eolsKa eroZija na sinjsKoM polju - Hrvatske vode · 212 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222 I. ljubenkov eolSkA eRozIJA nA SInJSkom polJU 1. UVOD Eolska erozija se ubraja među značajne

211Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222

I. ljubenkov eolSkA eRozIJA nA SInJSkom polJU

Intenzivna eolska erozija zabilježena je u Dalmaciji u više navrata

u zadnjih 50-ak godina i to na različitom lokacijama. Neke od tih

pojava uzrokovale su velike štete ne samo na poljoprivrednim

površinama, već i na melioracijskim kanalima. Dakle, štete od eolske

erozije generalno mogu biti višestruke kao npr. poljoprivredne,

vodnogospodarske, ekološke i dr. Očito dalmatinska prirodna

obilježja (klima, reljef, tipovi tla i dr.) omogućavaju nastanak i

razvoj eolske erozije, a njezini razmjeri i posljedice ovisit će osim o

klimatskim faktorima i o karakteristikama tla i zaštićenosti površina.

Pri tome važan utjecaj može imati djelovanje čovjeka, tj. antropogeni

utjecaj s kojim se proces erozije može još više pojačati ili pak

smanjiti. Posebno su ugrožene obradive poljoprivredne površine.

U radu je prikazan primjer Sinjskog polja na kojem su zabilježene

dvije vrlo jake eolske erozije u travnju 1967. i veljači 1984. U zadnjih

20-ak godina poljoprivredne prilike su se promijenile na području

Sinjskog polja pa je i degradacija tla vjetrom slabijeg intenziteta.

Međutim, eolska erozija je i dalje prisutna pa prašinasti materijal s

poljoprivrednih površina nošen vjetrom završava u melioracijskim

kanalima. Stoga je neophodno čišćenje kanala i uklanjanje

nanosa, kako bi sustav odvodnje i navodnjavanja mogao pravilno

funkcionirati.

Stručni članak professional paper UDk 631.495(497.5 Sinjsko polje) 556.5(497.5 Sinjsko polje) 626.86(497.5 Sinjsko polje)

primljeno (Received): 4.7.2012.; prihvaćeno (Accepted): 23.11.2012.

eolsKa eroZija na sinjsKoM polju

dr. sc. igor ljubenkov, dipl. ing. građ.GRAD INVEST – SPLIT

Mosećka 52, 21000 [email protected]

Ključne riječi: eolska erozija, sinjsko polje, melioracijski kanali, vjetrozaštita.

212 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


1. UVODEolska erozija se ubraja među značajne pojave de-

gradacije zemljišta (Oldeman i sur., 1991., Poesen i Hoke, 1997., Boardman i Poesen, 2006.). Ova je erozija uzroko-vana vjetrom, a može napraviti velike štete, prvenstveno u poljoprivredi i vodnom gospodarstvu. Također, ona ne-povoljno djeluje i na brojne komponente životne sredi-ne pa su posljedice ekonomske, gospodarske, socijalne i ekološke naravi (Naveh, 1975., Kisić i sur., 1999.). Pojava eolske erozije najčešće se razmatra na područjima na kojima je ona poprimila gotovo katastrofalne razmjere. Međutim, procesi eolske erozije događaju se gotovo na svim prostorima i zemljištima, a mogu obuhvatiti razli-čite površine od nekoliko 10-aka m2 do preko 100 km2. Na eolsku eroziju posebno je osjetljivo obradivo poljo-privredno zemljište bez ikakve ili sa slabom zaštitom od vjetra.

Problemom nastanka eolske erozije te njenim učinci-ma i posljedicama bave se brojne institucije, stručni ti-movi, znanstvenici i dr. Od sredine XX. stoljeća do danas provedena su brojna terenska istraživanja i laboratorijska ispitivanja, na osnovu kojih su detaljno upoznati i opisa-ni erozijski procesi. Radi se o vrlo složenim procesima u kojima su uključeni brojni faktori, a koji se često dijele na klimatske (brzina vjetra, režim oborina i dr.), stanje tla (sastav, tekstura i dr.) i stanje površine (obrada, vegeta-cija i dr.) (Boardman i Poesen, 2006., Bulić, 2007.). Uvjeti pod kojima nastaje eolska erozija opisani su u radovima Chepil (1945.-46.), Chepil i Woodruff (1963.), Woodruff i sur. (1972.), Stout (1990.), Wilson (1994.) i dr. Naročiti napredak u izučavanju ove pojave postigao se u zadnjih 20-ak godina s razvojem novih tehnologija i mjernih in-strumenata (Dengiz i sur., 2009., Groenveld i sur., 2010.)

Jednadžba gubitka tla eolskom erozijom (WEPS) je često korištena i opće prihvaćena, a dana je u brojnim radovima (Chepil i Woodruff, 1963., Madl, 1999., Bulić, 2007.) To je empirijska jednadžba i daje potencijalni gu-bitak tla u t ha-1 godišnje. Ona uzima u obzir brojne para-metre te traži precizne ulazne podatke za što je poželjno raspolagati odgovarajućim in-situ mjerenjima te imati određeno iskustvo i znanje.

Posebna pažnja je dana razvoju empirijskih i nume-ričkih modela za simulaciju i kvantifikaciju erozijskih procesa (Wilson, 1994; Shao i Leslie, 1997; Lu i Shao, 2001; Song, 2004).

U literaturi (Boardman i Poesen, 2006.) se navode različite vrijednosti registriranih gubitaka poljoprivred-nog tla u europskim zemljama uslijed djelovanja vjetra, intenziteta i većeg od 100 m3 ha-1 godišnje, što, dakako, ovisi o brojnim parametrima.

Bulić (2007.) navodi da u srednjoj Dalmaciji postoji problem erozije vjetrom, čemu treba posvetiti posebnu pažnju. Na tom su području znatno zastupljena tla vi-soke erodibilnosti, a povremeno se javljaju i snažni vje-trovi. Stoga je neophodno primjenjivati posebne mjere zaštite tla od erozije vjetrom, koje obuhvaćaju: podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, uvođenje sustava polikulture i malčiranje.

Cilj ovoga rada je ukazati na vodnogospodarske pro-bleme koji su uzrokovani eolskom erozijom na području srednje Dalmacije. Pri tome je detaljno obrađen melio-racijski sustav Sinjskog polja te erozija iz 1984. za koju su prikupljena i prikazana terenska mjerenja nanosa u kanalima. Posebno je dana interpretacija poljoprivrednih i vjetrovnih prilika na području Sinjskog polja te mjere i aktivnosti o kojima treba voditi računa u svrhu zaštite polja, vodnogospodarskih objekata i prirodnih resursa.

2. EOLSKE PRILIKEDalmacija je južna regija Republike Hrvatske, smje-

štena na istočnoj obali Jadranskog mora (slika 1). To je izduženi primorski pojas površine 12.103 km2, a pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 400 km i do 70 km širine u zračnoj liniji (Crkvenčić i sur., 1974.). Najznačajnije poljoprivredne površine u Dalmaciji nala-ze se u krškim poljima. Krška polja se mogu opisati kao udubljenja u vapnenačkim masivima s plodnim tlom i re-lativno ravnim dnom. U Dinarskom gorju površine krških polja kreću se od 10 ha do 10000 ha, među kojima je Sinjsko polje (6190 ha) jedno od većih.

Najznačajniji klimatski element za razmatranu pro-blematiku eolske erozije je vjetar. On je upravo pokretač i ključni čimbenik eolske erozije. Međutim, i drugi klimat-ski parametri imaju utjecaj i ulogu u procesima eolske erozije, kao npr. oborine i temperatura. Ipak, njihova je uloga manje značajna, ali ne mora biti i zanemariva (Bu-lić, 2007.)

Na području Dalmacije danas je u funkciji 13 glavnih meteoroloških postaja na kojima se obavljaju motrenja ili registracija svih meteoroloških elemenata. Također, u funkciji je i 30-ak klimatoloških meteoroloških postaja na kojima se obavljaju motrenja u 07, 14 i 21 h lokalnog vremena u koje se ubraja i postaja Sinj. U ovom se radu koriste podatci jačine vjetra preuzeti iz baze podataka DHMZ-a.

Slika 1: Karta Dalmacije

213Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


Utjecaj vjetra u poljoprivrednoj proizvodnji je više-struk. Tako se njegovim djelovanjem izmjenjuje tempera-tura, plinovi i dr. u atmosferi te ubrzava prijenos polena, spora i sjemena. Slabiji vjetrovi povoljno djeluju na foto-sintezu jer ubrzavaju dotok ugljičnog dioksida do bilja-ka, dok jači vjetrovi mogu nepovoljno djelovati u smislu povećanja evapotranspiracije. Vrlo jaki vjetrovi također mogu oštetiti biljke odnoseći cvjetove, lomeći njihove grane pa čak i stabljike.

Što se tiče vjetrovnih prilika, na cijelom teritoriju Dalmacije najjači vjetar je bura. To je vjetar sjeveroi-stočnog smjera puhanja, izrazito mahovit, suh i hladan. Dakako, da se jačine ovog vjetra na području Dalmacije razlikuju od područja do područja, ovisno o topografiji terena, vegetaciji i dr. Vjetrovi iz sjevernog kvadranta (SZ, S, SI) pušu uglavnom u hladnijoj polovici godine, iako se i u toplijoj polovici (IV.-IX.) mogu javiti (slika 2). Vjetrovi istočnog kvadranta (I) pojavljuju se tijekom cijele godine. Južni vjetrovi (JI, J, JZ) najčešći su u jesenkom razdoblju. Vjetrovi zapadnog smjera (Z) najslabije su jačine, a pušu uglavnom u toplom dijelu godine. Na slici 3 prikazana je uobičajena jačina i smjer vjetra prema kvadrantima za četiri mjeseca tijekom godine s tromjesečnim inter-valima: siječanj, travanj, srpanj i listopad. Evidentna su trajanja vjetra i izmjena smjera. Najjači vjetrovi su u hladnom dijelu godine, a najslabiji u ljetnom periodu.

Na području Sinja najjači i najučestaliji su sjeverni (S) i sjeveroistočni (SI, bura) vjetar (slika 4). To su suhi vjetrovi, ponekad vrlo jaki, koji vrlo brzo isušuju tlo i ako ono nije zaštićeno odgovarajućim vjetrozaštitnim poja-sevima dolazi do odnošenja čestica tla, tj. eolske erozije. Prosječna brzina vjetra smjera S i SI je 22 km h-1, odno-sno jačina 4 po Beaufortovoj skali. Vjetrovi južnog smjera su topliji i vlažniji te nešto slabije jačine od sjevernih (tablica 1) pa obično nanose manje štete u poljoprivredi. Oko 135 dana u godini (37 % vremena) Sinjsko polje je bez vjetra (tišina) što ima oznaku „0“ po Beaufortovoj skali (tablica 2).

Meteorološka stanica Sinj smještena je (43°42’, 16°41’) na 298 m nad morem, a započela je s radom 1949. U ovom su radu na raspolaganju bila mjerenja iz razdoblja 1981.-2011. Stanica Sinj se nalazi na samo-me rubu Sinjskog polja. Najbliža glavna meteorološka stanica Sinjskom polju je stanica Split – Marjan, koja se nalazi oko 28 km jugozapadno. Meteorološka stanica Split - Marjan započela s radom 1946. Ona se nalazi na 43°31’ i 16°26’ na 122 m n.m. U ovom su nam radu bila na raspolaganju mjerenja vjetra iz razdoblja 1951.-2011.

U tablicama 3 i 4 navedeni su najjači vjetrovi u Spli-tu i Sinju za navedena razdoblja raspoloživih mjerenja (1951.-2011. i 1981.-2011.). To su vjetrovi jačine od 10 do 12 Beauforta u Splitu, odnosno od 8 do 10 Beauforta u Sinju. Podatci za Split jasno ukazuju da su najjači vje-trovi bili vrlo učestali 1950-ih i 60-ih godina. Nažalost, usporedni podatci za Sinj iz tog razdoblja nisu bili raspo-loživi. Međutim, ovo je vrlo indikativno s aspekta eolske

Slika 2: Raspodjela vjetra prema smjeru puhanja unutar godine (Split – Marjan)

Slika 3: Raspodjela vjetra prema smjeru puhanja po mjesecima: a) siječanj, b) travanj, c) srpanj i d) listopad

Slika 4: Ruža vjetrova Sinj (1981.-1990.) (Tomašević, 1996.)

214 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


erozije. Može se samo konstatirati da se tih godina po-javilo nekoliko vrlo jakih oluja koje su mogle prouzročiti vrlo jake eolske erozije.

Za jačinu i smjer vjetra ne postoji značajna korelaci-ja između Sinja i Splita. Nešto je veća korelacijska veza za jačinu vjetra pri čemu su koeficijenti determinacije (R2) od 0,18 do 0,48 (tablica 3). Analiza je napravljena s podatcima iz 2011. koja obuhvaća ukupno 1095 parova mjerenja (365 dana x 3 dnevna motrenja), odnosno od 83 (veljača) do 93 (siječanj, ožujak i dr.) para po mjesecima. Za smjer vjetra korelacijski odnos je beznačajan s koefi-cijentima determinacije (R2) od 0,00 do 0,08 (tablica 3). Očito topografija terena i reljef imaju snažan utjecaj na polje vjetra u priobalju i zaleđu Dalmacije, odnosno na predmetnom području i njegovom okruženju.

U tablici 4 naznačeni su najjači vjetrovi registrirani na postaji Split – Marjan u razdoblju 1951.-2011., a na slici 5 prikazan je trend najjačih vjetrova. Evidentan je negativan trend, tj. smanjenje jačine vjetrova. Isto vrijedi i za podrazdoblje 1981.-2011. Međutim, obrnuti je slu-čaj na području Sinja, gdje se uočava pozitivan trend, tj. pojačavanje maksimalnih vjetrova (slika 6) s gradijentom od 0,32 Beauforta u 10 godina. Uzrok takvih promjena može biti prirodne naravi kao npr. klimatske promjene, utjecaja vegetacije i sl. ili je u pitanju sistemske pogreške kao npr. pogreška očitanja, pogreška instrumenta, pre-mještanje stanice i sl. Iz svega navedenog valja naglasiti da su generalno i kod vjetrova mogući trendovi kao i kod drugih klimatskih parametara (oborina, temperatura i dr.) koji mogu povoljno ili nepovoljno utjecati na problem

Tablica 1: Brzina, jačina i smjer vjetrova za Sinj (1981.-1990.)

Smjer N NE E SE S SW W NW CBrzina km h-1 20 22 3 15 16 12 2 10 -Jačina Beauf. 4 4 1 3 3 3 1 2 -

Čestina % 14 14 1 8 8 12 2 4 37

Slika 5: Trend najjačih vjetrova za Split – Marjan u razdoblju 1951.-2011.

Slika 6: Trend najjačih vjetrova za Sinj u razdoblju 1981.-2011.

Tablica 2: Beaufortova skala

Jačina Naziv Brzina vjetra Opis

Beauf. čvor m s-1 km h-1

0 Tišina 0 - 1 0 -0,2 < 1 Dim se diže uspravno

1 Lahor 1 - 3 0,3 – 1,5 2 – 5 Dim se diže koso

2 Povjetarac 4 - 6 1,6 – 3,3 6 – 11 Vjetar na licu, lišće šušti

3 Slab vjetar 7 - 10 3,4 – 5,4 12 – 19 Lagane zastave razvijene

4 Umjeren vjetar 11 - 16 5,5 – 7,9 20 – 28 Manje grane se miču

5 Svjež vjetar 17 - 21 8,0 – 10,7 29 -38 Manje drveće se njiše

6 Pojačan vjetar 22 - 27 10,8 – 13,8 39 – 49 Zviždanje u žicama

7 Jak vjetar 28 - 33 13,9 – 17,1 50 – 61 Ometanje hoda

8 Vrlo jak vjetar 34 - 40 17,2 – 20,7 62 – 74 Otkida grane

9 Olujni vjetar 41 - 47 20,8 – 24,4 75 – 88 Skida crijepove

10 Jaka oluja 48 - 55 24,5 – 28,4 89 – 102 Čupa drveće

11 Vrlo jaka oluja 56 - 63 28,5 – 32,6 103 - 117

12 Orkan > 64 > 32,7 > 118

215Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


eolske erozije, tako da one budu sve snažnije i češće ili pak slabije i rjeđe. U tablici 5 navedeni su najjači vjetro-vi registrirani u Sinju te pripadajuće maksimalne jačine vjetrova koje su registrirane u Splitu. Razlike mogu biti i do 3 Beauforta. Kod navedenih događaja samo je jednom Sinjsko polje bilo zaštićeno snijegom (veljača 2009.).

3. POLOŽAJ I PRIRODNA OBILJEŽJA SInjSKOg POLjA

Sinjsko polje nalazi se na nadmorskoj visini od 294 do 300 m n.m., okruženo planinama: Dinara sa sjeverne (V.Troglav 1912 m), Kamešnica sa istočne (Konj 1855 m), Svilaja sa zapadne (Svilaja 1508 m) te nižih brda triljskog kraja s juže strane polja. S površinom od 6190 ha, to je najveće dalmatinsko krško polje koje se u cijelosti nalazi na teritoriju RH. Rijeka Cetina dijeli polje na desno i lije-vo zaobalje. Desno zaobalje zauzima 4310 ha (oko 70%

površine), a lijevo 1880 ha (oko 30% površine). Polje se proteže u pravcu sjever-jug oko 12 km, a u poprečnom smjeru oko 5-6 km. Južni rub polja udaljen je oko 20 km od Jadranskog mora, zračne linije.

Klima na području Sinjskog polja i cijele Cetinske krajine je vrlo složena, jer je pod utjecajem mediteranske, ali i kontinentalne klime. Stoga se javljaju i visoke i niske temperature, s ranim i kasnim mrazovima. Na godišnjem nivou oborine su relativno velike (oko 1200 mm), a imaju značajnu varijaciju unutar godine. Tako su, npr., najveće količine mjesečnih oborina u prosjeku u studenom (oko 158 mm), a najmanje u srpnju (oko 59 mm). Ljetni mje-seci mogu biti i bez oborina.

U polju se javljaju i jaki vjetrovi, od kojih se ističe bura, sjeveroistočni vjetar velike i razorne snage. Stoga je prisutna i eolska erozija koja je u pojedinim godinama vrlo snažna. Ona odnosi sitne čestice tla te osiromašuje

Tablica 3: Koeficijenti determinacije (R2) za jačinu i smjer vjetra za Sinj i Split po mjesecima (2011.)

Mjesec I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

Jačina 0,43 0,48 0,36 0,27 0,31 0,15 0,13 0,23 0,23 0,38 0,18 0,29

Smjer 0,01 0,01 0,0 0,0 0,01 0,06 0,03 0,01 0,08 0,0 0,0 0,01

Tablica 4. Najjači sjeverni vjetrovi na postaji Split – Marjan u razdoblju 1951.-2011.

R.br. Godina Datum Max. Jačina Smjer Trajanje bure

Beauf.

1. 2004.* 14.11. 10 NNE 13.-17.11.

2. 1995.* 30.03. 10 NNE 28.-31.03.

3. 1994. 29.01. 10 NNE 27.-30.01.

4. 1971. 9.12. 10 N 08.-11.12.

5. 1968. 08.01. 10 NNE 08.-09.01.

6. 1962. 15.03. 10 NNE 13.-17.03.

7. 1957. 01.12. 10 NE 30.11.-02.12.

8. 1957. 01.03. 10 NE 28.02.-03.03.

9. 1956. 08.02. 10 NE 06.02.-09.02.

10. 1956. 03.02. 10 NE 30.01.-05.02.

11. 1956. 06.01. 10 NE 02.-09.01.

12. 1955. 25.11. 12 NE 25.-27.11.

13. 1954. 16.11. 10 NE 14.-21.11.

14. 1954. 17.04. 12 NE 16.-19.04.

15. 1953. 11.03. 10 NE 08.-12.03.

16. 1952. 22.12. 11 NE 22.-25.12.

17. 1952. 17.05. 10 NNE 17.-19.05.

18. 1952. 14.03. 10 NNE 14.-16.03.

19. 1951. 16.01. 12 NNE 16.-18.01.

* ubrajaju se među najjače bure i u Sinju (tablica 5)

216 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


Tablica 5: Najjači vjetrovi na postaji Sinj u razdoblju 1981.-2011. i pripadajuće vrijednosti za Split

SINJ SPLIT

R.br. Godina Datum Max. Jačina Smjer Trajanje Max. Jačina Smjer

Beauf. Beauf.

1. 2011. 24.02. 8 NE 23.-26.02. 6 ENE

2. 2009. 21.03. 10 NE 19.-22.03. 7 ENE

3. 2009.*** 18.02. 9 NE 18.-20.02. 7 ENE

4. 2008. 23.04. 8 S 21.-23.04. 5 SSE

5. 2008. 07.02. 8 NE 07.-11.02. 7 ENE

6. 2008. 23.01. 8 NE 23.-25.01. 9 ENE

7. 2007. 13.12. 8 NW 12.-15.12. 7 NNE

8. 2006. 12.03. 9 NE 11.-14.03. 7 NNE

9. 2006. 24.01. 9 NNE 22.-24.01. 7 NNE

10. 2005. 14.02. 8 NE 14.-16.02. 6 NNE

11. 2004.* 14.11. 8 NNE 14.-17.11. 10 NNE

12. 2003. 23.12. 8 NNE 23.-25.12. 8 NNE

13. 1999. 18.03. 8 NNE 17.-20.03. 6 NNE

14. 1997. 27.02. 8 NNE 27.02.-02.03. 7 NNE

15. 1995.* 30.03. 8 NNE 30.03.-01.04. 10 NNE

16. 1992. 19.04. 8 NNE 18.-21.04. 6 NNE

17. 1992. 26.03. 8 SSE 23.-27.03. 8 SE

18. 1985. 16.04. 8 NNE 16.-19.04. 5 NNE

19. 1984. 20.05. 8 SSE 19.-21.05. 9 ESE

20. 1984.** 09.02. 8 NNE 08.-14.02. 8 NNE

21. 1982. 29.04. 8 NNE 27.-30.04. 5 NNE

* ubrajaju se među najjače bure i u Splitu (tablica 4)** evidentirana je snažna eolska erozija*** polje je bilo prekriveno snijegom

obradive površine, a istovremeno zasipa postojeću kanal-sku mrežu pa ometa ili čak sprječava pravilno funkcioni-ranje sustava odvodnje i navodnjavanja polja.

Sinjsko polje predstavlja veliki gospodarski i poljo-privredni resurs ne samo za Cetinsku krajinu, već i šire, za Dalmaciju i RH. Pri tome je neophodna pravilna orga-nizacija poljoprivredne proizvodnje koja uključuje cijeli spektar zadaća od uzgoja biljaka, zatim korištenja vode do plasmana proizvoda na tržište. Jedna važna karika u tome je i zaštita polja od eloske erozije podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva. Vjetrozaštitni pojasevi imaju višenamjensku ulogu u zaštiti ljudskih dobara. Oni pred-stavljaju prepreku vjetrovima i na taj način štite poljo-privredne površine od erozije, a ujedno štite od zasipanja pijeskom prometnice, zatim otvorene kanale, urbane sre-dine itd. Prirodni vjetrozaštitni pojas formira se sadnjom drveća.

Tomašević (1996.) je detaljno prikazao koncept vje-trozaštite Sinjskog polja. Vjetrozaštita je započela sredi-nom XX. stoljeća sadnjom kanadskih topola. Međutim, ona se nije pokazala kao optimalno rješenje. Korijenov sustav se proširio u obrađene parcele pa je oduzimao hranjiva poljoprivrednim kulturama, a smetao je i kod obrade tla. U desetogodišnjem razdoblju (1951.-1961.) u Sinjskom polju zasađeno je oko 42.000 sadnica (topo-la) s kojima su formirani brojni drvoredi ukupne dužine oko 140 km. Kanadska topola uzgaja se u kratkim op-hodnjama 20-25 godina i u toj dobi postiže svoj maksi-mum. Međutim, Tomašević (1996.) ističe da stabla nisu u međuvremenu obnavljana, zatim su bespravno sječena, izložena povremenoj suši i dr., zbog čega je stanje vjetro-zaštite krajem XX. stoljeća bilo vrlo loše. Stanje se nije popravilo ni u proteklih 16 godina od kada je publiciran navedeni rad, već je još i više devastirano, pa možemo

217Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


konstatirati da je Sinjsko polje ostalo gotovo bez ikakve vjetrozaštite. Takva je situacija identična i na brojnim drugim našim poljima.

U Sinjskom polju tlo je nastalo dugotrajnim plav-ljenjem rijeke Cetine. Matičnu podlogu čini nepropusni lapor koji se lokalno naziva „mulika“. Dubina površinskog sloja tla kreće se u rasponu od 60 do 300 cm. Po tekstur-nom sastavu zastupljene su: lake gline, teške gline, teške ilovače i lake ilovače.

4. EOLSKA EROZIjA U SInjSKOM POLjUDvije vrlo snažne eolske erozije na području Sinj-

skog polja zabilježene su u ožujku 1967. i u veljači 1984. godine. Nakon 1984. godine do danas također je zabilježena eolska erozija u nekoliko navrata, ali znatno manjeg intenziteta i obima nego u navedene dvije go-dine. Razlog tome su prvenstveno agrotehnički razlozi, odnosno zapuštenost većeg dijela polja. Svaka eolska erozija uzrokuje zapunjavanje melioracijskih kanala rastresitim materijalom, nakon čega se treba pristupiti njihovom čišćenju kako bi se omogućilo pravilno funk-cioniranje sustava odvodnje i navodnjavanja.

Melioracija Sinjskog polja započela je sredinom XX. stoljeća regulacijom i produbljenjem rijeke Cetine neposredno nizvodno od Trilja. Nakon toga radovi se nastavljaju s izgradnjom obrambenih nasipa uz rijeku Cetinu između Trilja i Hana (12,5 km) i uz rijeku Rudu (4,4 km), a zatim lateralnih i drugih melioracijskih ka-nala i objekata na području polja (slika 7). Desna, za-padna strana polja zaštićena je lateralnim kanalom du-žine 15,1 km s popratnim nasipom koji prima sve brdske vode, uključujući bujicu Goručicu koja prolazi kroz grad Sinj prihvaćajući gradske oborinske vode. Lijeva strana zaštićena je gornjim lijevim lateralnim kanalom duži-ne 5,7 km s popratnim nasipom. Ovaj je kanal izveden samo u sjevernom dijelu zaobalja, između Otoka i Hana, zbog relativno velikog pripadajućeg sliva.

Hidromelioracijski sustav Sinjskog polja zauzima 4045 ha, od čega je na desnom zaobalju smješteno 2790 ha, a na lijevom 1255 ha. Sustav je omeđen za-štitnim nasipima i lateralnim kanalima. Unutar hidro-melioracijskog sustava zemljište zauzima 3395 ha, a preostalih 650 ha pripada putnoj i kanalskoj mreži.

Središnjom osi desnog zaobalja Cetine položen je glavni odvodni kanal (G.O.K.) u dužini 11,8 km. On pri-hvaća 21 sabirni kanal (melioracijski objekti III. reda) čija je ukupna dužina 32,2 km. Na desnom zaobalju izvedeno je 115 detaljnih kanala ukupne dužine 59,1 km (objekti IV. reda) koji se ulijevaju u sabirne. Cjelokupan sustav odvodnje desnog zaobalja usmjeren je na crpnu stanicu Trilj, odakle se crpljenjem voda prebacuje u ri-jeku Cetinu za vrijeme visokih vodostaja rijeke, odnosno ispušta se gravitacijski kada to dozvoljavaju hidrološke prilike, tj. mali vodostaji.

Slika 7: Sinjsko polje

G.O.K. lijevog zaobalja izveden je u dva dijela – južni u dužini 6,3 km i sjeverni 4,2 km. Nadalje, melioracij-ski sustav obuhvaća 21 kanal III. reda (sabirni) ukupne dužine 16,7 km te 27 kanala IV. reda (detaljni) ukupne dužine 14,1 km te više objekata (propusti, čepovi, sifoni i dr.) koji osiguravaju pravilno funkiconiranje kanalske mreže. Sustav odvodnje usmjeren je na CS Vedrine oda-kle se vode prebacuju u korito rijeke Rude.

Cjelokupna kanalska mreža izvedena je od zemlja-nih kanala, trapeznog presjeka i promjenjivih dimenzija. Preko vodozahvatnih građevina voda se iz rijeke Cetine upušta u G.O.K. i kanalsku mrežu te teče gravitacijski kroz cijeli sustav do najniže točke gdje su smještene crpne stanice.

Zajedno s melioracijskim radovima, sredinom XX. stoljeća započinje i intenzivno korištenje Sinjskog polja za poljoprivrednu proizvodnju. Najzastupljenije su bile ratarske kulture (pšenica, kukuruz i ječam), a tek ma-njim dijelom povrtlarske kulture (kupus, krumpir, grah i dr.). Navodnjavanje se obavljalo uglavnom melioracij-skim kanalima koji su se punili vodom iz rijeke Cetine i tako podizali razinu podzemnih voda. Djelomično se navodnjavalo i kišom, pomoću crpnih agregata sa za-hvaćanjem voda iz kanala.

218 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


Međutim, krajem 1980-ih započelo je opadanje po-ljoprivredne aktivnosti i proizvodnje na Sinjskom polju. Takav negativan trend nastavio se sve do danas tako da se koristi tek oko 30% poljoprivrednih površina. Neo-brađene površine su zapuštene i obrasle travom i ko-rovom. Kao takve zaštićene su od vjetra i pojave eolske erozije. Najugroženije poljoprivredne table su one koje se obrađuju i ako se agrotehničke aktivnosti (obrada tla) „poklope“ s pojavom vrlo jakih i olujnih vjetrova do-lazi do eolske erozije i odnošenja finih čestica obrađe-nih i nezaštićenih površina. Treba naglasiti da intenzi-tet eolske erozije poljoprivrednih površina itekako ovisi i o usjevima (Boardman i Poesen, 2006.).

U ožujku 1967. godine zabilježena je eolska erozija velikih razmjera u Sinjskom polju. Na slici 8 prikazano je trajanje i jačina vjetra registriranog na stanici Sinj od 14 do 22.03.1967. Puhao je vjetar sjevernog smjera (SZ, S, SI) s maksimumom 10 Beauforta. Na slici 9 prikazan je glavni kanal desnog zaobalja s eolskim nanosom.

Druga vrlo snažna eolska erozija u Sinjskom po-lju zabilježena je u veljači 1984. Na slici 10 prikaza-no je trajanje sjevernog vjetra i njegova jačina od 9 do 14.02.1984. Maksimalna jačina bila je 8 Beauforta. Erozija je uzrokovala zatrpavanje kanalske mreže praši-nastim i pješčanim materijalom odnešenog sa poljopri-vrednih površina. S vodnogospodarskog aspekta nastala je ogromna materijalna šteta pa je formirana tročlana komisija za procjenu štete (G. Vukasović, M. Delić, V. Radanović). Komisija je obišla i snimila kompletnu situ-aciju na hidromelioracijskom sustavu te je utvrdila da je neophodno provesti bagersko čišćenje zatrpanih ka-nala. Ukupna količina nanesenog materijala u kanalima bila je 81.903 m3. Iskopani materijal trebalo je razasuti i planirati po okolnom terenu. Na desnom zaobalju bilo je suspendirano 55.635 m3 rastresitog materijala u ka-nalsku mrežu, od toga 37.703 m3 u kanalima III. reda, 17.285 m3 u kanalima IV. reda, a 647 m3 u G.O.K.-u (objekt II. reda). Dakle, najveća količina materijala de-ponirana je u kanalima III. reda, oko 68% od ukupne količine. Treba naglasiti da materijal nije bio istaložen ravnomjerno po cijelom području, pa čak ni duž kana-la. Na desnom zaobalju s ovom erozijom odnešeno je s poljoprivrednih površina 19,94 m3 materijala po ha, što predstavlja gubitak tla od 2 mm m-2. Ove veličine odgovaraju materijalu deponiranom u kanalsku mrežu. Dio sitnozrnog materijala je, dakako, odnesen vjetrom i izvan melioracijskog područja pa je gubitak plodnog tla zasigurno veći.

Na slici 11 prikazan je nanos na kanalu XXII desnog zaobalja. Na slici 12 prikazana je količina nanosa duž tri sabirna kanala desnog zaobalja: XXI (L = 1900 m), XXII (L = 2200 m) i IX (L = 1450 m). Jasno se mogu uočiti potezi s velikim nanosom, a gotovo odmah do njih i potezi bez nanosa. Duž kanala XXI zabilježeni su nanosi do 4,3 m3 po m dužnom u prvih 800 m (slika 13).

Slika 8: Trajanje i jačina vjetra od 14. do 22.03.1967. u Sinjskom polju

Slika 10: Trajanje i jačina vjetra od 9. do 14.02.1984. u Sinjskom polju

Slika 9: Nanos u glavnom odvodnom kanalu (G.O.K.) desnog zaobalja u ožujku 1967.

219Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


Zatim potez od 850 m bez nanosa (od km 0+800 do 1+650 m) te zadnjih 250 m s nanosom do 2,7 m3 po m dužnom.

Najveći nanosi u kanalima su upravo uz poljopri-vredne površine koje su bile obrađene prije 9. velja-če radi pripreme za proljetnu sjetvu. Tako je najveći nanos zabilježen na kanalu XXII od stacionaže 0+560 do 0+700 s 4,8 m3 po m dužnom kanala pri čemu je poprečni presjek kanala na tom potezu bio u cijelosti zatrpan nanosom (slika 14). S druge pak strane, kanali i pojedine dionice uz neobrađene površine i uz parce-le s posijanom pšenicom ostali su u relativno dobrom stanju. Znači s takvih površina nije odnešen materijal ili ga je vrlo malo odnešeno pa do zapunjavanja ka-nala nije ni došlo. Tako su na primjer duž kanala XXII zabilježeni potezi bez nanosa od 0+350 do 0+550, od 0+850 do 1+000, od 1+250 do 1+500 i 1+800 do 2+000. To je jedan generalan prikaz funkcioniranja su-stava: vjetar – poljoprivredna površina – melioracijski kanal. Duž cijelog kanala IX zabilježeni su nanosi, pri čemu je maksimum bio 4,3 m3 po m dužnom na dijelu od 0+700 do 0+850, prekrivajući 2/3 presjeka kanala.

Na lijevom zaobalju ukupno je bilo suspendira-no 26.268 m3. Od toga je najviše u kanalima IV reda (10.800 m3), zatim u kanalima III reda (7852 m3), te preostalih 7616 m3 u G.O.K.-u. Opisanom erozijom od-neseno je 20,93 m3 rastresitog materijala po ha lijevog zaobalja i deponirano u kanalsku mrežu.

Sustavna mjerenja eolske erozije provedena su na oranicama područja Banov u južnoj Češkoj u 40-go-dišnjem razdoblju 1957.-1996. (Dostal i sur., 2006.). U tom razdoblju eolska erozija nije zabilježena samo u dvije godine (1958. i 1993.). U prosjeku ona je iznosila tek nekoliko m3 ha-1 godišnje, ovisno o nagibu terena, nadmorskoj visini i drugim parametrima. Maksimalna je bila 1972. s gubitkom tla od 193 m3 ha-1, što iznosi oko 2 cm m-2 i 10-ak je puta snažnija od opisane ero-zije Sinjskog polja iz veljače 1984. Izneseni podatci potvrđuju dosadašnje iskustvo s dalmatinskih polja, a to je da se eolska erozija javlja povremeno s vrlo razli-čitim intenzitetima.

Što se tiče intenziteta eolske erozije u Sinjskom polju od oko 20 m3 ha-1 iz 1984., može se istaknuti da se radi o respektabilnoj količini, ali ne i o ekstre-mnoj situaciji za europske prilike (Boardman i Poesen, 2006.).

Treba napomenuti da je na području Dalmacije u veljači 2012. zabilježena eolska erozija na području Vranskog polja. Međutim, u to je vrijeme Sinjsko polje bilo zaštićeno snježnim pokrivačem pa do erozije nije došlo.

Slika 11: Nanos na početku kanala XXII na desnom zaobalju u veljači 1984.

Slika 12: Količine nanosa duž tri sabirna kanala

Slika 13: Poprečni presjeci sabirnog kanala XXI s nanosom

Slika 14: Poprečni presjeci sabirnog kanala XXII s nanosom

220 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


5. ZAKLJUČAKDalmatinske prirodne i vjetrovne prilike omoguća-

vaju nastanak i razvoj eolske erozije. Pri tome su naj-ugroženije poljoprivredne površine koje se intenzivno obrađuju, a nemaju odgovarajuću vjetrovnu zaštitu. To su u Dalmaciji upravo krška polja koja imaju veliku gos-podarsku i socijalnu važnost.

U radu je opisana pojava eolske erozije na području Sinjskog polja. Sinjsko polje obuhvaća 6190 ha unutar kojih je izveden melioracijski sustav površine 4045 ha, što čini 65% od ukupne površine polja. Unutar sustava izvedena je kanalska mreža za odvodnju i navodnja-vanje poljoprivrednih površina. Dvije vrlo jake erozije zabilježe su u ožujku 1967. i veljači 1984. kada je u melioracijsku kanalsku mrežu deponirano oko 80.000 m3 rastresitog materijala kojemu odgovara prosječan intenzitet erozije od 20 m3 ha-1. Radi se o respektabil-noj veličini za europske prilike, ali ne i o ekstremnoj. Pri tome je onemogućeno pravilno funkcioniranje kanal-ske mreže, a poljoprivredne površine su osiromašene za značajne količine plodnog tla. Najveća erozija nastala je na obrađenim parcelama bez ikakvih poljoprivrednih kultura, a najmanja ili je nije ni bilo na zapuštenim po-vršinama i na parcelama sa zimskom pšenicom.

U današnjim uvjetima Sinjsko polje koristi se tek djelomično za poljoprivredu (oko 30%), dok je veći dio polja zapušten (oko 70%). Neobrađene površine relativ-no su dobro zaštićene od eolske erozije. Nekadašnji dr-voredi koji su podignuti za zaštitu od vjetra su uništeni. Čak i u današnjim uvjetima javlja se eolska erozija, ali

slabijeg intenziteta u odnosu na stanje iz druge polovi-ce XX. stoljeća. Stoga dio površinskog rahlog materijala završava u melioracijskim kanalima pod udarima jake bure. S vodnogospodarskog aspekta, osim sječe raslinja unutar samih kanala, potrebno je i njihovo povremeno izmuljivanje, odnosno uklanjanje nanešenog sitnozrnog materijala kako bi sustav odvodnje i navodnjavanja mo-gao ispravno funkcionirati.

S razvojem poljoprivrede i navodnjavanja na po-dručju Sinjskog polja valjalo bi voditi računa i o zaštiti poljoprivrednih površina od vjetra. Evidentno je da eol-ska erozija može uzrokovati velike štete na melioracij-skom sustavu. Osim toga, utvrđen je trend porasta mak-simalnih vjetrova u Sinju u zadnjih 30 godina (1981.-2011.) s gradijentom od 0,32 Beauforta u 10 godina, što generalno pojačava eroziju, a u budućnosti može intenzivirati ovu problematiku. Preventivno bi trebalo podizati vjetrovne zaštitne pojaseve. Takvo ulaganje je zasigurno vrlo malo u odnosu na uštede i koristi koje bi se postigle u poljoprivredi i vodnom gospodarstvu.

ZAhVALAZahvaljujem se kolegi Goranu Vukasoviću (Hrvatske

vode VGI Sinj) na pomoći i suradnji kod prikupljanja po-dataka i podloga kao i na korisnim sugestijama za izradu ovoga rada.

Hvala DHMZ-u na dostavljenim meteorološkim po-datcima na osnovu kojih je provedeno istraživanje.

221Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


LITERATURABoardamn, J., Poesen, J. (2006.): Soil Erosion in Europa.

John Wiley & Sons, England.Bulić, I. (2007.): Erozija tla vjetrom i mjere zaštite na

području srednje Dalmacije. Diplomski rad, Agronom-ski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Chepil, W. S. (1945.-46.): Dynamics of wind erosion: I-VI. Soil Sci.,60:305-320,397-411,475-480; 61:257-263,331-340.

Chepil, W. S., N. P. Woodruff (1963.): The physics of wind erosion and its control. Advances in Agron.,15, 211-302.

Crkvenčić, I. i sur. (1974.): Geografija Hrvatske - Južno Hrvatsko primorje.Školska knjiga, Zagreb.

Dengiz, O., Yakupoglu, T., Baskan, O. (2009.): Soil erosion assessment using geographical information system (GIS) and remote sensig (RS) study from Ankara-Gu-venc basin, Turky. Journal of Env. Bio., 30(3), 339-344.

Dostal, T., Janecek, M., Kliment, Z., Krasa, J., Langham-mer, J., Vaška, J., Vrana, J. (2006.): Czech Republic. U: Soil Erosion in Europa (ur. Boardaman i Poesen), 107-116.

Groenveld, D.P. i sur. (2010.): Assessment of two met-hods to monitor watness to control dust emissions, Owens dry lake, California. Int. Journ. of Rem. Sensing, 31, 11, 3019-3035.

Kisić, I., Bašić, F., Butorac, A., Nestroy, O., Marušić, J., Mesić, M., Sabolić, M., Petraš, J. (1999.): Zaštita tla od erozije s motrišta održivog gospodarenja tlom. Hrvat-ske vode, 26, 15-26.

Madl, W. (1999.): Estimating soil loss by wind for the Marchfeld region using the Wind Erosion Prediction System (WEPS). Master thesis, Institute of Hydraulics and Rural Water Management, Vienna.

Naveh, Z. (1975.): Degradation and rehabilitation of Mediterranean land-scapes. Landscape Planning, 2, 133-146.

Oldeman, D.C., Hakkeling, T.A., Sombrock, W.G. (1991.): World Map of the Status of Human Induced Soil De-gradation: An Explanatory Note. The Netherlands and Nirobi International Soil Reference and information Centre and UN environment program.

Poesen, J., Hooke, J.M., (1997.): Erosion, flooding and channel management in Mediterranean environments of Southern Europe. Progress in Physical Geography, 21(2), 157-199.

Song, Z. (2004.): A numerical simulation of dust storms in China. Environmental Modelling and Software, 19, 141-151.

Stout J.E. (1990.): Wind Erosion Within a Simple Field, Am. Soc. Agr. Eng., Vol. 33(5), 1597-1600.

Tomašević, A. (1996.): Vjetrozaštita Sinjskog polja, Šu-marski list, 1-2, 19-34.

Wilson, G.R. (1994.): Modelling wind erosion: Deta-chment and maximum transport rate. Dissertation, Texas Tech University.

Woodruff, N. P., Lyles, L., Siddoway F. H., Fryrear, D. W. (1972.): How to control wind erosion. USDA Agr. Inf. Bul., No. 354.

222 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222


EOLIAn EROSIOn In SInjSKO POLjE

Abstract. Intensive eolian erosion was recorded in different locations in Dalmatia repeatedly in the past 50 years. Some of these occurrences caused major damage not only to agricultural surfaces, but also to amelioration drainage canals. Eolian erosion can thus generally cause multiple damages, e.g. related to agriculture, water management, environment, etc. It is obvious that Dalmatian natural characteristics (climate, relief, soil types, etc.) facilitate occurrence and development of eolian erosion, whereas its proportions and consequences depend, apart from climate factors, on soil characteristics and surface protection as well. Human influence can be important as well, i.e. anthropogenic influence which can further intensify, or decrease, the erosion process, whereby agricultural, arable surfaces are particularly endangered.

The paper presents the example of Sinjsko polje, where two very strong eolian erosions were recorded in April 1967 and February 1984. In the past 20 years, agricultural conditions changed in the area of Sinjsko polje, including soil deterioration by lower intensity wind. However, eolian erosion is still present, so that the silty material from agricultural surfaces borne on by wind ends up in amelioration drainage canals. It is, therefore, necessary to clean the canals and remove deposits to enable unobstructed functioning of the drainage and irrigation system.

Key words: eolian erosion, Sinjsko polje, amelioration drainage canals, wind protection.

wInDEROSIOn IM TAL SInjSKO POLjE

Zusammenfassung. Starke Bodenerosion durch Wind wurde in Dalmatien auf mehreren Flächen mehrmals in den letzten 50 Jahren festgestellt. Einige von diesen Erscheinungen verursachten große Schäden nicht nur auf landwirtschaftlichen Flächen sondern auch auf Meliorationskanälen. Winderosion verursacht also landwirtschaftliche, wasserwirtschaftliche, ökologische und andere Schäden. Die Natureigenschaften Dalmatiens (Klima, Relief, Bodentypen, usw.) ermöglichen offensichtlich die Entstehung und Entwicklung der Winderosion. Der Erosionsumfang und -folgen hängen außer von den Klimafaktoren auch von Bodeneigenschaften und Flächenschutz ab. Dabei können auch die Tätigkeiten des Menschen, d.h. anthropogene Auswirkungen von Bedeutung sein, die das Erosionsprozess weiter verstärken aber auch vermindern können. Besonders gefährdet sind die landwirtschaftlichen Anbauflächen.

Im Beitrag wird das Beispiel vom Tal Sinjsko polje dargestellt, wo zwei starke Bodenerosionen durch Wind festgestellt wurden, eine im April 1967 und eine im Februar 1984. Obwohl sich in den letzten 20 Jahren die Umstände in der Landwirtschaft im Tal Sinjsko polje geändert haben, und die Flächenerosion durch Wind von schwacher Intensität ist, wirkt Wind weiterhin erosiv. Das mit dem Wind von den landwirtschaftlichen Flächen getragene Staubmaterial gelangt in die Meliorationskanäle. Deswegen ist es erforderlich, die Kanäle zu reinigen und die Ablagerungen zu entfernen, damit das Entwässerungs- und Bewässerungssystem ordentlich funktionieren kann.

Schlüsselwörter: Winderosion, Sinjsko polje, Meliorationskanäle, Windschutz

Documents

eolsKa eroZija na sinjsKoM polju - Hrvatske vode · 212 Hrvatske vode 20(2012) 82 211-222 I. ljubenkov eolSkA eRozIJA nA SInJSkom polJU 1. UVOD Eolska erozija se ubraja među značajne