Žene na tržištu rada - zgdl.hr · agencije), socijalni partneri, komore i nevladine udruge. Krajnji korisnici: Žene iznad 40 godina, dugotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene,

Žene na tržištu rada EuropeAid/128290/D/SER/HR

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada

Sažetak studije

Lipanj 2011

Program Europske unije za Hrvatsku

Ovaj projekt financira Europska unija

Projekt provodi konzorcij pod vodstvom WYG International, u suradnji sa YTKO

POLOŽAJ ŽENA NA HRVATSKOM TRŽIŠTU RADA

SAŽETAK STUDIJE

LIPANJ 2011.

Ova studija izrađena je uz potporu Europske unije. Za njezin sadržaj odgovora konzorcij kojeg čine WYG International Ltd i YTKO te ona ni na koji način ne odražava stavove Europske unije.


Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896) lipanj 2011. Žene na tržištu rada WYG International Ltd

Studija „Položaj žena na hrvatskom tržištu rada“ rezultat je rada tima uključenog u provedbu projekta „Žene na tržištu rada“ u sklopu programa Europske unije za Hrvatsku pod nazivom Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), Komponenta IV – Razvoj ljudskih potencijala, koji se provodi u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ).

Autorice studije:

Vanja Hazl

Sanja Crnković Pozaić

Branka Meštrović

Angela Taylor

Hrvatski zavod za zapošljavanje

Ankica Paun Jarallah

Cjelovita studija i popratna dokumentacija nalaze se i na web-stranicama HZZ-a [email protected] i projekta http://www.wlmcroatia.eu/.



ZAHVALE

Članovi projektnog tima željeli bi se zahvaliti zaposlenicima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao i sudionicima fokus grupa. Posebnu zahvalu željeli bismo uputiti svim nevladinim organizacijama i klijentima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji su ispunili upitnike, kao i širokom nizu dionika koji su svojim sudjelovanjem doprinijeli nastanku ove važne studije.



KRATICE I SIMBOLI

LFS Anketa o radnoj snazi (Labour Force Survey)

BDP Bruto domaći proizvod

CARDS Pomoć Europske zajednice u obnovi, razvoju i stabilizacji (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation)

DZS Državni zavod za statistiku

EU Europska Unija

EU-27 27 država članica Europske unije

GEM Praćenje globalnog poduzetništva (Global Entrepreneurship Monitor)

HDI Indeks ljudskog razvoja (Human Development Index)

HZZ Hrvatski zavod za zapošljavanje

ILO Međunarodna organizacija rada (International Labour Organisation)

IPA Instrument pretpristupne pomoći (Instrument of Pre-accession)

JAP Zajednički memorandum o prioritetima politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj (Joint Assessment of the Employment Policy Priorities of the Republic of Croatia)

JIM Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti Republike Hrvatske (Joint Memorandum on Social Inclusion of the Republic of Croatia)

TEA Indeks ukupne poduzetničke aktivnosti (Total Entrepreneurial Activity Index)

UNDP Program za razvoj Ujedinjenih naroda (United Nations Development programme)

WLM Projekt ‘Žene na tržištu rada’



SADRŽAJ SADRžAJ 2

1. UVOD 1

2. METODOLOGIJA 2

3. Opći podaci 4

3.1. Ekonomska situacija 4

3.2. Demografske karakteristike 4

3.3. Životni standard, siromaštvo i dohodovna nejednakost 5

3.4. Usklađivanje rada i obiteljskog života 6

4. ZAKONODAVNI, STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI OKVIR 7

5. ŽENE NA TRŽIŠTU RADA U HRVATSKOJ 10

5.1 Usporedba Hrvatske i EU-a (stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti) 10

5.2. Opće karakteristike tržišta rada u Hrvatskoj s obzirom na spol 14

5.3. Ekonomska aktivnost prema spolu 15

5.3.1. Ekonomska aktivnost prema godinama obrazovanja, dobi i položaju prema aktivnosti 16

5.3.2. Ekonomska aktivnost i odgoj djece 16

5.4. Zaposlene žene 17

5.4.1. Žene zaposlene u formalnom sektoru 17

5.4.2. Žene poduzetnice u Hrvatskoj 20

5.4.3. Žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji 21

5.5. Nezaposlene žene na evidenciji HZZ-a 21

5.5.1. Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u 21

5.5.2. Osnovna obilježja žena prijavljenih na evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 23

5.5.3. Rezultati ispitivanja nezaposlenih žena prijavljenih na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 24

5.6. Neaktivne žene u evidenciji nezaposlenih 36

5.7. Ostale osjetljive skupine 37

5.7.1. Žene iz ruralnih područja 37

5.7.2. Romkinje 37

5.8. Istraživanje nevladinog sektora koji se bavi problematikom žena u Hrvatskoj39

5.8.1. Posljedice problema za žene 39



5.8.2. Potencijalna područja za otvaranje radnih mjesta za žene prema mišljenju udruga 40

6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE 41

6.1. Zaključci 41

6.1.1. Rodne osobine tržišta rada 41

6.1.2. Rodno segregirano tržište rada 41

6.1.3. Razlike u visini plaće 42

6.1.4. Zaposlenost 42

6.1.5. Rodna diskriminacija pri zapošljavanju 43

6.1.6. Poduzetnice 43

6.1.7. Nezaposlenost 43

6.1.8. Žene iz ruralnih područja 45

6.1.9. Romkinje 46

6.1.10. Neaktivne žene 46

6.1.11. Usklađivanje rada i obiteljskog života 46

6.1.12. Okruženje rodne ravnopravnosti 47

6.1.13. Usluge HZZ-a 47

6.2. Preporuke 47

6.2.1. Unapređenje istraživanja i statističkih podataka 47

6.2.2. Pojednostavljenje naknada 48

6.2.3. Poboljšanje pristupa plaćenim poslovima 48

6.2.4. Ostvarivanje cilja jednakog tretmana žena i muškaraca na radnom mjestu 49

6.2.5. Unapređenje sudjelovanja žena u osnivanju i razvoju poduzeća 49

6.2.6. Unapređenje mjera za poticanje zapošljavanja žena 50

Tablica 1: Ciljne skupine s kojima rade nevladine organizacije ............................................ 9

Slika 1: Razlike u stopama aktivnosti kod stanovništva radne dobi, 15-64 ........................... 11 Slika 2: Rodno uvjetovane razlike u stopama zaposlenosti stanovništva radne dobi, 15-64 ... 12 Slika 3: Razlike u stupama nezaposlenosti žena i muškaraca, 2007. - 2009. ........................ 13 Slika 4: Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.-2010. ...... 22

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 1


1. UVOD U rujnu 2010. započela je provedba projekta „Žene na tržištu rada“ u okviru IV. komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) „Razvoj ljudskih potencijala”. Hrvatski zavod za zapošljavanje je korisnička institucija projekta, a projekt provodi konzorcij predvođen partnerom WYG International Ltd. Provedba projekta će trajati 18 mjeseci.

Ukupna vrijednost projekta je 3.000.000 € (ugovor o uslugama: 1.000.000 €, program darovnica 2.000.000 €).

Opći cilj ovog projekta je povećanje zapošljivosti osjetljivih skupina žena i pomoć pri (ponovnom) ulasku na tržište rada. Njegova svrha je poduprijeti razvoj učinkovitije politike tržišta rada kao preduvjeta socijalne uključenosti i pristupu tržištu rada osjetljivih skupina žena.

Ciljne skupine: Djelatnici javne i državne uprave (HZZ, centri za socijalnu skrb, ministarstva, agencije), socijalni partneri, komore i nevladine udruge.

Krajnji korisnici: Žene iznad 40 godina, dugotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene, Romkinje i žene iz ruralnih područja.

Aktivnosti:

U sklopu ovog projekta provedena je sveobuhvatna analiza položaja žena na tržištu rada, kojom će se dati jasna slika o sudjelovanju žena i njihovim mogućnostima na tržištu rada. Također, definirat će se i analizirati posebno osjetljive skupine žena na tržištu rada. Kreiranje aktivne politike tržišta rada prilagođene ciljnim skupinama temeljit će se, između ostaloga, i na ovoj analizi.

Kroz ovaj se projekt, također, želi ocijeniti učinkovitost već provedenih mjera aktivne politike tržišta rada namijenjenih ženama, s posebnim naglaskom na osjetljive skupine (npr. žene starije od 40 godina, neaktivne žene, dugotrajno nezaposlene žene, Romkinje i žene iz ruralnih područja). Nakon evaluacije spomenutih mjera, te na temelju najbolje prakse u Hrvatskoj i EU, pripremit će se prijedlog novog seta mjera aktivne politike tržišta rada prilagođenih za ciljne skupine žena koristeći pri tom tzv. „odozdo prema gore“ pristup. Vrlo značajna komponenta ovog projekta je i razvoj prilagođenih usluga za osjetljive skupine žena na tržištu rada koje će pružati javne institucije kao što su HZZ, centri za socijalnu skrb, komore, razvojne agencije i drugi. Relevantni dionici iz ovih institucija, uz asistenciju tehničke pomoći, odabrat će najbolje metode, modele i usluge koje bi mogle biti uključene u redovan rad javnih službi. Predložit će se model uključivanja novih usluga u redovan rad službi, te razviti modeli suradnje između tih institucija. Kako bi se osnažili kapaciteti djelatnika javnih službi u pružanju novih usluga u radu s osjetljivim skupinama žena, provest će se osposobljavanje djelatnika tih institucija na nacionalnoj i regionalnoj razini (poglavito HZZ-a i centara za socijalnu skrb).

Rezultati koje očekujemo od ovog projekta su:

Osmišljene rodno osjetljive mjere aktivne politike tržišta rada i nove metode rada s teže zapošljivim skupinama žena i promovirane na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Novi pristupi rada temeljeni na suradnji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Centara za socijalnu skrb u pružanju usluga primijenjeni na osjetljive skupine žena.



2. METODOLOGIJA Studija “POLOŽAJ ŽENA NA HRVATSKOM TRŽIŠTU RADA“ prva je analiza u okviru Komponente 1 projekta Žene na tržištu rada. Ova studija donosi sveobuhvatnu analizu položaja žena na hrvatskom tržištu rada fokusirajući se na tri glavna cilja:

• Pružanje dubinskih informacija o pokazateljima sudjelovanja žena na tržištu rada;

• Pružanje dubinskih informacija o mogućnostima koje ženama stoje na raspolaganju na tržištu rada;

• Precizna identifikacija i analiza žena u najranjivijem položaju na tržištu rada, poput nezaposlenih žena preko 40 godina starosti, dugotrajno nezaposlenih (dulje od godinu dana), neaktivnih žena, nezaposlenih žena iz županija s najvećom stopom nezaposlenosti te nezaposlenih žena pripadnica nacionalnih manjina, u prvom redu Romkinja.

Analiza je započela u listopadu 2010. godine, a proces prikupljanja informacija završen je u travnju 2011.

Oslanjajući se na kvantitativne i kvalitativne podatke, studija donosi prikaz položaja žena na hrvatskom tržištu rada s naglaskom na glavne prednosti i nedostatke sadašnjih politika, programa i mjera. Osim toga, studija definira i izazove na koje će morati odgovoriti reforme tržišta rada koje će se provoditi u budućnosti.

Za potrebe prikupljanja relevantnih informacija korišten je niz metoda i alata. Istraživačke metode i metode prikupljanja podataka uključivale su sljedeće:

1. Analizu postojećih informacija i statističkih podataka, uključujući Anketu o radnoj snazi, kao i strateških i pravnih dokumenata te rezultata novijih istraživanja širokog niza hrvatskih i stranih institucija.

2. Intervjue i sastanke s predstavnicima ministarstava, agencija i nacionalnih institucija na kojima je bilo riječi o kontekstu i uvjetima provođenja politika, kao i o postojanju nacionalnih programa/mjera i drugih oblika potpore.

3. Tri fokus-grupe dionika koje su održane na početku analize uz sudjelovanje širokog niza predstavnika lokalnih i regionalnih institucija i organizacija, u Rijeci (18. studenoga 2010.), Zagrebu (19. studenoga 2010.) i Osijeku (7. prosinca 2010.). Fokus-grupe su se bavile sljedećim temama: lokalnim/regionalnim socijalnim i gospodarskim uvjetima; prirodom lokalnog/regionalnog tržišta rada; najosjetljivijim ciljnim skupinama na lokalnom/regionalnom tržištu rada; lokalnim uslugama; lokalnim projektima (zapošljavanja); pogledima sudionika na položaj žena u Hrvatskoj; te iskustvima u radu s različitim ciljnim skupinama žena. U radu fokus-grupa sudjelovala je ukupno 21 osoba.

4. U Rijeci je (25. svibnja 2011.) održana fokus-grupa dionika s ciljem potvrde rezultata prije dovršetka same studije. U radu ove fokus grupe sudjelovalo je ukupno 6 osoba.

5. Fokus-grupe sa savjetnicima HZZ-a iz područnih službi i ispostava. Održana su i tri grupna sastanka sa savjetnicima HZZ-a, u Rijeci (18. studenoga 2010.), Zagrebu (19. studenoga 2010.) i Osijeku (7. prosinca 2010.). Cilj ovih fokus-grupa bilo je: razumjeti ulogu savjetnika HZZ-a u praksi; ispitati njihovu razinu poznavanja lokalnog gospodarstva i lokalnih poslodavaca; porazgovarati o uslugama koje pružaju ne samo HZZ, nego i njihovi partneri dionici; te procijeniti kakva im je dodatna potpora kao savjetnicima potrebna da bi bili u stanju bolje odgovoriti na potrebe osjetljivih žena na tržištu rada. U radu ovih fokus-grupa sudjelovalo je ukupno 17 savjetnika HZZ-a.



6. Anketa radne snage. Napravljena je analiza Ankete radne snage iz 2008. godine s ciljem utvrđivanja stvarnog stanja aktivnosti žena na tržištu rada prema standardima ILO-a. Anketa omogućava da se izbjegne donošenje zaključaka na temelju formalnog statusa žena prema podacima o zaposlenosti i registriranoj nezaposlenosti. Konkretno, 2008. godina je izabrana kako bi se izbjegao utjecaj recesije koja je počela u posljednjem tromjesečju te godine. Tržište rada otada je doživjelo ozbiljne potrese, pa bi, iako bi analiza stanja iz kasnijih godina u ovoj studiji vjernije oslikavala sadašnji položaj žena na hrvatskom tržištu rada, ona isto tako umjesto uobičajenih zapravo odražavala recesijska kretanja. Cilj ove studije ipak je analiza položaja žena na tržištu rada u uobičajeno, a ne u recesijsko vrijeme, kad je potražnja za radom, kao što je bio slučaj i 2008. godine, za svakoga pozitivna.

7. Upitnik za nezaposlene žene. HZZ je napravio uzorak od 3.517 žena, što predstavlja nešto više od 2,2 % ukupnog broja nezaposlenih žena prijavljenih u registru HZZ-a. Sastavljeni su upitnici, koji su poslani na adrese 22 područna ureda HZZ-a. Podaci koji su iskorišteni u studiji obuhvaćaju odgovore 2.978 nezaposlenih žena. Upitnikom su pokrivena sljedeća pitanja:

• 1. dio: Opće informacije;

• 2. dio: Položaj na tržištu rada;

• 3. dio: Mjere aktivne politike zapošljavanja; i

• 4. dio: Prilike u lokalnoj sredini.

Dodatni dokumenti ove studije svezak B Popratni dokumenti studije sadrže cjelovitu analizu upitnika koji su ispunile nezaposlene žene prijavljene na HZZ-u, uključujući i primjerak upitnika, kao i niz tablica i grafikona koji su napravljeni, a mogu se pronaći i na web-stranicama HZZ-a [email protected], odnosno projekta http://www.wlmcroatia.eu/.

8. Upitnici za nevladine organizacije. Napravljen je i upitnik koji je poslan na adrese 92 nevladine organizacije. Skup podataka koji su iskorišteni u studiji obuhvaća odgovore 40 nevladinih organizacija koje su odgovorile na upitnik. Upitnikom su pokrivena sljedeća pitanja:

• 1. dio: Informacije o instituciji;

• 2. dio: Položaj žena na tržištu rada;

• 3. dio: Postojeća podrška ženama; i

• 4. dio: Partnerski pristup.

Dodatni dokumenti ove studije svezak B Popratni dokumenti studije, sadrže cjelovitu analizu upitnika poslanih nevladinim organizacijama koje se bave osjetljivim skupinama žena na tržištu rada, uključujući i primjerak upitnika, kao i niz tablica i grafikona koji su napravljeni, a mogu se pronaći i na web-stranicama HZZ-a [email protected], odnosno projekta http://www.wlmcroatia.eu/.

Rezultati ove studije, zajedno s izvještajem „Ocjena mjera aktivne politike zapošljavanja za osjetljive skupine žena (2007. - 2010.), predstavljaju osnovu za daljnji rad u projektu, uključujući i razvoj novih mjera aktivne politike zapošljavanja za osjetljive skupine žena na tržištu rada. Te mjere oblikovat će 2011. godine Radna skupina u kojoj će, pored HZZ-a, sudjelovati i drugi dionici.



3. OPĆI PODACI 3.1. Ekonomska situacija

Tijekom razdoblja od 2000. do 2007. prosječna stopa ekonomskog rasta u Hrvatskoj bila je znatno viša od stope u Europskoj uniji, što je Hrvatsku približilo prosjeku EU-a. Prema procjenama Eurostata, hrvatski BDP (bruto domaći proizvod) po glavi prema paritetu kupovne moći rastao je od 40,9 % prosjeka EU-a u 2000. do 48,9 % u 2006. godini. U 2008. zabilježena je ekonomska stagnacija gospodarstva zbog globalne ekonomske krize, a realni je rast BDP-a iznosio samo 2,4 %. U 2009. godini stopa rasta realnog BDP-a iznosila je minus 5,8 %. Negativna ekonomska kretanja nastavila su se i u prvom kvartalu 2010., kada je ekonomski rast iznosio minus 2,5 %.

Struktura gospodarstva mijenja se prelaskom s poljoprivrede prema trgovini i uslugama. Udio poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjio se, dok se udio industrije, uključujući rudarstvo, proizvodnju i komunalne usluge, neznatno povećao. U 2008. godini udio poljoprivrede iznosio je 6,4 %, što je znatno više od 1,8 % u EU. U tom je pogledu Hrvatska slična slabije razvijenim državama poput Rumunjske i Bugarske.

Prije krize, u 2007. godini, udio industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti bio je 20,4 %, što je blizu prosjeka EU-a od 20,2 %. Međutim, kriza je smanjila udio industrije i u Hrvatskoj i u EU pa je razlika ostala ista. Udio građevinarstva bio je viši u Hrvatskoj nego u EU, iako je on u nekim državama članicama EU-a, poput Španjolske, bio znatno viši nego u Hrvatskoj. S druge strane, Hrvatska kao mediteranska zemlja ima veliki udio tržišnih usluga poput smještaja i ugostiteljstva, prijevoza, trgovine i komunikacija. U tom je pogledu Hrvatska slična Malti i Grčkoj. Sektor financija i poslovnih usluga i dalje je slabije razvijen nego u EU unatoč snažnom rastu posljednjih godina. Udio obrazovanja, zdravstvene skrbi i administrativnih usluga također je znatno ispod prosjeka EU-a. Poslovi u javnom sektoru razmjerno su ravnomjerno raspoređeni po svim regijama.

3.2. Demografske karakteristike

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Republika Hrvatska je imala 4.437.460 stanovnika1. Prema spolnoj strukturi, žene čine 52 %, a muškarci 48 % stanovništva. Prema etničkom sastavu, najbrojniji su Hrvati (89,63 %), slijede Srbi (4,54 %), Bošnjaci (0,74 %), Talijani (0,44 %), Mađari (0,37 %), Albanci (0,34 %), Slovenci (0,3 %) i ostali. Samo 0,21 % stanovnika izjasnilo se kao Romi.

Životni vijek muškaraca u Hrvatskoj iznosi 72 godine, a žena 79,4 godine, što je neznatno ispod prosjeka EU-a gdje je životni vijek u trenutku rođenja u državama članicama EU-a iznosio 78 godina 2007. godine.

U Hrvatskoj je najuočljiviji trend starenja stanovništva te je u tom pogledu Hrvatska slična većini ostalih europskih zemalja. Udio stanovnika starijih od 64 godine u ukupnom stanovništvu 2009. godine je iznosio 17,3 %. Populacijska kretanja ne nude optimistična očekivanja. Demografske prognoze najavljuju nastavak starenja stanovništva; do 2031.

1 Prema preliminarnim rezultatima broja stanovnika Državnog zavoda za statistiku »Popis 2011, Jer zemlju čine

ljudi, popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011, prvi rezultati po naseljima« Državni zavod za statistiku, Republike Hrvatske, Zagreb 2011, Republika Hrvatska je u 2011. godini imala 4.290.612 stanovnika. Svi ostali podaci će biti dostupni sredinom 2012. godine



godine udio starijeg stanovništva u Hrvatskoj mogao bi biti u rasponu od 21,8 %, u najboljem slučaju do čak 25,4%, u najgorem slučaju2.

3.3. Životni standard, siromaštvo i dohodovna nejednakost

Indeks ljudskog razvoja (The Human Development Index - HDI) u 2010. za Hrvatsku iznosi 0,7673, što ukazuje na visoku razinu ljudskog razvoja4.

UNDP-ovo izvješće5 o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti za Hrvatsku identificiralo je sljedeće skupine s najvećim relativnim rizikom siromaštva: jednočlana kućanstva, nezaposleni, obitelji koje se sastoje od jednog roditelja i jednog djeteta ili više njih (jednoroditeljske obitelji), osobe s nižim stupnjem obrazovanja, starije osobe (65 i više godina), umirovljenici, parovi s troje ili više djece, parovi s jednim djetetom te djeca i mladi u dobi od 0 do 24 godine. Nezaposleni su jedna od skupina s najvišim relativnim rizikom siromaštva, skoro duplo višim od prosjeka te nižim jedino od relativnog rizika siromaštva jednočlanih kućanstava. Razlozi prezastupljenosti nezaposlenih i ekonomski neaktivnih osoba među siromašnima leže u ograničenim prilikama za zapošljavanje – manjak radnih mjesta u gospodarstvu te slaba dinamika tržišta rada u smislu da osobe bez posla imaju teškoće prilikom pronalaska novih zaposlenja. Čini se da nezaposlenost ima veći štetni utjecaj na materijalni status muškaraca nego žena. Jedino u ovoj kategoriji muškarci imaju značajno viši relativni rizik siromaštva nego žene. Nadalje, navedeni se rizik povećava iz godine u godinu, dok se rizik za nezaposlene žene čak i smanjio, iako neznatno. Prilikom nezaposlenosti žene su vjerojatno više u mogućnosti osloniti se na financijske prihode bračnog druga ili ostalih članova obitelji budući da su prosječne plaće muškaraca značajno veće od prosječnih plaća žena. Međutim, žene i stanovnici ruralnih područja neravnomjerno su zastupljeni među socijalno isključenima.

Profiliranje socijalno isključenih u Hrvatskoj ukazuje na osobe s niskom razinom obrazovanja, kojima posebno prijeti rizik isključivanja u slučaju da žive u malim, ruralnim zajednicama. Žene su neravnomjerno zastupljene među isključenima, što proizlazi iz činjenice da je veliki broj žena, ponajprije onih rođenih prije 1970. godine, završio samo osnovnu školu. Budući da za njima ne postoji potražnja na tržištu rada, one su osuđene na ranjivu ulogu kućanice.

Razlike u pojavi siromaštva među regijama ukazuje na značajne regionalne razlike u životnim uvjetima. Istraživanja Svjetske banke pokazuju da je siromaštvo u Hrvatskoj primarno ruralni fenomen, pri čemu su stope siromaštva u ruralnim područjima tri puta veće od stopi siromaštva u gradskim područjima – 6,2 % u odnosu na 18,3 %. Siromaštvo je koncentrirano u ruralnim područjima istočne Hrvatske, odnosno Slavoniji, koja je pretrpjela izravne ratne štete, te gorskoj Hrvatskoj, gdje živi više od 50 % siromašnih. Najmanji udio

2 Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti Republike Hrvatske (Joint Memorandum on Social Inclusion

of the Republic of Croatia), Zagreb, 5 March 2007, stranica 9, dostupno na: http://www.delhrv.ec.europa.eu/images/article/File/Microsoft%20Word%20‐%20JIM‐en_032007(1).pdf 3 Hrvatska je na 51. mjestu od 169

4 Klugman, J. at al, Human Development Report 2010. The Real Wealth of Nations: Pathways to Human

Development, UNDP, November 2010, dostupno na: http://hdr.undp.org/en/reports/global/hdr2010/chapters/en/

5 UNDP, Poverty, Unemployment and Social Exclusion, Croatia, 2006, dostupno na :

http://www.undp.hr/upload/file/104/52080/FILENAME/Poverty,%20Unemployment%20and%20Social%20Exclusion.pdf



siromašnih nalazimo u Istri i Zagrebu. Stanje u Dalmaciji nije ujednačeno. Siromaštvo je češći problem u dalmatinskom zaleđu nego u priobalnim područjima.

U slučaju kada su korisnici socijalne pomoći pokazatelj regionalne raspodjele siromaštva, još je jednom vidljivo da je broj korisnika socijalne pomoći iznadprosječan u županijama izravno ili neizravno pogođenima ratom, npr. Šibensko-kninskoj županiji, Sisačko-moslavačkoj županiji, Brodsko-posavskoj županiji, Virovitičko-podravskoj županiji, Karlovačkoj županiji te Osječko-baranjskoj županiji. Jedina županija koja nije pogođena ratom s iznadprosječnim udjelom korisnika socijalne pomoći je Međimurska županija, gdje koncentracija romskog stanovništva objašnjava veliki broj korisnika socijalne pomoći.

3.4. Usklađivanje rada i obiteljskog života

U današnje vrijeme u Hrvatskoj rođenje djeteta predstavlja izražen rizik za (re)integraciju majki, i u slučaju da se ipak vrate na posao, žene se suočavaju sa značajnim poteškoćama u usklađivanju radnog i obiteljskog života6. Iako je doživljaj poteškoća prilikom usklađivanja obaveza na poslu i u kućanstvu skoro jednako raširen među spolovima, očito je da žene realno obavljaju kućanske obaveze u mnogo većoj mjeri. Primjerice, 35 % žena svakodnevno je uključeno u brigu o djeci i njihovom obrazovanju u usporedbi s 22,6 % muškaraca. Čak 80,7 % žena obavlja kućanske poslove svakog dana u usporedbi sa samo 32,8 % muškaraca. Udio je žena u Hrvatskoj koje obavljaju kućanske poslove svakog dana visok, ali sličan kao u drugim europskim zemljama.

Stavovi o tradicionalnim ulogama očeva kao hranitelja obitelji i majki kao kućanica i onima koje vode brigu o djeci još uvijek su prisutni u Hrvatskoj. S ciljem daljnjeg povećanja sudjelovanja očeva u brizi o djeci, Hrvatska je promijenila sustav roditeljskih dopusta kako bi osigurala jače poticaje za očeve da sudjeluju u brizi o djeci.

I u Hrvatskoj majke imaju vodeću ulogu u odgoju predškolske djece, ali i bake i djedovi, također, pružaju pomoć u čuvanju unučadi, posebno oni koji žive u zajedničkom kućanstvu.

Udio profesionalnih usluga brige o djeci u Hrvatskoj je nizak. Nedostatna razvijenost usluga brige o obitelji i djeci proizlazi iz dva osnovna faktora – financijskog (javne su usluge skupe) te faktora vrijednosti (tradicionalna struktura hrvatskog društva omogućila je ovisnost o obitelji i njezinoj podršci, posebice u aspektu brige i odgoja djece)7.

U Hrvatskoj usluge brige o djeci nisu dostatno razvijene, što predstavlja problem zaposlenim roditeljima koji su prisiljeni pronaći ravnotežu između obitelji i radnih obaveza. U školskoj godini 2009./2010. ukupna pokrivenost djece predškolske dobi redovnim programima u

6 Izvori: Bejaković P., Šućur Z., The Social Dimension in Selected Candidate Countries in the Balkans: Country report Croatia, ENEPRI Research report No 39, December 2007, dostupno na: http://www.ceps.eu/files/book/1604.pdf; Leuter, Z. and I., The position of women between the worlds of labour and family, South East Europe Review, 2/2005 ; 23-40, dostupno na: http://www.boeckler.de/pdf/seer_2005_02_leutar.pdf; Bejaković P., Quality of life in Croatia: Key findings from national reasearch, European Foudation for the improvement of Living and Working Conditions, 2007, dostupno na: http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2007/29/en/1/ef0729en.pdf i Brajdić –Vuković, M.,Birkelund, G., Štulhofer, A. Between tradition and Modernization: Attitudes to Women's Employment and Gender Roles in Croatia, Memorandum No 3: 2006, University of Oslo, Department of Sociology and Human Geography, 2006, dostupno na: http://www.sv.uio.no/iss/forskning/publikasjoner/memoranda/pdfs/memorandum03.pdf 7 Izvori: razgovori sa zaposlenima i nezaposlenim ženama, poduzetnicima te predstavnicama organizacija iz

civilnog sektora i različiti domaći i strani objavljeni radovi (Bejaković, Leuter, Izvještaj UNDP‐a)



trajanju od pet, odnosno deset sati iznosila je 56,64 % djece predškolske dobi, što i dalje ne zadovoljava potrebe svih roditelja za smještajem djece u vrtiće. Međutim, treba napomenuti da 99,60 % djece u Republici Hrvatskoj u godini prije upisa u školu pohađa programe predškolskog obrazovanja.

Analiza zakonodavnog okvira pokazuje kako su institucije predškolskog obrazovanja ponajprije organizirane kao usluge na raspolaganju zaposlenim roditeljima, dok djeca nezaposlenih i neaktivnih roditelja nemaju pristup – izravno zbog kriterija za upis, povlastica i neizravnih troškova sudjelovanja u navedenim uslugama. U skladu sa zakonskim odredbama o financiranju, obitelji s nižim primanjima zbog činjenice da jedan roditelj ili oba roditelja ne rade, imaju ograničen pristup predškolskom sustavu, posebice u siromašnijim zajednicama i gradovima, gdje subvencije lokalne samouprave nisu toliko izdašne. Takva situacija ne potiče aktivaciju budući da roditelji često nemaju na raspolaganju navedene usluge tijekom potrage za poslom. Strateški dokumenti koji se odnose na područje socijalne uključenosti, zapošljavanja i obiteljske politike prepoznaju važnost razine usluga brige o djeci zaposlenih roditelja, što se, međutim, ne očituje u konkretnim i sustavno implementiranim mjerama.

4. ZAKONODAVNI, STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI OKVIR Tijekom posljednjih nekoliko godina usvojen je niz zakona koji uređuju pojedine aspekte socijalnog položaja žena, ili, preciznije, njihovog položaja na hrvatskom tržištu rada. Zakonodavni i institucionalni okvir za jednaki tretman žena i muškaraca u skladu je s ustavnim odredbama o ravnopravnosti spolova i nizom zakona.

Uz postojeće zakone, sljedeći strateški dokumenti također se smatraju dijelom okvira za reguliranje ravnopravnosti spolova:

• Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljni strateški dokument Republike Hrvatske za uklanjanje diskriminacije prema ženama i uspostavu stvarne ravnopravnosti između žena i muškaraca

• Strategija razvoja ženskog poduzetništva za razdoblje između 2001. i 2013. s idejom za povećanje broja žena poduzetnica i stvaranje uvjeta za uključivanje većeg broja žena na tržište rada.

Mjere usmjerene na reguliranje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena uključene su, također, i u ostale nacionalne strategije i dokumente poput Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja za 2011. i 2012. godinu, Strateškog okvira za razvoj 2006. – 2013., Zajedničkog memoranduma o prioritetima politike zapošljavanja Republike Hrvatske (JAP), Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske (JIM), Nacionalnog programa za Rome te Akcijskog plana desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

Hrvatska je ustanovila snažne nacionalne mehanizme za pitanja spolne ravnopravnosti na centralnoj razini i na lokalnim razinama. Najvažnije su institucije/organizacije kako slijedi: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Saborski odbor za ravnopravnost spolova, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, koordinatori za ravnopravnost spolova na razini svih ministarstava, povjerenstva za ravnopravnost spolova na razini županija i inspekcije rada.

Pravno okruženje predstavlja snažan mehanizam za djelovanje na motivaciju za gospodarsku aktivnost ako postoje odredbe koje zahtijevaju strogo pridržavanje zakona. To je osobito važno za žene na tržištu rada koje imaju višestruke društvene uloge. Signali koji se šalju obiteljima u obliku naknada i subvencija ponekad su kontradiktorni, kao u slučaju mjera za



promicanje populacijske politike, koje potiču na rađanje većeg broja djece, i mjera aktivne politike zapošljavanja, cilj kojih je povećanje stope ekonomske aktivnosti žena. Nadalje, tu je institut dječjeg doplatka, koji ima učinak čistog dohotka i smanjuje motivaciju za rad, osobito kod žena koje ne mogu očekivati veću zaradu na tržištu rada. Tendencija prema pasivnosti povećava se s dolaskom prvog, trećeg i svakog daljnjeg djeteta. S druge strane, postoji blago povećanje aktivnosti nakon dolaska drugog djeteta u obitelj. S obzirom na to da najveći broj današnjih obitelji ima jedno do dva djeteta, čini se da je dobro poticati sklapanje brakova u kojima se rađa većina djece, a nakon toga poticati rađanje drugog djeteta. To ima dvostruki pozitivni učinak – osim povećanja aktivnosti žena, raste i broj djece.

Međutim, od iznimne je važnosti koji se mehanizam koristi za provedbu politika. Pri kreiranju populacijske politike glavni je motiv bio uklanjanje diskriminacije žena, bez obzira jesu li one zaposlene, nezaposlene ili neaktivne. Iako to predstavlja dobar pristup, način na koji se pristupilo ovim različitim skupinama žena doveo je do neželjenih posljedica.

Kao naknada za koju ne postoji dohodovni prag, ona je osobito zanimljiva ženama koje već primaju dječji doplatak i druge naknade. Manje obrazovani muškarci i žene na tržištu mogu zaraditi tek nešto više od ukupnog iznosa naknada koje mogu ostvariti, što je jasan pokazatelj da se tim skupinama u Hrvatskoj ne isplati raditi. Osim toga, aktivnost sa sobom donosi visoke troškove, od poreza do školskih knjiga, tako da ti troškovi prijelaza s naknada na ekonomsku aktivnost trebaju biti u posebnom fokusu aktivacijske strategije.

Ukupni troškovi aktivacije još više rastu ako im pridodamo troškove aktivne politike zapošljavanja i administrativne troškove koje snose sve institucije koje se bave raspodjelom naknada, kao i troškove korisnika koji moraju izdvojiti znatnu količinu vremena za potvrđivanje svog statusa putem različitih obrazaca u brojnim državnim ustanovama. Taj je sustav skup, spor i za posljedicu ima visoke stope poreza i doprinosa, nisku razinu dohotka i začarani krug siromaštva.

Analize pokazuju da su mjere u cilju pružanja boljih usluga brige za djecu značajnije za povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada od dječjeg doplatka, a da pritom ne smanjuju želju za rađanjem više djece. Stoga ciljeve politike i mjere koje se provode treba revidirati na način da više podupiru jedni druge, s krajnjim ciljem da se sudjelovanje na tržištu rada ženama učini isplativim, odnosno da rad nadmašuje korist koju je moguće ostvariti neaktivnošću, imajući na umu prosječan broj djece u hrvatskoj obitelji.

Mnoge nevladine organizacije igraju značajnu ulogu u promicanju i implementaciji politike ravnopravnosti spolova i unapređivanju položaja žena. Za potrebe sastavljanja ove studije pripremljena je anketa za nevladine organizacije koje se bave ženama u nepovoljnom položaju na tržištu rada i dostavljena je na adrese 92 nevladine organizacije. Uzorak nevladinih organizacija kojima je dostavljena anketa sastojao se od svih nevladinih organizacija koje su do prosinca 2010. sudjelovale u aktualnim ili prethodnim programima pretpristupne pomoći EU-a (PHARE, CARDS, IPA). Nadalje, na temelju vlastitih istraživanja identificirali smo dodatne nevladine organizacije koje aktivno pružaju usluge ženama u nepovoljnom položaju koje nisu predale projekte za dobivanje subvencija ili čiji su projekti odbijeni. Ukupno je 40 nevladinih organizacija dostavilo popunjenu anketu do isteka roka za predaju, što čini stopu odgovora od nešto iznad 43 %.

Od ukupnog broja nevladinih organizacija koje se odgovorile na anketu (40) 37 organizacija dostavilo je broj djelatnika. Ukupno 1.264 osoba rade u navedenih 37 nevladinih organizacija: 591 na ugovor na neodređeno (46,8 %); 133 na ugovor na određeno (10,5 %) te 540 (42,7 %) na dobrovoljnoj osnovi. Većina nevladinih organizacija koje su odgovorile na



ovo pitanje, njih 46 %, imale su između 10 i 20 djelatnika (na neodređeno, na određeno te volontera).

Dvije glavne prijavljene aktivnosti bile su obrazovanje i osposobljavanje (50 % nevladinih organizacija) te informiranje i podizanje svijesti (47,5 %). Nije bilo značajnih razlika između aktivnosti s obzirom na zemljopisna područja. Nevladine organizacije provode većinu svojih aktivnosti na razini županija (28 nevladinih organizacija ili 70 %) te na lokalnoj razini (26 nevladinih organizacija ili 65 %).

Nevladine organizacije dobivaju sredstva iz različitih izvora: 31 nevladina organizacija (77,5 %) dobiva sredstva iz državnog proračuna; 25 nevladinih organizacija (62,5 %) iz lokalnog proračuna; 22 nevladine organizacije (55 %) iz fondova EU-a te 21 nevladina organizacija (52,5 %) od ostalih donatora i sponzora. Niže su brojke navedene za članarine (27 %), prodaju proizvoda i usluga (22 %) te strane donacije i ambasade (15 %).

Nevladine organizacije odgovarale su s kojim ciljnim skupinama žena rade, pretežno, povremeno ili često. Nevladine organizacije imale su izbor od 12 mogućih ciljnih skupina, ali su također mogle navesti dodatne ciljne skupine u slučaju potrebe.

Tablica 1: Ciljne skupine s kojima rade nevladine organizacije

Koje su ciljne skupine žena s kojima radite?

Povremeno Pretežno Nikad

Registrirane nezaposlene žene – tražiteljice prvog zaposlenja 19 4 3 Registrirane nezaposlene žene starije od 40 16 10 1 Dugotrajno nezaposlene žene (duže od 1 godine) 15 12 1 Žene kojima prijeti socijalna isključenost 13 10 2

Žene s invaliditetom 17 6 1

Učenice srednjih škola 12 6 4

Žene koje žive u ruralnim sredinama 13 10 4

Žene poduzetnice 13 2 5

Neaktivne žene 17 4 3

Žene pripadnice nacionalnih manjina, molimo navesti 16 5 4

Samohrane majke 16 4 3

Žene žrtve obiteljskog nasilja 11 9 4

Ostale ciljne skupine, molimo navesti 0 3 1

Ukupno 178 85 36 Dvije nevladine organizacije navele su spolno nasilje (navedena ciljna skupina iz ankete navodi samo obiteljsko nasilje), a jedna je nevladina organizacija navela ciljnu skupinu 'spolnih i rodnih manjina'. Ukupno je 38 nevladinih organizacija odgovorilo na ovo pitanje. Nevladine su organizacije zamoljene da pobliže navedu manjine na koje ciljaju. Od navedenih je odgovora pet nevladinih organizacija navelo da rade isključivo s Romima, tri nevladine organizacije sa Srbima i Romima, dvije sa Srbima i Mađarima, dvije samo sa Srbima, jedna nevladina organizacija sa Srbima i Bošnjacima, dvije nevladine organizacije s Mađarima, Srbima i Rusima te dvije s Mađarima, Srbima i Romima.



5. ŽENE NA TRŽIŠTU RADA U HRVATSKOJ 5.1 Usporedba Hrvatske i EU-a (stope aktivnosti, zaposlenosti i

nezaposlenosti)

Ovo poglavlje donosi međunarodne usporedbe tri najvažnija pokazatelja tržišta rada – stopu aktivnosti, stopu zaposlenosti i stopu nezaposlenosti.

Da bismo napravili usporedbu, prvo smo zemlje poredali prema vrijednosti odabranih pokazatelja kod muškaraca. Tako na svakoj slici zemlja koja se nalazi najbliže okomitoj osi ima najvišu stopu aktivnosti ili stupu zaposlenosti, odnosno najnižu stopu nezaposlenosti, kod muškaraca. Na taj način, pokazatelji kod muškaraca služe kao vrijednosti za određivanje pokazatelja kod žena. Pretpostavka je da bi žene mogle dostići pokazatelje koji se odnose na muškarce da u navedenim zemljama postoji potražnja za radnom snagom. Na primjer, ako muškarci imaju nisku stopu nezaposlenosti, to znači da je bilo slobodnih radnih mjesta koja su im omogućila da pronađu posao i zadrže nisku stopu nezaposlenosti. Ako žene tu mogućnost nisu iskoristile, to ukazuje na moguće postojanje rodnih prepreka u zapošljavanju.

Razlika između pokazatelja za žene i muškarce onda je izračunata i prikazana za razdoblje od tri uzastopne godine. Zemlje s vrlo dobrim pokazateljima tržišta rada nisu nužno one s najmanjim rodnim razlikama, i obratno. One koje imaju razmjerno nepovoljne pokazatelje tržišta rada koji se odnose na muškarce tako mogu imati relativno male rodne razlike.

Stope ekonomske aktivnosti i razlike prema spolu: Najvažnija je odrednica ponude rada stopa aktivnosti koja određuje ukupnu veličinu radne snage, odnosno relativan broj pojedinaca oba spola koji mogu sudjelovati u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje.

Kao mjerilo je korištena stopa aktivnosti muškaraca iz 2009. godine, a odabrane zemlje razdvojene su na način da se zemlje s najvišim stopama aktivnosti kod muškaraca na Slici 1. nalaze na lijevoj strani, dok se one s najnižim stopama aktivnosti kod muškaraca nalaze krajnje desno.

Prema navedenom pokazatelju najbolje je rangirana država Nizozemska, dok se Hrvatska nalazi na kraju popisa. Visina pojedinog stupca označava stupanj rodno uvjetovanih razlika u stopama aktivnosti. Možemo zaključiti sljedeće:

• Premda Nizozemska ima najviše stopu aktivnosti kod muškaraca, a time i potencijal za najmanje rodne razlike, tri zemlje koje nisu tako dobro plasirane - Slovenija, Portugal i Danska - imaju niži stupanje rodno uvjetovanih razlika u stopama aktivnosti;

• Grčka i Italija imaju najveće rodne razlike, iako Grčka ima iznadprosječnu stopu aktivnosti kod muškaraca u odnosu na EU-27, dok je u Italiji ta stopa niža od prosjeka;

• Hrvatska, koja ima najnižu stopu aktivnosti kod muškaraca, ima slične rodne razlike kao i EU-27, Mađarska, Poljska i Austrija; i

• Vremenske promjene stopa aktivnosti znatno su manje nego kod stopa nezaposlenosti (kao što ćemo vidjeti), iako postoji opća tendencija prema manjem smanjivanju razlika u stopama aktivnosti tijekom vremena u gotovo svim odabranim zemljama.



Slika 1: Razlike u stopama aktivnosti kod stanovništva radne dobi, 15-64

Izvor: Crostat8

Viša stopa aktivnosti općenito je preduvjet za smanjenje rodnih razlika. Ako nema povećanja ponude ženske radne snage, stope zaposlenosti kod žena ne mogu porasti, a položaj žena ostaje nepovoljniji od položaja muškaraca, koji su zbog brojnih i često vrlo složenih razloga skloniji ekonomskoj aktivnosti.

Razlike prema spolu s obzirom na stopu zaposlenosti. Najvažniji je pokazatelj položaja tržišta rada stopa zaposlenosti9.

Usporedba broja osoba koje rade i broja onih koji čine određenu demografsku kategoriju, odnosno stanovništvo radne dobi, predstavlja možda najvažnije mjerilo rodno uvjetovanog uspjeha na tržištu rada. Kod ovog pokazatelja u pravilu dolazi do većih rodnih razlika, budući da je on mnogostruki odraz položaja žena na tržištu rada u odnosu na muškarce. Sasvim je drugo pitanje, pak, kakve vrste poslova žene imaju u odnosu na muškarce i kolike su razlike u plaći žena i muškaraca kod istog tipa posla.

Na Slici 2. prikazane su stope zaposlenosti žena i muškaraca, i to na isti način kao u prethodnom primjeru. Zemlje su poredane prema stopi aktivnosti kod muškaraca 2009. godine, a visina pojedinog stupca označava stupanj rodnih razlika kod ovog pokazatelja.

8 Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 – Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 9 Stopa zaposlenosti određuje se kao broj zaposlenih u odnosu na ukupan broj osoba radne dobi unutar određene dobne skupine. Ovdje u svrhu usporedbu koristima dobnu skupinu 15+.



Slika 2: Rodno uvjetovane razlike u stopama zaposlenosti stanovništva radne dobi, 15-64

Izvor: Crostat10

Kao i u prethodnom primjeru, najviša stopa zaposlenosti kod muškaraca 2009. godine zabilježena je u Nizozemskoj, dok je najniža bila u Mađarskoj, tako da se te dvije zemlje nalaze na dva suprotna kraja Slike 2. Najvišu stopu zaposlenosti muškaraca i najmanju razliku nalazimo u Danskoj. Slovenija je primjer države s iznadprosječnom stopom zaposlenosti muškaraca i malom razlikom s obzirom na spol. Njemačka se nalazi na trećem mjestu. Hrvatska, s drugom najnižom stopom zaposlenosti muškaraca, u prilično je dobroj situaciji s obzirom na razliku po spolu budući da je on na istoj općoj razini kao i u državama EU-27, EU-25 te neznatno niži od onoga u Austriji, koja ima treću najvišu stopu zaposlenosti muškaraca11.

Razlike prema spolu s obzirom na stopu nezaposlenosti: Stopa nezaposlenosti je politički najosjetljiviji pokazatelj koji najčešće predstavlja glavni razlog za uvođenje mjera aktivne politike zapošljavanja. Na Slici 3. možemo vidjeti razlike u stopama nezaposlenosti kod žena i muškaraca u odabranim zemljama u razdoblju od tri godine12. To razdoblje uključuje vrijeme dobrih gospodarskih rezultata 2008. godine, ali i početak ozbiljne recesije 2009. godine.

10 Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 – Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 11 Najviše stope zaposlenosti 2009. godine zabilježene su u Nizozemskoj (82,4%), Danskoj (78,3) i Austriji (76,9%), dok Hrvatska bilježi tek 62,4%.

12 Neke zemlje, poput Nizozemske i Danske, uključene su zbog veličine i otvorenosti svojih gospodarstava, koja se mogu usporediti s hrvatskim. Uključene su i neke nove zemlje članice, i to zbog istog tranzicijskog puta koji su morale prijeći kao i Hrvatska, kao i najčešći hrvatski trgovinski partneri ‐ Njemačka, Italija i Austrija.



Slika 3: Razlike u stopama nezaposlenosti žena i muškaraca, 2007. - 2009.

Izvor: Crostat13

Odabrane države poredane su na temelju stope nezaposlenosti muškaraca u 2009. od najniže prema najvišoj. Stoga je Nizozemska na prvom mjestu, budući da ima najnižu stopu nezaposlenosti muškaraca, dok se Slovačka nalazi na posljednjem mjestu s najvišom stopom nezaposlenosti muškaraca te godine14. To nam omogućava da otkrijemo koliko su se žene, u smislu stope nezaposlenosti, približile položaju muškaraca na tržištu rada. Države koje imaju vrlo niske stope nezaposlenosti muškaraca time pokazuju da je potražnja za radom općenito visoka te da bi i žene mogle to jednako dobro iskoristiti kao i muškarci. Iz navedenog proizlazi da bi Nizozemska trebala imati najmanju razliku prema spolu, dok bi Slovačka trebala imati najveću razliku. Međutim, navedeno nije točno. Njemačka, koja ima najmanju razliku prema spolu i višu stopu nezaposlenosti muškaraca nego žena, tek je na 9. mjestu među odabranim državama s obzirom na razinu stope nezaposlenosti muškaraca.

To znači da su dostupne mogućnosti zapošljavanja žene bolje iskoristile od muškaraca. Obrnut je slučaj u Grčkoj, gdje je stopa nezaposlenosti kod muškaraca niža od njemačke, ali su rodno uvjetovane razlike u stopi nezaposlenosti gotovo dvostruko veće nego u Slovačkoj, koja je zabilježila najvišu stopu nezaposlenosti.

Stopa nezaposlenosti muškaraca u Hrvatskoj u 2009. bila je nešto niža od one u državama EU-27. Ipak, razlika prema spolu s obzirom na nezaposlenost bila je dvostruko veća od one u državama EU-27. To, međutim, nije ništa neobično, s obzirom na to da su zemlje s nižom

13 Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 – Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 14 Razlog zašto je za pregled stope nezaposlenosti kod muškaraca odabrana 2009. godina je u dobro poznatoj činjenici da muškarci u prosjeku imaju niže stope nezaposlenosti od žena. To se onda može iskoristiti kao referentna vrijednost za stope nezaposlenosti koje trebaju dostići žene.



stopom nezaposlenosti muškaraca, poput Italije, imale gotovo identične rodno uvjetovane razlike u stopi nezaposlenosti.

Na Slici 3. možemo uočiti još nekoliko zanimljivih stvari:

• Unatoč recesiji krajem razdoblja, u svim uključenim zemljama od 2007. do 2009. je došlo do smanjivanja razlika, što ukazuje na to da su muškarci bili više pogođeni recesijom od žena;

• U nekim zemljama, poput Hrvatske, Danske, Poljske i Slovačke, od 2007. do 2008. je došlo do povećanja razlika, da bi se one 2009. ponovno smanjile; i

• Stopa smanjivanja razlika bila je vrlo neujednačena; najprimjetnija je bila u Danskoj, Sloveniji, Austriji i Češkoj, a najmanja u zemljama koje nisu ni imale velike rodne razlike.

Ukratko, u usporedbi s drugim uključenim zemljama članicama EU, Hrvatska ima niske stope aktivnosti i zaposlenosti, te relativno visoku stopu nezaposlenosti muškaraca. Kao što smo mogli vidjeti, kad se pokazatelji tržišta rada kod muškaraca koriste kao vrijednosti za određivanje pokazatelja kod žena, i kad se zemlje prema pokazateljima kod muškaraca za 2009. godinu poredaju od najviših do najnižih, Hrvatska se kod sva tri pokazatelja redovito nalazi na jednom od posljednja dva mjesta. Posljednja je prema stopama aktivnosti i nezaposlenosti te pretposljednja prema stopi zaposlenosti. S obzirom na takvu relativno nisku vrijednosti u odnosu na druge zemlje članice EU, rodne razlike kod svakog su pokazatelja prosječne ili čak ispod prosjeka. Dakle, ima zemalja članica EU koje imaju bolje pokazatelje tržišta rada kod muškaraca u sva tri slučaja, no u sva tri slučaja imaju i veće rodne razlike.

5.2. Opće karakteristike tržišta rada u Hrvatskoj s obzirom na spol U 2009. u Hrvatskoj je bilo 1.385.000 radno sposobnih žena, što predstavlja maksimalni okvir za formiranje ponude ženske radne snage. U isto je vrijeme bilo 1.347.000 radno sposobnih muškaraca, odnosno 103 radno sposobne žene na 100 radno sposobnih muškaraca. Navedeni veći broj žena preslika je demografskog stanja, koje se, pak, ne reflektira pozitivno na položaj žena na tržištu rada.

Prevladavajuća mjera aktivnosti radno sposobnog stanovništva je stopa aktivnosti ili stopa aktivnosti koja pokazuje broj osoba u dobi između 15 i 64 koji su spremne raditi u bilo kojem trenutku, bez obzira jesu li ili nisu zaposlene, te tako čine radnu snagu. U 2009. bilo je 792.000 žena u radnoj snazi, što je tek 58,8 % i predstavlja stopu ekonomske aktivnosti žena.

Položaj prema aktivnosti po spolu: Postoje značajne razlike prema spolu u položaju prema aktivnosti radno sposobnog stanovništva (dobna skupina od 15 do 64 godine). Jasno, najveća razlika između muškaraca i žena odnosi se na vezu između aktivnosti i neaktivnosti. Dok je samo 32 % muškaraca neaktivno, 43 % radno sposobnih žena ima isti status. S druge strane, u navedenoj dobnoj skupini ima više zaposlenih muškaraca nego žena. Iako ima više nezaposlenih žena, udio nezaposlenih muškaraca u skupini aktivnih muškaraca i udio nezaposlenih žena u skupini aktivnih žena jednak je i iznosi 6%.

Razlike u zaposlenosti prema spolu: U 2000. godini bilo je zaposleno više od 73 % muškaraca i 75 % žena, a navedeni su udjeli narasli na 77,4 %, odnosno 79,7 % u 2008. godini. Oko četvrtine zaposlenih muškaraca i 15,4 % zaposlenih žena bili su samozaposleni.



Navedeni su se udjeli smanjili kod muškaraca te neznatno porasli na 16,7 % kod žena u 2008. godini. Neplaćeni obiteljski radnici bili su najmanje brojni među zaposlenima, ali je u navedenoj kategoriji velika razlika s obzirom na spol budući da je samo 2,4 % muškaraca i 9,6 % žena bilo u toj kategoriji 2000. godine. Od tada razlika između muškaraca i žena i dalje postoji, ali su oba udjela značajno pala – za polovicu kod muškaraca i skoro trostruko kod žena.

Kada promatramo javni i privatni sektor možemo vidjeti da se udio zaposlenika u privatnom sektoru povećao za 51,4 % među zaposlenim muškarcima i za 49,3 % među zaposlenim ženama. U isto vrijeme dogodio se pad od 28,1 % u udjelu zaposlenih u javnom sektoru te sličan pad od 20,5 % među ženama zaposlenim u javnom sektoru. Navedeno je u skladu s procesom privatizacije, kao i politikom smanjivanja broja zaposlenih u javnim poduzećima.

Još jedno interesantno obilježje je rastuća važnost samozaposlenih žena. I dok je vidljiv značajan pad udjela samozaposlenih poljoprivrednika za 27,4 % u ukupnom broju zaposlenih muškaraca, kod žena vlasnica farmi vidljiva je suprotna tendencija, odnosno rast udjela od 30,8 %. Navedeno nije slučaj kod obrtnika i vlasnika firmi gdje je udio žena pao, a udio muškaraca narastao.

Obrazovanje i spol: U Hrvatskoj neaktivni muškarci imaju najniži stupanj obrazovanja: 42 % neaktivnih muškaraca ima osnovnoškolsko obrazovanje ili niže, 28 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 14,7 % ima četverogodišnju strukovnu školu te 9,9 % ima. S druge strane, samo 16,1 % zaposlenih muškaraca ima osnovnoškolsko obrazovanje, 41,4 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 23,8 % ima četverogodišnju strukovnu školu te 16,6 % ima Kod žena je situacija jednaka, jedino su brojke znatno ekstremnije – čak 60,5 % neaktivnih žena ima osnovnu školu ili niže. Među zaposlenim ženama njih samo 20,7 % ima osnovnoškolsko obrazovanje, 22,3 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 30,1 % ima četverogodišnju strukovnu školu te čak 22,8% ima više ili visoko obrazovanje, u usporedbi sa samo 16,6 % zaposlenih muškaraca. Jedna od najvažnijih odrednica aktivnosti s obzirom na spol i obrazovanja jest dob. Žene u dobnoj skupini između 50 i 64 godine imaju visok postotak osnovnoškolskog obrazovanja, dok je u dobnoj skupini između 25 i 49 godina taj postotak 18,9 %, što je neznatno više od 16,2 % kod muškaraca. Međutim, ono što treba naglasiti kod ove skupine jest da u starijoj dobnoj skupini muškarci imaju samo 23,9 % osoba s osnovnoškolskim obrazovanjem, dok je taj postotak kod žena skoro dvostruki i iznosi 41,5 %. Stoga je niži stupanj obrazovanja posebnost starijih žena. Razlike u obrazovanosti prema spolu osoba iste dobi manje su nego razlike u obrazovanosti žena iz različitih dobnih skupina.

5.3. Ekonomska aktivnost prema spolu

Stope ekonomske aktivnosti mladih žena i muškaraca u dobi od 15 do 19 godina vrlo su slične i niske, što je očekivano budući da mlade žene i muškarci u toj dobi još uvijek pohađaju školu. Najveća stopa ekonomske aktivnosti s obzirom na dob nalazi se među muškarcima od 30 do 34 godine te među ženama između 35 i 39 godina. Stopa aktivnosti žena u dobi od 55-59 godina i muškaraca u dobi od 60-64 godine značajno je niža od prosječne zbog ulaska dijela skupina u dob kada se odlazi u mirovinu.

Skoro svi neaktivni muškarci i žene u dobnim skupinama od 15 do 19 te 20 do 24 učenici su i studenti. U dobnoj skupini između 25 i 29 godina vidljivo je da su većina muškaraca



studenti, a ostali ili nisu sposobni za rad ili su sposobni za rad, ali su nezaposleni15, dok su u istoj dobnoj skupini većina žena također studentice, ali su ostale domaćice, sposobne za rad ali ne rade. U dobnoj skupini od 30 do 34 godina većina je muškaraca sposobna za rad, ali ne rade ili nisu sposobni za rad, dok su većina žena domaćice ili sposobne za rad, ali ne rade. U sljedećoj dobnoj skupini od 35 do 54 godine većina su neaktivnih muškaraca umirovljenici, dok su većina žena domaćice. Također je važno naglasiti da je u svim navedenim dobnim skupinama mnogo više žena koje su sposobne za rad, ali ne rade, u usporedbi s muškarcima. U dobnoj skupini između 55 i 64 godine i među ženama i među muškarcima prevladavaju umirovljenici.

5.3.1. Ekonomska aktivnost prema godinama obrazovanja, dobi i položaju prema aktivnosti

Promatrajući muškarce i žene u Hrvatskoj 2008. godine prema prosječnom broju godina obrazovanja i položaju prema aktivnosti vidljivo je da u prosjeku zaposlene i nezaposlene žene imaju 3 do 4 mjeseca duže obrazovanje nego muškarci, dok neaktivne žene imaju 2 mjeseca kraće obrazovanje nego muškarci. Iz navedenog je vidljivo da je položaj aktivnosti blisko povezan s trajanjem obrazovanja.

Stupanj obrazovanja snažno utječe na ekonomsko aktivnost muškaraca i žena. Stope ekoninske aktivnosti imaju tendenciju rasta s višim obrazovnim postignućem tako da muškarci i žene s fakultetskim diplomama i višim stupnjevima obrazovanja imaju najviše stope aktivnosti. Jaz u ekonomskoj aktivnosti između muškaraca i žena i dalje postoji, ali se vidljivo smanjuje s rastom obrazovnog postignuća, što ukazuje da je stupanj obrazovanja vrlo snažna odrednica ekonomske aktivnosti žena.

5.3.2. Ekonomska aktivnost i odgoj djece

Promatramo stope ekonomske aktivnosti muškaraca i žena dobne skupine između 20 i 40 godina prema ukupnom broju djece u Hrvatskoj 2008. godine. Ova je dobna skupina odabrana iz jednostavnog razloga – većina ljudi postaje roditeljima u navedenoj dobi, a kategorija ljudi bez djece odabrana je kao kontrolna skupina prilikom mjerenja utjecaja roditeljstva na aktivnost u radnoj snazi. Čini se da je ekonomska aktivnost žena niža od aktivnosti muškaraca u svim kategorijama. Naša kontrolna skupina ljudi bez djece pokazuje da je ekonomska aktivnost muškaraca i žena bez djece niža od ekonomske aktivnosti ostalih kategorija i iznosi 79 % u odnosu na 63 %. Što se tiče ostalih kategorija, vidljivo je da je 93 % muškaraca s jednim djetetom ekonomsko aktivnih u usporedbi s 85 % žena, 94 % muškaraca s dvoje djece u usporedbi s 84 % žena te 92 % muškaraca s troje ili više djece u usporedbi sa 67 % žena.

Primjećujemo da ekonomska aktivnost muškaraca kad postanu roditelji ostaje više ili manje ista, dok ekonomska aktivnost žena s troje ili više djece značajno opada u usporedbi s ostalim ženama. Dakle, prisutnost djece različito utječe na muškarce i žene.

Također možemo analizirati ekonomsku aktivnost prema spolu prema broju djece za dobnu skupinu između 15 i 64 godine te uzeti u obzir samo djecu mlađu od 15 godina umjesto ukupnog broja djece. Stopa ekonomske aktivnosti muškaraca s jednim djetetom varira od 85 do 95% i najviša je kod muškaraca koji imaju jedno dijete do 2 godine starosti. U isto vrijeme, stopa ekonomske aktivnosti žena s jednim djetetom varira između 78 i 83 posto i

15 Osobe koje su neaktivne, ali sposobne za rad, često su obeshrabreni radnici koji su prestali aktivno tražiti zaposlenje. U gospodarstvima gdje je potražnja za radnom snagom relativno mala mnogi mladi ljudi također odgađaju ulazak na tržište rada produžavanjem svog obrazovanja.



najniža je kod žena koje imaju novorođenčad. Navedeno dovodi do zaključka da prvorođeno dijete ima tendenciju povećati stopu aktivacije muškaraca i sniziti stopu aktivacije žena.

Ekonomska aktivnost muškaraca s dvoje djece varira između 87 i 99 posto i ponovno je najviša kod muškaraca s vrlo malom djecom. Ekonomska aktivnost žena s dvoje djece varira između 80 i 86% i u prosjeku je najviša u usporedbi sa ženama s manjim ili većim brojem djece, ali nema vidljive poveznice njihove aktivnosti s dobi najmlađeg djeteta.

Ekonomska aktivnost muškaraca s troje ili više djece kreće se oko 87 do 90 posto i najviša je kod muškaraca koji imaju djecu do 2 godine starosti. U isto vrijeme, ekonomska aktivnost žena s troje ili više djece kreće se od 59 do 70 posto i raste s dobi najmlađeg djeteta.

5.4. Zaposlene žene

Kategorija zaposlenih žena vrlo je heterogena. Sastoji se od žena koje rade kod poslodavaca, bez obzira na vrstu vlasništva tvrtke, vrstu ugovora o radu (na određeno ili neodređeno), formalni ili neformalni status zaposlenja, žena poduzetnica ili samozaposlenih žena, kao i onih angažiranih u obiteljskim tvrtkama ili poljoprivrednim gospodarstvima, kao takozvanih pomažući članovi kućanstva itd.

5.4.1. Žene zaposlene u formalnom sektoru

Pristup žena zapošljavanju je teži zbog percepcije potencijalnih poslodavaca da žene imaju obiteljskih obaveza. Bez obzira na to, zaposlenik je i dalje najčešći oblik položaja u zaposlenosti među zaposlenim muškarcima i ženama. Više od 75 % žena bile su zaposlenice 2000. godine, a taj je udio narastao na 79,7 % u 2008.

Prema podacima Eurostata stopa zaposlenosti u dobnoj skupini od 15 do 64 godine pala je s 57,8 % u 2008. na 56,6 % u 2009. godini. Podaci o registriranoj zaposlenosti, dobiveni od Državnog zavoda za statistiku, potvrđuju značajne promjene u trendovima zapošljavanja. Broj osoba u registriranoj zaposlenosti na kraju prosinca 2009. bio je 6,1 % niži nego istog mjeseca prethodne godine. Tijekom samo jedne godine izgubljeno je skoro 94 000 radnih mjesta. Broj zaposlenih muškaraca pao je za 6,9 %, a broj zaposlenih žena za 5 %.

U prosincu 2010. broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su 524.229 bile žene.

5.4.1.1. Zapošljavanje prema sektoru gospodarske djelatnosti

U 2008. godini muškarci su bili značajnije zastupljeni u proizvodnji, građevinarstvu, prometu i skladištenju: 46 % muškaraca radilo je u navedenim sektorima u usporedbi s 20 % žena. Za razliku od navedenog, žene su se značajno lakše zapošljavale u veleprodaji, maloprodaji, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi: 38 % žena bilo je u navedenim sektorima u 2008. u usporedbi sa 17 % muškaraca. U prosincu 2010. godine, broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su 524.229 bile žene. U usporedbi s 2008. godinom, 46,6 % svih zaposlenih žena radilo je u sljedećim sektorima: veleprodaja i maloprodaja (99.882), obrazovanje (80.596), i zdravstvo i socijalna skrb (63.703). 2010. godine u ovim je sektorima bilo zaposleno 21,1 % muškaraca16.

Analiza distribucije muškaraca i žena po sektorima gospodarske djelatnosti pokazuje da su žene zastupljenije u javnom sektoru, poput obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, što

16 Crostat, Izvještaj br. 9.2.1/12, Osobe na plaćenim poslovima prema djelatnostima, prosinac 2010., Zagreb 28. siječnja 2011.



ukazuje da su žene sklonije zanimanjima koja im omogućavaju ne samo sigurnost, nego i više vremena za brigu o obitelji.

5.4.1.2. Stope zaposlenosti prema spolu i izboru obrazovanja

Ranije navedeni dokazi jasno pokazuju da stupanj obrazovanja ima presudan utjecaj na položaj osobe na tržištu rada. Nadalje, najmanje razlike s obzirom na spol nalaze se na visokim stupnjevima obrazovanja gdje žene često postižu čak i izraženije uspjehe.

Promatrajući izbor obrazovnog područja prema spolu, vidljivo je da većina žena starijih od 15 godina ima tendenciju odabira kvalifikacija iz općih obrazovnih programa. U Hrvatskoj nalazimo dvije vrste takvih obrazovnih programa – osnovnoškolsko obrazovanje ili niže te gimnazija na srednjoškolskoj obrazovnoj razini – oni ne pružaju određeno zanimanje, nego su zamišljeni kao priprema za daljnje obrazovanje. Većina žena starijih od 15 godina, njih 48,9%, ima navedenu vrstu obrazovanja, u usporedbi s 30,79 % muškaraca. Na drugom su mjestu žene koje upisuju programe grupirane pod nazivom društvene znanosti, ekonomija i pravo, dok treće mjesto zauzimaju tehnika, proizvodnja i građevinarstvo. Kod muškaraca posljednja je kategorija najčešća, pri čemu je 40 % svih radno sposobnih muškaraca odabralo navedene obrazovne programe.

Stope zaposlenosti osoba oba spola s kvalifikacijama iz općih programa imaju najniže stope zaposlenosti, pri čemu je stopa zaposlenosti žena ispod 20 %. Na području društvenih znanosti, koje su mnoge žene odabrale, stope zaposlenosti s obzirom na spol vrlo su izjednačene i iznose između 53 % i 54 %. Na trećem najpopularnijem području, primjerice tehnici itd., za koje se odlučuje mnogo muškaraca, ali i žena, stopa zaposlenosti žena iznosi 52,3 %, a muškaraca 62,5 %. Znatno više stope zaposlenosti uobičajene su za neke od rjeđih obrazovnih programa, poput matematike i statistike, gdje posebno žene imaju visoku stopu zaposlenosti u iznosu od 89,5 %, pri čemu značajno nadilaze svoje muške kolege. Međutim, broj radno sposobnih osoba s navedenim kvalifikacijama zaista je malen. Žene s kvalifikacijama iz bioloških znanosti, informatike, zdravstva i socijalne skrbi, stranih jezika, obrazovanja i korištenja računala imaju višu stopu zaposlenosti od muškaraca. Međutim, najveći broj zaposlenih žena ima stope zaposlenosti niže nego kod muškaraca, što je osobito prisutno kod većine žena sa završenim općim obrazovnim programima, odnosno gimnazijskim obrazovanjem koje pojedinca ne priprema za tržište rada.

5.4.1.3. Plaće

Hrvatska kao postsocijalistička država dijeli mnoge karakteristike tržišta rada s ostalim državama srednje i istočne Europe. Stoga ne iznenađuje da je jaz u plaćama prema spolu relativno nizak. Prosječna mjesečna plaća žena bila je 11 % niža od iste muškaraca u 2008., što je jedan od najnižih jazova u Europi, čak jedan od najnižih među bivšim socijalističkim državama.

Plaće s obzirom na stupanj obrazovanja: zarade žena u svim obrazovnim kategorijama niže su od onih muškaraca, osim medijana zarade u kategoriji nefakultetskog obrazovanja. Vidljivo je da jaz u plaćama prema spolu ima tendenciju pada s porastom stupnja obrazovanja. Budući da smo ranije vidjeli da veći udio žena, posebno starijih, ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, prisutnost nejednakosti u plaćama s obzirom na spol mora biti prilično visoka. S druge strane, učestalost žena s 1-3 godine srednjoškolskog obrazovanja znatno je niža nego kod muškaraca, te stoga navedeni jaz u plaćama (plaće žena iznose 76 % plaća muškaraca) neće imati veliki utjecaj na položaj žena na tržištu rada.

Plaće s obzirom na godine: zarade žena svih dobnih skupina, osim medijana zarada dobne skupine od 55 do 64 godine, niže su od onih kod muškaraca. Jaz u plaći prema spolu



najveći je u dobnoj skupini od 25 do 34 godine. Kod muškaraca se primjećuje trend oštrog rasta plaća u dobnoj skupini od 35 do 44 godine, dok su žene na vrhuncu između 25 i 34 godine na nižoj razini plaća, nakon čega rast plaća stagnira kod oba spola te ponovo raste tek u dobnoj skupini između 55 i 64 godine.

Plaće prema zanimanjima: Skupine zanimanja predstavljaju različit sadržaj poslova, ali i različite razine složenosti. Obično, ali ne uvijek, stupanj obrazovanja povezan je s navedenom složenošću, što znači da osobe trebaju više kvalifikacije da bi obavljale složenije poslove. Navedeno se možda ne odnosi na menadžerska zanimanja budući da svi direktori, čak i malih tvrtki, potpadaju pod ovu kategoriju, iako možda nemaju visok stupanj obrazovanja za obavljanje navedenih poslova do prilično visokih standarda. Poduzetničke vještine često se ne uče u školi, ali su presudne za dobro upravljanje, posebno u slučaju malih i srednjih poduzetnika. U ovoj kategoriji, za razliku od svih ostalih, ne nalazimo jaz u plaći, a žene i muškarci se čine jednakima kada se nalaze na upravljačkim pozicijama. Također su vrlo blizu u kategoriji stručnjaka, tehničara i službenika. Ispod navedene razine jaz u plaći postaje značajan i varira između 60 % kod poljoprivrednih zanimanja do 83 % kod osnovnih zanimanja.

5.4.1.4. Ugovori

Zakonske odredbe o zaštiti radnih mjesta do nedavno su u Hrvatskoj bile vrlo stroge. Zakon o radu izmijenjen je 2010. godine s ciljem povećanja fleksibilnosti tržišta rada. Indeks zakonske zaštite zaposlenja je smanjen kao rezultat tih promjena, ali i dalje ostaje iznad razine EU-a.

Udio zaposlenika s ugovorima na određeno vrijeme u Hrvatskoj usporediv je s EU-om te navedena vrsta zaposlenja prevladava među novozaposlenima. Od ukupnog broja zaposlenih udio zaposlenih na određeno vrijeme nije se značajno promijenio, samo je neznatno pao s 12,1 % u 2008. na 11,6 % u 2009 godini. Navedeni je udio niži nego u EU, gdje je iznosio 14,1 % u 2009. godini. Što se tiče udjela zaposlenih koji rade kraće od punog radnog vremena, on se povećao s 8,8 % u 2008. na 9,0 % u 2009. godini, što je neznatna promjena. Navedeni je udio ponovo znatno niži nego u EU, gdje je iznosio 18,2 % u 2009. godini, posebno kad se radi o zaposlenim ženama – 9,1 % u usporedbi s 30,9 %. Jedan od razloga za takvu situaciju vjerojatno je razlika između visine stvarnih plaća u Hrvatskoj i EU. Kao i u EU, rad kraći od punog radnog vremena pretežno je pojava među ženama. Pronalaženje načina za povećanje zapošljavanja u vremenu kraćem od punog radnog vremena bez smanjivanja rada na puno radno vrijeme treba biti tema buduće politike zapošljavanja.

5.4.1.5. Diskriminacija na razgovoru za posao i na radnom mjestu

Rasprave na sastancima ciljne skupine, koje su potvrdile analize navedene u ovoj studiji, ukazuju da postoje mnoge situacije gdje poslodavci, prije svega vlasnici malih i srednjih tvrtki, ne poštuju zakonske odredbe ili svoje obaveze prema zaposlenicima u smislu njihovih radničkih prava. I muškarci i žene izloženi su navedenim nepovoljnim uvjetima. Međutim, opće je uvjerenje da su žene, na različite načine, više izložene nepovoljnom tretmanu na radnom mjestu nego muškarci. Jedan je od značajnijih problema kod zaposlenih žena njihovo nedovoljno poznavanje vlastitih radničkih prava. Poslodavci često propuštaju obavijestiti zaposlenike o njihovim pravima i obavezama te često krše svoje obaveze ostvarivanja radničkih prava propisanih zakonom.



U travnju 2010. izrađena je studija „Rasprostranjenost i priroda diskriminacije na hrvatskom tržištu rada“ na temelju opsežnog istraživanja u Hrvatskoj. Provedena su dva terenska istraživanja – anketa među nezaposlenima i anketa među poslodavcima – i na temelju njihovih rezultata i drugih podataka partneri u projektu pokušali su ustanoviti stanje diskriminacije na hrvatskom tržištu rada s obzirom na spol, dob, invaliditet, nacionalnu pripadnost te vjersku i spolnu orijentaciju.

Rezultati projekta ukazuju na razmjerno slabo razumijevanje i od strane poslodavaca i od strane nezaposlenih pojma diskriminacije, kao i relevantnih zakona i institucija te prava potencijalnih žrtava diskriminacije. Ostali su ključni rezultati izvještaja:

• Nezaposleni i poslodavci smatraju da je na tržištu rada od šest razloga za diskriminaciju navedenih u anketi najraširenija diskriminacija prema dobi. 62 % nezaposlenih i 66% poslodavaca smatraju da je dobna diskriminacija snažno ili prilično raširena na hrvatskom tržištu rada. Slijedi diskriminacija s obzirom na invaliditet – 51 % nezaposlenih i 65 % poslodavaca smatra je raširenom te diskriminacija s obzirom na spol (49 % nezaposlenih i 57 % poslodavaca smatra je raširenom).

• Od različitih aspekata tržišta rada, nezaposleni i poslodavci smatraju da je diskriminacija najraširenija tijekom postupka zapošljavanja, zatim, u manjoj mjeri, u osiguravanju jednakih mogućnosti za zaradu i napredovanje na radnom mjestu.

5.4.2. Žene poduzetnice u Hrvatskoj

Broj žena poduzetnica u posljednjih se šest godina povećao tri puta. Krajem 2008. bilo je 20.696 žena poduzetnica koje su zapošljavale 127.800 zaposlenika, ostvarile prihod od 76 milijardi kuna te dobit od 2,1 milijardu kuna. Hrvatska sudjeluje u istraživanju Praćenje globalnog poduzetništva (Global Entrepreneurship Monitor GEM) od 2002. godine. U 2007. godini muškarci su imali veću vjerojatnost uključivanja u poduzetničke aktivnosti od žena. Istraživanje GEM navodi da, usprkos brojnim inicijativama za promicanje poduzetništva, hrvatsko društvo još uvijek ne djeluje kao poduzetničko društvo te je potrebno poduzeti mnogo toga da bi se stvorila povoljna poduzetnička klima. Osim navedenog, mnoga druga istraživanja navode različite prepreke za razvoj poduzetništva i rast malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj. Kako bismo pružili što sustavniji pregled prepreka za žensko poduzetništvo, podijelili smo ih na četiri područja:

• socijalne prepreke: manjak samopouzdanja, manjak vizije i aspiracija, manjak spremnosti na akciju, manjak hrabrosti, nespremnost na rizik;

• obrazovanje i vještine: manjak odgovarajućih poduzetničkih vještina i kvalifikacija;

• okruženje: administrativni su postupci složeni, financijska je potpora implementacije različitih programa razvoja poduzetništva od strane države nestabilna, negativna medijska prezentacija poduzetništva u društvu, nedovoljno promicanje pozitivnih primjera i dobre prakse, nedovoljna suradnja između različitih institucija, nedovoljna ili nekvalitetna poslovna infrastruktura (inkubatori, tehnološki centri, itd.);

• financijske prepreke: manjak početnog kapitala i ostalih izvora financiranja pokretanja poslovanja, neodgovarajuće informacije o postojećim državnim financijskim potporama, slaba ponuda poduzetničkog kapitala, nepovoljan sustav oporezivanja, neprimjeren odnos banaka prema malim poduzetnicima.



5.4.3. Žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji

Prema Državnom zavodu za statistiku, neformalna ekonomija čini od oko 10 do 15 posto BDP-a u Hrvatskoj. Neformalna je ekonomija jedini izvor prihoda za niz socijalnih skupina s manjim osobnim ili obiteljskim prihodom – umirovljenike, korisnike naknada za nezaposlene ili korisnike socijalne pomoći. Navedene skupine koriste neformalnu ekonomiju za povećanje svojih prihoda. Pretpostavlja se da nezaposleni nemaju mnogo prednosti čak ni u neformalnoj ekonomiji – njihova znanja i vještine ne mogu im osigurati zaposlenje u formalnoj ekonomiji, što ih čini relativno neprivlačnima i u neformalnoj ekonomiji.

5.4.3.1. Registrirane nezaposlene osobe koje rade

Više muškaraca nego žena aktivno traži posao. Međutim, kada se govori o ekonomskoj aktivnosti i prihvaćanju zaposlenja od strane registriranih nezaposlenih osoba, mnogo je više jednakosti među spolovima. Ponovno su starije dobne skupine najčešće angažirane u ekonomskim aktivnostima pa je zanimljivo promatrati status zaposlenosti kao i ostale radne karakteristike.

Na temelju podataka iz 2008. godine znamo da oko 38.000 registriranih nezaposlenih osoba radi, od čega je 46,5 % žena. Većina su žena i muškaraca poljoprivrednici koji rade na vlastitim farmama ili rade za druge za plaću u naravi. Takvi radnici ne dobivaju financijsku naknadu i nemaju zaradu od svog posla pa se u ovom slučaju radi o uzgoju hrane za vlastite potrebe. Zajedno s neplaćenim obiteljskim radnicima koji ne dobivaju financijsku naknadu, ovi radnici čine 77,1 % muškaraca koji rade i 76,3 % žena koje rade. Pitanje prijavljivanja poljoprivrednika kao nezaposlenih dok u isto vrijeme rade na vlastitoj zemlji ne može se lako riješiti budući da mnogi od navedenih poljoprivrednika imaju niže od prosječnih kvalifikacija i radnog iskustva, što je uglavnom povezano s tradicionalnom poljoprivredom. Navedeni je problem moguće riješiti tako da se komercijalni poljoprivrednici ne prijavljuju kao nezaposleni, posebno ako ostvaruju pravo na poljoprivredne poticaje. Također, postoji problem raspoloživosti za rad, pri čemu poljoprivrednici mogu biti u mogućnosti prihvatiti zaposlenje tijekom zime, dok tijekom ljeta rade, slično kao studenti.

5.5. Nezaposlene žene na evidenciji HZZ-a

5.5.1. Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema Anketi o radnoj snazi

Dva su izvora koji služe kao pokazatelji zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj: registrirana stopa nezaposlenosti koju izračunava Državni zavod za statistiku i Anketa o radnoj snazi (ARS), koju od 1996. godine svake godine provodi Državni zavod za statistiku (DZS). Metodologija ARS-a usklađena je s pravilima i uputama Međunarodne organizacije rada (ILO) i Eurostata. Glavni uzrok razlika između registrirane nezaposlenosti i nezaposlenosti koja se mjeri uz primjenu međunarodnih standarda je nacionalno zakonodavstvo. Dok standardi ILO-a zahtijevaju istovremeno zadovoljavanje triju uvjeta da bi se neka osoba smatrala nezaposlenom (odsustvo rada, aktivno traženje posla i raspoloživost za posao u sljedeća dva tjedna), hrvatski zakoni u pravilu se drže znatno manje strogih kriterija. Registrirana nezaposlenost u Hrvatskoj zato je viša od nezaposlenosti mjerene kriterijima ILO-a.

Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti stanovništva od 15 do 64 godine starosti porasla je s 9,1 % 2009. na 11,8 % 2010. godine. Stopa nezaposlenosti kod muškaraca porasla je s 8,0 % na 11,5 %, dok je stopa nezaposlenosti kod žena porasla s 10,3 % na 12,3 %, što znači da je porast nezaposlenosti kod muškaraca bio viši od porasta nezaposlenosti kod žena.



Ako usporedimo brojke o nezaposlenosti prema spolu iz dvaju izvora od 2004. do 2010. godine, doći ćemo do sljedećih zaključaka:

• Postoje značajne razlike u registriranoj nezaposlenosti između žena i muškaraca, no one se pred kraj ovog razdoblja smanjuju, budući da je recesija snažnije pogodila ‘muške’ sektore;

• Rodne razlike koje pokazuju podaci ARS-a znatno su manje; i

• Razlika između podataka dvaju izvora znatno je manja kod nezaposlenosti muškaraca nego kod nezaposlenosti žena.

Očito je da je broj registriranih nezaposlenih osoba nerealno visok, i to znatno više kod žena nego kod muškaraca. Najveće razlike postoje kod žena starijih od 25 godina, pri čemu je osobito visok broj žena od 25 do 49 godina koje prema međunarodnim standardima nisu nezaposlene. Razlike u broju registriranih nezaposlenih muškaraca i onih koji su nezaposleni i uz primjenu međunarodnih standarda nisu tako velike kao kod žena, osim u najstarijoj skupini, koja, dakako, uključuje veliki broj muškaraca koji zapravo nisu nezaposleni.

Slika 4: Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.-2010.

Izvor: ARS u Hrvatskoj, Crostat

Ima nekoliko faktora koje treba razmotriti da bi se razumjelo ponašanje registriranih nezaposlenih osoba, a posebno žena. Kao prvo, treba se pozabaviti mogućnostima za prijavu u evidenciju nezaposlenih. U Hrvatskoj postoji širok opseg mogućnosti za prijavu u evidenciju nezaposlenih, što je i normalno s obzirom na to da mjere za povećanje sudjelovanja zahtijevaju da se neaktivnim osobama omogući registracija, odnosno ulazak na tržište rada, bez ograničenja.

Postoje dva faktora koji utječu na sklonost osoba prijavljenih u evidenciji nezaposlenih da ostanu registrirane tamo: dostupnost pravih vrsta poslova i/ili dostupnost naknada povezanih s pravima nezaposlenih. Nepostojanje ravnoteže između ponude i potražnje za posljedicu ima dugotrajnu nezaposlenost, osobito kod nekih skupina nezaposlenih. S obzirom na činjenicu da je trajanje prava na naknade kod najvećeg broja nezaposlenih kraće od trajanja njihove nezaposlenosti, prioritet postaje pitanje kako preživjeti u okolnostima koje iz



toga proizlaze. Budući da niska potražnja u sektoru prijavljenog rada mnoge osobe vodi u pravcu dugotrajne nezaposlenosti, niske i neodgovarajuće naknade potiču njihovu aktivaciju u sektoru neprijavljenog rada. Kod žena to, međutim, može značiti više neplaćenog rada, što često ojačava socijalne mreže nužne za preživljavanje onda kad na raspolaganju nema uređenog tržišta rada.

Iako je niska potražnja za radom možda jedna od najvažnijih odrednica dugotrajne nezaposlenosti, postoje još barem dva važna faktora koja treba uzeti u obzir. Prvi je od njih stupanj obrazovanja, čija struktura ne ide na ruku nezaposlenim osobama, s obzirom na to da osobe s nižim kvalifikacijama imaju posebno visok rizik dugotrajne nezaposlenosti.

Drugo, postoji čitav niz beneficija koje su povezane sa statusom prijave na evidenciju nezaposlenih. U Hrvatskoj ima gotovo 20 različitih vrsta naknada na koje je moguće ostvariti pravo prijavom na evidenciju nezaposlenih. Za one koji ne mogu pronaći redovan ili bilo kakav drugi posao te naknade mogu biti vrlo važne. Tako, na primjer, niža cijena javnih dječjih vrtića i besplatan javni prijevoz obiteljima s mlađom djecom predstavljaju značajnu prednost. Treba napomenuti i da svi korisnici socijalne pomoći moraju biti prijavljeni na evidenciji nezaposlenih kako bi ostvarivali pravo na naknadu. Takvih osoba ima između 40 i 50 tisuća. Unutar sfere socijalne skrbi postoje brojni faktori koji funkcioniraju kao prepreke korisnicima socijalne pomoći pri ulasku na tržište rada. Osim obično niže razine vještina i dugotrajne izloženosti nezaposlenosti, te brisanja sa evidencije u slučaju da korisnici socijalne pomoći prihvate poslove od nekoliko mjeseci, što je obično jedina vrsta posla koju mogu očekivati, predstoji im nekoliko mjeseci birokratske procedure da bi ponovno dokazali dohodovni cenzus i ostvarili pravo na socijalnu pomoć. To je velika prepreka njihovoj aktivaciji i često siromašnije obitelji gura još dublje u siromaštvo.

Kod žena u dobi za rađanje najvažniji je razlog za prijavu na evidenciju nezaposlenih porodiljna naknada, odnosno još nekoliko naknada povezanih s rađanjem. Ta populacijska mjera potpuno je krivo smještena u područje rada, što dovodi do paradoksalne situacije da su žene motivirane da se prijave na evidenciju nezaposlenih onda kad žele rađati djecu! U početku provedbe ove mjere žene su čak morale biti prijavljene na evidenciji nezaposlenih najmanje 6 mjeseci. Danas je sve što trebaju učiniti jednom se prijaviti i ostvariti pravo na porodiljnu naknadu, nakon čega ih se uklanja iz evidencije kao nesposobne za rad. Sve se tako svodi na iskorištavanje administrativnih kapaciteta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i utjecaj na statističke podatke o priljevu i odljevu s evidencije nezaposlenih osoba.

5.5.2. Osnovna obilježja žena prijavljenih na evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Premda posljednjih godina (2008. - 2010.) na evidenciji nezaposlenih HZZ-a prevladavaju žene, u posljednje dvije godine zabilježen je veći postotni porast nezaposlenosti kod muškaraca. Žene se nalaze u opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti češće nego muškarci, uzrok čega je relativno manja fluktuacija nezaposlenosti kod žena. Prema podacima HZZ-a za 2010. godinu, gotovo 50 % prijavljenih nezaposlenih žena tražilo je posao duže od godinu dana. Najveći udio žena u ukupnom broju nezaposlenih osoba zabilježen je krajem 2010. godine u sljedećim županijama: Splitsko-dalmatinskoj (57,9 %), Zadarskoj (57,1 %) i Primorsko-goranskoj (59,3 %). Očito je riječ o županijama na obali, u kojima se nudi veći broj sezonskih poslova u području usluga smještaja i ugostiteljstva.

Čini se da obrazovanje ne štiti žene od nezaposlenosti. Nezaposlene žene bile su 2010. godine bolje obrazovane od nezaposlenih muškaraca. Gotovo 41 % prijavljenih nezaposlenih žena imalo je barem četiri godine srednjoškolskog, odnosno više ili visoko obrazovanje, dok



se taj broj kod muškaraca kretao oko 30 %. Štoviše, najveći je porast u posljednje dvije godine zabilježen kod nezaposlenih žena s višim i visokim obrazovanjem.

5.5.3. Rezultati ispitivanja nezaposlenih žena prijavljenih na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Ispitivanjem je obuhvaćeno 2945 žena koje su ispunile upitnike u službama HZZ-a širom Hrvatske. Od 3517 podijeljenih upitnika ispunjeno je i predano njih 2982, 37 nije uzeto u obzir, a 2945 je ocijenjeno valjanima. Uzorkom je tako obuhvaćeno 1,96 % prijavljenih nezaposlenih žena, pri čemu je taj postotak među županijama varirao od 1,8 % do 2,4 %.

Dobna i obrazovna struktura uzorka otprilike odražava strukturu ukupne nezaposlene populacije, uz varijaciju od 12 % do 0,1 % u dobnoj strukturi i nešto veće razlike u obrazovnoj strukturi uzorka (najveća je razlika 25 % veći udio žena u uzorku s četverogodišnjim strukovnim obrazovanjem i gimnazijom nego što je to slučaj u ukupnoj populaciji žena).

5.5.3.1. Opće osobine ispitanica – prijavljene nezaposlene žene

Dob i obrazovanje: Među ispitanicama je bilo 14,8 % žena od 15 do 24 godine starosti, 62,3 % žena od 25 do 49 godina starosti i 22,9 % žena preko 50 godina starosti. Velika većina njih ima završenu srednju školu (64 %), dok ih 12 % ima visoko obrazovanje, a 24 % osnovno obrazovanje. Najveći je broj najslabije obrazovanih žena u starijoj dobnoj skupini. Broj žena s osnovnim ili nižim stupnjem obrazovanja povećava se s dobi, dok se broj onih s visokim obrazovanjem s dobi smanjuje. Međutim, i u skupini od 25 do 49 godina može se pronaći značajan broj nezaposlenih žena s visokim obrazovanjem, a može se očekivati da će njihov udio biti velik i kod mlađih generacija žena.

Bračno stanje: Najveći broj ispitanica (62 %) čine udane žene, no i tu postoje razlike između dobnih skupina. Tako je, na primjer, udano svega 17 % žena od 15 do 24 godine, dok taj postotak kod onih preko 50 godina iznosi 78 %. Kod neudanih žena situacija je obratna. Većina njih dolazi iz skupine od 15 do 24 godine, no ipak ima 20 % žena iz skupine od 25 do 49 godina koje nisu udane, dok je neudanih žena iz skupine preko 50 godina svega 5 %. Čini se, isto tako, da je bračni status u negativnoj korelaciji sa stupnjem obrazovanja. Dok je više od 70 % žena s osnovnim obrazovanjem udano, kao i 62 % žena sa srednjim obrazovanjem, svega 46% nezaposlenih žena s visokim obrazovanjem je u braku. Brak obično zahtijeva odvajanje značajnog vremena za obiteljske obaveze kao što su briga za djecu i/ili starije osobe. Očekuje se da će udane žene imati različita radna iskustva od neudanih žena, naprosto zato što su zbog obiteljskih u stanju posvećivati manje vremena radnim obavezama.

Obiteljske obaveze: Manje od polovice žena u uzorku (41,9 %) ima djecu o kojoj brine, i daljnjih 22 % brine o starijim osobama, dok 36 % ispitanica nema osoba koje o njima ovise. Međutim, između ovih skupina postoji određeno preklapanje, budući da neke od žena koje brinu o djeci u isto vrijeme brinu i o starijima. Svega 19,5 % žena ima djecu između 0 i 7 godina starosti, dok 26 % ima djecu između 7 i 15 godina starosti. Velika većina žena koje imaju djecu ispod 7 godina starosti dolaze iz skupine od 25 do 49 godina, dok svega 14,1 % žena iz skupine od 15 do 24 godine ima tu vrstu obaveze, što je u skladu s povećanjem dobi sklapanja braka i dobivanja djece kod mladih ljudi. Kad je riječ o brizi o djeci, daleko najveća odgovornost leži na ženama iz skupine od 25 do 48 godina, dok je briga za starije osobe ravnomjernije podijeljena na njih i žene iz skupine preko 50 godina.

Trajanje nezaposlenosti: U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti kod žena viša nego kod muškaraca. Krenemo li od najdužeg trajanja nezaposlenosti od 5 i više godina, možemo



vidjeti da u ovu skupinu spada 49,4 % žena preko 50 godina, kao i 30,1 % žena od 25 do 49 godina te svega 4,1 % žena od 15 do 24 godine. Žene iz najmlađe dobne skupine najčešće imaju trajanje nezaposlenosti od 3 do 6 mjeseci (27,1 %), odnosno od 1 do 3 godine (26 %). Ukupno gledano, čak 58,1 % žena od 15 do 24 godine imaju trajanje nezaposlenosti kraće od godinu dana. Na drugom kraju spektra, čak 79,2 % ispitanica iz skupine preko 50 godina nezaposleno je u razdoblju dužem od godinu dana. Nažalost, svega 36,6% žena iz primarne dobne skupine od 25 do 49 godina ima trajanje nezaposlenosti do godinu dana, što znači da ih je čak 62,4 % nezaposleno duže od jedne godine.

Možemo zaključiti da se dob nalazi u upravno proporcionalnom odnosu s očekivanim trajanjem nezaposlenosti – što je osoba starija, to je vjerojatnije da će biti duže nezaposlena. Mlade osobe imaju kraća razdoblja trajanja nezaposlenosti, što se može pripisati njihovoj spremnosti da prihvate različite vrste poslova, dok starije osobe nisu tako prilagodljive ili nisu prihvatljive poslodavcima. Dobne skupine pokazuju najveću sličnost pogledamo li trajanje nezaposlenosti od 1 do 3 godine, što ukazuju da negdje u tom razdoblju treba potražiti prosječno trajanje nezaposlenosti. U svim dobnim skupinama najmanji je udio žena koje su nezaposlene u razdoblju od 3 do 5 godina.

Možemo vidjeti da nezaposlene žene starije od 50 godina čine 23 % ukupnog broja žena prijavljenih na evidenciji nezaposlenih. Većina tih žena nezaposlena je duže od godinu dana, za što treba potražiti razloge. Stupanj obrazovanja žena iz ove dobne skupine niži je od prosjeka i ta činjenica može imati utjecaja na postojanje dugih razdoblja nezaposlenosti i prisustva na evidenciji HZZ-a. Ono što više zabrinjava je položaj žena u dobi od 25 do 49 godina, budući da je čak 30,1 % njih nezaposleno duže od 5 godina.

Trajanje zaposlenosti prema dobi i stupnju obrazovanja: Jasno je da trajanje zaposlenosti u bitnoj mjeri ovisi o životnoj dobi, pa mlađe generacije mogu imati tek ograničen broj godina radnog iskustva. Tako najveći broj, odnosno 34,4 % ispitanica iz mlađe dobne skupine ima manje od 6 mjeseci radnog iskustva, dok ih 51,1 % ima manje od godinu dana radnog iskustva. Daljnjih 31,9 % ima 1 do 3 godine radnog iskustva, što znači da 80 % ispitanica iz ove skupine ima manje od 3 godine radnog iskustva, premda su do trenutka provođenja ispitivanja (siječanj 2011.), ovisno o godinama provedenim u obrazovanju, mogle imati od 0 do 9 godina radnog iskustva.

Kod ispitanica iz sljedeće dobne skupine, onih od 25 do 49 godina, njih 55,3 % ima od 3 do 5 godina radnog iskustva, premda su dosad mogle imati od 10 do 34 godine radnog iskustva. Ni to nije osobito ohrabrujući podatak.

Više od 3 godine radnog iskustva ima 80% ispitanica iz dobne skupine preko 50 godina, dok ih 61,7 % ima više od 20 godina radnog iskustva.

Prijašnje radno iskustvo: Većina žena u uzorku ima neko radno iskustvo (89,2 %), no nepostojanje prijašnjeg radnog iskustva najčešće je u dobnoj skupini od 15-24 godine, gdje 35 % mladih žena nema nikakvo takvo iskustvo. S druge strane, samo 3 % žena preko 60 godina nikada nije radilo.

Pogledamo li radno iskustvo onih žena koje su već radile, možemo vidjeti da tek 15 % nezaposlenih žena ima manje od godinu dana radnog iskustva, dok 30,8 % ima 3-5 godina iskustva, isti postotak ima 5-10 godina iskustva, a 19,5 % ima više od 20 godina iskustva. Čini se da nema nikakve razlike između žena s djecom i onih bez djece u smislu radnog iskustva, iako zbog obiteljskih obaveza može biti razlike u načinu na koji traže posao.

Disperzija po stupnjevima obrazovanja pokazuje da je većina žena s osnovnim obrazovanjem (23 %) radila više od 20 godina, što je znatno više nego kod skupina s drugim stupnjevima obrazovanja, tj. kod žena sa srednjim obrazovanjem (19 %) i onih s visokim obrazovanjem



(13 %). Pogledamo li, međutim, trajanje nezaposlenosti kod žena s osnovnim i nižim stupnjem obrazovanja, vidjet ćemo da je njih 45 % nezaposleno preko 5 godina, odnosno da ih je 73 % nezaposleno duže od godinu dana. S druge strane, i oko polovice žena s visokim obrazovanjem ima trajanje nezaposlenosti duže od godinu dana. To ne čudi, budući da je prosječno trajanje nezaposlenosti u Hrvatskoj duže od godinu dana, pa i oni najobrazovaniji mogu biti nezaposleni duže od godinu dana.

Kakav je međusobni odnos zaposlenosti i nezaposlenosti?

U jednom od pitanja u upitniku od ispitanica se tražilo da zbroje trajanje svih svojih dosadašnjih poslova kako bi dobile ukupan broj godina radnog iskustva. Taj je podatak onda iskorišten za usporedbu s trajanjem nezaposlenosti.

Dobna skupina od 15 do 24 godine: Žene iz mlađe dobne skupine mogu imati od 0 do 10 godina aktivnosti na tržištu rada. Najveći dio ispitanica iz ove skupine (35,2 %) nema nikakvo radno iskustvo. Većina ovih žena (54,9 %) su manje od godinu dana nezaposlene, no ima i onih koje su duže nezaposlene - 22,2 % čeka prvi posao od 1 do 3 godine, a daljnjih 17 % nije uspjelo pronaći posao duže od 3 godine. Možemo vidjeti, isto tako, da je 22,5 % nezaposlenih žena iz ove dobne skupine uspjelo prikupiti manje od jedne godine radnog iskustva, dok one najuspješnije među njima s 3 do 5 godina radnog iskustva čine tek 20,7 % ove dobne skupine. To znači da od maksimalno 10 godina mogućeg radnog iskustva najveći dio nezaposlenih žena iz ove dobne skupine nije uspio pronaći nikakav posao, dok je većina ostalih uspjela prikupiti 1 do 5 godina radnog iskustva. Osobito zabrinjava trajanje nezaposlenosti od preko godinu dana kod više od trećine mladih žena u svakoj od kategorija, bez obzira na radno iskustvo.

Kratak pogled na stavove žena iz ove dobne skupine o razlozima njihova ulaska u dugu nezaposlenost ukazuje na tri prevladavajuća mišljenja: 91 od 225 ispitanica (koje su odabrale jedan ili više odgovora) drži da je potražnja za radom preniska; 38 od 225 misli da razlog za to što nisu uspjele pronaći posao leži u činjenici da ne znaju prave ljude (što pokazuje da otvoreni natječaji s jasnim kriterijima nisu uobičajena praksa); 38 od 225 smatra da je glavni razlog za to što nisu pronašle posao njihov nedostatak radnog iskustva (iako su sve imale određeno radno iskustvo, ono očito nije bilo odgovarajuće za dobivanje posla).

Međutim, postoje i neki osobni faktori koji su mogli utjecati na njihovu nezaposlenost. Na primjer, 98 od 225 ispitanica ne bi bilo spremno zbog posla promijeniti mjesto stanovanja. Glavni su navedeni razlozi za to obiteljske obaveze i veze obitelji sa sadašnjim mjestom stanovanja. Većina ispitanica radila je na ugovore na određeno vrijeme, a samo 16% je imalo ugovore na neodređeno vrijeme.

Učestalost kratkotrajnih poslova možda je posljedica potražnje na tržištu rada na određeno vrijeme ili pak svjesnog izbora mladih žena s obzirom na njihovu nespremnost za selidbu i obaveze koje imaju u kućanstvu. To znači da je njihov izbor sužen na potražnju na lokalnom tržištu rada, a možda se radi i o nedostatku vještina kao posljedici obrazovnog sustava neosjetljivog na potražnju na tržištu rada.

Dobna skupina od 25 do 49 godina: Kod žena iz ove dobne skupine povezanost sa svijetom rada trebala bi biti najsnažnija. Najveći broj ispitanica (24,9 %) iz ove skupine ima 1 do 3 godine radnog iskustva, 17,8 % ima 5 do 10 godina radnog iskustva, a 15,9 % ima 10 do 20 godina radnog iskustva.

Kako žene iz ove dobne skupine potencijalno mogu imati od 10 do 35 godina radnog iskustva, a 54 % njih ima tek od 1 do 10 godina radnog iskustva, čini se da su ispitanice manje aktivne no što bi se to moglo očekivati od žena iz ove dobne skupine. Nadalje,



pogledamo li trajanje nezaposlenosti, vidjet ćemo je značajan dio žena s kratkim radnim iskustvom nezaposlen duže od 5 godina. 51,8 % ispitanica iz skupine dugotrajno nezaposlenih ima radno iskustvo od 1 do 5 godina, što znači da su radile manje vremena nego što su nezaposlene. Na drugom kraju spektra, samo 34,7 % ispitanica koje su nezaposlene kraće od godinu dana ima radno iskustvo od 1 do 5 godina, dok ih 49,3 % ima radno iskustvo od preko 5 godina. Ovi podaci podupiru pretpostavku da snažnija povezanost s tržištem rada u prošlosti povećava izglede za zaposlenost, odnosno smanjuje izglede za nezaposlenost, što je i logično.

Poseban su slučaj žene bez ikakvog radnog iskustva. Njihov je udio u skupini ispitanica s manje od godinu dana nezaposlenosti tek 2,8 %, što na prvi pogled nije logično, budući da veliki broj mlađih žena završava studiranje u kasnim 20-tim godinama, pa se može očekivati da imaju malo ili nimalo radnog iskustva i da su nezaposlene kraće vremensko razdoblje. No zato postoji iznenađujućih 17 % žena koje su nezaposlene duže od 5 godina, a nisu nikada prije radile!

Dobna skupina preko 50 godina: Već smo vidjeli da je 22,2 % svih nezaposlenih žena iz uzorka starije od 50 godina. Posljednjim izmjenama mirovinskog zakonodavstva izmijenjeni su i uvjeti umirovljenja nezaposlenih žena. Ranije su nezaposlene žene mogle otići u mirovinu po stjecanju prvih uvjeta za rano umirovljenje, dok sada moraju zadovoljiti uvjete godina starosti. Starosna granica umirovljenja danas se u Hrvatskoj svake godine pomiče za 6 mjeseci. To će svakako povećati opće trajanje nezaposlenosti, budući da je potražnja za nezaposlenim osobama preko određene starosne dobi niska, pa je vrlo malo vjerojatno da će se one uspjeti uključiti u radnu snagu bez posebnih aktivnih mjera zapošljavanja u smislu pozitivne diskriminacije u korist osobito teško pogođenih skupina nezaposlenih.

Više od 80 % ispitanica iz ove dobne skupine čine žene s 10 godina radnog iskustva, a većina ima i preko 20 godina radnog iskustva, premda bi zapravo potencijalno mogle imati i više od 35 godina radnog iskustva.

Međutim, povezanost s tržištem rada žena sa značajnim radnim iskustvom u ovom trenutku nije dobra, budući da je većina njih nezaposlena više od godinu dana, a više od pola je bez posla duže od 3 godine. To jasno pokazuje da postoje prepreke s kojima se starije žene suočavaju na tržištu rada i/ili možda su ekonomski aktivne u sivoj ekonomiji ili uključene u brigu o djeci, starijim osobama ili drugim obiteljskim aktivnostima.

5.5.3.2. Metode traženja posla

Kad usporedimo udio nezaposlenih žena koje su koristile pomoć HZZ-a pri traženju prijašnjeg posla i sada, taj se postotak povećao s 20,9 % na 64,7 %, što predstavlja iznimno visok porast od 300 %. Još je izraženija promjena u načinu traženja posla putem internet-portala, gdje se postotak ispitanica koje koriste ovu metodu povećao s 4,9 % na 42,1 % (što predstavlja porast od 859 %). Učestalost uobičajenih načina traženja posla, kao što su pisanje molbi i izravno kontaktiranje poslodavca, donekle je smanjena, no ove metode i dalje zauzimaju treće mjesto.

Među ostalim metodama traženja posla koje su ponuđene kao opcija najčešće je navedeno samozapošljavanje, praćenje novinskih oglasa (što zapravo predstavlja nastavak odgovora 'slala sam molbe') i čekanje sezonskih poslova, što ukazuje da ispitanice imaju dogovorene poslove u budućnosti itd.

Dobne razlike u metodama traženja posla pokazuju da se mlađe osobe više oslanjaju na slanje molbi i mrežu svojih poznanstava, za razliku od starijih žena koje se više oslanjaju na pomoć HZZ-a i osobno kontaktiranje poslodavaca. Kako što se može pretpostaviti, postotak ispitanica koje su ranije koristile internet vrlo je nizak (1 %), no do trenutka provedbe



ispitivanja popeo se na 21 %. Kod mlađih žena ta je promjena još drastičnija, budući da je svega 7 % ispitanica iz dobne skupine od 15 do 24 godine koristilo internet za pronalaženje svog prvog posla, dok danas internet koristi 64 % žena iz ove dobne skupine. Zanimljivo da su razlike između dobnih skupina koje se odnose na pronalaženje posla uz pomoć HZZ-a uglavnom vrlo male. Danas usluge HZZ-a koristi 64 % ispitanica iz mlađe dobne skupine, kao i 64 % onih iz skupine preko 50 godina, dok je ranije taj odnos bio 16 % naprama 23 %. Očito da sajmovi zapošljavanja, kao nova usluga kao nova usluga HZZ-a, dobivaju na važnosti, premda više kod mlađih nego kod starijih žena.

Razlike zabilježene u metodama traženja posla povezane s dobi prisutne su i u slučaju stupnja obrazovanja: dok su stare metode, poput slanja mobi, ostale na istoj razini, najveći porast dogodio se kod traženja posla uz pomoć HZZ-a, putem interneta i preko prijatelja i poznanika. Čini se da su žene s osnovnim i nižim obrazovanjem koristile različite metode traženja posla gotovo jednako kao i ranije (uz iznimku privatnih agencija i sajmova zapošljavanja), dok su se obrazovanije žene više oslanjale na pisanje molbi te mrežu prijatelja i poznanika.

Čini se da dvije metode traženja posla u znatnoj mjeri ovise o trajanju nezaposlenosti. Ispitanice koje su nezaposlene duže od 5 godina u većoj mjeri ovise o podršci HZZ-a u traženju posla (34,7 %), dok te usluge koristi svega 22,7 % kratkotrajno nezaposlenih. Druga se razlika odnosi na trajanje nezaposlenosti i korištenje interneta. Dok 21,1 % kratkotrajno nezaposlenih koristi internet za traženje posla, ovu metodu koristi 12,4 % dugotrajno nezaposlenih. Zanimljivo je primijetiti da je i dugotrajno i kratkotrajno nezaposlenim ispitanicama pronalaženje posla preko prijatelja i poznanika jednako važno kao i tradicionalna metoda slanja molbi.

Zadovoljstvo dugotrajno i kratkotrajno nezaposlenih žena uslugama koje im nudi HZZ, u smislu razumijevanja njihovih potreba od strane savjetnika, prilično je veliko. 70 % dugotrajno nezaposlenih (preko 5 godina) i 68,1 % kratkotrajno nezaposlenih žena (manje od godinu dana) smatra da njihovi savjetnici dobro razumiju njihov položaj na tržištu rada.

5.5.3.3. Razlozi nenalaženja posla

Izbor metoda traženja posla usko je povezan s navedenim razlozima nenalaženja posla. Nezaposlene osobe obično koriste one metode traženja posla za koje očekuju da će na kraju biti i uspješne. Kad to ne bude tako traže se drugi načini, koje je moguće smjestiti u skupinu pitanja gdje su ispitanice navele svoje mišljenje o tome zašto nisu uspjele pronaći posao.

Navedeni su sljedeći razlozi za nenalaženje posla.

A. Niska potražnja za radom ili slabo plaćeni poslovi – 33 %

B. Nedostatak znanja i vještina povezanih s traženjem posla – 7 %

C. Nepostojanje važnih veza, mreža prijatelja – 17 %

D. Neodgovarajuće ili nepostojeće vještine, odnosno nedostatak radnog iskustva – 24 %

E. Osobni razlozi: zdravlje, dob, obrazovanje – 6 %

F. Udaljenost od posla – 5 %

G. Nedostatak službi za brigu o djeci/starim osobama, odnosno briga o obitelji – 8 %

H. Ostalo (između ostalog diskriminacija, eksploatacija, korupcija, čekanje umirovljenja, pokretanje vlastitog posla), sve u vrlo malom postotku – 0 %.



Najvažnija je skupina razloga koji ukazuju na to da je potražnja za radom preniska ili neodgovarajuća. Drugi je najčešći razlog onaj pod točkom D, odnosno uvjerenost da znanja, vještine ili radno iskustvo ne odgovaraju onome što se traži na tržištu rada, dok se treći najčešći razlog odnosi na nepostojanje potrebnih veza, prijatelja, pripadnosti političkim strankama i sl. Zanimljivo da je svega 8 % ispitanica navelo da su im obiteljske obaveze prepreka pronalaženju posla, iako smo mogli vidjeti da 42 % nezaposlenih žena ima djecu, a daljnjih 22 % brine o starijim osobama. To ukazuje na činjenicu da bi se, u slučaju da postoji odgovarajuća potražnja za radom, te obaveze nekako riješile. Nizak postotak ispitanica koje su navele da u ovom trenutku ne traže posao (zato što čekaju umirovljenje ili sezonski posao, odnosno studiraju) manji je nego kod izravnog pitanja kojim se tražio odgovor jesu li ispitanice aktivno uključene u traženje posla. Na ovo je pitanje čak 14,1 % žena odgovorilo da nisu aktivno uključene u traženje posla.

Najveći broj nezaposlenih žena (53 %) imao je prije nezaposlenosti posao na određeno vrijeme, dok je 36 % imalo stalni posao. U oba slučaja radilo se o poslovima na puno radno vrijeme, a u vrlo malom postotku o poslovima u radnom vremenu kraćem od punog. Treća najčešća vrsta posla bio je neprijavljeni rad (5 %) te rad uz različite tipove ugovora (studentski ugovori, autorski honorari ili ugovori o djelu - oko 4%), dok je 2 % bilo samozaposleno.

Žene iz mlađe dobne skupine imale su poslove na određeno vrijeme u više od 60 % slučajeva, dok su žene preko 50 godina u 57 % slučajeva imale poslove na neodređeno vrijeme. Mlađe žene, isto tako, češće od žena iz starijih dobnih skupina obavljaju neprijavljene poslove, a spremnije su i na različite tipove ugovora o radu. U ovom slučaju mlađe žene su te koje rade u najjeftinijoj vrsti radnog odnosa, odnosno preko studentskog ugovora.

Iznenađuje da postotak žena iz primarne skupine 25-49 koje su radile preko ugovora na neodređeno vrijeme iznosi svega 31,3 %, što je niže nego kod ukupne populacije zaposlenih žena. Budući da većina žena traži sigurnost u poslu (vidi dolje), moramo zaključiti da se poslovi na neodređeno vrijeme, koji su nekada bili sinonim za sigurnost, više ne mogu smatrati takvima, odnosno da sigurnost treba potražiti u različitim oblicima sudjelovanja na tržištu rada, što potvrđuju i dolje navedeni razlozi prestanka nezaposlenosti.

Zanimljivo je razmotriti i način kako stupanj obrazovanja utječe na vrstu ugovora o radu. Kod žena s osnovnim i nižim obrazovanjem postoji najveća učestalost poslova na određeno vrijeme. Poslovi na neodređeno vrijeme gotovo su jednako učestali kod žena s osnovnim i srednjim obrazovanjem, dok su kod onih s visokim obrazovanjem nešto niži, 29,9 %. Kao što je bio slučaj s tipom zaposlenja i dobi, žene s visokim obrazovanjem su u pravilu mlađe, što smo mogli gore vidjeti, i više ih je među ispitanicama koje rade preko drugih vrsta ugovora. Čini se da je postotak žena koje rade u neformalnoj ekonomiji relativno ravnomjerno distribuiran po različitim stupnjevima obrazovanja.

Kod većine ispitanica posao je okončan odlukom poslodavca (47 %), kod daljnjih 40 % nezaposlenih žena došlo je do isteka ugovora o radu (na određeno vrijeme i sezonskih), a samo 8 % žena prekinule su zaposlenje vlastitom odlukom.

Kratka analiza drugih navedenih razloga pokazuje veliki udio žena koje su izgubile posao zbog rata ili napuštanja ranijeg mjesta stanovanja iz drugih razloga. Većina tih drugih razloga odnosi se na obiteljske obaveze, zdravstvene probleme, trudnoću, studiranje itd.

5.5.3.4. Posljedice nezaposlenosti

Ispitanicama je postavljeno pitanje, što smatraju neposrednim posljedicama njihove nezaposlenosti. 87,7 % ispitanih žena je odgovorilo da je neposredna posljedica



nezaposlenosti ekonomska ovisnost o drugima. Najčešće se radi o ovisnosti o partneru, roditeljima, rođacima i socijalnoj pomoći.

Često je riječ o ekonomskoj ovisnosti iz više izvora. Tako je, na primjer, među 1413 žena koje su izrazile ovisnost o partneru ima onih koje su u isto vrijeme ovisne i o roditeljima (139), rođacima (41) i socijalnoj pomoći (9). Samo 28,6 % nezaposlenih žena je odgovorilo da prima neku vrstu socijalne pomoći, i te žene u pravilu imaju manje potpore iz drugih izvora, tj. svega 20 % njih je odgovorilo da dobivaju potporu od partnera ili roditelja.

Čak 39,6 % ispitanica iz skupine preko 50 godina su primateljice socijalne pomoći, a 75,8 % njih se nalazi na evidenciji nezaposlenih duže od godinu dana (zapravo je 51,1 % njih na evidenciji duže od 5 godina). Podatak o stupnju obrazovanja tih žena pokazuje da ih 43,8 % ima osnovno obrazovanje, 49,4 % srednje obrazovanje i 4,5 % visoko obrazovanje.

Oko 23 % nezaposlenih žena iz skupine od 26 do 49 godina isto tako prima socijalnu pomoć, dok samo 11,3 % onih iz mlađe skupine spada u tu kategoriju.

Još neke od posljedica nezaposlenosti koje su spomenute mogu se grupirati u 7 različitih skupina:

• Psihološke posljedice (depresija nezadovoljstvo, bijes, razočaranje, letargija, psihosomatski simptomi itd.);

• Ekonomske posljedice: financijska ovisnost

• Socijalne posljedice (izolacija, nedostatak komunikacije s drugim osobama, isključenost);

• Strah za budućnost (mirovina, školovanje djece);

• Strah od gubitka vještina, radnog iskustva i mogućnosti razvoja karijere; i

• Pozitivne posljedice nezaposlenosti (provođenje više vremena s djecom, mogućnost stjecanja obiteljske mirovine, više slobodnog vremena).

Tri su najčešće skupine posljedica koje ispitanice navode psihološke posljedice (32 %), strah od gubitka vještina i mogućnosti razvoja karijere (23,7 %) i ekonomske posljedice (22,7 %).

5.5.3.5. Očekivanja od svijeta rada

Ovo poglavlje započinjemo podatkom o tome da su žene kao najvažniju osobinu posla istakle sigurnost, odnosno sigurnost radnog mjesta. Ta je činjenica iz perspektive unapređenja položaja žena na tržištu rada prilično razočaravajuća, s obzirom na to da je tek 8,9 % žena kao najvažniji aspekt posla navelo razvoj karijere. Popis najvažnijih osobina, dakle, započinje sa sigurnošću, nakon čega slijedi visina plaće i usklađenje poslovnog i obiteljskog života. Takav pristup tržištu rada neće žene dovesti u konkurentniji položaj u odnosu da druge, uspješnije skupine na tržištu rada.

Izbor organizacija u kojima bi žene željele raditi: u skladu s činjenicom da su na prvo mjesto stavile sigurnost, većina žena navela je kao najpoželjnije zapošljavanje u javnom sektoru, koje nudi predvidljive vrijednosti: visoki stupanj sigurnosti, prosječna, ali stabilna primanja, vladavinu zakona u smislu poštivanja prava žena, majki/roditelja. Drugo najpoželjnije mjesto zapošljavanja, male privatne tvrtke, predstavljaju svojevrsno iznenađenje, a razlog za takav izbor možda je u očekivanim dobrim odnosima s kolegama u malim tvrtkama i mogućnosti za održavanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života premda je poznato da je sigurnost rada u takvim tvrtkama niska. Nisu daleko ni one ispitanice koje bi željele raditi u velikim tvrtkama, dok je oko 13,1 % ispitanica navelo da bi željele pokrenuti vlastito



poduzeće. To i nije tako nizak postotak, s obzirom na to da je vrlo malo žena prije prijave na evidenciju nezaposlenih bilo samozaposleno i da žene kao poduzetnice nisu zastupljene u mjeri kao i muškarci. Indeks ukupne poduzetničke aktivnosti za Hrvatsku iznosi tek 8.5.

5.5.3.6. Fleksibilnost u prihvaćanju drugog izbora posla

Već smo vidjeli koji su prioriteti nezaposlenih žena u izboru posla. Međutim, kako će javne službe biti prisiljene smanjiti broj zaposlenih i povećati učinkovitost svog djelovanja, može se očekivati da će se zapošljavanje u javnom sektoru u budućnosti smanjiti. Isto tako, i realni sektor trenutno prolazi kroz recesiju, pa analitičari predviđaju vrlo spor oporavak na polju zapošljavanja. Zato se može očekivati da broj novih radnih mjesta neće biti velik te da će njihov izbor biti ograničen u smislu radnih uvjeta, plaće i drugoga. Stoga će zapošljivost ovisiti o individualnoj fleksibilnosti u prihvaćanju drugog izbora posla.

Odgovori ispitanica pokazuju da oko 6,3 % nezaposlenih žena nije spremno prihvatiti onu vrstu posla koja ne odgovara njihovim zahtjevima. Oko 43 % ispitanica je u potpunosti fleksibilno i neće praviti nikakvu razliku između različitih vrsta posla koji im se nude. Dvije daljnje skupine pokazuju određeni stupanj fleksibilnosti. Prvu od njih motivira plaća i te će ispitanice prihvatiti svaki dobro plaćen posao, dok će one iz druge skupine prihvatiti samo one poslove koji su povezani s njihovim zvanjem.

I ovdje ima dosta dodatnih odgovora, koji mogu pomoći u boljem razumijevanju potreba nezaposlenih žena. Značajan broj žena (25 %) zabrinut je da iz zdravstvenih razloga neće moći raditi u ponuđenim radnim uvjetima. Druge su (29,5 %) prilično probirljive u smislu izbora zanimanja i zapravo spadaju u kategoriju onih koje su spremne prihvatiti samo one poslove koji su povezani s njihovim zvanjem, treće (10,5 %) su osjetljive na redovitu isplatu plaća, normalno radno vrijeme i posao bez rada u smjenama, a četvrte (5,3 %) traže fizički manje zahtjevne poslove. Oko 11,6 % ispitanica iskazalo je želju za 'pristojnim' poslom, što je u pravilu eufemizam za redovnu i pristojnu plaću, normalno radno vrijeme, posao u kojem nema iskorištavanja itd. Tu je i mali postotak žena koje inzistiraju na poslu koji će im pružiti veću mogućnost za postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života.

Fleksibilnost prema dobi i stupnju obrazovanja

Većina žena, bez obzir na dob, odgovorila je da su spremne prihvatiti bilo kakav posao. Nešto su manje fleksibilne one žene koje bi prihvatile bilo kakav posao koji je povezan s njihovim sadašnjim zvanjem. Mlađe žene, koje su stekle svoje kvalifikacije relativno nedavno, nešto su sklonije potražiti posao u područjima gdje se te kvalifikacije mogu iskoristiti. Od 14 do 20 posto ispitanica navode dobru plaću kao najvažniji razlog za prihvaćanje posla. U ovom su segmentu starije žene najskromnije u svojim zahtjevima, budući da bi samo 14 % ispitanica iz ove dobne skupine prihvatilo samo dobro plaćene poslove. Istovremeno, žene iz ove dobne skupine gotovo u istom postotku nisu spremne prihvatiti bilo kakav drugi posao od onog koji traže što znači, uzmemo li u obzir njihovu dob i pretežno nizak stupanj obrazovanja, da ostaju praktički nezapošljive. Daljnja analiza stvarnog ponašanja onih žena koje su odgovorile da bi bile spremne prihvatiti bilo kakav posao pokazuje drugu stranu. Njih 5,7 % uopće aktivno ne traže posao, 8,8 % ih je odbilo ponude za posao zato što su im bile neodgovarajuće, 6,7 % je odbilo poslove zbog niske plaće, 10 % ne može raditi zato što nema službi koje bi brinule o njihovoj djeci i daljnjih 2,9 % ima obaveze brige o starijim osobama. Sve u svemu, ukupno više od trećine žena koje su odgovorile da su spremne prihvatiti bilo kakav posao uopće ne bi mogle ili htjele raditi.

Žene s nižim stupnjem obrazovanja u pravilu su spremnije prihvatiti bilo kakav posao, dok su žene s visokim obrazovanjem najmanje sklone to učiniti. Što se tiče plaće kao faktora u prihvaćanju posla, tu različit stupanj obrazovanja ispitanica ima relativno malu ulogu, budući



da je svega 17 do 19 posto njih odgovorilo da bi bile spremne prihvatiti samo dobro plaćene poslove. Karakterističan je slučaj starijih žena kod kojih bi 53 % bilo spremno prihvatiti samo one poslove koji su povezani s njihovim zanimanjem, što ukazuje na nedostatak volje za prekvalifikacijom i stjecanjem neophodnih vještina. Zanimljivo je da, iako su žene s osnovnim ili nižim obrazovanjem iskazale veću spremnost za prihvaćanje bilo kojeg posla (53 % u odnosu na 28 %, odnosno 44 % kod drugih obrazovnih skupina), kod njih je zabilježen i najveći postotak (11 %) onih koje nisu pokazale nikakvu fleksibilnost u prihvaćanju bilo kojeg drugog posla osim onoga koji žele.

5.5.3.7. Fleksibilnost u smislu putovanja na posao

Putovanje na posao u većini zemalja nije uključeno u plaćeno radno vrijeme. Takav je slučaj i u Hrvatskoj, iako poslodavci često pokrivaju troškove samog putovanja. U Zakonu o zapošljavanju i naknadama za nezaposlene iz 2003. godine postoji članak kojim se navodi da je osoba dužna prihvatiti posao do kojega se javnim prijevozom putuje manje od sat vremena, odnosno posao koji nije udaljen više od 50 kilometara. Iako je 36,7 % ispitanica odgovorilo da im vrijeme putovanja nije važno te da bi prihvatile svaki posao bez obzira na udaljenost, detaljnija analiza otkriva da ih je oko 6 % kao jedan od razloga za neuspjeh u pronalaženju posla navelo udaljenost od kuće do posla. Zato takve odgovore treba uzeti s određenom dozom rezerve.

Preko 68 % ispitanica navelo je da bi za putovanje na posao koristile javni prijevoz, dok bi 32 % koristilo vlastiti prijevoz. Žene u ispitivanju ne samo što daju prednost javnom prijevozu nego su, u slučaju da je on na raspolaganju, spremne do posla putovati duže. Najduže vrijeme koje bi ispitanice bile spremne odvojiti za putovanje javnim prijevozom je 1 do 1,5 sat, dok bi većina žena javnim prijevozom najradije putovala 30 minuta do 1 sat. Manje od 10 % žena bilo bi spremno koristiti javni prijevoz od kuće do posla u trajanju od 1,5 do 2 sata, dok bi 9,7 % žena iz ove kategorije bilo spremno putovati na posao duže od 2 sata.

Znatno manji broj žena koje su izabrale vlastiti prijevoz spremno je putovati na posao duže od 1.5 ili 2 sata, dok tek mali postotak žena insistira na trajanju putovanja do 30 minuta.

Ovi odgovori ukazuju na značajnu fleksibilnost kod nezaposlenih žena u smislu putovanja na posao, premda to ne mora značiti da bi ta fleksibilnost postojala i u slučaju stvarnih ponuda za posao koji bi zahtijevao dugo putovanje. Razlika između dobnih skupina ispitanica ovdje nije značajna.

5.5.3.8. Spremnost na promjenu mjesta stanovanja zbog posla

Prostorna mobilnost u Hrvatskoj je relativno niska pa je katkad teško popuniti prazna radna mjesta iako u drugim županijama ima osoba s odgovarajućim kvalifikacijama. Najčešće je riječ o kretanju iz manje razvijenih županija u regionalna središta, a osobito u glavni grad Zagreb. Odluka o selidbi nije laka, s obzirom na to da prekidanje veza s porodicom i mrežom prijatelja i poznanika može imati znatno veće financijske i socijalne posljedice nego što je to moguće kompenzirati pronalaženjem posla u drugom dijelu zemlje.

Oko 23,3 % ispitanica izrazilo je spremnost na promjenu mjesta stanovanja radi pronalaženja posla. Spremnost na selidbu izrazilo je 47,4 % žena iz mlađe dobne skupine, samo 22,1 % žena iz skupine od 25 do 49 godina i 11 % žena iz skupine preko 50 godina. Čini se, dakle, da su mlađe žene znatno otvorenije prema prostornoj mobilnosti od žena iz primarne i starije dobne skupine.



Isto tako, visok je i utjecaj obrazovanja na spremnost na promjenu mjesta stanovanja. Čak 59,6 % žena s visokim obrazovanjem izrazilo je spremnost da se presele, dok bi to uradilo tek 12,9 % žena s osnovnim ili nižim obrazovanjem.

Navedeni su sljedeći razlozi protiv promjene mjesta stanovanja:

• Obiteljski razlozi (briga o djeci i starijima, zdravstveno stanje člana obitelji, suprug bi izgubio vlastiti posao, djeca idu u školu u sadašnjem mjestu stanovanja) – 76 %;

• Financijski razlozi (unajmljivanje stana je preskupo, jeftinije je živjeti u vlastitoj kući, plaće su premale, izgubila bih dječji doplatak) - 7.9 %;

• Ne želim se seliti (i ovdje ima poslova, djeca bi se morala navikavati na novu sredinu, volim svoj grad, ovdje studiram, ovdje imam poljoprivredno gospodarstvo itd.) -6 %;

• Zdravstveni i drugi osobni razlozi (bolest roditelja, djeteta, supruga, strah od promjene mjesta stanovanja itd.) - 7.9 %; i

• Drugi razlozi (stalno se selim, već sam se selila, dosta mi je seljakanja) -2.2 %.

Jasno je da obiteljski razlozi predstavljaju najveću prepreku preseljenju, dok svi ostali razlozi imaju gotovo jednaku važnost, što donekle iznenađuje. 6 % ispitanica jednostavno se ne želi seliti, a financijski i zdravstveni razlozi bilježe jednak postotak. Ne iznenađuje činjenica da su mlađe žene bez obiteljskih obaveza znatno mobilnije od udanih, što se može zaključiti na temelju usporedbe s bračnim statusom. Možemo vidjeti da je među ispitanicama koje nisu spremne na promjenu mjesta stanovanja samo 14,9 % neudanih i čak 76,7 % udanih žena.

5.5.3.9. Prihvaćanje posla prema tipu zaposlenja

Nezaposlenim je ženama najinteresantniji bio rad od kuće, osobito onima iz dobne skupine 25-49 (65,2 %). Na drugom je mjestu kod ispitanica bio privremeni posao, nakon čega slijede javni radovi i na kraju redovno zaposlenje. Taj podatak iznenađuje, budući da su žene na drugom mjestu u upitniku istakle da žele sigurne i dobro plaćene poslove, po mogućnosti u javnom sektoru. Međutim, kad im se ponude određene vrste poslova, žene postaju 'realnije' i odabiru one poslove koji više odgovaraju realnosti umjesto onih koje priželjkuju. Ipak, činjenica da je svega 757 žena odabralo opciju traženja redovnog zaposlenja pokazuje da ispitanice imaju niska očekivanja.

Kada pogledamo ostale odgovore, možemo vidjeti da je najveći broj žena odabrao kombinaciju javnih radova, rada od kuće i privremenog zaposlenja. Mali broj ispitanica odabrao je svih pet ponuđenih opcija, iako se neke od njih u biti isključuju. Tako se, recimo, teško može očekivati da će netko tko traži redovno zaposlenje biti zadovoljan volontiranjem.

Što se tiče razlika prema stupnju obrazovanja, možemo vidjeti da je vrlo malo žena s visokim obrazovanjem (6,9 %) spremno prihvatiti posao u javnim radovima, dok bi, što je neobično, samo 12 % žena s visokim obrazovanjem bilo spremno prihvatiti samo redovno zaposlenje.

Jedan je od razloga zašto su ispitanice dale ovakve odgovore možda i u činjenici da se ne radi o tipovima zaposlenja kakve očekuju da će pronaći na tržištu rada, već o poslovima na sekundarnom tržištu rada, gdje one nemaju mnogo iskustva. Dobiveni odgovori mogu se interpretirati na način da je iskazan značajan interes za 'neredovan' rad, što bi moglo poslužiti kao osnova za kreiranje novih politika zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih žena. Iz dobivenih odgovora može se iščitati interes za rad od kuće, što može imati osobito zanimljive konotacije.



5.5.3.10. Podrška HZZ-a

HZZ je jedna od najvažnijih institucija za provedbu mjera aktivne politike zapošljavanja u Hrvatskoj. Sustav rane identifikacije i kategorizacije nezaposlenih predstavlja jedan od glavnih kanala za prepoznavanje potencijalnih korisnika mjera aktivne politike zapošljavanja. Korištenjem instrumenata poput razgovora, akcijskih planova zapošljavanja, osposobljavanja, prekvalifikacije i drugih oblika podrške prati se aktivnost nezaposlenih osoba i svakih se šest mjeseci rade izmjene plana zapošljavanja. Na taj način prepoznaju se ciljne skupine kojima treba pružiti podršku u pronalaženju posla i usmjeriti ih prema programima aktivne politike zapošljavanja.

Iako bi se moglo očekivati da žene s kraćim trajanjem nezaposlenosti možda nisu zadovoljne koliko su njihovi savjetnici upoznati s njihovom situacijom, podaci ne pokazuju veća odstupanja u smislu trajanja nezaposlenosti. Čini se da zapravo žene s dužim trajanjem nezaposlenosti misle da savjetnici nisu upoznati s njihovom situacijom, budući da to navodi njih 8,3 %, u usporedbi s 5,2 % žena koje su nezaposlene kraće od 3 mjeseca. I pogled na razlike u mišljenju prema dobi i stupnju obrazovanja ukazuje na opću sliku, osim činjenice da natprosječno visok udio žena s visokim obrazovanjem (16 % u odnosu na prosjek od 7 %) nije zadovoljan načinom na koji savjetnici razumiju njihovu situaciju17. Ta činjenica možda ukazuje na različita očekivanja koja različite skupine nezaposlenih žena imaju od HZZ-a. Obrazovanije nezaposlene žene imaju veća očekivanja, što se možda odražava i u ocjenama koje daju svojim savjetnicima.

Većina žena je navela da bi željele imati više informacija o dostupnim poslovima i potencijalnim poslodavcima, a drugo najvažnije očekivanje odnosi se na dobivanje više informacija od HZZ-a nego što je to sada slučaj. Podijelimo li očekivanja u 4 skupine, tj. zahtjeve za informacijama, financiranjem, stjecanjem vještina i personaliziranim pristupom, možemo vidjeti sljedeću podjelu prema trajanju nezaposlenosti.

Budući da je na ovo pitanje bilo nekoliko odgovora pa nije lako izravno prikazati rezultate prema trajanju nezaposlenosti, možemo razmotriti različita očekivanja i vidjeti koliki je postotak ispitanica iz određene skupine odabrao koji od pristupa. Očekivanja su prikazana po učestalosti odgovora pa možemo vidjeti da su najvažnije informacije koje žene očekuju od HZZ-a one o slobodnim radnim mjestima i poslodavcima, s 1417 odgovora. Najveći broj ovih žena nezaposlen je duže od 5 godina (26 %), nakon čega slijede one koje su nezaposlene od 1 do 3 godine. Ukupno je 57,9 % žena koje su dugotrajno nezaposlene, odnosno onih nezaposlenih duže od godinu dana, odgovorilo da im je to najvažniji oblik podrške HZZ-a. Oko 40 % ovih žena čine ispitanice s kraćim trajanjem nezaposlenosti, što se poklapa s prethodnim pitanjem o načinima traženja posla, kod kojeg je bilo jasno da dugotrajno nezaposlene žene kod traženja posla više ovise o podršci HZZ-a.

Potrebu za dobivanjem više informacija od HZZ-a izrazila je 771 ispitanica. Što se tiče podjele prema trajanju nezaposlenosti, i ovdje prevladavaju dugotrajno nezaposlene žene.

Zanimljivo da su dva tipa podrške, pomoć u pronalaženju programa obuke i financiranja programa obuke, prilično traženi, a da su pomoć u traženju posla putem interneta, odnosno razvoj vještina vođenja intervjua, tražile svega 284, odnosno 334 ispitanice.

S obzirom na to da su mnoge ispitanice kao razlog za nespremnost na promjenu mjesta stanovanja, odnosno za rad od kuće, navele veliku važnost koju pridaju obiteljskim obavezama, iznenađujuće je da je zabilježeno najmanje odgovora kod pitanja o pružanju pomoći u pronalaženju usluga za brigu o djeci. Isto tako, ispitanice koje su navele rad od

17 Za detaljnije podatke vidi Statistički izvještaj u prilogu.



kuće nisu izrazile želju za samozapošljavanjem, jer da jesu, više njih bi tražilo financiranje samozapošljavanja ili barem više informacija o poduzetništvu. Stoga se čini da su na umu imale poslove koje bi obavljale od kuće kao zaposlenice.

5.5.3.11. Očekivanja nezaposlenih u smislu stjecanja vještina i preporuke za budućnost

Odgovori ispitanica na pitanje o potrebama stjecanja novih vještina pokazuju da se najviše traže vještine rada na računalu. Tu je potrebu kao prvu istaklo više od 1416 nezaposlenih žena u ispitivanju. Nakon toga slijedi potreba za poboljšanjem vještina povezanih s postojećim zvanjem (1166 odgovora) i potreba za stjecanjem novih kvalifikacija (939 odgovora). Univerzalna važnost pridaje se i poznavanju stranih jezika, gdje je na prvom mjestu engleski, na drugom njemački i na trećem, kao znatno manje važan, talijanski jezik.

Od 8 ponuđenih tipova vještina povezanih s traženjem posla ispitanice su najveću važnost pridale vještinama pronalaženja slobodnih radnih mjesta. Svi ostali tipovi vještina imaju vrlo slične odgovore i nijedan od njih se svojom učestalošću ne ističe, osim činjenice da je najmanje interesa iskazano za razvoj vještina povezanih s razgovorom za posao. Ispitanice iz mlađe dobne skupine više zanima kako sastaviti životopis (25 % žena iz mlađe i samo 16 % onih iz druge dvije dobne skupine), napisati molbu za posao (28 % žena iz mlađe i samo 10 % onih iz starije dobne skupine), planirati karijeru (23 % žena iz mlađe i 12 % iz druge dvije dobne skupine) i razviti vještine traženja posla putem interneta (20 % žena iz mlađe dobne skupine u odnosu na prosjek od 15 %). Što se tiče stupnja obrazovanja, ispitanice s visokim obrazovanjem zanima planiranje karijere (22 % u odnosu na prosjek od 12 %) i poznavanje zakonodavstva (27 % u odnosu na prosjek od 12 %). Ispitanice sa srednjim obrazovanjem najviše su zanimanja iskazale za vještine traženja posla (40 % u odnosu na prosjek od 36 %), vještine sastavljanja životopisa (18 % u odnosu na prosjek od 16 %) i vještine pisanja molbi (20 % u odnosu na prosjek od 19 %). Ove razlike pokazuju da se potrebe za vještinama razlikuju prema dobi i stupnju obrazovanja i da usluge podrške HZZ-a treba prilagoditi tim različitim potrebama.

Važnost stjecanja osnovnih vještina povezanih s osobnim razvojem iznimno je velika. Ispitanice su istakle izgradnju samopouzdanja kao najvažniju vještinu za poboljšanje svog položaja na tržištu rada. To se s obzirom na trajanje nezaposlenosti kod većine žena u uzorku moglo i očekivati.

Ispitanicama iz mlađe dobne skupine važniji su motivacija i određivanje ciljeva (37 %), javni nastup (21 %) i komunikacijske vještine (40 %), dok je onima iz primarne dobne skupine važnije stjecanje samopouzdanja i upravljanje vremenom. Žene iz starije dobne skupine iskazale su osobito malen interes za timski rad, javni nastup i upravljanje vremenom, i općenito pokazuju ispodprosječno zanimanje za osobni razvoj u odnosu na druge dvije skupine.

Zanimljivo je pogledati kako dugotrajna nezaposlenost utječe na percepciju potrebe za osobnim razvojem. Najizraženiju potrebu za poboljšanjem svog položaja na tržištu rada kroz osobni razvoj iskazale su žene koje su nezaposlene duže od 5 godina. Na polju motivacije za rad i izgradnje samopouzdanja one čine oko trećinu svih odgovora. Oko 25 % dugotrajno nezaposlenih žena iskazale su veće zanimanje za razvoj vještina timskog rada, upravljanja vremenom te komunikacijskih vještina. Sličan interes iskazale su i žene koje su nezaposlene od 1 do 3 godine, dok ispitanice s kraćim trajanjem nezaposlenosti pokazuju više zanimanja za vještine timskog rada, upravljanja vremenom i javnog nastupa.

Poduzetničke vještine nedvojbeno su pokazale svoju važnost, ne samo za žene koje žele postati poduzetnice, nego i za sve osobe koje traže novi posao i nove mogućnosti na tržištu



rada. Ispitanice su iskazale najviše zanimanja za vještine prepoznavanja prilika (20 %). Uzmemo li taj postotak kao prosjek čitave populacije, možemo vidjeti da žene iz mlađe dobne skupine iskazuju iznadprosječan interes ne samo za ovu vještinu, nego i za sve druge ponuđene tipove poduzetničkih vještina. Žene iz mlađe dobne skupine iskazale su najviše zanimanja za razvoj poslovne ideje (18 % u odnosu na samo 10 % kod drugih dviju skupina). Žene iz starije dobne skupine općenito su iskazale ispodprosječan interes za poduzetničke vještine, a posebno za poslovne financije (3 %), poslovno planiranje (4 %) i marketing (5 %). To je možda posljedica pogrešne pretpostavke da je riječ o vještinama koje su potrebne isključivo osobama koje pokreću vlastiti posao. Kako one nemaju namjere za samozapošljavanje, ovim vještinama su dale tako niske ocjene.

5.5.3.12. Mogućnosti u lokalnoj sredini

Upoznatost s mogućnostima koje se ženama pružaju na lokalnoj i regionalnoj razini ne samo što povećava vjerojatnost pronalaženja posla, nego pomaže i u rješavanju drugih problema s kojima se žene susreću u vezi s brigom o djeci i starijim osobama.

Samo 9,5 % ispitanica odgovorilo je da su upoznate s dodatnim uslugama ili mogućnostima. Žene iz mlađe dobne skupine još su lošije informirane, budući da ih je svega 6,7 % pozitivno odgovorilo na to pitanje. Ispitanice koje su svjesne da osim HZZ-a ima i drugih institucija gdje mogu dobiti informacije o tržištu rada, samozapošljavanju i drugome najčešće znaju za postojanje nevladinih organizacija (46 %) i županijskih programa (19 %), dok ih svega 14 % zna za programe za žene koje provode regionalne razvojne agencije i jedinice lokalne samouprave. 6 % ispitanica spomenulo je privatne agencije za zapošljavanje, centre za socijalnu skrb, web-portal 'Moj posao' te Hrvatske gospodarsku komoru i druge državne institucije.

Razlike prema dobi pokazuju da su žene iz mlađe dobne skupine bolje upoznate s nevladinim organizacijama i županijskim programima, a slabije s ulogom regionalnih razvojnih agencija i jedinica lokalne samouprave u pružanju podrške ženama. S druge strane, žene iz starije dobne skupine bolje su upoznate s programima lokalne samouprave, a slabije s onima drugih institucija.

Utjecaj obrazovanja na upoznatost s radom institucija je značajan. Žene s visokim obrazovanjem iznadprosječno su informirane o svim opcijama osim županijskih programa za žene, o kojima su najslabije informirane (10 %). S druge strane, žene s osnovnim i nižim obrazovanjem prilično su dobro informirane o radu nevladinih organizacija koje se bave ženama, a slabije o regionalnim razvojnim agencijama i lokalnoj samoupravi. Svega 73 žene iz čitavog uzorka sudjelovale su u nekim od ovih programa. Izraženo relativnim brojevima, riječ je o 3,2 % žena iz primarne, 1% žena iz mlađe i 1,6 % žena iz starije dobne skupine. Nadalje, 1,2 % žena s osnovnim, 2,2 % žena sa srednjim i 5,8 % žena s visokim obrazovanjem je navelo da su sudjelovale u nekima od ovih programa.

5.6. Neaktivne žene u evidenciji nezaposlenih

Na evidenciji nezaposlenih ima nešto više od 40 tisuća prijavljenih žena koje zbog određenih razloga aktivno ne traže posao.

Više od polovice žena u ispitivanju koje ne traže posao starije su od 45 godina. Kao razlog netraženja posla te žene najčešće navode osobne ili obiteljske razloge. Na drugom je mjestu uvjerenost da za njih nema poslova na tržištu rada, što pokazuje da na ovu skupinu nezaposlenih snažno djeluje efekt obeshrabrenog radnika. Ostali navedeni razlozi netraženja posla povezani su s time da ispitanice misle da nemaju odgovarajuća znanja i vještine ili da ne znaju kako potražiti posao. Oba ova pitanja povezana su s mjerama aktivacije koje bi se



mogle uvesti s ciljem povećanja zapošljivosti tih žena kroz razvoj vještina i uputa o djelotvornijem traženju posla.

Treći je najvažniji razlog netraženja posla briga o djeci ili starijim osobama u kućanstvu, što navodi 17 % ispitanica, i to, ponajprije, žene između 25 i 34 godine starosti. Jedan je od najčešćih odgovora koje navode žene iz starije dobne skupine bolest, što treba detaljnije istražiti da bi se otkrilo koliko su te bolesti prolazne ili stalne i na koji način djeluju na njihovu radnu sposobnost.

5.7. Ostale osjetljive skupine

5.7.1. Žene iz ruralnih područja

Žene iz ruralnih područja ne čine homogenu skupinu. One imaju različite uloge i zanimanja, vrste zaposlenja, aktivnosti u zajednici, kao i različite potrebe i interese ovisno o dobnoj skupini, te veličini i sastavu obitelji. Međutim, sve te žene imaju višestruke uloge i često 'najduži' radni dan, budući da imaju važnu ulogu u ekonomiji i održavanju seoskih kućanstava.

Postoji nekoliko prepreka s kojima se žene iz ruralnih područja suočavaju i koje ih sprečavaju da se potpunije uključe u zajednice u kojima žive. Istraživanje pod nazivom 'Doprinos žena ruralnom razvoju u Hrvatskoj' provedeno 2009. godine ukazalo je na sljedeće probleme ruralnih sredina:

• U kućanskim poslovima nema gotovo nikakve podjele obaveza između spolova – riječ je o strogo ženskom zadatku;

• Nema kvalitetnih usluga brige o djeci i starijim osobama;

• Nedostaju kvalitetne usluge podrške (za samozapošljavanje, poduzetništvo);

• Nepostojanje pouzdane prometne mreže; i

• Praktično nepostojanje aktivnosti za zabavu/slobodno vrijeme i usluga interneta.

Žene iz ruralnih sredina nalaze se u posebno teškom položaju, jer često moraju obavljati poslove vezane uz kućanstvo (kućanski poslovi, briga o djeci i starijim osobama), kao i 'krpati' kućni budžet, što im najčešće ostavlja malo vremena za išta drugo (npr. pokretanje vlastitog poduzeća, putovanje, uživanje u aktivnostima za slobodno vrijeme i pristup informacijama putem interneta).

Osim toga, njihove su mogućnosti zapošljavanja ograničene nedostatkom odgovarajućih obrazovnih kvalifikacija. Još je jedan problem u tome da su često bez pristupa internetu te ne mogu doći do informacija koje bi im bile korisne.

U svakom slučaju, u ruralnim područjima programi za obrazovanje odraslih nisu dovoljno razvijeni, a nezaposlenima su na raspolaganju slabije mogućnosti za dodatnu obuku i obrazovanje. Osim ograničenog pristupa izvorima financiranja, manjka iskustva i kontakta s mrežama za podršku, žene inhibiraju i prevladavajuće društvene norme te ih marginaliziraju vrijednosti dominantne ruralne kulture.

5.7.2. Romkinje

Povijesno govoreći, Romi u Hrvatskoj predstavljaju autohtonu nacionalnu manjinu sa specifičnom tradicijom i zasebnim kulturnim identitetom. Broj Roma iz godine u godinu se povećava, pa ih je prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj živjelo 9463, odnosno 0,21 % ukupnog hrvatskog stanovništva. Neslužbene procjene, međutim, navode brojke između 30 i



60 tisuća18. Iako Romi žive na području svih županija, najviše ih ima u Međimurskoj županiji, gdje je njih 2,887 činilo 2,4% ukupnog županijskog stanovništva19. Unutar same romske populacije žene sudjeluju s 49,5 %, a muškarci s 50,5 %.

Istraživanje potreba i očekivanja te mogućnosti na tržištu rada nezaposlenih Romkinja, koje je u sječnju 2011. među 152 romske ispitanice provela područna služba HZZ-a u Zagrebačkoj županiji20, pokazuje svu težinu situacije u kojoj se one nalaze.

Tipična Romkinja u istraživanju starosti je od 15 do 32 godine (51,9 %), rođena je i odrasla u Zagrebu (65,1 %), udana (47,4 %) i ima djecu (76,9 %). Među njima je najviše onih s troje ili četvero djece (36,7 %). Gotovo 77 % ispitanica prima socijalnu pomoć, a za 57,2 % njih to je i glavni izvor prihoda. Usporedimo li troškove života s iznosom socijalne pomoći koji primaju, jasno je da on nije dovoljan ni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Zbog toga za svaku četvrtu ispitanicu povremeno prikupljanje otpada predstavlja drugi izvor prihoda.

Iako je obrazovanje važan element konkurentnosti i zapošljivosti na tržištu rada, razina obrazovanja Romkinja uključenih u ispitivanje izuzetno je niska. Većina njih (65,8 %) nije završila ni osnovnu školu, 25 % ima završenu osnovnu školu, 7 ima završenu srednju školu, a samo jedna visoko obrazovanje. Ova činjenica ukazuje na nužnost promjene svijesti kod Romkinja o važnosti obrazovanja i pronalaženja načina za uključenje u obrazovne aktivnosti.

Većina ispitanica (68,7 %) nema nikakvo radno iskustvo, a i kod ostalih je radno iskustvo kraće od godinu dana najčešći odgovor. Romkinje koje imaju radno iskustvo najčešće su ga stekle obavljajući jednostavna zanimanja kao što su: čistačica, prodavačica, fizička radnica u proizvodnji, konobarica, frizerka, skupljačica sekundarnih sirovina, pralja i sl.

Većina (89 %) nezaposlenih Romkinja je na evidenciji HZZ-a duže od godinu dana, a 72 % je na evidenciji duže od 5 godina. Detaljnija analiza pokazuje da je jedan od razloga nenalaženja posla njihova pasivnost. U posljednjih šest mjeseci njih 82 % nijednom nije konkuriralo za posao.

U rješavanju siromaštva i svakodnevnih problema one očekuju pomoć od Grada Zagreba (66 %), Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (64 %) i centra za socijalnu skrb (63,1 %). Svega 15 % ispitanica očekuje podršku i pomoć u rješavanju problema od svoje obitelji, a niti jedna nije navela da bi joj prijatelji mogli biti izvor pomoći. Također, visok postotak (36,8 %) ispitanica očekuje pomoć od romskih organizacija, što ukazuje da njihove aktivnosti u romskoj zajednici imaju određenog uspjeha.

Možemo zaključiti da je u slučaju Romkinja diskriminacija višestruka pojava koja se očituje kako na nacionalnoj, tako i na rodnoj osnovi. Živeći kao manjina s vrlo različitom kulturom i životnim navikama od većinske populacije, Romi su predmet negativne percepcije i predrasuda dijela neromske populacije. Osim toga, položaj Romkinja dodatno opterećuju specifičnosti romske kulture zasnovane na tradicionalno strogo podijeljenim ulogama u zajednici koje mogu biti ugrožavajuće za razvoj ličnosti romskih djevojčica i žena. Ovo osobito vrijedi za neke romske zajednice koje se zbog svoje povijesne i kulturne pozadine

18 Neslužbene procjene bilježe 30 do 60 tisuća Roma; izvor: Štambuk M. Kako žive Hrvatski Romi/How do Croatian Roma live, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005., str. 206

19 Štambuk M. Kako žive Hrvatski Romi/How do Croatian Roma live, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar,

Zagreb, 2005., str. 38/39 20 Halić M., Anketa Romkinja u cilju ispitivanja mogućnosti za uključivanje na tržište rada, projekt “Bolja perspektiva za Romkinje na tržištu rada” Zagreb, siječanj 2011.



strogo pridržavaju tradicionalnih običaja. Najznačajniji aspekt položaja žena u nekoliko romskih zajednica odnosi se na njihov neravnopravan položaj u obitelji. Tradicionalno je romska obitelj izrazito patrijarhalna: žena ima podređen položaj i postoji jasna podjela na muške i ženske poslove. Tradicionalno muškarac zarađuje za obitelj i on je predstavnik obitelji izvan kuće, dok se uloga žene uglavnom svodi na obavljanje kućanskih poslova i brigu o obitelji, kao i prenošenje tradicionalne romske kulture i tradicionalnih vrijednosti na novu generaciju. Djevojčice u dobi od 11 godina preuzimaju ulogu odraslih žena i od njih se očekuje da se udaju mlade i u dugom bračnom životu rode mnogo djece. Ove tradicionalne kućanske i obiteljske obaveze sprečavaju Romkinje da pristupe redovnom tržištu rada i postaju otežavajući faktor za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. Posebno je akutan problem samohranih majki, udovica ili žena koje su pobjegle od obiteljskog nasilja, koje bez sigurnog posla nastoje osigurati ekonomsku sigurnost svoga kućanstva.

5.8. Istraživanje nevladinog sektora koji se bavi problematikom žena u Hrvatskoj

U istraživanju je udrugama postavljeno sljedeće pitanje: 'Koji su po vašem mišljenju najveći problemi žena u vašoj županiji?' U upitniku je navedeno 11 mogućih problema, uz mogućnost da udruge označe onoliko problema koliko smatraju relevantnima za svoju županiju, a mogle su navesti i dodatne probleme. Svih 40 udruga odgovorilo je na ovo pitanje. 'Nezaposlenost' kao najveći problem navela je 31 udruga (77,5 %), nakon čega je navedeno sljedeće:

• 28 udruga (70 %) navelo je ‘nedostatak informacija vezanih uz povećanje zapošljivosti žena';

• 27 udruga (67,5 %) navelo je ‘tradicionalno viđenje uloge žena u društvu';

• 20 udruga (50 %) navelo je ‘nedostatak obrazovanja';

• 17 udruga (42,5 %) navelo je ‘nedostatak usluga brige o djeci';

• 17 udruga (42,5 %) navelo je ‘nedostatak motivacije da se pronađe posao';

• 17 udruga (42,5 %) navelo je ‘nedostatak usluga brige o starijim osobama';

• 15 udruga (37,5 %) navelo je ‘nepostojanje poduzetničkog duha';

• 13 udruga (32,5 %) navelo je ‘nedostatak informacija o mogućnostima zapošljavanja';

• 12 udruga (30 %) navelo je ‘nepostojanje usluga podrške ženama';

• 10 udruga (25 %) navelo je ‘neriješeno stambeno pitanje', i

• a samo jedna udruga navela je dodatni problem ‘apatije, nezadovoljstva'. 5.8.1. Posljedice problema za žene

U upitniku je navedeno 6 mogućih posljedica problema žena, a udrugama je ponuđena mogućnost da označe onoliko posljedica koliko smatraju relevantnima za svoju županiju, a mogle su navesti i dodatne posljedice. Svih 40 udruga odgovorilo je na ovo pitanje.

Ukupno 38 udruga (95 %) navelo je 'ekonomsku i socijalnu ovisnost o partneru' kao glavnu posljedicu, nakon čega je navedeno sljedeće:

• 'nisko samopoštovanje' (29 udruga - 72,5 %);

• ‘pasivnost žena' (27 udruga);

• 'nedostatak socijalne sigurnosti' (23 udruge); i

• ‘socijalna isključenost' (23 udruge). Samo jedna udruga (2,5 %) vidjela je kao posljedicu ‘preseljenje u drugu županiju'.



Udrugama je postavljeno i sljedeće pitanje: 'Zašto je ženama u vašoj županiji teško pronaći posao?'. U upitniku je ponuđeno 13 mogućih razloga, a udrugama je ponuđena mogućnost da označe onoliko razloga koliko smatraju relevantnima za svoju županiju, a mogle su navesti i dodatne razloge.

Glavni je razlog kojeg je navelo 26 udruga, odnosno 66,6 % onih koje su odgovorile na ovo pitanje, to da 'u županiji nema dovoljno poslova', nakon čega je navedeno sljedeće:

• ‘poslodavci kod zapošljavanja daju prednost muškarcima' (19 udruga ili 48,7 %);

• ‘žene brinu o roditeljima/obitelji' (19 udruga ili 48,7 %);

• ‘ženama nedostaju znanja i vještine potrebne na tržištu rada' (17 udruga ili 43,6 %);

• ‘žene nemaju organiziranu dnevnu brigu o djeci' (17 udruga ili 43,6 %);

• ‘ženama nedostaju vještine potrebne za traženje posla' (16 udruga ili 41 %);

• ‘ženama nedostaje odgovarajuće radno iskustvo' (15 udruga ili 38,5 %);

• ‘nedostatak fleksibilnih mogućnosti za rad' (15 udruga ili 38,5 %);

• ‘ženama nedostaju odgovarajuće veze i poznanstva, koja bi im omogućila da pronađu posao' (14 udruga ili 35,9 %);

• ‘nedostatak specijaliziranih usluga za žene' (8 udruga ili 20,5 %);

Udruge označile su i slijedeče razloge: 5 udruga (12,8 %) je navelo da ‘poslova ima, ali žene nemaju dovoljno informacija o raspoloživim poslovima'; 5 udruga (12,8 %) je navelo da ‘žene nisu motivirane za pronalaženje posla'; 5 udruga je navelo da ‘su plaće u županiji (pre)niske'; dvije udruge su navele druge razloge, poput 'ugovori nisu humani, njima se krše ljudska prava i stvaraju neregularni uvjeti' i 'udaljenost od HZZ-a, budući da žive u ruralnim područjima i nemaju novca za putovanje u grad'. Brojke koje slijede pokazuju postotak udruga u svakoj od tri zemljopisne regije koje su navele svaki pojedini razlog.

5.8.2. Potencijalna područja za otvaranje radnih mjesta za žene prema mišljenju udruga

Udrugama je ponuđeno 8 mogućih odgovora, kao i mogućnost da označe onoliko područja koliko smatraju relevantnima, a mogle su navesti i dodatna područja. 39 udruga odgovorilo je na ovo pitanje.

Da najveći potencijal imaju 'turizam', 'usluge' i 'poduzetništvo i samozapošljavanje' odgovorilo je 27 udruga (69,2 %), no treba reći da se u svakom od slučajeva ne radi o istih 27 udruga. Iza toga slijede 'poljoprivreda', koju navodi 19 udruga (48,7 %); 'socijalno poduzetništvo', (17 udruga ili 43,6 %); 'nove tehnologije', (15 udruga ili 38,5 %); 'prodaja', koju navodi 13 udruga (33,3 %); i 'tekstil', koji navodi 8 udruga (20,5 %), dok je samo jedna udruga navela dodatno područje s potencijalom za zapošljavanje žena – 'stari zanati'.



6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE 6.1. Zaključci

Studija daje uvid u položaj različitih ciljnih skupina žena na hrvatskom tržištu rada, kao i u njihove obrasce ponašanja te stavove kako percipiraju prilike za poboljšanje svog položaja, odnosno kako njihove temeljne osobine određuju ono što ih očekuje na tržištu rada.

U Hrvatskoj se žene susreću s većim teškoćama u pristupu, povratku i ostanku na tržištu rada zbog različitih socijalnih faktora, koji, između ostaloga, uključuju probleme u usklađivanju radnog i obiteljskog života. Nesrazmjerno visok broj žena radi na privremenim, nesigurnim i neprijavljenim poslovima, što ih čini ranjivijima i jače izloženima siromaštvu ili vanjskim utjecajim kao što je bila nedavna gospodarska kriza.

Glavne prepreke ravnopravnom sudjelovanju žena na hrvatskom tržištu rada mogu se podijeliti u dvije kategorije:

• Praktične prepreke, poput dostupnosti povoljne i fleksibilne brige o djeci i fleksibilnog radnog vremena; i

• Kulturalne prepreke, koje uključuju oslanjanje na neformalne mreže ih kojih su žene isključene, neprihvaćanje žena na nadređenim položajima i nastavak radne kulture u kojoj se žene ne potiče da uspiju ili se od njih to ne očekuje.

6.1.1. Rodne osobine tržišta rada

Godine 2010. ukupna stupa zaposlenosti u Hrvatskoj je iznosila 54,1 % (59,5 % kod muškaraca i 48,8 % kod žena), pri čemu je razlika između muškaraca i žena bila 10,7 postotnih bodova.

Usporedba gospodarske aktivnosti žena u Hrvatskoj s prosjekom Europske unije pokazuje da je stopa ekonomske aktivnosti žena u Hrvatskoj niža od one u Europskoj uniji. U Hrvatskoj žene u odnosu na muškarce imaju nižu stopu ekonomske aktivnosti, nižu stopu zaposlenosti, višu stopu nezaposlenosti i nižu mjesečnu zaradu. To znači da žene imaju konzistentno nepovoljnije indikatore tržišta rada u odnosu na muškarce.

Možemo zaključiti i da u Hrvatskoj postoje značajne rodne razlike u stopi aktivnosti u odnosu na životnu dob. One su veće kod mlađe i starije životne dobi, a najmanje u najaktivnijoj radnoj dobi. Životna dob i stupanj obrazovanja važne su odrednice sudjelovanja radne snage, a može se reći i da su te dvije odrednice međusobno povezane. To je posebno izraženo kod skupine žena starije životne dobi, kod kojih je sudjelovanje na tržištu rada znatno niže nego kod muškaraca, a i njihov stupanj obrazovanja u odnosu na muškarce je znatno niži.

Analiza utjecaja broja i dobi djece na sudjelovanje spolova na tržištu rada pokazuje da djeca na žene i muškarce djeluju na različite načine. Sudjelovanje muškaraca manje ili više nije u odnosu s brojem djece, dok je sudjelovanje žena s troje ili više djece znatno niže nego kod žena s manjim brojem djece i u negativnoj je korelaciji s dobi djece.

6.1.2. Rodno segregirano tržište rada

Već sam izbor obrazovnog područja određuje nepovoljniji položaj žena na tržištu rada. Obrazovna područja za koja žene pokazuju najviše interesa imaju za posljedicu ishode na



tržištu rada koji su ispod prosjeka u odnosu na muškarce, dok s druge strane, izbor obrazovnih područja koja nisu tipična za žene imaju za posljedicu ishode na tržištu rada koji su bolji u odnosu na muškarce. Nažalost, najveći broj žena ne odabire takva obrazovna područja. Tržište rada i dalje je obilježeno fenomenom horizontalne i vertikalne segregacije koji odražava glavna područja nejednakosti između žena i muškaraca, u prvom redu u smislu pristupa poslu, poklapanja razine obrazovanja kod žena s kvalitetom poslova koje one obavljaju, napredovanja, visine plaće i iskustva diskriminacije i uznemiravanja na radnome mjestu. Neplaćene poslove u kućanstvu i dalje obavljaju pretežno žene, koje su još uvijek natprosječno zastupljene u nekim sektorima, poput poslova vezanih uz brigu i njegu te poslova na pola radnog vremena, poslova koji traže niži stupanj vještina i poslova s netipičnim ugovorima i/ili ugovorima na određeno vrijeme, dok su ispotprosječno zastupljene u drugima, poput primjerice sektora znanosti, tehnologije i inženjerstva.

6.1.3. Razlike u visini plaće

Studija pokazuje da još uvijek postoje velike razlike u visini plaća između žena i muškaraca, unatoč činjenici da hrvatsko zakonodavstvo jamči ravnopravnost u visini plaće. S obzirom na to da su uočene razlike povezane s dobi, stupnjem obrazovanja i zanimanjem, faktor koji objašnjava rodno zasnovane razlike u visini plaće mogao bi biti u diskriminirajućoj praksi. Rodno zasnovana diskriminacija prevladava u zanimanjima s nižim stupnjem obrazovanja i nižom razinom vještina, a čini se da po spolovima postoji i kontinuirana dobno zasnovana diskriminacija kroz cijeli životni ciklus.

Isto tako, nedostaju mehanizmi za provođenje postojećih zakonskih i institucionalnih odredbi (uključujući nepostojanje kazni za oni koji se ne pridržavaju zakona), što sve rezultira time da ravnopravnost u visini plaće ostaje tek mrtvo slovo na papiru.

6.1.4. Zaposlenost

Pristup žena zapošljavanju otežan je zbog percepcije potencijalnih poslodavaca o tome da žene imaju obiteljske obaveze. Status 'zaposlenika' inače je najčešći oblik statusa pri zapošljavanju i kod žena i kod muškaraca. Više od 75 % žena koje su radile 2000. godine su bile zaposlenice, a ta brojka se do 2008. popela do 79,9 %. Žene su najčešće zaposlene u veleprodaji i maloprodaji, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi. Tako je 2008. u tim sektorima bilo zaposleno 38 % posto žena, u odnosu na 17 % muškaraca. U prosincu 2010. godine, broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega je 524.229 bilo žena. U usporedbi s 2008. godinom, 46,6 % svih zaposlenih žena radilo je u sljedećim sektorima: veleprodaja i maloprodaja (99.882), obrazovanje (80.596), i zdravstvo i socijalna skrb (63.703). Godine 2010. u ovim je sektorima bilo zaposleno 21,1 % muškaraca21.

Udio zaposlenika na određeno vrijeme u Hrvatskoj može se usporediti s onim u Europskoj uniji, pri čemu taj tip zaposlenosti prevladava kod novozaposlenih. Fleksibilni oblici zaposlenosti uključuju povremeni rad i rad na određeno vrijeme. Od ukupnog broja zaposlenih (odnosno osoba koji nisu samozaposlene), udio osoba koje su povremeno zaposlene nije se značajnije izmijenio. On se tek nešto smanjio, s 12,1 % 2008. godine na 11,6 % 2009. godine. Taj je udio niži nego u Europskoj uniji (14,1 % 2009. godine).

21 Crostat, Izvještaj br. 9.2.1/12, Osobe na plaćenim poslovima prema djelatnostima, prosinac 2010., Zagreb 28. siječnja 2011, by activity December 2010, Zagreb, 28th January 2011



6.1.5. Rodna diskriminacija pri zapošljavanju

Jedan od značajnih problema u Hrvatskoj je relativno slabo razumijevanje pojma diskriminacije (kako kod poslodavaca, tako i kod zaposlenih), kao i relevantnih zakona i institucija te prava potencijalnih žrtava diskriminacije. Nepovoljnim uvjetima rada izložene su i žene i muškarci, pri čemu ima malo sustavnih pokazatelja koji bi nedvosmisleno ukazali na to da su žene izloženije različitim oblicima nepovoljnog tretmana na radnom mjestu. Što se tiče različitih aspekata tržišta rada, i nezaposleni i poslodavci vjeruju da je diskriminacija najraširenija u samom postupku zapošljavanja, a u manjoj mjeri i kod osiguravanja jednake plaće i uvjeta za napredovanje na radnom mjestu.

6.1.6. Poduzetnice

U Hrvatskoj je relativno visok postotak poduzeća koja su osnovana zbog nužde i relativno nizak postotak poduzeća koja su osnovana zbog poslovnih mogućnosti. Unatoč brojnim inicijativama za promicanje poduzetništva, hrvatsko društvo još uvijek ne funkcionira kao poduzetničko društvo. Zbog toga treba mnogo uraditi na stvaranju povoljnije poduzetničke klime.

Broj žena poduzetnica u posljednjih se šest godina povećao tri puta. Premda su tvrtke i obrti u vlasništvu žena 2008. godine predstavljale četvrtinu ukupnog broja tvrtki i obrta, udio ženskog poduzetništva u broju zaposlenih te ukupnom prihodu i dobiti bio je znatno niži nego kod muškaraca. Tvrtke u vlasništvu žena zapošljavaju 13 % radnika, sudjelujući s 11,1 % u ukupnom prihodu i s 9,3 % u dobiti svih tvrtki u Hrvatskoj.

Osim uobičajenih prepreka za razvoj poduzetništva, žene se u pravilu moraju suočavati i s drugim problemima i preprekama, i to osobito u sljedećim područjima: socijalne prepreke, prepreke povezane s nedostatkom potrebnih znanja i vještina, prepreke u okolini i financijske prepreke.

6.1.7. Nezaposlenost

Dva su izvora indikatora zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti u Hrvatskoj: evidentirana nezaposlenost koju bilježi HZZ i ona koju bilježi Anketa radne snage. Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti stanovništva od 15 do 64 godine starosti porasla je s 9,1 % 2009. na 11,8 % 2010. godine. Stopa nezaposlenosti kod muškaraca porasla je s 8,0 % na 11,5 %, a stopa nezaposlenosti kod žena s 10,3 % na 12,3 %, što znači da je porast nezaposlenosti kod muškaraca bio veći od porasta nezaposlenosti kod žena22.

Podaci o evidentiranoj nezaposlenosti pokazuju da posljednjih nekoliko godina (od 2008. do 2010.) žene prevladavaju na evidenciji nezaposlenih osoba prijavljenih na HZZ-u. Žene se nalaze u opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti češće nego muškarci, a uzrok tome je relativno niska fluktuacija nezaposlenosti žena. Prema podacima HZZ-a za 2010. godinu, gotovo 50 % prijavljenih nezaposlenih žena traži posao duže od godinu dana. Čini se da u prosjeku obrazovanje ženama ne pruža zaštitu od nezaposlenosti. Nezaposlene žene bile su bolje obrazovane od nezaposlenih muškaraca. Godine 2010. gotovo 41 % prijavljenih nezaposlenih žena imalo je završenih najmanje četiri godine srednjoškolskog obrazovanja, odnosno više ili visoko obrazovanje, dok je taj postotak kod muškaraca iznosio 30 %. Štoviše, najveći je porast u posljednje dvije godine zabilježen kod prosječnog broja nezaposlenih žena s visokoškolskim obrazovanjem.

22 Eurostat, Zaposlenost i nezaposlenost (LFS), Tablica: Stopa nezaposlenosti prema spolu, dostupno na available at: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/employment_unemployment_lfs/data/main_tables



Istraživanje u koje je bilo uključeno 2945 nezaposlenih žena prijavljenih na evidenciji HZZ-a pokazalo je sljedeće:

• Od ukupnog broja ispitanica njih 14,8 % su žene od 15 do 24 godine starosti, 62,3 % žene od 25 do 49 godina starosti, a 22,9 % žene starije od 50 godina. Ta struktura odgovara dobnoj strukturi ukupne populacije nezaposlenih žena;

• Velika većina ispitanica ima završeno srednjoškolsko obrazovanje (64 %), dok 12 % ima visokoškolsko, a 24 % osnovnoškolsko obrazovanje;

• Broj žena s osnovnoškolskim ili nižim stupnjem obrazovanja se smanjuje s dobi, dok se broj onih s visokoškolskim obrazovanjem povećava s dobi. Međutim, i u skupini žena od 25 do 29 godina mogu se naći žene s visokoškolskim obrazovanjem, a može se pretpostaviti da će taj udio biti velik i kod mlađih generacija žena;

• Što se tiče bračnog statusa, većina ispitanica je udana (62 %), iako tu ima razlika kod dobnih skupina. Na primjer, svega 17 % mladih žena od 15 do 24 godine je udano, dok taj postotak kod onih preko 50 godina iznosi 78 %. Kod neudanih žena situacija je obratna. Većina njih dolazi iz skupine od 15 do 24 godine, no ipak ima 20 % žena iz skupine od 25 do 49 godina koje nisu udane, dok je neudanih žena iz skupine preko 50 godina svega 5 %;

• Manje od polovice žena iz uzorka (41,9 %) ima djecu o kojima brinu, dok 22 % ispitanica mora brinuti za starije osobe, a 36 % njih nema osoba koje o njima ovise. Međutim, među ovim skupina ima određenog preklapanja, budući da neke žene koje brinu o djeci isto tako brinu i o starijim osobama. Može se reći da je briga za djecu i starije osobe važna sastavnica životnog ciklusa, s obzirom na to da ispitanice iz mlađe i radno najaktivnije skupine žena brinu o djeci u dobi kada rađaju, dok starije žene brinu o unucima, ali i o svojim roditeljima, i to obično u isto vrijeme. Daleko najveću odgovornost u vezi s djecom imaju žene iz skupine od 25 do 49 godina, dok odgovornost za brigu o starijima podjednako dijele sa ženama iz skupine preko 50 godina;

• Na evidenciji HZZ-a je duže od 5 godina prijavljeno 49,4 % žena iz skupine preko 50 godina, kao i 30,1 % žena iz skupine od 25 do 49 godina i samo 4,1 % žena iz skupine od 15 do 24 godine. Ispitanice iz najmlađe skupine najčešće su prijavljene na evidenciji HZZ-a od 3 do 6 mjeseci (27,1 %), odnosno od 1 do 3 godine (26 %). Čak 58,1 % ispitanica iz skupine od 15 do 24 godine nezaposleno je u razdoblju kraćem od jedne godine. S druge strane spektra, čak 79,2 % ispitanica iz skupine preko 50 godina nezaposleno je u razdoblju dužem od jedne godine. Nažalost, i kod žena iz skupine primarne radne dobi (od 24 do 49 godina) 36,6 % ispitanica ima trajanje nezaposlenosti do jedne godine, dok je njih 62,4 % nezaposleno u razdoblju dužem od godinu dana. Možemo zaključiti da se dob nalazi u upravno proporcionalnom odnosu s očekivanim trajanjem nezaposlenosti – što je osoba starija, to je vjerojatnije da će biti duže nezaposlena. Mlade osobe imaju kraća razdoblja trajanja nezaposlenosti, što se može pripisati njihovoj spremnosti da prihvate različite vrste poslova, dok starije osobe nisu tako prilagodljive, odnosno prihvatljive poslodavcima. Dobne skupine pokazuju najveću sličnost pogledamo li trajanje nezaposlenosti od 1 do 3 godine, što ukazuju da negdje u tom razdoblju treba potražiti prosječno trajanje nezaposlenosti;

• Većina ispitanica ima neko radno iskustvo (89,2 %), a nepostojanje radnog iskustva najučestalije je u skupini od 15 do 24 godine, gdje 35 % ispitanica nema nikakvo radno iskustvo. S druge strane, samo 3 % žena starijih od 50 godina nije nikada radilo.



Nedostatak iskustva postaje sve veći problem s kasnijim ulaskom na tržište rada. Nedostatak radnog iskustva i poodmakla životna dob u pravilu predstavljaju veliku poteškoću za žene koje pristupaju tržištu rada;

• Žene s niskom razinom obrazovanja (sa završenom ili nezavršenom osnovnom školom) provode najviše vremena čekajući posao. Nadalje, postoji jasna veza između trajanja nezaposlenosti i izgleda za pronalaženje posla. Što je osoba duže nezaposlena, to je vjerojatnije da će ostati nezaposlena. Uzroci dugotrajne nezaposlenosti su sljedeći: niska razina zapošljivosti zbog neodgovarajućeg obrazovanja i nedostatka iskustva; nespremnost poslodavaca da zaposle dugoročno nezaposlene osobe zato što njihova dugoročna nezaposlenost ukazuje na nedostatak motivacije i druge nepoželjne osobine ličnosti; pasivan stav prema traženju posla i nespremnost za prihvaćanje ponuđenih poslova (koji su često loše plaćeni); nespremnost za prihvaćanje moguće promjene načina života (nezaposleni zaziru od promjena, jer se boje da bi im moglo biti još gore); u pojedinim slučajevima nezaposlene osobe ostvaruju neke oblike neprijavljenih prihoda (radom u sivoj ekonomiji ili na poljoprivrednim gospodarstvima);

• Čini se da su metode traženja posla više određene dobi nezaposlenih žena nego trajanjem njihove nezaposlenosti. Suvremene metode traženja posla osobito su važne ženama iz mlađe skupine nezaposlenih. Osobito treba naglasiti važnost podrške HZZ-a u traženju posla, koju više nego ranije koriste mlade, bolje obrazovane i kratkoročno nezaposlene žene;

• Mlađe i bolje obrazovane žene imaju neizvjesnije ugovore o radu, a često rade na studentske ugovore i neprijavljene. Starije žene koje su slabije obrazovane uglavnom su radile na ugovore na neodređeno, ali ako pronađu posao, jednako su izložene povremenom radu i sličnim tipovima ugovora kao i mlađe žene;

• Tri su najistaknutije posljedice nezaposlenosti: psihološki učinci (32 %), strah od gubitka vještina i razvoja karijere (23,7 %) i ekonomski učinci nezaposlenosti (22,7 %); i

• Ispitanice su jasno naznačile svoje prioritete i očekivanja od tržišta rada, stavivši na prvo mjesto sigurnost i odgovarajuću plaću, no izrazivši spremnost i na prihvaćanje neredovitih tipova zapošljavanja poput volontiranja, povremenog rada i osobito rada od kuće. Iskazale su priličnu nespremnost za odlazak iz sadašnjeg mjesta stanovanja, uglavnom zbog obiteljskih i financijskih razloga, ali i fleksibilnost u prihvaćanju dužeg putovanja javnim prijevozom na posao. Mlađe žene općenito pokazuju više fleksibilnosti od starijih, no žene s višim stupnjem obrazovanja manje su spremne za prihvaćanje poslova koji bi bili ispod njihove razine obrazovanja i izvan područja za koje su se obrazovale.

6.1.8. Žene iz ruralnih područja

Gospodarstvo ruralnih područja obilježeno je strogom podjelom rodnih uloga i visokim udjelom žena koje sudjeluju u gospodarskim djelatnostima. Žene iz ruralnih područja susreću se s određenim brojem prepreka koje ih sprečavaju da se u potpunosti uključe u zajednice u kojima žive, poput sljedećih:

• Nepostojanje praktički nikakve ravnoteže u rodnoj podjeli kućanskih poslova – oni su strogo ženska zadaća;

• Nedostatak kvalitetnih usluga brige i njege u selima (djece, starijih);

• Nedostatak kvalitetnih usluga podrške (samozapošljavanje, poduzetništvo);

• Nepostojanje pouzdane mreže javnog prometa; i



• Nepostojanje praktički nikakvih aktivnosti za zabavu i slobodno vrijeme, kao ni pristupa internetu, u ruralnim zajednicama.

Žene iz ruralnih područja nalaze se u osobito nepovoljnom položaju zato što često moraju obavljati kućanske poslove (spremanje, čišćenje, briga o djeci i starijima), kao i 'krpati' prihode kućanstva, što im u pravilu ostavlja vrlo malo vremena za išta drugo (npr. pokretanje vlastitog poduzeća, putovanje, aktivnosti za slobodno vrijeme ili pristup informacijama na internetu).

6.1.9. Romkinje

Diskriminacija je kod žena pripadnica romske etničke skupine često složena pojava, koja se zasniva na narodnosti i spolu. Kao manjina s kulturom i životnim navikama koje se uvelike razlikuju od većinskog stanovništva, Romi su izloženi negativnoj percepciji i predrasudama od strane neromske populacije. Pored toga, Romkinje se suočavaju s problemima koje pred njih postavlja romska kultura zasnovana na 'tradicionalnim', strogo podijeljenim rodnim ulogama unutar zajednice i koji mogu značajno otežati njihov osobni razvoj. Najznačajniji je aspekt situacije u kojoj se nalaze žene u mnogim romskim zajednicama njihov neravnopravan položaj unutar romske obitelji. Tradicionalna romska obitelj izrazito je patrijarhalna. Žena se nalazi u podređenom položaju i postoji jasna podjela posla između muškaraca i žena. Tradicionalne kućanske i obiteljske obaveze onemogućavaju Romkinjama prihvaćanje poslova na 'službenom' tržištu rada, ili čine nemogućim usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. U nedostatku sigurnog posla, Romkinje samohrane majke, udovice ili one koje su pobjegle od nasilja u obitelji suočavaju se s osobito velikim teškoćama pri osiguranju egzistencije za svoje kućanstvo. Istraživanje Područne službe HZZ-a provedeno u Zagrebačkoj županiji u siječnju 2011. godine u kojem su sudjelovale 152 nezaposlene Romkinje potvrđuje ove podatke i ukazuje na potrebu promjene svijesti Romkinja o važnosti obrazovanja i pronalaženja načina za njihovo uključenje u obrazovne aktivnosti23.

6.1.10. Neaktivne žene

Neaktivna skupina žena su žene koje ne traže aktivno posao. Uzrok njihove neaktivnosti najvjerojatnije je nepostojanje odgovarajuće potražnje na tržištu za uslugama koje nude, osobito kad postoji jedna ili više prepreka za njihovo zapošljavanje, poput dobi, stupnja obrazovanja i trajanja nezaposlenosti. Od žena se još uvijek očekuje preuzimanje brige o djeci i kućanskim obavezama, pa one u pravilu imaju kraće karijere ili veće prekide zaposlenosti u odnosu na muškarce. To ih može učiniti ranjivijima u odnosu na siromaštvo. Postoji niz faktora koji tome doprinose, poput neravnopravnog položaja žena na tržištu rada te njihove ovisnosti o sustavu socijalne zaštite i ograničenim mirovinama. Financijska ovisnost ključni je problem rodne nejednakosti, a prihvaćanje takvih uloga u obitelji obično se odražava i na buduće generacije.

6.1.11. Usklađivanje radnog i obiteljskog života

Očigledna je veza između nedostatka odgovarajućih socijalnih službi i mogućnosti žena da aktivno sudjeluju na tržištu rada, budući da žene u Hrvatskoj još uvijek obavljaju najveći broj poslova vezanih uz brigu o djeci i kućanstvu u svojim obiteljima. Postojeće socijalne usluge ne samo da ne pomažu ženama da rade izvan kuće, nego ih često i prisiljavaju da duže vremensko razdoblje ostanu izvan tržišta rada. Sukob između obiteljskih i radnih obaveza kod žena je očigledan. Da bi se taj problem riješio, te ženama omogućilo da ne moraju birati

23 Halić M., Anketa Romkinja u cilju ispitivanja mogućnosti za uključivanje na tržište rada, projekt ‘Better perspective of Roma women on the labour market’, IPA Žene na tržištu rada, siječanj 2011.



između obitelji i zaposlenja, nužno je za svu djecu osigurati mjesto u javnom sustavu subvencioniranih dječjih vrtića.

6.1.12. Okruženje rodne ravnopravnosti

Posljednjih su nekoliko godina na nacionalnoj i lokalnoj razini uspostavljeni institucionalni mehanizmi za provedbu politike rodne ravnopravnosti te su usvojene izmjene zakona kojima su uklonjene sve vrste diskriminacije žena.

Pravno okruženje predstavlja snažan mehanizam za djelovanje na motivaciju za gospodarsku aktivnost ako postoje odredbe koje zahtijevaju strogo pridržavanje zakona. To je osobito važno za žene na tržištu rada koje imaju višestruke društvene uloge. Signali koji se šalju obiteljima u obliku naknada i subvencija ponekad su kontradiktorni, kao u slučaju mjera za promicanje populacijske politike, koje potiču na rađanje većeg broja djece, i mjera aktivne politike zapošljavanja, cilj kojih je povećanje stope aktivnosti žena na tržištu rada. Nadalje, tu je institut dječjeg doplatka, koji ima učinak čistog dohotka i smanjuje motivaciju za rad, osobito kod žena koje ne mogu očekivati veću zaradu na tržištu rada. Analize pokazuju da su mjere u cilju pružanja boljih usluga brige za djecu značajnije za povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada od dječjeg doplatka, a da pritom ne smanjuju želju za rađanjem više djece.

Važnu ulogu u procesu promicanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena igraju i nevladine organizacije koje podižu osjetljivost javnosti zalažući se za određene politike i sudjeluju u rješavanju određenih problema. Provedba politike rodne ravnopravnosti nužno uključuje suradnju između nevladinih organizacija i njihov kvalitetan partnerski odnos s tijelima državne uprave i lokalne samouprave.

6.1.13. Usluge HZZ-a

Očekivanja nezaposlenih žena od HZZ- razlikuju prema dobi, budući da su mlađe sklonije neovisnom traženju posla, dok su starije žene u pravilu pasivnije i očekuju više interakcije s HZZ-om. Nezaposlene žene, a poglavito osjetljive skupine žena sa višestrukim uzrocima nezaposlenosti, trebaju personalizirani pristup prilagođen potrebama svake žene.

6.2. Preporuke

Cilj rodne ravnopravnosti ostvaruje se u prvom redu naglaskom na povećanje broja žena koje sudjeluju u radnoj snazi. On uključuje tri glavna cilja:

• Uklanjanje prepreka za pristup žena tržištu rada;

• Poticanje žena na aktivnije sudjelovanje u programima osposobljavanja i prekvalifikacija;

• Promicanje mjera koje omogućavaju usklađivanje radnog i obiteljskog života kroz poticanje obiteljski usmjerenih radnih standarda i praksi zapošljavanja.

6.2.1. Unapređenje istraživanja i statističkih podataka

U studiji su prepoznate određene teškoće i ograničenja što se tiče trenutno dostupnih podataka o položaju žena na tržištu rada. Potrebna poboljšanja uključuju ona povezana s razvojem statističkog sustava, osobito na regionalnoj, odnosno županijskoj razini, kao i ona povezana s novim podacima i analizom namijenjenom prepoznavanju i razumijevanju rodno uvjetovanih razlika.

U Hrvatskoj zapošljavanje predstavlja jednu od dimenzija koje se koriste za ocjenu napretka u približavanju milenijskim razvojnim ciljevima, osobito Cilju 3, koji govori o osnaženju žena i rodnoj ravnopravnosti. Postoji nekoliko zasebnih, rodno odvojenih pokazatelja zaposlenja i siromaštva koji služe za ocjenu napretka i usporedbu s drugim zemljama Europske unije, a



uključuju razlike u plaćama, segregaciju zaposlenja i usklađenost poslovnog i obiteljskog života.

Studija, međutim, pokazuje da su za određena područja podaci vrlo ograničeni:

• Podaci o zaradama različitih kategorija samozaposlenih osoba;

• Podaci o pristupu tržištu rada s fokusom na nacionalne manjine i druge skupine, među kojima posebnu pažnju treba obratiti na žene;

• Podaci o neprijavljenom radu: konvencionalna statistika koja se oslanja na službene izvore podataka o zaposlenosti u pravilu zanemaruje ili podcjenjuje broj osoba koje rade, a da nisu prijavljene; neprijavljeni rad, kao i onaj prijavljeni, snažno je rodno obilježen, budući da žene i muškarci rade u različitim segmentima sive ekonomije.

Jedan od prijedloga odnosi se na daljnju analizu nekih konkretnih rodnih tema:

• Veza između zaposlenosti i obiteljskog života: olakšati analizu podjele poslova u kućanstvima i veze između tržišnog i neplaćenog rada vezanog za njegu koji žene i muškarci obavljaju u obitelji;

• Presjek rodnih i drugih izvora obespravljenosti: nacionalnost te zemljopisne i vjerske odrednice presijecaju se s rodnima i na taj način zajednički pozicioniraju žene na osjetljivo mjesto na tržištu rada. Tu su posebno teško pogođene čitave skupine, poput manjina, a osobito Roma. Hrvatska je 2006. godine bila jedna od osam zemalja inicijatora Dekade uključenja Roma (2005.-2015.). Iako su dostupni podaci o brojnim indikatorima, i dalje postoje značajne praznine, osobito što se tiče redovitog prikupljanja podataka umjesto ad hoc studija. Položaj žena iz manjinskih zajednica nije dovoljno istražen; i

• Ova studija između ostaloga ukazuje i na potrebu za stalnim praćenjem položaja žena na tržištu rada u Hrvatskoj. Praćenje nacionalne socijalne i politike zapošljavanja nužno je za osiguranje rodne ravnopravnosti na tržištu rada, kao i za uvjerenje da rješenja koja vlada predlaže u okviru svojih strateških dokumenata odgovaraju okolnostima na hrvatskom tržištu rada i položaju u kojem se nalaze žene u Hrvatskoj. Zbog toga postoji potreba za daljnjim istraživanjem koje će se fokusirati na mehanizme usmjerene na osiguranje jednakih mogućnosti na tržištu rada (poput rada u vremenu kraćem od punog radnog vremena, fleksibilnog radnog vremena) i biti provedeno u suradnji sa znanstvenim istraživačima, ženskim udrugama, socijalnim partnerima i osobama koje donose odluke.

6.2.2. Pojednostavljenje naknada

Ciljevi politike i mjere koje se provode moraju se revidirati na način da više podupiru jedni druge, s krajnjim ciljem da se sudjelovanje na tržištu rada ženama učini isplativim, odnosno da rad nadmašuje korist koju je moguće ostvariti neaktivnošću, imajući na umu prosječan broj djece u hrvatskoj obitelji.

Glavne preporuke odnose se na pojednostavljenje naknada, odnosno smanjenje broja institucija koje ih dodjeljuju s 5 na 1. Nadalje, bilo bi isplativo imati naknade za nezaposlene osobe na višoj razini i na dulje vremensko razdoblje, što bi osiguralo neku vrstu sigurnog prihoda samo za one koji se ne mogu brinuti sami za sebe. Sustav socijalne skrbi ne bi trebao brinuti o pojedincima radne dobi koji mogu raditi.

6.2.3. Poboljšanje pristupa plaćenim poslovima

Pristup žena tržištu rada, kao i smanjenje udjela neaktivnih žena, moguće je unaprijediti na različite načine. Između ostalih, oni uključuju sljedeće:



• Osiguranje brige za djecu i starije osobe. Sve dok su žene u prvom redu zauzete brigom o djeci i starijim osobama, pri čemu im nisu na raspolaganju kvalitetne i dostupne usluge, po opsegu svog sudjelovanja u radnoj snazi neće se nikad približiti muškarcima, osobito one iz siromašnijih kućanstava. Opcije za poboljšanje te situacije uključuju sljedeće: povećanje izdvajanja za brigu o djeci i drugim uzdržavanim osobama; osiguranje (državnih) poticaja poduzećima za izgradnju i održavanje prostora za brigu o djeci; pružanje podrške poslodavcima koji svojim zaposlenicima nude mogućnost neplaćanog odmora; unapređenje službi za brigu o djeci i obitelji; te stvaranje liberalnijih uvjeta za pružanje privatnih usluga brige o djeci (npr. priznavanje stručnog obrazovanja dadilja).

• Fleksibilnost. Premda ima različitih mišljenja o dugoročnim posljedicama rada u vremenu kraćem od punog radnog vremena na rodnu ravnopravnost, svakako treba promicati fleksibilne uvjete rada koji omogućavaju bolje usklađivanje radnog i obiteljskog života. Između ostaloga, fleksibilni uvjeti rada uključuju sljedeće:

Fleksibilno radno vrijeme: rad kraći od punog radnog vremena, klizno radno vrijeme,

rad u smjenama... Fleksibilno mjesto rada: rad na daljinu, komunikacija na daljinu, više izvršitelja na

jednom radnom mjestu, rad od kuće; i Fleksibilne ugovore o radu: na određeno vrijeme, projektne ugovore, rad preko

agencija, slobodno zaposlenje, postupno umirovljenje...

Međutim, uvjete i kvalitetu fleksibilnih oblika rada treba strogo regulirati u smislu ostvarenja socijalne sigurnosti, tj. ravnopravnog pristupa dobro plaćenim poslovima i zajamčenog jednakog tretmana koji imaju zaposlenici s punim radnim vremenom (tj. oni u 'nefleksibilnim oblicima rada') što se tiče plaće, beneficija i mogućnosti napredovanja, kao i mogućnosti za jednostavan prelazak iz jednih uvjeta rada na druge.

6.2.4. Ostvarivanje cilja jednakog tretmana žena i muškaraca na radnom mjestu

Treba ojačati institucionalne mehanizme rodne ravnopravnosti tako da ta tijela imaju ovlasti djelovati u slučajevima diskriminacije, osigurati potrebna sredstva i provesti reforme pravosuđa, npr. na način da se suce obrazuje da postanu rodno osjetljiviji.

6.2.5. Unapređenje sudjelovanja žena u osnivanju i razvoju poduzeća

Kada je riječ o stvaranju okruženja koje će djelovati kao podrška za razvoj poduzetništva i osnivanje ženskih poduzeća, treba osobito istaknuti potrebu za pružanjem relevantnih i cjelovitih informacija, kao i potrebu prilagodbe poduzetničkih usluga stvarnim potrebama korisnika.

U budućnosti bi aktivnosti i mjere koje stvaraju poticajno okruženje trebale, između ostaloga, biti orijentirane na sljedeća ključna područja:

• Reorijentacija i preoblikovanje usluga (financijskih i tehničkih) za malo i srednje poduzetništvo kako bi one bolje odgovarale potrebama žena koje žele osnovati i razvijati poduzeće;

• Unapređenje financijskih usluga za žene koje osnivaju i razvijaju poduzeća; i

• Podrška mrežama i udruženjima poslovnih žena, kao i mentorskim aktivnostima žena i za žene.



6.2.6. Unapređenje mjera za poticanje zapošljavanja žena

Postoji potreba za unapređenjem postojećih usluga koje se pružaju pri zapošljavanju, i to na slijedeći način

• Povećanjem broja žena u programima osposobljavanja i prekvalifikacije;

• Povećanjem fleksibilnosti u načinu pružanja mjera osposobljavanja i prekvalifikacije kako bi one bile dostupne i ženama koje su slabije prometno povezane;

• Pružanjem podrške tvrtkama u unapređenju kvalifikacija i uvjeta rada zaposlenika s radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena, te u drugim fleksibilnim oblicima rada; i

• Promicanjem posebnih programa/projekata usmjerenih na povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada, osobito u suradnji s jedinicama lokalne samouprave i drugim interesnim skupinama.

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost konzorcija kojega predvode konzultanti tvrtke WYG I ne može se ni na koji način smatrati da odražava gledišta Europske unije.

Documents

Žene na tržištu rada - zgdl.hr · agencije), socijalni partneri, komore i nevladine udruge. Krajnji korisnici: Žene iznad 40 godina, dugotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene,