Fojnička škrinja broj 20

fojničkafojničkaškrinjaškrinjaBroj 20

siječanj/veljača 2013.cijena 2 KM

Broj 20siječanj/veljača 2013.

cijena 2 KM

9 771986 592001

ISSN 1986 - 5929

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

2 BROJ 20 SIJEČANJ/VELJAČA 2013. 3BROJ 20SIJEČANJ/VELJAČA 2013.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 20, siječanj/veljača 2013. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica • Urednički savjet: Danijel Bošnjak,

Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić • lektura: Leonora Lovrić Drmač • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail:

[email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

PROSINAC 2012./SIJEČANJ 2013.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Marija Rajić, 1931.

Lucija Grgić, 1949.

Ana Gujić, 1929.

Anđa Batinić, 1930.

Ivan Markota, 1936.

Stipo Cvjetković, 1938.

Luka Bilić, 1960.

Mato Gudić, 1939.

Marjan Kapetanović, 1936.

Ana Markota, 1943.

Niko Oroz, 1947.

Kata Miličević, 1942.

Pero Iviš, 1955.

Alojzije Taraba i Maja-Dijana Vicić

Josip BošnjakZdenko Bošnjak i Nikolina, rođ. Lovrić

Leo JosipovićBoro Josipović i Danijela, rođ. Krajinović

David DavidovićMišo Davidović i Marijana, rođ. Katava

Emanuel Pecirep

Pero Pecirep i Katrina, rođ. Ostojić

Josip TarabaAlojzije Taraba i Maja-Dijana Vicić

Dragi prijatelji Fojničke škrinje,

iza nas je ostalo veoma uzbudljivo vrijeme u kojem su najavljivali brz i

bezbolan nestanak našeg planeta, dramatične preokrete na političkoj karti svijeta,

pa onda i one, nimalo manje važne za nas, na lokalnoj razini.

Ali, evo nas, na početku 2013. godine! I što nam je taj početak dosad

ponudio? Puno obećanja i lijepih želja, nakon toga uobičajenu, sivu svakodnevicu.

Protiv nje se Fojnica bori na razne načine.

Pravi ljudi na pravom mjestu uspjeli su realizirati ideje koje gradu donose

živost. Ne život, energično kolanje ideja, novca i dobrog raspoloženja, nego živost

- minimaliziran i marginaliziran dah prisutnosti. Par projekata, poput samostalne

izložbe Jelene Cvjetković , humanitarne akcije "I oni su djeca", te ekološke akcije

spašavanja Gotuše, zaslužuju daleko veću pozornost. Međutim, našu pažnju i dalje

više privlače pogrešni ljudi na pogrešnom mjestu. Sramotni unutarstranački

incidenti, slični i gori ispadi presjedavajućeg Općinskog vijeća, toleriraju se i

odgađaju se sankcije...

Zašto Fojnica ne može biti ujedinjena oko egzistencijalnih pitanja vode, zraka,

empatije i kulture? Zašto stanovnici Fojnice trpe samovolju nekolicine ljudi bez

obraza, bez morala, bez znanja? Zar se niti u ovako maloj čaršiji ne zna tko je

pošten čovjek? Koliko još Fojnicu treba smanjiti kako bismo shvatili gdje smo i tko

je tko?

Srećom, još imamo mladih ljudi koji žele kreirati svoju sudbinu na

potencijalima općine. Optimističan uzorak u članku Ivana Katavića daje malo

nade... Srećom, tu je i "Fojnička škrinja", još uvijek...

Biti netko drugi, dozvoljeno je u vrijeme maškara. Poslije toga se vraćamo sebi

i onome što su nas naučili svi koji nas vole: Bog, majka i otac, braća i sestre,

prijatelji. Prekratak je život da bismo bili i oholi.

tvorine, heklani i vezeni radovi, te fojnički i bosansko-hercegovački su-veniri.

Izložbu je otvorio Jakov Gavran, predsjednik HKD "Napredak" Fojni-ca. Naime, Napredak je Jelenu pomo-gao materijalom za slikanje.

Izložba je bila prodajne naravi.Ova umjetnica ima desetak hobija,

a inače je nezaposlena medincinska sestra koja na ovaj način zarađuje za život. No, kako kaže, biti umjetnik u BiH znači biti siromah.

Požalila se Jelena na prodaju slika i radova te na podršku općine, koje ustvari uopće nemaju, ni ona, niti os-tali umjetnici. No, zadovoljna je činje-nicom da radi ono što voli i da je slobodna kao ptica.

Jelena slika, hekla, veze, plete, oslikava jaja, izrađuje različite suve-nire, sakuplja ljekovito bilje, proiz-vodi med, a njeni likeri i marmelade nadaleko su hvaljeni, kao i torte i kolači.

Kroz godine se ova umjetnica usa-vršavala, primila je nebrojene pohva-le i priznanja, te Fojnicu propagira u njenom najljepšem izdanju.

Ima li uopće ljepšeg prikaza jed-nog grada nego kroz talentiranu i vri-jednu mladu ženu i njenu umjetnost?

subotu 22. prosinca 2012. godine u organizaciji HKD "Napredak", Upodružnice Fojnica, u dvorani

hotela "Reumal" u Fojnici održana je druga samostalna izložba slobodne fojničke umjetnice Jelene Cvjetković.

Izloženo je oko pedeset slika ra-đenih tehnikom ulje i akril na platnu, enkaustičkom tehnikom i ebru tehni-kom (slikanje na vodi). Osim vrhun-skih slika izložene su i Jelenine ruko-

Dok ima duše, bit će iOdržana druga samostalna izložba fojničke umjetnice Jelene Cvjetković

Piše Ivana CVJETKOVIĆ KOMŠIĆ

2 BROJ 20 SIJEČANJ/VELJAČA 2013. 3BROJ 20SIJEČANJ/VELJAČA 2013.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 20, siječanj/veljača 2013. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica • Urednički savjet: Danijel Bošnjak,

Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić • lektura: Leonora Lovrić Drmač • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail:

[email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

PROSINAC 2012./SIJEČANJ 2013.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Marija Rajić, 1931.

Lucija Grgić, 1949.

Ana Gujić, 1929.

Anđa Batinić, 1930.

Ivan Markota, 1936.

Stipo Cvjetković, 1938.

Luka Bilić, 1960.

Mato Gudić, 1939.

Marjan Kapetanović, 1936.

Ana Markota, 1943.

Niko Oroz, 1947.

Kata Miličević, 1942.

Pero Iviš, 1955.

Alojzije Taraba i Maja-Dijana Vicić

Josip BošnjakZdenko Bošnjak i Nikolina, rođ. Lovrić

Leo JosipovićBoro Josipović i Danijela, rođ. Krajinović

David DavidovićMišo Davidović i Marijana, rođ. Katava

Emanuel Pecirep

Pero Pecirep i Katrina, rođ. Ostojić

Josip TarabaAlojzije Taraba i Maja-Dijana Vicić

Dragi prijatelji Fojničke škrinje,

iza nas je ostalo veoma uzbudljivo vrijeme u kojem su najavljivali brz i

bezbolan nestanak našeg planeta, dramatične preokrete na političkoj karti svijeta,

pa onda i one, nimalo manje važne za nas, na lokalnoj razini.

Ali, evo nas, na početku 2013. godine! I što nam je taj početak dosad

ponudio? Puno obećanja i lijepih želja, nakon toga uobičajenu, sivu svakodnevicu.

Protiv nje se Fojnica bori na razne načine.

Pravi ljudi na pravom mjestu uspjeli su realizirati ideje koje gradu donose

živost. Ne život, energično kolanje ideja, novca i dobrog raspoloženja, nego živost

- minimaliziran i marginaliziran dah prisutnosti. Par projekata, poput samostalne

izložbe Jelene Cvjetković , humanitarne akcije "I oni su djeca", te ekološke akcije

spašavanja Gotuše, zaslužuju daleko veću pozornost. Međutim, našu pažnju i dalje

više privlače pogrešni ljudi na pogrešnom mjestu. Sramotni unutarstranački

incidenti, slični i gori ispadi presjedavajućeg Općinskog vijeća, toleriraju se i

odgađaju se sankcije...

Zašto Fojnica ne može biti ujedinjena oko egzistencijalnih pitanja vode, zraka,

empatije i kulture? Zašto stanovnici Fojnice trpe samovolju nekolicine ljudi bez

obraza, bez morala, bez znanja? Zar se niti u ovako maloj čaršiji ne zna tko je

pošten čovjek? Koliko još Fojnicu treba smanjiti kako bismo shvatili gdje smo i tko

je tko?

Srećom, još imamo mladih ljudi koji žele kreirati svoju sudbinu na

potencijalima općine. Optimističan uzorak u članku Ivana Katavića daje malo

nade... Srećom, tu je i "Fojnička škrinja", još uvijek...

Biti netko drugi, dozvoljeno je u vrijeme maškara. Poslije toga se vraćamo sebi

i onome što su nas naučili svi koji nas vole: Bog, majka i otac, braća i sestre,

prijatelji. Prekratak je život da bismo bili i oholi.

tvorine, heklani i vezeni radovi, te fojnički i bosansko-hercegovački su-veniri.

Izložbu je otvorio Jakov Gavran, predsjednik HKD "Napredak" Fojni-ca. Naime, Napredak je Jelenu pomo-gao materijalom za slikanje.

Izložba je bila prodajne naravi.Ova umjetnica ima desetak hobija,

a inače je nezaposlena medincinska sestra koja na ovaj način zarađuje za život. No, kako kaže, biti umjetnik u BiH znači biti siromah.

Požalila se Jelena na prodaju slika i radova te na podršku općine, koje ustvari uopće nemaju, ni ona, niti os-tali umjetnici. No, zadovoljna je činje-nicom da radi ono što voli i da je slobodna kao ptica.

Jelena slika, hekla, veze, plete, oslikava jaja, izrađuje različite suve-nire, sakuplja ljekovito bilje, proiz-vodi med, a njeni likeri i marmelade nadaleko su hvaljeni, kao i torte i kolači.

Kroz godine se ova umjetnica usa-vršavala, primila je nebrojene pohva-le i priznanja, te Fojnicu propagira u njenom najljepšem izdanju.

Ima li uopće ljepšeg prikaza jed-nog grada nego kroz talentiranu i vri-jednu mladu ženu i njenu umjetnost?

subotu 22. prosinca 2012. godine u organizaciji HKD "Napredak", Upodružnice Fojnica, u dvorani

hotela "Reumal" u Fojnici održana je druga samostalna izložba slobodne fojničke umjetnice Jelene Cvjetković.

Izloženo je oko pedeset slika ra-đenih tehnikom ulje i akril na platnu, enkaustičkom tehnikom i ebru tehni-kom (slikanje na vodi). Osim vrhun-skih slika izložene su i Jelenine ruko-

Dok ima duše, bit će iOdržana druga samostalna izložba fojničke umjetnice Jelene Cvjetković

Piše Ivana CVJETKOVIĆ KOMŠIĆ

4 5

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

U ASA Art Galeriji u Sarajevu, u četvrtak, 17. siječnja, otvorena je humanitarna prodajna izložba fotografija bh. fotoreportera I oni su djeca s koje je sav prihod doniran našoj ustanovi.

Tradicionalni Božićno-novogodišnji šahovski turnir

Otvorena humanitarna izložba "I oni su djeca"

www.zavoddrin (foto: H. Čukle) tin Inzko, koji je svojim prisustvom i kupovinom većeg broja fotografija podržao ovu akciju. Prisutnima su se na otvaranju obratili direktorica Zavoda Samiha Hodžić, pokrovitelj izložbe ministar rada i socijalne politike FBiH Vjekoslav Čamber, i jedan od organizatora Marijan Karaula. Opuštajuću i jako ugodnu atmosferu upotpunjavale su note i lagana muzika “DRIN benda”.

Pedeset radova, vrijednih i veselih fotografija odabranih od strane gospodina Milutina Stojčevića, bilo je izloženo po jako simboličnoj cijeni od 150 KM. Radi se o fotografijama iz sva-kodnevnog života, zanimljivim trenutcima koji su zahvaljujući upravo ovim humanim ljudima i njihovom izoštrenom oku i spretnosti ostali vječno zabilježeni.

Odziv je bio veliki tako da je do sada prodano i rezervirano više od polovine izloženih fotografija. Postavka će biti otvorena sedam dana u prostorijama ASA galerije, koja je besplatno ustupila svoj prostor za izložbu.

Ovom prilikom Zavod Drin se od srca zahvaljuje svima koji su bili dio ove humane akcije.

a inicijativu fra Marijana Karaule i gospodina Marija Iličića pokrenuta je humanitarna akcija kojom bi se prikupila Nsredstva neophodna za opremanje kabineta za muzikote-

rapiju za korisnike Zavoda Drin. U tu svrhu petnaest fotografa, koji rade za tiskovne i online medije iz cijele BiH, poklonili su po nekoliko svojih fotografija te organizirali izložbu u namjeri da pomognu prvenstveno našim najmlađim korisnicima. U huma-noj akciji i izložbi sudjelovali su: Dženan Kriještorac, Muhamed Tunović, Fuad Fočo, Ivan Šebalj, Jasmin Brutus, Milutin Stojče-vić, Mario Iličić, Stojan Lasić, Aleksandar Čavić, Dado Ruvić, Almir Panjeta, Mia Bezjak, Mirza Subašić, Zoran Kanlić i Marijan Karaula.

Otvaranju izložbe prisustvovali su brojni gosti iz javnog života koji su osim svojim prisustvom humanitarnu akciju foto-reportera podržali i kupovinom fotografija. Poseban ton cijeloj manifestaciji dao je i visoki predstavnik u BiH gospodin Valen-

U subotu, 2. veljače, u prijepodnevnim satima, područje općine Fojnica zahva-tio je snažan vjetar praćen kišom. Oluj-no nevrijeme je tijekom tog vikenda uzrokovalo veću materijalnu štetu. Po-lomljeno je i iščupano nekoliko stabala u parku Nove bolnice i ispred hotela Reumal. Sa jedne je kuće u blizini O.Š. "Muhsin Rizvić" vjetar oborio dio kro-va koji se obrušio na ulicu. Na zgradi stare robne kuće vjetar je na dva por-tala razbio staklo. U naselju Podcito-nja, sa kuće Željka Lovrića Ašćije, vjetar je skinuo lim sa krovne konstrukcije. Na sreću, u svim ovim nemilim doga-đajima nije bilo povrijeđenih. (FŠ)

od pokroviteljstvom Općine Fojnica, a u organi-zaciji Šahovskog kluba Fojnica iz Fojnice, u hote-Plu Reumal odigran je tradicionalni Božićno-no-

vogodišnji šahovski turnir. Nastupilo je 30 igrača, a turnir se igrao po švicarskom sustavu u sedam kola sa po 10 minuta po igraču. Prvo mjesto je osvojio Mile Bertović sa 7 poena, drugo mjesto je pripalo Predragu Barišiću sa osvojenih 6 poena, treće mje-sto je zauzeo Anđelko Trogrlić sa 5 poena, koliko su osvojili i četvrtoplasirani Šaban Kurta i peti Jandrija Rakita. Šesto mjesto je zauzeo Fehim Ze-čević sa 4,5 poena, koliko je osvojio i sedmopla-sirani Josip Raos. Sedmorici prvoplasiranih su pri-pale novčane nagrade. (FŠ)

BROJ 20 SIJEČANJ/VELJAČA 2013. BROJ 20SIJEČANJ/VELJAČA 2013.

Sve manje župljana u župi Duha Svetoga

d prijeratnih 5,2 tisuće vjernika katolika, u župi Duha Sve-toga u Fojnici danas živi tek nešto više od tri tisuće vjernika. ORat, ali i teška poratna svakodnevica, prije svega nezapos-

lenost, učinili su svoje te se trend iseljavanja Hrvata iz Fojnice, posebno izražen u posljednjih sedam godina, nastavio i u 2012. godini.

Prema podacima župnog ureda dobivenim nakon božićnog blagoslova kuća, u Fojnici trenutačno obitava 1137 katoličkih obitelji koje imaju 3038 članova. U odnosu na 2011. godinu, broj vjernika smanjio se za 150.

"Trend poslijeratnog odlaska katolika iz Fojnice počeo je 2005. godine. Te je godine u Fojnici živjelo 3700 vjernika. Svake godine u prosjeku ih ode između 100 i 150, a razlozi odlaska su isključivo ekonomske naravi. Posla nema i ljudi su jednostavno prisiljeni ići trbuhom za kruhom. Tako je i s mladima koji se nakon studija rijetko vraćaju u Fojnicu. Većina se nastoji nakon studija zaposliti, a kako posla u Fojnici nema, uglavnom ostaju u gradovima u kojima su studirali", pojašnjava fra Nikica Vujica, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici, jednog od tri naj-starija u BiH.

U župnim maticama ostat će upisano i da je u Fojnici prošle godine kršteno 28-oro djece, 11 manje u odnosu na 2011. kada je ovaj sakrament primilo 39 mališana. U 2012. umrlo je 45 župljana Fojnice, dvoje manje u odnosu na 2011., a u prošloj godini u samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici vjenčano je 16 parova, dva manje u odnosu na 2011.

Župa Duha Svetoga u Fojnici, nažalost, samo je jedna od broj-nih župa Vrhbosanske nadbiskupije koje polako nestaju. Fojni-ca je opterećena teškom ratnom prošlošću koja je za rezultat imala i progon skoro cjelokupnog katoličkog puka, ali i teškom poratnom svakodnevnošću u kojoj posla za Hrvate u Fojnici nema, čak ni u tvrtkama u kojima su radili prije rata.

"Ljudi su na ovaj ili onaj način bili primorani podići svoje radne knjižice i time se smatra da su svi slučajevi povratka na prijeratna radna mjesta zaključeni. U međuvremenu u Fojnicu su doselili neki drugi ljudi, uglavnom iz istočne Bosne i zaposlili se. Vratiti nekadašnja radna mjesta i danas se čini nemogućom misijom, nažalost", zaključuje fojnički gvardijan, žalostan što se broj vjernika u Fojnici iz godine u godinu smanjuje, a Katolička crkva sama je nemoćna zaustaviti ovaj trend.

To mogu samo investicije i nova radna mjesta i za fojničke Hrvate!

Ana POPOVIĆ

Vjetar lomio i čupao stabla (foto: H. Čukle)(foto: H. Čukle)

4 5


U ASA Art Galeriji u Sarajevu, u četvrtak, 17. siječnja, otvorena je humanitarna prodajna izložba fotografija bh. fotoreportera I oni su djeca s koje je sav prihod doniran našoj ustanovi.

Tradicionalni Božićno-novogodišnji šahovski turnir

Otvorena humanitarna izložba "I oni su djeca"

www.zavoddrin (foto: H. Čukle) tin Inzko, koji je svojim prisustvom i kupovinom većeg broja fotografija podržao ovu akciju. Prisutnima su se na otvaranju obratili direktorica Zavoda Samiha Hodžić, pokrovitelj izložbe ministar rada i socijalne politike FBiH Vjekoslav Čamber, i jedan od organizatora Marijan Karaula. Opuštajuću i jako ugodnu atmosferu upotpunjavale su note i lagana muzika “DRIN benda”.

Pedeset radova, vrijednih i veselih fotografija odabranih od strane gospodina Milutina Stojčevića, bilo je izloženo po jako simboličnoj cijeni od 150 KM. Radi se o fotografijama iz sva-kodnevnog života, zanimljivim trenutcima koji su zahvaljujući upravo ovim humanim ljudima i njihovom izoštrenom oku i spretnosti ostali vječno zabilježeni.

Odziv je bio veliki tako da je do sada prodano i rezervirano više od polovine izloženih fotografija. Postavka će biti otvorena sedam dana u prostorijama ASA galerije, koja je besplatno ustupila svoj prostor za izložbu.

Ovom prilikom Zavod Drin se od srca zahvaljuje svima koji su bili dio ove humane akcije.

a inicijativu fra Marijana Karaule i gospodina Marija Iličića pokrenuta je humanitarna akcija kojom bi se prikupila Nsredstva neophodna za opremanje kabineta za muzikote-

rapiju za korisnike Zavoda Drin. U tu svrhu petnaest fotografa, koji rade za tiskovne i online medije iz cijele BiH, poklonili su po nekoliko svojih fotografija te organizirali izložbu u namjeri da pomognu prvenstveno našim najmlađim korisnicima. U huma-noj akciji i izložbi sudjelovali su: Dženan Kriještorac, Muhamed Tunović, Fuad Fočo, Ivan Šebalj, Jasmin Brutus, Milutin Stojče-vić, Mario Iličić, Stojan Lasić, Aleksandar Čavić, Dado Ruvić, Almir Panjeta, Mia Bezjak, Mirza Subašić, Zoran Kanlić i Marijan Karaula.

Otvaranju izložbe prisustvovali su brojni gosti iz javnog života koji su osim svojim prisustvom humanitarnu akciju foto-reportera podržali i kupovinom fotografija. Poseban ton cijeloj manifestaciji dao je i visoki predstavnik u BiH gospodin Valen-

U subotu, 2. veljače, u prijepodnevnim satima, područje općine Fojnica zahva-tio je snažan vjetar praćen kišom. Oluj-no nevrijeme je tijekom tog vikenda uzrokovalo veću materijalnu štetu. Po-lomljeno je i iščupano nekoliko stabala u parku Nove bolnice i ispred hotela Reumal. Sa jedne je kuće u blizini O.Š. "Muhsin Rizvić" vjetar oborio dio kro-va koji se obrušio na ulicu. Na zgradi stare robne kuće vjetar je na dva por-tala razbio staklo. U naselju Podcito-nja, sa kuće Željka Lovrića Ašćije, vjetar je skinuo lim sa krovne konstrukcije. Na sreću, u svim ovim nemilim doga-đajima nije bilo povrijeđenih. (FŠ)

od pokroviteljstvom Općine Fojnica, a u organi-zaciji Šahovskog kluba Fojnica iz Fojnice, u hote-Plu Reumal odigran je tradicionalni Božićno-no-

vogodišnji šahovski turnir. Nastupilo je 30 igrača, a turnir se igrao po švicarskom sustavu u sedam kola sa po 10 minuta po igraču. Prvo mjesto je osvojio Mile Bertović sa 7 poena, drugo mjesto je pripalo Predragu Barišiću sa osvojenih 6 poena, treće mje-sto je zauzeo Anđelko Trogrlić sa 5 poena, koliko su osvojili i četvrtoplasirani Šaban Kurta i peti Jandrija Rakita. Šesto mjesto je zauzeo Fehim Ze-čević sa 4,5 poena, koliko je osvojio i sedmopla-sirani Josip Raos. Sedmorici prvoplasiranih su pri-pale novčane nagrade. (FŠ)


Sve manje župljana u župi Duha Svetoga

d prijeratnih 5,2 tisuće vjernika katolika, u župi Duha Sve-toga u Fojnici danas živi tek nešto više od tri tisuće vjernika. ORat, ali i teška poratna svakodnevica, prije svega nezapos-

lenost, učinili su svoje te se trend iseljavanja Hrvata iz Fojnice, posebno izražen u posljednjih sedam godina, nastavio i u 2012. godini.

Prema podacima župnog ureda dobivenim nakon božićnog blagoslova kuća, u Fojnici trenutačno obitava 1137 katoličkih obitelji koje imaju 3038 članova. U odnosu na 2011. godinu, broj vjernika smanjio se za 150.

"Trend poslijeratnog odlaska katolika iz Fojnice počeo je 2005. godine. Te je godine u Fojnici živjelo 3700 vjernika. Svake godine u prosjeku ih ode između 100 i 150, a razlozi odlaska su isključivo ekonomske naravi. Posla nema i ljudi su jednostavno prisiljeni ići trbuhom za kruhom. Tako je i s mladima koji se nakon studija rijetko vraćaju u Fojnicu. Većina se nastoji nakon studija zaposliti, a kako posla u Fojnici nema, uglavnom ostaju u gradovima u kojima su studirali", pojašnjava fra Nikica Vujica, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici, jednog od tri naj-starija u BiH.

U župnim maticama ostat će upisano i da je u Fojnici prošle godine kršteno 28-oro djece, 11 manje u odnosu na 2011. kada je ovaj sakrament primilo 39 mališana. U 2012. umrlo je 45 župljana Fojnice, dvoje manje u odnosu na 2011., a u prošloj godini u samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici vjenčano je 16 parova, dva manje u odnosu na 2011.

Župa Duha Svetoga u Fojnici, nažalost, samo je jedna od broj-nih župa Vrhbosanske nadbiskupije koje polako nestaju. Fojni-ca je opterećena teškom ratnom prošlošću koja je za rezultat imala i progon skoro cjelokupnog katoličkog puka, ali i teškom poratnom svakodnevnošću u kojoj posla za Hrvate u Fojnici nema, čak ni u tvrtkama u kojima su radili prije rata.

"Ljudi su na ovaj ili onaj način bili primorani podići svoje radne knjižice i time se smatra da su svi slučajevi povratka na prijeratna radna mjesta zaključeni. U međuvremenu u Fojnicu su doselili neki drugi ljudi, uglavnom iz istočne Bosne i zaposlili se. Vratiti nekadašnja radna mjesta i danas se čini nemogućom misijom, nažalost", zaključuje fojnički gvardijan, žalostan što se broj vjernika u Fojnici iz godine u godinu smanjuje, a Katolička crkva sama je nemoćna zaustaviti ovaj trend.

To mogu samo investicije i nova radna mjesta i za fojničke Hrvate!

Ana POPOVIĆ

Vjetar lomio i čupao stabla (foto: H. Čukle)(foto: H. Čukle)

6 7



niti glavni projekt sanacije samostanske crkve u Fojnici.

"Oštećenja po zidovima i stropu su najveća u prednjem dijelu crkve sa ko-rom. Ispod glavnih nosača su jake puko-tine, a ti nosači nose i krovnu i stropnu konstrukciju, te je predviđena izrada novih kao i sanacija i rekonstrukcija krovne i stropne konstrukcije u izvor-nom obliku, onako kako je to poznati ar-hitekta Vancaš davno zamislio i ostva-rio," zaključio je Martinović.

"U izradi nove konstrukcije krova glavni je cilj sačuvati stropnu konstruk-ciju sa slikama koje čine veliku vrijed-nost. Ono što je sada najvažnije jeste na-praviti istraživanje koje će dati rezultate o načinu slikanja, o žbuci na kojoj je sli-kano, dakle tehnologiju istražiti na jed-noj strani, a na drugoj procijeniti ošteće-nja koja ugrožavaju zidno slikarstvo ko-je je potrebno restaurirati, a djelo je ču-venog majstora Oisnera", podvukla je poznata restauratorica, pročelnica Od-sjeka za restauraciju umjetnina na Aka-demiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Dakle, iz ovih sažetih razmišljanja ekspertnog tima, sasvim je i laiku raz-vidno, kako je važan, vrijedan i zahtje-van projekt sanacija i obnova unutraš-njosti crkve u Fojnici.

"Naravno, da je to sve tako, ali jed-nom se moralo krenuti, jer ovo je nacio-nalni spomenik i nitko nema pravo bes-konačno odlagati početak radova. Struč-njaci rade svoj posao, a mi u Samostanu Duha Svetoga, možemo samo izraziti ra-dost i nadati se kako će građevinski dio radova, novi krov nad korom, uskoro za-početi, a onda ostaje nada kako će dona-tori prepoznati važnost ovog projekta i osiguravati novac, te da se sanacija neće odviše dugo razvlačiti", rekao je fojnički gvardijan fra Nikica Vujica.

ribolovci, lovci, planinari, svi ljudi koji drže do okoliša, bez obzira na vjeru i na-ciju i naravno članovi i političkih strana-ka koje nemaju prefiks hrvatske, poput SDP-a.

I dok Fojničani mjesecima vape za rješavanjem agonije oko mini centrale u Gotuši, opasnu igru federalnih instutu-cija vlasti na svojoj koži posljednjih mje-seci osjete i žitelji naselja Gromiljak u općini Kiseljak. Mimo njihove suglasno-sti, Federalno ministarstvo okoliša i turi-zma izdalo je Šukriji Melezoviću, vlasni-ku poduzeća "Grakop" iz Gromiljaka, do-zvolu za gradnju asfaltne baze u ovom mjestu, kapaciteta 120 tona na sat. Mješ-tani Gromiljaka razgovarali su s investi-torom koji ih je pokušao uvjeriti da je ba-za po okoliš bezopasna, prosvjedovali, žalili se mjerodavnim institucijama.

Za razliku od prosvjednika u Fojnici, žitelji Gromiljaka naišli su na razumije-vanje općinskih vlasti s Mladenom Mišu-rićem Ramljakom, načelnikom općine na čelu. On je još ljetos, odmah nakon izda-vanja okolinske dozvole, podnio tužbu protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Prvo ročište zakazano je 3. listo-pada ove godine. Prekasno, jer investitor bazu kani pokrenuti na proljeće.

Ne čekajući odluku Suda, reagirala je općinska građevinska inspekcija koja je zabranila gradnju, ali je odluku općinske inspekcije ovih dana poništio županijski građevinski inspektor Akif Agić.

Odlučujući po žalbi investitora, tvrtke "Grakop", županijski inspektor poništio je rješenje općinskog s obrazloženjem da je sve što se tiče gradnje asfaltne baze u nadležnosti FBiH. Smatra to i Nijaz Helez, županijski ministar zaštite okoliša. "Mi-slim da je inspektor Agić ispravno postu-pio", smatra ministar Helez.

"Županijski je inspektor potpuno u krivu. Zbog nepostojanja građevinske dozvole za nas je asfaltna baza nelegalni objekt i tako bi ga trebali tretirati. Odluka županijskog inspektora za mene je samo još jedan način da se dobije na vremenu, a to ide na ruku investitoru", kaže Mišu-rić Ramljak te se poziva se na Prostorni i Urbanistički plan općine Kiseljak kao te-meljni dokument za izdavanje građevin-ske suglasnosti "Grakopu". Kako gradnja asfaltne baze u srcu naselja nije predvi-đena niti jednim dokumentom, Melezo-vić ne može dobiti dozvole za gradnju.

I dok općina pokušava stati u kraj ne-legalnog gradnji, kako asfaltnu bazu u Gromiljaku tretiraju, i mještani Gromilja-ka, okupljeni u Udrugu "Eko srce Gromi-ljak", organiziraju mirne prosvjede, pišu domaćim i međunarodnim dužnosnici-ma, a i sami su podnijeli tužbu protiv Mi-nistarstava okoliša i turizma.

"Odustati nećemo jer početak rada asfaltne baze bio bi početak našeg iselja-vanja s ovih prostora. Kako živjeti uz onečišćen zrak, vodu i tlo te nesnosnu buku stotina kamiona koji bi dovozili si-rovinu i odvozili asfalt. To je nemoguće", kaže Mirjana Barbić, predsjednica Udruge.

Zajedničko investitorima i u Fojnici i Kiseljaku jest da problemu pokušavaju dati nacionalni predznak. Taj pokušaj svakim danom sve više pada u vodu jer mještanima MZ Gojevići i Bakovići u Fojnici kao i Gromiljaka u Kiseljaku, sve se više pridružuju i susjedi Bošnjaci koji su shvatili opasnost projekata koji se po-kušavaju realizirati mimo njihove volje. Naraštajima koji dolaze iza njih i jedni i drugi žele vratiti prirodu onakvu kakvu su od njih posudili, a to podrazumijeva rijeku koja teče svojim tokom, a ne kroz cijevi, i naselja bez nesnosne buke i smrada asfalta i opasnih kemikalija koje završavaju u vodi i tlu. Fojničani i Kiselja-čani u borbi za očuvanje čistog okoliša potpora su jedni drugima uvjereni da će tako lakše odoljeti opasnim igrama fede-ralnih institucija vlasti...

Samostanu Duha Svetoga u Fojnici boravio je tim stručnjaka, predvo-Uđen direktoricom Federalnog zavo-

da za zaštitu spomenika Lidijom Mičić, koji je započeo istraživanje na temelju kojega će se sačiniti idejno-izvedbeni projekt za sanaciju i restauraciju unu-trašnjosti samostanske crkve koja je pri-je dvije godine proglašena nacionalnim blagom spomeničke kulture BiH.

U timu su bili i Dragan Martinović, poduzeće DM Projekt iz Mostara i Suza-na Damiani, pročelnica Odsjeka za res-tauriranje i konzerviranje umjetnina na ALU u Zagrebu. Posjet ovih stručnjaka zapravo znači početak izuzetno zahtjev-nog posla kao što je sanacija i restaura-cija ponutrice jedne od najljepših crkvi u BiH, a najbolje je riječ prepustiti struč-njacima koji će sve to pojasniti.

"Već nekoliko godina razmišlja se o sanaciji samostanske crkve Duha Sveto-ga u Fojnici, i došlo je vrijeme da se na-pravi prvi korak. Zaključili smo da se pr-vo mora napraviti projektna dokumen-tacija sa svim ispitivanjima konstruktiv-ne stabilnosti objekta, a onda i kako će pri konstruktivnim radovima ponašati oslikanost zidnih i stropnih površina. Poslije tih ispitivanja Zavod za zaštitu spomenika FBiH dati će svoju suglas-nost, uslijedit će izrada građevinskog projekta, potom prikupljanje novčanih sredstava i tek će tada uslijediti obnova, fazu po fazu", istaknula je ravnateljica Zavoda Lidija Mičić.

Za građevinski dio posla bit će zadu-ženo poduzeće DM Projekt Mostar, čiji je vlasnik Dragan Martinović pažljivo za-gledao svaku pukotinu na zidovima i stropu Crkve. On će sa suradnicima sači-

rijekla kapitala. "Ali nas se mora pitati", poručuju Fojničani pozivajući se na Eu-ropske konvencije o ljudskim pravima koje se, iako su iznad domaćeg zakono-davstva, u Fojnici krše i to od strane fede-ralnih institucija vlasti.

Zanimljivo je da Fojničani, uporedo s dežurama uz rijeku Željeznicu, vlastitim snagama vode i pravnu bitku protiv inve-stitora. Bukvalno skupljaju milodare ko-jima plaćaju odvjetnike, jer od institucija općinske vlasti nemaju podrške. Salkan Merdžanić, načelnik općine Fojnice ne odaziva se pozivima mještana da se uk-ljuči u rješavanje problema, a ono što stanovnike većinski hrvatskih MZ Goje-vići i Bakovići daleko više boli jest što problem ignorira i dr. Bogomir Barbić, predsjedavajući Općinskog vijeća Fojni-ce. Dr. Barbić nedavno je isključen iz HDZ BiH ali to ga, kažu razočarani mještani, ne amnestira od odgovornosti za rješa-vanje problema svih Fojničana, jer znao je sjesti u fotelju predsjedavajućeg OV pa nek sad radi i na rješavanju problema-tike u općini. Jasno, većio dio HDZ-ovih vijećnika stao je uz mještane Bakovića i Gojevića, podržavaju ih i fojnički fratri predvođeni fra Nikicom Vujicom, gvar-dijanom fojničkog samostana, ekolozi,

Došlo vrijeme za sanaciju i restauracijusamostanske crkve u Fojnici


Opasna igra federalnih institucija vlasti

Federalna ministarstva izdaju koncesije i dozvole bez suglasnosti mještana, ignoriraju općinske i županijske propise... Mještani se mukotrpno i na razne načine bore za očuvanje svojega okoliša, a sramotno je da Fojničani, za razliku od Kiseljačana, nemaju potporu općinskih vlasti.

inistarstvo okoliša i turizma Fede-racije BiH, na čijem je čelu Branka MĐurić, prošle je godine započelo

opasnu igru čije su žrtve stanovnici dvije srednjobosanske općine, Fojnice i Kise-ljaka. Bez prethodno provedene javne rasprave, Ministarstvo na čijem je čelu Đurićeva, izdalo je najprije koncesiju za gradnju mini hidrocentrale na rijeci Že-ljeznici u općini Fojnica. Zbog jačine cen-trale, koncesija je u nadležnosti FBiH, ali to nikako ne isključuje provedbu javne rasprave i suglasnost mještana. Kako su i jedno i drugo izostali, mještani MZ Goje-vići i Bakovići, na čijem je teritoriju i Gotuša, lokalitet na kojem bi travnička tvrta "Peeb company" gradila centralu, digli su se na noge. Od ljeta prošle godine, danonoćno dežuraju na lokalitetu Gotu-še i svojim tijelima, bukvalno, sprječava-ju investitora da započne s gradnjom centrale. Investitora predstavlja kontro-verzni Zejd Dukmenić, rođen kao Željko Dukmenić u Belišću u Hrvatskoj, poznati teakwondoist koji je prešao na Islam te u ratu vodio kamp za obuku terorista u na-selju Dobrinje pokraj Visokog. Dukmeni-ćeva povezanost sa svjetski poznatim te-rorističkim skupinama poput "Al Qaide" nije međutim uplašila Fojničane. U borbi za pravo na čist okoliš, nisu posustali ni za vrijeme hladnih dana i noći, kiše, sni-jega, mraza, vrućine... Sve su izdržali, pa čak i najnovije pritiske u vidu privatnih tužbi koje je investitor podnio protiv njih 50-ak zbog navodnog ometanja posjeda i pričinjene štete. Čak ni nasrtaji zaštitara koje je angažirao investitor ali i druge vr-ste pritisaka koji su u proteklih više od šest mjeseci doživljavali od pojedinih po-licijskih službenika PS Fojnica nisu ih otjerali s Gotuše.

"Nikad nisam bio ponosniji što sam iz ovog kraja, što sam se rodio i živim s lju-dima koji su po svaku cijenu spremni braniti svoje. Ovo nije samo još jedna u nizu nelegalnih hidrocentrala koje se planiraju graditi na našim rijekama, ov-dje se brani pravna država BiH", kazao je nedavno Juro Bilić, predstavnik Fojni-čana koji više od šest mjeseci, uz nad-ljudske napore, uspijevaju obraniti svoju Gvožđanku, kako narod ovog kraja zove prekrasnu rijeku Željeznicu.

Da se pita investitora i Ministarstvo okoliša i turizma FBiH, umjesto rijeke i njezinih slapova, Fojnica bi uskoro imala cijev kroz koju teče voda koja svojom snagom proizvodi energiju u korist in-vestitora krajnje sumnjivih namjera i po-

Ana POPOVIĆ

Branka JUKIĆ

6 7



niti glavni projekt sanacije samostanske crkve u Fojnici.

"Oštećenja po zidovima i stropu su najveća u prednjem dijelu crkve sa ko-rom. Ispod glavnih nosača su jake puko-tine, a ti nosači nose i krovnu i stropnu konstrukciju, te je predviđena izrada novih kao i sanacija i rekonstrukcija krovne i stropne konstrukcije u izvor-nom obliku, onako kako je to poznati ar-hitekta Vancaš davno zamislio i ostva-rio," zaključio je Martinović.

"U izradi nove konstrukcije krova glavni je cilj sačuvati stropnu konstruk-ciju sa slikama koje čine veliku vrijed-nost. Ono što je sada najvažnije jeste na-praviti istraživanje koje će dati rezultate o načinu slikanja, o žbuci na kojoj je sli-kano, dakle tehnologiju istražiti na jed-noj strani, a na drugoj procijeniti ošteće-nja koja ugrožavaju zidno slikarstvo ko-je je potrebno restaurirati, a djelo je ču-venog majstora Oisnera", podvukla je poznata restauratorica, pročelnica Od-sjeka za restauraciju umjetnina na Aka-demiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Dakle, iz ovih sažetih razmišljanja ekspertnog tima, sasvim je i laiku raz-vidno, kako je važan, vrijedan i zahtje-van projekt sanacija i obnova unutraš-njosti crkve u Fojnici.

"Naravno, da je to sve tako, ali jed-nom se moralo krenuti, jer ovo je nacio-nalni spomenik i nitko nema pravo bes-konačno odlagati početak radova. Struč-njaci rade svoj posao, a mi u Samostanu Duha Svetoga, možemo samo izraziti ra-dost i nadati se kako će građevinski dio radova, novi krov nad korom, uskoro za-početi, a onda ostaje nada kako će dona-tori prepoznati važnost ovog projekta i osiguravati novac, te da se sanacija neće odviše dugo razvlačiti", rekao je fojnički gvardijan fra Nikica Vujica.

ribolovci, lovci, planinari, svi ljudi koji drže do okoliša, bez obzira na vjeru i na-ciju i naravno članovi i političkih strana-ka koje nemaju prefiks hrvatske, poput SDP-a.

I dok Fojničani mjesecima vape za rješavanjem agonije oko mini centrale u Gotuši, opasnu igru federalnih instutu-cija vlasti na svojoj koži posljednjih mje-seci osjete i žitelji naselja Gromiljak u općini Kiseljak. Mimo njihove suglasno-sti, Federalno ministarstvo okoliša i turi-zma izdalo je Šukriji Melezoviću, vlasni-ku poduzeća "Grakop" iz Gromiljaka, do-zvolu za gradnju asfaltne baze u ovom mjestu, kapaciteta 120 tona na sat. Mješ-tani Gromiljaka razgovarali su s investi-torom koji ih je pokušao uvjeriti da je ba-za po okoliš bezopasna, prosvjedovali, žalili se mjerodavnim institucijama.

Za razliku od prosvjednika u Fojnici, žitelji Gromiljaka naišli su na razumije-vanje općinskih vlasti s Mladenom Mišu-rićem Ramljakom, načelnikom općine na čelu. On je još ljetos, odmah nakon izda-vanja okolinske dozvole, podnio tužbu protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Prvo ročište zakazano je 3. listo-pada ove godine. Prekasno, jer investitor bazu kani pokrenuti na proljeće.

Ne čekajući odluku Suda, reagirala je općinska građevinska inspekcija koja je zabranila gradnju, ali je odluku općinske inspekcije ovih dana poništio županijski građevinski inspektor Akif Agić.

Odlučujući po žalbi investitora, tvrtke "Grakop", županijski inspektor poništio je rješenje općinskog s obrazloženjem da je sve što se tiče gradnje asfaltne baze u nadležnosti FBiH. Smatra to i Nijaz Helez, županijski ministar zaštite okoliša. "Mi-slim da je inspektor Agić ispravno postu-pio", smatra ministar Helez.

"Županijski je inspektor potpuno u krivu. Zbog nepostojanja građevinske dozvole za nas je asfaltna baza nelegalni objekt i tako bi ga trebali tretirati. Odluka županijskog inspektora za mene je samo još jedan način da se dobije na vremenu, a to ide na ruku investitoru", kaže Mišu-rić Ramljak te se poziva se na Prostorni i Urbanistički plan općine Kiseljak kao te-meljni dokument za izdavanje građevin-ske suglasnosti "Grakopu". Kako gradnja asfaltne baze u srcu naselja nije predvi-đena niti jednim dokumentom, Melezo-vić ne može dobiti dozvole za gradnju.

I dok općina pokušava stati u kraj ne-legalnog gradnji, kako asfaltnu bazu u Gromiljaku tretiraju, i mještani Gromilja-ka, okupljeni u Udrugu "Eko srce Gromi-ljak", organiziraju mirne prosvjede, pišu domaćim i međunarodnim dužnosnici-ma, a i sami su podnijeli tužbu protiv Mi-nistarstava okoliša i turizma.

"Odustati nećemo jer početak rada asfaltne baze bio bi početak našeg iselja-vanja s ovih prostora. Kako živjeti uz onečišćen zrak, vodu i tlo te nesnosnu buku stotina kamiona koji bi dovozili si-rovinu i odvozili asfalt. To je nemoguće", kaže Mirjana Barbić, predsjednica Udruge.

Zajedničko investitorima i u Fojnici i Kiseljaku jest da problemu pokušavaju dati nacionalni predznak. Taj pokušaj svakim danom sve više pada u vodu jer mještanima MZ Gojevići i Bakovići u Fojnici kao i Gromiljaka u Kiseljaku, sve se više pridružuju i susjedi Bošnjaci koji su shvatili opasnost projekata koji se po-kušavaju realizirati mimo njihove volje. Naraštajima koji dolaze iza njih i jedni i drugi žele vratiti prirodu onakvu kakvu su od njih posudili, a to podrazumijeva rijeku koja teče svojim tokom, a ne kroz cijevi, i naselja bez nesnosne buke i smrada asfalta i opasnih kemikalija koje završavaju u vodi i tlu. Fojničani i Kiselja-čani u borbi za očuvanje čistog okoliša potpora su jedni drugima uvjereni da će tako lakše odoljeti opasnim igrama fede-ralnih institucija vlasti...

Samostanu Duha Svetoga u Fojnici boravio je tim stručnjaka, predvo-Uđen direktoricom Federalnog zavo-

da za zaštitu spomenika Lidijom Mičić, koji je započeo istraživanje na temelju kojega će se sačiniti idejno-izvedbeni projekt za sanaciju i restauraciju unu-trašnjosti samostanske crkve koja je pri-je dvije godine proglašena nacionalnim blagom spomeničke kulture BiH.

U timu su bili i Dragan Martinović, poduzeće DM Projekt iz Mostara i Suza-na Damiani, pročelnica Odsjeka za res-tauriranje i konzerviranje umjetnina na ALU u Zagrebu. Posjet ovih stručnjaka zapravo znači početak izuzetno zahtjev-nog posla kao što je sanacija i restaura-cija ponutrice jedne od najljepših crkvi u BiH, a najbolje je riječ prepustiti struč-njacima koji će sve to pojasniti.

"Već nekoliko godina razmišlja se o sanaciji samostanske crkve Duha Sveto-ga u Fojnici, i došlo je vrijeme da se na-pravi prvi korak. Zaključili smo da se pr-vo mora napraviti projektna dokumen-tacija sa svim ispitivanjima konstruktiv-ne stabilnosti objekta, a onda i kako će pri konstruktivnim radovima ponašati oslikanost zidnih i stropnih površina. Poslije tih ispitivanja Zavod za zaštitu spomenika FBiH dati će svoju suglas-nost, uslijedit će izrada građevinskog projekta, potom prikupljanje novčanih sredstava i tek će tada uslijediti obnova, fazu po fazu", istaknula je ravnateljica Zavoda Lidija Mičić.

Za građevinski dio posla bit će zadu-ženo poduzeće DM Projekt Mostar, čiji je vlasnik Dragan Martinović pažljivo za-gledao svaku pukotinu na zidovima i stropu Crkve. On će sa suradnicima sači-

rijekla kapitala. "Ali nas se mora pitati", poručuju Fojničani pozivajući se na Eu-ropske konvencije o ljudskim pravima koje se, iako su iznad domaćeg zakono-davstva, u Fojnici krše i to od strane fede-ralnih institucija vlasti.

Zanimljivo je da Fojničani, uporedo s dežurama uz rijeku Željeznicu, vlastitim snagama vode i pravnu bitku protiv inve-stitora. Bukvalno skupljaju milodare ko-jima plaćaju odvjetnike, jer od institucija općinske vlasti nemaju podrške. Salkan Merdžanić, načelnik općine Fojnice ne odaziva se pozivima mještana da se uk-ljuči u rješavanje problema, a ono što stanovnike većinski hrvatskih MZ Goje-vići i Bakovići daleko više boli jest što problem ignorira i dr. Bogomir Barbić, predsjedavajući Općinskog vijeća Fojni-ce. Dr. Barbić nedavno je isključen iz HDZ BiH ali to ga, kažu razočarani mještani, ne amnestira od odgovornosti za rješa-vanje problema svih Fojničana, jer znao je sjesti u fotelju predsjedavajućeg OV pa nek sad radi i na rješavanju problema-tike u općini. Jasno, većio dio HDZ-ovih vijećnika stao je uz mještane Bakovića i Gojevića, podržavaju ih i fojnički fratri predvođeni fra Nikicom Vujicom, gvar-dijanom fojničkog samostana, ekolozi,



Opasna igra federalnih institucija vlasti

Federalna ministarstva izdaju koncesije i dozvole bez suglasnosti mještana, ignoriraju općinske i županijske propise... Mještani se mukotrpno i na razne načine bore za očuvanje svojega okoliša, a sramotno je da Fojničani, za razliku od Kiseljačana, nemaju potporu općinskih vlasti.

inistarstvo okoliša i turizma Fede-racije BiH, na čijem je čelu Branka MĐurić, prošle je godine započelo

opasnu igru čije su žrtve stanovnici dvije srednjobosanske općine, Fojnice i Kise-ljaka. Bez prethodno provedene javne rasprave, Ministarstvo na čijem je čelu Đurićeva, izdalo je najprije koncesiju za gradnju mini hidrocentrale na rijeci Že-ljeznici u općini Fojnica. Zbog jačine cen-trale, koncesija je u nadležnosti FBiH, ali to nikako ne isključuje provedbu javne rasprave i suglasnost mještana. Kako su i jedno i drugo izostali, mještani MZ Goje-vići i Bakovići, na čijem je teritoriju i Gotuša, lokalitet na kojem bi travnička tvrta "Peeb company" gradila centralu, digli su se na noge. Od ljeta prošle godine, danonoćno dežuraju na lokalitetu Gotu-še i svojim tijelima, bukvalno, sprječava-ju investitora da započne s gradnjom centrale. Investitora predstavlja kontro-verzni Zejd Dukmenić, rođen kao Željko Dukmenić u Belišću u Hrvatskoj, poznati teakwondoist koji je prešao na Islam te u ratu vodio kamp za obuku terorista u na-selju Dobrinje pokraj Visokog. Dukmeni-ćeva povezanost sa svjetski poznatim te-rorističkim skupinama poput "Al Qaide" nije međutim uplašila Fojničane. U borbi za pravo na čist okoliš, nisu posustali ni za vrijeme hladnih dana i noći, kiše, sni-jega, mraza, vrućine... Sve su izdržali, pa čak i najnovije pritiske u vidu privatnih tužbi koje je investitor podnio protiv njih 50-ak zbog navodnog ometanja posjeda i pričinjene štete. Čak ni nasrtaji zaštitara koje je angažirao investitor ali i druge vr-ste pritisaka koji su u proteklih više od šest mjeseci doživljavali od pojedinih po-licijskih službenika PS Fojnica nisu ih otjerali s Gotuše.

"Nikad nisam bio ponosniji što sam iz ovog kraja, što sam se rodio i živim s lju-dima koji su po svaku cijenu spremni braniti svoje. Ovo nije samo još jedna u nizu nelegalnih hidrocentrala koje se planiraju graditi na našim rijekama, ov-dje se brani pravna država BiH", kazao je nedavno Juro Bilić, predstavnik Fojni-čana koji više od šest mjeseci, uz nad-ljudske napore, uspijevaju obraniti svoju Gvožđanku, kako narod ovog kraja zove prekrasnu rijeku Željeznicu.

Da se pita investitora i Ministarstvo okoliša i turizma FBiH, umjesto rijeke i njezinih slapova, Fojnica bi uskoro imala cijev kroz koju teče voda koja svojom snagom proizvodi energiju u korist in-vestitora krajnje sumnjivih namjera i po-

Ana POPOVIĆ

Branka JUKIĆ

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA

Fojnicu. Međutim, ljubav prema rodnom kraju baš i nije tako mala. Mislim da ne bih mogla lako napustiti svoj rodni kraj. Dok sam studirala, jedva sam čekala da se vratim doma. Iskreno se nadam da neće biti potrebe za odlaskom."

Vanja je svjesna nepovoljne političke i gospodarske situacije u BiH. Stoga kaže da razumije razloge zašto mladi odlaze. Ukoliko se nešto ne promijeni, situacija može biti i gora:

"Smatram da se mora nešto uraditi kako bi se mladima osigurala bolja bu-dućnost. Jer i oni koji su otišli vole svoj kraj i sigurna sam da bi se vratili kada bi imali osiguranu budućnost. Zato mi koji smo ostali moramo poraditi na tome, moramo pokazati da se i kod nas može uspjeti."

Vanja dodaje kako Fojnicu jako voli - njene prirodne ljepote, običaje i ljude. Kada bi mladi ljudi bili privrženiji svom kraju i ostali na svome, zajedno bi se moglo puno više uraditi:

"Nadam se da neće biti razloga za napuštanje rodnog kraja. Vjerujem da ću naći stalno zaposlenje. Želje su mi da os-tanem tu, sa ljudima koje volim, da radim sa svima kojima je potrebna moja struč-na pomoć, te da uspijem pokazati našim mladima da se i kod nas to može", naglašava naša sugovornica.

Morena BešlićNaša sljedeća sugovornica Morena

Bešlić također ima dvadesetšest godina. Morena je diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Kise-ljaku je završila osnovnu i srednju eko-nomsku školu. Kaže da je psihologiju po-čela sasvim slučajno studirati. Taj pred-met nije imala u srednjoj školi, tako da nije mogla puno znati o njemu. Ali, Iako je bila je odličan učenik u ekonomskoj školi, jedino je znala da ekonomiju neće upisati:

"Sasvim slučajno, par dana pred pri-jemne ispite, čula sam nešto o psihologiji i toliko me zainteresiralo da sam se par dana intezivno spremala za prijemni is-pit iz područja koje ne poznajem. Neki bi rekli da sam neozbiljno donijela odluku svog života, ali na moju veliku sreću po-

ložila sam prijemni ispit i taj dan sma-tram jednim od najvažnijih u mom živo-tu, jer taj dan je počela moja ljubav pre-ma psihologiji. Često znam reći da sam zaljubljena u psihologiju. Mislim da je to glavni razlog zašto mogu reći da sam fa-kultet završila sa lakoćom unatoč odri-canjima i neprospavanim noćima - jer ni-šta nije teško ako to radite iz ljubavi. To često govorim i svojim učenicima i na taj način ih pokušavam motivirati da oda-beru zvanje koje vole."

Morena je danas zaposlena u Srednjoj strukovnoj školi Fojnica sa sjedištem u Kiseljaku. Kaže da je sretna da može ra-diti u svojoj struci, jer je to zanimanje ko-je voli:

"Neopisiv je osjećaj kad na posao ide-te s pjesmom, a ne s grčom u trbuhu. To ne znači da se kroz posao ne susrećem i sa ne tako lijepim stvarima, upravo zbog prirode mog posla. Ali unatoč teškim i tužnim događajima, motiviraju me oni koji kažu da im je i samo jedan razgovor pomogao jer ih često nitko i ne sasluša. Osim toga, ja sam tu da im pomognem da prevladaju teškoće u učenju, da riješimo probleme discipline, ostvarimo ugodnu razrednu klimu, poboljšamo njihove me-đusobne odnose, odnose sa profesorima - i tu još mnogo stvari koje podrazumi-jeva moje radno mjesto. Smatram da je

eđutim, mi smo razgovarali sa ne-koliko mladih koji su nakon zavr-Mšetka školovanja ipak ostali u BiH.

Oni popravljaju generalno nepovoljnu statistiku i dokaz su da se i u ovoj zemlji može uspjeti.

Vanja OrozDvadesetšestogodišnja Vanja Oroz

diplomirala je logopediju i surdoaudio-logiju na Edukacijsko-rehabiltacijskom fakultetu u Tuzli. Prije toga osnovnu ško-lu je završila u Fojnici, a srednju medicin-sku školu u Kiseljaku.

Vanja kaže da u posljednje tri godine honorarno radi svoj posao na području općine Kiseljak. Kaže da je ovo zanima-nje izabrala još u drugom razredu sred-nje škole. Ima mnogo razloga za to – ali prije svega zbog djece kojoj je ta pomoć potrebna. U slobodno vrijeme je mnogo aktivna na području općine Fojnica i foj-ničke župe.

Kao i većina mladih u BiH, i Vanja je razmišljala napustiti ovu zemlju, ali je ljubav prema rodnom kraju ipak pre-vagnula:

"Budući da trenutno nemam stalno zaposlenje, razmišljala sam napustiti

Na mladima svijet ostajeEdin BunjoTridesetdvogodišnji Edin Bunjo

diplomirani je ekonomist. Osnovnu i sre-dnju školu završio je u Fojnici, a Ekonom-ski fakultet u Sarajevu, smjer financije i računovodstvo. Za ovaj poziv se, kaže, odlučio iz jednostavnog razloga što nudi najveću mogućnost zaposlenja u različi-tim ekonomskim sektorima. Posebno ga privukla mogućnost zaposlenja u veli-kim međunarodnim finansijskim institu-cijama u kojima, pored uvjeta rada i si-gurnosti, postoji i stalna mogućnost pro-fesionalnog usavršavanja i napredova-nja, što je njemu kao mladom stručnjaku posebno važno.

Edin je trenutačno uposlenik Volks-bank BH dd Sarajevo na poziciji risk me-nadžera. Ovu banku je nedavno preuzeo Sberbank iz Rusije.

Na pitanje da li je razmišljao napustiti BiH, Edin kaže da ne bježi od toga.

"Živimo u vremenu rastuće globali-zacije tržišta. Cijena i uslovi rada i života određuju i mjesto gdje danas živimo i gdje ćemo živjeti sutra. S druge strane, napustiti ne znači i ne vratiti se. BiH pre-više volim da bih je mogao zauvijek na-pustiti", kaže Edin.

Za sve učestalije napuštanje mladih iz BiH Edin kaže kako je to tužna, ali realna činjenica uzrokovana veoma teškom ekonomskom situacijom u zemlji u kojoj je nezaposlenost na veoma visokom ni-vou i konstantno raste:

"To dodatno pogoršava i loš politički ambijent koji je glavni krivac za ovakvo ekonomsko stanje, tako da su razlozi od-laska iz BiH razumljivi, a i ne treba biti pretjerano pametan da bismo shvatili koliko je život vani pogodniji."

Po Edinovom mišljenju perspektiva mladih u Fojnici je loša, odnosno iz godi-ne u godinu sve je gora:

"Opet je sve povezano sa ekonomijom i politikom, koja je slabo vodi, i normalno je da mladi nemaju perspektive. Sa sla-bim ulaganjem u realni sektor, posebno proizvodnju i davanja olakšica za osniva-nje i rad malih biznisa, radnih mjesta je sve manje, čime je perspektiva mladih sve lošija. Za Fojnicu me veže sve - što kažu 'od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba' - i većinu svog slobodnog vremena provodim u Fojnici sa svojom familijom, prijateljima i ostalim dragim Fojničanima."

Edin na kraju ovog razgovora kaže da planira nastaviti školovanje, jer je s tim čovjek uvijek na dobitku. Što se tiče pla-nova za budućnost, kaže kako nema neke pretjerano velike želje, zadovoljan je sa trenutnim poslom i u budućnosti želi na-staviti raditi, sticati nova iskustva i na-predovati, što će, naravno, radom i doći.

Igor ŠušnjaraIgor Šušnjara odrastao je u Bakovići-

ma. Osnovnu školu je završio u Gojevići-ma. Srednju građevinsku školu završio je u Kreševu, a Građevinski fakultet u Sara-jevu. Ovaj fakultet Igor je odabrao jer smatra da građevinarstvo pruža dobru perspektivu za život.

Igor danas radi u Konzumu BiH, u sektoru investicije i održavanje, kao refe-rent za adaptaciju i opremanje Konzu-movih radnji. O napuštanju BiH je raz-mišljao još za vrijeme školovanja, ali ipak je ostao.

Masovno napuštanje mladih iz BiH, iako se čini tužno, jednog dana će se možda i isplatiti za tu zemlju, kaže Igor:

"Raseljeni Bosanci će sigurno jedno-ga dana pomoći svoju zemlju kroz uplate doznaka i investiranje u obnovu kuća. Od besposlenosti i neproduktivnosti nema ništa."

moja misija približiti školu i učenje uče-nicima, probati školu napraviti zabav-nim mjestom gdje djeca žele provoditi svoje vrijeme, te ih tako motivirati na učenje i postizanje dobrih rezultata."

Morena kaže da nikada nije poželjela otići iz BiH, što je možda malo i neobično. Dosta je vezana za Fojnicu, najviše za obi-telj i prijatelje, te napominje da njen život ne bi imao smisla ako bi bila sama u nekoj "idealnoj" zemlji i na odličnom poslu, a kad ne bi pored sebe imala ljude koje voli. Prema njenom mišljenju, čovjek mora u životu izabrati ono što stvarno želi. Dodaje je da bi možda drugačije raz-mišljala da nema posao:

"Mislim da nitko ne napušta BiH zato jer to iskreno želi. U životu napuštamo ono što nas ne čini sretnima, što nas ne ispunjava. Prema tome, kad drsko kaže-mo kako su mladi nezahvalni što odlaze, kad ih brzo osudimo, trebamo se zapitati zašto to rade. Nitko ne ide ako mu je lijepo. Nisu mladi krivi što je školovanje kod nas skuplje nego bilo gdje drugo, ni-su krivi što nema nikakvih poticaja za te perspektivne mlade ljude, željne rada i inovacija, nisu krivi što nemaju pravo iz-bora čak ni kod načina ispunjavanja slo-bodnog vremena. Ovo posljednje osobito vrijedi za manja mjesta kao što je naša Fojnica, jer rijetki su u mogućnosti puto-vati u Sarajevo kako bi otišli u kino, pozo-rište, jazz klub, na salsu, tečaj jezika i slično."

Morena također ističe kako životi mladih ljudi u BiH nisu ispunjeni kva-litetnim aktivnostima, i to ih može odve-sti na krivi put. Ako se gleda iz te per-spektive, onda je za pohvaliti one koji su otišli tražiti kvaliteniji život. S druge pak strane, ne treba lako odustajati.

"Promjene se mogu dogoditi, masa može učiniti mnogo. Kao što gomila na nogometnom stadionu može uništiti sta-dion, onda gomila može i učiniti odlične stvari. Ali su pomalo pasivni i čekaju da netko drugi nešto napravi. Fojnica ima odlične preduvjete za razvoj ljetnog i zimskog turizma, za ispunjen kulturni ži-vot, ali neosporno je koliko je važna i po-trebna podrška općinskih vlasti", dodaje Morena.

Morena se, kaže, u budućnosti vidi u BiH. Želi raditi svoj posao najbolje što može, i na taj način utjecati na mlade lju-de sa kojima radi. Pored toga ima na-mjeru upisati specijalizaciju za psihote-rapeuta i pomalo rušiti predrasude o psi-holozima. Kaže da su psiholozi tu da pomažu ljudima da se nose sa svako-dnevnim problemima, pa se nada da će i u tom smislu pomoći mladima da se za-drže u BiH.

Ivan KATAVIĆ

FOJNIČKE PERSPEKTIVE


U BiH statistike govore kako iz godine u godinu sve više mladih napušta zemlju. Velik broj njih nakon školovanja ne može naći posao. Gospodarska i politička situacija je sve lošija. Mladi trbuhom za kruhom odlaze najčešće u europske zemlje ili preko oceana u nadi da će tamo ostvariti svoje snove, ili barem ostvariti normalan život.

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA

Fojnicu. Međutim, ljubav prema rodnom kraju baš i nije tako mala. Mislim da ne bih mogla lako napustiti svoj rodni kraj. Dok sam studirala, jedva sam čekala da se vratim doma. Iskreno se nadam da neće biti potrebe za odlaskom."

Vanja je svjesna nepovoljne političke i gospodarske situacije u BiH. Stoga kaže da razumije razloge zašto mladi odlaze. Ukoliko se nešto ne promijeni, situacija može biti i gora:

"Smatram da se mora nešto uraditi kako bi se mladima osigurala bolja bu-dućnost. Jer i oni koji su otišli vole svoj kraj i sigurna sam da bi se vratili kada bi imali osiguranu budućnost. Zato mi koji smo ostali moramo poraditi na tome, moramo pokazati da se i kod nas može uspjeti."

Vanja dodaje kako Fojnicu jako voli - njene prirodne ljepote, običaje i ljude. Kada bi mladi ljudi bili privrženiji svom kraju i ostali na svome, zajedno bi se moglo puno više uraditi:

"Nadam se da neće biti razloga za napuštanje rodnog kraja. Vjerujem da ću naći stalno zaposlenje. Želje su mi da os-tanem tu, sa ljudima koje volim, da radim sa svima kojima je potrebna moja struč-na pomoć, te da uspijem pokazati našim mladima da se i kod nas to može", naglašava naša sugovornica.

Morena BešlićNaša sljedeća sugovornica Morena

Bešlić također ima dvadesetšest godina. Morena je diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Kise-ljaku je završila osnovnu i srednju eko-nomsku školu. Kaže da je psihologiju po-čela sasvim slučajno studirati. Taj pred-met nije imala u srednjoj školi, tako da nije mogla puno znati o njemu. Ali, Iako je bila je odličan učenik u ekonomskoj školi, jedino je znala da ekonomiju neće upisati:

"Sasvim slučajno, par dana pred pri-jemne ispite, čula sam nešto o psihologiji i toliko me zainteresiralo da sam se par dana intezivno spremala za prijemni is-pit iz područja koje ne poznajem. Neki bi rekli da sam neozbiljno donijela odluku svog života, ali na moju veliku sreću po-

ložila sam prijemni ispit i taj dan sma-tram jednim od najvažnijih u mom živo-tu, jer taj dan je počela moja ljubav pre-ma psihologiji. Često znam reći da sam zaljubljena u psihologiju. Mislim da je to glavni razlog zašto mogu reći da sam fa-kultet završila sa lakoćom unatoč odri-canjima i neprospavanim noćima - jer ni-šta nije teško ako to radite iz ljubavi. To često govorim i svojim učenicima i na taj način ih pokušavam motivirati da oda-beru zvanje koje vole."

Morena je danas zaposlena u Srednjoj strukovnoj školi Fojnica sa sjedištem u Kiseljaku. Kaže da je sretna da može ra-diti u svojoj struci, jer je to zanimanje ko-je voli:

"Neopisiv je osjećaj kad na posao ide-te s pjesmom, a ne s grčom u trbuhu. To ne znači da se kroz posao ne susrećem i sa ne tako lijepim stvarima, upravo zbog prirode mog posla. Ali unatoč teškim i tužnim događajima, motiviraju me oni koji kažu da im je i samo jedan razgovor pomogao jer ih često nitko i ne sasluša. Osim toga, ja sam tu da im pomognem da prevladaju teškoće u učenju, da riješimo probleme discipline, ostvarimo ugodnu razrednu klimu, poboljšamo njihove me-đusobne odnose, odnose sa profesorima - i tu još mnogo stvari koje podrazumi-jeva moje radno mjesto. Smatram da je

eđutim, mi smo razgovarali sa ne-koliko mladih koji su nakon zavr-Mšetka školovanja ipak ostali u BiH.

Oni popravljaju generalno nepovoljnu statistiku i dokaz su da se i u ovoj zemlji može uspjeti.

Vanja OrozDvadesetšestogodišnja Vanja Oroz

diplomirala je logopediju i surdoaudio-logiju na Edukacijsko-rehabiltacijskom fakultetu u Tuzli. Prije toga osnovnu ško-lu je završila u Fojnici, a srednju medicin-sku školu u Kiseljaku.

Vanja kaže da u posljednje tri godine honorarno radi svoj posao na području općine Kiseljak. Kaže da je ovo zanima-nje izabrala još u drugom razredu sred-nje škole. Ima mnogo razloga za to – ali prije svega zbog djece kojoj je ta pomoć potrebna. U slobodno vrijeme je mnogo aktivna na području općine Fojnica i foj-ničke župe.

Kao i većina mladih u BiH, i Vanja je razmišljala napustiti ovu zemlju, ali je ljubav prema rodnom kraju ipak pre-vagnula:

"Budući da trenutno nemam stalno zaposlenje, razmišljala sam napustiti

Na mladima svijet ostajeEdin BunjoTridesetdvogodišnji Edin Bunjo

diplomirani je ekonomist. Osnovnu i sre-dnju školu završio je u Fojnici, a Ekonom-ski fakultet u Sarajevu, smjer financije i računovodstvo. Za ovaj poziv se, kaže, odlučio iz jednostavnog razloga što nudi najveću mogućnost zaposlenja u različi-tim ekonomskim sektorima. Posebno ga privukla mogućnost zaposlenja u veli-kim međunarodnim finansijskim institu-cijama u kojima, pored uvjeta rada i si-gurnosti, postoji i stalna mogućnost pro-fesionalnog usavršavanja i napredova-nja, što je njemu kao mladom stručnjaku posebno važno.

Edin je trenutačno uposlenik Volks-bank BH dd Sarajevo na poziciji risk me-nadžera. Ovu banku je nedavno preuzeo Sberbank iz Rusije.

Na pitanje da li je razmišljao napustiti BiH, Edin kaže da ne bježi od toga.

"Živimo u vremenu rastuće globali-zacije tržišta. Cijena i uslovi rada i života određuju i mjesto gdje danas živimo i gdje ćemo živjeti sutra. S druge strane, napustiti ne znači i ne vratiti se. BiH pre-više volim da bih je mogao zauvijek na-pustiti", kaže Edin.

Za sve učestalije napuštanje mladih iz BiH Edin kaže kako je to tužna, ali realna činjenica uzrokovana veoma teškom ekonomskom situacijom u zemlji u kojoj je nezaposlenost na veoma visokom ni-vou i konstantno raste:

"To dodatno pogoršava i loš politički ambijent koji je glavni krivac za ovakvo ekonomsko stanje, tako da su razlozi od-laska iz BiH razumljivi, a i ne treba biti pretjerano pametan da bismo shvatili koliko je život vani pogodniji."

Po Edinovom mišljenju perspektiva mladih u Fojnici je loša, odnosno iz godi-ne u godinu sve je gora:

"Opet je sve povezano sa ekonomijom i politikom, koja je slabo vodi, i normalno je da mladi nemaju perspektive. Sa sla-bim ulaganjem u realni sektor, posebno proizvodnju i davanja olakšica za osniva-nje i rad malih biznisa, radnih mjesta je sve manje, čime je perspektiva mladih sve lošija. Za Fojnicu me veže sve - što kažu 'od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba' - i većinu svog slobodnog vremena provodim u Fojnici sa svojom familijom, prijateljima i ostalim dragim Fojničanima."

Edin na kraju ovog razgovora kaže da planira nastaviti školovanje, jer je s tim čovjek uvijek na dobitku. Što se tiče pla-nova za budućnost, kaže kako nema neke pretjerano velike želje, zadovoljan je sa trenutnim poslom i u budućnosti želi na-staviti raditi, sticati nova iskustva i na-predovati, što će, naravno, radom i doći.

Igor ŠušnjaraIgor Šušnjara odrastao je u Bakovići-

ma. Osnovnu školu je završio u Gojevići-ma. Srednju građevinsku školu završio je u Kreševu, a Građevinski fakultet u Sara-jevu. Ovaj fakultet Igor je odabrao jer smatra da građevinarstvo pruža dobru perspektivu za život.

Igor danas radi u Konzumu BiH, u sektoru investicije i održavanje, kao refe-rent za adaptaciju i opremanje Konzu-movih radnji. O napuštanju BiH je raz-mišljao još za vrijeme školovanja, ali ipak je ostao.

Masovno napuštanje mladih iz BiH, iako se čini tužno, jednog dana će se možda i isplatiti za tu zemlju, kaže Igor:

"Raseljeni Bosanci će sigurno jedno-ga dana pomoći svoju zemlju kroz uplate doznaka i investiranje u obnovu kuća. Od besposlenosti i neproduktivnosti nema ništa."

moja misija približiti školu i učenje uče-nicima, probati školu napraviti zabav-nim mjestom gdje djeca žele provoditi svoje vrijeme, te ih tako motivirati na učenje i postizanje dobrih rezultata."

Morena kaže da nikada nije poželjela otići iz BiH, što je možda malo i neobično. Dosta je vezana za Fojnicu, najviše za obi-telj i prijatelje, te napominje da njen život ne bi imao smisla ako bi bila sama u nekoj "idealnoj" zemlji i na odličnom poslu, a kad ne bi pored sebe imala ljude koje voli. Prema njenom mišljenju, čovjek mora u životu izabrati ono što stvarno želi. Dodaje je da bi možda drugačije raz-mišljala da nema posao:

"Mislim da nitko ne napušta BiH zato jer to iskreno želi. U životu napuštamo ono što nas ne čini sretnima, što nas ne ispunjava. Prema tome, kad drsko kaže-mo kako su mladi nezahvalni što odlaze, kad ih brzo osudimo, trebamo se zapitati zašto to rade. Nitko ne ide ako mu je lijepo. Nisu mladi krivi što je školovanje kod nas skuplje nego bilo gdje drugo, ni-su krivi što nema nikakvih poticaja za te perspektivne mlade ljude, željne rada i inovacija, nisu krivi što nemaju pravo iz-bora čak ni kod načina ispunjavanja slo-bodnog vremena. Ovo posljednje osobito vrijedi za manja mjesta kao što je naša Fojnica, jer rijetki su u mogućnosti puto-vati u Sarajevo kako bi otišli u kino, pozo-rište, jazz klub, na salsu, tečaj jezika i slično."

Morena također ističe kako životi mladih ljudi u BiH nisu ispunjeni kva-litetnim aktivnostima, i to ih može odve-sti na krivi put. Ako se gleda iz te per-spektive, onda je za pohvaliti one koji su otišli tražiti kvaliteniji život. S druge pak strane, ne treba lako odustajati.

"Promjene se mogu dogoditi, masa može učiniti mnogo. Kao što gomila na nogometnom stadionu može uništiti sta-dion, onda gomila može i učiniti odlične stvari. Ali su pomalo pasivni i čekaju da netko drugi nešto napravi. Fojnica ima odlične preduvjete za razvoj ljetnog i zimskog turizma, za ispunjen kulturni ži-vot, ali neosporno je koliko je važna i po-trebna podrška općinskih vlasti", dodaje Morena.

Morena se, kaže, u budućnosti vidi u BiH. Želi raditi svoj posao najbolje što može, i na taj način utjecati na mlade lju-de sa kojima radi. Pored toga ima na-mjeru upisati specijalizaciju za psihote-rapeuta i pomalo rušiti predrasude o psi-holozima. Kaže da su psiholozi tu da pomažu ljudima da se nose sa svako-dnevnim problemima, pa se nada da će i u tom smislu pomoći mladima da se za-drže u BiH.

Ivan KATAVIĆ



U BiH statistike govore kako iz godine u godinu sve više mladih napušta zemlju. Velik broj njih nakon školovanja ne može naći posao. Gospodarska i politička situacija je sve lošija. Mladi trbuhom za kruhom odlaze najčešće u europske zemlje ili preko oceana u nadi da će tamo ostvariti svoje snove, ili barem ostvariti normalan život.

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

d 520 korisnika Zavoda, iz svih dije-lova BiH i prosječne životne dobi od Očetrdesetak godina, gotovo dvije

stotine su radno aktivni. Pored radio-nica, pomažu osoblju, angažirani su na odjeljenjima, poljoprivrednom ima-nju, na kapiji Zavoda, a posljednje dvije godine dobijaju i naknadu za posao ko-ji ovdje rade.

Fahrudin iz Tešnja bavi se modelar-stvom, pravi drvena kolica i kuće. Go-ran iz Sarajeva godinama brižljivo i vr-lo precizno pravi rasklopivu planinsku kuću ukrašenu nevjerovatnim detalji-ma. S lakoćom razgovara sa novinari-ma, jer nije mu ni prvi put. Prošle je godine zajedno s Abidom i Svjetlanom predstavljao BiH na otvaranju izložbe Moji prijatelji u Saint Tropezu fotogra-fa Milomira Kovačevića Strašnog. BiH je, naime, bila jedina zemlja izvan EU koja je uopće pozvana da učestvuje na

ka samo nekoliko dana ne nastave koris-titi terapiju, što se uglavnom i događa. Još je razloga zbog kojih je Zavodu neopho-dna pomoć institucija. Pored potrebe da se zakonski definira ova oblast, problem je što su ovdje smješteni ljudi različitih kategorija koji bi fizički trebali biti odvo-jeni. U Drinu su, naime, utočište našle i osobe sa teškim psihičkim poremeća-jima, intelektualnim teškoćama, bivši narkomani s dosjeima koji se nemaju gdje vratiti osim starom životu, nekoliko ljudi koji su počinili ubistvo u stanju ne-uračunljivosti, s kojima, kako nam je ka-zano, ipak "nemaju nikakvih problema".

Zavod je izložen i stalnim strašnim pritiscima jer postoji potreba da se pri-maju novi članovi i sklone ljudi s ulica, kojima je zaista potrebna pomoć, ali bez veće podrške države nema kapacitet da izađe na kraj sa takvim problemima. Re-cimo, tokom 2011. godine na adresu Za-voda upućeno je 78 zahtjeva za smještaj, a od ovog broja samo je 27 dobilo poziti-van odgovor jer smještajnih kapaciteta više nije bilo.

Semiha Hodžić, direktorica Zavoda, prisjeća se svog dolaska na ovu funkciju prije tri godine i užasnih uvjeta koje je zatekla: "Najveći problem je bio ogro-man broj ljudi zbog kojih je Zavod izgle-dao kao najveća psihijatrijska klinika."

Iako se mora odati priznanje Kadiri Pašić, direktorici koja je svoj radni vijek provela u Drinu još od njegovog osniva-nja, higijenskim standardima koji su se

ovoj izložbi. Prisjeća se "onog leta avio-nom u Francusku" i otkriva dvije život-ne želje - da se ponovi Zimska olimpija-da iz 1984. godine, a na TV je čuo da bi se to čak moglo dogoditi 2020. godine, i da se on vrati u Sarajevo. Druga želja, međutim, nije lako ostvariva jer vrije-me je pokazalo da "ko jednom uđe u Zavod rijetko iz njega i izađe".

Ali, trud koji su zaposleni u Zavodu Drin, među njima 14 stručnjaka, uložili proteklih godina, čak i sa toliko oskud-nim sredstvima kojima ova ustanova raspolaže, dao je, zaista, sjajne rezul-tate. Radionice u kojima je angažirano osamdeset korisnika Zavoda najbolji su dokaz koliko se ljudima sa psihič-kim oboljenjima i intelektualnim teš-koćama može pomoći. Cijelo društvo, međutim treba imati svijest o tome.

U namjeri da skrenu pažnju na po-trebu poboljšanja uvjeta života u Zavo-du, petnaest bh. fotoreportera (Slo-bodne Bosne, BH Dana, Dnevnog ava-

uspjeli održati, stanje je zaista bilo teško: ljudi koji su držani pod sedativima, umrt-vljeni, bez medicinske dokumentacije, na odjeljenjima je pronađeno četrdese-tak oboljelih od hepatitisa B i C, nakon čega je Zavodu pomoć pružio Klinički centar Sarajevo.

"Danas mogu reći da situaciju držimo pod kontrolom", kaže direktorica. Veliki je problem što nikada nije napravljena kategorizacija ovakvih zavoda, a postoji pet kategorija koje su ovdje zastupljene. Ove bi ustanove trebale biti spona izme-đu psihijatrijskih i drugih bolnica te lo-kalnih zajednica i mjesto psiho-socijalne rehabilitacije, "jedna od ustanova u mre-ži mentalnog zdravlja".

Resorna ministarstva bi morala što prije donijeti akte, prvenstveno kako bi se uredio osnov za zdravstveno osigu-ranje. Zavod je trenutno u vrlo nezahval-noj poziciji da sa svim kantonalnim zdravstvenim zavodima moraju praviti posebne ugovore. Direktorica Hodžić kaže da moramo pričati otvoreno o problemima koji nas pritiskaju i razbijati predrasude koje postoje da ljudi koji imaju dijagnozu shizofrenije trebaju po-moć na isti način kao što trebaju pomoć oboljeli od dijabetesa.

Uglavnom je riječ o vrlo inteligent-nim i obrazovnim i nadarenim osobama. Prekrasni akvareli i crteži na zidovima njenog ureda u Zavodu naslikao je jedan od ljudi sa takvom dijagnozom. Zove se Abid, po struci je orijentalist.

za, Oslobođenja, Večernjeg lista, Nezavi-snih novina, Reutersa) te nekoliko free-lancera naredne će sedmice (17.1.), pod pokroviteljstvom Federalnog ministar-stva rada i socijalne politike, otvoriti humanitarnu izložbu, a sva prikupljena sredstva će biti uložena za opremanje kabineta za muzikoterapiju djece u Dri-nu, kojih ovdje ima četrdesetak.

Radionice te dvije kuće, u kojima se odnedavno po desetak korisnika Zavo-da pod stručnim nadzorom osposob-ljava za samostalan život, ovdje su dvi-je najsvjetlije tačke. Odlazak u druga odjeljenja je ulazak u svijet kakav se teško može opisati jer tamo borave djeca koja moraju biti pod stalnim nad-zorom jer sama sebi nanose povrede što je neopisivo potresan prizor.

Logoped Muris Salčinović kaže da, pored toga što rade veoma težak po-sao, posebno frustrira etiketiranje Za-voda kao mjesta gdje se dešavaju ružne stvari.

"Ovo već odavno nije ustanova za-bačena na rubu grada, ali bojim se da se nemoć društva pokušava prebaciti na Zavod", kaže on.

"Onima koji su ovdje smješteni nas-tojimo ispuniti svaki dan, osposobiti ih da budu korisni, za povratak, ali veoma često sredine iz kojih oni dolaze nemaju mogućnosti da im pomognu", objašnjava logoped Salčinović.

Recimo, višegodišnji napor koji se ulaže za pomoć ljudima sa psihičkim po-remećajima pada u vodu ako nakon izlas-

Od prije mjesec dana, Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica ima novu radionicu za izradu dekorativnih predmeta od stakla. Peć za izradu stakla nabavljena je sredstvima češke Vlade. Instruk-torica Andrea kaže da se od novca sakupljenog prodajom pred-meta na izložbama i sajmovima kupuje novi materijal za obradu. Pored ove, u Drinu već jedanaest godina postoji i radionice za obradu tekstila i kože, gdje se proizvode prekrasne papuče, pred-meti od drveta, uramljuju umjetničke slike…

Piše D. SAVIĆ

Otvoreno pričati o problemima koji nas muče



Igor također ističe kako je njegovo iskustvo pokazalo kako je jedina realna perspektiva mladih u Fojnici dobijanje partijske iskaznice i pokušaj zaposlenja po tom osnovu. Sve drugo su incidentni slučajevi. Njega za Fojnicu veže to što je to njegov rodni grad, što mu tu živi obitelj i prijatelji. U budućnosti kaže da bi volio raditi na izgradnji koridora Vc. To bi mu pomoglo u stjecanju iskustva.

Adela BišćevićAdela Bišćević rođena je u Travniku.

Osnovnu školu završila je u Fojnici. Na-kon toga upisala je gimnaziju u Visokom, ali zbog rata pohađala je tu školu i u Visokom, Kiseljaku i Kaknju, a iz istih razloga završila je Srednju medicinsku školu, smjer fizioterapeutski, u Fojnici.

Nakon srednje medicinske škole Adela je upisala Medicinski fakultet u Sa-rajevu, što je bio, ističe, logičan slijed. Danas je Adela liječnik specijalista inter-ne medicine i trenutno je zaposlena u RRC Fojnica.

Na pitanje što misli o masovnom na-puštanju mladih iz BiH, Adela odgovora:

"U potpunosti razumijem mlade koji napuštaju BiH. Kada nakon završene srednje škole ili fakulteta 10 godina pro-vedete na birou za zapošljavanje, bez ijednog radnog dana, sasvim je suvišno išta dalje govoriti."

Adela kaže kako ne razmišlja o dale-koj budućnosti. U bliskoj budućnosti se zasad i vidi u BiH. Voljela bi, kaže, nasta-viti neki od postdiplomskih studija. U Fojnici su za to mogućnosti znatno limiti-rane. Želja joj je raditi u nekom od suvre-menih kliničkih centara.

Zavod DrinJedna od radionica u Zavodu Drin

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

d 520 korisnika Zavoda, iz svih dije-lova BiH i prosječne životne dobi od Očetrdesetak godina, gotovo dvije

stotine su radno aktivni. Pored radio-nica, pomažu osoblju, angažirani su na odjeljenjima, poljoprivrednom ima-nju, na kapiji Zavoda, a posljednje dvije godine dobijaju i naknadu za posao ko-ji ovdje rade.

Fahrudin iz Tešnja bavi se modelar-stvom, pravi drvena kolica i kuće. Go-ran iz Sarajeva godinama brižljivo i vr-lo precizno pravi rasklopivu planinsku kuću ukrašenu nevjerovatnim detalji-ma. S lakoćom razgovara sa novinari-ma, jer nije mu ni prvi put. Prošle je godine zajedno s Abidom i Svjetlanom predstavljao BiH na otvaranju izložbe Moji prijatelji u Saint Tropezu fotogra-fa Milomira Kovačevića Strašnog. BiH je, naime, bila jedina zemlja izvan EU koja je uopće pozvana da učestvuje na

ka samo nekoliko dana ne nastave koris-titi terapiju, što se uglavnom i događa. Još je razloga zbog kojih je Zavodu neopho-dna pomoć institucija. Pored potrebe da se zakonski definira ova oblast, problem je što su ovdje smješteni ljudi različitih kategorija koji bi fizički trebali biti odvo-jeni. U Drinu su, naime, utočište našle i osobe sa teškim psihičkim poremeća-jima, intelektualnim teškoćama, bivši narkomani s dosjeima koji se nemaju gdje vratiti osim starom životu, nekoliko ljudi koji su počinili ubistvo u stanju ne-uračunljivosti, s kojima, kako nam je ka-zano, ipak "nemaju nikakvih problema".

Zavod je izložen i stalnim strašnim pritiscima jer postoji potreba da se pri-maju novi članovi i sklone ljudi s ulica, kojima je zaista potrebna pomoć, ali bez veće podrške države nema kapacitet da izađe na kraj sa takvim problemima. Re-cimo, tokom 2011. godine na adresu Za-voda upućeno je 78 zahtjeva za smještaj, a od ovog broja samo je 27 dobilo poziti-van odgovor jer smještajnih kapaciteta više nije bilo.

Semiha Hodžić, direktorica Zavoda, prisjeća se svog dolaska na ovu funkciju prije tri godine i užasnih uvjeta koje je zatekla: "Najveći problem je bio ogro-man broj ljudi zbog kojih je Zavod izgle-dao kao najveća psihijatrijska klinika."

Iako se mora odati priznanje Kadiri Pašić, direktorici koja je svoj radni vijek provela u Drinu još od njegovog osniva-nja, higijenskim standardima koji su se

ovoj izložbi. Prisjeća se "onog leta avio-nom u Francusku" i otkriva dvije život-ne želje - da se ponovi Zimska olimpija-da iz 1984. godine, a na TV je čuo da bi se to čak moglo dogoditi 2020. godine, i da se on vrati u Sarajevo. Druga želja, međutim, nije lako ostvariva jer vrije-me je pokazalo da "ko jednom uđe u Zavod rijetko iz njega i izađe".

Ali, trud koji su zaposleni u Zavodu Drin, među njima 14 stručnjaka, uložili proteklih godina, čak i sa toliko oskud-nim sredstvima kojima ova ustanova raspolaže, dao je, zaista, sjajne rezul-tate. Radionice u kojima je angažirano osamdeset korisnika Zavoda najbolji su dokaz koliko se ljudima sa psihič-kim oboljenjima i intelektualnim teš-koćama može pomoći. Cijelo društvo, međutim treba imati svijest o tome.

U namjeri da skrenu pažnju na po-trebu poboljšanja uvjeta života u Zavo-du, petnaest bh. fotoreportera (Slo-bodne Bosne, BH Dana, Dnevnog ava-

uspjeli održati, stanje je zaista bilo teško: ljudi koji su držani pod sedativima, umrt-vljeni, bez medicinske dokumentacije, na odjeljenjima je pronađeno četrdese-tak oboljelih od hepatitisa B i C, nakon čega je Zavodu pomoć pružio Klinički centar Sarajevo.

"Danas mogu reći da situaciju držimo pod kontrolom", kaže direktorica. Veliki je problem što nikada nije napravljena kategorizacija ovakvih zavoda, a postoji pet kategorija koje su ovdje zastupljene. Ove bi ustanove trebale biti spona izme-đu psihijatrijskih i drugih bolnica te lo-kalnih zajednica i mjesto psiho-socijalne rehabilitacije, "jedna od ustanova u mre-ži mentalnog zdravlja".

Resorna ministarstva bi morala što prije donijeti akte, prvenstveno kako bi se uredio osnov za zdravstveno osigu-ranje. Zavod je trenutno u vrlo nezahval-noj poziciji da sa svim kantonalnim zdravstvenim zavodima moraju praviti posebne ugovore. Direktorica Hodžić kaže da moramo pričati otvoreno o problemima koji nas pritiskaju i razbijati predrasude koje postoje da ljudi koji imaju dijagnozu shizofrenije trebaju po-moć na isti način kao što trebaju pomoć oboljeli od dijabetesa.

Uglavnom je riječ o vrlo inteligent-nim i obrazovnim i nadarenim osobama. Prekrasni akvareli i crteži na zidovima njenog ureda u Zavodu naslikao je jedan od ljudi sa takvom dijagnozom. Zove se Abid, po struci je orijentalist.

za, Oslobođenja, Večernjeg lista, Nezavi-snih novina, Reutersa) te nekoliko free-lancera naredne će sedmice (17.1.), pod pokroviteljstvom Federalnog ministar-stva rada i socijalne politike, otvoriti humanitarnu izložbu, a sva prikupljena sredstva će biti uložena za opremanje kabineta za muzikoterapiju djece u Dri-nu, kojih ovdje ima četrdesetak.

Radionice te dvije kuće, u kojima se odnedavno po desetak korisnika Zavo-da pod stručnim nadzorom osposob-ljava za samostalan život, ovdje su dvi-je najsvjetlije tačke. Odlazak u druga odjeljenja je ulazak u svijet kakav se teško može opisati jer tamo borave djeca koja moraju biti pod stalnim nad-zorom jer sama sebi nanose povrede što je neopisivo potresan prizor.

Logoped Muris Salčinović kaže da, pored toga što rade veoma težak po-sao, posebno frustrira etiketiranje Za-voda kao mjesta gdje se dešavaju ružne stvari.

"Ovo već odavno nije ustanova za-bačena na rubu grada, ali bojim se da se nemoć društva pokušava prebaciti na Zavod", kaže on.

"Onima koji su ovdje smješteni nas-tojimo ispuniti svaki dan, osposobiti ih da budu korisni, za povratak, ali veoma često sredine iz kojih oni dolaze nemaju mogućnosti da im pomognu", objašnjava logoped Salčinović.

Recimo, višegodišnji napor koji se ulaže za pomoć ljudima sa psihičkim po-remećajima pada u vodu ako nakon izlas-

Od prije mjesec dana, Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica ima novu radionicu za izradu dekorativnih predmeta od stakla. Peć za izradu stakla nabavljena je sredstvima češke Vlade. Instruk-torica Andrea kaže da se od novca sakupljenog prodajom pred-meta na izložbama i sajmovima kupuje novi materijal za obradu. Pored ove, u Drinu već jedanaest godina postoji i radionice za obradu tekstila i kože, gdje se proizvode prekrasne papuče, pred-meti od drveta, uramljuju umjetničke slike…

Piše D. SAVIĆ

Otvoreno pričati o problemima koji nas muče



Igor također ističe kako je njegovo iskustvo pokazalo kako je jedina realna perspektiva mladih u Fojnici dobijanje partijske iskaznice i pokušaj zaposlenja po tom osnovu. Sve drugo su incidentni slučajevi. Njega za Fojnicu veže to što je to njegov rodni grad, što mu tu živi obitelj i prijatelji. U budućnosti kaže da bi volio raditi na izgradnji koridora Vc. To bi mu pomoglo u stjecanju iskustva.

Adela BišćevićAdela Bišćević rođena je u Travniku.

Osnovnu školu završila je u Fojnici. Na-kon toga upisala je gimnaziju u Visokom, ali zbog rata pohađala je tu školu i u Visokom, Kiseljaku i Kaknju, a iz istih razloga završila je Srednju medicinsku školu, smjer fizioterapeutski, u Fojnici.

Nakon srednje medicinske škole Adela je upisala Medicinski fakultet u Sa-rajevu, što je bio, ističe, logičan slijed. Danas je Adela liječnik specijalista inter-ne medicine i trenutno je zaposlena u RRC Fojnica.

Na pitanje što misli o masovnom na-puštanju mladih iz BiH, Adela odgovora:

"U potpunosti razumijem mlade koji napuštaju BiH. Kada nakon završene srednje škole ili fakulteta 10 godina pro-vedete na birou za zapošljavanje, bez ijednog radnog dana, sasvim je suvišno išta dalje govoriti."

Adela kaže kako ne razmišlja o dale-koj budućnosti. U bliskoj budućnosti se zasad i vidi u BiH. Voljela bi, kaže, nasta-viti neki od postdiplomskih studija. U Fojnici su za to mogućnosti znatno limiti-rane. Želja joj je raditi u nekom od suvre-menih kliničkih centara.

Zavod DrinJedna od radionica u Zavodu Drin

12 13

EKOLOŠKE TEMEFOJNIČKAŠKRINJA

Problemi oko izgradnje mini hidro-centrale u Gotuši kod Fojnice počeli su u ljeto prošle godine. I ranije je na tom lokalitetu bilo pokušaja da se izgradi mi-ni hidrocentrala, što su mještani sprječa-vali, a investitori odustajali. Novi investi-tor, Company Peeb iz Travnika, koji je do sada uložio u taj projekat preko pet mili-juna KM ne odustaje, a ne odustaju ni mještani.

Kata Bilić Lepori, mještanka sela Lu-ke kaže da joj nije teško stajati i smrza-vati se na otvorenom kako bi obranila rijeku: "Nezadovoljna sam prvo što ovdje dođe netko, predstavi se i kaže:'Ovo je naša avlija, odlazite', što znači da narod

iše od pola godine mještani nekoliko sela oko Fojnice prosvjeduju na mje-Vstu gdje se planira izgraditi mini hi-

drocentrala na rijeci Željeznici. Stanov-nici ovih sela kažu da im je ta rijeka je-dino blago prirode koje im je preostalo. Ističu kako im nije teško dežurati i smr-zavati se svaki dan kako bi obranili okoliš tog kraja. S druge strane investitor, Com-pany Peeb iz Travnika, podigao je tužbe protiv mještana tražeći naknadu štete za dosadašnje gubitke koje je prozurokova-la blokada izgradnje pomenute hidro-centrale.

MJEŠTANI FOJNICE NE ŽELE HIDROCENTRALE

Ivan Katavić

Više od pola godine mještani nekoliko sela oko Fojnice prosvjeduju na mjestu gdje se planira izgraditi mini hidrocentrala na rijeci Željeznici. Stanovnici ovih sela kažu da im je ta rijeka jedino blago prirode koje im je preostalo. Ističu kako im nije teško dežurati i smrzavati se svaki dan kako bi obranili okoliš tog kraja. S druge strane investitor Company Peeb iz Travnika podigao je tužbe protiv mještana tražeći naknadu štete za dosadašnje gubitke, koje je prozurokovala blokada izgradnje pomenute hidrocentrale.


ništa nije znao. Sve se radi sakriveno. Drugo, želim da podržim ovaj svoj narod, pošteni narod koji ima pravo na rijeku - rijeka je Božje blago. Pitala bih političare, koji su dolazili tri-četiri puta u Gotušu ispočetka i koji su obećanja dali prije gla-sovanja, gdje su sada. A problem su mogli riješiti telefonom".

U proteklih šest mjeseci ovaj slučaj obilježili su različiti scenariji. Investitor je unajmio zaštitarske agencije koje su pokušale i fizičkom prisilom započeti ra-dove. Nakon toga mještani su napravili improviziranu kolibu na mjestu izgra-dnje gdje danonoćno dežuraju čuvajući rijeku.

Ako ne budemo napravili, onda će nas neko debelo obeštetiti".

U toku su i sudski sporovi koje su pokrenuli mještani. Oni su tužili Mini-starstvo okoliša i turizma FBiH, Mini-starstvo prostornog uređenja FBiH, Re-gulatornu komisiju za električnu ener-giju FBiH, kao i samog investitora.

Mladen Rudež, pomoćnik ministra okoliša i turizma FBiH, kaže da je prva okolišna dozvola za izgradnju ove hidro-centrale donijeta prije pet godina, nakon čega je po isteku ponovo produžena. Rudež dodaje kako je cijeli slučaj ispo-litiziran: "Ima i zlonamjerne zlouporabe

javnog uvida u izdavanje okolišne doz-vole, tako da određene interesne grupe i pojedinci iz određenih razloga, koji nisu relevantni za izgradnju male hidroelek-trane, stavljaju određene primjedbe koje mi ne možemo uzeti u obzir - jer te pri-mjedbe su uglavnom takove prirode da brane interese ili pojedinca ili određene grupe.“

Podršku mještanima dali su i vijećnici Općinskog vijeća Fojnica iz HDZ-a BiH i SDP-a BiH, ali i ne i načelnik Salkan Merdžanić. Predsjednik fojničkog SDP-a Emir Memija kaže da se ovim pitanjem mora pozabaviti lokalna zajednica.

"Moje je mišljenje, vezano ne samo za ovu centralu nego za problem izgradnje mini centrala na općini Fojnica, da je lo-kalna zajednica konačno trebala da do-nese odluku na Općinskom vijeću šta je interes općine Fojnica. Ako će se graditi mini centrale, da se kaže gdje će se gra-diti, koliko će ih se graditi i koji su to uslovi pod kojim će se graditi“, kaže Memija.

Podršku mještanima Fojnice dao je i Andreas Ost, Austrijanac bosanskog podrijetla: "Ja sam došao ovdje na ras-pust. Od prijatelja sam čuo da ovdje oni protestiraju protiv centrale. Kad sam to čuo, ja sam znao da sam protiv toga zato što to nije dobro za okoliš. Kod nas u Austriji toga nema, i nema ni takvih protesta.“

U Federaciji BiH u proteklih desetak godina planirana je izgradnja 40-ak mini hidrocentrala. Samo na području Fojnice planirna je izgradnja 11 mini hidrocen-trala, od kojih su neke već izgrađene.

Juro Bilić, jedan od nezadovoljnih mještana ističe: „Nikad u životu nisam bio ponosniji što živim na ovim prosto-rima nego kada vidim sa kakvim elanom i sa kakvim žarom ti ljudi idu gore, trude se da odbrane rijeku zakonski, uredno, bez incidenata. U protivnom bi, naravno, policija reagirala da je bio bilo kakav in-cident. I oni su spremni da ustraju ako treba još godinu, dvije, pet, nije bitno ko-liko. Samo, činjenica je da je ovo daleko više od ove mini centrale - možda se ovdje, s pravom mogu da kažem, brani i pravna država".

Protiv izgradnje mini hidrocentrale su i razne nevladine i ekološke udruge sa područja općine Fojnica.

"Uništen bi bio kompletan riblji fond. Inače, ovo je stanište pastrmke potočare, autohtone ribe. Ovo je stanište i vidre, koja je u svijetu u izumiranju, a ovdje je ima u izobilju", ističe Josip Bilić, član Udruženja građana sportskih ribolovaca Fojnica.

Investitor mini hidrocentrale Compa-ny Peeb iz Travnika pokrenuo je tužbe protiv Srednjobosanskog kantona i samih mještana. Nedžad Delić, direktor Company Peeb-a iz Travnika, kaže da je u ovaj projekat uložio preko pet milijuna KM, te da je blokada gradnje hidrocen-trale prouzrokovala gubitke: "Mi ćemo insistirati, mi nemamo izbora, već su na-stali toliko enormni troškovi da će nam to neko morati nadoknaditi. I drugo, mi ćemo tu elektranu, s obzirom da imamo sve validne papire, na kraju napraviti.

Obrana pravne države

Bezobzirno iscrpljivanje mještana

Istinski borci za očuvanje svojeg okolišaF

OT

O: H

. Č

UK

LE

12 13

EKOLOŠKE TEMEFOJNIČKAŠKRINJA

Problemi oko izgradnje mini hidro-centrale u Gotuši kod Fojnice počeli su u ljeto prošle godine. I ranije je na tom lokalitetu bilo pokušaja da se izgradi mi-ni hidrocentrala, što su mještani sprječa-vali, a investitori odustajali. Novi investi-tor, Company Peeb iz Travnika, koji je do sada uložio u taj projekat preko pet mili-juna KM ne odustaje, a ne odustaju ni mještani.

Kata Bilić Lepori, mještanka sela Lu-ke kaže da joj nije teško stajati i smrza-vati se na otvorenom kako bi obranila rijeku: "Nezadovoljna sam prvo što ovdje dođe netko, predstavi se i kaže:'Ovo je naša avlija, odlazite', što znači da narod

iše od pola godine mještani nekoliko sela oko Fojnice prosvjeduju na mje-Vstu gdje se planira izgraditi mini hi-

drocentrala na rijeci Željeznici. Stanov-nici ovih sela kažu da im je ta rijeka je-dino blago prirode koje im je preostalo. Ističu kako im nije teško dežurati i smr-zavati se svaki dan kako bi obranili okoliš tog kraja. S druge strane investitor, Com-pany Peeb iz Travnika, podigao je tužbe protiv mještana tražeći naknadu štete za dosadašnje gubitke koje je prozurokova-la blokada izgradnje pomenute hidro-centrale.

MJEŠTANI FOJNICE NE ŽELE HIDROCENTRALE

Ivan Katavić

Više od pola godine mještani nekoliko sela oko Fojnice prosvjeduju na mjestu gdje se planira izgraditi mini hidrocentrala na rijeci Željeznici. Stanovnici ovih sela kažu da im je ta rijeka jedino blago prirode koje im je preostalo. Ističu kako im nije teško dežurati i smrzavati se svaki dan kako bi obranili okoliš tog kraja. S druge strane investitor Company Peeb iz Travnika podigao je tužbe protiv mještana tražeći naknadu štete za dosadašnje gubitke, koje je prozurokovala blokada izgradnje pomenute hidrocentrale.


ništa nije znao. Sve se radi sakriveno. Drugo, želim da podržim ovaj svoj narod, pošteni narod koji ima pravo na rijeku - rijeka je Božje blago. Pitala bih političare, koji su dolazili tri-četiri puta u Gotušu ispočetka i koji su obećanja dali prije gla-sovanja, gdje su sada. A problem su mogli riješiti telefonom".

U proteklih šest mjeseci ovaj slučaj obilježili su različiti scenariji. Investitor je unajmio zaštitarske agencije koje su pokušale i fizičkom prisilom započeti ra-dove. Nakon toga mještani su napravili improviziranu kolibu na mjestu izgra-dnje gdje danonoćno dežuraju čuvajući rijeku.

Ako ne budemo napravili, onda će nas neko debelo obeštetiti".

U toku su i sudski sporovi koje su pokrenuli mještani. Oni su tužili Mini-starstvo okoliša i turizma FBiH, Mini-starstvo prostornog uređenja FBiH, Re-gulatornu komisiju za električnu ener-giju FBiH, kao i samog investitora.

Mladen Rudež, pomoćnik ministra okoliša i turizma FBiH, kaže da je prva okolišna dozvola za izgradnju ove hidro-centrale donijeta prije pet godina, nakon čega je po isteku ponovo produžena. Rudež dodaje kako je cijeli slučaj ispo-litiziran: "Ima i zlonamjerne zlouporabe

javnog uvida u izdavanje okolišne doz-vole, tako da određene interesne grupe i pojedinci iz određenih razloga, koji nisu relevantni za izgradnju male hidroelek-trane, stavljaju određene primjedbe koje mi ne možemo uzeti u obzir - jer te pri-mjedbe su uglavnom takove prirode da brane interese ili pojedinca ili određene grupe.“

Podršku mještanima dali su i vijećnici Općinskog vijeća Fojnica iz HDZ-a BiH i SDP-a BiH, ali i ne i načelnik Salkan Merdžanić. Predsjednik fojničkog SDP-a Emir Memija kaže da se ovim pitanjem mora pozabaviti lokalna zajednica.

"Moje je mišljenje, vezano ne samo za ovu centralu nego za problem izgradnje mini centrala na općini Fojnica, da je lo-kalna zajednica konačno trebala da do-nese odluku na Općinskom vijeću šta je interes općine Fojnica. Ako će se graditi mini centrale, da se kaže gdje će se gra-diti, koliko će ih se graditi i koji su to uslovi pod kojim će se graditi“, kaže Memija.

Podršku mještanima Fojnice dao je i Andreas Ost, Austrijanac bosanskog podrijetla: "Ja sam došao ovdje na ras-pust. Od prijatelja sam čuo da ovdje oni protestiraju protiv centrale. Kad sam to čuo, ja sam znao da sam protiv toga zato što to nije dobro za okoliš. Kod nas u Austriji toga nema, i nema ni takvih protesta.“

U Federaciji BiH u proteklih desetak godina planirana je izgradnja 40-ak mini hidrocentrala. Samo na području Fojnice planirna je izgradnja 11 mini hidrocen-trala, od kojih su neke već izgrađene.

Juro Bilić, jedan od nezadovoljnih mještana ističe: „Nikad u životu nisam bio ponosniji što živim na ovim prosto-rima nego kada vidim sa kakvim elanom i sa kakvim žarom ti ljudi idu gore, trude se da odbrane rijeku zakonski, uredno, bez incidenata. U protivnom bi, naravno, policija reagirala da je bio bilo kakav in-cident. I oni su spremni da ustraju ako treba još godinu, dvije, pet, nije bitno ko-liko. Samo, činjenica je da je ovo daleko više od ove mini centrale - možda se ovdje, s pravom mogu da kažem, brani i pravna država".

Protiv izgradnje mini hidrocentrale su i razne nevladine i ekološke udruge sa područja općine Fojnica.

"Uništen bi bio kompletan riblji fond. Inače, ovo je stanište pastrmke potočare, autohtone ribe. Ovo je stanište i vidre, koja je u svijetu u izumiranju, a ovdje je ima u izobilju", ističe Josip Bilić, član Udruženja građana sportskih ribolovaca Fojnica.

Investitor mini hidrocentrale Compa-ny Peeb iz Travnika pokrenuo je tužbe protiv Srednjobosanskog kantona i samih mještana. Nedžad Delić, direktor Company Peeb-a iz Travnika, kaže da je u ovaj projekat uložio preko pet milijuna KM, te da je blokada gradnje hidrocen-trale prouzrokovala gubitke: "Mi ćemo insistirati, mi nemamo izbora, već su na-stali toliko enormni troškovi da će nam to neko morati nadoknaditi. I drugo, mi ćemo tu elektranu, s obzirom da imamo sve validne papire, na kraju napraviti.

Obrana pravne države

Bezobzirno iscrpljivanje mještana

Istinski borci za očuvanje svojeg okoliša

FO

TO

: H

. Č

UK

LE

14 15

FOJNIČKAŠKRINJA

STARA NARODNA VJEROVANJA

da će uskoro biti još preminulih. No, ne znači samo kiša koja zalije grob smrt, veoma čest simbol smrti je i vrana, pogo-tovo ukućanima kojima dolazi na prozor. A simbol smrti, bolesti i teške nesreće, predstavlja i zavijanje/jaukanje psa u su-sjedstvu.

Nesreću može donijeti i otrgnuto dugme sa odjeće u rano ujutro, rukova-nje preko praga, neuzimanje nečijeg iz-gubljenog sitniša sa poda, otvaranje ki-šobrana u kući, kupljenje mrvica kruha

nakon objeda rukom, gledanje u vrata. No, kako bismo bili sretni trebamo

naći djetelinu s četiri lista, ispred kuće vidjeti goluba, gost, iako kratko navraća, treba sjesti, sreća je i udariti se u lakat, za sreću treba prosuti sol preko lijevog ra-mena, te ne izlaziti iz kuće na petak 13.

Mlade žene za svoj bračni majčinski uspjeh trebaju savjete starijih žena pa, ukoliko se žele udati, trebaju vezati crve-ni konac onome koga žele, uhvaćeni bu-ket na vjenčanju znači sljedeću udaju

vaki narod ima svoja vjerovanja, kako ih mnogi nazivaju, praznovjerja. Po-Snosita Fojnica ima svoje običaje, ali i

vjerovanja, koji su samo njeni, a opet slični onima cijele Srednje Bosne, čak i cijele Bosne i Hercegovine nam lijepe. Naša je sreća, kako stari oduvijek sma-traju po svome iskustvu, da ih možemo izbjeći. Neka od tih vjerovanja su još i logična, no neka su uistinu neobična i neshvatljiva, dok su određena toliko pri-hvaćena, popularna i česta, da postoje i pjesme o njima. Jedno je sigurno, ona po-stoje i još uvijek se koriste, izgovaraju, te se na taj način čuvaju od izumiranja.

Svjesno ili nesvjesno mnogi se još uvijek znaju trgnuti na razbijeno ogleda-lo i sjetiti se prijetećih sedam godina nesreće, ali i kucnuti o drvo, kako ne bi urekli dobro i napredak.

Kod učestalih vjerovanja pamtimo sa sahrana, na kojima pada kiša, vjerovanja

Vjerovanja u dobro i zlo, te postupke koji ih mogu izazvati, su mnogobrojna, počela su davno, nitko točno ne zna kada, a niti dokad će postojati, dokad će ljudi u njih vjerovati.

Vjerovanja u zle vještice, ili barem nji-hova spaljivanja, nestala su, no gatanja i čarke još uvijek postoje u našim kraje-vima, iako se o osobama koje ih rade, kao i onima koji ih koriste, zna jako malo, što zbog njihove sposobnosti da se sakriju, a što zbog našega straha.

Jedno je sigurno, ljudi će uvijek imati potrebu da se zaštite od lošega, potrebu

za što sretnijim životom, a načini na koje će to postići, bit će različiti, no trebali bismo se povremeno prisjetiti mudrosti naših predaka.

Stara narodna vjerovanja ili prazno-vjerja smatraju se, uglavnom, nepozna-vanjem prave prirode i pokušavanjem shvaćanja stvari koje su izvan našega shvaćanja, pretpostavkama neukih sta-rih ljudi koje su objašnjavale različite pojave. Moguće ih je gledati na različite načine, no rijetki će tek ostati smireni i ubijeđeni u ovo, ukoliko im crna mačka pređe put.

djevojke ili žene koja ga je uhvatila, a na sam dan vjenčanja poželjno je da mlada nosi nešto staro, nešto novo, nešto posu-đeno i nešto plavo. Trudnicama se mora dati sve što požele, posebno za jesti. Spušten trudnički stomak znači nošenje muškog djeteta, a one same ne smiju iz-laziti poslije sumraka, niti se njihovim bebama, za vrijeme prve godine, smije prilaziti ukoliko je gost tek ušao u kuću "s mraka".

Vjerovanja su vrlo često povezana sa religijskim blagdanima, pa se na Cvjetnu nedjelju tako vjernici umivaju u cvijeću za stalnu ljepotu i čistoću, kiša na dan Sv. Duha znači loše vrijeme još četrdeset dana, loše usjeve i pojavu miševa.

Ahat je bio sredstvo protiv bolesti i munja te za plodnost, a za plodnost je trebala mlada na vjenčanju u krilu držati muško dijete. Vjerovanja u korist zdrav-lja bila su da pjesma kukavici otklanja pjege, te da bradavice skida tajna molitva izgovorena na pun mjesec.

Veoma česta su vjerovanja povezana sa reakcijama našega tijela, pa je svrbež lijevog ili desnog dlana dobivanje, odno-sno gubljenje novca, svrbež nosa znači svađu, svrbež stopala skoro putovanje, a štucanje ogovaranje.

Prolijevanje kave također znači dobi-tak novca, dok gubljenje donosi torba spuštena na pod.


Ivana Cvjetković Komšić

Po vjerovanju naših baka i dje-dova, njihovih baka i djedova i tako u beskraj, u našim životi-ma, od samoga rođenja, po-stoji nadnaravno djelovanje magijskih sila.

14 15

FOJNIČKAŠKRINJA

STARA NARODNA VJEROVANJA

da će uskoro biti još preminulih. No, ne znači samo kiša koja zalije grob smrt, veoma čest simbol smrti je i vrana, pogo-tovo ukućanima kojima dolazi na prozor. A simbol smrti, bolesti i teške nesreće, predstavlja i zavijanje/jaukanje psa u su-sjedstvu.

Nesreću može donijeti i otrgnuto dugme sa odjeće u rano ujutro, rukova-nje preko praga, neuzimanje nečijeg iz-gubljenog sitniša sa poda, otvaranje ki-šobrana u kući, kupljenje mrvica kruha

nakon objeda rukom, gledanje u vrata. No, kako bismo bili sretni trebamo

naći djetelinu s četiri lista, ispred kuće vidjeti goluba, gost, iako kratko navraća, treba sjesti, sreća je i udariti se u lakat, za sreću treba prosuti sol preko lijevog ra-mena, te ne izlaziti iz kuće na petak 13.

Mlade žene za svoj bračni majčinski uspjeh trebaju savjete starijih žena pa, ukoliko se žele udati, trebaju vezati crve-ni konac onome koga žele, uhvaćeni bu-ket na vjenčanju znači sljedeću udaju

vaki narod ima svoja vjerovanja, kako ih mnogi nazivaju, praznovjerja. Po-Snosita Fojnica ima svoje običaje, ali i

vjerovanja, koji su samo njeni, a opet slični onima cijele Srednje Bosne, čak i cijele Bosne i Hercegovine nam lijepe. Naša je sreća, kako stari oduvijek sma-traju po svome iskustvu, da ih možemo izbjeći. Neka od tih vjerovanja su još i logična, no neka su uistinu neobična i neshvatljiva, dok su određena toliko pri-hvaćena, popularna i česta, da postoje i pjesme o njima. Jedno je sigurno, ona po-stoje i još uvijek se koriste, izgovaraju, te se na taj način čuvaju od izumiranja.

Svjesno ili nesvjesno mnogi se još uvijek znaju trgnuti na razbijeno ogleda-lo i sjetiti se prijetećih sedam godina nesreće, ali i kucnuti o drvo, kako ne bi urekli dobro i napredak.

Kod učestalih vjerovanja pamtimo sa sahrana, na kojima pada kiša, vjerovanja

Vjerovanja u dobro i zlo, te postupke koji ih mogu izazvati, su mnogobrojna, počela su davno, nitko točno ne zna kada, a niti dokad će postojati, dokad će ljudi u njih vjerovati.

Vjerovanja u zle vještice, ili barem nji-hova spaljivanja, nestala su, no gatanja i čarke još uvijek postoje u našim kraje-vima, iako se o osobama koje ih rade, kao i onima koji ih koriste, zna jako malo, što zbog njihove sposobnosti da se sakriju, a što zbog našega straha.

Jedno je sigurno, ljudi će uvijek imati potrebu da se zaštite od lošega, potrebu

za što sretnijim životom, a načini na koje će to postići, bit će različiti, no trebali bismo se povremeno prisjetiti mudrosti naših predaka.

Stara narodna vjerovanja ili prazno-vjerja smatraju se, uglavnom, nepozna-vanjem prave prirode i pokušavanjem shvaćanja stvari koje su izvan našega shvaćanja, pretpostavkama neukih sta-rih ljudi koje su objašnjavale različite pojave. Moguće ih je gledati na različite načine, no rijetki će tek ostati smireni i ubijeđeni u ovo, ukoliko im crna mačka pređe put.

djevojke ili žene koja ga je uhvatila, a na sam dan vjenčanja poželjno je da mlada nosi nešto staro, nešto novo, nešto posu-đeno i nešto plavo. Trudnicama se mora dati sve što požele, posebno za jesti. Spušten trudnički stomak znači nošenje muškog djeteta, a one same ne smiju iz-laziti poslije sumraka, niti se njihovim bebama, za vrijeme prve godine, smije prilaziti ukoliko je gost tek ušao u kuću "s mraka".

Vjerovanja su vrlo često povezana sa religijskim blagdanima, pa se na Cvjetnu nedjelju tako vjernici umivaju u cvijeću za stalnu ljepotu i čistoću, kiša na dan Sv. Duha znači loše vrijeme još četrdeset dana, loše usjeve i pojavu miševa.

Ahat je bio sredstvo protiv bolesti i munja te za plodnost, a za plodnost je trebala mlada na vjenčanju u krilu držati muško dijete. Vjerovanja u korist zdrav-lja bila su da pjesma kukavici otklanja pjege, te da bradavice skida tajna molitva izgovorena na pun mjesec.

Veoma česta su vjerovanja povezana sa reakcijama našega tijela, pa je svrbež lijevog ili desnog dlana dobivanje, odno-sno gubljenje novca, svrbež nosa znači svađu, svrbež stopala skoro putovanje, a štucanje ogovaranje.

Prolijevanje kave također znači dobi-tak novca, dok gubljenje donosi torba spuštena na pod.


Ivana Cvjetković Komšić

Po vjerovanju naših baka i dje-dova, njihovih baka i djedova i tako u beskraj, u našim životi-ma, od samoga rođenja, po-stoji nadnaravno djelovanje magijskih sila.

16 17

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA

Blaženka Trogrančić- možda i nije posebna po ljubavi prema svom rodnom gradu, ali sigurno je jedna od rijetkih koja je uspjela i svog bračnog druga zaljubiti u krajolike i iznimna društvena događanja koje Fojnica nudi. Od kako su ona i njen muž, Roger Hudson, renovirali obiteljsku kuću Trogrančića, skoro polovicu godine provode ovdje, uvijek u vrijeme održavanja Oldtimer festivala, a i nekoliko mjeseci zime...

Hudson

Ovdje nas drži neko spokojstvo

Uglavnom, odmah sljedeće godine sam se i službeno udala, u tom braku sam bila 17 godina i stekla svoje najveće blago - dva sina.

Stariji, Vilim ima 22 godine, igra no-gomet u Turskoj. Prije toga je igrao i u par klubova u Hrvatskoj, u Hajduku je bio čak tri puta. Jako mukotrpan put smo prošli dok nije dokazao svoje kvalitete. U Nje-mačkoj smo mu plaćali privatnog trenera koji ga je naučio redu, radu i disciplini, u Frankfurtu se pokazao jako dobro, odlič-no je savladao jezik. Međutim, uslijedili su problemi sa vizom i onda se našao na prekretnici - vratiti se u HAŠK ili prihva-titi jednu ponudu iz Rumunjske. Potom je opet uslijedilo niz peripetija i seljenja iz kluba u klub dok nije dobio ponudu iz Turske.

n majka koja je doživjela da njen stariji sin živi svoj san.

Blaženka: Da, ja sam presretna i ponos-na majka koja je doživjela da njen stariji

Ti si naravno presretna i ponosna

sin živi svoj san, ali također i što sam do-živjela da mi se skinuo sa tanjura, haha... Šalim se, potpisao je ugovor na tri godi-ne, pa nek ide za svojom srećom. Mlađi sin,Tedi, uči za kuhara u jednoj privatnoj školi u Splitu, to je opet ono što je sam izabrao, jako voli kulinarstvo.

n nastavio majčinim stopama jer ti si, nakon završene geodetsko-tehničke škole u Sarajevu, profesiju izgradila zapravo u turizmu i ugostiteljstvu?

Blaženka: Da, prve sam godine radila u hotelu, a onda sam četiri sezone radila kao pomoćni financijski tržni inspektor, a onda nekoliko godina uopće nisam ra-dila, htjela sam svo vrijeme posvetiti djeci...

I dan-danas sam jedini geodetski tehničar u Starom Gradu, hahaha... ali ni-kada nisam radila u svojoj struci. Ja sam tu školu upisala najviše iz razloga što sam trebala biti u Sarajevu zbog košarke, igrala sam u KK Željezničar tri godine.

Može se reći da je on na neki način

n Za početak ovog našeg razgovora, možda će čitatelje Fojničke škrinje za-nimati, kada si napustila Fojnicu, koliko godina si imala?

Blaženka: Prvi put sam otišla u Stari Grad na otoku Hvaru u potrazi za sezon-skim poslom, 1985. godine, kada sam imala dvadeset i jednu godinu. Otišla na par mjeseci i ostala zastalno, hahaha...

n Tako ti se svidjelo?

Blaženka: Pa ne znam koliko mi se baš sve svidjelo, i jeste i nije, ali to je jedno-stavno bila moja sudbina. Stari Grad je meni najljepši grad na Hvaru, ima naj-ljepšu plažu, iako svi gradovi ljeti pomalo nalikuju jedan na drugi. Svugdje je gužva, živahno, muzika sa terasa, ali Stari Grad je poprilično živ i zimi. U njemu su stacio-nirani sud i katastar zbog čega nije posve mrtav zimi, kao većina otočkih naselja.

Blaženka Trogrančić- Hudson


Blaženka: Ja njega tada nisam vidjela, i prošla je cijela godina dok se nismo sreli. U to vrijeme sam održavala kuću jednoj Engleskinji i njih dvoje su zajedno došli po ključ njene kuće. Roger je odmah isko-ristio priliku da mi prepriča svoje sjeća-nje od prošlog ljeta, bez okolišanja mi je rekao da sam ja za njega prava, i narednih dana se otvoreno, ali džentlmenski, udvarao jako uporno. Ne mogu reći kako sam odmah bila zainteresirana. Nakon propalog braka i sa dvoje djece želiš samo mir, dobar posao i da tu djecu izve-deš na pravi put. Ali Roger je zaista bio uporan. Roger: Dugo vremena sam živio pola go-dine u Londonu, a pola godine u Starom Gradu. Jednom sam joj dao cedulju na kojoj piše: Volim ti, nisam dobro prepisao iz riječnika, toliko se smijala, mislim da se onda i zaljubila...Blaženka: Hahaha... možda! Dugo vre-mena ni ja, a ni moji prijatelji, nismo vje-rovali u ozbiljnost Rogerove namjere. Roger je uvijek bio tu negdje blizu mom društvu i povremeno se uključivao. Kako sam loša sa engleskim uglavnom su mi prijatelji prevodili. I jednog jutra je umo-ran od pretjeranog odugovlačenja rekao kako me iskreno voli. I tako sam ja, pod pritiskom prijatelja koji su očito razum-jeli prije mene što se događa, pristala na prvi izlazak. Ostalo je već povijest... Vjen-čali smo se u Londonu 2008. godine, na Dan vještica, hahahaha... Nismo mogli bi-rati, da sad budemo malo ozbiljni, u op-ćini su nam ponudili samo taj termin...

n tisak, reci mi molim te, kako izgleda englesko vjenčanje?

Blaženka: Dosadno, posebno pripreme, gomile upitnika koje treba slati na amba-sade, općinu, grozno... puno toga se zato i ne sjećam više! Upoznala sam Rogerovu obitelj, to je bilo lijepo. Antonija Majić mi je bila kuma. Ostalo šta pamtim, morala sam švercati cigarete iz Hrvatske jer su gore preskupe! I bila sam osuđena duva-niti samo u prizemlju kuće, na katu mi je pušenje bilo zabranjeno, hahaha... Kada se sve završilo izašli smo van i ja velim Rogeru kako nemam pojma što se desilo, ne razumijem jezik, a on kaže, ne brini Blaže, platit ćemo prevodioce da ti objas-ne šta si potpisala!

n A kako te se dojmio London?

Blaženka: Kao i svaki prevelik grad, guž-ve, trčanje, otuđenje... Imam dojam da bar polovica ljudi koja naseljava London nije posjetila njegove muzeje i galerije i kako grad bolje upozna turist za 15 dana nego onaj tko u njemu provede život.

n Pretpostavljam kako si u međuvre-menu savladala engleski jezik?

Blaženka: Hehehehe... Kada me to isto pitao moj brat Miro, ja sam mu ovako odgovorila: 'Hoćeš ti da se ja i treći put udajem?!' Ne osjećam nikakav nedosta-tak što ne govorim perfektno engleski, zapravo mislim kako je to jako blagotvor-no za uši mog muža, hahaha... Zato je on, za prilike kada je neophodno i riječima

Pošto smo svakako skliznule u žuti n nat iskoristiti u Starom Gradu?

Blaženka: Ne, u Starom Gradu od spor-tova se njeguju nogomet, pa i ženski, pli-vanje i jedriličarstvo. Nemaju, nažalost, košarkaški klub, a rado bih se ja uključila. Danas mi je košarka samo rekreacija.

n Šta je još posebno obilježilo tih 24 godine tvog života na otoku Hvaru? Ti si jako društvena osoba i veliki vese-ljak, sigurno si stekla divna prijatelj-stva koja su sada možda već i vrijed-nija od onih iz djetinjstva?

Blaženka: Pa, moj privatni bračni bro-dolom sigurno, kada sam ostala sama sa dvoje djece. Također, brojne egzistenci-jalne bitke koje su me natjerale da se opet vratim i u ugostiteljstvo, pa sam već nakon godinu dana počela voditi jednu kuhinju, i tu sam ostala osam godina.

n Da se maknemo na ljepše teme, ka-da i kako ste se ti i Roger upoznali?

Blaženka: Oooo, to je tako lijepa i neobi-čna priča! Samo ne znam jel' to za oz-biljne novine? Ili ćeš ti ovo prodati neg-dje u žuti tisak? Hahaha...

n Hahaha... Naše su novine uglavnom sivi tisak, dobro će im doći malo žu-tila, samo izvoli...

Blaženka: Moj muž je mene prvi put vidio u jednom kafiću na plaži. Roger: Bila je nasmijana, lijepo osun-čana, u tigrastom kupaćem kostimu! Sa-mo da znaš, odmah sam vidio da nema prsten!

Jesi li mogla svoj košarkaški tale-

Razgovarala Suzana LOVRIĆ

Redoviti sudionici Oltimer festa u Fojnici

Blaženka i Roger

16 17

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA

Blaženka Trogrančić- možda i nije posebna po ljubavi prema svom rodnom gradu, ali sigurno je jedna od rijetkih koja je uspjela i svog bračnog druga zaljubiti u krajolike i iznimna društvena događanja koje Fojnica nudi. Od kako su ona i njen muž, Roger Hudson, renovirali obiteljsku kuću Trogrančića, skoro polovicu godine provode ovdje, uvijek u vrijeme održavanja Oldtimer festivala, a i nekoliko mjeseci zime...

Hudson

Ovdje nas drži neko spokojstvo

Uglavnom, odmah sljedeće godine sam se i službeno udala, u tom braku sam bila 17 godina i stekla svoje najveće blago - dva sina.

Stariji, Vilim ima 22 godine, igra no-gomet u Turskoj. Prije toga je igrao i u par klubova u Hrvatskoj, u Hajduku je bio čak tri puta. Jako mukotrpan put smo prošli dok nije dokazao svoje kvalitete. U Nje-mačkoj smo mu plaćali privatnog trenera koji ga je naučio redu, radu i disciplini, u Frankfurtu se pokazao jako dobro, odlič-no je savladao jezik. Međutim, uslijedili su problemi sa vizom i onda se našao na prekretnici - vratiti se u HAŠK ili prihva-titi jednu ponudu iz Rumunjske. Potom je opet uslijedilo niz peripetija i seljenja iz kluba u klub dok nije dobio ponudu iz Turske.

n majka koja je doživjela da njen stariji sin živi svoj san.

Blaženka: Da, ja sam presretna i ponos-na majka koja je doživjela da njen stariji

Ti si naravno presretna i ponosna

sin živi svoj san, ali također i što sam do-živjela da mi se skinuo sa tanjura, haha... Šalim se, potpisao je ugovor na tri godi-ne, pa nek ide za svojom srećom. Mlađi sin,Tedi, uči za kuhara u jednoj privatnoj školi u Splitu, to je opet ono što je sam izabrao, jako voli kulinarstvo.

n nastavio majčinim stopama jer ti si, nakon završene geodetsko-tehničke škole u Sarajevu, profesiju izgradila zapravo u turizmu i ugostiteljstvu?

Blaženka: Da, prve sam godine radila u hotelu, a onda sam četiri sezone radila kao pomoćni financijski tržni inspektor, a onda nekoliko godina uopće nisam ra-dila, htjela sam svo vrijeme posvetiti djeci...

I dan-danas sam jedini geodetski tehničar u Starom Gradu, hahaha... ali ni-kada nisam radila u svojoj struci. Ja sam tu školu upisala najviše iz razloga što sam trebala biti u Sarajevu zbog košarke, igrala sam u KK Željezničar tri godine.

Može se reći da je on na neki način

n Za početak ovog našeg razgovora, možda će čitatelje Fojničke škrinje za-nimati, kada si napustila Fojnicu, koliko godina si imala?

Blaženka: Prvi put sam otišla u Stari Grad na otoku Hvaru u potrazi za sezon-skim poslom, 1985. godine, kada sam imala dvadeset i jednu godinu. Otišla na par mjeseci i ostala zastalno, hahaha...

n Tako ti se svidjelo?

Blaženka: Pa ne znam koliko mi se baš sve svidjelo, i jeste i nije, ali to je jedno-stavno bila moja sudbina. Stari Grad je meni najljepši grad na Hvaru, ima naj-ljepšu plažu, iako svi gradovi ljeti pomalo nalikuju jedan na drugi. Svugdje je gužva, živahno, muzika sa terasa, ali Stari Grad je poprilično živ i zimi. U njemu su stacio-nirani sud i katastar zbog čega nije posve mrtav zimi, kao većina otočkih naselja.

Blaženka Trogrančić- Hudson


Blaženka: Ja njega tada nisam vidjela, i prošla je cijela godina dok se nismo sreli. U to vrijeme sam održavala kuću jednoj Engleskinji i njih dvoje su zajedno došli po ključ njene kuće. Roger je odmah isko-ristio priliku da mi prepriča svoje sjeća-nje od prošlog ljeta, bez okolišanja mi je rekao da sam ja za njega prava, i narednih dana se otvoreno, ali džentlmenski, udvarao jako uporno. Ne mogu reći kako sam odmah bila zainteresirana. Nakon propalog braka i sa dvoje djece želiš samo mir, dobar posao i da tu djecu izve-deš na pravi put. Ali Roger je zaista bio uporan. Roger: Dugo vremena sam živio pola go-dine u Londonu, a pola godine u Starom Gradu. Jednom sam joj dao cedulju na kojoj piše: Volim ti, nisam dobro prepisao iz riječnika, toliko se smijala, mislim da se onda i zaljubila...Blaženka: Hahaha... možda! Dugo vre-mena ni ja, a ni moji prijatelji, nismo vje-rovali u ozbiljnost Rogerove namjere. Roger je uvijek bio tu negdje blizu mom društvu i povremeno se uključivao. Kako sam loša sa engleskim uglavnom su mi prijatelji prevodili. I jednog jutra je umo-ran od pretjeranog odugovlačenja rekao kako me iskreno voli. I tako sam ja, pod pritiskom prijatelja koji su očito razum-jeli prije mene što se događa, pristala na prvi izlazak. Ostalo je već povijest... Vjen-čali smo se u Londonu 2008. godine, na Dan vještica, hahahaha... Nismo mogli bi-rati, da sad budemo malo ozbiljni, u op-ćini su nam ponudili samo taj termin...

n tisak, reci mi molim te, kako izgleda englesko vjenčanje?

Blaženka: Dosadno, posebno pripreme, gomile upitnika koje treba slati na amba-sade, općinu, grozno... puno toga se zato i ne sjećam više! Upoznala sam Rogerovu obitelj, to je bilo lijepo. Antonija Majić mi je bila kuma. Ostalo šta pamtim, morala sam švercati cigarete iz Hrvatske jer su gore preskupe! I bila sam osuđena duva-niti samo u prizemlju kuće, na katu mi je pušenje bilo zabranjeno, hahaha... Kada se sve završilo izašli smo van i ja velim Rogeru kako nemam pojma što se desilo, ne razumijem jezik, a on kaže, ne brini Blaže, platit ćemo prevodioce da ti objas-ne šta si potpisala!

n A kako te se dojmio London?

Blaženka: Kao i svaki prevelik grad, guž-ve, trčanje, otuđenje... Imam dojam da bar polovica ljudi koja naseljava London nije posjetila njegove muzeje i galerije i kako grad bolje upozna turist za 15 dana nego onaj tko u njemu provede život.

n Pretpostavljam kako si u međuvre-menu savladala engleski jezik?

Blaženka: Hehehehe... Kada me to isto pitao moj brat Miro, ja sam mu ovako odgovorila: 'Hoćeš ti da se ja i treći put udajem?!' Ne osjećam nikakav nedosta-tak što ne govorim perfektno engleski, zapravo mislim kako je to jako blagotvor-no za uši mog muža, hahaha... Zato je on, za prilike kada je neophodno i riječima

Pošto smo svakako skliznule u žuti n nat iskoristiti u Starom Gradu?

Blaženka: Ne, u Starom Gradu od spor-tova se njeguju nogomet, pa i ženski, pli-vanje i jedriličarstvo. Nemaju, nažalost, košarkaški klub, a rado bih se ja uključila. Danas mi je košarka samo rekreacija.

n Šta je još posebno obilježilo tih 24 godine tvog života na otoku Hvaru? Ti si jako društvena osoba i veliki vese-ljak, sigurno si stekla divna prijatelj-stva koja su sada možda već i vrijed-nija od onih iz djetinjstva?

Blaženka: Pa, moj privatni bračni bro-dolom sigurno, kada sam ostala sama sa dvoje djece. Također, brojne egzistenci-jalne bitke koje su me natjerale da se opet vratim i u ugostiteljstvo, pa sam već nakon godinu dana počela voditi jednu kuhinju, i tu sam ostala osam godina.

n Da se maknemo na ljepše teme, ka-da i kako ste se ti i Roger upoznali?

Blaženka: Oooo, to je tako lijepa i neobi-čna priča! Samo ne znam jel' to za oz-biljne novine? Ili ćeš ti ovo prodati neg-dje u žuti tisak? Hahaha...

n Hahaha... Naše su novine uglavnom sivi tisak, dobro će im doći malo žu-tila, samo izvoli...

Blaženka: Moj muž je mene prvi put vidio u jednom kafiću na plaži. Roger: Bila je nasmijana, lijepo osun-čana, u tigrastom kupaćem kostimu! Sa-mo da znaš, odmah sam vidio da nema prsten!

Jesi li mogla svoj košarkaški tale-

Razgovarala Suzana LOVRIĆ

Redoviti sudionici Oltimer festa u Fojnici

Blaženka i Roger

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA

PSIHOLOGIJA

Postoji toliko ljudi koji žele da budu dobri, puni razumijevanja, da se pona-šaju kulturno i obrazovano, da koriste lijepe riječi, da ih svi prihvaćaju. Upravo takvi ljudi su u očima drugih savršeni, sretni, imaju sve, znaju da žive. Ali zaustavite se malo. Razmislite. Zašto mislite da su oni sretni, a vi ne. Ne dopustite si da kažete: "njihov život je lijep, a moj nije".

Ljepota življenja

Marijana BILIĆ

rom da je bio rat, i sve to... Kada je vidio staru obiteljsku kuću, kuću moje braće, moje ostale familije i prijatelja, lijepo se izvinio. I još je dodao: 'Lijepa i pametna, pa još i bogata'... Mislim da je socijalizam, a poslije i rat, posve iskrivio percepciju o nama. Ljudi koji su pratili vijesti o doga-đanjima na Balkanu zadnjih 30-ak go-dina, s pravom mogu misliti kako mi živimo u nekom prahistorijskom dobu, kako nemamo pjesnike, frižidere i fen za sušenje kose...

n pozivi prijateljima iz Engleske pret-postavljaju vaše sve duže boravke u Fojnici?

Blaženka: Pa, mi se polako selimo u Foj-nicu, hahaha.... Možda to još ni sami ne znamo, ali ovdje nas drži neko spokoj-stvo, blaga euforija, dobra energija... Hvar i London će zauvijek biti dio našeg života, ali mi, bar kako mi se zasad čini, najviše uživamo ovdje. Razumijem mla-de ljude koji odlaze, grad im ništa ne nu-di, ali tako je bilo i u moje vrijeme. Mene više čudi što pojedinci, koji vani negdje uspiju, ne ulažu i ovdje. Otvoriti pet rad-

Znači li to da vaša ulaganja u kuću i

nih mjesta znači zadržati pet familija u Fojnici! Fojničani su jako skromni, jako vole svoj grad, i rado bi, za upola manju plaću, živjeli ovdje, sigurna sam...

Roger: Neshvatljivo je da političari pri-maju tako velike plaće! To mene čudi! Menadžer da, ali političar!? Političar ne smije biti plaćen više od učitelja ili dok-tora, te apsurde BiH mora brzo popraviti.

n Tu se u potpunosti slažemo, ali mo-ramo se maknuti od sivih tema, složili smo se kako će ovo slovo biti žuto. Blaženka, ti si jako društvena osoba i veliki veseljak, sigurno si stekla divna prijateljstva u inozemstvu koja su sa-da možda već i vrijednija od onih iz fojničkog djetinjstva?

Blaženka: Hm, teška tema. Jer bilo je svakakvih iskustava. Kad na prijatelja igrate zicer pa sve izgubite, a i kad ništa ne očekujete - iznenadi vas sve što dobi-jete. Mogu reći da sam naučila šta od koga možeš tražiti, koliko god da te ljudi vole, koliko god da su prijatelji, od jednih dobiješ tehničku potporu, od drugih do-biješ duhovnu utjehu, ni jedni, ni drugi ne mogu dati ono što nije u njihovoj na-ravi... Znači, trebaš upoznati svoje prija-telje, prihvatiti ih kao takve, a ako ti se ne sviđa njihov karakter, ne treba mučiti ni sebe, ni njih, razići se... Kratak život i pre-napučenost planete garantiraju česte su-dare i sa dobrim i sa lošim ljudima, ne treba na to tragično gledati.

n Hvala ti, zapravo, hvala vam na ovom lijepom ćaskanju i druženju, bi-lo je baš veselo... Možda ima nešto bit-no, a što nisam spomenula?

Blaženka: Dovoljno je, ja mislim. Šta ti kažeš, Roger? Da se pozdravimo sa Foj-ničkom škrinjom?

Roger: Fojnička škrinja je rijedak entuzi-jazam. Za mene iznenađenje. Čestitam!

izreći koliko se nekoga voli, naučio po-prilično dobro hrvatski. Mene to veseli, naravno, ali i dalje sam na stajalištu kako se ljubav ne pokazuje riječima već djeli-ma. Ljudi prečesto manjak ili nedostatak iskrene ljubavi pokušavaju nadoknaditi brbljanjem. To kod mene ne pali! Ako osjećaš - pokaži, nemoj uzalud trošiti svoje grlo, a moje vrijeme!

n pravu ljubav nikad nije kasno. Kako si uspjela Rogera zaljubiti u Fojnicu?

Blaženka: Nije bilo teško. On je džentl-menski pristao u početku, po banalnoj formuli tipa: 'Blaže, nemoj biti ljuta kad ti ovo kažem, ali trebaš otići kod frizera'. Na isti način je doživio i moje duhovne potrebe: 'Blaže, nemoj biti ljuta, ali ja sam pripremio kofere za Fojnicu, prijat će nam to'... Ovaj je čovjek iznad svega dobar i kulturan, on će svakome pomoći, meni najviše. Kad god osjetim nostalgiju mi smo u Fojnici. Prošle zime smo se toli-ko naradili lopatajući snijeg po cijele dane, uveče se kocenili od smijeha pita-jući se što to nama treba, i onda, naravno, razumjeli koliko nam je smijeh blagoro-dan... Obožava bosansku kuhinju, bosan-sku šalu, bosansku muziku... U sve to se uklapa i njegova velika ljubav prema sta-rim automobilima. Mom mužu se jako sviđa Fojnica. Puno čita o povijesti ovih prostora. Ponekad ga jedino iznenadi bo-sanski temperament, jer ja nekad ovdje odem po ćevape pa donesem i nove cipe-le...

n A to već nije isključivo bosanski temperament, to je razonoda svih že-na na kugli zemaljskoj. Je li Roger već pričao svojim prijateljima o Oldti-mer festivalu u Fojnicu, jesu li neki možda izrazili želju posjetiti Fojnicu?

Blaženka: Ma ne smijem ga previše uvo-diti u ovaj mentalitet, da se ne pobalkani, ponekad je zgodno stvari generalizirati na muško-ženskoj razini, hahaha... Pri-čao im je, naravno, i oni imaju želju doći. Mi još trebamo malo vremena da pripre-mimo gostinske sobe, nadam se kako će nam prvi prijatelji iz Engleske doći već sljedeće godine. Roger: U Engleskoj, grad Sassex, postoji tradicionalni Oldtimer festival, i svake godine oko 25 000 sudionika, to je stvar-no nešto ogromno, ali ovdje je to druga-čije, vaš festival ima dušu, to još nije biz-nis, to je prije svega druženje i dobra zabava. Blaženka: E moram i ovo ispričati! Kada je Roger prvi put došao u Bosnu, to me se jako dojmilo, i kada je rekao: 'Izvini, Bla-že, imao sam predrasude!' Jer on je mis-lio da mi još živimo u pećinama, s obzi-

Očito, na primjeru tebe i Rogera, za

Ostružnica danas


SLOVO IZ DIJASPORE

ivot nije lijep, nije ni ružan, život je samo nešto što je tu. On postoji. Život je Žono što vi stvorite od njega. Budite um-

jetnici, igrajte se životom, stvarajte. Svi-ma nama dođu oni trenuci kada nas obu-zme neki nemir, napetost, neobjašnjiva i laka uznemirenost. Često, radeći ono što volimo, kao blagi vjetar iz daljine, kroz nas prođe ono nešto što nas "steže". Mnogi će možda odustati, prepustiti se vjetru iz daljine, a s druge strane postoje i oni koji će naći načina da se riješe tog "stezanja" i nastave koračati dalje.

Postoji toliko, naizgled bezveznih i glupih, ali ipak učinkovitih metoda koje nam pomažu da se nosimo sa ružnim tre-nucima koji nam "nalete" i žele nas uzeti pod svoje okrilje. Pokušajte sljedeće: uo-čite težinu, odnosno fokusirajte se na svoje tijelo i um dok obavljate neku aktiv-nost. Ako ste uočili da u tome postoji neka težina, onda ste već na pola puta da

je riješite. Zamislite da težina nestaje, duboko dišite, osmjehujte se, vjerujte u sebe, opustite se, napredujte, razvijajte se. Glavni korak koji morate napraviti da spoznate ljepotu življenja jest da se do-bro skoncentrirate, stvorite jasnu men-talnu viziju željenog rezultata. Npr. ako želite biti uspješni u svome poslu, u od-nosu s drugim ljudima, pokušajte svako jutro zamisliti sebe kao uspješnu osobu. Samim time i proces ostvarenja željenog cilja postaje lakši i efikasniji.

Nažalost, u današnje vrijeme ljudi od-vajaju jako malo vremena za razmišlja-nje o tome kako žive i koliko zapravo uži-vaju. Svi su zaokupljeni nekim "krupnim" stvarima u životu, a zanemaruju sitnice. Upravo su sitnice te koje nas ispunjavaju, čine nas sretnima. Negdje duboko u na-ma postoji neki glas koji nam govori da je moguć mnogo ljepši život. S vremena na vrijeme čujemo taj glas, ali ne znamo šta mu odgovoriti. Rezultat toga je unutarnja neispunjenost, nezadovoljstvo. Kako bi

zaboravili tu neispunjenost i nezadovolj-stvo koristimo različite načine da si od-vratimo pažnju. To su često uobičajene ovisnosti, najrazličitije aktivnosti, bilo kakve sporedne stvari koje nas ne is-punjavaju istinski, ali nam omogućuju da ispunimo vrijeme. Ove navike, aktivnosti kojima odvlačimo pažnju su privremeni bijeg od unutarnje napetosti, prilika da na trenutak zaboravimo kakvim životom živimo. Umjesto tih navika, bilo bi dobro da pokušamo biti što više prisutni u svo-jim osjećajima. Prihvatiti osjećaje onak-vima kakvi jesu, pomiriti se sa samim so-bom, osjetiti sadašnji trenutak, to su sve koraci koji nam omogućuju da uživamo u životu, krenemo dalje, pravimo korekcije svoga ponašanja, činimo ono u čemu uži-vamo, odnosno da budemo umjetnici, da svoj život gledamo kao platno koje ćemo ukrasiti.

Smisao svega ovoga je da naučite biti jedno sa životom, da funkcionirate kao cjelina, a ne zasebne jedinke. Dopustite si da budete i loši, da pravite greške, posr-nete, doživite pad. Samo na taj način ćete znati ponovo ustati, jer kakva vam korist od stalnog ustajanja ako ne znate šta je pad. U onim noćima ili danima kada se zamislite nad svojim životom, kada vam kroz glavu prolazi bezbroj misli, sjetite se: stalno počinjemo iznova. Život je krug. Vi putujete kroz krug. Na vama je da odlučite kakvo će biti putovanje. Često je sva ljepota u samom putovanju, a ne u krajnjem odredištu.

Draga naša Škrinjice,

želimo da nam dugo opstaneš u ovim sirovim vremenima, gdje vrijeme lopovluka vlada, želimo da budeš glasnik maloga čovjeka i da širiš istinu o težini života ovih ljudi, a koju im nameću "više sile"!? Dobri ste bili za ovoga svoga vremena do sada, lijepih reportaža i priča, a obzirom s kakvim budžetom raspolažete u najmanju ruku ste odlični.

Žao mi je da se to ne prepoznaje od "više sile", kao nešto što promovira naš grad, pa da trećinu od onoga što stave sebi u džepove daju vama, jer VAS već čitaju diljem Europe, ali oni to ne kontaju, draga moja Škrinjice.

Želim vam još veću tiražu, a prije svega svim suradnicima ŠKRINJE puno zdravlja u 2013. godini. Budite mi zdravi, sretni i veseli.

Vaš čitatelj Hrvoje Marjanović

PISMA ČITATELJA

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA

PSIHOLOGIJA

Postoji toliko ljudi koji žele da budu dobri, puni razumijevanja, da se pona-šaju kulturno i obrazovano, da koriste lijepe riječi, da ih svi prihvaćaju. Upravo takvi ljudi su u očima drugih savršeni, sretni, imaju sve, znaju da žive. Ali zaustavite se malo. Razmislite. Zašto mislite da su oni sretni, a vi ne. Ne dopustite si da kažete: "njihov život je lijep, a moj nije".

Ljepota življenja

Marijana BILIĆ

rom da je bio rat, i sve to... Kada je vidio staru obiteljsku kuću, kuću moje braće, moje ostale familije i prijatelja, lijepo se izvinio. I još je dodao: 'Lijepa i pametna, pa još i bogata'... Mislim da je socijalizam, a poslije i rat, posve iskrivio percepciju o nama. Ljudi koji su pratili vijesti o doga-đanjima na Balkanu zadnjih 30-ak go-dina, s pravom mogu misliti kako mi živimo u nekom prahistorijskom dobu, kako nemamo pjesnike, frižidere i fen za sušenje kose...

n pozivi prijateljima iz Engleske pret-postavljaju vaše sve duže boravke u Fojnici?

Blaženka: Pa, mi se polako selimo u Foj-nicu, hahaha.... Možda to još ni sami ne znamo, ali ovdje nas drži neko spokoj-stvo, blaga euforija, dobra energija... Hvar i London će zauvijek biti dio našeg života, ali mi, bar kako mi se zasad čini, najviše uživamo ovdje. Razumijem mla-de ljude koji odlaze, grad im ništa ne nu-di, ali tako je bilo i u moje vrijeme. Mene više čudi što pojedinci, koji vani negdje uspiju, ne ulažu i ovdje. Otvoriti pet rad-

Znači li to da vaša ulaganja u kuću i

nih mjesta znači zadržati pet familija u Fojnici! Fojničani su jako skromni, jako vole svoj grad, i rado bi, za upola manju plaću, živjeli ovdje, sigurna sam...

Roger: Neshvatljivo je da političari pri-maju tako velike plaće! To mene čudi! Menadžer da, ali političar!? Političar ne smije biti plaćen više od učitelja ili dok-tora, te apsurde BiH mora brzo popraviti.

n Tu se u potpunosti slažemo, ali mo-ramo se maknuti od sivih tema, složili smo se kako će ovo slovo biti žuto. Blaženka, ti si jako društvena osoba i veliki veseljak, sigurno si stekla divna prijateljstva u inozemstvu koja su sa-da možda već i vrijednija od onih iz fojničkog djetinjstva?

Blaženka: Hm, teška tema. Jer bilo je svakakvih iskustava. Kad na prijatelja igrate zicer pa sve izgubite, a i kad ništa ne očekujete - iznenadi vas sve što dobi-jete. Mogu reći da sam naučila šta od koga možeš tražiti, koliko god da te ljudi vole, koliko god da su prijatelji, od jednih dobiješ tehničku potporu, od drugih do-biješ duhovnu utjehu, ni jedni, ni drugi ne mogu dati ono što nije u njihovoj na-ravi... Znači, trebaš upoznati svoje prija-telje, prihvatiti ih kao takve, a ako ti se ne sviđa njihov karakter, ne treba mučiti ni sebe, ni njih, razići se... Kratak život i pre-napučenost planete garantiraju česte su-dare i sa dobrim i sa lošim ljudima, ne treba na to tragično gledati.

n Hvala ti, zapravo, hvala vam na ovom lijepom ćaskanju i druženju, bi-lo je baš veselo... Možda ima nešto bit-no, a što nisam spomenula?

Blaženka: Dovoljno je, ja mislim. Šta ti kažeš, Roger? Da se pozdravimo sa Foj-ničkom škrinjom?

Roger: Fojnička škrinja je rijedak entuzi-jazam. Za mene iznenađenje. Čestitam!

izreći koliko se nekoga voli, naučio po-prilično dobro hrvatski. Mene to veseli, naravno, ali i dalje sam na stajalištu kako se ljubav ne pokazuje riječima već djeli-ma. Ljudi prečesto manjak ili nedostatak iskrene ljubavi pokušavaju nadoknaditi brbljanjem. To kod mene ne pali! Ako osjećaš - pokaži, nemoj uzalud trošiti svoje grlo, a moje vrijeme!

n pravu ljubav nikad nije kasno. Kako si uspjela Rogera zaljubiti u Fojnicu?

Blaženka: Nije bilo teško. On je džentl-menski pristao u početku, po banalnoj formuli tipa: 'Blaže, nemoj biti ljuta kad ti ovo kažem, ali trebaš otići kod frizera'. Na isti način je doživio i moje duhovne potrebe: 'Blaže, nemoj biti ljuta, ali ja sam pripremio kofere za Fojnicu, prijat će nam to'... Ovaj je čovjek iznad svega dobar i kulturan, on će svakome pomoći, meni najviše. Kad god osjetim nostalgiju mi smo u Fojnici. Prošle zime smo se toli-ko naradili lopatajući snijeg po cijele dane, uveče se kocenili od smijeha pita-jući se što to nama treba, i onda, naravno, razumjeli koliko nam je smijeh blagoro-dan... Obožava bosansku kuhinju, bosan-sku šalu, bosansku muziku... U sve to se uklapa i njegova velika ljubav prema sta-rim automobilima. Mom mužu se jako sviđa Fojnica. Puno čita o povijesti ovih prostora. Ponekad ga jedino iznenadi bo-sanski temperament, jer ja nekad ovdje odem po ćevape pa donesem i nove cipe-le...

n A to već nije isključivo bosanski temperament, to je razonoda svih že-na na kugli zemaljskoj. Je li Roger već pričao svojim prijateljima o Oldti-mer festivalu u Fojnicu, jesu li neki možda izrazili želju posjetiti Fojnicu?

Blaženka: Ma ne smijem ga previše uvo-diti u ovaj mentalitet, da se ne pobalkani, ponekad je zgodno stvari generalizirati na muško-ženskoj razini, hahaha... Pri-čao im je, naravno, i oni imaju želju doći. Mi još trebamo malo vremena da pripre-mimo gostinske sobe, nadam se kako će nam prvi prijatelji iz Engleske doći već sljedeće godine. Roger: U Engleskoj, grad Sassex, postoji tradicionalni Oldtimer festival, i svake godine oko 25 000 sudionika, to je stvar-no nešto ogromno, ali ovdje je to druga-čije, vaš festival ima dušu, to još nije biz-nis, to je prije svega druženje i dobra zabava. Blaženka: E moram i ovo ispričati! Kada je Roger prvi put došao u Bosnu, to me se jako dojmilo, i kada je rekao: 'Izvini, Bla-že, imao sam predrasude!' Jer on je mis-lio da mi još živimo u pećinama, s obzi-

Očito, na primjeru tebe i Rogera, za

Ostružnica danas


SLOVO IZ DIJASPORE

ivot nije lijep, nije ni ružan, život je samo nešto što je tu. On postoji. Život je Žono što vi stvorite od njega. Budite um-

jetnici, igrajte se životom, stvarajte. Svi-ma nama dođu oni trenuci kada nas obu-zme neki nemir, napetost, neobjašnjiva i laka uznemirenost. Često, radeći ono što volimo, kao blagi vjetar iz daljine, kroz nas prođe ono nešto što nas "steže". Mnogi će možda odustati, prepustiti se vjetru iz daljine, a s druge strane postoje i oni koji će naći načina da se riješe tog "stezanja" i nastave koračati dalje.

Postoji toliko, naizgled bezveznih i glupih, ali ipak učinkovitih metoda koje nam pomažu da se nosimo sa ružnim tre-nucima koji nam "nalete" i žele nas uzeti pod svoje okrilje. Pokušajte sljedeće: uo-čite težinu, odnosno fokusirajte se na svoje tijelo i um dok obavljate neku aktiv-nost. Ako ste uočili da u tome postoji neka težina, onda ste već na pola puta da

je riješite. Zamislite da težina nestaje, duboko dišite, osmjehujte se, vjerujte u sebe, opustite se, napredujte, razvijajte se. Glavni korak koji morate napraviti da spoznate ljepotu življenja jest da se do-bro skoncentrirate, stvorite jasnu men-talnu viziju željenog rezultata. Npr. ako želite biti uspješni u svome poslu, u od-nosu s drugim ljudima, pokušajte svako jutro zamisliti sebe kao uspješnu osobu. Samim time i proces ostvarenja željenog cilja postaje lakši i efikasniji.

Nažalost, u današnje vrijeme ljudi od-vajaju jako malo vremena za razmišlja-nje o tome kako žive i koliko zapravo uži-vaju. Svi su zaokupljeni nekim "krupnim" stvarima u životu, a zanemaruju sitnice. Upravo su sitnice te koje nas ispunjavaju, čine nas sretnima. Negdje duboko u na-ma postoji neki glas koji nam govori da je moguć mnogo ljepši život. S vremena na vrijeme čujemo taj glas, ali ne znamo šta mu odgovoriti. Rezultat toga je unutarnja neispunjenost, nezadovoljstvo. Kako bi

zaboravili tu neispunjenost i nezadovolj-stvo koristimo različite načine da si od-vratimo pažnju. To su često uobičajene ovisnosti, najrazličitije aktivnosti, bilo kakve sporedne stvari koje nas ne is-punjavaju istinski, ali nam omogućuju da ispunimo vrijeme. Ove navike, aktivnosti kojima odvlačimo pažnju su privremeni bijeg od unutarnje napetosti, prilika da na trenutak zaboravimo kakvim životom živimo. Umjesto tih navika, bilo bi dobro da pokušamo biti što više prisutni u svo-jim osjećajima. Prihvatiti osjećaje onak-vima kakvi jesu, pomiriti se sa samim so-bom, osjetiti sadašnji trenutak, to su sve koraci koji nam omogućuju da uživamo u životu, krenemo dalje, pravimo korekcije svoga ponašanja, činimo ono u čemu uži-vamo, odnosno da budemo umjetnici, da svoj život gledamo kao platno koje ćemo ukrasiti.

Smisao svega ovoga je da naučite biti jedno sa životom, da funkcionirate kao cjelina, a ne zasebne jedinke. Dopustite si da budete i loši, da pravite greške, posr-nete, doživite pad. Samo na taj način ćete znati ponovo ustati, jer kakva vam korist od stalnog ustajanja ako ne znate šta je pad. U onim noćima ili danima kada se zamislite nad svojim životom, kada vam kroz glavu prolazi bezbroj misli, sjetite se: stalno počinjemo iznova. Život je krug. Vi putujete kroz krug. Na vama je da odlučite kakvo će biti putovanje. Često je sva ljepota u samom putovanju, a ne u krajnjem odredištu.

Draga naša Škrinjice,

želimo da nam dugo opstaneš u ovim sirovim vremenima, gdje vrijeme lopovluka vlada, želimo da budeš glasnik maloga čovjeka i da širiš istinu o težini života ovih ljudi, a koju im nameću "više sile"!? Dobri ste bili za ovoga svoga vremena do sada, lijepih reportaža i priča, a obzirom s kakvim budžetom raspolažete u najmanju ruku ste odlični.

Žao mi je da se to ne prepoznaje od "više sile", kao nešto što promovira naš grad, pa da trećinu od onoga što stave sebi u džepove daju vama, jer VAS već čitaju diljem Europe, ali oni to ne kontaju, draga moja Škrinjice.

Želim vam još veću tiražu, a prije svega svim suradnicima ŠKRINJE puno zdravlja u 2013. godini. Budite mi zdravi, sretni i veseli.

Vaš čitatelj Hrvoje Marjanović

PISMA ČITATELJA

20 21

POVIJEST MIT U SVAKODNEVNOMFOJNIČKAŠKRINJA

'Dobar si čovjek; ukratko mi kaži što hoćeš. I ako je to moj, ko župnika, poso, onda ćemo se duže razgovarati, ako li nije, ubrzo smo gotovi, jer ja nemam kad dangubiti razgovarajući o onom što na me ne spada'" (str. 52.). Ako bi ocijenio da nešto spada na njega "tada bi gledo da obavi to najsavjesnije" (str. 52.).

Sve u svemu fra Mijo je, izgleda, znao cijeniti vrijeme i zato ga je nastojao što racionalnije iskoristiti. Međutim, ovak-vim ponašanjem on je u ljudima oko sebe znao izazivati i određene reakcije. "Neki koji su bili navadni s prijašnjim svojim župnicima po čitave sate razgovarati o svem i svačem, u početku zamjeriše fra Miji ovi postupak, a poslje i sami uvidiše, da on ima pravo, ter mu nigda nijesu do-sađivali zbog onog, što nije njegova duž-nost, pa su ga i stog volili što nije ni on dangubio niti njima dao dangubiti i što je svakoga veselo i svjetovo i karo i napu-čivo" (str. 52.-53.).

Gledajući u ovakvom postupku dobar primjer župničkog ponašanja Vladić nas-tavlja da bi se "mnogi mogu iz ovog fra Mijina postupka naučiti, da se u župi ne stiče popularnost, ako se s njima često

odine 1885. bude fra Mijo postavljen na novu dužnost: za župnika u Bu-Ggojnu. Bugojanska je župa tada imala

oko 4000 "duša". S obzirom da je fra Mijo na tako brojnoj župi imao samo jednog pomoćnika, jasno je da je pastoralnim problemima morao posvetiti većinu svo-ga vremena. Međutim, ove zauzetosti, upravo se period njegova župnikovanja u Bugojnu odlikuje izuzetnom spisatelj-skom aktivnošću, ali će o tome biti riječi nešto kasnije, pa ću se ovdje radije osvr-nuti na njegov stil i način pastoralnog djelovanja i ophođenja s ljudima, što će kompletirati našu sliku o njegovoj osobi.

U svome ophođenju s ljudima fra Mijo je nastojao biti što kraći. To je bilo opće načelo njegova ponašanja. Međutim, ako su prilike zahtjevale da se ozbiljnije uhvati u koštac s nekim problemima tada nije štedio ni vremena, ni sebe. Vladić o tome piše slijedeće: "Nije nigda mario za prazne razgovore, u kojima se nekorisno gubi vrijeme, koje je od svoje mladosti veoma cijenio. Rado je primo svakog svog župljanina, ali bi čestoput znao reći:

26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Batinića. Ot-krivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu.

Piše Miroslav VEŠARA

Fra Mijo Vjenceslav Batinićfranjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik (7. dio)


dangubi u kojekakvim razgovorima o stvarima, koje na nas ne spadaju, jer se pače ovakvim trošenjem vremena potiču i župljani na dangubu i nekorisne razgo-vore, a i župnici time gube svoj ugled, kad ga župljani nađu u svako doba bespos-lena i pripravna na brbljanje i suvišne razgovore" (str. 53).

Posebnu brigu posvećivao je bolesni-cima. Znajući da su oni najpotrebniji nje-gove pomoći, često je "išo od bonika do bonika" (str. 54.). Napose je rado poha-đao one "za koje je predviđao da neće priboliti" i pri tome ih "tješio, hrabrio i sokolio" (str. 54.). "Ovako je on radio od svoje mladosti, ko što sam se osvjedočio i vidio godine 1873-4. kada je u fojničkoj župi od jeseni sve do proljeća haro silni oganj – tifus, gdje smo svi imali silnog du-hovnog posla, ali mi je priznati da je fra Mijo bio najrevniji" (str. 55.). "Ovako jer radio i ko župnik u Gornjem Vakufu, Bu-gojnu i Brestovskom, pa nije čudo, da su ga svi njegovi župljani veoma volili, ci-jenili, štovali i sa njim pogibali i kašnje ga s najvećim veseljem susretali, osobito si-romašni, koja mu je svagda na srcu bila i kojim je bio i otac i majka" (str. 55.) Za-vršavajući ovo poglavlje Vladić kaže da je "u svim župama naš fra Mijo svima sve bio" (str. 53.).

Ovdje sam donijeo samo nekoliko na-voda koji govore o karakteru i osobi fra Mije Batinića. O svemu ovom Vladić priča znatno opširnije, posebno zadržavajući se na opisu njegova redovničkog života, što ovdje namjerno izostavljam jer mi se čini da nam već rečeno dovoljno govori o njegovom liku. Ovdje bih želio nadodati još samo to da nam upravo gornji navodi otkrivaju one nutarnje misteriozne pro-cese iz kojih je potekao stvaralački Mijin rad. Sve što je stvorio na publicističkom planu nije rezultiralo iz neke njegove po-sebne nadarenosti nego iz neumorne ra-dinosti. Sam vladić na više mjesta ističe da je bilo mnogo nadarenijih i mnogo sposobnijih od fra Mije da napišu ono što je on napisao. Ali ih je on svojim trudom pretekao. S ovim ćemo se problemom pozabaviti još jednom, zato se na njemu ovdje nećemo više zadržavati.

Na koncu bismo mogli reći još samo to da je fra Mijo, nakon župnikovanja u Bugojnu, nastavio svoju karijeru u Gor-njem Vakufu, zatim u Brestovskom, da bi na kraju ponovno došao u Fojnicu (za no-vačkog meštra) gdje je ostao do svoje smrti.

U slijedećem broju: Fra Mijo V. Batinić: Spisateljska

djelatnost

titi nego samo ponavljati riječi koje je izrekao netko drugi. Kazna, sama po sebi teška, postade njezinom sudbinom.

No, protiv božanske volje se ne može. Stoga Ehó pobježe od svojih drugarica u visoke gore te ondje u šutnji samovaše podnoseći svoju kaznu. Ali njezinim mu-kama time nije bio kraj. U svome utočištu sretne jednoga dana prekrasnoga mladi-ća Narcisa, sina riječnoga boga Kefisa i nimfe Liriope. Mladić po prirodi bijaše povučen i stidljiv, ali poprilično sebičan. Vrijeme je provodio u samotnom lutanju po planinama i gorama bježeći od dru-štva svojih vršnjaka. Zbog takva pona-šanja nimfe su ga smatrale uobraženim i samoljubivim te ga nisu voljele, ali on za-pne za oko ušutkanoj Ehó te se ona zalju-bi u njega. Na jednu muku djevojci se na-tovari druga. Ljubljaše ona mladića silno, ali mu, zbog božičine kazne, ne mogaše prva iskazati ljubav. Slijedila ga je nepre-stano, pokušavala mu prići, jednom ga je čak uspjela navesti da je zazove, ali mu je zbog svoga usuda mogla ponoviti samo njegove zadnje riječi. Šaretom mu je po-kušala objasniti koliko ga voli, ali mladić ju je odbio. Tako uzvrat svoje ljubavi od njega nikada ne dobi. Tuga je još veća spopade, još se većma u sebe i još dublje u šume povuče i od silnog jada počne ve-nuti. Dok joj se tijelo smanjivalo i kvrčilo, ljubav joj je u srcu neprestano rasla. Na koncu od tuge ona umrije, a od krasotice nimfe ostade samo glas koji do dana da-našnjega luta po gorskim prostranstvi-ma i neumorno odgovara svakom zazi-vaču ponavljajući njegove zadnje riječi. Glas taj mi danas zovemo njezinim ime-nom eho ili jeka.

Njezina sudbina zahvati i mladića Narcisa. Njegovo preziranje ljubavi mla-de nimfe iskoristiše druge nimfe – drúge njezine – za tešku osvetu. Od božice lju-bavi Afrodite zatraže da kazni mladića jer je prezreo njezine darove. Ona mu smisli kaznu tešku te je i on imao osjetiti bol neuzvraćene ljubavi. Božica osvete Nemezida navede ga da se zaljubi u sa-moga sebe, odnosno u odraz vlastitoga lika kojega je ugledao u bistroj vodi pla-ninskog jezerceta. Mladić, ne znajući ka-ko u vodi zapravo vidi svoj vlastiti odraz, provodio je dane i dane nagnut nad jeze-rom pokušavajući zagrliti ljubljenog mladića, ali mu to nikako nije polazilo za rukom. Kad god bi, naime, rukama do-dirnuo površinu vode, njegova lika bi nestalo. Na koncu je prema jednoj verziji svisnuo od te uzaludne i isprazne ljubavi, a prema drugoj se utopio u jezeru kad je pokušao poljubiti svoj vlastiti odraz.

Nimfe se, čuvši za Narcisovu smrt, sažale nad njim te krenu u potragu za njegovim tijelom da ga dostojno pokopa-ju. Međutim tijela nikada nisu pronašle. Ono se pretvorilo u mirisni cvijet sa šest žuto-bijelih latica koji do dana današnje-ga nosi njegovo ime narcis ili sunovrat. Taj cvijet je danas prvenstveno simbol borbe protiv raka dojke. On, naime, u se-bi trajno nosi najavu nade, boljeg i ljep-šeg života koji izrasta iz muke i patnje. Mitologija pak priča da se Narcisova kazna produžila i u podzemnom svijetu Hadu. Mladić je osuđen da kroz cijelu vječnost trajno promatra svoj vlastiti od-raz u vodama podzemne rijeke Stiks ne-prestano se diveći samome sebe i pateći jer mu je sjedinjenje s odrazom onemo-gućeno.

Način ponašanja pojedinih ljudi koji nazivamo narcisoidnošću također svoje ime duguje ovom mladiću. Narcisi sla-maju srca, ne vide posljedice svojih djela na druge. Preosjetljiva Ehó stoji u stalnoj suprotnosti prema bezosjećajnom Nar-cisu. On je nedostupan, a ona trajno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima te njihove glasove učiniti svojima i na taj način pro-širiti svoju osobnost. Ona pak nema vlas-titog glasa i osuđena je na blijedo opona-šanje drugih. On ostaje trajno zarobljen u sjenovitom svijetu samozaljubljenosti ili se oslobađa spona nepoznavanja samoga sebe, ali pod cijenu smrti. I premda misli samo na sebe, on sebe nikada do kraja ne može upoznati jer ne može zauzeti gle-dište izvan sebe i vidjeti se onakvim ka-kav jest – ne može prihvatiti ljubav dru-goga.

vjeren sam da smo je svi barem jed-nom dosad susreli. Šetamo li plani-Unom i doviknemo li štogod, odgovorit

će nam, a mi ćemo uživati u njezinu gromku glasu. No, razgovaramo li na kakav telefonski aparat upitne kvalitete, ona će se opet negdje iz prikrajka javiti i smetati nam, a mi ćemo mrmljati protiv tvorca aparata i davatelja usluga. Kad god joj doviknemo, ako je tu, nikada nam neće uskratiti svoj odgovor, ali nam se sa-ma prva ni u jednom trenutku neće obra-titi. Kako bi i mogla kad joj bogovi za kaz-nu dodijeliše takav usud, a odluka bogo-va je vječna, neporeciva.

Trpeći božju kaznu ona je živjela od-vajkada i ljudi je odvajkada čuju, ali ne vide, a ono što čovjek ne vidi, a čuje, budi u njemu neodoljivu potrebu da to i upo-zna. I dok ćemo je mi moderni ljudi za-robljeni u svoje znanje utemeljeno na ot-krivanju uzročno-posljedičnih veza pro-tumačiti kao zvučne valove kojima ćemo izmjeriti frekvenciju i valnu duljinu, do-tle će stari narodi – osobito Grci – lišeni potrebe tumačenja svega isključivo u granicama svoga svijeta te otvoreni za onostranost, da bi je razumjeli, izmisliti prekrasnu priču. Priča glasi ovako:

Bijaše među gorskim nimfama – dri-jadama – pratiteljicama božice Artemide i jedna koja se zvaše Ehó. Likom kao i sve nimfe prekrasna djevojka, ali po ćudi do-sta brbljiva. Iskorištavajući svoju sposo-bnost dugog i zanimljivog pripovijeda-nja, često je namjerno zapričavala božicu Heru dok bi njezin muž, vrhovni bog Ze-us, ljubovao s drugim nimfama. No, Hera je varku prozrijela i naljutivši se kaznila Ehó oduzevši joj ono što je naviše voljela – moć govora. Herinom voljom Ehó se više nikada nije mogla nikome prva obra-

Piše Ivica STUDENOVIĆ EhóEhó i Narcis

Bugojno u vrijeme kad je u njemu župnik bio fra Mijo Batinić

20 21

POVIJEST MIT U SVAKODNEVNOMFOJNIČKAŠKRINJA

'Dobar si čovjek; ukratko mi kaži što hoćeš. I ako je to moj, ko župnika, poso, onda ćemo se duže razgovarati, ako li nije, ubrzo smo gotovi, jer ja nemam kad dangubiti razgovarajući o onom što na me ne spada'" (str. 52.). Ako bi ocijenio da nešto spada na njega "tada bi gledo da obavi to najsavjesnije" (str. 52.).

Sve u svemu fra Mijo je, izgleda, znao cijeniti vrijeme i zato ga je nastojao što racionalnije iskoristiti. Međutim, ovak-vim ponašanjem on je u ljudima oko sebe znao izazivati i određene reakcije. "Neki koji su bili navadni s prijašnjim svojim župnicima po čitave sate razgovarati o svem i svačem, u početku zamjeriše fra Miji ovi postupak, a poslje i sami uvidiše, da on ima pravo, ter mu nigda nijesu do-sađivali zbog onog, što nije njegova duž-nost, pa su ga i stog volili što nije ni on dangubio niti njima dao dangubiti i što je svakoga veselo i svjetovo i karo i napu-čivo" (str. 52.-53.).

Gledajući u ovakvom postupku dobar primjer župničkog ponašanja Vladić nas-tavlja da bi se "mnogi mogu iz ovog fra Mijina postupka naučiti, da se u župi ne stiče popularnost, ako se s njima često

odine 1885. bude fra Mijo postavljen na novu dužnost: za župnika u Bu-Ggojnu. Bugojanska je župa tada imala

oko 4000 "duša". S obzirom da je fra Mijo na tako brojnoj župi imao samo jednog pomoćnika, jasno je da je pastoralnim problemima morao posvetiti većinu svo-ga vremena. Međutim, ove zauzetosti, upravo se period njegova župnikovanja u Bugojnu odlikuje izuzetnom spisatelj-skom aktivnošću, ali će o tome biti riječi nešto kasnije, pa ću se ovdje radije osvr-nuti na njegov stil i način pastoralnog djelovanja i ophođenja s ljudima, što će kompletirati našu sliku o njegovoj osobi.

U svome ophođenju s ljudima fra Mijo je nastojao biti što kraći. To je bilo opće načelo njegova ponašanja. Međutim, ako su prilike zahtjevale da se ozbiljnije uhvati u koštac s nekim problemima tada nije štedio ni vremena, ni sebe. Vladić o tome piše slijedeće: "Nije nigda mario za prazne razgovore, u kojima se nekorisno gubi vrijeme, koje je od svoje mladosti veoma cijenio. Rado je primo svakog svog župljanina, ali bi čestoput znao reći:

26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Batinića. Ot-krivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu.

Piše Miroslav VEŠARA

Fra Mijo Vjenceslav Batinićfranjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik (7. dio)


dangubi u kojekakvim razgovorima o stvarima, koje na nas ne spadaju, jer se pače ovakvim trošenjem vremena potiču i župljani na dangubu i nekorisne razgo-vore, a i župnici time gube svoj ugled, kad ga župljani nađu u svako doba bespos-lena i pripravna na brbljanje i suvišne razgovore" (str. 53).

Posebnu brigu posvećivao je bolesni-cima. Znajući da su oni najpotrebniji nje-gove pomoći, često je "išo od bonika do bonika" (str. 54.). Napose je rado poha-đao one "za koje je predviđao da neće priboliti" i pri tome ih "tješio, hrabrio i sokolio" (str. 54.). "Ovako je on radio od svoje mladosti, ko što sam se osvjedočio i vidio godine 1873-4. kada je u fojničkoj župi od jeseni sve do proljeća haro silni oganj – tifus, gdje smo svi imali silnog du-hovnog posla, ali mi je priznati da je fra Mijo bio najrevniji" (str. 55.). "Ovako jer radio i ko župnik u Gornjem Vakufu, Bu-gojnu i Brestovskom, pa nije čudo, da su ga svi njegovi župljani veoma volili, ci-jenili, štovali i sa njim pogibali i kašnje ga s najvećim veseljem susretali, osobito si-romašni, koja mu je svagda na srcu bila i kojim je bio i otac i majka" (str. 55.) Za-vršavajući ovo poglavlje Vladić kaže da je "u svim župama naš fra Mijo svima sve bio" (str. 53.).

Ovdje sam donijeo samo nekoliko na-voda koji govore o karakteru i osobi fra Mije Batinića. O svemu ovom Vladić priča znatno opširnije, posebno zadržavajući se na opisu njegova redovničkog života, što ovdje namjerno izostavljam jer mi se čini da nam već rečeno dovoljno govori o njegovom liku. Ovdje bih želio nadodati još samo to da nam upravo gornji navodi otkrivaju one nutarnje misteriozne pro-cese iz kojih je potekao stvaralački Mijin rad. Sve što je stvorio na publicističkom planu nije rezultiralo iz neke njegove po-sebne nadarenosti nego iz neumorne ra-dinosti. Sam vladić na više mjesta ističe da je bilo mnogo nadarenijih i mnogo sposobnijih od fra Mije da napišu ono što je on napisao. Ali ih je on svojim trudom pretekao. S ovim ćemo se problemom pozabaviti još jednom, zato se na njemu ovdje nećemo više zadržavati.

Na koncu bismo mogli reći još samo to da je fra Mijo, nakon župnikovanja u Bugojnu, nastavio svoju karijeru u Gor-njem Vakufu, zatim u Brestovskom, da bi na kraju ponovno došao u Fojnicu (za no-vačkog meštra) gdje je ostao do svoje smrti.

U slijedećem broju: Fra Mijo V. Batinić: Spisateljska

djelatnost

titi nego samo ponavljati riječi koje je izrekao netko drugi. Kazna, sama po sebi teška, postade njezinom sudbinom.

No, protiv božanske volje se ne može. Stoga Ehó pobježe od svojih drugarica u visoke gore te ondje u šutnji samovaše podnoseći svoju kaznu. Ali njezinim mu-kama time nije bio kraj. U svome utočištu sretne jednoga dana prekrasnoga mladi-ća Narcisa, sina riječnoga boga Kefisa i nimfe Liriope. Mladić po prirodi bijaše povučen i stidljiv, ali poprilično sebičan. Vrijeme je provodio u samotnom lutanju po planinama i gorama bježeći od dru-štva svojih vršnjaka. Zbog takva pona-šanja nimfe su ga smatrale uobraženim i samoljubivim te ga nisu voljele, ali on za-pne za oko ušutkanoj Ehó te se ona zalju-bi u njega. Na jednu muku djevojci se na-tovari druga. Ljubljaše ona mladića silno, ali mu, zbog božičine kazne, ne mogaše prva iskazati ljubav. Slijedila ga je nepre-stano, pokušavala mu prići, jednom ga je čak uspjela navesti da je zazove, ali mu je zbog svoga usuda mogla ponoviti samo njegove zadnje riječi. Šaretom mu je po-kušala objasniti koliko ga voli, ali mladić ju je odbio. Tako uzvrat svoje ljubavi od njega nikada ne dobi. Tuga je još veća spopade, još se većma u sebe i još dublje u šume povuče i od silnog jada počne ve-nuti. Dok joj se tijelo smanjivalo i kvrčilo, ljubav joj je u srcu neprestano rasla. Na koncu od tuge ona umrije, a od krasotice nimfe ostade samo glas koji do dana da-našnjega luta po gorskim prostranstvi-ma i neumorno odgovara svakom zazi-vaču ponavljajući njegove zadnje riječi. Glas taj mi danas zovemo njezinim ime-nom eho ili jeka.

Njezina sudbina zahvati i mladića Narcisa. Njegovo preziranje ljubavi mla-de nimfe iskoristiše druge nimfe – drúge njezine – za tešku osvetu. Od božice lju-bavi Afrodite zatraže da kazni mladića jer je prezreo njezine darove. Ona mu smisli kaznu tešku te je i on imao osjetiti bol neuzvraćene ljubavi. Božica osvete Nemezida navede ga da se zaljubi u sa-moga sebe, odnosno u odraz vlastitoga lika kojega je ugledao u bistroj vodi pla-ninskog jezerceta. Mladić, ne znajući ka-ko u vodi zapravo vidi svoj vlastiti odraz, provodio je dane i dane nagnut nad jeze-rom pokušavajući zagrliti ljubljenog mladića, ali mu to nikako nije polazilo za rukom. Kad god bi, naime, rukama do-dirnuo površinu vode, njegova lika bi nestalo. Na koncu je prema jednoj verziji svisnuo od te uzaludne i isprazne ljubavi, a prema drugoj se utopio u jezeru kad je pokušao poljubiti svoj vlastiti odraz.

Nimfe se, čuvši za Narcisovu smrt, sažale nad njim te krenu u potragu za njegovim tijelom da ga dostojno pokopa-ju. Međutim tijela nikada nisu pronašle. Ono se pretvorilo u mirisni cvijet sa šest žuto-bijelih latica koji do dana današnje-ga nosi njegovo ime narcis ili sunovrat. Taj cvijet je danas prvenstveno simbol borbe protiv raka dojke. On, naime, u se-bi trajno nosi najavu nade, boljeg i ljep-šeg života koji izrasta iz muke i patnje. Mitologija pak priča da se Narcisova kazna produžila i u podzemnom svijetu Hadu. Mladić je osuđen da kroz cijelu vječnost trajno promatra svoj vlastiti od-raz u vodama podzemne rijeke Stiks ne-prestano se diveći samome sebe i pateći jer mu je sjedinjenje s odrazom onemo-gućeno.

Način ponašanja pojedinih ljudi koji nazivamo narcisoidnošću također svoje ime duguje ovom mladiću. Narcisi sla-maju srca, ne vide posljedice svojih djela na druge. Preosjetljiva Ehó stoji u stalnoj suprotnosti prema bezosjećajnom Nar-cisu. On je nedostupan, a ona trajno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima te njihove glasove učiniti svojima i na taj način pro-širiti svoju osobnost. Ona pak nema vlas-titog glasa i osuđena je na blijedo opona-šanje drugih. On ostaje trajno zarobljen u sjenovitom svijetu samozaljubljenosti ili se oslobađa spona nepoznavanja samoga sebe, ali pod cijenu smrti. I premda misli samo na sebe, on sebe nikada do kraja ne može upoznati jer ne može zauzeti gle-dište izvan sebe i vidjeti se onakvim ka-kav jest – ne može prihvatiti ljubav dru-goga.

vjeren sam da smo je svi barem jed-nom dosad susreli. Šetamo li plani-Unom i doviknemo li štogod, odgovorit

će nam, a mi ćemo uživati u njezinu gromku glasu. No, razgovaramo li na kakav telefonski aparat upitne kvalitete, ona će se opet negdje iz prikrajka javiti i smetati nam, a mi ćemo mrmljati protiv tvorca aparata i davatelja usluga. Kad god joj doviknemo, ako je tu, nikada nam neće uskratiti svoj odgovor, ali nam se sa-ma prva ni u jednom trenutku neće obra-titi. Kako bi i mogla kad joj bogovi za kaz-nu dodijeliše takav usud, a odluka bogo-va je vječna, neporeciva.

Trpeći božju kaznu ona je živjela od-vajkada i ljudi je odvajkada čuju, ali ne vide, a ono što čovjek ne vidi, a čuje, budi u njemu neodoljivu potrebu da to i upo-zna. I dok ćemo je mi moderni ljudi za-robljeni u svoje znanje utemeljeno na ot-krivanju uzročno-posljedičnih veza pro-tumačiti kao zvučne valove kojima ćemo izmjeriti frekvenciju i valnu duljinu, do-tle će stari narodi – osobito Grci – lišeni potrebe tumačenja svega isključivo u granicama svoga svijeta te otvoreni za onostranost, da bi je razumjeli, izmisliti prekrasnu priču. Priča glasi ovako:

Bijaše među gorskim nimfama – dri-jadama – pratiteljicama božice Artemide i jedna koja se zvaše Ehó. Likom kao i sve nimfe prekrasna djevojka, ali po ćudi do-sta brbljiva. Iskorištavajući svoju sposo-bnost dugog i zanimljivog pripovijeda-nja, često je namjerno zapričavala božicu Heru dok bi njezin muž, vrhovni bog Ze-us, ljubovao s drugim nimfama. No, Hera je varku prozrijela i naljutivši se kaznila Ehó oduzevši joj ono što je naviše voljela – moć govora. Herinom voljom Ehó se više nikada nije mogla nikome prva obra-

Piše Ivica STUDENOVIĆ EhóEhó i Narcis

Bugojno u vrijeme kad je u njemu župnik bio fra Mijo Batinić

22 23

VREMEPLOVFOJNIČKAŠKRINJA

kilometara južnije iz Ostruškog polja u planinski masiv Vranica-Pogorelica-Bi-tovnja. Može se pretpostaviti da je jedan od uzroka tomu bilo i sve učestalije pri-sutstvo Osmanlija u Bosni. Rudari su u prvoj polovini XV. stoljeća, zbog sve češ-ćih osmanskih upada, tražili sebi sigurni-ji teritorij za crpljenje ruda, a to su bile upravo planine. Poslije pada Bosne pod osmansku vlast dubrovački se trgovci postupno povlače s bosanskog teritorija, a oni koji ostaju okreću se drugim vidovi-ma trgovine. Najvjerovatnije zbog potre-ba osmanske vojske za izradu oružja, iz fojničkih rudnika se crpila željezna ruda.

U daljem pisanju će se uz pomoć po-moćnih povijesnih disciplina reći nešto i

o kulturnim spomenicima Ostružnice, kao i usmenoj predaji tog kraja. Prisuts-tvo i život ljudi u ostružničkom polju tijekom srednjeg vijeka dodatno oprav-dava i nekropola stećaka u Ostružnici. Ova nekropola se nalazi na današnjem katoličkom groblju. Zanimljivo je da u današnjem selu Ostružnici gotovo u cije-losti živi muslimansko stanovništvo, a u središtu sela se nalazi katoličko groblje unutar kojega je i srednjovjekovna ne-kropola. Ovdje se može zaključiti da de-mografska slika naselja nije bila oduvijek ovakva. Selo je nekad bilo nešto istočnije od groblja, a njive u blizini i oko groblja su bile katoličke. Međutim, kako se da-našnje ostružničko naselje širilo tako su

udući da se u srednjem vijeku na po-dručju Fojnice odvijala intenzivna ru-Bdarska djelatnost, ona je kao takva

uvjetovala izgradnju naselja u fojničkom podneblju. Fojnica je, kao i Ostružnica, u srednjem vijeku predstavljala veliko gradsko naselje sa trgovima, od čega do danas nije ništa očuvano osim nešto ru-ševina ispod Kozograda, za koje nije još sigurno ustanovljeno da li su isključivo tvorevina srednjeg vijeka ili su, možda, starijeg datuma. I ovog puta privredni potencijal fojničkog područja, koji se te-melji na velikom rudnom bogatstvu, us-mjerio je tokove života stanovništva i na-kon sloma Bosanskog Kraljevstva 1463. godine. Fojnički kraj će i dalje nositi ru-darsko obilježje, mada u potpuno druga-čijim okolnostima. Da je to tako znamo zahvaljujući prvom osmanskom popisu iz 1468. godine gdje se spominje nahija Fojnica i u nahiji rudnici Fojnica i Ostru-žnica. Zahvaljujući ovim navedenim spo-menima Ostružnice, može se uvidjeti da je ona u rudarskom smislu bila na vrhun-cu tokom druge polovine XIV. stoljeća. Ti-jekom XV. stoljeća u diplomatičkoj izvor-noj građi Ostružnica se prestaje spomi-njati. Razlog tomu je što njenu rudarsku ulogu preuzimaju rudnici u Deževicama i Dusini. Dakle, rudarske aktivnosti fojnič-kog podneblja se pomjeraju oko 15-20

Marjan DRMAČ

Srednjovjekovna Ostružnica (2)Na osnovu pisanja iz prošlog broja Fojničke škrinje moglo bi se zaključiti kako je potencijal ostruških rudnika obećavao dobru zaradu. Dubrovački trgovci su se prilično trudili da dođu u vlasništvo rudarskih jama, ili same rude. Dobivenu rudu su uglavnom prodavali Mlečanima, koji su je nesumnjivo dobro plaćali i tako omogućavali Dubrovčanima gomilanje kapitala. U drugoj polovici XIV. stoljeća, osim ostružničkih rudnika, u rukama Dubrovčana je bila i sva ostalâ trgovina na fojničkom području. Dubrovačka Republika nije bila ratoborna, pa prema tome ni veći potrošač metalnih ruda. Nije teško zaključiti da su Dubrovčani dalje preprodavali rudna bogatstva, po većoj cijeni i tako se bogatili. Oni su u ovo vrijeme preuzeli monopol metalne trgovine u čitavoj Bosni i mimo njih se ruda, naročito srebro, više nije moglo prodavati.

jeve strane kraj puta, nalazi se tzv. "Me-zar gazi-djevojke". Nišani mezara su pri-lično neobični i mnogo se razlikuju od uobičajenih. Izrađeni su od monolitnog kamena četverokutno pravih linija u visi-nu više od dva metra, međusobno raz-maknuti oko tri metra, a na vrhu sa unu-tarnje strane na svakom nišanu uklesan je reljefni krug i dobro je sačuvan. Drugih oznaka nema. Mještani su grob ogradili metalnom ogradom. Ostružnički seljani su navodno u prošlosti pomalo otucali nišane, pa otučene dijeliće nišana nosili uz sebe kao "tilsum" protiv zlih duhovа. Prema riječima mostarskog etnografa Luke Grđića Bjelokosića, kojemu je neki starac ispričao priču, još prije 1892. go-dine u mezaru kraj puta ukopan je "šehit", koji je navodno bio žensko. Kаdа su u vrijeme osmanskih osvajanja Bos-nom vlаdаli "đаuri", navodno im je krаlji-cа bilа nа Kozogrаdu. Nakon što je sultаn Mehmed II. (el-Fatih) Bosni "fet" učinio, navali osmanska vojskа sа jednim vezi-rom nа tаj grаd. Togа vezirа pogodi zrno od topа i on pаdne nа onome istome mje-stu, gdje je danas mezаr. Vezira je navod-no iz topa ubila sama kraljica. Kаd gа je hodžа svukаo, dа gа po zаkonu okupа,

ugleda dа je žensko. Zbog togа mu i po-staviše ženske nišаne, a grob prozvaše "Mezаr gаzi-djevojke".

Etnograf Vlajko Palavestra je u Zimi-jama (koje su dio Ostruškog polja) zabi-lježio dva zanimljiva predanja. Prva priča glasi: "Turci su naredili da se prokopaje brana pod Tušnjićem, niže Ostružnice. Prokopavali, prokopavali sve, a kad je bilo ured da se prokopa, onda su našijem ljudima uskraćivali platu, a Grcima pri-micali. Biva da ostanu naši ljudi živi, a Grci da stradaju. Onda kad je to puklo, voda je tekla. Onda nekoliko dana je to teklo, oni poslali gavrana, spremili gav-rana da vidi šta je. Kad je otišao gavran, donio je trave malo u kljunu. A nije smio niko drugi ići. Onda opet spremili gav-rana, a on donio kostiju u kljunu. I onda su oni saznali da su ti Grci nestali."

Druga priča je dosta slična prvoj i ra-zumljivija je. "U Zimijama, u Ostružnici, bila je nekada davno brana, pregrada, koja je pregrađivala rijeku Fojnicu. Priča se da su Turci, kada su došli, naredili da se prokopa ta brana, a kršćane su plaćali više od novih muslimana. Muslimani zbog slabe plaće napuste posao, a krš-ćani nastave kopanje. Tada je gotovo sva Ostružnica bila kao jezero, zagrađeno tom branom. Dok su kršćani kopali, od-jednom voda provali branu i sve kršćane potopi. Tako je u tom kraju smanjen broj kršćana, a muslimani - koje su Turci upravo radi toga slabo plaćali - bili su spaseni. Tada je voda jurnula kroz Šći-tovo."

Zadržat ćemo se još na nekim od to-ponima koji postoje i danas u Ostruškom polju i okolici. Među njima su "Grad" iz-nad Ostružnice, u blizini kojega prolazi stari put koji povezuje Ostružnicu, od-nosno Fojnicu, s Milodražem, a narod ga naziva "Drum". Imamo "Igralište" u Os-tružnici, "Vidinu glavicu" koja je svojom konfiguracijom inicirala narodno priča-nje da je, navodno, u njoj zakopan starin-ski top u vrijeme kada su u fojničkom kraju vladali kraljevi. Znatne tragove ru-darske aktivnosti u području Ostružnice sadrže relativno brojni toponimi, koji aludiraju na tu djelatnost. Među njima su: Majdan, Huntača, Batište, Majdanište, Rovina, Jame, Jaz, Lađa, Zlatni dol, Ba-novac itd.

katoličke njive prodavane ostruškim mu-slimanima. Na tim placevima su se kuće gradile dok nisu na koncu de facto opa-sale groblje. Prema ekspertu za stećke, Šefiku Bešlagiću, na groblju je sačuvano 50 stećaka u obliku ploča i sanduka, orijentiranih Z-I. Materijal od kojih su stećci rađeni slabog je kvaliteta. Obrada im je gruba, veoma su utonuli u zemlju i nemaju nikakvih ukrasa. Povjesničarka umjetnosti Nada Miletić je ovu nekropo-lu datirala u kasni srednji vijek. Bez ob-zira na referentnu literaturu, treba na-glasiti da je danas na ovom groblju steća-ka kudikamo manje. Neki su utonuli u zemlju u potpunosti pa se više i ne vide, dok su pojedini oštećeni i može biti raz-bijeni prilikom iskopavanja današnjih katoličkih grobova. Govorimo li o fra-njevcima u Fojnici prvi osnutak samo-stana i crkve u Fojnici trebalo bi tražiti upravo u vrijeme kada su u fojničkom kraju rude počeli kopati Dubrovčani i ugarski Sasi koji su uglavnom bili kato-lici. Shodno s tim, po svjedočanstvu Mije V. Batinića, u Ostružnici kraj ceste je ne-kad stajala crkva sv. Katarine. On smatra da je ostruška džamija sagrađena na te-meljima te crkve. Batinić bilježi i jednu lijepu narodnu pjesmu, kojom se jedna starica raspituje o svome rodnom zavi-čaju.

"Poručuje baba iz Kaura:Je l' Ostružko polje urodilo,Je li proha kano rukavica,

A šenica od dva muška pedlja?"

Na putu od Fojnice prema Kiseljaku, u samoj Ostružnici na jednoj glavičici sa li-


Jedan od stećaka u katoličkom groblju u Ostružnici Mezаr gаzi-djevojke u Ostružnici

Prodajem zemljišnu parcelu2u ulici Kulina bana bb, površine od 503 m .

Lokacija je ograđena betonskom coklom, posjeduje urbanističku dozvolu i priključak za kanalizaciju.

Kontakt tel.: 063 037 160

22 23

VREMEPLOVFOJNIČKAŠKRINJA

kilometara južnije iz Ostruškog polja u planinski masiv Vranica-Pogorelica-Bi-tovnja. Može se pretpostaviti da je jedan od uzroka tomu bilo i sve učestalije pri-sutstvo Osmanlija u Bosni. Rudari su u prvoj polovini XV. stoljeća, zbog sve češ-ćih osmanskih upada, tražili sebi sigurni-ji teritorij za crpljenje ruda, a to su bile upravo planine. Poslije pada Bosne pod osmansku vlast dubrovački se trgovci postupno povlače s bosanskog teritorija, a oni koji ostaju okreću se drugim vidovi-ma trgovine. Najvjerovatnije zbog potre-ba osmanske vojske za izradu oružja, iz fojničkih rudnika se crpila željezna ruda.

U daljem pisanju će se uz pomoć po-moćnih povijesnih disciplina reći nešto i

o kulturnim spomenicima Ostružnice, kao i usmenoj predaji tog kraja. Prisuts-tvo i život ljudi u ostružničkom polju tijekom srednjeg vijeka dodatno oprav-dava i nekropola stećaka u Ostružnici. Ova nekropola se nalazi na današnjem katoličkom groblju. Zanimljivo je da u današnjem selu Ostružnici gotovo u cije-losti živi muslimansko stanovništvo, a u središtu sela se nalazi katoličko groblje unutar kojega je i srednjovjekovna ne-kropola. Ovdje se može zaključiti da de-mografska slika naselja nije bila oduvijek ovakva. Selo je nekad bilo nešto istočnije od groblja, a njive u blizini i oko groblja su bile katoličke. Međutim, kako se da-našnje ostružničko naselje širilo tako su

udući da se u srednjem vijeku na po-dručju Fojnice odvijala intenzivna ru-Bdarska djelatnost, ona je kao takva

uvjetovala izgradnju naselja u fojničkom podneblju. Fojnica je, kao i Ostružnica, u srednjem vijeku predstavljala veliko gradsko naselje sa trgovima, od čega do danas nije ništa očuvano osim nešto ru-ševina ispod Kozograda, za koje nije još sigurno ustanovljeno da li su isključivo tvorevina srednjeg vijeka ili su, možda, starijeg datuma. I ovog puta privredni potencijal fojničkog područja, koji se te-melji na velikom rudnom bogatstvu, us-mjerio je tokove života stanovništva i na-kon sloma Bosanskog Kraljevstva 1463. godine. Fojnički kraj će i dalje nositi ru-darsko obilježje, mada u potpuno druga-čijim okolnostima. Da je to tako znamo zahvaljujući prvom osmanskom popisu iz 1468. godine gdje se spominje nahija Fojnica i u nahiji rudnici Fojnica i Ostru-žnica. Zahvaljujući ovim navedenim spo-menima Ostružnice, može se uvidjeti da je ona u rudarskom smislu bila na vrhun-cu tokom druge polovine XIV. stoljeća. Ti-jekom XV. stoljeća u diplomatičkoj izvor-noj građi Ostružnica se prestaje spomi-njati. Razlog tomu je što njenu rudarsku ulogu preuzimaju rudnici u Deževicama i Dusini. Dakle, rudarske aktivnosti fojnič-kog podneblja se pomjeraju oko 15-20

Marjan DRMAČ

Srednjovjekovna Ostružnica (2)Na osnovu pisanja iz prošlog broja Fojničke škrinje moglo bi se zaključiti kako je potencijal ostruških rudnika obećavao dobru zaradu. Dubrovački trgovci su se prilično trudili da dođu u vlasništvo rudarskih jama, ili same rude. Dobivenu rudu su uglavnom prodavali Mlečanima, koji su je nesumnjivo dobro plaćali i tako omogućavali Dubrovčanima gomilanje kapitala. U drugoj polovici XIV. stoljeća, osim ostružničkih rudnika, u rukama Dubrovčana je bila i sva ostalâ trgovina na fojničkom području. Dubrovačka Republika nije bila ratoborna, pa prema tome ni veći potrošač metalnih ruda. Nije teško zaključiti da su Dubrovčani dalje preprodavali rudna bogatstva, po većoj cijeni i tako se bogatili. Oni su u ovo vrijeme preuzeli monopol metalne trgovine u čitavoj Bosni i mimo njih se ruda, naročito srebro, više nije moglo prodavati.

jeve strane kraj puta, nalazi se tzv. "Me-zar gazi-djevojke". Nišani mezara su pri-lično neobični i mnogo se razlikuju od uobičajenih. Izrađeni su od monolitnog kamena četverokutno pravih linija u visi-nu više od dva metra, međusobno raz-maknuti oko tri metra, a na vrhu sa unu-tarnje strane na svakom nišanu uklesan je reljefni krug i dobro je sačuvan. Drugih oznaka nema. Mještani su grob ogradili metalnom ogradom. Ostružnički seljani su navodno u prošlosti pomalo otucali nišane, pa otučene dijeliće nišana nosili uz sebe kao "tilsum" protiv zlih duhovа. Prema riječima mostarskog etnografa Luke Grđića Bjelokosića, kojemu je neki starac ispričao priču, još prije 1892. go-dine u mezaru kraj puta ukopan je "šehit", koji je navodno bio žensko. Kаdа su u vrijeme osmanskih osvajanja Bos-nom vlаdаli "đаuri", navodno im je krаlji-cа bilа nа Kozogrаdu. Nakon što je sultаn Mehmed II. (el-Fatih) Bosni "fet" učinio, navali osmanska vojskа sа jednim vezi-rom nа tаj grаd. Togа vezirа pogodi zrno od topа i on pаdne nа onome istome mje-stu, gdje je danas mezаr. Vezira je navod-no iz topa ubila sama kraljica. Kаd gа je hodžа svukаo, dа gа po zаkonu okupа,

ugleda dа je žensko. Zbog togа mu i po-staviše ženske nišаne, a grob prozvaše "Mezаr gаzi-djevojke".

Etnograf Vlajko Palavestra je u Zimi-jama (koje su dio Ostruškog polja) zabi-lježio dva zanimljiva predanja. Prva priča glasi: "Turci su naredili da se prokopaje brana pod Tušnjićem, niže Ostružnice. Prokopavali, prokopavali sve, a kad je bilo ured da se prokopa, onda su našijem ljudima uskraćivali platu, a Grcima pri-micali. Biva da ostanu naši ljudi živi, a Grci da stradaju. Onda kad je to puklo, voda je tekla. Onda nekoliko dana je to teklo, oni poslali gavrana, spremili gav-rana da vidi šta je. Kad je otišao gavran, donio je trave malo u kljunu. A nije smio niko drugi ići. Onda opet spremili gav-rana, a on donio kostiju u kljunu. I onda su oni saznali da su ti Grci nestali."

Druga priča je dosta slična prvoj i ra-zumljivija je. "U Zimijama, u Ostružnici, bila je nekada davno brana, pregrada, koja je pregrađivala rijeku Fojnicu. Priča se da su Turci, kada su došli, naredili da se prokopa ta brana, a kršćane su plaćali više od novih muslimana. Muslimani zbog slabe plaće napuste posao, a krš-ćani nastave kopanje. Tada je gotovo sva Ostružnica bila kao jezero, zagrađeno tom branom. Dok su kršćani kopali, od-jednom voda provali branu i sve kršćane potopi. Tako je u tom kraju smanjen broj kršćana, a muslimani - koje su Turci upravo radi toga slabo plaćali - bili su spaseni. Tada je voda jurnula kroz Šći-tovo."

Zadržat ćemo se još na nekim od to-ponima koji postoje i danas u Ostruškom polju i okolici. Među njima su "Grad" iz-nad Ostružnice, u blizini kojega prolazi stari put koji povezuje Ostružnicu, od-nosno Fojnicu, s Milodražem, a narod ga naziva "Drum". Imamo "Igralište" u Os-tružnici, "Vidinu glavicu" koja je svojom konfiguracijom inicirala narodno priča-nje da je, navodno, u njoj zakopan starin-ski top u vrijeme kada su u fojničkom kraju vladali kraljevi. Znatne tragove ru-darske aktivnosti u području Ostružnice sadrže relativno brojni toponimi, koji aludiraju na tu djelatnost. Među njima su: Majdan, Huntača, Batište, Majdanište, Rovina, Jame, Jaz, Lađa, Zlatni dol, Ba-novac itd.

katoličke njive prodavane ostruškim mu-slimanima. Na tim placevima su se kuće gradile dok nisu na koncu de facto opa-sale groblje. Prema ekspertu za stećke, Šefiku Bešlagiću, na groblju je sačuvano 50 stećaka u obliku ploča i sanduka, orijentiranih Z-I. Materijal od kojih su stećci rađeni slabog je kvaliteta. Obrada im je gruba, veoma su utonuli u zemlju i nemaju nikakvih ukrasa. Povjesničarka umjetnosti Nada Miletić je ovu nekropo-lu datirala u kasni srednji vijek. Bez ob-zira na referentnu literaturu, treba na-glasiti da je danas na ovom groblju steća-ka kudikamo manje. Neki su utonuli u zemlju u potpunosti pa se više i ne vide, dok su pojedini oštećeni i može biti raz-bijeni prilikom iskopavanja današnjih katoličkih grobova. Govorimo li o fra-njevcima u Fojnici prvi osnutak samo-stana i crkve u Fojnici trebalo bi tražiti upravo u vrijeme kada su u fojničkom kraju rude počeli kopati Dubrovčani i ugarski Sasi koji su uglavnom bili kato-lici. Shodno s tim, po svjedočanstvu Mije V. Batinića, u Ostružnici kraj ceste je ne-kad stajala crkva sv. Katarine. On smatra da je ostruška džamija sagrađena na te-meljima te crkve. Batinić bilježi i jednu lijepu narodnu pjesmu, kojom se jedna starica raspituje o svome rodnom zavi-čaju.

"Poručuje baba iz Kaura:Je l' Ostružko polje urodilo,Je li proha kano rukavica,

A šenica od dva muška pedlja?"

Na putu od Fojnice prema Kiseljaku, u samoj Ostružnici na jednoj glavičici sa li-


Jedan od stećaka u katoličkom groblju u Ostružnici Mezаr gаzi-djevojke u Ostružnici

Prodajem zemljišnu parcelu2u ulici Kulina bana bb, površine od 503 m .

Lokacija je ograđena betonskom coklom, posjeduje urbanističku dozvolu i priključak za kanalizaciju.

Kontakt tel.: 063 037 160

24 25

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

SAD pa NIKAD

ŠtaAko ovo SADPostane NIKADA NIKAD zaista bude NIKADE Onda ne znam šta da radim

Kada bi sjutraPa I prekosjutraMoglo da bude ovo SADJa bih opet postaoŽiv i zdrav

I baš SADJa postah BRATAli sam u stvariZnatno više od tog BRATAAli sad nemam vremenaDa u to uvjeravam moj tamni vilajetPa lagano pijanPijanoUmačem brk u crni MERLOT

SAD mi je mnogo žao što nemam vremenaStvarnoBaš mi je mnogo žao

Do SAD nisamAli od SADPočinjem da brojim i zabrajamSekunde sa minutamaI od SADNosim te sa sobomSa svim tvojim udicamaMamcimaIIzvorimaMoram da imam sidroKompasIZakletvu

I štaPa da ovo SADVeć sjutra postane NIKADA to NIKAD zaista bude NIKADEOnda stvarno ne znam šta da radim

KASNO JE

- Da li ti znaš,da li umiješda kažeš

Rade JOLIĆje rođen 20.2.1972. u Beranama (Crna Gora). Diplomirao je na

Filološkom fakultetu u Prištini, odsjek: srpski jezik i književnost.Književnim radom se počeo baviti dosta rano, pa je već 1995. za

poeziju dobio III. nagradu na međunarodnom konkursu književnog časopisa Naša reč iz Leskovca, a 1998. je dobio i Vidovdansku povelju. Takođe, za poeziju je dobio i više priznanja i zahvalnica.

Do sada, Rade Jolić je objavio zbirku pjesama "Iznenadi me" i dramu "Veronika" (elektronsko izdanje). Trenutno radi na trećoj knjizi poezije. Njegova poezija se nalazi u zbornicima pjesama "Almanah 1" u izdanju Nove poetike iz Beograda, "More na dlanu" - KULTura sNOVA, Zagreb, "Iz istog korena" – SKC, Priština, ali i u mnogim dru-gim listovima, književnim časopisima i internet stranama: Montene-grina, Nova poetika, Glas poezije, Poezija SCG...

Pored književnosti amaterski se bavi glumom i režijom, i dobitnik je više nagrada za glumu na festivalima amaterskog pozorišta u Gnji-lanu i Prizrenu. Igrao je u desetak predstava koje su izvođene u Priš-tini, Gnjilanu, Prizrenu, Donjem Milanovcu, Kolašinu, Beranama i An-drijevici. Njegova pozorišna predstava "Veronika" je u Beranama bila uvrštena u međunarodni projekat Evropska noć teatra.

Urednik je školskog lista CODE, lista učenika i nastavnika JU Srednje stručne škole- Berane.

Živi i radi u Beranama.


MUZIKALNOST

I kada sam te varaoI dok sam te ostavljaoI dok si plakalaI jecalaI dok si me lelekalaI dok sam ti brkovima i bradomPo tijelu tražio žar mjestaI dok si bila na meniI ispod meneI dok si rađalaI kada si odlučila da me ostavišDivio sam se tvojojMUZIKALNOSTI

Ti si sa svojim altomMogla kuću da sagradišPa zapališPa oživišTi si mogla čudoAJaJa sam maštaoDa sviram trubuTo je majstorstvoNema varanjaTek kad se posljednji dahZabije u pisakStvara se zvukŽivotAKad bih znao da sviramNikad ne bih prestajaoAKad bih znao da volimSa tobom bih svako jutroDORUČKOVAO

RAZGOVOR

- Da li si me nekada prevario?- Naravno da jesam!!!- Jesi?! Zašto?!- Pa, to je zbog pjesme!- I samo zbog toga?!- Kako - samo?!Ja sam pjesnik,a vođenje ljubavi je umjetnost.Umjetnost je kada uspiješda svojim šakamai svojim usnamadovedeš tijelo nepoznate ženedo drhtaja,

do grča,do vriska.To je majstorija,maštovitost- Varaš li me i dalje?- Naravno da te varam!Još pišem,još imam inspiraciju.Da te ne varamživot bi bio monoton,a pjesma bi nestala.- Voliš li me?- Obožavam!!!- Koliko?- Volim te do jednog skrivenog mjestau univerzumugdje se ovog trenutkarađa planeta, plava planeta,u obilju ljubičaste boje.A sada, ćuti!Spavaj!Moram da pišem!

TAJNA

Suza na licuTajna mojaSa njom se budim

I dok kuvamPrvu jutarnju crnu kafuSa dvije kašike šećeraI jednom prepunom kafeKažem jojDOBRO JUTROOna ćutiIDrhtiDa ne padneNa moj dlanJer ako padne...

Suza na dlanuČuvam je da ne ispariLjubim je onako odistinskiStvarnoLjubim je stvarnoStrasno I dugo

Suza na jezikuPa OdatleU mojuKrv

nešto teže i bolnijeod tih riječi: KASNO JE!- Znam,Kako ne bih znao: KASNO JE!

Rekoh i odohDa mirim dane sa godinamaŽivot sa željamaPa raskopčah košuljuDa podojim moje đavoleKoje rađamKad god to mogu

SIN

- Da oprostiš,trudna sam!

Tako moja majkaUz drugu jutarnju kafuObradova moga oca

Nakon četrdeset godinaNegdje u februaruUz drugu jutarnju kafuRiješih da se upoznam sa majkom

- Da oprostiš,Ja sam tvoj sin!

BEZIMENA ZEMLJA

Ova ulica nema imeImala ga jeAli je od kiše izrisanoA mještani su zaboraviliŠta je to pisalo na limenoj pločiBili su zaneseniPoslomKockomCirkusomI nisu zapamtili njeno imeOvaj grad nema imeImao ga je prije velikog snijegaAli kada se on istopioNestali su svi njegovi tragoviPutokaziGrađani su bili zaneseniPoslomKockomCirkusomI nisu zapamtili njegovo ime

24 25

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

SAD pa NIKAD

ŠtaAko ovo SADPostane NIKADA NIKAD zaista bude NIKADE Onda ne znam šta da radim

Kada bi sjutraPa I prekosjutraMoglo da bude ovo SADJa bih opet postaoŽiv i zdrav

I baš SADJa postah BRATAli sam u stvariZnatno više od tog BRATAAli sad nemam vremenaDa u to uvjeravam moj tamni vilajetPa lagano pijanPijanoUmačem brk u crni MERLOT

SAD mi je mnogo žao što nemam vremenaStvarnoBaš mi je mnogo žao

Do SAD nisamAli od SADPočinjem da brojim i zabrajamSekunde sa minutamaI od SADNosim te sa sobomSa svim tvojim udicamaMamcimaIIzvorimaMoram da imam sidroKompasIZakletvu

I štaPa da ovo SADVeć sjutra postane NIKADA to NIKAD zaista bude NIKADEOnda stvarno ne znam šta da radim

KASNO JE

- Da li ti znaš,da li umiješda kažeš

Rade JOLIĆje rođen 20.2.1972. u Beranama (Crna Gora). Diplomirao je na

Filološkom fakultetu u Prištini, odsjek: srpski jezik i književnost.Književnim radom se počeo baviti dosta rano, pa je već 1995. za

poeziju dobio III. nagradu na međunarodnom konkursu književnog časopisa Naša reč iz Leskovca, a 1998. je dobio i Vidovdansku povelju. Takođe, za poeziju je dobio i više priznanja i zahvalnica.

Do sada, Rade Jolić je objavio zbirku pjesama "Iznenadi me" i dramu "Veronika" (elektronsko izdanje). Trenutno radi na trećoj knjizi poezije. Njegova poezija se nalazi u zbornicima pjesama "Almanah 1" u izdanju Nove poetike iz Beograda, "More na dlanu" - KULTura sNOVA, Zagreb, "Iz istog korena" – SKC, Priština, ali i u mnogim dru-gim listovima, književnim časopisima i internet stranama: Montene-grina, Nova poetika, Glas poezije, Poezija SCG...

Pored književnosti amaterski se bavi glumom i režijom, i dobitnik je više nagrada za glumu na festivalima amaterskog pozorišta u Gnji-lanu i Prizrenu. Igrao je u desetak predstava koje su izvođene u Priš-tini, Gnjilanu, Prizrenu, Donjem Milanovcu, Kolašinu, Beranama i An-drijevici. Njegova pozorišna predstava "Veronika" je u Beranama bila uvrštena u međunarodni projekat Evropska noć teatra.

Urednik je školskog lista CODE, lista učenika i nastavnika JU Srednje stručne škole- Berane.

Živi i radi u Beranama.


MUZIKALNOST

I kada sam te varaoI dok sam te ostavljaoI dok si plakalaI jecalaI dok si me lelekalaI dok sam ti brkovima i bradomPo tijelu tražio žar mjestaI dok si bila na meniI ispod meneI dok si rađalaI kada si odlučila da me ostavišDivio sam se tvojojMUZIKALNOSTI

Ti si sa svojim altomMogla kuću da sagradišPa zapališPa oživišTi si mogla čudoAJaJa sam maštaoDa sviram trubuTo je majstorstvoNema varanjaTek kad se posljednji dahZabije u pisakStvara se zvukŽivotAKad bih znao da sviramNikad ne bih prestajaoAKad bih znao da volimSa tobom bih svako jutroDORUČKOVAO

RAZGOVOR

- Da li si me nekada prevario?- Naravno da jesam!!!- Jesi?! Zašto?!- Pa, to je zbog pjesme!- I samo zbog toga?!- Kako - samo?!Ja sam pjesnik,a vođenje ljubavi je umjetnost.Umjetnost je kada uspiješda svojim šakamai svojim usnamadovedeš tijelo nepoznate ženedo drhtaja,

do grča,do vriska.To je majstorija,maštovitost- Varaš li me i dalje?- Naravno da te varam!Još pišem,još imam inspiraciju.Da te ne varamživot bi bio monoton,a pjesma bi nestala.- Voliš li me?- Obožavam!!!- Koliko?- Volim te do jednog skrivenog mjestau univerzumugdje se ovog trenutkarađa planeta, plava planeta,u obilju ljubičaste boje.A sada, ćuti!Spavaj!Moram da pišem!

TAJNA

Suza na licuTajna mojaSa njom se budim

I dok kuvamPrvu jutarnju crnu kafuSa dvije kašike šećeraI jednom prepunom kafeKažem jojDOBRO JUTROOna ćutiIDrhtiDa ne padneNa moj dlanJer ako padne...

Suza na dlanuČuvam je da ne ispariLjubim je onako odistinskiStvarnoLjubim je stvarnoStrasno I dugo

Suza na jezikuPa OdatleU mojuKrv

nešto teže i bolnijeod tih riječi: KASNO JE!- Znam,Kako ne bih znao: KASNO JE!

Rekoh i odohDa mirim dane sa godinamaŽivot sa željamaPa raskopčah košuljuDa podojim moje đavoleKoje rađamKad god to mogu

SIN

- Da oprostiš,trudna sam!

Tako moja majkaUz drugu jutarnju kafuObradova moga oca

Nakon četrdeset godinaNegdje u februaruUz drugu jutarnju kafuRiješih da se upoznam sa majkom

- Da oprostiš,Ja sam tvoj sin!

BEZIMENA ZEMLJA

Ova ulica nema imeImala ga jeAli je od kiše izrisanoA mještani su zaboraviliŠta je to pisalo na limenoj pločiBili su zaneseniPoslomKockomCirkusomI nisu zapamtili njeno imeOvaj grad nema imeImao ga je prije velikog snijegaAli kada se on istopioNestali su svi njegovi tragoviPutokaziGrađani su bili zaneseniPoslomKockomCirkusomI nisu zapamtili njegovo ime

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

DUHOVNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA

KUHINJA

Gulaš odšampinjonaGulaš odšampinjona

da nema više nikoga tko sebi može priuš-titi da bude izvoran, jer u životu svakoga čovjeka ima tako mnogo slabosti koje želi prikriti. Ali to sakrivanje košta mno-go energije. Ima čak psihologa koji kažu da zbog toga možemo ranije ostarjeti. Čak se i bračni drugovi prikrivaju. Jedna supruga govori: "Moj je muž za mene ta-janstveni otok oko koga stalno kružim i ne mogu naći mjesta gdje bih unišla."

Kad se ipak pokazujemo onakvi kakvi jesmo? Kad je čovjek sam tada spada ma-ska s njega. To se dogodi kad smo sami u svojoj sobi, kad sami negdje šetamo, a najčešće kad smo u nekoj crkvi. Bivši pre-dsjednik Poljske Republike Leh Valensa priča svoje iskustvo: "Između 16. i 19. godine života udaljio sam se od vjere. Ra-zumljivo za taj uzrast: zabave, djevojke, alkohol. Ali tada mi se dogodilo da sam se osjetio umoran, bilo mi je hladno, želio sam se odmoriti. Tada sam jednog dana unišao u jednu crkvu i najednom sam se osjetio tako dobro, da sam prestao biti la-komislen."

Tipičan slučaj kad se pokazujemo onakvi kakvi jesmo jest sakrament ispo-vijedi. To je mogućnost da se otvorimo, da skinemo masku bez straha da će nas netko izdati. Dobar način da se pokaže-mo onakvi kakvi jesmo jest razmatranje o smrti koja svakoga čeka. Jedna izreka govori: Smrt skida sve maske. Tolstoj u svojoj priči Smrt Ivana Iljiča piše: "Kao kod svih mrtvaca i lice Ivana Iljiča bilo je

ljepše i značajnije. Lice je imalo izraz kao da je htjelo kazati: Dogodilo se sve što se moralo dogoditi i sad je sve dobro." Jednu mogućnost da budemo onakvi kakvi jes-mo iskazuje psalmist: "Gledajte na njega, tada će vaše lice sjati i ne morate se crve-niti". Kao da je htio reći: Gledajte lice Bo-žje i tada će s vas spasti sve vaše maske. Koliko god su ti načini da sebe vidimo, kakvi smo bili, različiti, jedno ih veže, imaju jedno zajedničko, a to je činjenica da moramo dići sami sebe da bi upoznali svoju stvarnost, svoja razočarenja, ali i svoje šanse i svoje nade. Tako ćemo doći do istine koja traži da promijenimo svoj život. To obraćenje traži od nas Bog koji nam uvijek govori: Ja te ljubim bez maske takav kakav jesi, ja te trebam. A zašto nas Bog treba? Treba nas da nam pokloni svoju ljubav i da dobije našu. Tu se zapra-vo krije ona stara mudrost koja govori: upoznaj sam sebe. Dosta te maske kojom zavaravaš sebe i druge, čak misliš da ćeš zavarati Boga.

Isus govori: Istina će vas osloboditi. Svaka laž vodi nekom ropstvu pa tako i naša laž o samima sebi. Ima ljudi koji su na primjer u vojsci tajili da su kršćani, ali kako se sve tajne saznaju to im je služilo na sramotu. Jedna stara izreka govori: Gdjegod dođeš i gdjegod se nađeš pokaži svoju zastavu, ne stidi se onoga što si jer to će ti više koristiti nego da to sakrivaš. Naravno neku masku nosimo svi, a to znači svi imamo neke tajne koje i ne treba otkrivati. Nitko nas ne prisiljava da iza-đemo na tržnicu i prodajemo svoje prlja-vo rublje. Ali se moramo čuvati farizeji-zma tj. pretvaranja da smo ono što za-pravo nismo.

ar dana pred Čistu srijedu ili Pepel-nicu, običaj je karnevala, maskenbala Pili mačkara. Ljudi tada oblače maske i

žele se slobodno predstaviti u novom li-cu ili pak nekoga ismijati. Nije, međutim toliko problem u maskama na karneva-lima, koliki je problem u maskama sva-kodnevnog života.

U ovom jubilarnom dvadesetom bro-ju Fojničke škrinje pokušat ću dati odgo-vor na pitanje: Kako odbaciti masku u svakodnevnom životu? Jedna azijska po-slovica glasi: "Svaki čovjek nosi sedam maski." A zašto baš sedam? Zar nije dosta jedna? Jedna je žena pričala drugoj svoju čudnu priču: "Godinama nosim masku, ona je postala moje drugo lice. Naučila sam kako se to radi, kako mogu sakriti svoje slabosti i svoje osjećaje. Obavezno se smijem, ali moj smijeh nije pravi. Po-kazujem se sigurna, ali to je samo igra. Izgledam kao da sam sretna i zadovoljna, ali ja to nisam. U meni ima mnogo neis-punjenih čežnja i želja. Zašto se ne poka-zujem onakva kakva jesam? Jedino kad sam sama skidam masku s lica. Eh, kad bi tada netko došao i rekao: 'Ja te volim i bez maske upravo takvu kakva jesi, ja te tre-bam'." Žena ne kaže što bi se tada dogo-dilo, a nama preostaje da naslućujemo: tada bi žena počela živjeti bez maske u svom originalnom izgledu.

Bilo je jednom stanje kad su ljudi bili onakvi kakvi jesu, kad ništa nisu morali sakrivati. Bilo je to u raju zemaljskom. Za Adama i Evu se kaže: Oni se nisu stidjeli. Ali to je bilo davno. Poslije izlaska iz raja zemaljskog stvari su se promijenile. Ota-

Priredio Nikica VUJICA

Priredila Božana TUKA


Sastojci: 2 glavice crvenog luka, 1/2 kg svježih

šampinjona, 2-3 rajčice, 1 šalica za kavu pirea od rajčice,

jedna žlica brašna, so, papar i 1 žlica crvene paprike

Priprema:

Na malo ulja izdinstati 2 glavice crvenog luka, dodati

krupno isjeckane šampinjone, posoliti, popapriti, zaliti s

malo vode i dinstati na tihoj vatri oko 10 minuta. Pretkraj

dodati isjeckane rajčice i pire od rajčice. Rajčice mogu biti i

smrznute ili one iz konzerve. U šalici razmutiti žlicu brašna

s malo crvene paprike i vode da nema grudvica pa to

umiješati u gulaš i dinstati dok se ne zgusne.

Dolazi nam vrijeme korizme i mnogi od nas odri u se svojih poroka, a i u odre ene dane poste. Ovom prilikom vam nudim jedno posno i ukusno jelo:

čđ

Dolazi nam vrijeme korizme i mnogi od nas odriču se svojih poroka, a i u određene dane poste. Ovom prilikom vam nudim jedno posno i ukusno jelo:

MAKMAKPekara

F O J N I C A

kruh - pecivo

krafne - pite

pogače s kajmakomkruh - pecivo

krafne - pite

pogače s kajmakom

030 831 530

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

DUHOVNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA

KUHINJA

Gulaš odšampinjonaGulaš odšampinjona

da nema više nikoga tko sebi može priuš-titi da bude izvoran, jer u životu svakoga čovjeka ima tako mnogo slabosti koje želi prikriti. Ali to sakrivanje košta mno-go energije. Ima čak psihologa koji kažu da zbog toga možemo ranije ostarjeti. Čak se i bračni drugovi prikrivaju. Jedna supruga govori: "Moj je muž za mene ta-janstveni otok oko koga stalno kružim i ne mogu naći mjesta gdje bih unišla."

Kad se ipak pokazujemo onakvi kakvi jesmo? Kad je čovjek sam tada spada ma-ska s njega. To se dogodi kad smo sami u svojoj sobi, kad sami negdje šetamo, a najčešće kad smo u nekoj crkvi. Bivši pre-dsjednik Poljske Republike Leh Valensa priča svoje iskustvo: "Između 16. i 19. godine života udaljio sam se od vjere. Ra-zumljivo za taj uzrast: zabave, djevojke, alkohol. Ali tada mi se dogodilo da sam se osjetio umoran, bilo mi je hladno, želio sam se odmoriti. Tada sam jednog dana unišao u jednu crkvu i najednom sam se osjetio tako dobro, da sam prestao biti la-komislen."

Tipičan slučaj kad se pokazujemo onakvi kakvi jesmo jest sakrament ispo-vijedi. To je mogućnost da se otvorimo, da skinemo masku bez straha da će nas netko izdati. Dobar način da se pokaže-mo onakvi kakvi jesmo jest razmatranje o smrti koja svakoga čeka. Jedna izreka govori: Smrt skida sve maske. Tolstoj u svojoj priči Smrt Ivana Iljiča piše: "Kao kod svih mrtvaca i lice Ivana Iljiča bilo je

ljepše i značajnije. Lice je imalo izraz kao da je htjelo kazati: Dogodilo se sve što se moralo dogoditi i sad je sve dobro." Jednu mogućnost da budemo onakvi kakvi jes-mo iskazuje psalmist: "Gledajte na njega, tada će vaše lice sjati i ne morate se crve-niti". Kao da je htio reći: Gledajte lice Bo-žje i tada će s vas spasti sve vaše maske. Koliko god su ti načini da sebe vidimo, kakvi smo bili, različiti, jedno ih veže, imaju jedno zajedničko, a to je činjenica da moramo dići sami sebe da bi upoznali svoju stvarnost, svoja razočarenja, ali i svoje šanse i svoje nade. Tako ćemo doći do istine koja traži da promijenimo svoj život. To obraćenje traži od nas Bog koji nam uvijek govori: Ja te ljubim bez maske takav kakav jesi, ja te trebam. A zašto nas Bog treba? Treba nas da nam pokloni svoju ljubav i da dobije našu. Tu se zapra-vo krije ona stara mudrost koja govori: upoznaj sam sebe. Dosta te maske kojom zavaravaš sebe i druge, čak misliš da ćeš zavarati Boga.

Isus govori: Istina će vas osloboditi. Svaka laž vodi nekom ropstvu pa tako i naša laž o samima sebi. Ima ljudi koji su na primjer u vojsci tajili da su kršćani, ali kako se sve tajne saznaju to im je služilo na sramotu. Jedna stara izreka govori: Gdjegod dođeš i gdjegod se nađeš pokaži svoju zastavu, ne stidi se onoga što si jer to će ti više koristiti nego da to sakrivaš. Naravno neku masku nosimo svi, a to znači svi imamo neke tajne koje i ne treba otkrivati. Nitko nas ne prisiljava da iza-đemo na tržnicu i prodajemo svoje prlja-vo rublje. Ali se moramo čuvati farizeji-zma tj. pretvaranja da smo ono što za-pravo nismo.

ar dana pred Čistu srijedu ili Pepel-nicu, običaj je karnevala, maskenbala Pili mačkara. Ljudi tada oblače maske i

žele se slobodno predstaviti u novom li-cu ili pak nekoga ismijati. Nije, međutim toliko problem u maskama na karneva-lima, koliki je problem u maskama sva-kodnevnog života.

U ovom jubilarnom dvadesetom bro-ju Fojničke škrinje pokušat ću dati odgo-vor na pitanje: Kako odbaciti masku u svakodnevnom životu? Jedna azijska po-slovica glasi: "Svaki čovjek nosi sedam maski." A zašto baš sedam? Zar nije dosta jedna? Jedna je žena pričala drugoj svoju čudnu priču: "Godinama nosim masku, ona je postala moje drugo lice. Naučila sam kako se to radi, kako mogu sakriti svoje slabosti i svoje osjećaje. Obavezno se smijem, ali moj smijeh nije pravi. Po-kazujem se sigurna, ali to je samo igra. Izgledam kao da sam sretna i zadovoljna, ali ja to nisam. U meni ima mnogo neis-punjenih čežnja i želja. Zašto se ne poka-zujem onakva kakva jesam? Jedino kad sam sama skidam masku s lica. Eh, kad bi tada netko došao i rekao: 'Ja te volim i bez maske upravo takvu kakva jesi, ja te tre-bam'." Žena ne kaže što bi se tada dogo-dilo, a nama preostaje da naslućujemo: tada bi žena počela živjeti bez maske u svom originalnom izgledu.

Bilo je jednom stanje kad su ljudi bili onakvi kakvi jesu, kad ništa nisu morali sakrivati. Bilo je to u raju zemaljskom. Za Adama i Evu se kaže: Oni se nisu stidjeli. Ali to je bilo davno. Poslije izlaska iz raja zemaljskog stvari su se promijenile. Ota-

Priredio Nikica VUJICA

Priredila Božana TUKA


Sastojci: 2 glavice crvenog luka, 1/2 kg svježih

šampinjona, 2-3 rajčice, 1 šalica za kavu pirea od rajčice,

jedna žlica brašna, so, papar i 1 žlica crvene paprike

Priprema:

Na malo ulja izdinstati 2 glavice crvenog luka, dodati

krupno isjeckane šampinjone, posoliti, popapriti, zaliti s

malo vode i dinstati na tihoj vatri oko 10 minuta. Pretkraj

dodati isjeckane rajčice i pire od rajčice. Rajčice mogu biti i

smrznute ili one iz konzerve. U šalici razmutiti žlicu brašna

s malo crvene paprike i vode da nema grudvica pa to

umiješati u gulaš i dinstati dok se ne zgusne.

Dolazi nam vrijeme korizme i mnogi od nas odri u se svojih poroka, a i u odre ene dane poste. Ovom prilikom vam nudim jedno posno i ukusno jelo:

čđ

Dolazi nam vrijeme korizme i mnogi od nas odriču se svojih poroka, a i u određene dane poste. Ovom prilikom vam nudim jedno posno i ukusno jelo:

MAKMAKPekara

F O J N I C A

kruh - pecivo

krafne - pite

pogače s kajmakomkruh - pecivo

krafne - pite

pogače s kajmakom

030 831 530

Poklonshop

Poklonshop

FojnicaBosanska bb

mob. 063 430 259

originalni fojnièki suveniri

poklon galanterija

usluge graviranja po želji kupca

Documents

Fojnička škrinja broj 20