asiza, te uputiti riječi oproštaja od našeg subrata fra Tomislava, člana naše Provincije Bosne Srebrene i Fra-njevačkog samostana Duha Sve-toga, Fojnica.

Fra Tomislav Tomičić, krsnog imena Mato, rođen je 14. veljače 1936. godine u Buseljima, župa Busovača. Roditelji Pero Tomičić i Ivka rođ. Gujić rodili su maloga Matu kao drugo od osmero djece u svojoj obitelji (dvije kćerke i šest sinova). Osnovnu školu započinje i završava u Busovači. Kao stariji brat u obitelji, Mato je često čuvao svoju mlađu braću i sestre jer su roditelji morali raditi i zarađivati svakodnevni kruh za mnogobrojnu djecu. Godine 1954. odlazi u Kre-

Oproštajni govor gvardijana fra Nikice Vujiceod pok. fra Tomislava Tomičića Ćaće

Kontakt za oglašavanje sjećanja na pokojnike: adresa: Mehmeda Spahe bb,

Fojnica,

e-mail: napredak.fojnica@gmail.com

mob.: 063 685 588

Potrebno je navesti točno ime i prezime pokojnika, godinu rođe-nja, godinu smrti a po želji koris-nika oglašavanja objavljujemo fotografiju i kraće popratne tek-stove. Uredništvo časopisa zadr-žava pravo korekcije tekstova.

IN MEMORAIM

DRAŽEN REBIĆ

1949. - 2010.

Nakon duge i teške bolesti u Sarajevu u 61. godini života preminuo je Dražen Rebić, dugogodišnji dopredsjednik Središnje uprave Hrvatskog kulturnog društva Napredak i osvjedočeni prijatelj Podružnice “Napredak”

Fojnica, koji nam je svojim nesebičnim radom i zalaganjem pomogao pri osnivanju naše Podružnice.

Smrću gosp. Rebića ostala je praznina i bol za našim dragim prijateljem te na ovaj način iskazujemo veliko HVALA za sve što je učinio na promicanju naše Podružnice.

Počivao u miru Božjemu!

Članovi HKD Napredak, Podružnica Fojnica

TUŽNO SJEĆANJE

DRAGICA PRSKALO

21.2.1954. - 24.5.2007.

Navršile su se tri tužne godine otkako nisi sa nama, a tuga, bol i sjećanje ostaju zauvijek u našim srcima

Tvoj suprug Dominko, kćerka Klaudija i unuka Anela.

IZ BOŽJE RIZNICEFOJNIČKAŠKRINJA

20 21

JUNIORI

Pobjednici po kategorijama:- 48 kg Roko Nikolić, Imotski- 55 kg Stjepan Grubešić,

HTKD klub “Hvojnica”- 59 kg Marko Bokanović,

“Koryo” Tomislavgrad- 63 kg Hrvoje Krištić,

“Koryo” Tomislavgrad- 68 kg Omar Gromilić,

“Magone” Livno- 73 kg Eldin Horman, Zlatni Ljiljani+78 kg Srđan Ristović,

“Slavija” Istočno Sarajevo

EKIPNO JUNIORI

1. “Koryo” Tomislavgrad2. “Magone” Livno3. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”

Najbolji junior turnira je Eldin Horman, Zlatni Ljiljani

JUNIORKE

Pobjednice po kategorijama:- 49 kg Andrea Marinović,

“Cro-Star” Mostar- 55 kg Martina Kovač, Posušje- 59 kg Petra Mioć, “Magone” Livno- 68 kg Valentina Bešlić, Posušje

EKIPNO JUNIORKE

1. “Magone” Livno2. Posušje3. Lekenik

Najbolja juniorka turnira je Andrea Marinović Cro – Star Mostar

SENIORI

Pobjednici po kategorijama:- 58 kg Ibrahim Hukić,

HTKD klub “Hvojnica”- 63 kg Haris Mujkanović, Zenica- 68 kg Tomislav Jenić, Rugvica- 74 kg Vedran Dakić,

“Sajnami” Vinkovci+ 87 kg Darko Pervan,

“Magone” Livno

EKIPNO SENIORI

1. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”2. “Magone” Livno3. “Sajnami” Vinkovci

Najbolji senior turnira je Tomislav Jenić, Rugvica

SENIORKE

Pobjednice po kategorijama:- 49 kg Lidija Ritan, Rugvica- 57 kg Josipa Lozančić,

“Magone” Livno- 63 kg Marina Džapo, Osijek- 73 Nika Šiprak, Osijek

EKIPNO SENIORKE

1. Osijek2. “Magone” Livno3. RugvicaNajbolja seniorka turnira je Lidija Ritan Rugvica

Sveukupni pobjednik XIII. Među-narodnog turnira “Fojnica open” je Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”.

SPORTFOJNIČKAŠKRINJA

avod za zbrinjavanje mentalno invalid-nih osoba ove je godine bio organizator Državnog prvenstva u košarci pod pokro-Zviteljstvom Specijalne olimpijade BiH.

Sudionici natjecanja bili su:

1. OSŠ “Zenica” iz Zenice

2. KJU “Dom Nahorevo” iz Sarajeva

3. UG “Koraci nade” iz Tuzle

4. UG “Kutak radosti” iz Gradačca

5. KSS “Pazarić” iz Pazarića

6. Zavod “Mjedenica” iz Sarajeva

7. Centar “Caritas” iz Mostara

8. UG “Majke hendikepirane djece” iz Tuzle

9. NVO altruista “Svjetlo” iz Sarajeva

10. UG “OAZA” iz Sarajeva

11. SŠ za stručno obrazovanje i radno ospo-sobljavanje iz Sarajeva

12. KSS “Tuzla” iz Tuzle

13. Centar “Vladimir Nazor” iz Sarajeva

14. Udruženje “Vrati mi osmjeh” iz Živinica

15. Udruženje osoba s invaliditetom Gradačac

16. Zavod “Drin” iz Fojnice

17. KSS “Bakovići” iz Bakovića

Pobjedu u II. diviziji u konkurenciji muš-karaca odnijeli su domaćini KSS “Bakovići”, u konkurenciji žena NVO altruista “Svjetlo”, dok su u I. diviziji pobjednici i u konkurenciji žena i u konkurenciji muškaraca bili natjeca-telji KSS “Tuzla”.

Zahvaljujemo se donatorima i sponzorima koji su potpomogli ovo takmičenje, te omogu-ćili osobama s posebnim potrebama sportsko natjecanje prilagođeno njihovim mogućnos-tima, kroz koje jačaju svoje psihofizičke spo-sobnosti, kao i želju za prevazilaženjem pre-preka i dostizanjem ciljeva.

O tome koliko njima znače ovakva natje-canja govori prisega koju polažu prije svakog natjecanja:

Želim pobijediti, ali ako neću biti u stanju da pobijedim neka budem hrabar u svom naporu!

NOVA NADABakovići 2010

Sveti Anto Pustinjak ostavio je svijet i povukao se u egipatsku pustinju, da ondje u molitvi i radu služi jedino Bogu. Za njim pođoše mnogi mladići i muževi. I doskora skupi se oko Ante velika četa pravih pustinjaka – redovnika.

Jednog dana prođe kraj njihove pustinjačke kolonije svirač s gitarom u ruci. Išao je na pir, da svojom svirkom zabavlja goste. Kad se približio njihovim spiljama, ugleda te redovnike - pustinjake kako se na jednoj ledini veselo zabavljaju. Jedni su se skupili oko Ante, a on im je nešto tako šaljivo pripovjedao, da su pucali od smijeha. Drugi su se igrali po ledini kuglama, a treći su u zboru pjevali...

Kad je to svirač vidio, veoma se začudi i stade kao ukopan, promatrajući te vesele pustinjake. To je opazio sv. Anto, pa ga upita, čemu se toliko čudi. „Ma... ma... ja nisam znao, odgovori svirač, da se i vi pustinjaci znate tako lijepo zabavljati. Ja sam mislio, da se vi samo molite Bogu i pletete košare koje se prodaju u Aleksandriji.“

Na to ga svetac zamoli damu da svoju gitaru. On mu je dade. Onda Anto pođe zatezati žice na gitari, jednu za drugom i to sve jače i jače... kad je to svirač vidio, naglo skoći i otme mu gitaru govoreći: „Nemoj toliko zatezati! Popucat će mi sve žice!“

Tada ga Anto poući; „Eto vidiš moj sinko! I čovjek je kao ta gitara. Ako previše nategneš njegove sile, ako ga pretovariš poslovima i molitvom kolnut će. Njegovi će živci popucati kao žice na toj gitari. Zato se čovjek mora također odmarati i pošteno zabaviti, da onda može novim silama nastaviti svoj rad i molitvu“.

ana 5. lipnja 2010. u Fojnici je održan XIII. međunarodni turnir u taekwon-dou pod nazivom FOJNICA OPEN. DSudjelovalo je 250 boraca iz 27

klubova u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji.

Ostvareni su sljedeći rezultati :

KADETI

Pobjednici po kategorijama:

– 24 kg Hrvoje Grčić, Karlovac

– 27 kg Dominik Greifenstein,“Sajnami” Vinkovci

– 30 kg Filip Dolić, Osijek

– 33 kg Rijad Muharemović,Zlatni Ljiljani

– 37 kg Marin Begić, Posušje

– 41 kg Renato Tuka,HTKD klub “Hvojnica”

– 45 kg Mario Zekić, Rugvica

– 49 kg Amar Kubat, “Centar” Hadžići

– 53 kg Andrej Ababović,HTKD klub “Hvojnica”

– 57 kg Dario Kopeti, Zaprešić

– 61 kg Aldin Solo, “Jastreb” Usora+ 65 kg Ivan Poljak, Zaprešić

EKIPNO KADETI

1. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”2. “Centar” Hadžići3. Zaprešić

Najbolji kadet turnira Renato Tuka, HTKD klub “Hvojnica”

KADETKINJE

Pobjednice po kategorijama:

- 23 kg Greta Kapetanović,HTKD klub “Hvojnica”

- 26 kg Marlena Oroz,HTKD klub “Hvojnica”

- 29 kg Ajla Reizbegović, Zlatni Ljiljani

- 33 kg Stela Kavelj, Imotski

- 37 kg Ana Šaravanja, Rugvica

- 41 kg Amila Karšić, Zlatni Ljiljani

- 47 kg Ivana Knezović, Imotski

- 51 kg Ivana Džeko, “Magone” Livno

- 55 kg Anita Radoš,“Koryo” Tomislavgrad

- 59 kg Sara Erceg, “Magone” Livno

+ 59 kg Ružica Barišić, “Koryo” Šujica

EKIPNO KADETKINJE

1. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”2. Zlatni Ljiljani3. Imotski

Najbolja kadetkinja turnira Ajla Reiz-begović, Zlatni Ljiljani

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

vl. Vjekoslav Oroz tel.063/337-655

Nategnuta gitaraMons. Ivan Vlašić Marinela Marić i Katarina Slomo

SUR “OROZ” Fojnica

XIII. MEĐUNARODNI TURNIR“FOJNICA OPEN 2010.”

IZ BOŽJE RIZNICEFOJNIČKAŠKRINJA

20 21

JUNIORI

Pobjednici po kategorijama:- 48 kg Roko Nikolić, Imotski- 55 kg Stjepan Grubešić,

HTKD klub “Hvojnica”- 59 kg Marko Bokanović,

“Koryo” Tomislavgrad- 63 kg Hrvoje Krištić,

“Koryo” Tomislavgrad- 68 kg Omar Gromilić,

“Magone” Livno- 73 kg Eldin Horman, Zlatni Ljiljani+78 kg Srđan Ristović,

“Slavija” Istočno Sarajevo

EKIPNO JUNIORI

1. “Koryo” Tomislavgrad2. “Magone” Livno3. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”

Najbolji junior turnira je Eldin Horman, Zlatni Ljiljani

JUNIORKE

Pobjednice po kategorijama:- 49 kg Andrea Marinović,

“Cro-Star” Mostar- 55 kg Martina Kovač, Posušje- 59 kg Petra Mioć, “Magone” Livno- 68 kg Valentina Bešlić, Posušje

EKIPNO JUNIORKE

1. “Magone” Livno2. Posušje3. Lekenik

Najbolja juniorka turnira je Andrea Marinović Cro – Star Mostar

SENIORI

Pobjednici po kategorijama:- 58 kg Ibrahim Hukić,

HTKD klub “Hvojnica”- 63 kg Haris Mujkanović, Zenica- 68 kg Tomislav Jenić, Rugvica- 74 kg Vedran Dakić,

“Sajnami” Vinkovci+ 87 kg Darko Pervan,

“Magone” Livno

EKIPNO SENIORI

1. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”2. “Magone” Livno3. “Sajnami” Vinkovci

Najbolji senior turnira je Tomislav Jenić, Rugvica

SENIORKE

Pobjednice po kategorijama:- 49 kg Lidija Ritan, Rugvica- 57 kg Josipa Lozančić,

“Magone” Livno- 63 kg Marina Džapo, Osijek- 73 Nika Šiprak, Osijek

EKIPNO SENIORKE

1. Osijek2. “Magone” Livno3. RugvicaNajbolja seniorka turnira je Lidija Ritan Rugvica

Sveukupni pobjednik XIII. Među-narodnog turnira “Fojnica open” je Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”.

SPORTFOJNIČKAŠKRINJA

avod za zbrinjavanje mentalno invalid-nih osoba ove je godine bio organizator Državnog prvenstva u košarci pod pokro-Zviteljstvom Specijalne olimpijade BiH.

Sudionici natjecanja bili su:

1. OSŠ “Zenica” iz Zenice

2. KJU “Dom Nahorevo” iz Sarajeva

3. UG “Koraci nade” iz Tuzle

4. UG “Kutak radosti” iz Gradačca

5. KSS “Pazarić” iz Pazarića

6. Zavod “Mjedenica” iz Sarajeva

7. Centar “Caritas” iz Mostara

8. UG “Majke hendikepirane djece” iz Tuzle

9. NVO altruista “Svjetlo” iz Sarajeva

10. UG “OAZA” iz Sarajeva

11. SŠ za stručno obrazovanje i radno ospo-sobljavanje iz Sarajeva

12. KSS “Tuzla” iz Tuzle

13. Centar “Vladimir Nazor” iz Sarajeva

14. Udruženje “Vrati mi osmjeh” iz Živinica

15. Udruženje osoba s invaliditetom Gradačac

16. Zavod “Drin” iz Fojnice

17. KSS “Bakovići” iz Bakovića

Pobjedu u II. diviziji u konkurenciji muš-karaca odnijeli su domaćini KSS “Bakovići”, u konkurenciji žena NVO altruista “Svjetlo”, dok su u I. diviziji pobjednici i u konkurenciji žena i u konkurenciji muškaraca bili natjeca-telji KSS “Tuzla”.

Zahvaljujemo se donatorima i sponzorima koji su potpomogli ovo takmičenje, te omogu-ćili osobama s posebnim potrebama sportsko natjecanje prilagođeno njihovim mogućnos-tima, kroz koje jačaju svoje psihofizičke spo-sobnosti, kao i želju za prevazilaženjem pre-preka i dostizanjem ciljeva.

O tome koliko njima znače ovakva natje-canja govori prisega koju polažu prije svakog natjecanja:

Želim pobijediti, ali ako neću biti u stanju da pobijedim neka budem hrabar u svom naporu!

NOVA NADABakovići 2010

Sveti Anto Pustinjak ostavio je svijet i povukao se u egipatsku pustinju, da ondje u molitvi i radu služi jedino Bogu. Za njim pođoše mnogi mladići i muževi. I doskora skupi se oko Ante velika četa pravih pustinjaka – redovnika.

Jednog dana prođe kraj njihove pustinjačke kolonije svirač s gitarom u ruci. Išao je na pir, da svojom svirkom zabavlja goste. Kad se približio njihovim spiljama, ugleda te redovnike - pustinjake kako se na jednoj ledini veselo zabavljaju. Jedni su se skupili oko Ante, a on im je nešto tako šaljivo pripovjedao, da su pucali od smijeha. Drugi su se igrali po ledini kuglama, a treći su u zboru pjevali...

Kad je to svirač vidio, veoma se začudi i stade kao ukopan, promatrajući te vesele pustinjake. To je opazio sv. Anto, pa ga upita, čemu se toliko čudi. „Ma... ma... ja nisam znao, odgovori svirač, da se i vi pustinjaci znate tako lijepo zabavljati. Ja sam mislio, da se vi samo molite Bogu i pletete košare koje se prodaju u Aleksandriji.“

Na to ga svetac zamoli damu da svoju gitaru. On mu je dade. Onda Anto pođe zatezati žice na gitari, jednu za drugom i to sve jače i jače... kad je to svirač vidio, naglo skoći i otme mu gitaru govoreći: „Nemoj toliko zatezati! Popucat će mi sve žice!“

Tada ga Anto poući; „Eto vidiš moj sinko! I čovjek je kao ta gitara. Ako previše nategneš njegove sile, ako ga pretovariš poslovima i molitvom kolnut će. Njegovi će živci popucati kao žice na toj gitari. Zato se čovjek mora također odmarati i pošteno zabaviti, da onda može novim silama nastaviti svoj rad i molitvu“.

ana 5. lipnja 2010. u Fojnici je održan XIII. međunarodni turnir u taekwon-dou pod nazivom FOJNICA OPEN. DSudjelovalo je 250 boraca iz 27

klubova u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji.

Ostvareni su sljedeći rezultati :

KADETI

Pobjednici po kategorijama:

– 24 kg Hrvoje Grčić, Karlovac

– 27 kg Dominik Greifenstein,“Sajnami” Vinkovci

– 30 kg Filip Dolić, Osijek

– 33 kg Rijad Muharemović,Zlatni Ljiljani

– 37 kg Marin Begić, Posušje

– 41 kg Renato Tuka,HTKD klub “Hvojnica”

– 45 kg Mario Zekić, Rugvica

– 49 kg Amar Kubat, “Centar” Hadžići

– 53 kg Andrej Ababović,HTKD klub “Hvojnica”

– 57 kg Dario Kopeti, Zaprešić

– 61 kg Aldin Solo, “Jastreb” Usora+ 65 kg Ivan Poljak, Zaprešić

EKIPNO KADETI

1. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”2. “Centar” Hadžići3. Zaprešić

Najbolji kadet turnira Renato Tuka, HTKD klub “Hvojnica”

KADETKINJE

Pobjednice po kategorijama:

- 23 kg Greta Kapetanović,HTKD klub “Hvojnica”

- 26 kg Marlena Oroz,HTKD klub “Hvojnica”

- 29 kg Ajla Reizbegović, Zlatni Ljiljani

- 33 kg Stela Kavelj, Imotski

- 37 kg Ana Šaravanja, Rugvica

- 41 kg Amila Karšić, Zlatni Ljiljani

- 47 kg Ivana Knezović, Imotski

- 51 kg Ivana Džeko, “Magone” Livno

- 55 kg Anita Radoš,“Koryo” Tomislavgrad

- 59 kg Sara Erceg, “Magone” Livno

+ 59 kg Ružica Barišić, “Koryo” Šujica

EKIPNO KADETKINJE

1. Hrvatski taekwondo klub “Hvojnica”2. Zlatni Ljiljani3. Imotski

Najbolja kadetkinja turnira Ajla Reiz-begović, Zlatni Ljiljani

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

vl. Vjekoslav Oroz tel.063/337-655

Nategnuta gitaraMons. Ivan Vlašić Marinela Marić i Katarina Slomo

SUR “OROZ” Fojnica

XIII. MEĐUNARODNI TURNIR“FOJNICA OPEN 2010.”

FOJNIČKAŠKRINJA

22 23

IZ KRONIKEFOJNIČKAŠKRINJA

roblem ovisnosti zauzima sve značaj-nije mjesto, zbog njene ekspanzije i njenih posljedica. Dakle, ovisnost je Pglobalni problem čovječanstva. Ovis-

nosti mladih, koje zauzimaju značajno mje-sto na ljestvici, su: ovisnost o alkoholu, cigaretama, narkoticima. Na konzumaciju nekih od sredstava ovisnosti utječe niz čim-benika; obitelj, pojedinac, pripadanje odre-đenim društvenim skupinama, društvo u cijelosti.

Obitelj je prva odgojna instanca, od nje-nog stava spram ovisnosti ovisi razvijanje stavova pozitivnih ili negativnih kod djece. Dakle, roditelji su prvi uzori u životu dje-teta, stoga su odgovorni za svoju djecu. Djeca rođena i odgajana u domu gdje se konzumiraju sredstva ovisnosti izložena su većem riziku, dok u obiteljima kod kojih dominira negativan stav spram sredstava ovisnosti uvelike je obeshrabren početak njihova konzumiranja.

Riječ ovisnost znači da osoba nije slo-bodna, samostalna da ne može bez nečeg ili nekog. Ovisnost može biti psihološka i fiziološka. Psihološka (duševna) ovisi o na-šoj svijesti, ponekad je nazivamo navikom, uživalac vjeruje da bez nje ne može živjeti. Fiziološka (tjelesna) se još naziva tjelesna potreba za uživanjem određenih supstanci. Kontinuiranim konzumiranjem konstantno se javlja sve veća potreba za sredstvom ovisnosti. Pojavu kada je za isto djelovanje potrebna sve veća količina sredstva ovis-nosti nazivamo tolerancijom.

Ovisnost ima svoj put nastanka. Ovis-nik se postaje u etapama koje slijede jedna iza druge.

Prva je proba. Uzimanje određenih sup-strata da bi se probali njegovi učinci, iz ra-doznalost, često na nagovor prijatelja ili....

Druga je sve češće uzimanje. Poslije prve konzumacije najčešće postoji dvojba: “Još samo sad”, treba nešto da stvori ugo-đaj, raspoloženje, a već smo na drugoj si-laznoj stepenici, u zabludi sve je to bez-opasno.

Treća je navika. U ovoj fazi već se nala-ze razlozi za konzumaciju, životni pro-blemi, određene poteškoće koje su glavni uzrok. Samopouzdanje se sve više ruši i traži razlog više za pravdanje poljuljane sa-mosvijesti.

Četvrta etapa je ovisnost. To je najopas-nija i najštetnija faza. Sredstvo ovisnosti postaje važnije od svega. Sve drugo se stavlja u drugi plan.

Pojedinac traži svoje mjesto u društvu. To je jedna od potreba čovjeka da pripada grupi. Tijekom odrastanja individue u ra-nim fazama sve potrebe su najčešće zado-voljene u obitelji, a vremenom one postaju zahtjevnije.

Poseban period koji se manifestira od-bijanjem vrijednosnih sustava roditelja je period puberteta, sigurnost se traži u sku-pini vršnjaka, gdje su mogući i pozitivni i negativni utjecaji. Stoga je bitno komunici-rati, razgovarati, dogovarati se, odnosno imati uvid s kim i gdje dijete provodi slo-bodno vrijeme.

Poremećen sustav vrijednosti, nedos-ljedni odgojni postupci, identifikacija sa roditeljima ili drugi negativni uzori često su putovnica ovisnosti. Jedan od veoma važ-nih uzroka jeste neadekvatna iskorištenost slobodnog vremena.

Društvo može učiniti mnogo, od brige za kvalitetu života njegovih članova, orga-niziranih institucija, raznolikih projekata i sl. Kritika da društvo ništa ili veoma malo čini za mlade je opravdana, ali svatko od nas je dio društva i može dati svoj doprinos, stoga nemojmo zatvarati oči pred proble-mima. Često se dešava da obitelj, roditelji posljednji saznaju za krize u kojima se na-lazi njihovo dijete. Ponekad je to posljedica neznanja, a ima i primjera gdje davanjem prekomjernih količina novca se iskupljuju za svoje propuste u odgoju, bilo da je riječ o karijeri ili stavljanje obitelji u drugi plan. Društvo treba raditi na jačanju i zaštiti insti-tucije obitelji.

Navest ću nekoliko simptoma koji se javljaju kod ovisnika o narkoticima, a na-ma mogu poslužiti kao alarm, da se nešto treba poduzeti:• sukobljavanje u školi i roditeljskom

domu• nagli prekidi prijateljstva• razdražljivost• bezvoljnost, ravnodušnost• često izbivanje iz kuće• prekomjerno znojenje• drhtanje ruku• stalni umor• pospanost• nerazgovijetan govor

Navedeni simptomi odgovaraju narko-manu početniku, a slijede neki koji karak-teriziraju već kroničnog narkomana.• zapušten i neuredan izgled• zjenice prekomjerno proširene ili sužene• sunčane naočale (bez obzira na vrijeme)• smanjena radna sposobnost• sklonost krađama• košulje dugih rukava (prekrivanje ubod-

nih mjesta) Da ne bi bilo kasno, i stanje složeno,

traženi putokaz je veoma skup i često košta života pojedinca, raspada obitelji, i stagna-cije društva. Bilo riječju ili djelom djelujmo preventivno i pokušajmo učiti mlade da se raduju životu, postavljaju i ostvaruju svoje postavljene ciljeve. Umjesto krokodilskih suza i negativnih kritika nastojimo biti uzo-ri svojoj djeci, graditi obitelji u kojima dominiraju pozitivne vrijednosti, ljubav i dostojanstvo, a društvu svjetlost koja se nazire.

ŽIVOTNA ŠKOLA

Da ne bude kasno, odrastamo, pomozite!

Josipa Lovrić, prof.

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

učenjem kršćanskog nauka, a u crkvi i pri crkvenim svečanostima otmenim nastu-pom. Ova je organizirana omladina sama uz vodstvo svoga upravitelja proslavila u Hrvatskom domu Papin dan i blagdan Kri-sta Kralja, govorima, deklamacijama i pre-davanjem. To je probudilo ugodne osjećaje i kod inteligentnije publike, a negodovanje kod protivnika katoličkim društvima. Ovim se načinom mladež veže tjesnije uz svoju katoličku Crkvu, a brani od štetnih i za vjeru indiferentnih društava.

(godina je 1933., a kroniku je vodio fra Leonardo Čuturić, rodom sa Otigošća)

Priredio fra Janko Ljubos

skom, Gromiljaku, Kiseljaku, Kreševu, a u Busovači je najavio osnov.

Sigurno imaju udjela u probuđenom praktičnom životu vjernika obavljene crkvene proslave i otvaranje Lurdske špilje. Taj religiozni život opazio se u brojnijem primanju sakramenata. Ispovijedanje selja-ka u Adventu bilo je rekordno, jer ih se ispo-vijedilo više nego u samoj Korizmi.. Tome je doprinijela i blaga zima, gdje je bilo bez pravoga snijega i zime do u Januaaru.

Božićni blagdani provedeni su veoma svečano i mirno. Svečanom raspoloženju veoma je pridonijelo krasno pjevanje u crkvi jakoga mješovitog zbora, koji je s mnogo truda uvježbao i rukovodio marni otac fra Alojzije Misilo, kapelan i korista. Prvi su put pjevali u prezbiteriju uz harmo-nij, ali se to pokazalo nepraktičnim i radi razbijanja glasova o zidove i radi svraćanja pozornosti puka, te je kasnije zbor pjevao kod oltara sv. Ante. Vjersku je svijest digla i nova organizacija muške mladeži “Vojska sv. Ante”, čitanjem katol. štampe po selima,

ijekom proslave Antina jubileja osjetila se veća potreba i želja za omladinskom organizacijom sv. Ante, na koju se i Tprije pomišljalo. Na pripremljeno tlo

lagodno je bilo usaditi ovu religioznu bilj-ku. Otac župnik pozvao je mušku mladež u ovu spasonosnu Vojsku, protumačivši im prethodno značenje i dužnosti njezine. Sve, što je bilo pribranije među seoskim mom-cima, stupilo je u Antinu vojsku, te se je sve više umnožavao broj članova, dok nije pre-šao 200. Osobito je za njih bilo privlačivo zajednička sv. pričest, javne priredbe u Do-mu, davane od samih seoskih momaka. Opazili su se poslovi društva u vjerskom smjeru: manje psovke, svađe, bolje učenje kršćanskog nauka itd. Nešto kasnije osno-vana je ista organizacija odjelito za varoške momke sa pomlatkom od dječaka Ovo omladinsko društvo domaće proveniencije i osjećanja obećaje dobre rezultate, ako se bude u njemu podržavao sveđer pravi duh.

Organizator Vojske sv. Ante, fra V. Ku-lier zašao je kasnije i po drugim župama fojničkog kotara i svuda osnovao Vojsku na zamolbu župnika: u Deževicama, Brestov-

Osnutak Vojske sv. Ante i vjerski život u župi

STR

DELIKATESFojnica, Bosanska bbvl. A. Behlil

Sada je već kasno, stanje je složeno, pri kraju smo putovanja sa kojeg malo putnika ima povratni putokaz!

STR MEŠA Fojnica, Bosanska bb

SUHOMESNATIPROIZVODI

SUDŽUKICEPLJESKAVICEČEVAPČIČI

JANJETINA - TELETINA - JUNETINA

MESNICA NO. 1

FOJNICA-PRIJEVOZ d.o.o.tel.061/790-559

FOJNIČKAŠKRINJA

22 23

IZ KRONIKEFOJNIČKAŠKRINJA

roblem ovisnosti zauzima sve značaj-nije mjesto, zbog njene ekspanzije i njenih posljedica. Dakle, ovisnost je Pglobalni problem čovječanstva. Ovis-

nosti mladih, koje zauzimaju značajno mje-sto na ljestvici, su: ovisnost o alkoholu, cigaretama, narkoticima. Na konzumaciju nekih od sredstava ovisnosti utječe niz čim-benika; obitelj, pojedinac, pripadanje odre-đenim društvenim skupinama, društvo u cijelosti.

Obitelj je prva odgojna instanca, od nje-nog stava spram ovisnosti ovisi razvijanje stavova pozitivnih ili negativnih kod djece. Dakle, roditelji su prvi uzori u životu dje-teta, stoga su odgovorni za svoju djecu. Djeca rođena i odgajana u domu gdje se konzumiraju sredstva ovisnosti izložena su većem riziku, dok u obiteljima kod kojih dominira negativan stav spram sredstava ovisnosti uvelike je obeshrabren početak njihova konzumiranja.

Riječ ovisnost znači da osoba nije slo-bodna, samostalna da ne može bez nečeg ili nekog. Ovisnost može biti psihološka i fiziološka. Psihološka (duševna) ovisi o na-šoj svijesti, ponekad je nazivamo navikom, uživalac vjeruje da bez nje ne može živjeti. Fiziološka (tjelesna) se još naziva tjelesna potreba za uživanjem određenih supstanci. Kontinuiranim konzumiranjem konstantno se javlja sve veća potreba za sredstvom ovisnosti. Pojavu kada je za isto djelovanje potrebna sve veća količina sredstva ovis-nosti nazivamo tolerancijom.

Ovisnost ima svoj put nastanka. Ovis-nik se postaje u etapama koje slijede jedna iza druge.

Prva je proba. Uzimanje određenih sup-strata da bi se probali njegovi učinci, iz ra-doznalost, često na nagovor prijatelja ili....

Druga je sve češće uzimanje. Poslije prve konzumacije najčešće postoji dvojba: “Još samo sad”, treba nešto da stvori ugo-đaj, raspoloženje, a već smo na drugoj si-laznoj stepenici, u zabludi sve je to bez-opasno.

Treća je navika. U ovoj fazi već se nala-ze razlozi za konzumaciju, životni pro-blemi, određene poteškoće koje su glavni uzrok. Samopouzdanje se sve više ruši i traži razlog više za pravdanje poljuljane sa-mosvijesti.

Četvrta etapa je ovisnost. To je najopas-nija i najštetnija faza. Sredstvo ovisnosti postaje važnije od svega. Sve drugo se stavlja u drugi plan.

Pojedinac traži svoje mjesto u društvu. To je jedna od potreba čovjeka da pripada grupi. Tijekom odrastanja individue u ra-nim fazama sve potrebe su najčešće zado-voljene u obitelji, a vremenom one postaju zahtjevnije.

Poseban period koji se manifestira od-bijanjem vrijednosnih sustava roditelja je period puberteta, sigurnost se traži u sku-pini vršnjaka, gdje su mogući i pozitivni i negativni utjecaji. Stoga je bitno komunici-rati, razgovarati, dogovarati se, odnosno imati uvid s kim i gdje dijete provodi slo-bodno vrijeme.

Poremećen sustav vrijednosti, nedos-ljedni odgojni postupci, identifikacija sa roditeljima ili drugi negativni uzori često su putovnica ovisnosti. Jedan od veoma važ-nih uzroka jeste neadekvatna iskorištenost slobodnog vremena.

Društvo može učiniti mnogo, od brige za kvalitetu života njegovih članova, orga-niziranih institucija, raznolikih projekata i sl. Kritika da društvo ništa ili veoma malo čini za mlade je opravdana, ali svatko od nas je dio društva i može dati svoj doprinos, stoga nemojmo zatvarati oči pred proble-mima. Često se dešava da obitelj, roditelji posljednji saznaju za krize u kojima se na-lazi njihovo dijete. Ponekad je to posljedica neznanja, a ima i primjera gdje davanjem prekomjernih količina novca se iskupljuju za svoje propuste u odgoju, bilo da je riječ o karijeri ili stavljanje obitelji u drugi plan. Društvo treba raditi na jačanju i zaštiti insti-tucije obitelji.

Navest ću nekoliko simptoma koji se javljaju kod ovisnika o narkoticima, a na-ma mogu poslužiti kao alarm, da se nešto treba poduzeti:• sukobljavanje u školi i roditeljskom

domu• nagli prekidi prijateljstva• razdražljivost• bezvoljnost, ravnodušnost• često izbivanje iz kuće• prekomjerno znojenje• drhtanje ruku• stalni umor• pospanost• nerazgovijetan govor

Navedeni simptomi odgovaraju narko-manu početniku, a slijede neki koji karak-teriziraju već kroničnog narkomana.• zapušten i neuredan izgled• zjenice prekomjerno proširene ili sužene• sunčane naočale (bez obzira na vrijeme)• smanjena radna sposobnost• sklonost krađama• košulje dugih rukava (prekrivanje ubod-

nih mjesta) Da ne bi bilo kasno, i stanje složeno,

traženi putokaz je veoma skup i često košta života pojedinca, raspada obitelji, i stagna-cije društva. Bilo riječju ili djelom djelujmo preventivno i pokušajmo učiti mlade da se raduju životu, postavljaju i ostvaruju svoje postavljene ciljeve. Umjesto krokodilskih suza i negativnih kritika nastojimo biti uzo-ri svojoj djeci, graditi obitelji u kojima dominiraju pozitivne vrijednosti, ljubav i dostojanstvo, a društvu svjetlost koja se nazire.

ŽIVOTNA ŠKOLA

Da ne bude kasno, odrastamo, pomozite!

Josipa Lovrić, prof.

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

učenjem kršćanskog nauka, a u crkvi i pri crkvenim svečanostima otmenim nastu-pom. Ova je organizirana omladina sama uz vodstvo svoga upravitelja proslavila u Hrvatskom domu Papin dan i blagdan Kri-sta Kralja, govorima, deklamacijama i pre-davanjem. To je probudilo ugodne osjećaje i kod inteligentnije publike, a negodovanje kod protivnika katoličkim društvima. Ovim se načinom mladež veže tjesnije uz svoju katoličku Crkvu, a brani od štetnih i za vjeru indiferentnih društava.

(godina je 1933., a kroniku je vodio fra Leonardo Čuturić, rodom sa Otigošća)

Priredio fra Janko Ljubos

skom, Gromiljaku, Kiseljaku, Kreševu, a u Busovači je najavio osnov.

Sigurno imaju udjela u probuđenom praktičnom životu vjernika obavljene crkvene proslave i otvaranje Lurdske špilje. Taj religiozni život opazio se u brojnijem primanju sakramenata. Ispovijedanje selja-ka u Adventu bilo je rekordno, jer ih se ispo-vijedilo više nego u samoj Korizmi.. Tome je doprinijela i blaga zima, gdje je bilo bez pravoga snijega i zime do u Januaaru.

Božićni blagdani provedeni su veoma svečano i mirno. Svečanom raspoloženju veoma je pridonijelo krasno pjevanje u crkvi jakoga mješovitog zbora, koji je s mnogo truda uvježbao i rukovodio marni otac fra Alojzije Misilo, kapelan i korista. Prvi su put pjevali u prezbiteriju uz harmo-nij, ali se to pokazalo nepraktičnim i radi razbijanja glasova o zidove i radi svraćanja pozornosti puka, te je kasnije zbor pjevao kod oltara sv. Ante. Vjersku je svijest digla i nova organizacija muške mladeži “Vojska sv. Ante”, čitanjem katol. štampe po selima,

ijekom proslave Antina jubileja osjetila se veća potreba i želja za omladinskom organizacijom sv. Ante, na koju se i Tprije pomišljalo. Na pripremljeno tlo

lagodno je bilo usaditi ovu religioznu bilj-ku. Otac župnik pozvao je mušku mladež u ovu spasonosnu Vojsku, protumačivši im prethodno značenje i dužnosti njezine. Sve, što je bilo pribranije među seoskim mom-cima, stupilo je u Antinu vojsku, te se je sve više umnožavao broj članova, dok nije pre-šao 200. Osobito je za njih bilo privlačivo zajednička sv. pričest, javne priredbe u Do-mu, davane od samih seoskih momaka. Opazili su se poslovi društva u vjerskom smjeru: manje psovke, svađe, bolje učenje kršćanskog nauka itd. Nešto kasnije osno-vana je ista organizacija odjelito za varoške momke sa pomlatkom od dječaka Ovo omladinsko društvo domaće proveniencije i osjećanja obećaje dobre rezultate, ako se bude u njemu podržavao sveđer pravi duh.

Organizator Vojske sv. Ante, fra V. Ku-lier zašao je kasnije i po drugim župama fojničkog kotara i svuda osnovao Vojsku na zamolbu župnika: u Deževicama, Brestov-

Osnutak Vojske sv. Ante i vjerski život u župi

STR

DELIKATESFojnica, Bosanska bbvl. A. Behlil

Sada je već kasno, stanje je složeno, pri kraju smo putovanja sa kojeg malo putnika ima povratni putokaz!

STR MEŠA Fojnica, Bosanska bb

SUHOMESNATIPROIZVODI

SUDŽUKICEPLJESKAVICEČEVAPČIČI

JANJETINA - TELETINA - JUNETINA

MESNICA NO. 1

FOJNICA-PRIJEVOZ d.o.o.tel.061/790-559

KUHINJA SAVJETNIKFOJNIČKAŠKRINJA

Vodič u kvalitetniji život

ozaik je stara slikarska tehnika koja se izvodi slaganjem raznobojnih komada Mkamena, keramike i stakla stvarajući

tako umjetničke slike ili dekoracije. Najstariji poznati mozaik pronađen je u Mesopotamiji (današnji Irak) u arheološkom nalazištu Uruk i rađen je od raznobojnog kamena. Vrijeme nastanka se procijenjuje na četvrto tisućljeće prije Krista. Prvi mozaici rađeni su od obluta-ka i u 4. st. prije Krista Grci su ovu tehniku doveli na zavidan nivo izvođenjem preciznih geometrijskih formi kao i detaljnih scena pri-kazujući ljude i životinje. U razdoblju hele-nizma kao gradivni element mozaika prvi put se pojavljuju sječene kockice pripodnog ka-mena (u literaturi poznate pod imenom tesserae), i one postepeno istiskuju oblutke iz uporabe. Korištenjem malih kockica, ponekad samo nekoliko milimetara veličine, dobivena je mogućnost oponašanja slike do najsitnijih detalja. Rimljani su usavršili ovu tehniku i proslavili je po cijelom mediteranskom svije-tu. Svoje zlatno doba mozaik doživljava u Bi-zantu kada ova umjetnička forma poprima nove karakteristike pod utjecajem Istoka u stilu i korištenjem novih materijala kao što su staklene kockice zvane smalti. Zidne površine u crkvama i palačama prekrivaju se veličan-stvenim mozaicima. Likovi na zlatnim pozadi-nama u bogatim nošnjama i nakitom djeluju vanredno dekorativno. U crkvi San Vitale u Ravenni nalaze se mozaici iz 548. godine na kojima su prikazani car Justinijan i carica Teo-dora s dvorskom pratnjom, a igra svjetlosti i blještavilo boja su se neuništivo održale sto-ljećima.

Prisutan kroz cijelu povijest umjetnosti mozaik je dokazao svoju vrijednost u umjet-ničkom i dekorativnom smislu. I danas je mo-zaik omiljeno sredstvo za dekoraciju površina te obilježava arhitekturu suvremenog doba i uspješno se integrira u moderne interijere.

Projekat koji slijedi je daleko od impo-zantnosti, složenosti i ljepote koja je izvediva i koju pruža mozaik, ali predstavlja jedan mali iskorak u čarobni svijet kreacije koji je dostupan svakome od nas.

S obzirom na mjesto i vrijeme u kojem živimo nije lako doći do atraktivnog materi-jala za mozaik, tako da najčešće raspoloživi materijal predstavljaju razbijene keramičke pločice, riječni oblutci i vodenom silom ušmir-glani komadići stakla. Čuvajte razbijene ko-made dragog kućnog posuđa jer ugrađujući ih u mozaik moći ćete i dalje uživati u njihovoj

24 25

Monika i Darko Mihić

Za brokulu se zna više od 2000 godina. U 16. stoljeću brokula je rasla u Italiji i Francuskoj. Naziv biljke potječe od talijanske riječi "brocco" što znači izdanak.Jeste li znali da Mlada brokula može spriječiti rak želuca. Brokula uklanja oštećenja na krvnim žilama. Brokula i kupus štite od upale pluća.

Priprema:

½ pakiranja lisnatog tijesta300 g cvjetova brokule200 g šunkarice200 g trapista 3 jaja200 ml kiselog vrhnja½ žlice origanaulje, sol i mljeveni crni papar

Na pobrašnjenoj površini od lisnatog tijesta razvući koru. Koru stavimo u okruglu posudu i odsječemo krajeve koji vise. Na više mjesta koru izbockamo vilicom. U lonac sa proključalom vodom stavimo cvjetove brokule da se skuhaju. Šunkaricu isije-čemo na kocke i nanesemo na koru. Iscijeđene skuhane cvjetove brokule poredamo po šunkarici. Na brokulu nanesemo krupno izribani sir. U posudi razlupamo dva jaja i izmutimo žlicom za mućenje, dodamo vrhnje, origano i promješamo. Dobi-jenom mješavinom prelijemo sastojke u posudi. Preostalo jaje umutimo i prelijemo preko svega. Pečemo 30 min. na 180˚.

Piše Božana Tuka

MODNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA

Drage naše, uvijek moderne, čitateljice!Pomoći ćemo vam približiti modne

trendove i učiniti vas kraljicama ljeta!Ono što će obilježiti vruče mjesece

svakako je kombinezon, dugi ili kratki - svejedno!

Uz to će se ponajviše nositi "safari haljinice" (sa dugmićima, ravnog kroja) ili prozračne, lepršave (sa volanima ili resicama), uglavnom jako kratke, do pola butine.

Na majicama nosite pametne poruke i lude grafite, zatim životinjske printove, plemenske motive jarkih boja.

Priredila Ivana Cvjetković

MLADI KREATIVCIFOJNIČKAŠKRINJA

Mozaik

U bojama neka prevladavaju pastelni i blagi tonovi, sa "divljim" detaljima, ali svakako mnoštvo bijele i jeansa.

Također, sportsko je in; drage dame, i trenirka može biti privlačna.

Na vašim njegovanim i preplanulim no-gama neka se nađu remenaste ravne sanda-le, popularnije pod nazivom "rimljanke", te jako viiiiisoke sandale, a najveći hit su vi-soke štikle u smeđoj koži, sa drvenim peta-ma - "klompe".

Sve modno osvještene žene već znaju, no da napomenemo, u trendu su proštepane četvrtaste torbice, sa lančanim remenom (kopije Chanela), ali možete nositi sve boje, dizajne i oblike, jednostavno vaš izbor...

Potrudite se da vaš make up bude pro-zračan, ne želite izgledati masno i rastop-ljeno na suncu, te se zaštitite od foto-stare-nja; koristite samo hidratantnu kremu i vodootpornu maskaru, a na tijelo svakako nanesite sprej sa zaštitnim faktorom protiv UV zračenja.

Frizure i boje kose su gotovo sve in, ovise samo o obliku vašeg lica, te boji puti i očiju.

Nokti trebaju biti sjajni, jako ukrašeni, prekriveni mnoštvom šljokica i cirkona.

Nakit neka ukrašava vas, a ne vi njega, pa budite umjereni.

In su naočale svih oblika, posebno "pilot" i "Ozzy".

Za dečke: od vas se očekuje da se odje-nete u vesele boje i odjeću laganih materija-la, i nipošto da budete uštogljeni, nego kako vam godine i nalažu, opušteni.

: uske jeans hlaće i bijela maji-ca elegantni su za dan, ali i izazovni za noć; iskoristite to!

Super savjet

I vi možete biti modna kraljica ljeta!

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

iti kreativan, podrazumijeva na sebi svojstven način prikazati svoju aktivnost i njene produkte. Sadržaj aktiv-nosti svatko od nas će različito percipirati, tumačiti, Bdoživjeti kao i prezentirati. To je kreativnost, biti svoj,

prepoznatljiv. Već od ranog djetinjstva evidentne su razlike, svatko ima svoj način iskazivanja svoje kreativnosti. Da bi dali prostora razvoju individualne kreativnosti, treba je poti-cati, usmjeravati i nesmetano razvijati.

Postoji bezbroj načina i primjera koji nam pokazuju na koji način se kreativno stvaralaštvo može manifestirati. Od ideje do kvalitetnih radova. Vođeni stručnim osobama, uz mo-tivirajući poticaj nastaju djela kojima se divimo.

U našoj školi uz svakodnevni marljivi rad naših učenika, nastavnog osoblja i drugih čimbenika mnogo je primjera krea-tivnosti na djelu. Ovaj put smo pripremili dio izložbenog prostora kojeg zajednički uređuju profesorica likovne kulture Ana Vidović i marljivi učenici naše škole. Izložba traje tije-kom cijele godine, prateći aktualnosti i izložbeni sadržaji se usklađuju, od blagdanskih do značajnijih datuma.

ljepoti šara i boja. Nešto atraktivniji, ali i skuplji materijal možete kupiti u prodavao-nicama hobi-materijala.

Slika 1 - Potreban materijal i alat: sta-klene mozaične pločice, par razbijenih tanju-ra, oblutci, komadići stakla, keramički ljepak za vanjsku uporabu, masa za fugiranje i kera-mička kliješta.

Slika 2 - Betonska podloga je idealna za mozaik, a kako naši životni prostori obiluju betonskim površinama nije teško pronaći po-desnu površinu za rad. Podlogu je potrebno temeljito očistiti i okvirno raspodijeliti dijelo-ve kompozicije.

Slika 3 - Zamiješati određenu količinu ljepka za pločice i nanijeti tanki sloj na dio radne površine, dio po dio uranjajući komade mozaika. Kada se završi zamišljena slika po-trebno je sačekati 24 h puštajući ljepak da se osuši.

Slika 4 - Zamiješati masu za fugiranje (pročitajte uputstvo proizvođača) i špahtlom je nanijeti na mozaik ispunjavajući fuge ma-som. Pustiti 15-ak minuta da se masa učvrsti, a zatim mokrom spužvom skidati višak mase. Postupak ponoviti više puta dok mozaik ne bude u potpunosti čist i sjajan.

Slika 5 - Ma kako mali i skroman, mo-zaik će unijeti dašak svježine i orginalnosti u vaš životni prostor.

Mi se od srca zahvaljujemo za priređene gozbe za oči. Dakle, ovo je samo dio, a potencijal naših učenika je neiscrpno vrelo koje osvježava našu svakodnevnicu.

Josipa Lovrić, prof.

KREATIVNOST NA DJELU

OŠ“Ivan Goran Kovačić“

Lisnato tijestosa brokulom

Lisnato tijestosa brokulom

KUHINJA SAVJETNIKFOJNIČKAŠKRINJA

Vodič u kvalitetniji život

ozaik je stara slikarska tehnika koja se izvodi slaganjem raznobojnih komada Mkamena, keramike i stakla stvarajući

tako umjetničke slike ili dekoracije. Najstariji poznati mozaik pronađen je u Mesopotamiji (današnji Irak) u arheološkom nalazištu Uruk i rađen je od raznobojnog kamena. Vrijeme nastanka se procijenjuje na četvrto tisućljeće prije Krista. Prvi mozaici rađeni su od obluta-ka i u 4. st. prije Krista Grci su ovu tehniku doveli na zavidan nivo izvođenjem preciznih geometrijskih formi kao i detaljnih scena pri-kazujući ljude i životinje. U razdoblju hele-nizma kao gradivni element mozaika prvi put se pojavljuju sječene kockice pripodnog ka-mena (u literaturi poznate pod imenom tesserae), i one postepeno istiskuju oblutke iz uporabe. Korištenjem malih kockica, ponekad samo nekoliko milimetara veličine, dobivena je mogućnost oponašanja slike do najsitnijih detalja. Rimljani su usavršili ovu tehniku i proslavili je po cijelom mediteranskom svije-tu. Svoje zlatno doba mozaik doživljava u Bi-zantu kada ova umjetnička forma poprima nove karakteristike pod utjecajem Istoka u stilu i korištenjem novih materijala kao što su staklene kockice zvane smalti. Zidne površine u crkvama i palačama prekrivaju se veličan-stvenim mozaicima. Likovi na zlatnim pozadi-nama u bogatim nošnjama i nakitom djeluju vanredno dekorativno. U crkvi San Vitale u Ravenni nalaze se mozaici iz 548. godine na kojima su prikazani car Justinijan i carica Teo-dora s dvorskom pratnjom, a igra svjetlosti i blještavilo boja su se neuništivo održale sto-ljećima.

Prisutan kroz cijelu povijest umjetnosti mozaik je dokazao svoju vrijednost u umjet-ničkom i dekorativnom smislu. I danas je mo-zaik omiljeno sredstvo za dekoraciju površina te obilježava arhitekturu suvremenog doba i uspješno se integrira u moderne interijere.

Projekat koji slijedi je daleko od impo-zantnosti, složenosti i ljepote koja je izvediva i koju pruža mozaik, ali predstavlja jedan mali iskorak u čarobni svijet kreacije koji je dostupan svakome od nas.

S obzirom na mjesto i vrijeme u kojem živimo nije lako doći do atraktivnog materi-jala za mozaik, tako da najčešće raspoloživi materijal predstavljaju razbijene keramičke pločice, riječni oblutci i vodenom silom ušmir-glani komadići stakla. Čuvajte razbijene ko-made dragog kućnog posuđa jer ugrađujući ih u mozaik moći ćete i dalje uživati u njihovoj

24 25

Monika i Darko Mihić

Za brokulu se zna više od 2000 godina. U 16. stoljeću brokula je rasla u Italiji i Francuskoj. Naziv biljke potječe od talijanske riječi "brocco" što znači izdanak.Jeste li znali da Mlada brokula može spriječiti rak želuca. Brokula uklanja oštećenja na krvnim žilama. Brokula i kupus štite od upale pluća.

Priprema:

½ pakiranja lisnatog tijesta300 g cvjetova brokule200 g šunkarice200 g trapista 3 jaja200 ml kiselog vrhnja½ žlice origanaulje, sol i mljeveni crni papar

Na pobrašnjenoj površini od lisnatog tijesta razvući koru. Koru stavimo u okruglu posudu i odsječemo krajeve koji vise. Na više mjesta koru izbockamo vilicom. U lonac sa proključalom vodom stavimo cvjetove brokule da se skuhaju. Šunkaricu isije-čemo na kocke i nanesemo na koru. Iscijeđene skuhane cvjetove brokule poredamo po šunkarici. Na brokulu nanesemo krupno izribani sir. U posudi razlupamo dva jaja i izmutimo žlicom za mućenje, dodamo vrhnje, origano i promješamo. Dobi-jenom mješavinom prelijemo sastojke u posudi. Preostalo jaje umutimo i prelijemo preko svega. Pečemo 30 min. na 180˚.

Piše Božana Tuka

MODNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA

Drage naše, uvijek moderne, čitateljice!Pomoći ćemo vam približiti modne

trendove i učiniti vas kraljicama ljeta!Ono što će obilježiti vruče mjesece

svakako je kombinezon, dugi ili kratki - svejedno!

Uz to će se ponajviše nositi "safari haljinice" (sa dugmićima, ravnog kroja) ili prozračne, lepršave (sa volanima ili resicama), uglavnom jako kratke, do pola butine.

Na majicama nosite pametne poruke i lude grafite, zatim životinjske printove, plemenske motive jarkih boja.

Priredila Ivana Cvjetković

MLADI KREATIVCIFOJNIČKAŠKRINJA

Mozaik

U bojama neka prevladavaju pastelni i blagi tonovi, sa "divljim" detaljima, ali svakako mnoštvo bijele i jeansa.

Također, sportsko je in; drage dame, i trenirka može biti privlačna.

Na vašim njegovanim i preplanulim no-gama neka se nađu remenaste ravne sanda-le, popularnije pod nazivom "rimljanke", te jako viiiiisoke sandale, a najveći hit su vi-soke štikle u smeđoj koži, sa drvenim peta-ma - "klompe".

Sve modno osvještene žene već znaju, no da napomenemo, u trendu su proštepane četvrtaste torbice, sa lančanim remenom (kopije Chanela), ali možete nositi sve boje, dizajne i oblike, jednostavno vaš izbor...

Potrudite se da vaš make up bude pro-zračan, ne želite izgledati masno i rastop-ljeno na suncu, te se zaštitite od foto-stare-nja; koristite samo hidratantnu kremu i vodootpornu maskaru, a na tijelo svakako nanesite sprej sa zaštitnim faktorom protiv UV zračenja.

Frizure i boje kose su gotovo sve in, ovise samo o obliku vašeg lica, te boji puti i očiju.

Nokti trebaju biti sjajni, jako ukrašeni, prekriveni mnoštvom šljokica i cirkona.

Nakit neka ukrašava vas, a ne vi njega, pa budite umjereni.

In su naočale svih oblika, posebno "pilot" i "Ozzy".

Za dečke: od vas se očekuje da se odje-nete u vesele boje i odjeću laganih materija-la, i nipošto da budete uštogljeni, nego kako vam godine i nalažu, opušteni.

: uske jeans hlaće i bijela maji-ca elegantni su za dan, ali i izazovni za noć; iskoristite to!

Super savjet

I vi možete biti modna kraljica ljeta!

BROJ 4 BROJ 4SVIBANJ/LIPANJ 2010. SVIBANJ/LIPANJ 2010.

iti kreativan, podrazumijeva na sebi svojstven način prikazati svoju aktivnost i njene produkte. Sadržaj aktiv-nosti svatko od nas će različito percipirati, tumačiti, Bdoživjeti kao i prezentirati. To je kreativnost, biti svoj,

prepoznatljiv. Već od ranog djetinjstva evidentne su razlike, svatko ima svoj način iskazivanja svoje kreativnosti. Da bi dali prostora razvoju individualne kreativnosti, treba je poti-cati, usmjeravati i nesmetano razvijati.

Postoji bezbroj načina i primjera koji nam pokazuju na koji način se kreativno stvaralaštvo može manifestirati. Od ideje do kvalitetnih radova. Vođeni stručnim osobama, uz mo-tivirajući poticaj nastaju djela kojima se divimo.

U našoj školi uz svakodnevni marljivi rad naših učenika, nastavnog osoblja i drugih čimbenika mnogo je primjera krea-tivnosti na djelu. Ovaj put smo pripremili dio izložbenog prostora kojeg zajednički uređuju profesorica likovne kulture Ana Vidović i marljivi učenici naše škole. Izložba traje tije-kom cijele godine, prateći aktualnosti i izložbeni sadržaji se usklađuju, od blagdanskih do značajnijih datuma.

ljepoti šara i boja. Nešto atraktivniji, ali i skuplji materijal možete kupiti u prodavao-nicama hobi-materijala.

Slika 1 - Potreban materijal i alat: sta-klene mozaične pločice, par razbijenih tanju-ra, oblutci, komadići stakla, keramički ljepak za vanjsku uporabu, masa za fugiranje i kera-mička kliješta.

Slika 2 - Betonska podloga je idealna za mozaik, a kako naši životni prostori obiluju betonskim površinama nije teško pronaći po-desnu površinu za rad. Podlogu je potrebno temeljito očistiti i okvirno raspodijeliti dijelo-ve kompozicije.

Slika 3 - Zamiješati određenu količinu ljepka za pločice i nanijeti tanki sloj na dio radne površine, dio po dio uranjajući komade mozaika. Kada se završi zamišljena slika po-trebno je sačekati 24 h puštajući ljepak da se osuši.

Slika 4 - Zamiješati masu za fugiranje (pročitajte uputstvo proizvođača) i špahtlom je nanijeti na mozaik ispunjavajući fuge ma-som. Pustiti 15-ak minuta da se masa učvrsti, a zatim mokrom spužvom skidati višak mase. Postupak ponoviti više puta dok mozaik ne bude u potpunosti čist i sjajan.

Slika 5 - Ma kako mali i skroman, mo-zaik će unijeti dašak svježine i orginalnosti u vaš životni prostor.

Mi se od srca zahvaljujemo za priređene gozbe za oči. Dakle, ovo je samo dio, a potencijal naših učenika je neiscrpno vrelo koje osvježava našu svakodnevnicu.

Josipa Lovrić, prof.

KREATIVNOST NA DJELU

OŠ“Ivan Goran Kovačić“

Lisnato tijestosa brokulom

Lisnato tijestosa brokulom

26 BROJ 4 SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Fojnicavl. A Prozo

tel.061 507 041

Pogled u stranu

Ne znam šta tražišNe znam da li tražiš, bilo štaLice ti nalik božanskom reljefuNe skrivaj pogled u stranu Skriti ga ne možešZapravo Od mene ga nikada skrivala nisi Osim u snovimaUplašena si i krhka Ko zadnji jesenji list moje avlijske lipeŠutiŠto bi se pravdalaKomeIma li smislaKakav stil, moral, karakter...Djevojko, ženo... Živiš u svijetu prolaznih gadostiNe skrivaj pogled Ne želim ti nauditiČak ne žudim ni da te dodirnemBudi moja ljupka princezaŽelim te čuvati od zlih prinčevaI vještica iz otrcanih bajkiNe Ne prilazi mi Ne dodiruj meAko to uradiš pretvorit ću se u prahSamo budi tu gdje jesiI nastavi da tražiš

Nemoj bježati

Kažeš Da voliš kad pričamO ludilu O stvarnosti kojaGubi privid... Naslađuješ seMome Ogoljevanju do dna

Prihvatam Bol kao slutnjuSlatku neizvjesnost Trošim jeKao zadnje pare.. Nemoj bježati Želim samo Da ti se približim

Ako se ikada sretnemo

Jesu li Pjesničke imaginacijeStvarne izražajne figureVanrealnih nadahnućaIli su samo Iskre slobodePjesnikova posljednjegTreptaja oka

Da li je putanja stihaJedina kosmička energijaIza koje vječnoOstaje tragAko suProstori riječiNajsigurnije utočišteNikad izgovorenih iluzija

...

Sretnemo li se IkadaPotražit ću odgovoreU tvojim zjenama

Bilješka o piscu

Hakija Karić, rođen je 1966. godine u mjestu Palanka kraj Brčkog. Još od rane mladosti pokazivao je veliko interesovanje za poeziju.

Do sada je objavio četiri zbirke poezije za odrasle:

Tebi, moja Bosno, Verlag Schmitz, Njemačka, 1993.; Utihle avlije, Bosanska riječ, Wuppertal-Tuzla, 1994.; Ožiljci, Književni klub “Midhat Begić”, Brčko, 1998.; Otisak izgužvanih snova, Bosanska riječ, Tuzla, 2004.

Zbirka poezije za djecu:Košulja bez sna, Književni klub Brčko

distrikt BiH, 2008.

Živi u rodnom mjestu. Bavi se novi-narstvom i književnim radom. Član je Društva novinara BiH. Također je član rukovodstva Književnog kluba Brčko dis-trikta BiH i redakcije časopisa za književ-nost i kulturu RIJEČ, koga izdaje pomenuti Književni klub.

Zora

Molio sam te da pogledaš zvijezdeDa zrakneš na Mliječni putDa sjetnim trepavicama pomiluješ Obole usnulog grada

Molio sam te da pružiš ruke ka svicimaDa uzdah zrikavcima dašPotokom usnulim da potečešTrave nepokošene da zatalasaš

Molio sam te da bar mene pogledašDa mi očima nadu dašRiječima da razbiješ brda strahaOsmijehom kosmos da osvojiš

Kad si podigla umorni pogledVeć je zora na pragu bilaLjepota noći ode u beskrajS njom nestadoh i ja

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

caffe “Fontana”F O J N I C A“BUCO”

mini servisdijagnostikaautoklimevulkanizerautopraonica

Hakija Karić

26 BROJ 4 SVIBANJ/LIPANJ 2010.

Fojnicavl. A Prozo

tel.061 507 041

Pogled u stranu

Ne znam šta tražišNe znam da li tražiš, bilo štaLice ti nalik božanskom reljefuNe skrivaj pogled u stranu Skriti ga ne možešZapravo Od mene ga nikada skrivala nisi Osim u snovimaUplašena si i krhka Ko zadnji jesenji list moje avlijske lipeŠutiŠto bi se pravdalaKomeIma li smislaKakav stil, moral, karakter...Djevojko, ženo... Živiš u svijetu prolaznih gadostiNe skrivaj pogled Ne želim ti nauditiČak ne žudim ni da te dodirnemBudi moja ljupka princezaŽelim te čuvati od zlih prinčevaI vještica iz otrcanih bajkiNe Ne prilazi mi Ne dodiruj meAko to uradiš pretvorit ću se u prahSamo budi tu gdje jesiI nastavi da tražiš

Nemoj bježati

Kažeš Da voliš kad pričamO ludilu O stvarnosti kojaGubi privid... Naslađuješ seMome Ogoljevanju do dna

Prihvatam Bol kao slutnjuSlatku neizvjesnost Trošim jeKao zadnje pare.. Nemoj bježati Želim samo Da ti se približim

Ako se ikada sretnemo

Jesu li Pjesničke imaginacijeStvarne izražajne figureVanrealnih nadahnućaIli su samo Iskre slobodePjesnikova posljednjegTreptaja oka

Da li je putanja stihaJedina kosmička energijaIza koje vječnoOstaje tragAko suProstori riječiNajsigurnije utočišteNikad izgovorenih iluzija

...

Sretnemo li se IkadaPotražit ću odgovoreU tvojim zjenama

Bilješka o piscu

Hakija Karić, rođen je 1966. godine u mjestu Palanka kraj Brčkog. Još od rane mladosti pokazivao je veliko interesovanje za poeziju.

Do sada je objavio četiri zbirke poezije za odrasle:

Tebi, moja Bosno, Verlag Schmitz, Njemačka, 1993.; Utihle avlije, Bosanska riječ, Wuppertal-Tuzla, 1994.; Ožiljci, Književni klub “Midhat Begić”, Brčko, 1998.; Otisak izgužvanih snova, Bosanska riječ, Tuzla, 2004.

Zbirka poezije za djecu:Košulja bez sna, Književni klub Brčko

distrikt BiH, 2008.

Živi u rodnom mjestu. Bavi se novi-narstvom i književnim radom. Član je Društva novinara BiH. Također je član rukovodstva Književnog kluba Brčko dis-trikta BiH i redakcije časopisa za književ-nost i kulturu RIJEČ, koga izdaje pomenuti Književni klub.

Zora

Molio sam te da pogledaš zvijezdeDa zrakneš na Mliječni putDa sjetnim trepavicama pomiluješ Obole usnulog grada

Molio sam te da pružiš ruke ka svicimaDa uzdah zrikavcima dašPotokom usnulim da potečešTrave nepokošene da zatalasaš

Molio sam te da bar mene pogledašDa mi očima nadu dašRiječima da razbiješ brda strahaOsmijehom kosmos da osvojiš

Kad si podigla umorni pogledVeć je zora na pragu bilaLjepota noći ode u beskrajS njom nestadoh i ja

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

caffe “Fontana”F O J N I C A“BUCO”

mini servisdijagnostikaautoklimevulkanizerautopraonica

Hakija Karić

Iz samostanske riznice

fra Anđeo Zvjezdovićrođen u gradu Vrhbosni (lokalitet današnjeg Blažuja kod Sarajeva)

od ugledne plemićke bogumilske obitelji. Kao odrastao mladić slušao je propovijedi sv. Jakova Markijskog i obratio se na katoličku vjeru, a odmah zatim od istog sveca bio primljen u franjevački Red i dobio ime fra Anđeo.

Umro je u Fojnici na Pazarnicama, na glasu svetosti, 7. lipnja 1498.

Svetom misom na Kaštelima, 27. svibnja 1463., komemoriran je njegov hrabri korak – izlazak pred

osvajača Mehmeda II. el Fatiha i dobivanje Ahdname.

Svake godine, 7. lipnja, komemoriramo fra Anđelovu smrt.

Ahdnama sultana Mehmeda II. el Fatiha

Izdana na Milodraževu, 28. svibnja 1463. godine

Bl. fra Anđeo Zvjezdović Plašt fra Anđela Zvjezdovića