58
1. Opis potrosacevih preferencija -Ponasanje potrosaca najlakse je objasniti kroz 3 razlicita koraka: 1.preferencije ili sklonosti potrosaca-pronaci prakticni opis razloga zasto ljudi vole vise jedno dobro od drugog 2.budzetska ogranicenja-potrosaci uvijek uzimaju u obzir I cijene zato u drugom koraku uzimamo u obzir I cinjenicu da potrosaci imaju ogranicene dohotke koji ogranicavaju kolicinu dobara koju mogu kupiti 3.izbori potrosaca- uz date preferencije I ogranicene dohotke potrosaci kupiju kombinaciju onih dobara koji maksimiziraju njihovo blagostanje,razumijevanje izbora potrosaca pomoci ce nam da razumijemo traznju,tj kako kolicina dobara koju su potrosaci spremnin da kupe zavisi od cijene. -Trzisna korpa je spisak odredjenih kolicina jedne ili vise dobara. -Neke osnovne pretpostavke o sklonostima potrosaca: Ukupnost-smatra se da su sklonosti ukupne,to znaci da potrosaci mogu uporedjivati I rangirati sve moguce korpe. Tranzitivnost-A>B I B>C onda vise voli korpu A od C. trazintivnost se smatra neophodnom za kozinstendnost potrosaca. Vise je bolje nego manje-potrosaci uvijek imaju vise sklonosti prema vecem broju dobara nego prema manjim. Ove tri pretpostavke predstavljaju osnovu teorije potrosaca. -Kriva indiferencije-upotrenom kriva indiferencije mogu se graficki prikazati sklonosti potrosaca.ktiva indiferencije prikazuje sve kombinacije trzisnih korpi koje osobi omogucavaju isti nivo zadovoljstva,stoga je osoba indiferentna izmedju trzisnih korpi koje su prikazane tackama na krivi.

ekonomska analiza skripta 2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

business

Citation preview

1. Opis potrosacevih preferencija

-Ponasanje potrosaca najlakse je objasniti kroz 3 razlicita koraka:

1.preferencije ili sklonosti potrosaca-pronaci prakticni opis razloga zasto ljudi vole vise jedno dobro od drugog

2.budzetska ogranicenja-potrosaci uvijek uzimaju u obzir I cijene zato u drugom koraku uzimamo u obzir I cinjenicu da potrosaci imaju ogranicene dohotke koji ogranicavaju kolicinu dobara koju mogu kupiti

3.izbori potrosaca- uz date preferencije I ogranicene dohotke potrosaci kupiju kombinaciju onih dobara koji maksimiziraju njihovo blagostanje,razumijevanje izbora potrosaca pomoci ce nam da razumijemo traznju,tj kako kolicina dobara koju su potrosaci spremnin da kupe zavisi od cijene.

-Trzisna korpa je spisak odredjenih kolicina jedne ili vise dobara.

-Neke osnovne pretpostavke o sklonostima potrosaca:

Ukupnost-smatra se da su sklonosti ukupne,to znaci da potrosaci mogu uporedjivati I rangirati sve moguce korpe.

Tranzitivnost-A>B I B>C onda vise voli korpu A od C. trazintivnost se smatra neophodnom za kozinstendnost potrosaca.

Vise je bolje nego manje-potrosaci uvijek imaju vise sklonosti prema vecem broju dobara nego prema manjim.

Ove tri pretpostavke predstavljaju osnovu teorije potrosaca.

-Kriva indiferencije-upotrenom kriva indiferencije mogu se graficki prikazati sklonosti potrosaca.ktiva indiferencije prikazuje sve kombinacije trzisnih korpi koje osobi omogucavaju isti nivo zadovoljstva,stoga je osoba indiferentna izmedju trzisnih korpi koje su prikazane tackama na krivi.

A,B,D ce jednako da preferira,E ce vise da preferira,a G I H manje.

Mapa indiferencije grafik koji sadrzi skup krivih indiferencija koje pokazuju trzisne korpe izmedju kojih je potrosac indiferentan.

svaka trzisna korpa na krivi U3 pozeljnija je od korpi na U2,a svaka korpa na U2 pozeljnija je od

korpi na U1.

Kriive indiferencije se ne mogu sjeci,krive indiferencije koje se sijeku u suprotnosti su sa nasom predpostavkom da je vise bolje nego manje.postoju bezbroj krivih indiferencija koje se ne sijeku po jedna za svaki moguci nivo zadovoljstva.

Oblici krivih indiferencija opisuje volju potrosaca da supstituira jedno dobro za drugo.

-sve su krive indiferencije padajuce,cinjenica da su krive indiferencije padajuce proizilazi iz predpostavke da je vise bolje nego manje.

nagib krive indiferencije mjeri granicnu stopu supstitucije,a granicna stopa supstitucije je kolicina dobara koju je potrosac spreman da zrtvuje da bi dobio dodatnu jedinicu drugog dobra.

2.Budzetska ogranicenja potrosaca

Budzetska ogranicenja su ogranicenja sa kojima se potrosaci suocavaju u vidu ogranicenih dohodaka.

Budzetska crta prikazuje sve moguce kombinacije dobara za koje ju ukupan br potrosenog novca jednak dohotku potrosaca.

duzina A-G koje prolazi kroz tacke B D E prikazuje budzet koji je zadat dohodkom od 80$,cijenom hrane pf=1$ I cijenom odjece pc=2$.nagib budz crte izmedju tacke B I D jednak je –pf\pc=-10\20=-1\2

Ucinci promjene dohotka na budz crtu.promjena dohotka uz nepromijenjene cijene uzrokuje paralelni pomak budz crte sa pocetnog polozaja L1.ako povisimo dohodak sa 80$(L1) na 160$ budz crta ce se pomjeriti na desno na L2.ako padne dohodak na 40$ crta ce se pomjeriti na lijevo na L3.

potrosaci maksimiziraju zadovoljstvo izborom trzisne korpe A.u ovoj tacki budz crta dodiruje krivu indiferencije U2 te nije moguce postici visi nivo zadovoljstva.u tacki maksimizacije A granicna stopa supstitucije dviju dobara jednaka je odnosu njihovih cijena.

ugaono resenje kad granicna stopa supstitucije jednog dobra u izabranoj trzisnoj korpi nije jednaka nagibu budz crte.najvece zadovoljstvo potrosac postize u tacki B.

3.Optimalni izbor potrosaca

Ako pojedinac suocen sa budz crtom L1 izabere trzisnu korpu A umjesto korpe Bispostavlja se da je skloni A nego B.pojedinac suocen sa budz crtom L2 bira korpu B pa je ocito skloni B nego D.akrpa A je pozeljnija od svih trz korpi koje se nalaze u -,a bilo koja korpa iz + pozeljnija je od korpe A.

suocen sa budz crtom L3 pojedinac bira E te tako pokazuje da je skloni E nego A.ako je suocen sa budz crtom L4 on bira G pa se ispostavlja da je G privlacnije od A. korpa A je privlacnija od svih korpi u povrsini (-) dok je korpa iz povrzine sa (+) pozeljnija od tacke A.

4.Marginalna korisnost i potrosacev izbor

Marginalna korisnost je dodatno zadovoljstvo dobijeno porosnjom dedne dodatne jedinice dobra MU=∆U\∆Q

Opadajuca granicna korisnosti nacelo koje kaze da ce povecanjem kolicine dobra koje se trosi dodatno zadovoljstvo dobijeno potrosnjom dodatne jedinice dobra biti sve manje i manje.

Nacelo jednake granicnosti govori da je ukupna korisnost potrosaca maksimalna kad je granicna korisnost po jedinici novcanog izdatka za sva dobra jednako.

5.Individualna traznja

Kriva individualne traznje pokazuje odnos kolicine dobara koje pojedinac spreman kupiti I cijene tog dobra.

Smanjenje cijene hrane uz fiksan dohodak I cijenu odjece djeluje na potrosaca te on bira drugaciju trzisnu korpu u dijelu (a) korpe koje maksimiziraju korisnost uz razlicite cijene hrane(2$ u tacki A,1$ u tacki B I 0,5$ u tacki D) stvaraju krivu cijena-potrosnje.u dijelu (b) prikazana je kriva traznje koja pokazuje odnos cijene I kolicine hrane. (tacke E,G,H odgovaraju tackama A,B,D)

uticaj promjene dohotka.

Porast dohotka uz fiksne cijene svih dobara navodi potrosace na drugaciji izbor trzisnih korpi.u dijelu(a) korpe koje maksimiziraju zadovoljstvo uz razlicite nivoe dohotka(10$ u tacki A,20$ u tacki B i 30$ u tacki D)stvaraju krivu dohodak potrosnje. U dijelu (b) prikazan je pomak krive traznje u desno kao odgovor na porast dohotka. (tackeE,G i H odgovaraju tackama A,B i D)

Normalna dobra nasuprot inferiornim dobrima.

Normalna dobra potrosaci kupuju vise sto im je veci dohodak,a inferiorna dobra kupuju manje sto im je veci dohodak.

Engelova kriva pokazuje odnos kolicine potrosnje dobara I dohotka. U dijelu(a) hrana je normalno dobro a engelova kriva ima nagib prema gore. U dijelu (b) hamburger je normalno dobro uz dohodak manji od 20$ mjesecno a inferiorno uz dohodak veci od 20$.

6. Efekat dohodka i efekat supstitucije

Pad cijene dobra ima dva efekta:

1)potrosaci ce kupovati vise dobra koje postalo jeftinije I manje onih dobara koja su postal relativno skuplja,ova reakcija na promjenu relativnih cijena naziva se efekat supstitucije. 2)buduci da je jedno od dobara pojeftinilo realna kupovna moc potrosaca je porasla. Promjena u traznji koja nastaje kao posledica ove promjene u realnoj kupovnoj moci potrosaca naziva se efekat dohotka.

(normalna dobra) pad cijene hrane izaziva efekat supstitucije I efekat dohotka.potrosac se u pocetku nalazi u tacki A na budx crti RS.kad padne cijena hrane potrosnja raste sa F1 na F2, efekat supstitucije F1 E(prikazan pomakom A do D) mijenja relativne cijene hrane I odjece,ali zadrzava realni dohodak konstantnim. Ucinak dohodka E F2(prikazan pomakom E do B) zadrzava relativne cijene konstantnim ali povecava kupovnu moc. Hrana je normalno dobro jer je ucinak dohotka E F2 pozitivan.

(inferiorna dobra) u pocetku potrosac se nalazi u tacki A na budz crti RS. Nakon snizenja cijene hrane potrosac se pomjera u tacku B. promjena kupljenih kolicina hrane moze se pripisati efektu supstitucije F1 E(prikazan pomakom od tacke A do D) te ucinku dohotka E F2(prikazan pomakom od tacke E do B)u ovom slucaju hrana je inferiorno dobro jer je ucinak dohotka negativan,medjutim buduci da efekat supstitucije premasuje efekat dohotka snizenje cijene dovodi do porasta trazene kolicine hrane.

Giffenovo dobro-dobro cija se kriva traznje savija prema gore jer je (negativan) ucinak dohotka veci od (pozitivnog) efekta supstitucije.

Kad je neko dobro inferiorno a efekat dohodka premasuje efekat supstitucije kriva traznje ce biti rastuca.potrosac se u pocetku nalazi u tacki A ali se nakon snizenja cijena pomice u tacku B I trosi manje hrane. Buduci da efekat dohotka F2 F1 veci od efekta supstitucije E F2 pad cijene hrane dovodi do pada traznje za hranom.

7. Trzisna traznja

Kriva trzisne traznje je kriva koja pokazuje kolicinu dobara koju su svi potrosaci na trzistu spremni da kupe po razlicitim cijenama.

Dva vazna zakljucka u vezi sa krivom trzisne traznje: 1)kriva trzisne traznje ce se pomjeriti u desno kako novi potrosaci budu ulazili na trziste. 2) faktori koji uticu na mnogobrojne pojedinacne traznje imace uticaja i na trzisnu traznju.

izvodjenje krive trzisne traznje

kriva trzisne traznje dobija se sabiranjem krivi traznje potrosaca DA,DB i DC. Za svaku cijenu kolicina kafe koja se trazi jednaka je zbiru kolicina koje trazi svaki potrosac.npr uz cijenu od 4$ ukupna traznja na trzistu(11jedinica) jednaka je zbiru trazene kolicine od A(0jed), B(4jed) i C(7jed)

Cjenovna elasticnost traznje mjeri za koliko ce se posto promijeniti kolicina traznje ako se cijena promijeni za 1%. Ako kolicinu dobra oznacimo sa Q a cijenu dobra sa P sjenovna elasticnost

traznje je

Neelasticna traznja-kada je potraznja neelasticna odnosno (apsolutna vrijednost EP<1) kolicina traznje relativno slabo reaguju na promjenu cijene.

Elasticna traznja-kada je traznja elasticna ( EP>1) ukupni izdaci za neki proizvod padaju ako cijena proizvoda raste.

Izoelasticna traznja-kad je cjenovna elasticnost traznje konstantna duz cijele krive traznje.

8. Potrosacev visak

Razlika izmedju cijene koju je potrosac spreman da plati za neko dobro I cijene koju je platio.

visak potrosaca je ukupna korisnost od potrosnje nekog proizvoda umanjena za stvarne novcane izdatke za taj proizvod.

agregatni visak potrosaca za trziste u cjelini predstavlja povrsinu izmedju krive trzisne traznje I trzisne cijene.

9. Opis rizika

Vjerovatnoca ukazuje koje su sanse da se odredjeni dogadjaj desi.

Ocekivana vrijednost ponderisani prosjek vrijednosti isplata svih mogucih ishoda gdje su ponderi vjerovatnoce svakog pojedinacnog ishoda.

Isplata je vrijednost povezana sa mogucim ishodom.

Varijabilnost pokazuje do koje mjere se moguci ishodi nekog dogadjaja razlikuju.

Odstupanje ili devijacija je razlika izmedju ocekivane i stvarne isplate.

Standatdna devijacija je drugi korijen prosjeka kvadrata odstupanja isplata svakoh ishoda od njihove ocekivane vrijednosti.

(jednake vjerovatnoce ishoda) distribucija isplata koje mogu proizaci iz posla 1 ima veci raspon I vecu standardnu devijaciju od distribucije isplata koje mogu proizaci iz posla 2. Obije distribucije su ravne jer su ishodi jednako vjerovatni.

(nejednake vjerovatnoce ishoda) disribucije isplata koje mogu proizaci iz posla 1 ima veci raspon I vecu standardnu devijaciju od distribuciju isplata koje mogu proizaci iz posla 2. Obije su distribucije stepenaste jer su ekstremni ishodi manje vjerovatni od onih koji su blizi sredini distribucije.

10. Preferencije u odnosu na rizik

nisu svi ljudi jednako skloni riziku. U dijelu (a)potrosaceva marginalna korisnost se smanjuje kako dohodak raste.-Nesklonost riziku je davalje prednosti sigurnom dohodku pred nesigurnim dohodkom uz jednako ocekivanu vrijednost

U dijelu (b)potrosac je vise sklon riziku.-Sklonost riziku je davanje prednosti nesigurnom pred sigurnim uz jednako ocekivanu vrijednost.

A u dijelu (c) potrosac je indiferentan prema riziku- je ravnodusnost izmedju sigurnog i neizvjesnog dohotka uz jednako ocekivanu vrijednost.

-ocekivana korisnost zbir korisnosti svih mogucih ishoda ponderisan vjerovatnovom dogadjanja svakog ishoda.

Premija na rizik je maksimalni iznos novca koji je osoba nesklona riziku spremna da plati da bi izbjegla preuzimanje rizika.

premija na rizik ovdje iznosi 4000$ jer siguran dohodak od 16000$ (tacka C) pruza potrosacu jednako ocekivanu korisnost(14) kao i nesiguran dohodak ocekivane visine od 20000$.

11. Smanjivanje rizika

Tri nacina na koje potrosaci i menadzeri cesto smanjuju rizik:

1) Diversifikacija-smanjenje rizika rasporedjivanjem resursa na mnostvo aktivnosti ci ishodi nisu blisko povezani.

2) Osiguranje-Osiguravajuca drustva nude usluge osiguranja jer znaju d ace snositi relativno nizak rizik ako prodaju mnogo polisa. Kada je premija osiguranja jednaka ocekivanoj isplati kazemo da je osiguranje procijeniteljski nepristrasno.

3) Prikupljanje vise informacija o izborima i isplatama-vrijednost potpune informacije-razlika izmedju ocekivane vrijednosti izbora kada su na raspolaganju potpune informacije i ocekivane vrijednosti uz nepotpune informacije.

12. Traznja za rizicnom imovinom

Imovina je sve ono sto vlasniku pruza tok novca ili usluga.Novcani tok od vlasnistva nad imovinom moze poprimiti oblike isplate poput najamnine za stan,ili dividend.Rizicna imovina je imovina koja svom vlasniku pruza nesiguran tok novca ili usluga.Nerizicna imovina je imovina koja svom vlasniku pruza siguran tok novca ili usluga.Prinos na imovinu je ukupni novcani tok koji imovina donosi izrazen kao dio cijele imovine.Realan prinos je nominalni prinos na imovinu umanjen za inflaciju.Ocekivani prinos je prinos koji imovina treba zaraditi u prosjeku.Stvarni prinos je prinos koji imovina pruza.Cijena rizika je dodatni rizik koju ulagac treba podnijeti ako zeli povecati ocekivani prinos.

Ulagac dijeli svoje fondove na dvije vrste imovine trezorske zapise(bez rizika) I akcije.budz crta opisuje zamjenu izmedju ocekivanih povrata I rizicnosti koja se mjeri standardnom devijacijom.nagib budz crte dat je sa (Rm-Rf)\Om,a nazivamo ga jos I cijenom rizika.nacrtane su tri krive indifference koje pokazuju razlicite kombinacije rizika I prinosa uz koje je ulagac jednako zadovoljan.krive imaju rastuci nagib jer ce ulagac nesklon riziku ocekivati vise ocekivane stope povrata bude li moram snositi veci rizik.portfolisko ulaganje

koje pruza max korisnost nalazi se u tacki gdje kriva indiferencije U2 dotice budz crtu.

(izbori dva razlicita ulagaca)

ulagac A je vrlo nesklon riziku.buduci da se njegov portfolio sastoji uglavnom od nerizicne imovine njegov ocekivani povrat RA ce biti tek nesto veci nego kod nerizicnih ulaganja.medjutim I njegov rizik OA biti nizak. Ulagac B vise sklon riziku tako da ce uloziti veci dio svojih srestava u akcije.ocekivani prinos na portfolio RB ce biti visi ali I rizicni.

13. Opis tehnologije / Proizvodna funkcija

Teorija preduzeca opisuje kako firme donose proizvodne ogluke o minimizaciji troskova te kako troskovi zavise od nivoa proizvodnje.Faktori proizvodnje su inputi u proizvodni proces:rad,kapital i sirovine.Proizvodna funkcija pokazuje maksimalnu kolicinu proizvoda(autput)koju neka firma moze proizvesti uz svaku zadatu kombinaciju inputa.Q=F(K,L)

Proizvodne izokvante povezuju razlicite kombinacije inputa potrebnih za proizvodnju odredjenog(zadatog) nivoa proizvodnje. Set izokvanti ili mapa izokvanti opisuje proizvodnu funkciju neke firme.nivo proizvodnje raste kako se pomicemo iz izokvante Q1(na kojoj se proizvodi 55 jedinica godisnje u tackama A i D) prema izokvanti Q2(75 jedinica u tackama poput B) te dalje na izokvantu Q3( 90 jedinica u tackama poput E i C)

Izokvante iz ovog grafika pokazuju da su kapital i rad medjusobno zamjenjivi u postizanju odredjenog nivoa proizvodnje.

U kratkom roku kolicina jednog ili vise faktora proizvodnje se ne mogu mijenjati.

Na dugi rok svi su proizvodni inputi vatijabilni.

. 14.Proizvodnja sa jednim varijabilnim inputom

Razmatra se slucaj dje je capital fiksan a rad varijabilan.Ovo je kratkorocna analiza jer je jedan od inputa fiksan.Doprinos rada u proizvodnom procesu moze se opisati uz pomoc prosjecnog ili uz pomoc granicnog doprinosa.Prosjecan proizvod je proizvodnja po jedinici nekog inputa. output\input rada=(Q\L) Granicni proizvod je dodatna proizvodnja(output) koja nastaje dodavanjem jedne dodatne jedinice inputa. promjena output\promjena inputa rada=(∆Q\∆L)

kriva ukupnog proizvoda u dijelu (a) pokazuje nivo proizvodnje uz razlicite kolicine inputa rada. Prosjecni granicni proizvod iz dijela (b) mogu se dobiti iz krive ukupnog proizvoda. U tacki A granicni proizvod je 20 jer tangenta na krivu ukupnog proizvoda ima nagib 20. U tacki B u dijelu (a) prosjecni proizvod tada je 20 sto je jednako nagibu crta koje vodi od ishodista do B. Prosjecni proizvod rada u tacki C u dijelu (a) dat je nagibom crte 0 C. Lijevo od tacke E u dijelu (b) granicni proizvodi iznad prosjecnog proizvoda,a prosjecni raste; desno od tacke E granicni proizvod je ispod prosjecnog proizvoda a prosjecni pada. Iz ovog proizilazi da su u tacki E granicni prosjecni proizvodi jednaki kad prosjecni proizvod dostize svoj vrhunac.

Zakon opadajucih granicnih prinosa je nacelo koje kaze da ce sa povecanjem upotrebe nekog inputa uz ostale inpute fiksne nakon neke tacke dodatni output biti sve manji i manji.

Produktivnost rada (nivoa proizvodnje po jedinici rada) moze se povecati poboljsanjem tehnologije cak iako taj proizvodni proces pokazuje obiljezja opadajucih prinosa rada. Kako se kroz vrijeme pomicemo od tacke A na krivi O1 do tacke B na krivi O2 , pa do C na krivi O3 produktivnost raste.

-Produktivnost rada je prosjecni proizvod rada industrije ili cijele ekonomije.

15. Proizvodnja sa dva varijabilna inputa

ako su rad i kapital promjenjivi, oba fatkora proizvodje moze da vrijedi zakon opadajucih granicnih prinosa. Kako se pomicemo od Tacke A prema C, dolazi do opadajucih prinosa na rad, a od tacke D do C dolazi do opadajucih prinosa na capital.

U situaciji kada su oba inputa varijabilna mozemo razmortiti mogucnost supstitucije jednog inputa drugim. Nagib svake izokvante nam govori koja se kolicina jednog inputa moze se zamijeniti drugim inputom, uz zadrzavanje konstantnog nivoa proizvodnje. Nagib izokvante se naziva granicna stopa tehnicke supstitucije (MRTS) MRTS kapitala radom je kolicina kapitala koja se mora smanjiti da bi se povecala upotreba rada za jednu jedinicu uz zadrzavanje istog obima proizvodnje.MRTS= - promjena kapitala\promjena inputa rada = ∆K\∆L (za fiksni nivo Q)

Kao I krive indiferencije izokvante su nagnute prema dolje I konveksne. Na izokvanti Q2 MRTS pada od 2 na 1 pa na 2\3 pa na 1\3.

(izokvante u slucaju kada su inputi savrseni supstituti) ako su izokvante ravne crte MRTS je konstanta. Dakle stopa supstitucije inputa je jednaka bez obzira na kolicinu upotrijebljenih inputa. Tacke A,B,C prestavljaju tri razlicite kombinacije rada I kapitala koje omogucavaju isti obim proizvodnje Q3.

(fukcija proizvodnje sa fiksnim proporcijama) kad izokvante imaju oblik slova L potrebna je tacno odredjena kombinacija rada I kapitala kako bi se postigao neki obim proizvodnje(kao na izokvanti Q1 u tacki A, tacki B na izokvanti Q2 I tacki C na izokvanti Q3.) samim dodavanjem rada ne moze se povecati obim proizvodnje. Isto vazi I za capital.

16. Prinos na obim

Prinos na obim je stopa kojom raste proizvodnja ako proporcionalno povecamo kolicine inputa.

Rastuci prinosi na obim - nivo proizvodnje se vise nego udvostrucuje ako se udvostruce kolicene svih inputa.

Konstantni prinosi na obim- nivo proizvodnje se upravo udvostruce ako se udvostruce kolicine svih inputa.

Opadajuci prinos na obim – nivo proizvodnje se poveca za manje nego dvostruko ako se udvostruce kolicine svih inputa.

17. Merenje troskova: koji su troskovi vazni

Ekonomisti razlicito razmisljaju o troskovima u odnosu na racunovodje. Racunovodstveni trosak-stvarni izdaci uvecani za troskove amortizacije kapitalne opreme. Ekonomski trosak je trosak firme nastao upotrebom ekonomskih resursa u proizvodnji ukljucuje oporunitetni trosak. Oporunitetni trosak je trosak koji proizilazi iz propustenih prilika kad firma propusti da upotrijebi svoje resurse na najkorisniji nacin.

Ukupni trosak (TC) je ukupni ekonomski trosak proizvodnje koji se sastoji od fiksnog I varijabilnog troska.

Fiksni trosak (FC) je trosak koji se nemijenja sa nivoom proizvodnje a moze se eliminisati samo prestankom poslovanja.

Varijabilni trosak (VC) je trosak koji se mijenja zajedno sa promjenom obima proizvodnje.

Nepovratni trosak je trosak koji je ucinjen I ne moze se promijeniti sadasnjim ili buducim odlukama.

18. Troskovi na kratak rok

Za analizu kratkog roka bitna je razlika izmedju fiksnif i varijabilnih troskova.Ganicni trosak je porast troska koji nastaju zbog proizvodnje dodatne jedinice proizvoda. MC=∆VC\∆Q=∆TC\∆QProsjecni ukupni trosak(ATC) je ukupni trosak podijeljen sa obimom proizvodnje. ATC sastoji se od prosjecnog fiksnog troska (AFC) i prosjecnog varijabilnog troska (AVC)AFC je trosak podijeljen sa obimom proizvodnje, a AVC je varijabilni trosak podijeljen sa obimom proizvodnje.

U dijelu (a) ukupan trošak TC jednak je vertikalnom zbiru fiksnih troškova FC I varijabilnog troška VC.

U dijelu (b) prosječni ukupni trošak ATC jednak je zbiru prosječnog fiksnog troška AFC i prosječnog varijabilnog troška AVC.Granični toršak MC siječe krivu prosječnog varijabilnog troška i prosječnog ukupnog troška u tačkama njihovog minimuma.

19. Troškovi na dug rokUpotrebni trošak kapitala je zbir godišnjeg troška posjedovanja i korišćenja imovine, jednak ekonomskoj amortizaciji i propuštenim kamatama (oportunitetnom trošku).Izotroškovna crta je linija koja prikazuje sve moguće kombinacije rada i kapitala koji se mogu kupiti uz neki zadati ukupni trošak.

Proizvodnja zadatog nivoa proizvodnje uz min.trošak

Izotroškovna crta opisuje kombinacije proizvodnih inputa koje preduzeće jednako koštaju. Troškovna crta C1 je tangenta na izokvantu Q1 u tački A te pokazuje da nivo proiizvodnje Q1 moguće postići uz minimalni trošak sa inputom rada L1 , inputom kapitala K1. Ostale kombinacije inputa poput L2,K2 i L3,K3 omogućavaju isti nivo proizvodnje uz viši trošak.

Substitucija inputa kod promjene cijene inputa

Preduzeće se u tački A suočava sa izotroškovnom crtom C1, te proizvodi Q1 proizvoda upotrebom L1 jedinica rada i K1 jedinica kapitala. Kada cijena rada poraste izotroškovna će crta postati strmija. Nivo proizvodnje Q1 se sada proizvodi u tački B na izotroškovnoj crti C2 upotrebom L2 jedinica rada i K2 jedinica kapitala.

20.Kratkoročna i dugoročna kriva troškova

Kriva dugoročnog troška (LAC) je kriva koja povezuje prosječni trošak proizvodnje sa nivoom proizvodnje kada su svi inpputi uključujući i kapital varijabilni.

Kriva kratkoročnog prosječnog troška (SAC) je kriva koja povezuje prosječni trošak proizvodnje sa nivoom proizvodnje kada je nivo kapitala fiksan.

Kriva dugoročnog graničnog troška (LNC) predstavlja promjenu dugoročnog ukupnog troška kada se nivo proizvodnje dodatno poveća za jednu jedinicu.

Nefleksibilnost kratkoročne proizvodnje

Trošak proizvodnje se u kratkom roku ne može minimizirati zbog nefleksibilnosti u korišćenju kapitalnih inputa. Proizvodnja je u početku na nivou Q1. Kratkoročno se nivo proizvodnje Q2 može postići samo povećanjem upotrebe radne snage sa L1 na L3, jer je kapital fiksan na K1. Dugoročno isti se nivo proizvodnje može postići jeftinije povećanjem rada sa L1 na L2 i kapitala sa K1 na K2.

Dugoročni prosječni i granični trošak

Kada preduzeće proizvodi na nivou na kojoj dugopročni prosječni trošak LAC opada, dugoročni granični trošak LMC je manji od LAC-a.Isto tako kada LAC raste, LMC je veći od LAC-a. Dvije se krive sijeku u tački A u kojoj kriva LAC dostiže svoj minimum.

21. Izbor obima proizvodnje na kratak rok kod firme koja posluje u uslovima perfektne konkurencijeGanicni trosak je porast troska koji nastaju zbog proizvodnje dodatne jedinice proizvoda. MC=∆VC\∆Q=∆TC\∆QProsjecni ukupni trosak(ATC) je ukupni trosak podijeljen sa obimom proizvodnje. ATC sastoji se od prosjecnog fiksnog troska (AFC) i prosjecnog varijabilnog troska (AVC)

Konkurentno preduzeće koje ostvaruje profit

U kratkom roku preduzeće će maksimizirati profit izborom nivoa proizvodnje q* za koji je granični trošak NC jednak cijeni P (ili graničnom prihodu MR) njenog proizvoda. Profit preduzeća je prikazan pravougaonikom ABCD. Bilo koja niža količina proizvodnje q1 ili viša količina proizvodnje q2 dovela bi do nižeg profita.

Konkourentno preduzeće koje bilježi gubitke

Konkurentno preduzeće bi trebalo obustaviti proizvodnju ako se cijena spusti ispod ATC. Ako preduzeće ima nepovratne troškove koje amortizuje i ponaša se kao da su fiksni, kratkoročno može proizvoditi ako je cijena veća od prosječnog varijabilnog troška.

22.Kratkoročna kriva ponude konkurentne krive

Ekonomski trosak je trosak firme nastao upotrebom ekonomskih resursa u proizvodnji ukljucuje oporunitetni trosak.

Kratkoročno, preduzeće bira svoj nivo proizvodnje tako da je granični trošak MC jednak cijeni dok god preduzeće pokriva svoj prosječni ekonomski trošak. Kad su svi fiksni troškovi amortizovani nepovratni troškovi , kratkoročna kriva ponude jednaka je ispresijecanom odsječku graničnog troška.

Reakcija preduzeća na promjenu cijene inputa

Kada granični trošak proizvodnje preduzeća poraste sa MC1 na MC2 opašće nivo proizvodnje koji omogućava maksimizaciju profita sa q1 na q2.

23. Kratkorocna kriva ponude grane u uslovima perfektne konkurencije

Kratkoročna kriva tržižne ponude je zbir krivih ponude pojedinačnih preduzeća buduci da preduzece ima nizu krivu prosjecnog varijabilnog troska od druga dva preduyeca,kriva ponude S pocinje kod cijene P1 i prati krivu granicnog troska treceg preduzeca MC3 dok cijene ne dostigne P2 gdje nastaje lom. Kod cijena koje su jednake ili vece P2 kolicine koje isporucuje industrija jednake su zbiru kolicina koje isporucuju sva pojedinacna preduzeca.

visak proizvodjaca kod pojedinacnog preduzeca

visak proiyvodjaca je prikazan osjencenim podrucijem izmedju krive granicnog troska i trzisne cijene, za nivoe proizvodnje izmedju 0 i q*, koji omogucava max profita. Mozemo reci da je visak proizvodjaca prikazan pravougaonikom ABCD jer je zbir svih granicnih troskova proizvodnje do q* jednak varijabilnom trosku proizvodnje q*.

Proizvodjacev visak za cijelo trziste je prikazan povrsinom ispod trzisne cijene i iznad krive trzisne ponude, izmedju 0 i nivoa proizvodnje Q*

24. Izbor obima proizvodnje na dug rok u uslovima perfektne konkurencije

preduzece maksimizira profit izborom nivoa proizvodnje kod koje je cijena jednaka dugoročnom graničnom trošku LMC. Preduzeće povečava svoj profit sa ABCD na EFGD povećanjem nivoa proizvodnje u dugom roku.

Dugoročna konkurentna ravnoteža

Na početku je 40$ cijena koja omogućava dugoročnu konkurentsku ravnotežu kao što je dijelu (b) prikazano siječenjem krive tražnje D i krive ponude S1. Na dijelu (a) se vidi da preduzeća ostvaruju pozitivni profit jer dugoročni prosječni trošak dostiže minimum od 30$ pri q2. Pozitivni profit podstiče ulaz novih preduzeća i izaziva pomak krive S2 udesno kao što se vidi na dijelu (b). Dugoročnas ravnoteža uspostavlja se pri cijeni od 30$, svako preduzeće ostvfaruje nulti profit pa nema podsticaja ni na ulaz ni na napuštanje industrije.

Nulti ekonomski profit znači da preduzeće zaradjuje normalni tj. Konkurentni prinos na ulaganje tj. Ide mu jednako dobro kao da svoj kapital ulaže u nešto drugo.

25. Kriva ponude grane na dug rok u uslovima perfektne konkurencije

26. Ocena efikasnosti perfektno konkurentnog trzista sa stanovista ekonomije blagostanja Ekonomska efikasnost je maksimizacija agregatnog viška potrošača i proizvođača.Tržišni neuspjeh je situacija u kojoj je neregularno konkurentno tržište neefikasno jer cijene ne uspijevaju pružiti prave signale potrošačima i proizvožačima. Do tržišnog neuspjeha može doći u dva slučaja:Eksternalije su akcije proizvožača i potrošača koje djeluju na druge proizvožače ili potrošače, ali nije uračinata u tržišnu cijenu.Nedostatk informacija je kada ptorošačima nedostaje informacija o kvalitetu ili prirodi proizvoda, pa ne mogu donijeti odluke koje bi im maksimizirale korist.

Ako je regulisano da cijena ne smije biti niža od P2 potraživat će se samo Q3. Ako se proizvodi Q3 dobitak viška je prikazan trouglima B i C. Uz cijenu P2 proizvođači bi željeli proizvesti više od Q3. Ako to i učine gubitak viška će biti još veći.

27. Uvodjenja minimalnih cena I uticaj na blagostanje

Cijena je regulisana i ne smije biti niža od P min. Proizvođači bi željeli proizvoditi Q2 a potrošači će kupiti samo Q3. Ako proizvođači zaista proizvedu Q2 količina Q2-Q3 će ostati neprodata, a promjena viška proizvođača će biti ACD. U ovom slučaju proizvođačima u cjelini može biti gore.

Minimalna nadnica. Iako cijena koja uravnoteđuje trđište iznosi W0 preduzećima nije dozvoljeno platiti od W min. Zbog toga nastaje nezaposlenost u visini L2-L1 i gubitak viška prikazan trouglom B i C.

28. Uticaj poreza I subvencija na blagostanje

Posebni porez je onaj porez koji se obračunava u apsolutnom iznosu po jedinici prodatog proizvoda npr.akcize.

Pb je cijena koju plaćaju kupci (uključujući i porez). Ps je cijena koju primaju prodavci, isključujući porez. Ovdje je porezni teret jednako raspoređen između kupca i prodavca. Kupci gube A+B, prodavci gube D+C, a država zarađuje prihod. Gubitak viška je B+C.

Učinak poreza zavisi o elastičnosti ponude i tražnje.(a) Ako je potažnja vrlo neelastična u odnosu na ponudu poreski teret snose uglavnom kupci. (b) Ako je potražnja vrlo elastična u odnosu na ponudu, poreski teret pada uglavnom na prodavce.

Subvencije. O subvenciji se može razmišljati kao o negativnom porezu. Poput poreza, korist od subvencija se dijeli između kupca i prodavca zavisno o relativnim elastičnostima ponude i tražnje.

29. Uticaj carina I kvota na blagostanje

Uvozna kvota je ograničenje količine dobara koje se mogu uvesti.

Uvozna carina je porez na uvozno dobro.

Uvozna carina ili kvota koja eliminiše uvoz. Na slobodnom je tržištu domaća cijena jednaka svjetskoj cijeni Pw. Ukupna potoršnja je Qd od čega je Qs domaćeg porijekla, a ostalo se uvozi. Kada se uvoz eliminiše cijena će porasti na P0. Dobitak proizvođača prikazan trapezoidom A. A gubitak potrošača je A+B+C, a gubitak viška je B+C.

Uvozna carina i kvota (opšti slučaj). Kad je uvoz smanjen, domaća cijena raste sa Pw na P*. To se može postići uvođenjem kvote ili carine T=P*-Pw. Trapezoid A ponovo predstavlja dobitak domaćih proizvođača. Gubitak potrošača je A+B+C+D. Ako se koristi carina, država dobija D , odnosno prihod od carine tako da je domaći neto gubitak D+C. Ako se umjesto carine koristi kvota pravougaonik D postaje dio profita stranih proizvožača, a neto domaći gubitak je B+C+D.

30. Ponasanje monopola / Izbor

Monopol je tržište sa samo jednim proizvođačem.Monopson je tržište sa samo jednim kupcem.Tržišna moć predstavlja mogućnost proizvođača i kupca da utiču na cijenu dobra. Granični prihod je promjena prihoda koja proizilazi iz povećanja proizvodnje za jednu jedinicu proizvoda.

Prosječni i granični prihod prikazani su za krivu tražnje P=6 – Q.

Profit se maksimizira kada je granični prihod jednak graničnom trošku.

Q* je nivo proizvodnje pri kojoj je MR = MC. Ako preduzeće proizvodi manje proizvoda, recimo Q1, žrtvuje se određena količina profita budući da dodatni prihod koji bi se mogao zaraditi proizvodnjom i prodajom jedinica između Q1 i Q* premašuje trošak njihove proizvodnje. Slično tome pšovećanje proizvodnje sa Q* na Q2 smanjilo bi profit jer bi dodatni trošak bio veći od dodatnog prihoda.

31. Monopolska moc I njeno merenje

Bitne razlike između savršeno konkurentnog preduzeća i preduzeća sa monopolskom moći:Kod konkurentnog preduzeća cijena je jednaka graničnom trošku; kod preduzeća sa monopolskom moći cijena je veća od graničnog troška.Lernerov indeks monopolske moći je mjera monopolske moći izračunata kao razlika između cijene i graničnog troška podijeljen sa cijenom: L=(P-MC)/P

Efikasnost tražnje i cjenovna marža.Marža (P-MC)/P jednaka je negativnoj invertnoj elastičnosti potražnje preduzeća. Ako je tražnja preduzeća elastična kao kod (a) marža je niska i preduzeće ima malu monopolsku moć. Upravo je suprotno ako je tražnja relativno neelastična kao na slici (b).

32. Ekonomija blagostanja u uslovima monopola

Osjenčeni pravougaonik i trougli prikazuju promjene proizvođačevog i potrošačevog viška kada se pomičemo od konkurentne cijene i količine Pc i Qc prema monopolskoj cijeni i količini Pm i Qm. Zbog veće cijene potrošači gube A+B a proizvođačeva dobit je A-C. Gubitak viška –B -C

Prirodni monopol je preduzeće koje može proizvesti cjelokupnu tržišnu proizvodnju pri trošku koji je niži negop što bi bilo kad bi postojalo više preduzeća.

Preduzeće je prirodni monopolista jer uživa eknomiju obima (opadujući prosječni i granični trošak) za čitav raspon proizvodnje. Kad bi cijena bila regulisana da bude Pc preduzeće bi gubilo novac i propalo. Određivanjem cijene Pr dobija se najveća moguća proizvodnja uz nastavak poslovanja preduzeća. Višak profita je jednak nuli.

33. Monopsoni I njihovo ponasanje

Monopson je tržište sa samo jednim kupcem.Oligopson je tržište sa samo nekoliko kupaca.Monopsonska moć je kupčeva sposobnost uticaja na cijenu dobara.Granična vrijednost je dodatna korist koja proističe iz kupovine jedne ili više jedinice dobara.Granični rashod je dodatni trošak kupovine još jedne jedinice dobara.Prosječni rashod je cijena plaćena za jedinicu dobra.

Na grafiku (a) konkurentni kupac uzima cijenu P* kao zadatu veličinu. S toga su granični trošak i prosječni trošak konstantni i jednaki; kupljena količina dobija se izjednačavanjem cijene i granične korisnosti (potražnje). Na grafiku (b) konkurentni prodavac takođe uzima cijenu kao zadatu veličinu. Granični rpihod i prosječni prihod su konstantni i jednaki; prodata količina dobije se izjednačavanjem cijene i graničnog troška.

Kriva tražene ponude je kriva monopsonskog prosječnog izdatka AE. Prosječni izdatak raste tako da granični izdatak leži iznad njega. Monopsonist kupuje količinu Q*m gdje se sijeku granični izdatak i granična korisnost (potražnja). Cijenu plaćenu po jedinici ili P*m očitavamo skrive prosječnog izdatka (kriva ponude). Na konkurentnom tržištu su i cijena i količina Pc i Qc veći. Nalaze se u tački gdje se sijeku prosječni izdatak (ponuda) i granična vrijednost (potražnja).

34. Monopsonska moc

Monopsonska moć je kupčeva sposobnost uticaja na cijenu dobara.

Monopsonska moć zavisi od elastičnosti ponude. Kada je ponuda elastična kao na grafiku (a) granični izdatak se ne razlikuje od prosječnog izdatka, tako da je cijena blizu one koja bi bila na konkurentnom tržištu. Kada je ponuda neelastična kao na grafiku (b) važi suprotno.

Gubitak viška zbog monopsonske moći.

Osjenčeni pravougaonik i trougli pokazuju promjene potrošačevog i proizvođačevog viška kada se pomičemo od kunkurentne cijene i količine Pc i Qc prema monopolskoj cijeni i količini Pm i Qm. Budući da su cijena i količina niže postoji porast potrošačevog viška A-B. Proizvođačev višak se smanjuje za A+C, tako da trougli B i C predstavljaju gubitak viška ili blagostanja.

35. Cenovna diskriminacija I zahvatanje potrosacevog viska Cjenovna diskriminacija je praksa naplaćivanja različitih cijena različitim kupcima za ista dobra.Rezervacijska cijena je najviša cijena koju je kupac spreman da plati za dobro.Cjenovna diskriminacija I stepena je praksa naplaćivanja rezervacijske cijene svakom kupcu.

Budući da preduzeće svakom kupcu naplaćuje njegovu rezervacijsku cijenu, profitabilno je povećati proizvodnju na Q**. Kada se naplaćuje jedinstvena cijena P* variujabilni profit preduzeća predstavlja područje izmedju krivih graničnog prihoda i graničnog troška. U savršenu cjenovnu diskriminaciju profit se povećava na područje između krivih potražnje i graničnog troška.

Varijabilni profit je zbir profita za svaku dodatnu jedinicu proizvedenih proizvoda preduzeća tj. Profit uz zanemarujuće fiksne troškove.

Cjenovna diskriminacija drugog reda je praksa naplacivanja razlicitih cijena po jedinici za razlicite kolicine istog dobra ili usluga.

razlicite cijene naplacuju se za razlicite kolicine ili blokove istog dobra. Ovdje postoje tri bloka,sa padajucim cijenama P1,P2,P3. takodje postoji ekonomija obima,i prosjecni i granicni trosak se smanjuju. Cjenovna diskriminacija drugog reda moze dovesti potrosace u bolji polozaj povecavajuci proizvodnju i snizavajuci trosak.

Grupno odredjivanje cijena je praksa naplacivanja razlicitih cijena za razlicite kolicine ili blokove grupe dobara.

Cjenovna diskriminacija treceg reda je praksa dijeljenja potrosaca u dvije ili vise grupa sa zasebnim krivama potratnje i naplacivanje razlicitih cijena svakoj grupi.

potrosci su podijeljeni u dvije gruper sa zasebnim krivama za svaku grupu. Optimalne cijene i kolicine su takve da je granicni prihod svake grupe isti i jednak granicnom trosku. Ovdje se u grupi 1 sa krivom potraznje D1 naplacuje cijena P1, a grupu „ s elasticnom krivom potraznje D2,naplacuje se niza cijena P2. granicni trosak zavisi od ukupno proizvedenoj kolicini QT. Napominjemo da su Q1 i Q2 odabrani kao MR1=MR2=MC

36. Inter-temporalna cenovna diskriminacija I diskriminacija po osnovu varijacija u traznji Međuvremenska cjenovna diskriminacija je praksa podjele potrošača sa različitim potraživanjima u više grupa kojima se naplaćuju različite cijene u različitim vremenskim trenucima.Određivanjem cijene maksimalnog optrećenja je praksa naplaćivanja viših cijena za vrijeme perioda najvećeg opterećenja kod ograničenja kapaciteta uzorkuju visoke troškove.

Potrošači su podojeljeni u gruipe po cijenama koje se naplaćuju u različitom vremanskom periodu. U početku je cijena visoka. Preduzeće osvaja potrošački višak od onih sa visokom potražnjom za proizvodom, koji nijesu spremni čekati da bi kupili proizvod. Kasnije se cijena snižava kako bi bila privlačna masovnom tržištu.

Potrasžnja zas nekim dobrima i uslugama naglo se povećava tokom određenog vremenskog perioda. Naplaćivanje više cijene P1 tokom najopterećenijih perioda profitabilnije je za preduzeće od naplaćivanja jedinstvene cijene u svim periodima. To je i efikasnije jer je granični trošak viši za vrijeme perioda opterećenja.

37. Dvotarifna cena kao oblik diskriminacije

Dvodjelna tarifa je oblik određivanja cijene kod kojeg se potrošačima naplaćuje naknada za „ulazak” i korišćenje.

Potrošač ima krivu tražnje D. Preduzeće maksimizira profit tako da odredi nakandu za korišćenje u iznosu P, jednako graničnom trošku, te naknadu za ulazak T koja je jednaka potrošačevom višku.

Naknada za korišćenje P* uz koju se postiže maksimalan profit premašuje granični trošak.Naknada za ulazak T* jednaka je višku potrošača s manjom potražnjom. Ukupan profit jednak je 2T*+(P*-MC)(Q1+Q2). Ovaj profit je veći od dvostrukog područja trougla ABC

Ukupan profit π Predstavlja zbir profita od ulazne naknade πa i profit od prodaje πs koji zavisi od T, ulaznoj naknadi. Stoga:

π= πa+ πs=n(T)T+(P-MC)Q(n)gdje n predstavlja broj posjetilaca koji zavisi od ulazne naknade T, a Q je mjera prodaje koja je veća što je veće n. Ovdje T* ulazna naknada uz koju se profit maksimizira uz fiksno P. Za izračunavanje optimalnih vrijednosti P i T počinjemo sa iznosom P, pronađemo optimalni T i tada procijenimo rezultirajući profit. P se tada mijenja i ponovo se izračunava odgovarajući T, zajedno sa novim profitom.

38. Prodaja robe u paketu kao oblik diskriminacije

Rezervacijske cijene r1 i r2 za dva proizvoda prikazana su za tri potrošača, označena sa A,B i C. Potrošač A spreman je da plati najviše 3,25 $ za proizvod 1 i 6 $ za proizvod 2.

Rezervacijske cijene potrošača u segmenti I veće su od cijena P1 i P2 za oba proizvoda, tako da potrošači kupuju oba proizvoda. Potrošači u segmentu II i IV kupuju samo jedan proizvod. Potrošači u segmentu III ne kupuju nijedan proizvod.

Potrošači raspoređuju zbor nmjihovih rezervaciojskih cijena r1+r2, što je cijena paketa Pb. Oni kupuju u paketu samo ako je r1+r2 iznosi manje od Pb.

U dijelu (a) potražnje su savršeno pozitivne korelirane tako da preduzeće nema koristi od prodaje u paketu. Zaradilo bi isti profit kao da proizvode prodaje odvojeno. U dijelu (b) potražnje su savršeno negativno korelirane. Prodaja u paketu je idealna strategija – čitav potrošačev višak može biti osvojen.

39. Monopolska konkurencija: izbor, ponasnjae I efikasnost Monopolska konkurencija je tržište na koja preduzeća m,ogu slobodno ući. Svako proizvodi vlastitu marku ili verziju diferenciranog proizvoda.Oligopol je tržište na kojem samo nekoliko preduzeća međusobno konkurišu a ulazak novih preduzeća je ograničenKartel je tržište na kojem neka ili sva preduzeća tajno saradjuju, koordinirajući cijene i nivoe proizvodnjekako bi maksimizirali zajedniške profite.

Budući da je preduzeće jedini proizvođač svoje marke, njegova kriva tražnje ima negativan nagib. Cijena je veća od graničnog troška i preduzeće ioma monopolsku moć. Kratkoročno, cijena će takođe premašiti prosječni trošak kao u dijelu (a), i preduzeće zaradjuje profit priokazan osjenčenim pravougaonikom. Dugoročno, profit privlači nova preduzeća sa konkurentnim markama. Tržišni udio preduzeća pada i kriva potražnje se pomjera naniže. U dougoročnoj ravnoteži opisanoj u dijelu (b) cijena je jednaka prosječnom trošku, tako da preduzeće ne zaradjuje profit iako ima monopolsku moć.

Kod savršene konkurencije grafik (a) cijena je jednaka graničnom trošku, dok kod monopolske konkurencije cijena premašuje granični trošak tako da psotoji gubitak viška prikazan osjenčenim područjem na grafiku (b). Kod oba tipa tržišta nova preduzeća ulaze na tržište dok se profit ne svede na nulu. Kod savršene konkurencije kriva potražnje je vodoravna tako da se tačka u kojoj je profit jednak nuli jevlja pri minimalnom prosječnom trošku. Kod monopolskog konkurentnog tržišta kriva potražnje ima opadajuću nagib, tako da se tačka uz koju se profit svodi na nulu lijevo od minimalnog prosječnog troška.Kod vrednovanja monopolističke konkurencije ove neefikasnosti moraju biti izmjerene u odnosu na dobitak za potrošače koji proističe od raznolikosti proiozvoda

40. Kurnotov I Staklbergerov duopoly

Kurnotova ravnoteža je model pri kojem svako preduzeće ispravno predviđa koliko će njegov konkurent proizvesti i prema tome određuja nivoi sopstvene proizvodnje. Staklbergov model je model oligopola u kojem jedno preduzeće određuje svoj nivo proizvodnje prije drugih.Reakcijska kriva je odnos između nivoa proizvodnje pri kojoj preduzeće postiže maksimalni profit i iznosa za koji misli da će proizvesti konurent.

Reakcijska kriva preduzaća1 pokazuje koliko će ono proizvesti kao funkcija količine koje misli da će proizvesti preduzeća 2.Reakcijska kriva preduzeća 2 pokazuje nivo proizvodnje kao funkciju količine koju misli da će proizvesti preduzeće 1. Pri kurnotovoj ravnoteži svako preduzeće tačno procjenjuje količinu koju će proizvesti konkurent i na taj način maksimizira sopstveni profit.Stoga nijedno preduzeće neće izaći iz ove ravnoteže.

Kriva tražnje je P= 30 – Q, a oba preduzeća imaju graničnni trošak jednak 0. Pri kurnotovoj ravnoteži svako preduzeće proizvoidi 10 jedinica. Kriva tajnog sporazuma pokazuje kombinacije Q1 i Q2 koje maksimiziraju ukupan profit. Ako preduzeća saradjuju jednako dijele profit svako će proizvesti 7,5 jedinica. Prikazana je takođe i konkurentna ravnoteža kofd koje je cijena jednaka graničnom trošku a profit jednak 0.

41. Cenovna konkurencija

S homogenim proizvodima Bertrandov model- oligopola u kojem preduzeća proizvode homogen proizvod, svako preduzeće uzima cijenu svojih konkurenata kao fiksnu i sva preduzeća istovremeno odlučuju o cijeni koju će naplaćivati.

Dva preduzeća prodaju diferencirani proizvod i potražnja svakog preduzeća zavisi i njihovoj vlastitoj cijeni i cijeni konkurenata.Preduzeća određuju cijene istovremeno, svako uzima cijenu konkurenata kao zadatu veličinu. Reakcijska kriva preduzeća 1 daje cijenu uz koju se postiže maksimalni profit kao funkciju cijene koju je odredilo preduzeće 2. Sličan slučaj je i sa preduzećem 2.Nashova ravnoteža nalazi se na prosjeku ovih krivih, kada savko preduzeće naplaćije cijenu 6$ posluje najbolje što može uzevši u obzir cijenu konkurenata te nema podsticaja za proimjenom cijene.

Takjođe je prokazana i sporazumna ravnoteža; ako preduzeća kooperativno odrede cijenu, ona bi odabrala cijenu od 6$

42. Zatvorenikova dilema I implikacije Primjer teorije igara kada dva zatvorenika moraju odvojeno odlučiti da li da priznaju zločin; ako jedan od njih prizna doibija lakšu kaznu a njegov saučesnik težu kaznu, ali ako nijedan ne prizna kazne će biti lakše za obojicu.

Svako preduzeće vjeruje da kad bi povisilo svoju cijenu iznad sadašnje P* nijedan konkurent ne bi slijedio taj postupak, pa bi izgubilo veći dio prodaje. Savko preduzeće takođe vjeruje da bi druga preduzeća slijedila njegov primjer u slučaju da snizi cijeni, tako da bi njegova prodaja porasla samo u mjeri do koje bi porasla tržišna potražnja.Kao posledica toga kriva tražnje D preduzeća lomi se kod cijene P*, a njegova kriva granišnog prihoda MR prekida se u toj tački. Ako se granični trošak poveća sa MC na MC* preduzeće će i dalje proizvoditi na istom nivou Q* i naplaćivati istu cijenu P*.

43. Karteli

Kartel je tržište na kojem neka ili sva preduzeća tajno saradjuju, koordinirajući cijene i nivoe proizvodnjekako bi maksimizirali zajedniške profite.

TD je kriva ukupne svjetske potražnje za sirovom naftom, a Sc je konkurentna kriva ponude (izvan OPEC-a). Potražnja za naftom OPEC-a, Dopec razlika je između ukupne tražnje i konkurentne ponude. Pošto je ukuona svjetska potražnja i konkurentna ponuda neelastična OPEC-ova tražnja je neelastična. OPEC-ova maksimizacija profita Qopec nalazi se na presjeku krive graničnog prihoda i graničnog troška; pri ovoj količini OPEC naplaćuje cijenu P*. Da se OPEC-ovi proizvođači nijesu udružili u kartel cijena bi bila Pc gdje se OPEC-ove krive traženje i graničnog troška sijeku.

TD je ukupna tražnja za bakrom a Sc konkurentna ponuda (izvan CIPEC-a). CIPEC-ova tražnja Dcipec je razlika između njih. Ukupna tražnja i konkurentna ponuda relativno su elastične, tako da je i CIPEC-ova kriva tražnje elastična, tako CIPEC ima vrlo malu monopolsku moć.CIPEC.ova optimalna cijena P* blizu je konkurentne cijene Pc.

44. Konkurentsko trziste faktora

Konkurentno tržište faktora je ono na kojem djeluje veliki broj prodavaca i kupaca proizvidnih faktora, poput radne snage i sirovine.Vrijednost graničnog proizvoda je dodatni prihod ostvaren prodajom outputa proizvedenog uz pomoć jedne dodatne jedinice inputa.

Na konkurentnom tržištu faktora na kojem proizvođač preuzima tržišne cijene, potražnja kupaca za inputom zadata je krivom vrijednosti graničnog proizvoda. Kriva MRP je opadajuća jer granični proizvod rada opada sa povećanjem radnih sati. U slučaju kada proizvođač ima monopolsku moć potražnja za inputom takođe je data krivom MRP. Ipak u tom slučaju kriva je opadajuća i zbog opadanja graničnog proizvoda rada i zbog opadanja granicnog prihoda.

Na konkurentnom tržištu faktora, preduzeće može kupiti bilo koju količinu inputa bez uticaja na cijenu. Stoga se ono suočava sa savršeno elastičnom krivom ponude tog inputa. Kao rezultat, količina inputa koju kupuje proizvođač proizvoda je određena presjekom krivih ponude i tražnje inputa. Pod (a), tražena industrijska količina tkanine je jednaka ponuđenoj količini po cijeni od 10 $ po metru. Pod (b) kompanija se suočava s horizontalnom krivom graničnih troškova po cijeni od 10 $ po metru tkanine te bira i kupuje 50 metara.

45. Ravnoteza na konkurentskom trzistu faktora

Na konkurentnom tržištu rada gdje je tržište outputa konkurentno, uravnotežena plata Wc nalazi se u presjeku krive tražnje za radnom snagom (vrijednost graničnog proizvoda) i krive ponude rada (prosječni izdatak). To je označeno slovom A u prvom dijelu slike (a). Drugi dio slike (b) pokazuje da je, kada proizvođač ima monopolsku moć granična vrijednost radnika Vm veća od plat Wm. Zbog toga se zapošljava premali broj radnika. Tačka B određuja količinu rada koju preduzeće unajmljuje, te iznos plate koju isplaćuje.

46. Monopolsko trziste faktora

Kako kupci inputa mogu imati monopsonsku moć, tako i prodavci inputa mogu imati monopolsku moć.

Kada sindikat ima monopol na tržištu on bira između tački na krivoj tražnje za radom pojedinog kupca Dl. Prodavac može maksimizirati broj zaposlenih radnika u L*, dogovorom da radnici rade za platu W*. Količina rada L1 koja maksimizira rentu koju zarade zaposleni nalazi se na presjeku krivih graničnog prihoda i ponude rada.; članovi sindikata dobit će platu W1. Na kraju ako sindikat želi maksimizirati ukupnu platu isplaćenu radnicima treba dozvoliti ćlanovima sindikata da budu zaposleni uz platu W2 u toj

tački granični prihod sindikata jednak je 0.

47. Monopsonsko trziste faktora

Kada kupac ima monopsonsku moć kriva graničnog troška nalazi se iznad krive prosječnog troška jer odluka o kupovini dodatne jedinice povećava cijenu koju treba platiti za sve jedinice , ne samo za zadnju. Broj jedinica kupljenog inputa izražen je sa L*, na presjeku krivih vrijednosti graničnog proizvoda rada i krive graničnog troška. Odgovarajući iznos plate W* je niži od konkurentne plate Wc.

48. Neto sadasnja vrednost kao kriterij za donosenje investicionih odluka

Kritwrijum neto sadašnje vrijednosti je pravilo koje tvrdi da bi se trebalo ulagati samo ako je sadašnja vrijednost očekivanog budućeg toka novca od ulaganja veća od troškova ulaganja.Diskontna stopa je stopa koja se koristi za upoređivanje vrijednosti dolara dobijenog u budućnosti sa vrijednošću dolara dobijenog danas. Oportunitetni trošak kapitala je stopa povrata koji se može zaraditi ulažući u drugi projekat sličnog rizika.

Neto sadašnja vrijednost preduzeća je sadašnja diskontovana vrijednost svih tokova novca uključenih u njenu izgradnju i upravljanje. Ovdje je to sadašnja diskontovana vrijednost SV toka budućih profita minus sadašnji trošak izgradnje. NSV se smanjuje kako se kamata povećava. Uz kamatu od R* NSV je jednak nuli.

Takođe se mora napraviti razlika između realne i nominalne diskontne stope.

49. Investicije u ljudski kapital ljudski kapital čine znanja, veštine i iskustvo koje individualno pospješuju produktivniji rad i na taj način su u stanju da zarade veći prihod tokom života .NPVvisoko obrazovanje+ Pretpostavimo da je ukupni ekonomski trošak pohađanja koledža 40.000 dolara godišnje za svaku od četiri godine. Diplomac sa visokom školom će u proseku više zaradjivati oko 20.000 dolara godišnje od diplomca srednje škole . Zbog jednostavnosti ćemo pretpostaviti da ova razlika od 20.000 $plate traje 20 godina. U tom slučaju ,NPV ( u $ 1000 ) od investiranja u visokim obrazovanje je

2 3 4 23

40 40 40 20 20NPV = 40

(1 ) (1 ) (1 ) (1 ) (1 )R R R R R

Razumne realna diskontna stopa bi bila oko 5 odsto. Ova stopa bi odražavala troškove novca za mnoga domaćinstva . NPV je onda oko $ 66.000 .

+Koledž obrazovanje je investicija sa slobodnim ulazom. Na tržištima sa besplatnim ulazom , treba očekivati da vidimo nulti ekonomski profit , što znači da će investicija zaraditi konkurentni povrat.50. Inter-temporalne proizvodne odlukeProizvodne odluka imaju međuvremenske aspekte – proizvodnja danas utiče na prodaju i troškove u budućnosti.

Cijena ograničenih resursaU (a) cijena raste s vremenom. Jedinica resursa pod zemljom moraju zaraditi povrat proporcionalan onome na druga sredstva. Stoga na konkurentnom tržištu, cijena umanjena za granični trošak proizvodnje poašće po stopi jednakoj kamatnoj stopi. U (b) je prikazano uzlazno kretanje po krivoj tražnje što su cijene veće.