FOJNIČKA AHDNAMA

7/31/2019 FOJNIKA AHDNAMA

1/16

Sreko M. Daja

Fojnika ahdnama f,

Kontekstualizacija Ahdname bosanskih ranjevaca

P S -kz 2012.


2/16

Fojnika ahdnama

(1) [Invokacija]: On [t.j. Bo] je jeini pomonik.

(2) [Tugra]: Mehme, sin Murat-hanov, vazapojeonosni!

(3) [Uvodna formula]: Zapovije asno, visoko iuzvieno sultansko znaka (niana) i sjajne carsketure, osvajaa svijeta je ovo:

(4) [Intitulacija] Ja sultan Mehme-han

(5) [Proulgacija] ajem na znanje svemu puku iodlinicima [puku i vlasteli]

(6) [Peticija] a su posjenici ovoa carskoafermana, osanski reovnici, nali moju veliku milost

pa nareujem.

(7) [Dispozicija I] Neka nitko spomenutima injihovim samostanima ne pravi smetnje i neka ihnitko ne uznemiruje. [Neka oni ezrino stanujuu mome carstvu. Neka uu zatieni i sigurni i onikoji su pojeli i otili, a ukoliko se vrate ez straha

stanuju u naoj carskoj zemlji.] Neka se nastane usvojim samostanima i neka nitko ni moje visoko

velianstvo, ni itko o mojih vezira, ni o mojih slua,ni o mojih poanika, niti itko o poanika moacarstva ne uznemiruje i ne uroava njih i njihoveivote, njihova imanja i njihove samostane.

I ako i htjeli ovesti u zemlje moa carstva ljue sastrane (iz inozemstva) [neka im je oputeno].

Zo toa se spomenutima velikouno poarujecarska nareda.

(8) [Zakletva] Zaklinjem se tekom zakletvom: Takomi Stvoritelja zemlje i nea koji hrani sva stvorenja,i tako mi seam mushafa, i tako mi naea velikoProroka i tako mi 124.000 proroka, i tako mi sabljekojom se paem

(9) [Dispozicija II]: Neka se nitko ne protivi svemuonome to je napisano sve okle o oni uu menisluili i mojoj se naredi pokoravali.

(10) [Datacija i lokacija]: Napisano 28. maja [1463] u

vojnom looru Milorau.


3/16

-kz 2012. 3

Sreko M. Daja

I. Operativna uporita balkanskogkatolicizma pod osmanskom vlau

Maarski povjesniar Antal Molnr u nizu istraivanjakoja je proveo u zadnjem desetljeu 20. st. temeljito sepozabavio povijeu katolicizma na prostoru Balkana iJugoistone Europe pod osmanskom vlau nakon Tri-dentskog sabora (1545-1563). Sintezu tih svojih istrai-vanja objavio je 2007. u monografji pod naslovom LeSaint-Sige, Raguse et les missions catholiques de la Hon-

grie Ottomane 1572-1647koju je prije toga kao diserta-ciju obranio u Parizu na Sorbonni. Teite Molnrovepozornosti postavljeno je dodue na dio Ugarske koji suosvojili Turci, ali su u istraivanje ukljuena cjelokupnabalkanska podruja u kojima su tada ivjeli katolici, tj.Bugarska, Srbija, Albanija te na poseban nain Dubrov-nik i Bosna i Hercegovina. U uvodnom dijelu svoje mo-nografje Molnr je konstatirao:

inilo mi se prikladnim da se pozabavim sustavomkatolikih balkanskih institucija, koji je u dosadanjojeuropskoj historiografji ostao gotovo nepoznat, osobi-to kada je rije o dvama uporitima na kojima je poi-vala misijska djelatnost, a to su dubrovaka trgovakadjelatnost i ranjevaka provincija Bosna [Srebrena].1

U katolikoj domaoj historiografji to razdobljedakako nije ostalo tabula rasa, ali je dosta turo obra-ivano; u interpretacijama prevladava naglasak napodnesenim rtvama ili pak na moralistikom obja-njavanju sukoba izmeu popova i ratara, dakle bezpokuaja sagledavanja stvari i zbivanja u irem povije-snom kontekstu.2

U potragu za irim kontekstom uputio se Molnr; usvojim istraivanjima nije se ograniio na isto crkvenapodruja, nego je ukljuio pravne, socijalne i ekonom-ske aspekte katolikih balkanskih zajednica. Pri tome je

dobro zapazio i ocijenio istaknutu ulogu Dubrovake

Republike i njezinih trgovaca u ivotu i djelovanju ka-tolianstva pod osmanskom vlau.

a) Status dubrovakih naseobinau Osmanskom Carstvu

Dubrovaka trgovina s Levantom3 te posebno s Balka-nom udarila je snano korijenje ve u srednjem vijekuprije osmanskih osvajanja. Osmanska osvajanja doni-jela su sa sobom povremene zastoje, ali nisu potisnu-la dubrovake trgovce nego su zahvaljujui stjecajuokolnosti ak intenzivirala njihovu prisutnost i dje-latnost na Balkanu.

Po uzoru na Veneciju, Genovu, Pisu, Marseille, Fi-rencu ni Dubrovani se nisu ba zanosili idejom kriar-skih ratova, nego su radije sklapali trgovake ugovore sislamskim svijetom. Spretnom diplomacijom uspijeva-lo im je istodobno njegovati zapadni vjerski katolikii kulturni identitet i praviti dobre trgovake poslove snadiruim Osmanlijama. Tijekom 14. i 15. st. papin-ski Rim je jo ustrajavao na ideji kriarskog rata, ali uisto vrijeme, iz pragmatikih razloga, doputao dubro-vakim i ostalim levantinskim trgovcima trgovati snevjernicima4.

Na drugoj strani, irenjem osmanske vlasti na istonoSredozemlje i Balkanski poluotok nale su se naseobi-ne katolikih trgovaca i obrtnika na Levantu u sastavuosmanske drave. Njihov pravni status unutar Osman-skog Carstva ureivan je ahdnamama, koje su u zapad-nim jezicima dobile ime kapitulacije5.Ahdnamama ilikapitulacijama podjeljivane su nemuslimanima veeili manje povlastice u okviru osmanlijskog sustava. Naovom mjestu spomenimo ahdnamu koju je nakon osvo-jenja Carigrada 1453. dobila kolonija Genoveana i dru-gih katolika u dijelu grada Galata te ahdnamu koja je po-

dijeljena graanima Bara 1571. odnosno 1575. godine.

Ahdnama bosanskih ranjevaca je temeljni dokument kojim je islamsko-osmanski zakonodavac legitimiraoprisutnost i djelovanje bosanskih ranjevaca u Osmanskom Carstvu nakon osvojenja Bosanskog Kraljev-stva 1463. Povijest toga dokumenta jednako je burna kao i povijest bosanskih ranjevaca i njihovih samo-

stana. Kao ni brojni ranjevaki samostani i crkve, ni Ahdnama u svom izvornom obliku nije preivjela paljevine iratna razaranja. Naime, original Ahdname je negdje izgorio ili nestao na neki drugi nain. Uz nekoliko prijepisa iprijevoda sauvao se i jedan rekonstruirani oblik toga dokumenta, koji je u politikom i pravnom pogledu ungiraokao original.

Uprvom dijelu ovoga priloga napravljen je osvrt na politike prilike i pravni okvir u kojima je Ahdnama nastala;drugi dio posveen je strunim paleograskim i diplomatikim analizama s naglaskom na paralelama izmeu Fojnikeahdname i slinih dokumenata; trei dio bavi se politikim stanjem katolianstva pod osmanskom vlau u 16. i 17. st.odnosno Ahdnamom u politikoj praksi.

Prilog zavrava kratkim zapaanjem o Ahdnami kao metaori za kojom se posee u suvremenoj BiH, i to tako dase uz ostalo i na temelju toga dokumenta na jednoj strani idealizira osmansko razdoblje bh. povijesti, a na drugojto isto razdoblje demonizira.


4/16

4 -kz 2012.

Posebni prilog Svjetla rijei FOJNIKA AHDNAMA

Ahdname su izdavali sultani na turskom, grkom ina junoslavenskim jezinim idiomima, koje srpski po-vjesniar Boko Bojovi (ro. 1948) dakako u suklad-nosti s velikosrpskim predodbama a u protuslovlju sasvijeu o sebi i svome jeziku ostalih Junih Slavena konsekventno naziva starosrpskim (vieux-serbe), poisto-vjeujui srpski odjel dubrovake kancelarije s jezikom

Dubrovana i dubrovakom knjievnou.6 Osmanskadiplomatika odnosno sultanske ahdname u ormalnompogledu genetski su povezane sa srednjovjekovnombizantskom i srpskom diplomatikom, tj. s bizantskimpoveljama tipa chrysobullos logos i srpskim hrisovulja-ma, to bi na Zapadu odgovaralo zlatnim bulama7. Pritome su, dakako, kranski teoloki elementi u tim tek-stovima zamijenjeni islamskim, pa imamo pozivanje naAllaha, proroka Muhameda, sedam mushaa i 124.000proroka gdje se u kranskim poveljama pozivalo naBoga, Presvetu Djevicu, 12 apostola, 40 muenika i 318svetih otaca i sl.8

Kontakti Grada-Republike Dubrovnika s Osman-skim Carstvom zapoeli su ve u 2. polovici 14. st.9, alisu nam prve isprave o tome sauvane iz 30-ih godina15. st. Bile su to litterae securitatis ili salvi conductus(trk. istimlet nme) sultana Murata II. (1421-1451) oslobodnom kretanju i trgovanju dubrovakih trgovacapo Osmanskom Carstvu pisane slavenskim jezinimidiomom i kurzivnom irilicom.10 Prvu ispravu tipakapitulacije ili ahd-name, koja nije datirana, izdao jeMurat II. u veljai 1442.11 Tom ispravom sultan je ga-

rantirao ne samo individualnu sigurnost dubrovakimtrgovcima na podrujima Osmanskog Carstva nego inepovredivost njihova Grada u kojemu se i dalje imavladati po dosadanjim zakonima i slobodama. Nada-lje, u meusobnim sporovima meu Dubrovanima naosmanskom teritoriju sudit e dubrovaki posebni sud,a u sporovima Dubrovana s muslimanima erijatskisud. Slobodni grad Dubrovnik davat e sultanu godi-nji tribut u visini od 1.000 zlatnih dukata, a dubrovakitrgovci za prodanu robu u osmanskoj dravi plaat ecarinu od 2%, to je bilo manje od carina musliman-skih podanika koji su plaali 3%, te carina osmanskih

tributara u visini od 4% ili pak od carina ostalih stranihtrgovaca od kojih se uzimalo 5%.

Nasljednik Murata II. sultan Mehmed II. Osvaja(1451-1481) nakon osvojenja Carigrada te daljnjeg pro-irenja osmanske vlasti na Balkanu izdao je 23. listopada1458. u Skoplju Dubrovanima drugu ahdnamu kojomje preinaio pa onda potvrdio dotadanje dubrovake

povlastice. I ova je druga ahdnama pisana kurzivnomirilicom i slavenskim idiomom bliskim jeziku srpskihpovelja.12 Status Dubrovnika kao slobodnog gradaMehmed II. je potvrdio, ali ne i o erijatu neovisnovlastito sudstvo dubrovakih graana na osmanskomteritoriju. Godinji tribut je tada povean na 1.500 zlat-nih dukata, a carina je ostala kod 2%. U daljnjem tijekuvremena dubrovaki je tribut Porta poveala 1468. g.na 5.000, 1471. na 9.000, 1472. na 10.000 zlatnih du-kata. God. 1478. tribut je podignut na 12.500, a 1480.doao je zahtjev na 15.000 zlatnih dukata. Na koncu sutada Dubrovani isplatili 13.500 zlatnih dukata. Nakon

smrti Mehmeda II. i dolaska na prijestolje Bajazita II.(1481-1512) svota se ustalila na 12.500 zlatnih dukata itako je ostalo kroz 16. i 17. stoljee.13

S isplaivanjem carin bilo je daleko vie natezanja,jer su tu svoje prste uplitali lokalni monici, pa su du-brovaki trgovci morali plaati nekada 5% pa i vie nasvoju robu. Dubrovani bi se tada alili Porti i pritom,dakako, morali potplaivati osmansko inovnitvo kakona centralnoj tako i na lokalnoj i regionalnoj razini.14

Takav je bio pravni i ekonomski okvir Dubrovanakoji su kroz 16. i 17. stoljee boravili i djelovali kao trgovciili obrtnici na prostorima Balkana pod osmanskom vla-

u. U 16. st. je balkanska trgovina Dubrovnika doivjelapravi procvat. irenje osmanske vlasti prema Podunavljuu stopu je pratilo osnivanje dubrovakih naseobina, odkojih je znatan broj imao status kolonije, tj. naseobine spovlatenim poloajem. U 16. st. povijesni izvori biljeedubrovake naseobine na podruju Srbije u Smederevu,Novom Pazaru, Leskovcu, Prokuplju, Niu, Rudniku,Uicu; na podruju Bugarske u Sofji, Provadiji, Silistri,Trnovu, umenu, Razgradi, Rusi, Nikopolju, Loveu, Vi-dinu, Plovdivu i Drinopolju (dananjem turskom graduEdirne), u makedonskom Skoplju, zatim na Kosovu uPritini i Janjevu. U BiHDubrovani su imali svoju jaku

koloniju u Sarajevu, a njihova prisutnost zabiljeena je iu ostalim bh. gradovima: Mostaru, Livnu, Konjicu, Zvor-niku, Gabeli, Jajcu, Banjoj Luci, Nevesinju.15

Nakon osmanskog osvajanja Slavonije i PodunavljaDubrovani su stigli do Osijeka, Iloka, Poege, zatim doBudima, Pete, Peuha i Temivara. Dubrovaka kolonija uBeogradu postala je njihov trgovaki centar za Podunavljekroz 16. st., to srpska historiografja s ponosom istie na-zivajui Beograd 16. stoljea drugim Dubrovnikom16.

U prvim desetljeima 17. st. u Beogradu e doi doestokoga sukoba izmeu dubrovakih i bosanskih kato-likih trgovaca koji su tijekom 16. st. izrasli u dubrovake

Osmanska diplomatika odnosnosultanske ahdname u ormalnom

pogledu genetski su povezanesa srednjovjekovnom bizantskom

i srpskom diplomatikom, tj. s bizantskimpoveljama tipa chrysobullos logos

i srpskim hrisovuljama, to bina Zapadu odgovaralo zlatnim bulama


5/16

-kz 2012. 5

Sreko M. Daja

konkurente. Sukob se prelio na crkvene institucije balkan-skog katolicizma i tinjao kroz cijelo 17. st. Na jednoj straninali su se zajedno bosanski ranjevci i bosanski trgovci, ana drugoj isusovci, svjetovni sveenici i Dubrovani. Eko-nomski interesi bili su upakirani u ideoloku ambalau di-zajniranu prema reormama Tridentskog sabora.

Uz dubrovaki model balkanskog katolicizma potrebno

je u ovom kontekstu kratko ocrtati i pravno-politiki kon-tekst bosansko-ranjevakog modela katolianstva koje jeunkcioniralo kao drugi pilon odnosno operativno upo-rite balkanskog katolicizma pod osmanskom vlau.

b) Poitiki okvir bosanskofranjevakogmodea katoianstva

Svoju prisutnost meu bosanskim i hercegovakimpukom ranjevci su uvrstili u zadnjim desetljeimasrednjovjekovne Bosne, pa nakon osmanskog osvojenjanisu iezli, kako se to dogodilo sa srednjovjekovnom

Crkvom bosanskom, ili se pak razbjeali pred osman-skom najezdom poput veine albanskog, slavonskog ipodunavskog katolikog klera.17

Zato i kako su ranjevci preivjeli osmansku invazi-ju i ostali u Bosni?

U psiholokom pogledu, ini se, pri tome su presud-nu ulogu odigrala dva razloga za koje nemamo direktnihdokumentarnih potvrda, ali povijesni kontekst ukazujena njihovu prisutnost. Prvi od tih razloga bio bi odnossv. Franje Asikog prema ideji kriarskog rata. Naimetijekom V. kriarskog rata 1217-1221. sv. Franjo je 1219.stigao u kriarski tabor u Damietti (Dumyat), ali ne da s

kriarima s maem u ruci ratuje protiv muslimana negoda propovijeda evanelje. Iz kranskog tabora je oti-ao egipatskom sultanu Maliku al-Kamilu i pred njimponizno propovijedao. Malik al-Kamil je lijepo saslu-ao ovoga kranskog sufju i htio ga nadariti novcemi drugim darovima. Kad je to Franjo Asiki kao pravisiromaak Boji odbio, Sultan se preporuio u njegovemolitve i otpustio ga skupa s njegovim subratom opetu kranski tabor. I dok su zaprepateni kriari gledalikako se Franjo iv vraa, on je utio i po svoj prilici raz-miljao o smislu kriarskih ratova uope. Ovo bi imalabiti prva zabiljeena scena iz Franjina ivota.18 Iako je

ideja o kriarskom ratu u 15. st. bila jo uvijek sastav-ni dio slubene ideologije Katolike crkve19, Franjinomirotvorstvo ivjelo je barem u jednom dijelu njegovesubrae. Zato ne i u tadanjoj ranjevakoj Bosni? Nepodsjea li nastup ra Anela Zvizdovia pred sultanomMehmedom II. Osvajaem u svibnju 1463. na Milodra-u upadno na Franju Asikog pred sultanom Malikomal-Kamilom 1219. g. iako o tome nije nita zapisano?

Drugi psiholoki razlog bio je proane naravi, a toje primjer Dubrovana koji bosanskim ranjevcimanije mogao ostati nepoznat. Dubrovake aranmane sosmanskim sultanima bosanski su ranjevci gledali na

djelu, a nije iskljueno da su poznavali i tekst dubrova-kih ahdnama od 1442. i 1458.

Prema tome, najprirodnije je u ovom kontekstu pro-matrati i ahdname bosanskih ranjevaca srebrenikukoja je izdana 1462. nakon osmanskog osvojenja Sre-brenice i ojniku koja je izdana koncem svibnja 1463.nakon osmanskog osvojenja centralnog dijela Bosan-skog Kraljevstva. Naalost nijedna od tih ahdnama nijesauvana; Bosna u svojoj burnoj povijesti nije imala si-gurnih arhivskih trezora poput slobodnoga grada Du-

brovnika. Tako se dogodilo da za srebreniku ahdnamuiz 1462. znamo samo posredno iz jedne naredbe (ni-ana) Bajazita II. iz 1499. kojom je potvrdio povlasticeredovnicima samostana u Srebrenici podijeljene 1462.g. od njegova oca sultana Mehmeda II.20 Ti papiri bili su1624. g. jo na ivotu, jer su ih srebreniki ranjevci tadapokazali rancuskom konzulu u Alepu Louisu Gdoynuna njegovu proputovanju kroz Srebrenicu.21

Daleko je intrigantnija paleograska odnosno diplo-matika te politika sudbina tzv. Fojnike ahdname kojase danas uva uokvirena u srebrni okvir u Franjevakomsamostanu Fojnica.

II. Diplomatike analize Fojnike ahdnamei njezin pravni sadraj

a) Dipomatike anaize Ahdname

Poimo vremenskim slijedom kako je taj dokumentkomentiran u modernim paleograskim i diplomati-kim analizama.

U autentinost Fojnike ahdname prvi je posumnjaomaarski visoki inovnik i politiar Janos Asboth kon-statiravi da je Ahdnama napisana turskim jezikom a

Zato i kako su ranjevci preivjeliosmansku invaziju i ostali u Bosni?U psiholokom pogledu, ini se, pri tome su

presudnu ulogu odigrala dva razloga za kojenemamo direktnih dokumentarnih potvrda,ali povijesni kontekst ukazuje na njihovuprisutnost. Prvi od tih razloga bio bi odnossv. Franje Asikog prema ideji kriarskograta. [...] Drugi psiholoki razlog bio jeproane naravi, a to je primjer Dubrovanakoji bosanskim ranjevcima nije mogaoostati nepoznat. Dubrovake aranmane sosmanskim sultanima bosanski su ranjevcigledali na djelu, a nije iskljueno da supoznavali i tekst dubrovakih ahdnama


6/16

6 -kz 2012.


datirana latinski.22 Prvi paleograski i diplomatiki osvrtdao je 20-ih godina 20. st. povjesniar i proesor na Filo-zoskom akultetu u Skopju Josip Matasovi (1892-1962),koji dodue nije bio turkolog, ali je uspio uvjerljivo po-kazati da Fojnika ahdnama nije original i time unio uznanstveni diskurs pitanje karaktera toga dokumenta jedan kasniji prijepis ili pak alsifkat? Matasovi je zastao

pred hipotezom: Nije li prije postojao jedan blai tekst,koji je kasnije u saradnji s Dubrovanima prepravljen?23Na Matasovievu sumnju njemu suvremeni povjesniariK. Guji, V. Klai, . Truhelka i ra J. Zvonigradski reagi-rali su indignirano, ali bez argumenata.

Tek nakon Drugog svjetskog rata pruit e strunupaleograsku i diplomatiku analizu ugledni bh. turko-log Hazim abanovi (1916-1971). abanovieva ana-liza Fojnike ahdname u prilogu objavljenom 1949. g.ostat e mjerodavna do danas. Sve ostalo to je poslijeabanovia napisano bilo o Fojnikoj ahdnami bilo oosmanskoj paleografji i diplomatici samo je potvriva-lo i preciziralo njegove rezultate.

Fojniku ahdnamu abanovi nije proglasio alsifka-tom nego ju je, nakon temeljite analize i usporeivanja sasauvanim prijepisima i prijevodima, okvalifcirao kao

quasi original, nastao izmeu 1645. i 1669. g.24Nakon toga ranjevaki povjesniari Dominik Man-

di i Karlo Jurii nadopunili su abanovievu argu-mentaciju podacima iz ranjevake tradicije u kojoj jeFojnika ahdnama kontinuirano prisutna od 1486. g.25Prebiranje arhivskih podataka po ranjevakim samo-stanima u svezi s Fojnikom ahdnamom Karlo Jurii jezakljuio: Ahdnama Mehmeda Fatiha iz 1463. i njenaobnova sa strane Ahmeda I. iz 1607. bili su glavni za-konski temelji slobode Katolike crkve u doba turskevladavine u Bosni i Hercegovini, pa i na Biokovsko-ne-retvanskom podruju.26

Tridesetak godina nakon abanovia Fojnikom ahd-namom pozabavio se opet jedan prvorazredni strunjakza osmansku paleografju u sklopu svojih istraivanjadrugih ahdnama koje su osmanski sultani podijelili u15. i 16. st. raznim destinatarima. Bio je to rano premi-nuli makedonski orijentalist Vano Bokov (roen 1934,umro u Skopju 8. veljae 1984, tj. na dan otvaranja sa-rajevske zimske olimpijade). Nakon to je provjerio a-banovieve rezultate i usporedio ih s vlastitim istraiva-njima drugih sultanskih ahdnama, Bokov je zakljuio:Poreenje ojnike ahd-name sa ovim ahd-namama po-kazuje da u pogledu kompozicije i diplomatikih ormu-

lara ona pretstavlja pravu sultansku ahd-namu iz 16. v.[!], u kojoj je sadrana samo jedna ormula koje nema udrugim ahd-namama. To je ormula promulgacije karak-teristina samo za sultanski erman.27 Nadalje je Bokovzakljuio da je sadanja Ahdnama izraena najvjerojat-nije u Dubrovniku ili Veneciji te da je njezin sastavljaizvrsno poznavao jezik i kompoziciju sultanske ahd-na-

me i da je kod izrade vodio rauna o svim detaljima, paprema tome ahd-nama u svom dananjem obliku nijeautentina, ali tekst privilegija jeste autentian28. Modabi bilo primjereno rei da Fojnika ahdnama nije ni ori-ginal, ni prijepis, ni alsifkat, nego uspjela rekonstrukcija,koja u paleograskom pogledu na sebi nosiprepoznatljivetragove rekonstruiranja.

Rekonstruirani tekst Fojnike ahdname u prijevo-du glasi29:

(1) [Invokacija]: On [t.j. Bog] je jedini pomonik.

(2) [Tugra]: Mehmed, sin Murat-hanov, vazda po-bjedonosni!(3) [Uvodna formula]: Zapovijed asnog, visokog iuzvienog sultanskog znaka (niana) i sjajne carsketugre, osvajaa svijeta je ovo:(4) [Intitulacija] Ja sultan Mehmed-han(5) [Promulgacija] dajem na znanje svemu puku iodlinicima [puku i vlasteli](6) [Peticija] da su posjednici ovoga carskoga erma-na, bosanski redovnici, nali moju veliku milost panareujem.(7) [Dispozicija I] Neka nitko spomenutima i nji-

hovim samostanima ne pravi smetnje i neka ih nit-ko ne uznemiruje. [Neka oni bezbrino stanuju umome carstvu. Neka budu zatieni i sigurni i onikoji su pobjegli i otili, da ukoliko se vrate bez stra-ha stanuju u naoj carskoj zemlji.]30 Neka se nastaneu svojim samostanima i neka nitko ni moje viso-ko velianstvo, ni itko od mojih vezira, ni od mojihsluga, ni od mojih podanika, niti itko od podanikamoga carstva ne uznemiruje i ne ugroava njih injihove ivote, njihova imanja i njihove samostane.I ako bi htjeli dovesti u zemlje moga carstva ljude sastrane (iz inozemstva) [neka im je doputeno].

Zbog toga se spomenutima velikoduno podarujecarska naredba.(8) [Zakletva] Zaklinjem se tekom zakletvom: Takomi Stvoritelja zemlje i neba koji hrani sva stvorenja,i tako mi sedam mushaa, i tako mi naega velikogProroka i tako mi 124.000 proroka, i tako mi sabljekojom se paem(9) [Dispozicija II]: Neka se nitko ne protivi svemuonome to je napisano sve dokle god oni budu menisluili i mojoj se naredbi pokoravali.(10) [Datacija i lokacija]: Napisano 28. maja [1463]u vojnom logoru Milodrau.

Naalost nijedna od tih ahdnama nijesauvana; Bosna u svojoj burnoj povijesti

nije imala sigurnih arhivskih trezora poputslobodnoga grada Dubrovnika


7/16

-kz 2012. 7

Sreko M. Daja

to su konstatirale dosadanje diplomatike analizeo ovoj (rekonstruiranoj) sultanskoj povelji?

U sultanskim poveljama koje su dodjeljivane u vre-menskom razdoblju kada i Fojnika ahdnama nema in-vokacije. Prema tome je rekonstruktor Fojnike ahdnameinvokaciju preuzeo iz kasnijih sultanskih povelja i ugradioje u svoju rekonstrukciju. to se tie tugre, dakle kaligraski

ispisanog imena i patronimika sultana koji je izdao pove-lju, abanovi je konstatirao da je tugra u Fojnikoj ahd-nami upadno sputena u prvi red teksta i ne slii ostalimtugrama Mehmeda II., a Vano Bokov nadodao da jeraena po uzoru na sultanske tugre od vremena MurataIII. (1574-1595) pa nadalje31. U ovom kontekstu trebaspomenuti i injenicu da osmanska diplomatika poznajei primjere sultanskih ahdnama napisanih na latinskom ionda autoriziranih sultanskom tugrom.32

Nakon to je svratio pozornost da je promulgacija uosmanskoj diplomatici bila podvrgnuta diplomatikimutjecajima pokorenih zemalja, o promulgaciji Fojnike

ahdname Bokov zakljuuje: Po svom sadraju ovapromulgacija je jedini diplomatiki ormular u ojnikojahd-nami koji nema svoju potvrdu u bilo kojoj vrsti sul-tanskih dokumenata. Upotreba izraza avvm ve havsveoma nas mnogo podsjea na izraz narod i vlastela udubrovakim dokumentima na latinskom jeziku.33 Za

peticiju konstatira da se prvi put javlja u dokumentimaBajazita II., pa je prema tome iz njih najvjerojatnije ipreuzeta. Dispozicija predstavlja najznaajniji dio Foj-nike ahdname jer su njom ormulirane povlastice kojeje Mehmed II. podijelio bosanskim ranjevcima a preu-zeta je iz ermana Bajazita II. iz 1483. u kojemu su pre-

priane ranjevake povlastice dane 1463. g. (Bokov).Zakletva je najkarakteristiniji dio sultanskih pove-

lja tipa ahd-name, koje su po svom karakteru ugovori(ahd-name), a ne povelje o imenovanju visokih duno-snika Osmanskog Carstva ili berati koji nemaju zakle-tve.34 Zakletve su u ahdnamama razliito pozicioniraneu tekstu. U ahdnamama Murata II. i Mehmeda II., da-kle u 15. st., nalaze se na samom poetku teksta odmahiza intitulacije, a u ahdnamama iz 16. st. na kraju teksta.U Fojnikoj ahdnami, kako vidimo, zakletva je na krajuteksta, to znai da je preuzeta iz neke ahdname iz 16.st. a ne iz originalne Ahdname 15. st. (koja se izgubila

pa su je ranjevci dali rekonstruirati). Osim toga trebanapomenuti da obnovljene (ratifcirane) ahdname ne-maju zakletve (Bokov).

Nadalje, ni samo djelomina datacija, i to neislam-skim kalendarom nije argument za tvrdnju da bi Fojni-ka ahdnama bila isti alsifkat bez povijesnog pravnogina; jer je taj in kontinuirano prisutan u osmanskojpolitiko-pravnoj praksi te tradiran u osmanskoj diplo-matici i drugim zapisima razliite vrste. Treba spome-nuti i to da je dokumente ove vrste osmanska kance-larija nerijetko izdavala bez datuma.35 Da li je originalFojnike ahdname koji je bio sigurno napisan turskim

jezikom bio datiran ili ne, ostaje otvoreno pitanje.Dataciju u rekonstruiranom primjerku unio je rekon-struktor na temelju drugih povijesnih izvora.

b) Pravni kontekst Ahdname bosanskih franjevaca

Za ahdname je karakteristino da im jegenetsko ifor-

malno ishodite meunarodnougovorno pravo. Prve odnjih, tzv. kapitulacije, regulirale su status stranih trgova-ca u Osmanskom Carstvu, kako je to gore ve spomenu-to u svezi s Dubrovanima. Zatim su regulirani vazal-ni odnosi onih zemalja koje su dole u seru osmanskevlasti, ali su zadrale svoju politiku autonomiju, kaona pr. Grad-Republika Dubrovnik ili pak istoni diosrednjovjekovne Ugarske odnosno Transilvanija.36 Uzemljama koje su Osmanlije u cijelosti podvrgli svojojvlasti Bizant, Bugarska, Srbija, Bosna, Albanija etc. ahdnamama su legalizirani boravak i djelatnost pojedi-nih neislamskih grupa kao to su puanstvo pojedinih

gradova, idovske zajednice, katoliki trgovci i obrtnici(koji su i prije osvojenja imali zasebni status) te, daka-ko, predstavnici pojedinih kranskih crkava. Tako jenakon osvojenja Carigrada 1453. Mehmed II. podijelioahdname carigradskom patrijarhu Genadiju II. Skola-risu, armenskom patrijarhu Hovakimu, idovskom ve-likom rabinu Mojsiju Kapsaiju i katolikim trgovcima iobrtnicima carigradske etvrti Galate. Na slian nainje postupljeno s puanstvom osvojenih otoka u Sredo-zemlju ili pak primorskih gradova, kao na pr. nakon za-uzea grada Bara u dananjoj Crnoj Gori 1571.

Usporede li se sadraji podijeljenih povlastica upojedinim ahdnamama, moe se konstatirati da je nji-

hov opseg razliit. Tako je na pr. u ahdnami katolikezajednice u carigradskoj etvrti Galata iz g. 1453. kaoi u ahdnami graanima grada Bara iz 1571. odnosno1575. zapisano uz ostalo osloboenje od obveza dava-nja devirme ili danka u krvi, a u Fojnikoj ahdnami,iji je sadraj inae najsliniji sadraju dviju spomenu-tih ahdnama, nije. Opravdano je pretpostaviti da jednutako vanu povlasticu rekonstruktor ne bi zaboravionego bi je unio u svoju rekonstrukciju, ali to nije uinio.Jo se manje po opsegu podijeljenih privilegija Fojni-ka ahdnama moe svrstati meu ahdname carigradskihi drugih patrijarha istonih kranskih Crkava, kakve

Dispozicija predstavlja najznaajnijidio Fojnike ahdname jer su njomormulirane povlastice koje je Mehmed II.podijelio bosanskim ranjevcima a preuzeta

je iz ermana Bajazita II. iz 1483. u kojemusu prepriane ranjevake povlasticedane 1463. g. (Bokov)


8/16

8 -kz 2012.


tvrdnje moemo susresti u raznim publicistikim tek-stovima.37 Istoni patrijarsi odnosno vrhovni predstav-nici nekatolikih kranskih Crkava svrstani su u viso-ke dostojanstvenike Osmanskog Carstva s opsenijimi dublje usidrenim kompetencijama od kompetencijabosanskih ranjevaca, a njihove ahdname po svojojormi prelijevaju se u berate (document o a mixed

type)38, kakve nije dobio nijedan bosanski ranjevac ilineki drugi katoliki duhovnik.

Napokon smo doli do pitanja na koje su se sve oso-be protezali podijeljeni privilegiji i gdje je prestajala au-tonomija vjerskih poslova, odnosno kada se i po kojimkriterijima ukljuivalo osmansko-islamsko pravosueu vjerske poslove neislamskih zajednica?

U svezi s dubrovakim ahdnamama povjesniar An-tal Molnr razlikuje ekonomske ipravne povlastice (lesprivilges de type conomique i les privilges de type

juridique). O dubrovakim ekonomskim povlasticamabilo je rijei gore, a o njihovim pravnim povlasticamaMolnr konstatira:

Pravne povlastice izgledaju manje velikodunim.Dok je naime Murat II. priznao pravnu autonomijuDubrovana na teritoriju Carstva (tako da su se pri-jeporni sluajevi meu Dubrovanima imali rjeavatipred dubrovakim tribunalom), kasniji ermani ne spo-minju vie ovu stipulaciju. Na drugoj strani pak sporoviizmeu turskih podanika i Dubrovana na temelju e-rijatskogprava jasno su stavljeni u kadijinu nadlenost.Ali opet, ni onda kada su Dubrovani bili u stanju pod-

miriti svoje vjerovnike, dug jednog Dubrovanina nijesmio biti prenesen na jednog drugoga Dubrovaninaili dubrovaku zajednicu; zaostavtinu pokojnih Du-brovana nisu smjele prigrabiti osmanske vlasti. Njomsu raspolagali zakoniti nasljednici, a sultanski podanicibili su obvezani platiti odtetu za tete koje bi nanijeliDubrovanima.39

Ambivalentan stav Osmanlija prema balkanskimkatolicima u svezi s Dubrovanima Molnr u jednomdrugom kontekstu komentira:

[Institucionalno] predstavnitvo balkanskih kato-lika nije se dalo regulirati nikakvim slubenim doku-

mentom, jer Osmansko carstvo kao suverena dravanije si moglo dopustiti da jedna strana drava (makarbila i u tributarnom odnosu [kao na pr. Dubrovnik])vri jurisdikciju nad osmanskim podanicima. Ovimse objanjava nedostatak odredbi o zatiti katolika i ukapitulacijama sklopljenim s rancuskim kraljevima.Prema tome dubrovake crkvene povlastice nisu stav-

ljene na papir, nego su, vie ili manje kao automatskaposljedica njihova tributarnog statusa, bile preutnopriznavane i omoguavale javnu religijsku praksu naosmanskom teritoriju. Tako su Dubrovani podizalisvoje kapele [omanje crkve] nakon turskog osvojenja,to je bilo u suprotnosti s undamentalnom zabranompodizanja crkava. Ova e ambivalentnost postati adutprotiv Dubrovana u rukama lokalnih vlasti, sve vieneprijateljski raspoloenih prema graanima trgova-kog grada.40

Takva pravna i politika matrica prisutna je i u re-guliranju odnosa osmanske vlasti prema bosanskim

ranjevcima i bosanskim katolicima, s tom razlikom tosu povlastice dane bosanskim ranjevcima kao osman-skim podanicima bile ogranienije od dubrovakih, ana obine bosanske katolike protezale su se samo po-sredno preko bosanskih ranjevaca. Prema tome Ahd-namom i dokumentima koji su potvrivali njezineodredbe legaliziran je boravak i djelovanje ranjevacameu katolicima u Osmanskom Carstvu. to se tiezatienosti njihove imovine i prava na popravljanje iuzdravanje crkvenih objekata, tu su bili izloeni samo-volji lokalnih monika. Ljetopisi i drugi zapisi sauvaniu ranjevakim arhivima govore o njihovoj neprekid-

noj borbi s osmanskim vlastima koje su ih fnancijskiiscrpljivale visokim zahtjevima u svezi s ostavtinamapojedinih ranjevaca, posebno biskupa, te s popravcimacrkava i samostana koji su bili izloeni ne samo zubuvremena nego jo vie ratnim razaranjima i poarima.Konana bilanca bila je porazna: Fond katolikih crk-venih zgrada i ranjevakih samostana polovicom 19.st. mogao se prebrojati na prste jedne ruke. Poloaj ra-njevaca i balkanskih katolika posebno su destabilizira-la politika zbivanja u kojima su ranjevce i katolike okojima su oni vodili brigu njihovi protivnici sumnjiilizbog pijunae nekada s razlogom, a jo vie bez ika-

kva temelja, da bi im na taj nain nakodili i za sebeizvukli materijalnu korist.

III. Katolianstvo na Balkanuu ideolokim i politikim procijepima

Prve zapisane vijesti o ugroavanju ranjevakih po-vlastica od strane pravoslavnih crkvenih velikodosto-janstvenika metropolita i patrijarha potjeu ve izkonca 15. st. odnosno od 1498. ili pak 1488. g. i traju svedo 1779.41, dakle do vremena kada se intenzivira utjecajRusije na balkanske prilike i sumnjiavost Turaka pre-

Povlastice dane bosanskim ranjevcimakao osmanskim podanicima bile su

ogranienije od dubrovakih, a na obinebosanske katolike protezale su se samo

posredno preko bosanskih ranjevaca. Prematome Ahdnamom i dokumentima koji su

potvrivali njezine odredbe legaliziranje boravak i djelovanje ranjevaca meu

katolicima u Osmanskom Carstvu


9/16

-kz 2012. 9

Sreko M. Daja

ma pravoslavlju sve vie raste, pa pritisak pravoslavnehijerarhije na katolianstvo opada i konano prestaje.Prije toga pokuaji podvrgavanja ranjevaca i katolikaprvenstveno radi njihova fnancijskog iskoritavanja odstrane pravoslavnih vladika bili su na dnevnom redu.Franjevci su se ogoreno odupirali i apelirali na turskasudita, gdje bi ih protivnika strana denuncirala i kle-

vetala kao pijune zapadnih protuturskih koalicija, nato su osmanske vlasti bile vrlo osjetljive i donosile dra-konske zakone. Tako u jednoj kanunnami iz 948. po H/1542. itamo uz ostale i ovu odredbu:

U nekim mjestima nisu postojale crkve od starognevjernikog vremena pa su poslije podignute novecrkve. Neka se takve nanovo podignute crkve dadu po-ruiti; a oni nevjernici i popovi koji, boravei u njima,uhode stanje i dojavljuju u nevjernike zemlje neka sekazne strogo i neka se kazne tekim tjelesnim kaznama.

Neka se porue krstovi [krievi] koji su postavlje-ni na putevima i neka se ne doputa da ih ubudue

postavljaju. A oni koji to urade neka se kazne tekimtjelesnim kaznama. A onaj kadija u ijem se kadilukuto dogodi pa ne zabrani i ne sprijei, to e biti razlogda bude svrgnut.42

Kada se radilo o sluajevima stvarne pijunae ka-zne su bile drakonski i primjenjivane. A u sluajevimakleveta s politikim predumiljajem, potvore su porav-navane visokim novanim kaznama, o emu zorno piuranjevaki ljetopisi. Kada je rije o podizanju crkavagdje ih prije osmanskog osvojenja nije bilo, takvi po-kuaji stoje u svezi s demograskim promjenama odno-sno masovnim pomicanjima puanstva kao posljedici

osmanskih osvajanja ili pak, to je jednako vjerojatno,osmanski zakonodavac nije priznao egzistentnost crka-va koje su ratna razaranja pomela s lica zemlje.

a) Balkanski katoicizamnakon Tridentskog sabora (1545-1563)

Tridentski sabor sa svojim pokuajima provoenjacrkvenih reormi u balkanskim prostorima izazvao jekonikte unutar katolikih zajednica i time poveaomogunosti intervencije osmanskih vlasti, dakako nakoncu konca sa tetnim posljedicama po katolianstvo.

Za balkansko katolianstvo od posebnog su znae-nja bile dvije promjene koje su nastupile u Rimokatoli-koj crkvi nakon Tridentskog sabora. Jedna od njih bilaje uspostavljanje nuncijatura ili stalnih diplomatskihpredstavnitava Svete Stolice po europskim zemljama,od kojih su od posebnog znaenja imale biti nuncijaturau Beu i nuncijatura u Veneciji, ijoj su nadlenosti bilidodijeljeni Bosna i Balkan.43 Naime s ovom novinom jeteklo postupno naputanje ideje o kriarskom ratu i ustu-panje mjesta diplomaciji pri obnovi katolianstva u tzv.katolikim zemljama ili pak o katolikoj misionarskojdjelatnosti u mjeovitim i nekatolikim zemljama.

Druga, za unutarnju strukturu Crkve jo vanijapromjena, bila je revalorizacija biskupa kao glavnogimbenika u lokalnim crkvama ili biskupijama i ujed-no najvanije spone s katolikim centrom u Rimu. Na-ime biskupi bivaju obvezani s jedne strane na boravaku svojim biskupijama, a s druge da se svake tri, etiriili deset godina ve prema udaljenosti njihovih dije-

ceza od Rima pojave u Rimu i o stanju stvari ree-riraju pismeno i usmeno (Visitatio Sacrorum LiminumApostolorum).44

Provoenje ove nove uredbe meu katolicima podosmanskom vlau izazvat e antagonizme izmeuRima i Habsburgovaca odnosno izmeu biskupa kojeje poela imenovati Rimska kurija u duhu tridentskereorme i biskupa koje su prema srednjovjekovnom pa-tronatskom pravu imenovali Habsburgovci kao nosiociugarske krune.45 Od Habsburgovaca imenovani biskupinakon osmanskog osvojenja nisu boravili u svojim di-jecezama nego na dvorovima u dijelu Ugarske pod ha-

bsburkom vlau, ali su i dalje polagali pravo na svojedijeceze pod osmanskom vlau. Pokuaji Rima da u

duhu tridentske reorme jednostavno ignorira patro-

natsko pravo ugarskih kraljeva i imenuje biskupe kojie boraviti u svojim dijecezama izazvat e antagonizmeu koje e se ukljuivati rimska i beka diplomacija, bo-sanski ranjevci, novopridoli misionari isusovci i svje-tovni sveenici, te katoliki trgovci i obrtnici kao elitnisloj katolikih kolonija u Osmanskom Carstvu.

Provoenje tridentskih reormi na prostorima podosmanskom vlau imalo je dvije aze. U prvoj azi, kojaje trajala od 1572. do 1607., Sveta je Stolica nastojaladoi do pouzdanih inormacija o stanju katolianstvaslanjem apostolskih vizitatora u spomenute krajeve.Vizitacija katolika u Carigradu i junim balkanskim

Za balkansko katolianstvo od posebnogsu znaenja bile dvije promjene koje sunastupile u Rimokatolikoj crkvi nakonTridentskog sabora. Jedna od njih bila

je uspostavljanje nuncijatura ili stalnihdiplomatskih predstavnitava Svete Stolicepo europskim zemljama, od kojih su od

posebnog znaenja imale biti nuncijaturau Beu i nuncijatura u Veneciji, ijoj sunadlenosti bili dodijeljeni Bosna i Balkan.[...] Druga, za unutarnju strukturu Crkve

jo vanija promjena, bila je revalorizacijabiskupa kao glavnog imbenika u lokalnimcrkvama ili biskupijama i ujedno najvanijespone s katolikim centrom u Rimu


10/16

10 -kz 2012.


podrujima povjerena je ninskom i kasnije hvarskombiskupu Petru Cedulinu. Cedulin je obavio svoju vizita-ciju 1580/81. i o tome izvijestio u Rim.46

U Bosnu i Srbiju te u dijelove Dalmacije, Hrvatske,Slavonije i Ugarske pod osmanskom vlau poslan je kaoapostolski vizitator lan dubrovake ranjevake provin-cije i stonski biskup Boniacije Drakolica (ca. 1504-1582),

kojega e u tijeku njegove vizitacije zadesiti smrt u Te-mivaru.47 U tijeku Drakolicinog vizitiranja BiH u jesen1580. pokuat e mu se pridruiti dubrovaki isusovacBartolomeo Sondrati (Dubrovnik, 1534 Temivar,10. 11. 1583). O svom putovanju koncem studenog ipoetkom prosinca 1580. od Gabele do Sarajeva kojeje zbog loeg vremena trajalo due od predvienih estdana Sondrati je pravio zabiljeke sa zanimljivim za-paanjima. U Sarajevo je karavana stigla 11. prosinca1580. Sondrati je namjeravao produiti putovanje pre-ma Temivaru, ali je tu saznao da se Drakolica vratio uSton prije osam dana, pa se i on nakon provedenog Bo-

ia u Sarajevu vratio u Dubrovnik. Sondrati izvjeujeda se dobar dio bh. katolika islamizirao tijekom zadnjegrata [mletako-turskog rata zbog Cipra 1570-1573] naj-vie iz fnancijskih motiva, da ne bi naime morali plaatiglavarinu (dizja). Ti novi muslimani prakticirali su re-ligiozni sinkretizam i vrlo se prijateljski odnosili premasvojoj nedavnoj kranskoj pripadnosti. Sondrati je tozapazio tijekom svoga putovanja kada je nekoliko putaprenoio kod muslimanskih obitelji koje su ga primile

vrlo gostoljubivo i prijateljski. Tom prigodom bilo je irazgovora o vjerskim stvarima. Prema njegovim inor-macijama Sarajevo je tada imalo 18.000 kuanstava au gradu je ivjelo oko 5.000 katolika. Po svom socijal-nom poloaju tadanji sarajevski katolici bili su trgovciili robovi [zarobljeni tijekom turskih upada u susjedne

zemlje]. Sondrati je bio posebno iznenaen dobrotomi pobonou bosanskih katolika nakon 120 godina tur-ske dominacije, kako to on kae.48

Nakon Cedulina i Drakolice papa Grgur XIII.(1572-1585) poslao je treeg apostolskog vizitatora uosobi splitskog kanonika Aleksandra Komulovia (Split,1548 Dubrovnik, 1608) da vizitira Albaniju, Srbiju

i Bugarsku. Vizitaciju spomenutih zemalja te Vlake iMoldavske Komulovi je obavio izmeu 1584. i 1587.49

Tri spomenuta vizitatora Cedulin, Drakolica, Ko-mulovi vizitirali su cjelokupna balkanska podruja sizuzetkom Grke i svaki od njih doao do istih rezulta-ta, naime: Meu balkanskim katolianstvom vladao jeupadan nedostatak sveenika. Uporita su predstavljaledubrovake trgovake kolonije i Franjevaka provincijaBosna Srebrena. Tridentske reorme ne mogu se pro-voditi na isti nain kao u katolikim zemljama nego supotrebne specifne prilagodbe da bi se otvorio put iomoguilo djelovanje novih misionarskih snaga.

Tadanja razmiljanja o novoj misiji Katolike crkvena Balkanu meu katolikim klerom imala su jo uvijekdvije sastavnice vojnu i misionarsku. Vojna sastavnicabavila se protjerivanjem Turaka iz Jugoistone Europe, amisionarska osnivanjem kolegija za pripremanje budu-ih misionara. Dok se Aleksandar Komulovi silno za-grijavao za ideju protjerivanja Turaka (un maniaque delexpulsion de turcs) njegov suvremenik kotorski biskupGirolamo Bucchia (Jeronim Bua50) razraivao je plano-ve o osnivanju isusovakog kolegija u Kotoru za misiona-re koji bi imali poi na Balkan nakon progona Turaka.51

Od kriarskog progona Turaka nije bilo nita, a pri-

premanje katolikih misionara teklo je dalje i njihovpristup na podruja pod turskom vlau nai e put umanjoj mjeri preko Bea i u daleko veoj mjeri prekoDubrovnika do Beograda i dalje. Beki i dubrovaki di-plomati na Porti pribavljali su novim misionarima po-trebne papire za ulazak na osmanski teritorij.

Pokuaj dubrovakih benediktinaca sa sreditem naotoku Mljetu (gdje je tada bio opat historik Mavro Or-bini) da osnuju svoju misiju u junoj Ugarskoj bio jesamo jedna epizoda koja je trajala od 1589. do 1612. ipala u zaborav.52

Od daleko veeg znaenja za katolianstvo u Podu-

navlju pod osmanskom vlau kroz cijelo 17. st. bit eulazak isusovaca. Isusovci su na osmanski teritorij uni-li iz dva pravca; u manjoj mjeri preko Bea do Peuha iTemivara, gdje e djelovati preteno meu puanstvomkoje je govorilo maarski. Ali je daleko znaajnija bilamarruta preko Dubrovnika preteno meu slavensko,dakle hrvatsko puanstvo. Ovom se marrutom uputio1612. g. i elnik hrvatskog jezikoslovlja isusovac BartolKai (Pag, 15. VIII. 1575. Rim, 28. XII. 1650). Kai jeputovao s jednom trgovakom karavanom preko Gac-ka, Foe, Srebrenice, Valjeva te nakon 18 dana stigao 15.prosinca 1612. u Beograd, gdje su ga lijepo primili du-

Tri spomenuta vizitatora Cedulin,

Drakolica, Komulovi vizitirali sucjelokupna balkanska podrujas izuzetkom Grke i svaki od njih doao

do istih rezultata, naime: Meubalkanskim katolianstvom vladao je

upadan nedostatak sveenika.Uporita su predstavljale dubrovake

trgovake kolonije i ranjevaka provincijaBosna Srebrena. Tridentske reorme

ne mogu se provoditi na isti nain kao

u katolikim zemljama nego su potrebnespecifne prilagodbe da bi se

otvorio put i omoguilo djelovanjenovih misionarskih snaga


11/16

-kz 2012. 11

Sreko M. Daja

brovaki trgovci. O tome svome putovanju, prilikama uBeogradu te svome misionarskom djelovanju u Srijemui Slavoniji 1613. i ponovno 1618. g. ostavio nam je svojazapaanja u svojoj Autobiografji. Kai obavjetava nesamo o stanju katolika, nego svraa pozornost na pri-sutnost i djelatnost i drugih konesija kalvina, lutera-naca, pravoslavaca i, dakako, muslimana u tadanjem

Srijemu, Slavoniji i Podunavlju.53U vrijeme Kaieva dolaska u Beograd u Slavoni-ji i Podunavlju ve su djelovali i drugi misionari uzisusovce i svjetovni sveenici, meu kojima se isticaoimun Matkovi, koji je uz ostalo pripremio i Kaievdolazak i pratio ga na njegovu putu.

imun Matkovi ili Jaki rodio se u Olovu u jed-noj dobro stojeoj trgovakoj obitelji oko 1575. Do god.1597. bio je bosanski ranjevac. Tada je doao u konikts upravom provincije Bosne Srebrene i napustio Fra-njevaki red. Ambiciozan i neumoran proveo je ivot ustalnim nastojanjima da postane biskup i koniktima ne

samo s ranjevcima, nego ga je njegova svadljiva naravodvela i u konikt s isusovcima. Biskupsko imenovanjeoko kojega se silno trudio nije mu uspjelo. Sve do svojesmrti izmeu 1638. i 1639. g.54 Matkovi e bit jedan odglavnih aktera u sukobima izmeu dubrovakih trgo-vaca i novih misionara na jednoj strani te bosanskih tr-govaca i ranjevaca na drugoj strani. Epicentar i glavnapozornica tih sukoba kroz 17. stoljee bio je Beograd.

b) Beograd epicentar sukoba unutar balkanskogkatoicizma tijekom 17. stojea

Osmansko osvojenje Beograda 1521. promijenilo jeurbani karakter grada i sastav puanstva. Beogradskiranjevaki samostan je razoren, crkva pretvorena udamiju, a veinsko puanstvo grada ubrzo e biti mu-slimansko. Od krana koji su se u novim okolnostimameu prvima snali bili su dubrovaki trgovci koji etijekom 16. st. Beograd pretvoriti u centar svoje bal-kanske trgovine i tu podii svoju glavnu koloniju. Uzdozvolu osmanskih vlasti Dubrovani su 1557. podiglikapelu za potrebe svojih graana. Bosanski ranjevcikoji su se takoer meu prvima snali pod osmanskimuvjetima zamolili su dubrovake trgovce da im dopuste

obavljanje slube Boje u njihovoj kapeli i za bosansketrgovce koji su po primjeru Dubrovana sve vie pri-stizali u Beograd. Dubrovani su ne samo to dozvolilinego su kao kapelane odnosno duobrinike u svojojkoloniji namjetali najprije dubrovake, a kasnije i bo-sanske ranjevce.55

Tako e to potrajati do poetka 17. st., kada povije-sni izvori biljee pojavu isusovaca u Beogradu i brojanupremo katolikih Bosanaca nad Dubrovanima. Premaizvjeu apostolskog vizitatora Albanca Petra Masarec-chija god. 1632. u Beogradu je ivjelo 1.700 bosanskihkatolika, a Dubrovani su spali na brojku od 200.56

Na temelju svoje brojane premoi Bosanci e traitida se u pravima izjednae s Dubrovanima, u emu eih podrati i bosanski ranjevci. Ali je Dubrovanimataj zahtjev iao predaleko, pa su potraili izlaz u otpu-tanju bosanskih ranjevaca i namjetanju isusovacakao kapelana u Beogradu. Isusovci su zduno prihvatilitu ponudu, to e izazvati sukob koji e u 20-im i

30-im godinama 17. st. dosei vrlo intenzivne razmjere,a tinjat e i nakon toga sve do Bekog rata.57

Ubrzo nakon dolaska u Beograd 1612. isusovcinastoje kupiti kuu svoga gostoprimca DubrovaninaBartolomeja de Coreisa koja se nalazila u Dubrova-

koj ulici nedaleko od spomenute dubrovake kapeleposveene Sv. Petru. Uz subvenciju od 500 kuda odstrane sultanova poslanika u Beu Gapara Gracianijakua e biti i kupljena 1616. za 750 kuda.58 Time bit-ka za smjenu ranjevaca isusovcima u Beogradu ulaziu odluujuu azu. Graciani i isusovci su poradili natome da je Sveta Stolica nakon tapkanja kroz gotovodvije godine 12. veljae 1618. imenovala Petra Katiaprizrenskim biskupom, povjerila mu brigu nad kato-licima u Srbiji i Srijemu a za rezidenciju odredila muBeograd, to je podrazumijevalo i upotrebu beograd-ske kapele kao katedralne crkve. Tim imenovanjem

Osmansko osvojenje Beograda 1521.promijenilo je urbani karakter gradai sastav puanstva. Beogradski ranjevakisamostan je razoren, crkva pretvorena udamiju, a veinsko puanstvo grada ubrzoe biti muslimansko. Od krana koji suse u novim okolnostima meu prvima snali

bili su dubrovaki trgovci koji e tijekom16. st. Beograd pretvoriti u centar svojebalkanske trgovine i tu podii svoju glavnukoloniju. Uz dozvolu osmanskih vlastiDubrovani su 1557. podigli kapelu zapotrebe svojih graana. Bosanski ranjevcikoji su se takoer meu prvima snalipod osmanskim uvjetima zamolili sudubrovake trgovce da im dopuste

obavljanje slube Boje u njihovoj kapelii za bosanske trgovce koji su po primjeruDubrovana sve vie pristizali u Beograd.Dubrovani su ne samo to dozvolili nego sukao kapelane odnosno duobrinikeu svojoj koloniji namjetali najprijedubrovake, a kasnije i bosanske ranjevce


12/16

12 -kz 2012.


pokualo se, uz ostalo, zaobii patronatsko pravo Ha-bsburgovaca kao nositelja ugarske krune. Kati se ustudenom 1618. pojavio u Beogradu u pratnji Graci-janija i carskog poslanika u Carigradu Ludwiga vonMolarta. Potrebne papire od turskih vlasti Katiu jepribavio imun Matkovi.

Ali tadanji beogradski kapelan, bosanski ranjevacra Vinko Stipani, prua otpor; Katiu se suprotstav-lja tvrdnjom da Beograd potpada pod jurisdikciju skra-

dinskog biskupa i bosanskog koadjutora ra AntunaMatia, a ne njegovu. Kati 1619. udara interdiktombeogradsku kapelu i vjerski ivot katolika u Beogradu.Obje parbene stranke obraaju se najprije Dubrova-kom senatu kao patronu dubrovakih kolonija. Dubro-vaki senat inzistira na status quo to je znailo da seranjevce dalje zadri kao kapelane. Sukob tee i proi-ruje se na pitanje granica izmeu pojedinih biskupija ipripadnosti pojedinih upa u Slavoniji i Podunavlju.

Parbene stranke obraaju se viim instancijama nesamo u Beu i Rimu nego i u Carigradu, ime se, dakako,sve vie novano iscrpljuju.59 God. 1627. Dubrovanima

uspijeva izbaciti bosanske ranjevce i trgovce iz svoje ka-pele, pa e Bosanci u blizini u jednoj neprikladnoj kuiotvoriti vlastitu kapelu Sv. Ivana Krstitelja60 to e samopoveati fnancijsko iscrpljivanje obiju parbenih strana-ka, osobito od strane osmanskih lokalnih vlasti.

Beogradski konikt oko kapele, zatim sukobi oko ime-novanja biskupa i borba za slavonske i srijemske upe do-veli su do velikog razdora i unutar bosanskih ranjevacakoji se po uljivosti i intenzitetu moe usporeivati s ka-snijom Bariievom aerom u 19. st. Konikt je izbio svomestinom 1630. g. i kao i Bariieva aera trajao jednocijelo desetljee. U koniktu su se podijelili ratri na dvije

stranke na umjerenjake (moders) i na nepopustljive(intransigeants), kako ih kvalifcira Molnr.61 Umjere-njaci su se okupili oko samostana u Kr. Sutjesci i Olovu,a nepopustljivi oko samostana u Fojnici. Umjerenjaci su seoslanjali na Rim odnosno na 1622. osnovanu Congregatiode Propaganda Fide i pokazivali spremnost na kooperacijus novim misionarima, a nepopustljivi su inzistirali na pri-

vilegijima koje je ranjevaka bosanska provincija dobilajo u srednjem vijeku, dakle prije Tridentinuma, i trailisu politiki oslonac u Carigradu i Beu. Pri tome su unijeliu igru srednjovjekovno patronatsko pravo ugarskih kra-ljeva koje je u meuvremenu prelo na Habsburgovce, pae trojicu iz ove stranke Be imenovati biskupima: TomuMrnavia bosanskim biskupom, Juraja Bielavia kninskimbiskupom i Pavla Posilovia skradinskim biskupom. Rim-ska Kurija se opire ovim imenovanjima, ali e na koncubiti prisiljena imenovanja potvrditi.

Umjerenjaci su se grupirali oko ra Pavla Papia ira Jeronima Luia, a nepopustljivi oko ra Andrije

Tomanovia iz Kamengrada. Sukobom su dominiraleosobne ambicije i karakterne nastranosti, u emu sebeskrupuloznou i okrutnou u borbi za vlast isticaora Andrija Tomanovi iz Kamengrada.62

to se tie odnosa prema tridentskim reormama ni-jedna strana reorme nije stavljala u pitanje nego njiho-ve politike implikacije pod osmanskim uvjetima. Kaojasan test odnosa prema tridentskim reormama odposebnog su znaenja bili uvoenje gregorijanskog ka-lendara i tridentskog katekizma. Gregorijanski kalen-dar, koji je proglasio papa Grgur XIII. 1582, bosanskisu ranjevci uveli ve 1585 dakle prije mnogih tzv. ka-

tolikih zemalja, i to u konesionalno mjeovitoj sredinii uz dozvolu sultana, kako se to u povijesnim izvorimaistie.63 A katekizmima i drugim nabonim spisima uduhu Tridentinuma proslavio se u prvim desetljeima17. st. bosanski ranjevac i elnik literature bh. Hrvatara Matija Divkovi (1563-1631).

Sporna je bila i ostala do danas uloga biskupa na pro-storima na koje se proirila Franjevaka provincija Bo-sna Srebrena. Tridentinum je revalorizirao ulogu bisku-pa odnosno biskupe defnirao kao glavne imbenike ulokalnim Crkvama i namijenio im ulogu glavne spone skatolikim centrom u Rimu. Problemi su izranjali onda

kada su nositelji biskupske slube svoju ulogu shvaali nanain biskupa po katolikim zemljama, gdje su biskupiimali politiku legitimaciju i uivali nadarbine, to imje osiguravalo istaknut poloaj u Crkvi. Ali ni jednogni drugog biskupi nisu imali pod osmanskim uvjetima.U takvim prilikama Rimska ih je kurija skromno i ne-redovito novano subvencionirala, a bosanske ranjevceobvezala da im za biskupske rezidencije na raspolaganjestavljaju svoje samostane. Takvo stanje s nejasnim raz-granienjima kompetencija gotovo neminovno je vodilou konikte izmeu ranjevaca kao nositelja politike od-govornosti i biskupa bez politike legitimacije i nadar-

Bonjaki interpretatori pokazujuveliku sklonost prema idealizacijamamuslimanske ili bonjake sastavnice

u kojoj osmansko razdoblje bh. prolostiima sredinje znaenje. U duhu tih

idealizacija vadi se i Ahdnama bosanskihranjevaca iz pravnog sustava u kojemu je

nastala (a to je meunarodno ugovornopravo na islamski nain) i prenosi u moderni

pravni sustav o ljudskim pravima kojaproglaavaju sve ljude ravnopravnim bezobzira na vjeru, rasu, nacionalnu pripadnost

itd. Takvim idealizacijama dali su svoj oboli pojedini bosanski ranjevci nazivajui

Ahdnamu u slavljenikom raspoloenjumagna charta libertatum


13/16

-kz 2012. 13

Sreko M. Daja

bina. Osmanske vlasti su budno pratile zbivanja meukatolikim klerom te iz nesuglasica nastojale izvui toveu fnancijsku korist. Posebni apetit pokazivale su pre-ma ostavtini pojedinih biskupa tvrdei da su iza sebeostavili pozamane sume novca koje su navodno dobiva-li iz Rima. A ranjevci, istiui da oni a ne biskupi snosepolitiku odgovornost, od biskupa su traili skromnost i

uviavnost. Da bi ojaali svoj politiki poloaj, istodobnosu uspostavljali i njegovali prijateljske veze s osmanskimmonicima. Zbog toga e ih u sukobima njihovi protiv-nici optuivati da dre tursku stranu i da podlo pomo-u turskih sudova progone svoje protivnike.

Gledano u svjetlu povijesnih injenica istina je dasu se turskom pomou najspretnije sluili bosanski ra-njevci jer su u tome imali i najdue iskustvo, ali ni zanjihove protivnike turska pomo nije bila tabu. I oni sumeu turcima traili prijatelje i apelirali na turske su-dove, kako to bjelodano pokazuje beogradski konikt.Tako je ve gore spominjani imun Matkovi, jedan od

glavnih protivnika bosanskih ranjevaca, kada je dovo-dio isusovce u Beograd dobio erman prema tvrdnjiizvora s tako irokim privilegijima kakve bosanskiranjevci nikada prije toga nisu dobili64.

U beogradskom koniktu na koncu konca izili sukao pobjednici bosanski ranjevci, i to ne zbog podlostikoju su im pripisivali njihovi protivnici jer je podlostibilo na objema stranama nego zbog dueg iskustva ivee prilagodljivosti prilikama u kojima su ivjeli.

Meusobne razmirice meu ratrima smirit e sepoetkom 40-ih godina, pa e 1643. u sporazumu s Du-brovakim senatom opet kao duobrinici preuzeti beo-

gradsku kapelu dubrovakih trgovaca. A Rimska kurijanakon svih ovih iskustava od 1647. opet imenuje biskupeza ove krajeve iz redova bosanskih ranjevaca i pri tomese oslanja na prijedloge uprave Bosne Srebrene. U istovrijeme isusovci naputaju svoju rezidenciju u Beogradu,a 1651. prodaju svoju kuu.65 Tako e to trajati do Bekograta 1683-1699. koji e izazvati intenzivna demograskakretanja na cijelom Balkanu i zavriti potiskivanjem Tu-raka iz Podunavlja, Slavonije i Srijema.

c) Povijesni epiog

Osmansko razdoblje trajalo je u BiH dobrih 400 godinai ucrtalo duboke tragove u povijesnu svijest bh. puan-stva. Pravni sustavi i konikti iz osmanskog doba dobilisu svoje moderne verzije i identifkacije u novim poli-tikim prilikama kako unutar duhovno i politiki neho-mogenog bh. puanstva tako i unutar Katolike crkve uBiH nakon uvoenja redovite hijerarhije 1881. g.

Tako bonjaki interpretatori pokazuju veliku sklo-nost prema idealizacijama muslimanske ili bonjakesastavnice u kojoj osmansko razdoblje bh. prolostiima sredinje znaenje. U duhu tih idealizacija vadi sei Ahdnama bosanskih ranjevaca iz pravnog sustava u

kojemu je nastala (a to je meunarodno ugovorno pravona islamski nain) i prenosi u moderni pravni sustavo ljudskim pravima koja proglaavaju sve ljude ravno-pravnim bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnu pripad-nost itd. Takvim idealizacijama dali su svoj obol i poje-dini bosanski ranjevci nazivajui Ahdnamu u slavlje-nikom raspoloenju magna charta libertatum66.

Na drugoj strani, kritiari osmanske prolosti i bo-sanskih ranjevaca, s izrazitim emocionalnim otklonomprema ranjevcima, u Ahdnami vide metaforu podloga

paktiranja bosanskih ranjevaca s tuinskom vlauradi vlastitih politikih i materijalnih probitaka, a natetu obinog katolikog puka.

Takvo je shvaanje in nucleo prisutno u projektimaza austro-ugarsku okupaciju BiH i uvoenje redovitekatolike hijerarhije. U tim projektima legendarni na-stup ra Anela Zvizdovia pred sultanom nakon kata-stroe srednjovjekovne Bosne komentira se kao pak-tiranje s osvajaem67. U najnovijim verzijama to je

paktiranje preraslo u poniavajue ljubljenje papuaosvajau sultanu i prosvijeenom apsolutistu Titu68 ilipak u sintagmu sindrom ahdname, gdje se igrom rije-i Ah(d)nama = ah nama [samo nama ratrima] opettaj dokument porugljivo vadi iz povijesnog kontekstai smjeta u kontekst modernih demokratskih sustava.

Prema takvoj demokratiziranoj interpretaciji prolo-sti dotini Mehmed (je) obeao da ratre nitko nee

progoniti. I slagao, naravno! To vrlo dobro znaju to-liki pokojni ratri! A najbolje je to poznato pokojnimkranima, kranskom Bojem narodu kojega taj spisuope i ne spominje. Niti ga je spomenuo niti mu je ka-kvo pravo garantirao ime je ostavljen ormalni prostorbeskrajnoj samovolji...69

Extrema tanguntur u ovom sluaju otklonom odjedne te iste povijesne stvarnosti na jednoj strani ek-stremnim idealiziranjem a na drugoj ekstremnim de-moniziranjem. I jedno i drugo grubo iskrivljuje pro-lost i moe biti samo kontraproduktivno po modernisuivot bh. graana.

Kritiari osmanske prolosti i bosanskihranjevaca, s izrazitim emocionalnimotklonom prema ranjevcima, u Ahdnami

vide metaforu podloga paktiranjabosanskih ranjevaca s tuinskom vlauradi vlastitih politikih i materijalnihprobitaka, a na tetu obinogkatolikog puka. [...] U najnovijim verzijamato je paktiranje preraslo u poniavajueljubljenje papua osvajau sultanu iprosvijeenom apsolutistu Titu


14/16

14 -kz 2012.


B

1 Il ma paru opportun de prsenter le systme des institutions catho-liques balkaniques, pratiquement inconnu dans lhistoriographie eu-ropenne, et tout particulirement les deux piliers de lorganisationdes missions: lactivit commerciale de Raguse et la province ran-ciscaine de Bosnie. MOLNR 2007, str. 18.

2 Takav interpretativni obzor prevladava na pr. kod BUTURAC1970.

3 O pojmovima Levant, levantinac i kolonija u znaenju privile-giranih zapadnih naseobina u Osmanskom Carstvu SCHMITT2005, str. 13-25.

4 BOJOVI 1998, str. 19-20.5 O ahd-nami kao kapitulaciji odnosno ugovoru izmeu sultana i ne-

islamskih partnera, bilo da se radilo o meudravnim ugovorimaili pak ugovorima s neislamskim podanicima Osmanskog CarstvaBOKOV 1979a, str. 279 bilj. 2; PAPP 2004, str. 54-55, 63, 77-89.

6 BOJOVI 1998, str. 145-169.7 Sveane vladarske povelje ispisane na pergamentu i zapeaene

zlatnim peatom.8 BOJOVI 1998, str. 190; PAPP 2004, str. 66-67.9 FORETI 1980, I, str. 119-120.10 BOJOVI 1998, str. 183-189 br. 1-3 u ranc. prijevodu s biblio-

graskim podacima i komentarom u biljekama.11 BOJOVI 1998, str. 190-194 br. 4, ranc. prijevod s komentarom.12 Kritiko izdanje teksta NEDELJKOVI 1970, str. 390-391; u

ranc. prijevodu BOJOVI 1998, str.196-198 br. 6.13 FORETI 1980, I, str. 233-236; BOJOVI 1998, str. 127.14 BOJOVI 1998, str. 123-125. MOLNR 2007, str. 210. O nateza-

nju Dubrovana oko beogradske kapele i carina s predstavnicimaosmanske vlasti u Beogradu i Budimu 1627. i 1628. MOLNR2007, str. 216-218, 317-318. U kooperaciji sa sultanskim namje-snicima u Bosanskom ejaletu dubrovaka je diplomacija uspije-vala izigrati plaanje haraa Porti. Na taj nain, prema procjeni

MIOVI 2008, str. 125 u vremenu od 1703. do 1804. (kad suDubrovani platili posljednji hara), sultanovu su riznicu otetiliza otprilike 500.000 cekina.

15 MOLNR 2007, str. 38 s navodima povijesne literature.16 MOLNR 2007, str. 41-44.17 MOLNR 2007, str. 71-73, 84-105.18 JEUSSET 2008, str. 72-84.19 O ideji i nemarnom odnosu europskih potentata prema kri-

arskom ratu polovicom 15. st. prije svega XII. i XIII. knjiga djelaEnea Silvio PICCOLOMINI, Papa PIO II: I commentarii. Dvoje-zino 2. izdanje (latinski original s talijanskim prijevodom) LuigiTOTARO Milano: Adelphi Edizioni 2004 (1. izdanje 1984).

20 BOKOV 1979b, str. 91-92.21 O tome DAJA 1999, str. 179.22 ASBOTH 1888, str. 441.23 MATASOVI 1930, str. 93/II.24 ABANOVI 1948, str. 200-208. Moderna analiza starosti papi-

ra na kojemu je ispisana Fojnika ahdnama potvrdila bi ili pakkorigirala abanovievu dataciju.

25 MANDI 1971, str. 69-70.26 JURII 1972, str. 199.27 BOKOV 1979b, str. 93.28 BOKOV 1979b, str. 102 i 103.29 Ovaj je prijevod inaica prijevoda koji su nainjeni prema a-

banovievoj rekonstrukciji Fojnike ahdname i objavljeni kodMANDI 1971, str. 76 i JURII 1972, str. 192-193 te prijevodaBOKOV 1979b, str.94-100 uz oslonac i na njemaki prijevod

orijentalista Karla Binswangera kod DAJA 1984, str. 184.

30 Teksta u okruglim zagradama nema u rekonstruiranoj Ahdnami,a sadran je u ermanu Bajazita II. iz 1483. g.

31 BOKOV 1979b, str. 90 i 93.32 PAPP 2004, str. 66.33 BOKOV 1979b, str. 96-97.34 PAPP 2004, str. 66-78.35 PAPP 2004, str. 64.36 PAPP 2004; usp. MOLNR 2007, str. 84-87.

37 v. OROLI 2000.38 Usp. PAPP 2004, str. 77, 83.39 MOLNR 2007, str. 37.40 MOLNR 2007, str. 58.41 O tome aspektu DAJA 1999, str. 204-215.42 KANUNI I KANUN-NAME [1957], str. 66, kurzivSMD.43 MOLNR 2007, str. 107, 178-179.44 MOLNR 2007, str. 108.45 O patronatskom pravu ugarskih kraljeva v. DAJA 1999, str.

195-203; MOLNR 2004, str. 191-194.46 Kratki ivotopis Petra Cedulina koji je umro 1634. kao hvarski

biskup HBL 2(1989), str. 612-613; o njegovoj vizitaciji MOLNR2007, str. 109-111.

47 O Drakolicinu ivotopisu s novim arhivskim podacima i dovri-teljima njegove vizitacije MOLNR 2007, str. 111-119.

48 MOLNR 2007, str. 115.49 MOLNR 2007, str. 119-121.50 O plemikoj obitelji Bua (Bucchia) v. HLB 2 (1989), str. 410-412.51 MOLNR 2007, str. 122-124.52 O tome MOLNR 2007, str. 126-132.53 KAI [2006].54 O ivotu i djelovanju imuna Matkovia MOLNR 2007, Index

des noms de personnes: Matkovich, Simone, passim.55 O crkvama, Dubrovanima i ranjevcima u Beogradu kroz 16. st.

GLII 2008, str. 45-49.56 O brojanim podacima katolika u Beogradu kroz 17. st. ZIR-

DUM 2006, str. 44.

57 Prema jednom podatku iz arhiva Propaganda de Fide beogradskibiskup ra Matija Brnjakovi je 30. sijenja 1680. izopio sve oddubrovake kolonije ljude koi se nahode u naoj diocezi u Bio-gradu. BUTURAC 1970, str. 145 bilj. 281.

58 O tome opirno MOLNR 2007, str. 148-163.59 MOLNR 2007, str. 167-170.60 O tome GLII 2008, str. 49-50.61 Poglavlje pod naslovom La crise de la province franciscaine de

Bsnie MOLNR 2007, str. 257-283.62 O Tomanoviu usp. ZIRDUM 2006, str. 46 bilj. 33.63 MOLNR 2007, str. 332. U Hrvatskoj i Ugarskoj gregorijanski ka-

lendar je slubeno uveden 1587. BUTURAC 1970, str. 182-183.64 MOLNR 2007, str. 332. 146. Naalost od tih Matkovievih pa-

pira nije nita sauvano, da bi se mogao ocijeniti karakter tihprivilegija.

65 MOLNR 2007, str. 320-327; DAJA 1999, str. 169.66 Tako na primjer dr. ra Rastislav Drlji u svom govoru prigodom

Komemoracije 500-godinjice Ahdname sultana Mehmeda el-Fatiha II na Milodraevu 28. V 1963. u: Dobri Pastir. Glasilokatolikih sveenika SR Bosne i Hercegovine, god. 13-14, sv. 1-4,Sarajevo 1964, str. 335-339; usp. str.413-414.

67 GAVRANOVI 1935, str. 124.68 Tako proesor teologije i predsjednik Hrvatskog kulturnog dru-

tva NAPREDAK dr. Franjo Topi u: Veernji list od 23. VIII.2001, str. 8.

69 Tako proesor teologije dr. Tomo Vuki u: Crkva na kamenu,prosinac 2003, str. 11 i ponovno u: Jo jedna kap, Mostar 2005,

str. 16 (Biblioteka Crkve na kamenu, knjiga br. 91).


15/16

I

ASBOTH 1888, Johann von: Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Studien, Wien.

BOJOVI 1998, Boko I.: Raguse (Dubrovnik) et lEmpire Ottoman (1430-1520). Les actes imperiaux Ottomans en vieux-serbedu Murad II Selim Ier, Paris (= Textes. Documents. tudes sur le monde Byzantin, Nohelnique et Balkanique 3.).

BOKOV 1979a, Vano: Ahd-nama Murata III stanovnicima Bara iz 1575. godine, u: Godinjak Drutva istoriara Bosne i Her-cegovine 28-30 (1977-1979), Sarajevo 1979, str. 279-285.

BOKOV 1979b, Vano: Pitanje autentinosti Fojnike ahd-name Mehmeda II iz 1463. godine, u: Godinjak Drutva istoriaraBosne i Hercegovine 28-30 (1977-1979), Sarajevo 1979, str. 87-105.

BUTURAC 1970, Josip: Katolika crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb: Kranska sadanjost (= Analecta CroaticaChristiana 1.).

DAJA 1984, Sreko M.: Konessionalitt und Nationalitt Bosniens und der Herzegowina. Voremanzipatorische Phase1463-1804, Mnchen: R. Olbenborug Verlag (= Sdosteuropische Arbeiten 80).

DAJA 1999, Sreko M.: Konesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804.Mostar: ZIRAL.

FORETI 1980, I-II, Vinko: Povijest Dubrovnika do 1808, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.

GAVRANOVI 1935, Berislav: Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881 godine, Beograd.

GLII 2008, Katarina: Franjevake graevine u Beogradu do 1739. godine, u: Bosna Franciscana 29, Sarajevo 2008, str. 43-59.

HBL = Hrvatski biograski leksikon A-Ko, 1-7(1983-2009), Zagreb: Leksikograski zavod Miroslav Krlea.

JEUSSET 2008, Gwenol: Sveti Franjo i sultan, Sarajevo Zagreb [Naslov originala: Saint Franois et le Sultan, Paris: AlbinMichel 2006]

JOVANOVI 2009, Zoran M.: Prilog istoriji Franjevakog reda u Beogradu ili o ranjevakom samostanu do 1521. godine,u: Bosna Franciscana 30, Sarajevo 2009, str. 71-80.

JURII 1972, ra Karlo: Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb (= Kranskasadanjost. Analecta Croatica Christiana III).

KANUNI I KANUN-NAME [1957] za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki. Crnogorski i Skadarski sandak. BranislavUREV et alii, Sarajevo (= Orijentalni institut u Sarajevu. Monumenta Turcica historiam Slavorum Meridionaliumillustrantia I/I,1).

KAI [2006], Bartol: Autobiografja Bartola Kaia u prijevodu i izvorniku (1575.- 1625.) Zagreb: kolska knjiga.

MANDI 1971, Dominik: Autentinost Ahd-name Mehmeda II. b. h. ranjevcima, u: Radovi Hrvatskog povijesnog instituta uRimu, sv. 3-4, str. 61-90.

MATASOVI 1930, Josip: Fojnika regesta (Primljeno na skupu Akademije Filozoskih i Drutvenih Nauka 6 VI 1927.),

u: Spomenik Srpske Kraljevske Akademije 67, drugi razred 53, str. 61-103. NB. Uvodna rasprva uz publikaciju doku-menata pod naslovom Regesta Fojnicensia. Acta Turcica, Bosnensia et Latina, str. 103-432.

MIOVI 2008, Vesna: Dubrovaka republika u spisima namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka s analitikiminventarom bujruldija (1643 1807) serije Acta Turcarum Dravnog arhiva u Dubrovniku, Dubrovnik: Ogranak Maticehrvatske Dubrovnik; Dravni arhiv u Dubrovniku; Istorijski arhiv Sarajevo; Kantonalni arhiv Travnik.

MOLNR 2004, Antal: Relations between the Holy See and Hungary during the Otoman Domination o the Country,u : ZOMBORI 2004, str. 191-225. NB. Saetak monografije MOLNR 2007.

MOLNR 2007, Antal: Le Saint-Sige, Raguse et les missions catholiques de la Hongrie Ottomane 1572-1647, Rome-Budapest(= Bibliotheca Academiae Hungariae Roma Studia I).

NEDELJKOVI 1970, Branislav: Dubrovako-turski ugovor od 23. oktobra 1458. godine, u: Zbornik Filozofskog fakulteta Beo-grad11/1 (Spomenica Jorja Tadia), str. 363-392.

OROLI 2000, Marko: Ahdnama standardno pravo ili neponovljivi privilegij, u: Zbornik radova sa Znanstvenog skupa upovodu 500. obljetnice smrti Fra Anela Zvizdovia, Sarajevo, 16. i 17. listopada 1998, str. 145-149.

PAPP 2004, Sndor: Hungary and the Ottoman Empire (From the Beginnings to 1540), u: ZOMBORI 2004, str. 37-89.

SCHMITT 2005, Oliver Jens: Levantiner. Lebenswelten und Identitten einer ethnokonessionellen Gruppe im osmanischenReich im langen 19. Jahrhundert, Mnchen: R. Oldenbourg Verlag (= Sdosteuropische Arbeiten 122.).

ABANOVI 1949, Hazim: Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljea, u: Istorisko-pravni zbornk Pravnog fakul-teta u Sarajevu 1/2, str. 175-208.

ZIRDUM 2006, Andrija: Djelovanje bosanskih ranjevaca u Beogradu u XVI. I XVII. stoljeu, u: Bosna Franciscana 24, Sarajevo2006, str. 40-58.

ZOMBORI 2004, Istvn (ed.): Fight against the Turk in Central-Europe in the First Hal o the 16th Century, Budapest .

[Tekst objavljen u: Bosna franciscana 31, Sarajevo 2009, str. 103-128. i u: Franjevaki samostan u Guoj Gori. Zbornik radova saznanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Guoj Gori odranog 25. i 26. rujna 2009. u Guoj Gori, Gua Gora

Sarajevo 2010, str. 153-180.]


16/16

FraFranjoMILETI